analiza tekuĆih sredstava

ANALIZA TEKUĆIH SREDSTAVAANALIZA TEKUĆIH SREDSTAVA

1

2ANALIZA TEKUĆIH SREDSTAVA

• Tekuća sredstva su dio poslovnih sredstava

• transformišu se, mijenjaju svoj oblik i čine supstancu novih proizvoda, prenose svoju vrijednost na proizvode.

• Propisi atribut tekućih sredstava daju i nekim sredstvima za rad čija je vrijednost mala (npr, sitni inventar);

• u principu, tekućim sredstvima se smatraju ona sredstva čiji je koeficijent obrta veći od jedan, koja se u godini dana obrnu nekoliko puta.

• Kod različitih preduzeća koeficijent obrta tekućih sredstava je različit; on zavisi, prije svega, od prirode djelatnosti preduzeća.

• U nekim preduzećima obrt tekućih sredstava (ciklus reprodukcije) traje duže od godinu dana.


• Vrste - Za poslovnu aktivnost preduzeća se najprije obezbjedjuje novac, a za novac se nabavljaju predmeti rada i sredstva za rad koja u spoju sa čovjekom obezbjedjuju tok procesa reprodukcije iz kojeg "izlaze" proizvodi koji se kroz "smrtni skok" pretvaraju ponovo u novac.

• tekuća sredstva se u datom trenutku mogu naći bilo u formi novca, bilo u formi robe.

• Transformacija novca u robu i robe u novac u praksi obično nije direktna.


• Za transformaciju tekućih sredstava iz jednog u drugi oblik, iz novca u robu i robe u novac, potrebno je izvjesno vrijeme koje uslovljava pojavu prelaznih oblika tekućih sredstava.

• Prelazni oblici tekućih sredstava nisu ekonomski sposobni da neposredno djeluju u pravcu transformacije sredstava.

• Prelazni oblici tekućih sredstava ne predstavljaju cilj privredjivanja.

• Prelazni oblici tekućih sredstava nužno se transformišu u svoje stalne oblike;


• Tekuća sredstva u robnom obliku u preduzeću se nalaze u pripremi (Ra), u proizvodnji (Rb) i gotovim proizvodima (Rc)

• Potraživanja mogu da nastanu po osnovu prodaje gotovih proizvoda kupcu ili po osnovu davanja avansa, odnosno kredita dobavljačima.

• Transformacija potraživanja može da bude direktna (gotov novac) ili indirektna (u hartije od vrijednosti).


• Procesi i faze - U pojedinim fazama reprodukcije preduzeća (u pripremi, proizvodnji i gotovim proizvodima) mora biti stalno prisutan izvjestan obirn stalnih, gvozdenih zaliha koje obezbjedjuju kontinuitet proizvodnje.

• Angažovana sredstva u njima imaju karakter stalnih tekućih sredstava.

• evidentna su dva procesa:

– proces angažovanja i

– proces realizacije.


• Proces angažovanja i proces realizacije simultano teku; smjenjuju se i uslovljavaju. Iza procesa angažovanja slijedi proces realizacije i obratno.

• Mogućnosti razlikovanja ova dva procesa zavise od karaktera rada preduzeća.

• Kod kontinuirane proizvodnje, kod koje je kružno kretanje sredstava kraće, ovi procesi se jednovremeno zbivaju, utapaju se jedan u drugi i manje su uočljivi;

• kod diskontinuirane proizvodnje, kod koje je kružno kretanje sredstava duže, ovi procesi su vremenski odvojeni (npr. u poljoprivredi, gradjevinarstvu, brodarstvu), vidljivi su.


• Nivo pojedinih oblika tekućih sredstava se mijenja.

• Faze se medjusobno smjenjuju i uslovljavaju.

• Faza angažovanja se pretvara u fazu realizacije, a faza realizacije u fazu angažovanja.

• Faza je rezultanta izmedju dva procesa od kojih jedan teče u jednom, a drugi u drugom pravcu.


• Kada se posmatraju faze kružnog kretanja tekućih sredstava moguće je identifikovati dvije prelomne tačke: – jednu koja se nalazi na granici izmedju faze angažovanja i faze realizacije i

– drugu koja se nalazi na granici izmedju faze realizacije i faze angažovanja.

• "Tačka u kojoj se faza angažovanja pretvara u fazu realizacije naziva se tačkom maksimalnog finansijskog naprezanja,

• tačka u kojoj se faza realizacije pretvara u fazu angažovanja naziva se tačkom minimalnog finansijskog naprezanja".

• Pomoću tačaka minimalnog i maksimalnog finansijskog naprezanja utvrdjuje se početak pojedinih faza.


• Faza angažovanja počinje u tački minimalnog, a završava se u tački maksimalnog finansijskog naprezanja;

• faza realizacije počinje sa tačkom maksimalnog, a završava se tačkom minimalnog finansijskog naprezanja.

• Vrijeme koje je potrebno da tekuća sredstva iz tačke minimalnog finansijskog naprezanja dodju u tačku maksimalnog finansijskog naprezanja predstavlja vrijeme faze angažovanja.

• Vrijeme za koje tekuća sredstva predju put od tačke maksimalnog do tačke minimalnog finansijskog naprezanja čini vrijeme faze realizacije.

12ANALIZA UKUPNIH TEKUĆIH SREDSTAVA

• Stanje tekućih sredstava se izražava kroz obim i strukturu.

• Na obim tekućih sredstava cijene utiču na taj način što ih veće

povećavaju, a manje smanjuju.

• Vrijeme u upravnoj srazmjeri utiče na nivo tekućih sredstava;

kraće vrijeme obrta uslovljava manji iznos tekućih sredstava, a

duže vrijeme obrta zahtijeva više tekućih sredstava.


• Od korektivnih stavki koje uslovljavaju nivo tekućih sredstava poseban značaj ima amortizacija iz razloga što ona predstavlja transformaciju stalnih u tekuća sredstva; ona za izvjesno vrijeme, dok se namjenski ne upotrijebi za nadoknadu utrošenih stalnih sredstava, povećava obim tekućih sredstava.

• Nivo tekućih sredstava u preduzeću oscilira.

• Zadatak je analitičara da utvrdi odstupanja stanja od normale.

• Obim tekućih sredstava iz perioda u period može da stagnira, pada ili raste.


• Analiza strukture treba da prikaže stepen učešća pojedinih oblika tekućih sredstava u ukupnim tekućim sredstvima.

• U tu svrhu treba sačiniti slijedeći pregled:


• Na osnovu kolone-ukupno izvode se konstatacije o karakteristikama kretanja ukupne sume tekućih sredstava, potom se izvode konstatacije o učešću pojedinih oblika tekućih sredstava u ukupnoj sumi tekućih sredstava i promjenama koje nastaju s tim u vezi u pojedinim vremenskim periodima.

• Za tu namjenu. formiraju se slijedeći pokazatelji:

– Učešće novčanih sred. = novčana sredstva/obrt sred. x 100

– Učešće robnih sred. = robna sred./obrt. sred. x 100


• Izmedju pojedinih oblika tekućih sredstava u preduzećima koja stabilno posluju obično se uspostavljaju izvjesni proporcionalni odnosi koji su izraz normale.

• Na osnovu njih je moguće pratiti tok i karakter privrednih procesa, konstatovati faze u kojima se preduzeće nalazi, tačke maksimalnog i minimalnog finansijskog naprezanja i vrijeme obrta - ciklusa kruženja sredstava, i sagledati poremećaje koji nastaju tokom njihovog kruženja.

• Poremećaji se najprije odražavaju na ukupnoj sumi tekućih sredstava, potom se prenose na robna sredstva i pojedine faze njihovog angažovanja (u pripremi, proizvodnji i gotovim proizvodima).


• Poremećaji u cirkulaciji novčanih tekućih sredstava se ne pojavljuju.

• Novac kao sredstvo plaćanja univerzalno je upotrebljiv.

• Moguće ga je angažovati za sve poslovne aktivnosti i transakcije.

• Blokiranje žiro računa preduzeća jedini je slučaj povremene obustave cirkulacije novčanih sredstava.

18ANALIZA NOVČANIH TEKUĆIH SREDSTAVA

• Novac se dobija po osnovu realizacije proizvoda ili vršenja usluga, direktno ili indirektno, direktno naplatom, u gotovu a indirektno po osnovu potraživanja ih pretvaranjem hartija od vrijednosti (mjenica, čekova) u stalni oblik novca

• Prelazni oblik novca, na izvjestan način, odlaže naplatu potraživanja ili se upotrebljava kao rješenje za kompenzaciju dužničko-povjerilackiri odnosa izmedju poslovnih partnera.

• Analitičar je dužan da analizira porijeklo i puteve transformacije novčanih oblika tekućih sredstava.


• Svako odstupanje od normalnih tokova posljedica je poremećaja koji nastaju u poslovanju preduzeća i njih treba objasniti.

• U analizi strukture novčanih sredstava posebnu pažnju treba posvetiti brzini transformacije prelaznih oblika novca u stalni oblik, jer od toga zavisi mogućnost obezbjedjivairja kontinuiteta procesa reprodukcije i sprečavanja korišćenja spontanih izvora finansiranja.

• Brzina i vrijeme pretvaranja prelaznih oblika u stalni oblik novca uslovljena je karakterom poslovnih aktivnosti kojima se preduzeće bavi, ugovorom izmedju poslovnih partnera i zakonskim propisima.

• Veća brzina je pozitivna, a manja negativna.


• Kraće vrijeme pretvaranja prelaznih u stalne oblike novca pozitivno je, dok je duže negativno.

• Od strukture novčanih sredstava zavisi kvalitet likvidnosti preduzeća.

• Idealno je ono stanje kada se sva suma novčanog dijela tekućih sredstava nalazi u stalnog obliku novca.

• Pomijeranje strukture ka prelaznim oblicima novca pogoršava finansijsku situaciju i likvidnost.


• Analiza novčanih sredstava ima za zadatak da izvede konstatacije o njihovom obimu, strukturi i dinamici.

• Analizom obima se izvode konstatacije o stagnaciji rastu ili smanjenju novčanih sradstava, njihovom intenzitetu.


- Analiza strukture novčanih sredstava ima za zadatak da izvede konstatacije o učešću stalnog i prelaznog oblika novca u ukupnoj sumi novčanih tekućih sredstava. To omogućava slijedeći pregled:

- Na osnovu alineje ukupno izvode se konstatacije o obimu, strukturi i dinamici novčanih sredstava.


• Strukturu novčanih sredstava prikazuju slijedeći odnosi:

– Učešće osnov. obli. = stalni oblici novca/ukup. novč. sred. x 100

– Učešće prel. obi. = prelazni oblici nov./ukup.nov. sred. x 100

• Analiza strukture novčanih sredstava treba da obuhvati sve aspekte koji su za dato preduzeće interesantni.


• Posebno treba analizirati prelazne oblike novca u statici i dinamici i brzinu njihove transformacije u stalni oblik novca.

• Preduzeće kojim se finansijski dobro upravlja nastoji da uspostavi i održi optimalni odnos između gotovine i prelaznih oblika novca.

• Osim podjele na stalne i prelazne oblike novca, treba prikazati strukturu novca kao sredstva plaćanja prema:

– porijeklu (domaći i strani) i

– prema načinu čuvanja (novčana sredstva u blagajni i novčana sredstva u banci).

25ANALIZA TOKOVA NOVCA

• savremena preduzeća sastavljaju i bilans tokova novca, čiji cilj da pruži informaciju o

prilivima i odlivima novca.

• Tokovi gotovine nastaju po osnovu:

– operativne (poslovne),

– investicione i

– finansijske aktivnosti preduzeća.

• Prilivi i odlivi novca nastaju po osnovu stalne (operativne), poslovne aktivnosti preduzeća, čiji

se krajnji cilj svodi na stvaranje profita (na oplođavanje kapitala), koji se izražava kroz

pokazatelje likvidnosti i rentabilnosti.


• Prilivi novca nastaju po osnovu realizacije proizvoda i usluga, zakupnina,

premija, subvencija, dotacija i plasmana.

• U slučajevima kada se roba prodaje za gotov novac, obim i dinamika

priliva novca zavisi od obima i dinamike realizacije proizvoda,

• kada se roba prodaje na kredit, obim i dinamika priliva novca zavisi od

obima i dinamike cjelokupne prodaje, udjela prodaje za gotov novac i

prodaje na kredit i brzine naplate potraživanja od kupaca.


- Odliv novca se odvija po osnovu kupovine sirovine i

materijala od dobavljača; i isplate plata, plaćanja

kamata za korišćene kredite, isplate poreza i doprinosa,

premija osiuranja.


• Aktivnosti investiranja obuhvataju prilive nastale prodajom stalnih sredstava, prodajom učešća u kapitalu i nematerijalnih ulaganja i naplatom plasmana, kamata i dividendi, a odlivi se odvijaju po osnovu investiranja u stalna sredstva, dugoročna ulaganja u formi učešća (kojima se stiče dobit) i plasmana kojima se stiče kamata.

• Visina i dinamika ulaganja u resurse pokazuje napore koje preduzeće čini na planu povećanja kapaciteta, obima proizvodnje i rezultata poslovanja


• Aktivnosti finansiranja obuhvataju prilive kapitala po osnovu emitovanja

akcija, udjela, zajmova, obveznica, mjenica i odlive za otplatu zajmova,

otkup akcija i udjela, isplatu kamata na dugove, dividendi i obaveza po

osnovu finansijskog lizinga.

• Najveći dio tokova novca odvija se u procesu reprodukcije preduzeća,

redovni su i imaju interni karakter.

• Ovaj tok gotovine je poznat pod nazivom Cash Flow.


• Metoda koja obuhvata sve tokove gotovine (interne i eksterne) poznata je pod nazivom metoda toka kapitala Funds Floy (Funds Flow).

• Za sastavljanje ovog bilansa koriste se podaci iz bilansa stanja i bilansa uspjeha i podaci o promjenama na računuma kapitala i rezervi, stalnih sredstava i plasmana.

• Pošto se sve poslovne transakcije (koje tangiraju stalne i prelazne blike novca) evidentiraju preko žiro računa, analiza kretanja na žiro računu može da pruži informacije za satavljanje bilansa tokova gotovine.


• Bilans tokova novca sastavlja se po direktnoj (bruto) i indirektnoj (neto) metodi, koje daju iste rezultate.

• Bilans tokova novca se sastavlja s ciljem da prikaže prilive iz kojih preduzeće pribavlja novčana sredstva i namjene (odlive) za koje su novčana sredstva upotrijebljena.

• Finansijsku aktivnost preduzeća koju, u posmatranom periodu, "osvetljava" bilans tokova novca treba analizirati i na osnovu nje apostrofirati njihove pozitivne i negativne efekte po sadašnje i buduće poslovanje preduzeća.


• Informacije o prilivu i odlivu gotovine su veoma važne za

sagledavanje:

– likvidnosti i rentabilnosti preduzeća,

– njegove sposobnosti da obezbijedi pozitivne tokove u budućnosti,

– i isplati obaveze prema poslovnim partnerima, dividende

akcionarima i prikaže potrebe za eksternim finansiranjem

33ANALIZA ROBNIH TEKUĆIH SREDSTAVA

• Na osnovu poznavanja pravca kretanja robnih oblika tekućih sredstava i

normalnih karakteristika njihove strukture u dotičnom preduzeću, analizom se

izvode konstatacije o:

– obimu ukupnih i pojedinih oblika robnih tekućih sredstava,

– njihovoj strukturi i dinamici,

– fazi u kojoj se preduzeće nalazi, i

– procesima koji su joj prethodili i koji slijede


• Obim i struktura robnih oblika tekućih sredstava uslovljena je karakterom djelatnosti kojom se preduzeće bavi i internim i eksternim faktorima privredjivanja.

• Analizom treba markirati uzroke koji su ušlo vili prikazano stanje tekućih sredstava. U tu svrhu može da posluži slijedeći pregled:


• Obim robnih oblika tekućih sredstava u medjuvremenu može da raste,

pada ili stagnira.

• Promjena može da tangira pojedine ili sve pojavne oblike tekućih

sredstava.

• Bez obzira na to da li do promjene dolazi na pojedinim ili svim oblicima

tekućih sredstava mijenjaju se ukupni obim tekućih sredstava i njihova

struktura.

36ANALIZA TEKUĆIH SREDSTAVA U PRIPREMI

• Robna sredstva u pripremi su namijenjena proizvodnji.

• Njihov obim i struktura zavise od karaktera djelatnosti preduzeća, sihronizacije priliva i odliva (nabavki i utrošaka) sirovina i i materijala, obima dnevnih utrošaka, stanja na tržištu, transportnih i .klimatskih uslova, dinamike cijena itd.

• Vrsta djelatnosti kojom se preduzeće bavi opredjeljuje vrstu tekućih sredstava, koje prerađuje.


• Količina sirovina i materijala je obrnuto proporcionalna sinhronizaciji nabavki i utrošaka;

• veća sinhronizacija izmedju nabavki i utrošaka zahtijeva manje zaliha sirovina i materijala, a manja sinnronizacija veće zalihe.

• Na nivo zaliha sirovina i materijala utiče sinhronizacija vremena njihove nabavke i utrošaka.

• Veća distanca izmedju njih povećava ih, a manja smanjuje.

• Izmjena utrošaka izaziva promjenu zaliha sirovina i materijala.


• Stanje ponude i potražnje, takodje, opredjeljuje nivo zaliha, sirovina i materijala, veća ponuda ih smanjuje, a manja povećava.

• Transportni i klimatski uslovi takodje utiču na nivo zaliha i materijala, bolji ih smanjuju a slabiji povećavaju.

• Stepen stabilnosti cijena, na sebi svojstven način utiče na nivo zaliha sirovina i materijala.

– Pri stabilnim cijenama moguće je držati optimalne zalihe,

– nestabilne cijene, pak, čine tržište sirovina i materijala nestabilnim.

– Nivo zaliha se zato mijenja prema tendenciji dinamike cijena.

– Ako cijene rastu, rastu i zalihe.


• Robna sredstava u pripremi mogu se analizirati sa različitih aspekata.

• Obično se, najprije, posmatra njihova struktura iz ugla prelazni i stalni

oblici.

• Prelazni oblici robe potiču od novca.

• Sa dobijanjem atributa stalni robni oblici tekućih sredstava u pripremi

ekonomski su sposobni da služe za proizvodnju novih proizvoda.


• Postojanje robnih sredstava u pripremi u prelaznom obliku

dokazuje da su blagovremeno preduzete radnje za snabdijevanje

preduzeća potrebnim materijalom.

• Odnos izmedju prelaznih i stalnih oblika ima svoju normalu. Njoj

treba težiti.

• Njihovo stanje moguće je sagledati pomoću sljedećeg pregleda:


• Na osnovu pregleda moguće je analizirati obim, strukturu i dinamiku prikazanih oblika tekućih sredstava.

• Strukturom se sagledava učešće prelaznih i stalnih oblika u ukupnim robnim tekućim sredstvima u pripremi.

• To se čini pomoću slijedećih odnosa:

• Učešće prelaz. oblika sred. = prelaz. obl. sred./obrt sred.u pri. x 300

• Učešće osnov.oblika sred. = osnov. obl. sred./obrt.sred. u pri. x 100


• U daljem postupku analiza treba prikazati strukturu prelaznih oblika tekućih sredstava (materijala i sirovina na putu i datih akontacija dobavljačima).

• Analiza robnih sredstava u pripremi treba da se vrši prema:

– Prema namjeni robna sredstava u pripremi se dijele na: sirovine, pomoćni materijal, gorivo, sitan inventar itd. Sirovine čine supstancu proizvoda, a ostala robna sredstva omogućavaju njihovu transformaciju u gotov proizvod.

– Prema vrsti robna sredstva u pripremi prikazuju se po grupama ili pojedinim vrstama materijala.

– Prema porijeklu se dijele na robna sredstva domaćeg i inostranog porijekl


- Za sve navedene aspekte analize treba sačiniti adekvatne analitičke tabele. Za analizu stanja i dinamike robnih sredstava u pripremi prema vrsti sirovina i materijala treba sačiniti slijedeći pregled:


• Uticaj količine i cijene na nivo odstupanja sagledava se uporedjenjem slijedećih veličina:

• Planirane količine x planirane cijene (Qp xCp)

• Stvarne količine x planirane cijene (Qs x Cp) ,

• Stvarne količine x stvarne cijene (Qs x Cs)

46ANALIZA TEKUĆIH SREDSTAVA U PROIZVODNJI

• Proizvodnja predstavlja centralnu funkciju procesa reprodukcije.

• Nivo robnih sredstava u proizvodnji zavisi:

– od djelatnosti preduzeća,

– veličine kapaciteta i obima proizvodnje,

– vremena trajanja proizvodnje,

– kontinuiteta procesa proizvodnje i

– visine troškova.


• Masa robnih sredstava u sferi proizvodnje može da stagnira, raste ili da pada.

• Rast ili pad u principu zavisi od intenziteta njihovog priliva i odliva u sferi

proizvodnje.

• Povećanje obima robnih sredstava u proizvodnji po osnovu povećanja obima

proizvodnje pozitivno je,

• povećanje koje nastaje po osnovu produžetka vremena trajanja i po osnovu

povećanja troškova negativno je.


• Robna sredstva u sferi proizvodnje mogu se posmatrati sa različitih aspekata.

• Prema mogućnostima upotrebe u procesu proizvodnje, dijele se na prelazni i stalni oblik.

• Prelazne oblike čine: aktivna vremenska razgraničenja, akontacije za lične dohotke i dr.; stalne oblike čine: nedovršena proizvodnja i poluproizvodi.

• Nedovršenu proizvodnju čine učinci većeg stepena obrade od poluproizvoda.

49ANALIZA TEKUĆIH SREDSTAVA U GOTOVIM PROIZVODIMA

• Gotovi proizvodi su rezultat procesa proizvodnje. Namijenjeni su realizaciji.

• Obim i ritam proizvodnje i ritam realizacije opredjeljuju nivo gotovih proizvoda na zalihama.

• Analizom se izvode konstatacije o obimu i dinamici gotovih proizvoda.

• Njihov nivo zavisi od: odnosa ponude i tražnje, kvaliteta gotovih proizvoda, visine troškova itd.


• U principu, ukoliko je potražnja za dotičnim proizvodima veća od ponude, njihove zalihe se smanjuju i obratno, ukoliko je potražnja od ponude manja, zalihe se povećavaju.

• kada je proizvodnja po obimu i vrsti proizvoda više uskladjena s prodajom, masa zaliha gotovih proizvoda biva manja i obratno.

• Kvalitet proizvoda takodje ima znatan uticaj na nivo njihovih zaliha.

• I nivo troškova koji čine sastavni dio vrijednosti proizvoda opredjeljuje obim zaliha, veći ih čini većim, a manji manjim.


• Pri konačnom donošenju suda o dinamici zaliha treba imati u vidu dinamiku cijena.

• Analizu gotovih proizvoda moguće je vršiti sa različitih aspekata: po vrstama, organizacionim djelovima, skladištima itd.

• U tu svrhu može poslužiti slijedeći pregled:

52ANALIZA OBRTA TEKUĆIH SREDSTAVA

• Analiza obrta ima za cilj da prikaže brzinu cirkulacije sredstava - kapitala

u procesu reprodukcije i njen uticaj na poslovni uspjeh preduzeća.

• Pitanje brzine obrta sredstava - kapitala predstavlja jedno od centralnih

pitanja

• Kapital koji brzo cirkuliše donosi veći profit.

• Od obrta zavisi masa roba koje u odredjenom vremenu izlaze na tržište

53ANALIZA OBRTA UKUPNIH TEKUĆIH SREDSTAVA

• Analiza obrta vrši se za sredstva u cjelini, i za pojedine oblike sredstava.

• Način na koji koji preduzeće korist sredstva pokazuju koeficienti koji se

izračunavaju iz odnosa efekata i prosječno korišćenih poslovnih i fiksnih sredstava

u posmatranom periodu.

• Tekuća sredstva zbog brzine obrta, brzine cirkulacije u procesu reprodukcije, nose

naziv tekuća.

• Analiza njihovog obrta ima primaran značaj pri analizi obrta sredstava u preduzeću.


• privredni procesi utiču da obim tekućih predstava iz perioda u period

oscilira.

• Ta oscilacija sume tekućih sredstava, iz perioda u period, uslovljena je

internim i eksternim faktorima.

– Interne faktore čine amortizacija i dobitak izdvojen za tekuća; sredstva,

– eksterni - sredstva poslovnih partnera koja preduzeće koristi u posmatranom

periodu.


• Stepen iskorišćavanja tekućih sredstava dobija se uporedjenjem iskorišćenih sa sumom raspoloživih predstava.

• Što je suma sredstava privedenih svojoj namjeni veća, to je stepen iskorišćavanja veći i obratno, što je suma sredstava privedenih svojoj namjeni manja, to je stepen iskorišćavanja manji.

• Dok proces proizvodnje u preduzeću teče sukcesivno, mora postojati razlika izmedju obima iskorišćenih i raspoloživih sredstava;


• Koeficijent obrta pokazuje brzinu obrta tekućih sredstava u posmatranom periodu. On se dobija iz odnosa efekta i mase;

• Ko=E/M,

• gdjeje Ko - koeficijent obrta, E= efekat, a M = masa tekućih sredstava.

• Koeficijent obrta je najvažniji pokazatelj analize obrta sredstava.

• Koeficijent obrta pokazuje brzinu cirkulacije tekućih sredstava,


• Trajanje obrta obično se posmatra u vremenskom intervalu od godine dana.

• Vremensko trajanje obrta izračunato pomoću koeficijenta obrta, dobija se na osnovu formule;• V = 365/Ko

• u kojoj je – V - vremensko trajanje obrta, – 365 - broj dana u godini.

• Ako se u navednoj formuli izvrši zamjena Ko sa njegovom vrijednošću, dobija se formula za neposredno izračunavanje vremenskog trajanja obrta, posmatrane mase tekućih sredstava, koja glasi:

• V= (M * 365) : E.


• Masa se, dakle, dobija kada se efekat stavi u odnos sa koeficijentom obrta M = E/Ko.

• obim sredstava, koja doprinose postizanju odredjenog efekta, stojI u neproporcionalnom odnosu s koeficijentom obrta;

• veći koeficijent obrta omogućava postizanje istog efekta s manjom količinom sredstava i, "obratno

• Značaj koeficijenta obrta posebno dolazi do izražaja pri izračunavanju potrebnog obima tekućih sredstava kojima se obezbjedjuje kontinuitet procesa reprodukcije.


• Za analizu efikasnosti korišćenja tekućih sredstava od posebnog značaja je izračunavanje efekta koje se vrši po formuli:

• E = M x Ko,

• gdje je; E - efekat, M = masa tekućih sredstava, a Ko = koeficijent obrta.

• Efekat posmatran kroz prikazane odnose zavisi od mase tekućih sredstava i koeficijenta obrta,

• Veći koeficijent obrta, uz konstantnu masu daje veći efekat, i obratno, manji koeficijent obrta uz konstantnu masu donosi manji efekat,

• Efekat, dakle, stoji u upravnoj srazmjeri sa koeficijentom obrta.


• Prethodna izlaganja pokazuju da postoje tri formule za izvračunavanje koeficijenta obrta, i to:

• K1 = E/M,

• K2 = M/E,

• K3 = (Mx365)/E

• Prva formula pokazuje koliko puta se obrnula masa tekućih sredstava da bi se proizveo odredjeni efekt.

• Druga formula pokazuje odnos mase tekućih sredstava i efekta.

• Treća formula pokazuje vremensko trajanje jednog obrta posmatrane mase tekućih sredstava.


• Izbor formule za izračunavanje koeficijenta obrta vrši analitičar

• Kada je analiza obrta namijenjena finansijskom sektoru primjenjuje se formula K1 koja pokazuje brzinu cirkulacije tekućih sredstava u posraatranom periodu.

• Ostalim interesentima, čini se - jasnija je formula K2 koja omogućava da se vidi da je za svaki dinar postignutog efekta bilo potrebno angažovati odredjenu sumu tekućih sredstava.

• Pošto su komercijalni i tehnički sektor posebno zainteresovani za faktor vrijeme njima je namijenjena formula K3 .


• Da bi se utvrdilo ubrzanje ili usporenje obrta tekućih sredstava, da bi se mogla sagledati njihova dinamika, pored koeficijenta obrta se, pri analizi obrta, izračunava i indeks obrta:

• I =K1/Ko,

• gdje je I = indeks, K1 koeficijent obrta tekućeg perioda, a Ko = koeficijent obrta baznog perioda.

• Pri analizi obrta potrebno je vršiti uporedjivanje koeficijenta obrta preduzeća sa prosječnim koeficijentom obrta tekućih sredstava preduzeća iz iste grane djelatnosti.


• u vezi sadržine efekta i mase postoje različita shvatanja: • za efekat treba uzeti proizvodnju obračunatu po prodajnoj cijeni,

– cilj poslovanja preduzeća je proizvodnja upotrebnih vrijednosti kojima treba zadovoljavati potrebe potrošača.

– Pošto su neizvjesni realizacija proizvoda i cijene po kojima će se ona vršiti, ostvarena proizvodnja po prodajnoj cijeni, medjutim, ne može se smatrati poslovnim efektom .

• za efekat treba uzeti realizaciju. – Realizacija predstavlja završni čin cirkulacije tekućih sredstava, – Realizaciju kao izraz efekta pri izračunavanju koeficijenta obrta moguće je iskazati po

prodajnim cijenama odnosno po cijeni koštanja umanjenoj za amortizaciju.


• treba imati u vidu da se dobitak ne stvara samo po osnovu obrta tekućih sredstava, nego i po osnovu obrta stalnih sredstava.

• Pri izračunavanju koeficijenta obrta preporučuje se da se za efekat uzima realizacija po cijeni koštanja umanjena za amortizaciju, zbog toga što kapital, završava cijeli obrt tek kada je suma cijena koštanja ostvarenih roba jednaka sumi cjelokupnog uloženog kapitala.


• Cijeni koštanja realizovane proizvodnje kao pokazatelju efekta pri izračunavanju koeficijenta obrta prigovara se da izopačava pokazatelj obrta sredstava, jer se s povećanjem cijene koštanja efekat preduzeća pokazuje pozitivnijim, i obratno.

• Cijena koštanja je, ističe se, individualna a ne društvena kategorija;

• obrt sredstava ukazuje da završnicu cirkulacije obrta sredstava "kruniše" prodajna cijena, a ne cijena koštanja.

• Cijena koštanja je izraz proizvodnje, a ne tržišta,


• prilikom izračunavanja koeficijenta, obrta tekućih sredstava preporučljivo da se kao izraz efekta uzima realizacija po cijeni koštanja umanjena za amortizacija, a za masu suma tekućih sredstava koja je u posmatranom periodu u preduzeću cirkulisala,

• U nas se u praksi za efekat uzima ukupan prihod, a za masu prosječna dvanaestomjesečna suma korišćenih tekućih sredstava.

• Analizu obrta ukupnih tekućih sredstava moguće je vršiti na osnovu

67ANALIZA OBRTA POJEDINIH OBLIKA TEKUĆIH SREDSTAVA

• Analiza obrta može se vršiti za tekuća sredstva u cjelini i pojedinačno, za pojedine oblike tekućih sredstava.

• Djelovi tekućih sredstava zadržavaju svojstva cjeline, imaju sposobnost obrta na isti način kao i tekuća sredstva u cjelini, s tim što svaki dio ima svoj stepen iskorišćavanja, koeficijent obrta i vrijeme obrta.

• Analiza obrta pojedinih oblika tekućih sredstava pokazuje kojom brzinom se obrću pojedina tekuća sredstva i kako utiču na obrt u cjelini.

• U tom smislu vrsi se segmentalna analiza novčanih i robnih tekućih sredstava.


• Djelovi tekućih sredstava, zbog različite uloge u procesu reprodukcije, pokazuju različitu brzinu obrta.

• Zbir internih efekata pojedinih djelova tekućih sredstava nije jednak efektu cjeline obrta tekućih sredstava; vremensko trajanje obrta novčanih i robnih tekućih sredstava nije jednako zbiru vremenskog trajanja obrta ukupnih tekućih sredstava.

• Zbir masa pojedinih oblika tekućih sredstava, medjutim, jednak je zbiru ukupne mase tekućih sredstava.

• analizu obrta treba vršiti i za njihove sastavne djelove


• Cjelinu robnih tekućih sredstava treba analizirati u odnosu na proces proizvodnje, kao robna sredstva u pripremi, proizvodnji i gotovim proizvodima.

• Posto se u ovom slučaju radi o interno povezanim kvalitetima, djelovima jedne cjeline, koji se medjusobno odnose ili su povezani kao faza jednog istog složenog kvaliteta kretanja, onda je zajednički obrt jednak efektu posljednje faze podijeljenom sa zbirom masa.

• Analiza obrta pojedinih djelova robnih tekućih sredstava pokazuje stepen njihovog uticaja na brzinu obrta robnih tekućih sredstava u cjelini.


• Pokazatelj obrta robnih tekućih sredstava u pripremi:

• Ka = Ea/Ma,

• gdje je Ea = iznos utrošenih sirovina i materijala, Ma = iznos robnih sredstava u

pripremi.

• Pokazatelj obrta robnih tekućih sredstava u proizvodnji:

• Kb = Eb/Mb,

• gdje je Eb = iznos dovršene proizvodnje-,- Mb=sredstva u proizvodnju.


• Pokazatelj obrta robnih sredstava u gotovim proizvodima:

• Kc = Ec/Mc,

• gdje je Ec = iznos prodaje, Mc = zalihe gotovih proizvoda.

•

• Grafički prikaz obrta interno povezanih kvaliteta:


- Analizu obrta pojedinih oblika tekućih sredstava iz navedenog primjera moguće je vršiti na osnovu sljedećeg pregleda:


• Stepeni iskorišćavanja i koeficijenti obrta pojedinih oblika robnih tekućih sredstava su različiti.

• Posebno treba prikazati brzinu naplate poraživanja od kupaca i isplate obaveza prema dobavljačima, koji se dobijaju iz slijedećih odnosa:

• Ko kupaca = naplaćena potraživanja/ prosječan sald kupaca.

• Ko dobavljača = izmirene obaveze/ prosječan saldo dobavljača.


• Ako bi se vršila dublja analiza obrta u okviru pojedinih oblika sredstava po fazama uvidjelo bi se da je efekat zajedničkog kvaliteta jednak zbiru efekata svakog dijela tekućih sredstava u okviru pojedine faze.

• Masa bi predstavljala, kao i u prethodnom slučaju, zbir suma tekućih sredstava dotične faze. Pošto su u pitanju eksterno povezani kvaliteti, zajednički koeficijent obrta bio bi jednak:

• Kn = Ea + Eb + Ec/Ma + Mb + Mc, • gdje je Kn= zajednički koeficijent obrta, Ea- efekat sirovine a, Eb = efekat sirovine b,

Ec = efekat sirovine c; Ma = masa sirovine a, Mb = masa sirovine b, Me = masa sirovine c.


- Analizu obrta eksterno povezanih kvaliteta na osnovu navedenog primjera moguće je vršiti na osnovu sljedećeg pregleda:


• Pošto je kod eksterno povezanih kvaliteta zajednički efekat jednak zbiru pojedinačnih efekata, stepen iskorišćavanja i koeficijent obrta ukupne mase je drugačiji nego kod interno povezanih kvaliteta.

• Mogućnosti analize obrta ne ograničavaju se samo na račune bilansa koji prikazuju sredstva preduzeća, nego se sposobnost takve analize pruža i sugeriše kao cjelishodna u odnosu na sve račune

• Analitički postupak pri analizi obrta tekućih sredstava treba da respektuje metodu dedukcije.

• Analizu obrta treba vršiti najprije za tekuća sredstva u cjelini, a potom za pojedine djelove tekućih sredstava.

analiza tekuĆih sredstava

Documents