andrijana kos lajtman poetika oblikaljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/flip.pdf ·...

23
ANDRIJANA KOS LAJTMAN POETIKA OBLIKA

Upload: others

Post on 11-Jan-2020

7 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKA

Kos Lajtman kb 11.indd 1 7.6.2016. 12:45:20

Page 2: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

B i b l i o t e k a R a z o t k r i v a n j a

Andrijana Kos LajtmanPoetika oblika

©naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2016.

Za nakladnikaivana Ljevak Lebeda

Urednicanives tomašević

Recenzenti prof. dr. sc. dubravka oraić tolić

prof. dr. sc. dubravka težak

Kos Lajtman kb 11.indd 2 7.6.2016. 12:45:20

Page 3: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

Andrijana Kos Lajtman

PoEtiKA oBLiKAsuvrEmEnE KoncEPtuALnE i

hiPErtEKstuALnE ProZE

Zagreb, lipanj 2016.

Kos Lajtman kb 11.indd 3 7.6.2016. 12:45:20

Page 4: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

Kos Lajtman kb 11.indd 4 7.6.2016. 12:45:20

Page 5: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

…misli i emocije su u književnosti neraskidivo vezane s tijelom teksta, upravo je način na koji su taj duh i to tijelo vezani jedno za drugo ono što konkretni tekst čini apsolutno jedinstvenim.

Dževad Karahasan

Po mojemu mišljenju, roman više nije književna vrsta, postao je ono što ja nazivam književnim prostorom. A u tom se prostoru svašta može naći: filozofija, znanost, drama, poezija.

José Saramago

oblik romana gotovo je neograničena sloboda. tijekom svoje povijesti roman to nije iskoristio. nedostajala mu je sloboda. mnoge je formalne mogućnosti ostavio neistraženima.

Milan Kundera

Kos Lajtman kb 11.indd 5 7.6.2016. 12:45:20

Page 6: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

6

Kos Lajtman kb 11.indd 6 7.6.2016. 12:45:20

Page 7: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

7

sAdržAj

Predgovor 9

i. dio LEmAtiZirAnE i hiPErtEKstuALnE struKturE 13

uvod: FEnomEnoLoGijA KnjižEvnoG PostmodErniZmA 15

Prijepori i kontradikcije 15izvedba nadređena spoznaji 23

suodnos KnjižEvnosti i ZnAnosti 33određenja znanosti i umjetnosti 33Znanstveno u književnom — dijakronijska perspektiva 40

mrEžA — PArAdiGmA suvrEmEnoG druŠtvA 51struktura mreže — model života i teksta u virtualnom dobu 49hiperfikcija — principi hipertekstualne organizacije diskursa 66

PArAdiGmA LEmAtiZirAnE ProZE 83specifični diskursi leksikografske metodologije 83Lematizirana proza — dva temeljna pristupa 85

modELi i tiPovi LEmAtiZirAnE ProZE 97od leme do leksije i obrnuto 97modeli i tipovi lematiziranih diskursa 99

LEmAtiZAcijA u djEČjoj KnjižEvnosti 133modeli i prakse 133Eksperimentalna knjiga kao mentalni leksikon i paradigma demokratizacije društva 143

Što jE PostmodErno u suvrEmEnom hiPErtEKstu? 149

Kos Lajtman kb 11.indd 7 7.6.2016. 12:45:20

Page 8: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

ii. dio romAnEsKnE KoncEPtuALiZAcijE: sPEciFiČnE PrAKsE 153

ouLiPovsKA PoEtiKA 155oulipo: ciljevi i principi funkcioniranja 155Književni potencijali proizašli iz ograničenja 158oulipovski derivati i varijacije: oulipopo, oupeinpo, ou–x–pos 164oulipo i suvremena postmodernistička književnost 165

iKoniČKA KoncEPtuALnost romAnA jAsnE horvAt 171

Književno–znanstveni romani projekti 171numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208numeričko–simboličke permutacije u romanu Az 212

novA oBLiKovnost u suvrEmEnom južnosLAvEnsKom romAnu 233

modernistički postmodernizam 233Pismo kao strukturalno–spoznajni okvir 247

KAZALo PojmovA 275KAZALo imEnA 281BiLjEŠKA o Autorici 287

Kos Lajtman kb 11.indd 8 7.6.2016. 12:45:20

Page 9: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

9

PrEdGovor

ideja o knjizi Poetika oblika rodila se kao logičan nastavak onih tema i preo-kupacija kojima sam se najvećim dijelom u svom znanstvenom radu bavila posljednjih pet–šest godina. Problematika je to koja se prije svega odnosi

na osviještenost formalne izvedbe suvremenih proznih formi, u prvom redu romana, koja nerijetko dovodi do zanimljivih i netipičnih diskurzivnih oblika, do inovativnih i ludičkih koncepata, a ponekad i do hipertekstualne organi-zacije. upravo je potonje — organizacija teksta kao hiperteksta — centralna problematika ove knjige, fenomen koji se, dakako, s jedne strane dovodi u ka-uzalnu vezu s mrežnom organizacijom suvremenog, virtualnog doba te sa svje-tonazorom njegovih društvenih i umjetničkih praksi, sklonima decentralizaciji i globalizmu, dok se s druge strane sagledava u širem poetičkom kontekstu pos-tmodernističke paradigme. Pritom mi je, s obzirom na problematiku hipertek-stualne organizacije diskursa, interes najvećim dijelom bio usmjeren na tiska-ne, klasične knjige, a ne na hipertekst u užem smislu riječi — kao elektronički, računalnom tehnologijom zadan i omogućen tekst. Fokus mojih istraživanja stoga leži u prozama, najčešće romanima, koji su u teoriji nerijetko označavani odrednicom protohipertekst, u fikciji ostvarenoj tiskom koja je i bila polazište, poticaj i okosnica mnogim djelima elektroničke hiperfikcije. Pritom su me najviše zanimali tekstovi hrvatskog, te uopće južnoslavenskog kulturnog pro-stora, osobito oni o kojima se do sada nije puno govorilo iz te vizure — takav je, u prvom redu, romaneskni opus jasne horvat, jedinstven u hrvatskoj knji-ževnosti zbog osebujnog konceptualnog pristupa, hibridne književno–znan-stvene prirode te, prije svega, prezentiranja oulipovskih postavki o formalnim ograničenjima kao okvirima za ispitivanje i funkcioniranje književnih poten-cijala. romane te autorice, kojima sam se u svom dosadašnjem znanstvenom radu mnogo bavila, stoga dovodim u kontekst komparativnog proučavanja s nekim drugim romanesknim praksama južnoslavenskoga prostora. odnosi se to prvenstveno na romane milorada Pavića, dževada Karahasana i venka

Kos Lajtman kb 11.indd 9 7.6.2016. 12:45:20

Page 10: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

10

Andonovskoga — kako zbog njihovih konceptualnih struktura, tako i zbog utjecanja jeziku, osobito pismu, kao obzoru spoznaje, ali i formalne matrice za situiranje cjelokupnog fikcionalnoga svijeta.

Knjiga Poetika oblika podijeljena je u dva dijela. Prvi je dio uglavnom teorij-ski usmjeren te ocrtava kontekst i kontradikcije postmodernizma — kako u općedruštvenom, tako, osobito, u književnom kontekstu. Posebno poglavlje posvećeno je odnosu umjetnosti i znanosti, odnosno, njihovih iskaznih mode-la koji su stoljećima supostojali jedan uz drugi, ponekad na način međusobnog dodirivanja te još češće na način odvajanja i zasebnoga, paralelnoga razvoja, a čija međusobna upućenost i interakcija nikada ranije nije bila toliko izrazi-ta i nekonvencionalna kao što je to u postmodernističkoj kulturi. Prožimanje elemenata umjetničkog i znanstvenog tipa iskaza bitna je odrednica romana kojima se bavi ova knjiga, onih čije su strukture nerijetko konceptualne i čiji autori, najčešće i sami znanstvenici, posjeduju svijest o izgradnji romana pro-jekata, specifičnih proza koje, osim što su književne fikcije, ujedno posreduju i znanstvene teme, motive, ideje i teorije, a nerijetko i metodologiju. Potonje se posebno istražuje na specifičnim, hibridnim diskursima koji primjenjuju leksi-kografske tehnike prezentacije a kojima se do sada nije pridavala zasebna pažnja — nazivam ih lematiziranim diskursima i sagledavam zasebnim fenomenom u okviru konceptualne proze te izvodim njihovu tipologiju u okviru dvaju domi-nantnih modela. mislim da je ukazivanje na takve, lematizirane prozne struk-ture bitno mjesto ove knjige, ne samo stoga što se one do sada nisu promatrale kao izdvojen fenomen već i stoga što su usko povezane s idejom hiperteksta, štoviše, predstavljaju preduvjet hipertekstualne organizacije. takve proze nala-zimo čak i u dječjoj književnosti, na što se također ukazuje u zasebnom poglav-lju, gdje je hipertekst u užem smislu rijetkost, dok je organizacija po principu lema nešto što dobro korespondira s načelima prohodnosti i edukativnosti tek-sta te se može dovesti u vezu s idejom mentalnih leksikona, ali i paradigmom demokratski organiziranog društva.

drugi dio knjige fokusiran je na primjere nekih specifičnih praksi o kojima se na teorijskoj razini govorilo u prvom dijelu. naglasak je tu, kao što sam već spomenula, na oulipovskoj poetici romana jasne horvat čiji se prozni pristup, osim u kontekstu skupine oulipo, promatra u suodnosu s nekim drugim su-vremenim poetikama u južnoslavenskim književnostima. najviše pažnje pri-daje se njezinu romanu Az, s obzirom na ulogu koje je jedan grafemski sustav

Kos Lajtman kb 11.indd 10 7.6.2016. 12:45:20

Page 11: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

11

doživio u okviru romaneskne fikcije, što je na određenim razinama srodno onome što nalazimo kod nekih drugih postmodernističkih autora inspirirani-ma pismom, u prvom redu u romanima Pupak svijeta i Azbuka za neposlušne venka Andonovskoga.

neka poglavlja ove knjige već su ranije objavljena u obliku pojedinačnih znan-stvenih radova, a ovdje se donose u dopunjenom, skraćenom ili na drugi način izmijenjenom obliku. Poglavlje Paradigma lematizirane proze prvotno je objav-ljeno kao znanstveni rad pod naslovom „Paradigma lemske proze“, u zborniku radova Approaches and Methods in Second and Foreign Language Teaching (sa-rajevo, international Burch university, 2012, str. 21–30). tekst je ovdje ponešto revidiran. također, poglavlje Modeli i tipovi lematizirane proze revidirana je verzija znanstvenoga rada koji je prihvaćen za objavljivanje u Zborniku radova sa 6. hrvatskoga slavističkog kongresa. i dijelovi nekih drugih znanstvenih radova koje sam ranije objavila upotrijebljeni su u izmijenjenom obliku za građu poje-dinih poglavlja — za poglavlje Lematizacija u dječjoj književnosti upotrebljena je građa iz znanstvenoga članka „dječja lemska proza“, objavljenog u zborniku Zlatni danci 14 — Suvremena dječja književnost II (osijek, sveučilište josipa jurja strossmayera u osijeku i Filozofski fakultet sveučilišta u Pečuhu, 2013, str. 61–77), za poglavlje Oulipovska poetika građa iz znanstvenoga rada „roma-ni jasne horvat kao (post)oulipovski narativi“ (suatorstvo s ivanom Buljuba-šić), objavljenom u zborniku Jezik, kultura i književnost u suvremenom svijetu (Zagreb, učiteljski fakultet, 2015, str. 93–111), za poglavlje Numeričko–simbo-lička kombinatorika u romanu Az građa iz znanstvenoga članka „Glagoljicom kodirana numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az jasne horvat“ (Nova Croatica, 2011, 5:1, str. 145–163), a za poglavlje Nova oblikovnost u su-vremenom južnoslavenskom romanu građa iz znanstvenoga rada „nova obli-kovnost u južnoslavenskom postmodernističkom romanu: konceptualno–strukturalne srodnosti romanesknog diskursa dževada Karahasana, milorada Pavića i jasne horvat)“ objavljenom u zborniku radova Bosanskohercegovački slavistički kongres, knjiga 2, sarajevo, slavistički komitet, 2012, str. 279–289).

iako su neki dijelovi ove knjige, dakle, nastajali parcijalno, u okviru znanstve-nih preokupacija kojima sam se bavila u određenom trenutku, svijest o njiho-voj povezanosti i nužnosti rekonstruiranja šire slike koja zahvaća specifičan tip postmodernističkih proza orijentiranih na konceptualnu izvedbu i struktural-ne eksperimente, a koji istodobno ne odustaje od intrigantnih tema, najčešće

Kos Lajtman kb 11.indd 11 7.6.2016. 12:45:20

Page 12: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

12

iz područja znanosti i kulture, nametnula se stoga relativno brzo. Postalo mi je jasno da iako je riječ o fenomenologiji koju je suvremena književna teorija već uvelike doticala u zasebnim kontekstima govora o postmodernizmu i hi-pertekstu, izostaje upravo detaljnije ukazivanje na specifičan prostor njihove povezanosti, točaka u kojima se ti fenomeni preklapaju, kao i onih u kojima su samosvojni. istraživanja lematiziranih diskursa kojima sam se bavila, njihovo izdvajanje kao zasebnog fenomena fragmentarne proze i preduvjeta za hiper-tekstualno funkcioniranje dodatno me uvjerilo u to. Prostor kreativnosti koji se otvara u takvim konceptualnim strukturama, koje ne prežu pred upotrebom građe iz bilo kojeg ključnog područja čovjekova intelekta — a osobito umjet-nosti, znanosti i filozofije — pritom mi se učinio toliko zanimljivim i poten-tnim da sam smatrala da bi bila šteta ne uklopiti spoznaje do kojih sam došla u ono što smo o hipertekstu, a osobito postmodernističkoj prozi generalno, znali od ranije. nadajući se da sam u tome barem djelomice uspjela, zahvaljujem svi-ma koji su mi u tome pomogli — kolegama iz struke s kojima sam promišljala o pojedinim temama, nekolicini prijatelja koji su imali volje zaviriti u rukopis te urednici naklade Ljevak, dr. sc. nives tomašević, koja mi je već drugi put poklonila svoje uredničko povjerenje.

A. K. L.

Kos Lajtman kb 11.indd 12 7.6.2016. 12:45:20

Page 13: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

13

i. dio

LEmAtiZirAnE i hiPErtEKstuALnE struKturE

Kos Lajtman kb 11.indd 13 7.6.2016. 12:45:20

Page 14: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

14

Kos Lajtman kb 11.indd 14 7.6.2016. 12:45:20

Page 15: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

15

uvod: FEnomEnoLoGijA KnjižEvnoG

PostmodErniZmA

Prijepori i kontradikcije

Postmoderna1 je zasigurno jedna od kontroverznijih tema koje su obilježile znanost o književnosti, ali i druge humanističke i društvene znanosti druge

polovice dvadesetoga stoljeća. Prijepori rasprava o postmodernoj književnosti proizlaze već i iz određenja samog predmeta proučavanja, baš kao i iz sagledava-nja njegove geneze i kontinuiteta (solar 2005b: 7). u knjizi Retorika postmoder-ne (2005), pisanoj kada su rasprave o postmoderni trajale već nekoliko desetljeća, solar navodi da je zapravo ostalo nejasno „raspravlja li se o nekom stilu života, o nekom načinu mišljenja i govora, ili opet tek o nekim pravcima i pokretima koji su doduše općenito poznati i široko rasprostranjeni, i nije riješeno obilježavaju

1 možda je dobro da se odmah na početku ukaže na terminološke razlike između termina postmoderna i postmodernizam. iako u suvremenoj teoriji nalazimo i jedno i drugo, štoviše, većina teoretičara, što svjesno što nesvjesno, ne čini dosljednu razliku u uporabi dvaju navedenih termina, čini mi se da možda dobro razgraničenje nudi solar u knjizi Laka i teška književnost (2005) gdje navodi da moderna znači epohu koja traje već minimalno stotinjak godina, dok bi pojam modernizam označavao uži pojam „koristan osobito u književnopovijesnim, ali i kulturnopovijesnim razmatranjima (solar 2005a: 41). u tom smislu sugerira da bi bilo adekvatno i terminima postmoderna i postmodernizam koristiti se na srodan način — prvi za oznaku cjeline nove epohe, dok bi drugi termin bio uži i stoga pogodan za uža i konkretnija književnoteorijska razmatranja. takvo okvirno razgraničenje čini se adekvatnim i za potrebe ove knjige. Koristit ću se stoga obama pojmovima, ali s određenom razlikom — u slučajevima kada se misli na epohu u cjelini, na njezina općenita i generalna svojstva vidljiva i u drugim umjetnostima, ali i kulturi i društvu, na ono što se često naziva ‘postmodernim stanjem’ uglavnom ću se koristiti prvim terminom. terminom postmodernizam, nasuprot tome, nastojat ću zahvatiti isključivo književnoteorijske i književnopovijesne aspekte u užem smislu, one koji se prije svega odnose na književne diskurse i njihove specifičnosti kojima ću se baviti.

Kos Lajtman kb 11.indd 15 7.6.2016. 12:45:20

Page 16: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

16

li oni zaista neko novo razdoblje, ili naprosto postoje uz mnogo drugih i druga-čijih“ (solar 2005: 7). jedan od načina promatranja fenomena postmoderne i postmodernizma jest njihovo sagledavanje u okviru povijesne događajnosti, pri čemu jedni postmodernizam redovito stavljaju u neku vrstu oponentskog od-nosa prema modernizmu, određujući ga kao antimodernizam (Kravar 2004), dok ima i onih koji promatraju postmodernizam kao nastavak onoga što je započeto u modernističkoj avangardi, kao svojevrsnu paradoksalnu posljedicu modernizma (hutcheon 2004). drugo često polazište rasprave o postmoder-ni i postmodernizmu jest ono koje ih interpretira u kontekstu postmoderne epohe, sagledavajući ‘postmoderno stanje’ karakterističnim za kulturu u cjelini, u svim njezinim područjima i oblicima (usp. Lyotard 2005; Baudrillard 1995; jameson 1991). treće polazište, prema solaru, pak je ono koje se fokusira na determiniranje i analizu književnih postupaka dominantnih u većini postmo-dernističkih tekstova (usp. Lodge 1988; Šuvaković 1995; mchale 2004). david Lodge, primjerice, u Načinima modernoga pisanja2 postmodernističku prozu određuje kroz niz književnih postupaka koji je karakteriziraju, kao što su pro-tuslovlje, permutacija, prekinuti slijed, slučajnost, prekomjernost, kratak spoj i drugi. Lodge tipologiju moderne književnosti, ali i književnosti uopće, izvodi iz dihotomija koje proizlaze iz dvaju temeljnih tipova izražavanja — metaforskog i metonimičkog — koji posljeduju modernističku, odnosno, antimodernističku prozu. Postmodernističku književnost Lodge smatra posebnom vrstom „suvre-mene avangardne umjetnosti“ (Lodge 1988: 263), koja je ujedno i metaforska i metonimijska, tj. koja nije u potpunosti ni modernistička ni antimodernistička.

svako polazište na određeni je način podložno kritici, zrcaleći aporije sadržane u samom pojmu i pojavi koju označava. Prvo se, prije svega, odnosi na činjenicu da govorimo o nečemu što zapravo nema vlastitoga naziva, već se primarno odre-đuje onim što je bilo, tj. isticanjem da dolazi ‘poslije’ određene pojave koja je bila, a ne samom svojom suštinom. s druge strane, pluralizam pristupa kompatibilan je pluralizmu i slojevitosti samog fenomena kao objekta promatranja, a nerijetko se događa i miješanje, udruživanje više različitih polazišta i razina promatranja iz pozicije istog istraživača. neki idu dotle da smatraju da „definicija postmo-dernizma ima makar onoliko koliko i autora koji se njime bave“ (Bratić 2011). iako je takvo sagledavanje, uslijed svoje hiperboličnosti, zapravo nihilističko jer

2 u izvorniku: The modes of modern writing (1977).

Kos Lajtman kb 11.indd 16 7.6.2016. 12:45:20

Page 17: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

17

potire bilo kakvo suvislo determiniranje zajedničkih temeljnih osobina, činjeni-ca jest da nam za objektivnije sagledavanje pojave nedostaje povijesna distanca, barem iz vizure povijesti književnosti (usp. solar 2005a: 24–25).

Bez obzira na očište promatranja, pa čak i na razinu na kojoj se promatranje odvija, dominantnost određenih tendencija i postupaka ipak se može razabrati. nepovjerenje prema metanaracijama, tj. velikim sustavima filozofije, znanosti i ideologije, nameće se kao jedna od temeljnih odlika postmoderne, generirana najčešće jezičnim medijatorima obilježenima igrivošću i heterogenošću eleme-nata. Postmodernu karakterizira odustajanje od konačnih sinteza i postavljanje različitih tipova iskaza u odnos ravnopravnosti, s obzirom na to da je velika priča izgubila svoju vjerodostojnost (Lyotard 2005). Postmoderno je znanje rasprše-no, zasnovano na „‘malim pripovijestima’ i malim idejama koje pripadaju po-lju igre“ (oraić tolić 2005: 11), a s obzirom na to da navedeno podrazumijeva odmak od logike koju nude tzv. metapriče, ono je zapravo paralogično (isto). rezultat takvoga stanja i pristupa jest pluralnost kao temeljna paradigma pos-tmoderne kulture koja je zamijenila totalnost kao središnju paradigmu moder-ne kulture i znanja. dubravka oraić tolić pluralnost definira kao „mišljenje i izražavanje u razlikama i drugostima, njezin je subjekt dijalogičan, a u krajnjim slučajevima, kao kod Lyotarda, završava u estetskoj igri i paralogiji — bez mo-gućnosti bilo kakva univerzalnog znanja i općeprihvatljive istine“ (isto: 11–12). Za cjelokupnu postmodernu kulturu oraić tolić ističe da je „nivelacijska, simu-lakralna i perfidno orwelovska“ (isto: 12).

Evidentno je, dakle, da postmoderna književnost, baš kao i kultura generalno, na višestruko nov način pristupa i životnim i estetskim istinama, čak i onda kada se koriste poznatim strategijama. negiranjem razlike između ‘visokog’ i ‘niskog’ u umjetnosti i zbilji postmoderni diskurs prije svega prezentira odsustvo referenci-je nalazeći izlaz u radikalnoj autonomiji jezika kao obzoru svake spoznaje (solar 2005: 14–23). time, ujedno, ispisuje i svoje temeljno (u samoj biti paradoksal-no) obilježje. Postmoderni stav jest stav sumnje i skepse, a umjetnički diskurs ne samo da podrazumijeva eklektički odnos između visoke i popularne kulture već se uvelike oslanja na teorijski diskurs filozofije, sociologije i politike (Butler 2007). među tzv. velikim naracijama najviše se sumnja u one o progresivnoj emancipaciji čovjeka te prosvjetiteljskoj i univerzalnoj funkciji znanosti (Lyo-tard 2005; hutcheon 2004), što se odvija podudarno s rastom logocentričkog nepovjerenja u korespondirajući i pouzdan odnos jezika i svijeta (usp. Butler

Kos Lajtman kb 11.indd 17 7.6.2016. 12:45:20

Page 18: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

18

2007: 17). Zbog toga jezik, ali i ostale tekstovne i žanrovske konvencije postaju predmet igre, a težište procesa semantizacije diskursa prebacuje se s autora na čitatelja. i filozofija i historiografija ponekad pretendiraju biti receptirane kao književnost, odustajući od težnje priopćavanja jedinstvene istine kojoj su težile tijekom ranijih razdoblja. Postmodernistička proza osporava niz tradicionalno potvrđenih pojmova i strategija, kao što su autonomija, autoritet, transcenden-tnost, jedinstvo, sustav, univerzalnost, centar, kontinuitet, teleologija, homoge-nost ili podrijetlo (usp. hutcheon 2004). subjekt se shvaća kao konstrukcija širokog spektra pozicija — klasnih, rasnih, etničkih, regionalnih, generacijskih, rodnih i drugih — te njihovih kombinacija (Butler 2007). Postmodernistički romani uglavnom se okreću od mimetičkih narativnih konstelacija i prezenta-cije psiholoških stanja likova prema dekonstrukcijskoj igri u kojoj je jezik medij, ali često i spoznajni horizont u okviru kojega se igra odvija. historijske naracije ne doživljavaju se vjerodostojnima, pa povlašten žanr postaje žanr historiograf-ske metafikcije (hutcheon 2004) u kojoj se jednako tretiraju faktivni i fiktivni elementi. dok modernistički diskurs vjeruje u individualnost i objašnjavalačko svojstvo povijesti, postmodernistički tekst upotrebljava postupke „stereotipne i narativne manipulacije, kao i različita tumačenja u svim svojim proturječjima i nedosljednostima“ (Butler 2007: 74) ne libeći se istaknuti svoju formalnu funk-ciju, često u vidu konceptualističke autoreferencijalnosti (isto: 79). „Za postmo-dernista, stvarati znači biti kritički samosvjestan znatno više nego što je to svoj-stveno modernizmu.“ (isto)

neki teoretičari u promjeni kulturne paradigme koja se dogodila krajem proš-loga stoljeća ujedno vide i promjene mnogo šire od književnih koncepata — oraić tolić tako iz perspektive roda kao kulturnog i društvenog konstrukta te s imagoloških pozicija u razlikama moderne i postmoderne iščitava dva različita tipa kulture. moderna kultura prema teoretičarki tako je muška, utemeljena na toposima logosa, racionalnosti, riječi, usredištenosti, linearnosti, vertikalnosti, napretka i proizvodnje, dok je postmoderna kultura ženska jer je dominantno izgrađena na ženskim imagološkim modelima — na iracionalnosti, slici, lakoći, zaigranosti, potrošnji. takva promjena paradigme, dakako, očituje se i sasvim formalno, na razini promjene dominantnih žanrova koji u postmoderni sve više bivaju hibridni i zaigrani, raspršeni, na rubovima fikcije i zbilje, okrenuti onom ‘lakom’, a često i virtualnom (oraić tolić 2005).

Kontekstualnom sagledavanju postmoderne pristupa i nikola Petković, jedan

Kos Lajtman kb 11.indd 18 7.6.2016. 12:45:20

Page 19: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

19

od prvih koji u okviru hrvatske znanosti o književnosti postmoderne pojave analizira iz pozicije kulturalnih studija, dakle, analizirajući postmoderne dis-kurse — kako pojedinačne, autorske, tako i paradigmu postmodernog pisanja generalno — u kauzalnoj vezi s povijesnim, političkim, ideološkim, ekonom-skim i kulturnim stanjima i mijenama. Fokusirajući se u prvom redu na srednju Europu kao specifičan geopolitički i kulturni prostor, suštinski transnacionalan i transkulturalan, lociran „između odjeka kulturalnih politika Zapadne i istoč-ne Europe“ (Petković 2003: 13), autor u studiji Srednja Europa: zbilja — mit — utopija (2003) nudi pogled kojim srednjoeuropsku kulturu promatra kao konstantu usprkos turbulentnim političkim mijenama posljednjih stoljeća. Bez obzira na svoju kolonijalnu prošlost, gdje je „srednja Europa oduvijek bila u po-sjedu drugih, stranih, njoj izvanjskih i time nametnutih sila, koje su njome u pravilu dominirale“ (isto: 14), odnosno, upravo zbog utjecaja takvih prilika taj se europski prostor, u koji spada i hrvatska, nikada nije odrekao svoga identite-ta koji je suštinski definiran položajem između, položajem u kojem se i kultura ostvaruje kao kultura susreta, dijaloga i pregovora. Pristupajući srednjoj Europi kao prostoru kolonijalnih mehanizama centara koji se nalaze u samoj Europi, Petković rasvjetljava do tada neprepoznate veze između postkolonijalizma i pos-tmodernizma u europskom kontekstu. rezultat protesta prema vanjskim utje-cajima kao temeljne odrednice srednjoeuropske kulture, smatra Petković, jest osjećaj dislocirane geopolitike te nesigurnost koja se primjećuje u konstruiranju osobnih identiteta likova. te su odrednice ujedno zajedničke karakteristike pos-tmodernih tekstova srednje Europe, bez obzira na kojem jeziku bili pisani: hr-vatskom, talijanskom, njemačkom, češkom ili nekom drugom (usp. isto: 11–25).

u pristupima kao što je Petkovićev važno je također da odbacuju književnopo-vijesne konvencije u sagledavanju razdoblja i epoha. rasvjetljujući postmoderne iskaze na prostoru srednje Europe, autor zastupa tezu „da se kronologija geopo-litike srednje Europe kreće u pravcu suprotnom od smjera njene kulturne po-vijesti“ (isto: 15). razloge za to vidi u netipičnoj kolonijalnoj kulturno–povije-snoj situaciji gdje zbog svoje izloženosti dominantnim utjecajima i pretenzijama istočne i Zapade Europe, srednjoeuropski prostor nije bio u stanju nametnuti svoj kulturni autoritet te je za artikuliranje takvog položaja bio primoran ko-ristiti postmodernu metodologiju koja je ostala „dominantnim iskazom regije u dvadesetom stoljeću“ (isto: 16). inherentna postmodernost srednjoeuropske književnosti u tom je smislu u sukobu s modernizmom koji u to vrijeme pre-

Kos Lajtman kb 11.indd 19 7.6.2016. 12:45:20

Page 20: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

20

vladava „u tekstovima nastalim u središtima kolonijalnih kraljevstava i carstava prve polovice dvadesetog stoljeća“ (isto: 25). Pomak u kulturnoj paradigmi iz-među moderne i postmoderne događa se tako kao direktna implikacija geopo-litičkih i socijalnih prilika, kao pomak gdje diskurs gospodara (grand narratives of legitimations kako ga imenuje Lyotard) biva zamijenjen „nelogocentričnim, istinosnim i lokalno situiranim diskursima“ (isto: 22). s time da je do devede-setih godina dvadesetoga stoljeća, smatra teoretičar, njezin reprezentativni dis-kurs kolonijalan, dok je od devedesetih neokolonijalna paradigma na prostoru srednje Europe evoluirala u postkolonijalni diskurs. standardne književnopo-vijesne kategorije, ali i teorijska terminologija utemeljena na čvrstim i okoštalim kategorijama i dihotomijama, u takvim slučajevima prestaju vrijediti jer je riječ o fleksibilnim dinamikama, kompleksno uvjetovanima, koje su u stanju izmije-niti uvriježenu povijest književnosti baziranu na linearnom i sekvencionalnom promatranju književnih fenomena. doseg postmodernizma pri takvom global-nom sagledavanju pojava u srednjoj Europi u tom je slučaju širi od onoga koji obično nalazimo u književnim povijestima — može se pratiti tijekom cijeloga dvadesetoga stoljeća i u funkciji je formiranja identiteta koji su ranije bili pri-morani trpjeti nadređene koncepte moći iz pozicija europskih središta istoka i Zapada, a koji u dvadesetom stoljeću „odbijaju prihvatiti koncept bilo kakvog izvana postavljenog konglomerata znanja kojim se jedino dade opisati i objasniti zbilja“ (isto: 235).

takvo utemeljenje postmoderne, dakako, u skladu je s Lyotardovim postavka-ma o odbacivanju metanaracija i velikih priča koje bi vrijedile kao opće i cjelovite istine, bez obzira dolaze li iz područja znanosti, filozofije, umjetnosti ili nekog drugog sustava ljudske djelatnosti. Postmodernizam redovito progovara polivo-kalno i polivalentno, s time da prostor srednje Europe, kao i brojni drugi dijelovi svijeta izloženi pretenzijama moćnih političkih, ekonomskih i idejnih monolita, formiranjem takvih paralelnih i jednakovrijednih glasova ujedno svjedoče o po-vijesnim zbiljnostima svojih podređenih regija i njihovih ljudi. drugim riječima, takav je postmodernizam nešto što ide ruku pod ruku s postkolonijalizmom i njime se diskurzivno oblikuje proces vlastite emancipacije. Zbog toga je u oči-štu kakvo oprimjeruje Petković, primjerice, pisanje Franza Kafke postmoderno jer prezentira zahtjev za reinterpretacijom vlastite povijesti, realizirajući ujedno multiperspektivnost i decentriranost. takav postmodernistički diskurs u tom slučaju vremenski paralelno supostoji uz onaj modernističke paradigme karak-

Kos Lajtman kb 11.indd 20 7.6.2016. 12:45:21

Page 21: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

21

terističan za neke druge dijelove Europe toga doba, one koji se još uvijek nisu emancipirali od povjerenja u totalitete pojedinih povijesnih i političkih istina ili ih, štoviše, još uvijek zastupaju i nameću — kako u stvarnosti, tako i u njezinoj diskurzivnoj obradi (usp. isto: 237).

iako još uvijek dominiraju pristupi skloniji linearnosti književne povijesti i nje-zinu pravilnijem i homogenošću određenom segmentiranju, takvi pristupi — nelinearni i rizomski koncipirani te duboko društveno situirani — omogućuju detaljnije i kompleksnije sagledavanje kako društvenih tako i književnih feno-mena, a time i mogućnost dopiranja do biti onoga što ih je uvjetovalo i što ih pokreće. iako ćemo se u ovoj knjizi više orijentirati ‘tehničkim’ stranama pos-tmodernizma i načinima njegove netipične, često inovativne i ludičke prezen-tacije, uvid u kompleksnost pojave i fenomene koji postmoderni stav uvjetuju nužan je da bismo mogli shvatiti njegove prezentacijske oblike, mehanizme i alate. također, takve književne analize kao što je prezentirana Petkovićeva, koje se poduzimaju u okviru kompletnog kulturnog, socijalnog i geopolitičkog habi-tusa promatrane pojave, sagledavajući književnost samo jednom od silnica slo-žene društveno–povijesne mreže nekoga prostora i vremena, dakako, mogu se izvoditi i za druge specifične regije svijeta. najčešće nailazimo na rasvjetljavanje suptilnih kolonijalnih strategija kojima su bili, ili još uvijek jesu, podvrgnuti pro-stori Azije, Afrike i južne Amerike.

Zanimljiv aspekt koji se otvara u raspravi o postmodernizmu, pogotovo ako je izložimo nešto širim i kompleksnijim vizurama kao što su neke od malo prije dotaknutih, jest i pitanje kanona. Postmoderna je suštinski, samom svojom pri-rodom i logikom pojavljivanja i funkcioniranja, usmjerena protiv uspostavljanja kanona u smislu kako se on formirao i percipirao ranije, pri čemu mu na drugoj razini i naizgled paradoksalno, uspostavljanjem oporbe prema moderni, ali i drugim tradicionalnim paradigmama, ne može izbjeći. upravo takva ‘uroboro-sna’ priroda postmoderne vjerojatno i jest ono što intrigira istraživače već deset-ljećima. solar (2005a) tako ističe upravo prvenstvo postmoderne, ako je shvati-mo kao književnopovijesnu epohu, u odupiranju kanonizaciji. naime, iako se svojevrstan otpor kanonizaciji djela i autora dogodio već s modernom kulturom i modernizmom kao njezinom specifičnom književnom reprezentacijom — i to zato što tek moderna „do kraja uspostavlja sustav zasnovan na originalnosti, individualnosti i inovacijama, pa je i ‘žanrovska pometnja’, o kojoj često govore teoretičari modernizma, izraz opće dehijerarhizacije koja toliko dolazi do izra-

Kos Lajtman kb 11.indd 21 7.6.2016. 12:45:21

Page 22: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

22

žaja u avangardi samo epifenomen jednog stanja u kojem se teško može ostvariti prava kanonizacija“ (isto: 28) — modernizam nekako uspijeva održati kanon, barem u određenoj mjeri, i to zato što je zadržao vrijednosnu razliku između visoke i niže, trivijalne književnosti (isto). tu razliku, međutim, postmoderni-zam nije zadržao. Postmodernizam je suštinski usmjeren protiv bilo kojeg oblika vrijednosnog elitizma pa nije čudno da je relativizacija u smislu ukidanja hije-rarhije između različitih modela i pristupa dominantan način funkcioniranja književnih praksi čime i kanon, kao svojevrstan oblik hijerarhijskog obrasca, biva neodrživ. ipak, potrebno je biti oprezan s generalnim određenjima jer ima primjera kada su se dinamike u odnosima između kanona i nekanona, centra i margine, jednostavno izmijenile, promijenile predznak, čime se zapravo dolazi do obrnute hijerarhije — takav je, recimo, slučaj FAK–a u kontekstu hrvatske književnosti na smjeni tisućljeća „koji je s alternativne vrlo brzo dospio na domi-nantu poziciju“ (Lujanović 2010: 607). navedeno je, lako je zamijetiti, kompa-tibilno Bourdieuovu stavu o tome da svako književno polje odražava nastojanja onih skupina koje nastoje ugroziti onoga koji trenutno ima povlaštenu poziciju (Bourdieu 1998: 161–163). isto zapravo detektira i harvey kada govori o moći tržišta kao najvažnijoj moći današnjega doba, tj. kao o temeljnom kohezivnom elementu u okviru postmodernoga društva, a time i primarnom zajedničkom obilježju kulturne epohe koja je inače obilježena heterogenošću i relativizmom (harvey 1999: 62).

Promjene u književnoj praksi, ali i u književnoj znanosti, nisu se dogodile odjed-nom. oraić tolić kao ključne promjene navodi promjene koje su se kretale u smjeru „od totalnosti prema pluralnosti, od jedinstva i cjeline prema drugostima i razlikama, od metafizičke utemeljenosti prema konstruiranosti znanja, od smi-slene cjeline prema autopoetičnim sustavima“ (oraić tolić 2005: 21), a one su se odvijale postupno. Štoviše, teoretičarka za većinu poetičkih tendencija i kon-cepata aktualiziranih na smjeni tisućljeća predlaže termin virtualni realizam, u smislu onih književnih praksi koje sve više brišu granicu između stvarnog i ima-ginarnog svijeta, a koje se i tematski nerijetko odnose na teme virtualnih svjeto-va i njihova odnosa prema stvarnome svijetu. s obzirom na tehniku književne prezentacije autorica razlikuje dva tipa virtualnog realizma: „Što je veća zastu-pljenost realnih svjetova i motiva, što pisci više vjeruju u autentičnost objektiv-ne zbilje i mogućnost njezina prikaza, to je virtualni realizam slabiji, odnosno hladniji i, obratno, što je veća zastupljenost simulakruma i boravak u hiperzbilji,

Kos Lajtman kb 11.indd 22 7.6.2016. 12:45:21

Page 23: AndrijAnA Kos LAjtmAn PoEtiKA oBLiKAljevak.hr/flipbook/poetika-oblika/FLIP.pdf · numeričko–simbolička kombinatorika u romanu Az 208 numeričko–simboličke permutacije u romanu

23

to je virtualni realizam jači i topliji“ (isto: 218). Pri čemu se javlja i mogućnost potpunog izostanka stvarnoga svijeta, za što predlaže termin užareni ili kipući virtualni realizam (usp. isto). takav je tip dominantan u simulakrumskoj pos-tmoderni devedesetih i dvijetisućitih, dok je hladni virtualni realizam karakte-ristika sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, tj. tzv. ludističke postmoderne (usp. isto). razloge takvog porasta fiktivnosti u književnosti na prijelazu tisućljeća oraić tolić detektira u utjecaju medija, čime nastaju tekstu-alne prakse koje su sve više orijentirane na medijsku prirodu i medijski način funkcioniranja, tzv. medijska književnost (usp. isto: 226–230).

Kos Lajtman kb 11.indd 23 7.6.2016. 12:45:21