analiza rezultata provedene ankete o komunikaciji u zdravstvu

6. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja bio je ispitati komunikaciju između medicinskog osoblja u

Kliničkom bolničkom centru Rijeka na kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu te

ispitivanje međusobne komunikacije liječnik – dobrovoljni davatelj krvi.

U odnosu između liječnika i davaoca krvi, unatoč velikim promjenama u

tehnološko-znanstvenom smislu, postoji i dalje potreba dobre komunikacije.

Davatelju krvi uvijek će biti potreban izravni kontakt, razgovor s liječnikom, povjerenje

u njegovo znanje, ali i diskreciju - jednom riječju humanost, koja mora uvijek ostati

značajno obilježje medicinske struke.

U komunikaciju u zdravstvu spada i međusobna komunikacija zdravstvenog

osoblja. Na današnjem stupnju razvoja medicinske struke u pravilu nikada sam

zdravstveni radnik ne rješava zdravstvene probleme pojedinog pacijenta. Riječ je o

timskom radu. Pri tome kultura komunikacije ne samo da olakšava rad nego se

odražava i na pacijentu, koji prenosi svoju povijest bolesti i ostalu dokumentaciju.

Komunikacija između suradnika pri svakodnevnom radu u zdravom i efikasnom

stručnom timu potiče zadovoljstvo zaposlenika i omogućava bolje upravljanje

vremenom. Rješavanjem nesuglasica i sukoba povećava se složnost tima.

Uvjeti da timski rad bude uspješan je: dosljedna komunikacija, slušanje,

izvještaji o učinjenom, redovni sastanci, prihvaćanje razlika u mišljenju, pridržavanje

dogovora, uvažavanje, otvorenost, podrška i povjerenje. Usklađen timski pristup

zdravstvenoj njezi postiče bolesnika na bolju suradnju.

7. MATERIJAL I METODE

Provedene su dvije ankete, jedna za medicinsko osoblje Kliničkog zavoda za

transfuzijsku medicinu, te druga anketa za dobrovoljne davaoce krvi. Anketa se

sastojala od 8 pitanja na jednoj stranici i za njeno je ispunjavanje je u prosjeku bilo

potrebno 5 minuta. Provedena je u srpnju 2013. godine na medicinskom osoblju ( 25

ispitanika) te na dobrovoljnim darivateljima krvi (50 darivatelja). Svi su ankete dobili

u papirnatom obliku. Ankete su ispunjavali anonimno i samostalno. Podaci su

statistički analizirani u Microsoft office Excel 2003.

8. REZULTATI

8.1. Medicinsko osoblje

Od medicinskog osoblja anketu je ispunilo u većini žensko medicinsko osoblje

(24 ispitanice odnosno 96% ) te jedan ispitanik (odnosno 4%). To možemo objasniti

činjenicom da je na Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu zaposleno većinom

žensko medicinsko osoblje (grafikon 1).

Pri podjeli ankete susretljivost osoblja ovisila je o sljedećim faktorima:

-početak/kraj radnog vremena

-zaokupljenost poslom

-podjela ankete od studentice ili tajnice Zavoda (pitanje autoriteta)

-jesu li zaposlenici znali da će im biti uručena anketa ili su prvi puta bili upoznati sa

time

Bolja spremnost za ispunjenje ankete bila je ujutro kad je osoblje počinjalo sa

poslom te kad su bili svježi i odmorni. Pred kraj radnog vremena nekoliko

zaposlenika pravdalo se zaokupljenošću poslom te dekoncentracijom činjenicom da

će morati odvojiti par minuta za ispuniti anketu. Ako je anketa bila podijeljena od

tajnice zavoda spremnost za ispunjenje ankete bila je veća. Isto vrijedi i ako su

zaposlenici bili upoznati da će im biti dana anketa.

SPOL

M4%

Ž96%

M

Ž

Grafikon 1: Struktura anketiranog medicinskog osoblja prema spolu (%)

Medicinsko osoblje na Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu većinom čine

žene dobne skupine od 40-50 godina. Nakon toga najveći postotak žena pripada

dobnoj skupini od 30-40 godina. Najmanji postotak čine dobne skupine od 20-30

godina te od 60-70 godina (grafikon 2).

Dob osoblja nije osobito utjecala na spremnost za ispuniti anketu. Mlađi

zaposlenici bili su više zainteresirani za provođenje ankete te su bili spremni dati

mišljenja vezano za komunikaciju u zdravstvu među djelatnicima zavoda. Spremni su

bili i pomoći mi u ispunjenu anketa tako što su rekli drugim kolegama o čemu se radi.

0

2

4

6

8

10

12

20-30 30-40 40-50 50-60 60-70 >70

OSOBLJE

osoblje

Grafikon 2: Struktura anketiranog medicinskog osoblja prema dobi(%)

Većina ispitanog medicinskog osoblja bila je SSS (15 ispitanika), te jednaki omjer

VSŠ (5 ispitanika) i VSS (5 ispitanika), (grafikon 3).

STRUČNA SPREMA

SSS60%

VŠS20%

VSS20%

SSS

VŠS

VSS

Grafikon 3: Struktura anketiranog medicinskog osoblja prema stručnoj spremi (%)

Tijekom procesa obrazovanja 15 ispitanika (odnosno 60%) bili su upoznati sa

komunikacijskim vještinama te 10 ispitanika ( odnosno 40 %) izjavilo je da nikad nije

upoznato sa vještinama komuniciranja (grafikon 4).

Pri procesu obrazovanja važno je upoznati osobu sa osnovnim načinima

ljudske komunikacije, komunikacijskim kanalima,verbalnom i neverbalnom

komunikacijom, načinima uspostave i održavanja komunikacije kao i čimbenicima koji

na nju utječu.

Komunikacija u zdravstvu specifičan je oblik komunikacije te bi osoba trebala

znati kako komunicirati sa osobljem te kako sa davaocima krvi. Poseban naglasak

trebao bi biti na upoznavanju s pravilima etičnosti komunikacije. Osobe koje tijekom

svoga obrazovanja nisu bile upoznate sa komunikacijskim vještinama trebalo bi

omogućiti edukaciju koja bi se sastojala od teoretskog i praktički uvid u specifičnosti

komunikacije u zdravstvu, te ga upoznati s različitim razinama uspješnosti timskog

rada u zdravstvu i faktorima koji na to utječu.

1. DA LI STE TIJEKOM VAŠEG OBRAZOVANJA UPOZNATI S

KOMUNIKACIJSKIM VJEŠTINAMA?

DA60%

NE40% DA

NE

Grafikon 4: Stav anketiranog medicinskog osoblja (%)

80% ispitanika (20 ispitanika) smatra vještine komunikacije jednim od

najvažnijih životnih vještina dok 20% ispitanika (5 ispitanika) ne slaže se sa tim

(grafikon 5). Poznavanje komunikacijskih i jezičnih normi dio je komunikacijske

kompetencije.

2. VJEŠTINE KOMUNIKACIJE SMATRAM JEDNIM OD NAJVAŽNIJIH ŽIVOTNIH VJEŠTINA.

DA80%

NE20%

DA

NE


Iako se pod komunikacijom tradicionalno podrazumijeva verbalna izmjena poruka,

jezik nije jedino komunikacijsko sredstvo. Komunikacija ima više funkcija: služi se

jezikom, tijelom i glasovnim kvalitetama. 94 posto ispitanika (odnosno 24 ispitanika)

smatra da neverbalna komunikacija nije manje bitna od verbalne.

Komuniciramo svime što nam stoji na raspolaganju: gestama, držanjem tijela,

mimikom, pogledom, fizičkim izgledom, odjećom, mirisima, tempom govora, tonom,

pauzama u govoru itd.

3. SMATRAM DA JE NEVERBALNA KOMUNIKACIJA MANJE BITNA OD VERBALNE.

DA6%

NE94%

DA

NE

Grafikon 6: Stav anketiranog medicinskog osoblja prema stručnoj spremi (%)

Nadovezujući se na 4 pitanje u 5 pitanju u anketi htjelo se vidjeti da li ljudi više

vjeruju onome što čuju ili vide. Pošto u sa visokim postotkom (94% ispitanika) izjavilo

da neverbalnu komunikaciju smatraju jednakom važnom kao i verbalnu mogu nas

iznenaditi rezultati gdje 52% ispitanika (odnosno 13 ispitanika) više vjeruje onome

što čuje dok 48% ispitanika (odnosno 12 ispitanika) više vjeruje onome što vidi

(grafikon 7). Kada neverbalne vještine nisu usklađene s verbalnima, ljudi nam neće

vjerovati bez obzira što kažemo. Vjerovat će našem govoru tijela, koji će nadilaziti

riječi.

Rijetko smo svjesni da naše geste i govor tijela mogu kazivati jednu priču dok

naš glas sasvim drugu. Komunicirajući mnogi su nesvjesni svoje neverbalne

komunikacije, dok neverbalne poruke drugih lakše uočavaju, ponekad značajnije

nego verbalne. Ključ „čitanja“ govora tijela sposobnost je prepoznavanja

emocionalnog stanja druge osobe slušajući što govori i primjećujući okolnosti u

kojima to čini. Riječi su okosnica ljudske komunikacije, no često mogu prevariti.

Govor tijela tada predstavlja komunikacijski most, pruža mogućnost da se prevladaju

nesporazumi.

4. UKOLIKO SU VERBALNA I NEVERBALNA KOMUNIKACIJA KONTRADIKTORNE, VIŠE

VJERUJEM ONOM ŠTO ČUJEM.

DA52%

NE48% DA

NE


U usporedbi s tehničkim vještinama i iskustvom, komunikacija se možda čini

nebitnom, jer većina vjeruje kako je razgovor jednostavna stvar. No komunikacija je

ipak nešto više od prenošenja poruke. Bitno je ono što govorimo i kako to govorimo.

68 % ispitanika (odnosno njih 17 ispitanika) zadovoljno je komunikacijom na

poslu. Pozitivna komunikacija može ojačati položaj te pomoći pri napretku na poslu.

Njih 32% (odnosno 8 ispitanika) nezadovoljno je komunikacijom na poslu (grafikon

8). Uzrok napetostima na poslu često je loša komunikacija među suradnicima.

Jedan od izazova u poslovnom komuniciranju je komunikacija s "teškim"

ljudima. Riječ je o ljudima koji se brže i lakše uzrujaju, razljute ili naprosto izgube

kontrolu. To su ljudi koji imaju (lošu) naviku povisiti glas, tj. vikati, koristiti

neodgovarajuće riječi tj. vrijeđati, verbalno pa čak i fizički prijetiti. Ukratko, riječ je o

ljudima koji ne upravljaju svojim emocijama na odgovarajući način.

Nejasni radni i timski ciljevi koji su posljedica nekvalitetne ili manjkave

komunikacije također čine suradnike "teškima". Tome doprinosi i nedostatak

povratne informacije od strane nadređenih i kolega. Mnogi djelatnici, a posebno oni

mlađi, tvrtki ne dobivaju pravodobne, iscrpne i razumljive povratne informacije o

svojem radu - pa ne znaju jesu li i koliko zadovoljili na poslu. To ih, naravno, čini

nezadovoljnima i "težima" u internoj i eksternoj komunikaciji.

Emocionalna inteligencija podrazumijeva i izbjegavanje konfrontacije s "teškom"

osobom. To je učinkovita strategija, a možemo je primjenjivati dobrom pripremom, tj.

predviđanjem mogućnosti zahtjevnih situacija i osoba.

5. ZADOVOLJAN/NA SAM KOMUNIKACIJOM SA SURADNICIMA.

DA68%

NE32%

DA

NE

Grafikon 8 : Stav anketiranog medicinskog osoblja (%)

Cilj edukacije o komunikacijskim vještinama je upoznati zaposlenike ga sa

stilovima komunikacije, predrasudama te načinima stvaranja stavova. Informirati ga o

osnovama verbalne i neverbalne komunikacije, fenomenima komunikacije u maloj,

srednjoj i velikoj grupi, omogućiti teoretski i praktički uvid u specifičnosti komunikacije

u zdravstvu, te ga upoznati s različitim razinama uspješnosti timskog rada u

zdravstvu i faktorima koji na to utječu.

64% ispitanika (odnosno 16 ispitanika) smatra da ne komuniciraju kvalitetno te

da mi voljeli educirati se o načinima bolje komunikacije. Njih 36% (odnosno 9

ispitanika) smatra da komuniciraju uspješno te da im nije potrebna dodatna

edukacija. Edukacija o uspješnoj komunikaciji važna je u zdravstvu jer se tiče odnosa

među suradnicima i još jednog važnog odnosa medicinsko osoblje – pacijent.

6. MIŠLJENJA SAM DA KVALITETNO KOMUNICIRAM I DA MI NIJE POTREBA

EDUKACIJA O KOMUNIKACIJSKIM VJEŠTINAMA.

DA36%

NE64%

DA

NE


Nedovoljna i nekvalitetna komunikacija veoma je čest prigovor – kritika koja se

veže uz osoblje u zdravstvu. Bolesnici se žale na nedostatnu obaviještenost od

strane liječnika o bolesti, žale se na komunikaciju koja je nerijetko nerazumljiva i

nejasna te kao takva onemogućuje bolesniku da informacije usvoji, shvati i zapamti.

Pravovremenom obaviještenošću o bolesti zadovoljava se bolesnikova

potreba za razumijevanjem onoga što mu se događa i unapređuje se zdravstveno

ponašanje, odnosno, bolesniku se omogućuje, da se na temelju uputa i pojašnjenja

od strane zdravstvenog osoblja i pridržava tih uputa i savjeta.

Za kvalitetnu komunikaciju potrebno je dovoljno vremena unutar kojeg liječnik i

medicinska sestra ili tehničar mogu objasniti bolesniku sve što je potrebno znati, a

upravo to, dostatnost ili nedostatnost vremena je najveći problem. Veliki je broj

bolesnika koje treba pozorno saslušati, pregledati i za koje treba donijeti odluku o

daljnjim postupcima. U slučaju povećane međusobne suradnje i educiranosti,

poteškoće pacijenata u komunikaciji sa zdravstvenim osobljem, mogu biti otklonjene.

100% ispitanika ( odnosno 25 ispitanika) slažu se da dobra komunikacija sa

zdravstvenim djelatnicima znatno utječe na bolesnikovo mišljenje o kvaliteti

zdravstvene skrbi (grafikon 10).

7. SMATRAM DA DOBRA KOMUNIKACIJA SA ZDRAVSTVENIM DJELATNICIMA ZNATNO UTJEČE NA BOLESNIKOVO

MIŠLJENJE O KVALITETI ZDRAVSTVENE SKRBI.

DA100%

NE0%

DA

NE


Kako bi osobe kvalitetno sudjelovale u liječenju bolesti moraju biti spoznajno i

emocionalno sposobne razumjeti i zapamtiti što trebaju činiti. Upute koje dobiju često

su kompleksne i dane u trenutku kad osoba nije spremna pažljivo slušati i razumjeti.

Ljudi zaboravljaju većinu onoga što im liječnik kaže, a što je više danih informacija

bolesnici će i više zaboraviti. Bolesnici će uglavnom zapamtiti ono što je prvo rečeno

i ono što smatraju najvažnijim, a to se ne mora poklapati s medicinskim prioritetima.





Dodatnim nastojanjem zdravstvenog osoblja, glede detaljnijeg objašnjenja i

razgovora na razini koju pacijent može razumjeti i usvojiti, značajno bi se popravila

komunikacija s bolesnicima i njihovim obiteljima. Kratki edukacijski programi mogu

podučiti i usmjeriti zdravstveno osoblje kako kvalitetnije komunicirati s bolesnicima i

kako postići prihvaćanje terapije kao i svih drugih promjena koje oboljela osoba treba

učiniti u svom životu. svih 100% ispitanika (odnosno 25 ispitanika) smatra da se

aktivnim slušanjem mogu smanjiti stručne greške (grafikon 11).

8. AKTIVNIM SLUŠANJEM MOGU SE SMANJITI STRUČNE GREŠKE.

DA100%

NE0%

DA

NE


Svaki dijagnostički postupak ima određeni stupanj rizika i bolesnik mora to

znati, katkad i sudjelovati u odlučivanju o izboru pojedinih postupaka. Isto je tako i s

primjenom određenog načina liječenja koje se ne smije provoditi bez bolesnikove

suglasnosti. Bolesniku se mora, na njemu razumljiv način, kratko i jasno reći o

kakvoj je bolesti najvjerojatnije riječ, zbog čega je potrebno načiniti pretrage i kakve,

nakon toga mu protumačiti nalaze i opet ga na odgovarajući način informirati o

postupku liječenja. Najvažniji cilj u djelovanju svakog liječnika trebala bi biti sigurnost

pacijenta.

Na liječnike se čini neprekidan pritisak da smanje troškove dijagnoze i

liječenja, ponekad se miješa značenje prava na zdravstvenu zaštitu i prava na

zdravlje. U svemu tome mediji nerijetko igraju vrlo negativnu ulogu – izazivajući kod

opće populacije svojim senzacionalističkim pisanjem motiviranim povećanjem profita

strah od liječničke pogreške i dojam da pacijenti imaju pravo u slučaju liječničke

pogreške na astronomske naknade štete. Kao posljedica ove krize smanjila se

otvorenost u komunikaciji između liječnika i pacijenta.

Tužbe protiv bolnica, bilo zbog pogrešaka, nesavjesnog liječenja ili

komplikacija, sve su češća pojava u Hrvatskoj, a naplata odšteta u budućnosti bi

mogla ozbiljno ugroziti poslovanje jer su rijetke ustanove koje su za to spremne. 96%

(odnosno 24 ispitanika) smatraju da dobrom komunikacijom može se smanjiti

učestalost sudskih tužbi, dok 4% (odnosno 1 ispitanik) smatra da dobra komunikacija

ne može smanjiti broj sudskih tužbi (grafikon 12)

9. DOBROM KOMUNIKACIJOM U ZDRAVSTVU MOŽE SE SMANJITI UČESTALOST SUDSKIH TUŽBI.

DA96%

NE4%

DA

NE


8.2. Dobrovoljni davaoci krvi

Anketa je provedena u srpnju 2013 godine u prostorijama mjesnog odbora

Turnić na organiziranoj akciji darivanja krvi. Akcija je trajala 4 sata. U tome periodu

anketirano je 50 dobrovoljnih darivatelja krvi. Anketa se sastojala od 7 pitanja te za

njeno ispunjenje bilo je potrebno otprilike 5 minuta. Anketa je bila anonimna.

Vladala je ugodna atmosfera, uz besplatni obrok i piće nakon darivanja krvi.

Prostor mjesnog odbora bio je velikog kapaciteta tako da nije bila gužva. Svi

darivatelji rado su prihvatili ispuniti anketu.

Većina darivatelja bili su muškarci, 76% (odnosno 38 ispitanika), te 24% žena

(odnosno 12 ispitanika).

SPOL

M76%

Ž24%

M

Ž

Grafikon 1: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi prema spolu (%)

Većina darivatelja bila je u rasponu dobi od 20-70 godina. Najveći postotak dobi bio

je između 50-60 (14 ispitanika). Zatim slijede ispitanici od 60-70 godina (12

ispitanika) te od 30-40 godina (8 ispitanika). Najmlađi anketirani darivatelj krvi imao je

21 godinu a najstariji 70 godina (grafikon 2).

0

5

10

15

20

20-30 30-40 40-50 50-60 60-70 >70

DAVAOCI

davaoci

Grafikon 2: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi prema dobi(%)

100% ispitanika (odnosno 50 darivatelja) više puta je darovalo krv. Ispitanik koji ima

22 godine dobrovoljno i anonimno je napisao da je krv darovao 61 put. Ispitanik u

dobi od 61 godine dobrovoljno je napisao da je krv darovao 100 puta (grafikon 3).

KRV DARUJETE:

PRVI PUTA0%

VIŠE PUTA100%

PRVI PUTA

VIŠE PUTA

Grafikon 3: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi (%)

Većina darivatelja je SSS, njih 86% (odnosno 43 ispitanika).bilo je SSS. Njih 12%

(odnosno 6 ispitanika) bilo je VŠS te 2% (odnosno 1 ispitanik) bio je VSS. Veliki

postotak ispitanika sa SSS može se objasniti činjenicom da je većina ispitanika u

starosnoj skupini od 50-70 godina (grafikon 4).

STRUČNA SPREMA

SSS86%

VŠS12%

VSS2%

SSS

VŠS

VSS

Grafikon 4: Stav anketiranih dobrovoljnih davaoca krvi prema stručnoj spremi (%)

Darivanje krvi jednostavan je postupak. Svako darivanje krvi uključuje provjeru

zdravstvenog stanja darivatelja. Razgovor s liječnikom uključuje provjeru

dosadašnjeg i sadašnjeg zdravstvenog stanja. Liječnički pregled uključuje provjeru

krvnog tlaka i provjeru rada srca. Tek kada je liječnik siguran da darivatelj smije dati

krv započinje postupak uzimanja krvi.

Darivatelj mora biti obavješten o svim rizicima koju su vezani uz proces

darivanja krvi te mora dobiti odgovor na njegova pitanja. Dobro informiranje je nužno

da bi se darivatelj pridržavao uputa i savjeta koje mu liječnik da, te da ne bi došlo do

komplikacija.

56% ispitanika (odnosno 28 ispitanika) u potpunosti je zadovoljno načinom na

koji ih je liječnik informirao o svemu vezano za darivanje krvi, dok njih 38% (odnosno

19 ispitanika) zadovoljno je. Ukupno 6 posto ispitanika (odnosno 3 ispitanika)

nezadovoljno je informiranjem od strane liječnika (grafikon 5).

1. LIJEČNIK ME INFORMIRAO O SVEMU ŠTO ME ZANIMA VEZANO UZ

DARIVANJE KRVI.

38%56%

2% 4% A UOPĆE NE

B NEDOVOLJNO

C DOVOLJNO

D U POTPUNOSTI


Nedovoljna i nekvalitetna komunikacija veoma je čest prigovor – kritika koja se

veže uz osoblje u zdravstvu. Darivatelji se žale na nedostatnu obaviještenost od

strane liječnika, žale se na komunikaciju koja je nerijetko nerazumljiva i nejasna te

kao takva onemogućuje darivatelju da informacije usvoji, shvati i zapamti. Za

kvalitetnu komunikaciju potrebno je dovoljno vremena.

96% ispitanika (odnosno 48 ispitanika) zadovoljno je informacijama i i načinom

na koji su mu bile prenesene. 4% ispitanika (odnosno 2 ispitanika) nije bilo

zadovoljno načinom na koji su mu informacije bile prenesene (grafikon 6).

2. INFORMACIJE DOBIVENE OD LIJEČNIKA BILE SU MI POTPUNO

JASNE.

DA96%

NE4%

DA

NE


Liječnik tijekom postupka darivanja krvi mora biti ljubazan i spreman odgovoriti

pacijentu na svaki njegov upit. Jednostavnim rječnikom mora biti sposoban

darivatelju objasniti sve pojedinosti o postupku, opasnostima, posljedicama.

Komunikacija između liječnika i darivatelja mora biti odlična. Liječnik ne smije biti

mrzovoljan, bahat i površan u pregledavanju te mora biti siguran da sve informacije

koje je prenjeo darivatelju on je shvatio.

100% ispitanika (odnosno 50 ispitanika) izjasnilo se da je liječnik bio ljubazan

(grafikon 7).

3. LIJEČNIK JE BIO LJUBAZAN

DA100%

NE0%

DA

NE


Kao što liječnik mora biti ljubazan tijekom postupka darivanja krvi, to se isto

očekuje od laboratorijskih tehničara/inžinjera. Iskusan zdravstveni tehničar odabire

venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu. Igla je povezana s plastičnom

vrećicom u koju se daje krv. Samo darivanje krvi traje 8 - 12 minuta. Tijekom

postupka darivanja krvi laboratorijski tehničar mora biti uz darivatelja te kontrolirati da

li sve ide u dobrom smjeru te odgovoriti na pitanja darivatelja.

100% ispitanika (odnosno 50 ispitanika) izjasnilo se da je laboratorijskih

tehničara/inžinjera bio ljubazan (grafikon 8).

4. LABORATORIJSKI TEHNIČARI/INŽINJERI BILI SU LJUBAZNI TIJEKOM CIJELOG POSTUPKA DARIVANJA KRVI

DA100%

NE0%

DA

NE



laboratorijski tehničar/inžinjeri mogu objasniti darivatelju sve što je potrebno znati, a

upravo to, dostatnost ili nedostatnost vremena je najveći problem. Veliki je broj

davaoca koje treba pozorno saslušati, pregledati i za koje treba donijeti odluku da li

smiju dati krv ili ne.

100% ispitanika (odnosno 50 ispitanika) informacije koje su dobili od

laboratorijski tehničara/inžinjera u potpunosti su jasno shvatili (grafikon 9).

5. INFORMACIJE DOBIVENE OD LABORATORIJSKIH

TEHNIČARA/INŽINJERA BILE SU MI POTPUNO JASNE.

DA100%

NE0%

DA

NE


Davatelju nakon darivanja krvi slijedi kratkotrajni odmor uz osvježenje i lagani

obrok. Uz obrok i osvježenje darivatelji se druže i stječu nova poznanstva a to je još

jedna pozitivna stvar davanja krvi. 62% ispitanika (odnosno 31 ispitanik) smatra da je

okruženje u kojem je davao krv u potpunosti ugodno. 38 % ispitanika (odnosno 19

ispitanika) smatra da je okruženje bilo dovoljno ugodno.

Kritike koju su neki ispitanici istaknuli sa prijašnjih akcija darivanja krvi bile su

čekanje, visoke temperature u prostoru u kojemu su boravili. No negativna iskustva

nadmašuju nova poznanstva koja se stječu, druženje sa ostalim darivateljima krvi te

osjećaj da smo napravili dobro djelo i pomogli drugome.

6. OKRUŽENJE U KOJEM SAM DARIVAO/LA KRV SMATRAM

UGODNIM.

0%

0%

38%

62%

A UOPĆE NE

B NEDOVOLJNO

C DOVOLJNO

D U POTPUNOSTI


9. RASPRAVA

Cilj istraživanja bio je ispitati komunikaciju između medicinskog osoblja u

Kliničkom bolničkom centru Rijeka na kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu te

ispitivanje međusobne komunikacije liječnik – dobrovoljni davatelj krvi. Od

medicinskog osoblja anketu je ispunilo u većini žensko medicinsko osoblje (24

ispitanice odnosno 96% ) te jedan ispitanik.

Pri podjeli ankete susretljivost osoblja ovisila je o sljedećim faktorima:

-početak/kraj radnog vremena

-zaokupljenost poslom

-podjela ankete od studentice ili tajnice zavoda (pitanje autoriteta)

-jesu li zaposlenici znali da će im biti uručena anketa ili su prvi puta bili upoznati sa

time

Bolja spremnost za ispunjenje ankete bila je ujutro kad je osoblje počinjalo sa

poslom te kad su bili svježi i odmorni. Pred kraj radnog vremena nekoliko

zaposlenika pravdalo se zaokupljenošću poslom te dekoncentracijom činjenicom da

će morati odvojiti par minuta za ispuniti anketu. Ako je anketa bila podijeljena od

tajnice zavoda spremnost za ispunjenje ankete bila je veća. Isto vrijedi i ako su

zaposlenici bili upoznati da će im biti dana anketa.

Medicinsko osoblje na Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu većinom

čine žene dobne skupine od 40-50 godina. Nakon toga najveći postotak žena pripada

dobnoj skupini od 30-40 godina. Najmanji postotak čine dobne skupine od 20-30

godina te od 60-70 godina. Većina ispitanog medicinskog osoblja bila je SSS (15

ispitanika), te jednaki omjer VSŠ (5 ispitanika) i VSS (5 ispitanika)

Pri procesu obrazovanja važno je upoznati osobu sa osnovnim načinima

ljudske komunikacije, komunikacijskim kanalima,verbalnom i neverbalnom

komunikacijom, načinima uspostave i održavanja komunikacije kao i čimbenicima koji

na nju utječu. Tijekom procesa obrazovanja 15 ispitanika (odnosno 60%) bili su

upoznati sa komunikacijskim vještinama te 10 ispitanika ( odnosno 40 %) izjavilo je

da nikad nije upoznato sa vještinama komuniciranja.

Poznavanje komunikacijskih i jezičnih normi dio je komunikacijske kompetencije.

80% ispitanika smatra vještine komunikacije jednim od najvažnijih životnih vještina

dok 20% ispitanika ne slaže se sa tim.

Iako se pod komunikacijom tradicionalno podrazumijeva verbalna izmjena poruka,

jezik nije jedino komunikacijsko sredstvo. Komunikacija ima više funkcija: služi se

jezikom, tijelom i glasovnim kvalitetama. 94 posto ispitanika smatra da neverbalna

komunikacija nije manje bitna od verbalne. Pošto u sa visokim postotkom (94%

ispitanika) izjavilo da neverbalnu komunikaciju smatraju jednakom važnom kao i

verbalnu mogu nas iznenaditi rezultati gdje 52% ispitanika više vjeruje onome što

čuje dok 48% ispitanika više vjeruje onome što vidi. Kada neverbalne vještine nisu

usklađene s verbalnima, ljudi nam neće vjerovati bez obzira što kažemo. Vjerovat će

našem govoru tijela, koji će nadilaziti riječi. Rijetko smo svjesni da naše geste i govor

tijela mogu kazivati jednu priču dok naš glas sasvim drugu. Komunicirajući mnogi su

nesvjesni svoje neverbalne komunikacije, dok neverbalne poruke drugih lakše

uočavaju, ponekad značajnije nego verbalne.

68 % ispitanika zadovoljno je komunikacijom na poslu. Pozitivna komunikacija

može ojačati položaj te pomoći pri napretku na poslu. Njih 32% nezadovoljno je

komunikacijom na poslu. Uzrok napetostima na poslu često je loša komunikacija

među suradnicima.

U usporedbi s tehničkim vještinama i iskustvom, komunikacija se možda čini

nebitnom, jer većina vjeruje kako je razgovor jednostavna stvar. No komunikacija je

ipak nešto više od prenošenja poruke. Bitno je ono što govorimo i kako to govorimo.

Cilj edukacije o komunikacijskim vještinama je upoznati zaposlenike ga sa

stilovima komunikacije, predrasudama te načinima stvaranja stavova. Informirati ga o

osnovama verbalne i neverbalne komunikacije, fenomenima komunikacije u maloj,

srednjoj i velikoj grupi, omogućiti teoretski i praktički uvid u specifičnosti komunikacije

u zdravstvu, te ga upoznati s različitim razinama uspješnosti timskog rada u

zdravstvu i faktorima koji na to utječu. 64% ispitanika smatra da ne komuniciraju

kvalitetno te da mi voljeli educirati se o načinima bolje komunikacije. Njih 36% smatra

da komuniciraju uspješno te da im nije potrebna dodatna edukacija. Edukacija o

uspješnoj komunikaciji važna je u zdravstvu jer se tiče odnosa među suradnicima i

još jednog važnog odnosa medicinsko osoblje – pacijent.





100% ispitanika slažu se da dobra komunikacija sa zdravstvenim djelatnicima

znatno utječe na bolesnikovo mišljenje o kvaliteti zdravstvene skrbi .

Svaki dijagnostički postupak ima određeni stupanj rizika i bolesnik mora to

znati, katkad i sudjelovati u odlučivanju o izboru pojedinih postupaka. Isto je tako i s

primjenom određenog načina liječenja koje se ne smije provoditi bez bolesnikove

suglasnosti. Bolesniku se mora, na njemu razumljiv način, kratko i jasno reći o

kakvoj je bolesti najvjerojatnije riječ, zbog čega je potrebno načiniti pretrage i kakve,

nakon toga mu protumačiti nalaze i opet ga na odgovarajući način informirati o

postupku liječenja. Najvažniji cilj u djelovanju svakog liječnika trebala bi biti sigurnost

pacijenta. Svih 100% ispitanika smatra da se aktivnim slušanjem mogu smanjiti

stručne greške.

96% ispitanika smatraju da dobrom komunikacijom može se smanjiti

učestalost sudskih tužbi, dok 4% smatra da dobra komunikacija ne može smanjiti

broj sudskih tužbi.

Većina darivatelja bili su muškarci, 76%, te 24% žena. Većina darivatelja bila

je u rasponu dobi od 20-70 godina. Najveći postotak dobi bio je između 50-60. Zatim

slijede ispitanici od 60-70 godina te od 30-40 godina Najmlađi anketirani darivatelj

krvi imao je 21 godinu a najstariji 70 godina.

100% ispitanika više puta je darovalo krv. Ispitanik koji ima 22 godine

dobrovoljno i anonimno je napisao da je krv darovao 61 put. Ispitanik u dobi od 61

godine dobrovoljno je napisao da je krv darovao 100 puta

Većina darivatelja je SSS, njih 86% bilo je SSS. Njih 12% bilo je VŠS te 2% bio je

VSS. Veliki postotak ispitanika sa SSS može se objasniti činjenicom da je većina

ispitanika u starosnoj skupini od 50-70 godina

Darivatelj mora biti obaviješten o svim rizicima koju su vezani uz proces

darivanja krvi te mora dobiti odgovor na njegova pitanja. Dobro informiranje je nužno

da bi se darivatelj pridržavao uputa i savjeta koje mu liječnik da, te da ne bi došlo do

komplikacija. 56% ispitanika u potpunosti je zadovoljno načinom na koji ih je liječnik

informirao o svemu vezano za darivanje krvi, dok njih 38% zadovoljno je. Ukupno 6

posto ispitanika nezadovoljno je informiranjem od strane liječnika.

96% ispitanika zadovoljno je informacijama i i načinom na koji su mu bile prenesene.

4% ispitanika nije bilo zadovoljno načinom na koji su mu informacije bile prenesene.

Darivatelji se žale na nedostatnu obaviještenost od strane liječnika, žale se na

komunikaciju koja je nerijetko nerazumljiva i nejasna te kao takva onemogućuje

darivatelju da informacije usvoji, shvati i zapamti. Za kvalitetnu komunikaciju

potrebno je dovoljno vremena. Liječnik tijekom postupka darivanja krvi mora biti

ljubazan i spreman odgovoriti pacijentu na svaki njegov upit. Jednostavnim rječnikom

mora biti sposoban darivatelju objasniti sve pojedinosti o postupku, opasnostima,

posljedicama. 100% ispitanika izjasnilo se da je liječnik bio ljubazan. 100% ispitanika

izjasnilo se da je laboratorijskih tehničara/inžinjera bio ljubazan


laboratorijski tehničar/inžinjeri mogu objasniti darivatelju sve što je potrebno znati.

100% ispitanika informacije koje su dobili od laboratorijski tehničara/inžinjera u

potpunosti su jasno shvatili.

Davatelju nakon darivanja krvi slijedi kratkotrajni odmor uz osvježenje i lagani

obrok. Uz obrok i osvježenje darivatelji se druže i stječu nova poznanstva a to je još

jedna pozitivna stvar davanja krvi. 62% ispitanika smatra da je okruženje u kojem je

davao krv u potpunosti ugodno. 38 % ispitanika smatra da je okruženje bilo dovoljno

ugodno.

analiza rezultata provedene ankete o komunikaciji u zdravstvu

Documents