Autori: Andrea Russo, Toni Popović

Mogućnost revitalizacije ruralnog prostora Splitsko-dalmatinske

županije

• Danas su rijetka isključiva ruralna područja – uz širenje gradova, urbanizacija podrazumijeva širenje gradskog načina života u ruralnoj sredini

• Porast značenja vrijednosti znanja, obrazovanja, ljudskih prava i sloboda, karijere itd.

• S druge strane, gradovi odvlače seosko stanovništvo (najčešće mlađe), oganičavajući potencijale njegovog daljnjeg razvoja

• U Hrvatskoj čak 20% populacije između 20 i 45 godina života želi napustiti ruralni prostor zbog boljih mogućnosti obrazovanja, zapošljavanja, razonode te općenito kvalitetnije usluge u gradu

• Iako ne postoje statistički značajne razlike, u mediteranskoj regiji ova je želja ponešto izraženija (većina ispitanih ne određuje imigracijsko odredište)

UVOD

• Starenje i depopulacija ruralnog stanovništva u Hrvatskoj imaju dugotrajni karakter – znatno su pridonijele socijalistička urbanizacija, deagrarizacija i deruralizacija kojima se nastojao spriječiti razvoj tržišnih odnosa s ishodištem u ruralnom području

• Ruralno se stanovništvo smanjivalo i od 1990-ih do danas i to zbog posljedica rata te neadekvatne politike razvoja ruralnog prostora

• Od 1953. do 2001. udio ruralnog stanovništva smanjio se s 74,6% na 42,6% , što pokazuje značajnu ruralnost naše zemlje, a time i važnost skrbi za ovaj prostor i njegovo stanovništvo

• Slično je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koja je značajno ruralna županija s 30% ruralnog stanovništva, dok je nekada u ovim krajevima živjela većina populacije

• Brzi rast gradskog stanovništva uzrokuje probleme i u gradu – porast nezaposlenosti, siromaštva, bespravne izgradnje, nedovoljna komunalna infrastruktura itd.

• Šimunović (2011) – prisutna je kontinuiranost jednostrane litoralizacije koja dugoročno vodi propadanju cjelokupnog (ruralnog i urbanog) područja

• Najveći resurs Splitsko-dalmatinske županije je njen prostor (bioraznolikost, prometni položaj, prirodne ljepote, znamenitosti itd.) koji treba uravnoteženo razvijati po korist cjelokupnog stanovništva

• Splitsko-dalmatinska županija je površinom najveća hrvatska županija, a druga je po brojnosti stanovništva (454 000 ili 10% ukupne populacije)

• Sastoji se od geografskih podcjelina zaobalja, priobalja i otoka (najveći dio kopnene površine spada pod zaobalje)

• Obuhvaća 16 gradova, 39 općina i značajno je ruralna jer u većini (93%) od 368 naselja živi ruralno stanovništvo (1/3 populacije)

RAZVOJNI SOCIODEMOGRAFSKI KAPACITETI SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

• Županija pripada područjima stare populacije, koja je nešto izraženija u ruralnim područjima (27,2% mladog, 50,8% zrelog i 22% starog stanovništva)

• Potrebno smanjiti mehaničko opadanje stanovništva u svrhu dobne revitalizacije, ali za to je potrebna i komunalna, gospodarska, kulturna i ukupna socijalna obnova ruralnog prostora

• Zbog promjenjivih uvjeta tržišta rada, treba promicati obrazovanje

• Prema Popisu 2001. godine, samo je 12,9% stanovništva završilo višu ili visoku školu, a čak trećina nema završenu osnovnu školu ili je završila samo nju

• Istraživanja pokazuju kako je bolja mogućnost obrazovanja jedan od potisnih čimbenika za napuštanjem ruralnog područja, čemu pridonosi zatvaranje brojnih osnovnih škola

• Gospodarsko stanje isprepleteno je s dobnim i obrazovnim potencijalima stanovništva – loš standard isprepleten je s dugotrajnim iseljavanjem mlađeg i obrazovanije populacije

• Čak 71% dalmatinskih sela ima manje od 200 stanovnika, 16% ima prosječno 683 stanovnika, a samo 12% sela ima iznad 2000 stanovnika

• Ipak, gospodarski standard Županije je općenito loš, što potvrđuje činjenica da većina onih koji žele napustiti selo nema jasno imigracijsko odredište

• Ruralna područja važna su zbog proizvodnje hrane, podizanja standarda, očuvanja bioraznolikosti te tradicije i običaja stanovništva

• Europska unija inzistira na uravnoteženom razvoju urbanih i ruralnih područja, što odražava uravnoteženost razvoja prirodne i socijalne sredine kao uvjet održivosti

• Razvoj podrazumijeva proces sustavnog i odgovornog planiranja – u slučaju Splitsko-damatinske županije, zaobalja, priobalja i otoka

• Svako područje ima svoje resurse koji mogu pridonijeti opravku ovog dijela države, kao i njenom širem području

• Lefebvre (1974) – prostor je odraz društva, njegova vrijednosno-normativnog ustroja, odnosa i institucija

• To je pokazao kontinuum socijalističke deagrarizacije-industrijalizacije, ali i oblilježja odnosa “centar-periferija” u suvremenoj Hrvatskoj

• Model “otoci-obala-zaobalje” kao zagovarani način razvoja Splitsko-dalmatinske županije

• Naglašava se optimizacija resursa svakog područja, što čuva od iseljavanja stanovništva, a razvoj jednog područja stimulira razvoj drugoga (poljoprivreda, industrija, turizam itd.)

VAŽNOST RURALNIH PODRUČJA UNUTAR RAZVOJNOG MODELA “OTOCI-OBALA-

ZAOBALJE”

• U zaobalnom dijelu (zagorski dio Splitsko-dalmatinske županije) živi najveći dio ovdašnje ruralne populacije (65%); u obalnom pojasu je 23% ruralnog stanovništva, a na otocima 12%

• U ruralnim prostorima Splitsko-dalmatinske županije treba unaprijediti cestovnu mrežu i vodoopskrbu, poticati obrazovanje i gospodarski razvoj itd.

• Pri određivanju mjera koje ruralni razvoj treba obuhvatiti mogu poslužiti primjeri iz područja Alpa tijekom prošlog stoljeća (država je davala bespovratna sredstva, porezne olakšice, građevinske dozvole, beskamatne kredite, stambene i financijske potpore za roditelje itd.)

• Djelatnosti koje treba poticati u ruralnom području su: poljoprivreda (čak 50% zemljišta je neiskorišteno), industrijske zone (sve češće u ovom području; uz dobro osmišljene djelatnosti mogu pripomoći razvoju ovog područja), ruralni turizam (čuvanje i promoviranje prirodnih ljepota, materijalne baštine i karakterističnih ruralnih aktivnosti i zanimanja)

• Razvojne mogućnosti ruralne Dalmacije prepoznala je i EU, međunarodne ustanove (npr. program COAST), ali i građani (individualno i organizirano, pri čemu je u potonjem primjer i udruga Zdravi grad iz Splita koja promiče revitalizaciju ruralnog predjela splitskog zaobalja, Općine Lećevica, širenjem obrazovanja i različitih socijalih usluga)

• Za revitalizaciju ruralnog područja županije potrebna je suradnja, a ona je nedostatna i dalje, bilo da je riječ o lokalnim vlastima, javnim službama i ustanovama, privatnom sektoru ili civilnom društvu

ZAKLJUČAK

• Brojnost ruralnih područja u Hrvatskoj nameće potrebu njihova unapređenja

• Nerazvijenost gospodarstva, komunalne strukture i ostalih sadržaja vodila je depopulaciji, a trend će biti nastavljen ne uravnoteži li se razvoj urbanih i ruralnih područja

• Sve ovo određuje i Splitsko-dalmatinsku županiju kojoj je potreban uravnoteženiji razvoj njenih geografskih podcjelina na korist cjelokupnog stanovništva

HVALA!