ANALIGazi Husrev-begove biblioteke

Knjiga XXIX-XXX

Izdavač:Gazi Husrev-begova biblioteka

Glavni i odgovorni urednik:Mustafa Jahić

Redaktor i korektor:Muhamed Mrahorović

Lektor:Tarik Jakubović

Tehnički urednik:Faruk Špilja

Priprema:GHB

Štampa:“Nedib” - Sarajevo

ANALIGazi Husrev-begove biblioteke

Knjiga XXIX-XXX

Članovi redakcije:Enes PELIDIJA, Ismet BUŠATLIĆ,

Mustafa JAHIĆ, Aladin HUSIĆ, Asim ZUBČEVIĆ, Haso POPARA,

Osman LAVIĆ

Sarajevo, 2009.

Haso Popara

TRI NEOBJAVLJENA DOKUMENTA O BANJALUČKOM MUTESELLIMU I MUHAFIZU ALI-BEGU GROŠIĆU

- PRILOG HISTORIJI BANJE LUKE 1738-1740.

UVODAdministrativno-policijsku službu za vrijeme turske vlasti u Bosni

od 16. stoljeća do uvođenja reformi 1835. godine, pored vojvoda i kapeta-na vršili su i mutesellimi. Za razliku od kapetana, koji su pripadali vojnom staležu, vojvode i mutesellimi su bili civili. Do 18. stoljeća mutesellimi su službovali samo u većim mjestima kao što su: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Zvornik i Livno, a od 18. stoljeća i u nekim manjim mjestima kao što su: Foča, Nevesinje, Cernica i Blagaj. Za mutesellima ili po narodnom muselli-ma, u 17. stoljeću je upotrebljavan i službeni naziv kajmekam (zastupnik). Kajmekamom se sve do reformi Mahmuda II nazivao i službenik koji je u odsustvu u glavnom gradu zamjenjivao vezira ili valiju. Mutesellimi su redovno birani iz uglednih trgovačkih i feudalnih porodica koje su uživale vezirovo povjernenje, a postavljani su bujuruldijama koje su (u Sarajevu) bile adresirane na kadiju, janjičarskog zapovjednika, ulemu i ugledne ljude. Vezir je u svako doba mogao smijeniti mutesellima s položaja i na njegovo mjesto imenovati drugog. Služba mutesellima prestajala je istoga časa kada i služba vezira. Mutesellimi su primali i izvršavali naloge dobijene od vezira, odno-sno Divana ili od kadija. U djelokrug mutesellima spadali su poslovi oko: skupljanja daća, utjerivanja dugova, privođenja optuženika sudu, zatvaranja i puštanja uhapšenih, sprovođenja krivaca u Travnik, isljeđivanja i ispitivanja optuženih, ukoravanja i manjih kazni, progona iz grada, izvršavanja smrtne kazne, ćefileme, deložiranja, uvođenja u posjed, progona eškije, bračnih sporova, opskrbe, popravki javnih građevina, rasprodaje ostavina, izdavanja pasoša, pravne zaštite interesa esnafa itd.1

Koliko mi je poznato, do sada je bosanskohercegovačkoj javno-sti nekoliko dragocjenih podataka o banjalučkom mutesellimu Ali-begu

1 Hamdija Kreševljaković, Mutesellimi i njihov djelokrug, Izabrana djela I /dalje: Kreševljaković, Mutesellimi.../, Sarajevo, 1991., str. 241-299.

Haso Popara6

Grošiću prezentirao jedino Hamdija Kreševljaković2, i to, pozivajući se na dva objavljena rada3 i jedan originalni dokumenat.4 Kreševljaković piše: Ali-beg Grošić. Iz jednog njegovog pisma što ga je pisao u Banjoj Luci 22. marta 1719. križevačkom generalu Heisteru vidi se da je Alibeg bio muteselim grada Banje Luke i veliki zapovjednik sve pokrajine do grada Bišća i da je to bio ”na misto gospodina paše Osmanpaše, vezira bosanskoga”. U pismu preporučuje Heisteru odobaše Mustafu i Jusufa. Izgleda da je Alibeg Grošić bio muteselim više bosanskih vezira i da je na tome mjestu ostao sve do smrti. Slučaj njegove pogibije poznat nam je iz drugog poglavlja ove radnje. Ne znam kada je prvi put postao muteselim. Iz gornjeg pisma vidi se da se vlast Alibega Grošića prostirala sve do Bišća, no ne znam da li je ta vlast proizilazila iz titule muteselimske ili je on uz to bio i neki vojni zapovjednik. Grošići su starinom hrvatski plemići. R. Lopašić piše 1890. godine: ”Plemića Jajčanića kasnije prozvanih Grošića, pređa današnje grofovske grane Jelačića po tankoj krvi bilo je u Turskoj oko Banjaluke i u Hrvatskoj oko Petrinje. Ima dokaza da se početkom osamnaestog vijeka Vladislav Grošić, tajnik patrijarha Arsenija Černojevića i pisac zname-nitih spomenica za odbranu srpskih povlastica, dobro pazio sa svojim rođakom Alibegom Grošićem, muteselimom i zapovjednikom Bosanske krajine.”

Kreševljaković na drugom mjestu5 o Ali-begu Grošiću piše: U Banjoj Luci ubilo je više Banjolučana muteselima Ali-bega Grošića, nešto poslije 28. srpnja 1740. godine. Ubojice su pobjegle, a njihove porodice stigla je dvostruka kazna: progon i rušenje kuća. Ta murasela nije upućena banjolučkom mutese-limu, nego imamima mahala u kojima su ubojice stanovale. Kako je taj akt dosta zanimljivog sadržaja, donosim ga u doslovnom prijevodu kustosa Derviša Korkuta: ”Poslije pozdrava javlja se sadanjim efendijama mahala Stare carske, Arnaudije, Hadži Seferove, Senarije (ispr. Sitarije) i Osman-pašine u gradu Banjoj Luci. Povod pisanja ove murasele je sljedeći i na osnovu časne zapovijedi koju je izdao bosanski divan u pogledu egzemplarnog rušenja i razaranja kuća

2 Ibidem, str. 294.3 Dr. F. Rački, ”Dopisi između krajiških turskih i hrvatskih častnika”, Starine

Jugoslavenske akademije XII, Zagreb, 1880., str. 38 i Radoslav Lopašić, Bihać i bihaćka krajina - mjestopisne i poviestne crtice, Matica hrvatska, Zagreb, 1890., str. 103.

4 Original murasele banjalučkog kadije Muse koji se nalazio kod Kreševljakovića. Istorijski arhiv Sarajevo otkupio je Kreševljakovićevu zbirku dokumenata, i to dio lično od njega 1956., a dio od Razije Kreševljaković u periodu između 1960. i 1961. godine (v. Vodič kroz fondove i zbirke Istorijskog arhiva Sarajevo, Sarajevo, 2003., str. 36).

5 Hamdija Kreševljaković, Mutesellimi...o. c., str. 265.

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 7

i stanova i progonu i internaciji u Belgraddžik (Konjic)6 porodica zlikovaca po imenu Mehmed Berdo, Handan, Alija, sin Ćejvana (Kejvan-oglu), Abdulah, sin Hadži Jusufov (Hadži Jusuf-oglu) i Kolarić, koji su poodavno ubili na prav-di Boga Ali-bega Groš-oglu (Grošića) pa pobjegli, napisana je i dostavlja se ova odluka s molbom da privedete i pohapsite njihove žene i čeljad. Treba da žene i kućnu čeljad spomenutih zlikovaca predvedete i pohapsite i da ste zdravi!

4. džumad-ul-evvela 1153. . Od siromašnog Muse, kadije u gradu Banjoj Luci.”

Zanimljivo je da Ali-bega Grošića u svojim radovima, koji govore i o Banjalučkom boju iz 1737. godine, ne spominju ni njegovi savremenici7 ni kasniji historičari i istraživači.8 Gdje je te godine bio i na kome se položaju nalazio, nisam mogao utvrditi. Budući da se njegovo ime ne spominje ni među učesnicima Bitke pod Ozijom 1737. godine pod zapovjedništvom

6 Ovdje nije riječ o Konjicu nego o Glamoču, koji se u osmansko doba zvao Biograd ili Belgradčik (v. Kreševljaković, Izabrana djela I, Sarajevo 1991., str. 60 i 177). U osmanskim izvorima pod tim imenom Glamoč se spominje sve do 1833. godine, kao i u putopisima i špijunskim izvještajima toga doba.

7 Omer Novljanin, Ahmed Hadžinesimović, Odbrana Bosne 1736-1739. (dvije neo-bjavljene hronike), preveli i priredili dr. Fehim Nametak i dr. Lamija Hadžiosmanović, Zenica 1994.; Lašvanin fra Nikola, Ljetopis, priredio, latinske italijanske dijelove pre-veo, uvod i bilješke napisao dr fra Ignacije Gavran, Sarajevo, 1981.

8 Hadžihuseinović Salih Sidki - Muvekkit, Povijest Bosne, knjiga 1, Sarajevo, 1999.; Kapetanović-beg Ljubušak, Boj pod Banjom Lukom 1737., Sarajevo, 1888., reprint izdanje 1989.; Babić Bogoslav, ”Proglas cara Karla III (VI) na bosansko pučanstvo od g. 1737.”, Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, god. II, Zagreb, 1900.; Bašagić-Redžepašić Safvet-beg, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Sarajevo, 1986.; Dr. Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, I dio (1463-1739), Sarajevo, 1910.; Hammer von Joseph, Historija Turskog (Osmanskog) carstva, 3, prijevod i stručna redakcija Nerkez Smailagić, Zagreb, 1979.; Hamdija Kreševljaković, ”Bitka pod Banjom Lukom 4. VIII 1737.”, Narodna uzdanica br. IV, Sarajevo 1936., str. 91-113; Adem Handžić, ”Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paša” Prilozi za orijentalnu filologiju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, knjiga V /dalje: Handžić, Bosanski namjesnik.../, Orijentalni institut u Sarajevu, 1954-1955., str. 135-180; Džaja Mato, Banja Luka u putopisima i zapisima, III izdanje, Banja Luka, 1973.; Munib Maglajlić, ”Narodna pjesma o boju pod Banjalukom 1737.”, Putevi, XXX, 5, Banja Luka, 1984.; Malkolm Noel, Povijest Bosne - kratak pregled, Zagreb-Sarajevo, 1995.; Imamović Mustafa, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1997.; Enes Pelidija, Banjalučki boj iz 1737- uzroci i posljedice, Sarajevo, El-Kalem, 2003.

Haso Popara8

Bećir-paše Čengića9, možemo pretpostaviti da je bio sudionik Banjalučkog boja. Tome ide u prilog činjenica da je u ljeto sljedeće (1151/1738) godine bio na položaju muhafiza Banje Luke.

ALI-BEG GROŠIĆ KAO MUHAFIZ BANJE LUKEPregledom dokumenata koje je prije dvije godine Gazi Husrev-

begovoj biblioteci u Sarajevu poklonila porodica Đumišić iz Banje Luke, pronašao sam tri originalna dokumenta koji se odnose na Ali-bega Grošića; dva deftera o skupljanju namirnica za opskrbu i smještaj vojske i jedan defter o popisu i podjeli ostavine nakon njegovog ubistva. Prva dva deftera sačinio je Mehmed, vršilac dužnosti kadije u Banjoj Luci, a treći kadija Musa, dakle, isti onaj kadija koji je izdao i gore spomenutu muraselu, kojom se u svome radu o mutesellimima služio Hamdija Kreševljaković. U prva dva dokumen-ta Ali-beg se navodi kao muhafiz10, a u trećem kao mutesellim grada Banje Luke. Defter koji se u Đumišića zbirci u Gazi Husrev-begovoj biblioteci vodi pod privremenim brojem A-108 datiran je 27. rebiu-l-evvela 1151. (16. jula 1738.) godine. Sačinio ga je spomenuti Mehmed, u dogovoru s prvaci-ma (ajanima) i stanovnicima (ehali) Banje Luke11, a po nalogu (bujuruldiji) bosanskog valije Hekim-oglua Gazi Ali-paše, koji traži da se, u cilju pobjede islamske vojske nad neprijateljem, tatarskoj vojsci12 osigura 1.000 grla brava,

9 Olesnicki Aleksije, Bosanska vojska pod zapovjedništvom Bećir-paše Čengića u rusko-turskom ratu 1737., Rad JAZU, knj. 269, Zagreb, 1940.

10 Muhafiz, zapovjednik većeg utvrđenog grada, a ponekad i cijele oblasti, u činu paše sa dva tuga, a ponekad i sa tri. Bila je to niža funkcija od valije i odgovarala je rangu sandžakbega (v. Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, treće izdanje, Sarajevo, 1973., str. 469; Enes Pelidija, Banjalučki boj iz 1737- uzroci i posljedice, Sarajevo, El-Kalem, 2003., str. 463.).

حرر يف اليوم السايع والعرشين من شهر ربيع األول لسنة احدى وخمسني ومائة وألف. حرر هذا الدفرت مبعرفة الألعيان واألهايل. 11 منقه العبد الفقري اليه عز شأنه محمد املوىل خالفة بدار الجهاد بنالوقه املحروسة

12 Kao što se vidi tatarska vojska pod zapovjedništvom Mehmeda Giraj-hana stigla je dosta kasno, kada je stvarni rat već bio završen. Prema Hameru, brojčana snaga tatarske vojske iznosila je 6.000, dok je prema Lašvaninu brojala svega 3.000 vojnika. Hekim-oglu Ali-paša je ovoj vojsci pridružio i neke bosanske i hercegovačke čete i formirao vojsku od 6.000 boraca koja je upućena preko Une i opustošila mjesta Knezovu, Jasenovac i Dubicu (v. Handžić, Bosanski namjesnik...o. c., str. 168-169). Ima indicija da su se neki od ovih tatarskih vojnika nastanili u Bosni, gdje su se pože-nili i zasnovali svoje porodice. U Bosanskoj krajini i danas ima porodica koje svoje porijeklo vode od ovih tatarskih vojnika. Zanimljivo bi bilo provesti jedno opširnije istraživanje i na tu temu napisati zaseban rad.

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 9

100 grla goveda, 150 šinika13 ječma i smještaj.14 U defteru se, zatim, navodi da su preko mubašira Ali-age, na časni sud pozvani vilajetski ajani, spahije, seoski knezovi i mahal-baše, koji su se jednoglasno dogovorili da se nabavka spomenutih roba razreže na stanovnike kadiluka i da se mubaširu Ali-agi isplati 165 groša na ime hardž-i baba, čohadar Ibrahim-agi 80 groša na ime hardž-i raha,15 Husejin-agi 60 groša na ime hardž-i raha, Ali-begu, muhafizu Banje Luke, 30 groša na ime tahsilije, kadi-efendiji 150 groša i naib-efendiji 125 groša na ime hardž-i deftera, mubaširu Osman-begu, zaduženom za osi-guranje smještaja, 25 groša, posluzi 30 groša, pekarima po 6,5 groša i pisaru 20 groša na ime katibije, što ukupno iznosi 969,5 groša.16

I drugi defter17, datiran 13. rebiu-l-ahira 1151. (2. augusta 1738.) godine, sačinio je spomenuti Mehmed, vršilac dužnosti kadije u Banjoj Luci.18 I u njemu se Ali-beg navodi kao muhafiz Banje Luke. Za razliku od prvog, u ovome se defteru doslovno ne spominje tatarska vojska. I on je sačinjen po nalogu (bujuruldiji) bosanskog valije Hekim-oglu Gazi Ali-paše, samo što su ovdje količine veće. Ovdje je, naime, riječ o nabavci 300 grla goveda, 2.000 grla brava i dovoljne količine hljeba, peksimeta i tjestenine 13 Šuplja mjera za žito, u raznim krajevima razne težine, a kod nas je obično vagala 80

oka (v. Abdullah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpakom jeziku, treće zdanje, Sarajevo, 1973., str. 589-590).

الخريات 14 له من الله يرس پاشا باعث تحرير دفرت بودركه: حاال بوسنه والييس ومحافظي دولتلو عنايتلو وزير مكرم غازي عيل والحسنات ما يريد وما يشاء حرضتلرينك بيورلدي رشيفلر ايله عساكر اسالم انجاميچون قضاسندن يالڭز بيك قوچ ويوز اوكوزورود بنالوقه محكمه سنه بيورلدي رشيف مبارشتيله قوللري اغا مؤنتي... عيل قوناق وتاتار عسكرينه اليل شنك شعري ويوز اليل اكوز ويوز بيك قوچ ويوز رأس ايله مرقوم واتحادلر اتفاق باشيلرينك اعيان واليت وسپاهي وقرا كنزلري ومحله ايدوپ

شنك شعري أهاىلء قضايه توزيع...

15 Hardž-i rah (خرج راه) i hardž-i bab (خرج باب) su putni troškovi mubašira ili džizjedara, tahsilija (تحصيليه) je pristojba na inkasaciju, hardž-i defter (دفرت je pristojba koja (خرج se plaćala kadiji za izradu deftera, a katibija (كاتبيه) pristojba koja se plaćala pisaru (v. Hamid Hadžibegić, ”Džizja i harač”, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, 1952-1953., str. 55-135 i V, 1954-1955., str. 43-102).

16 Godine 1108/1696. novi kovani dukat (cedid eşrefi altın), koji se uzimao kao pod-loga za obračun džizje, imao je prometnu vrijednost od 300 akči ili 100 para (2 i 1/2

groša). Godine 1744. uzet je za osnovu dukat zvani zer-i mahbub, koji je tada imao prometnu vrijednost od 110 para (2 i 3/4 groša). Vidi: Hamid Hadžibegić, ”Džizja i harač”, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, 1952-1953., str. 95-95.

17 Defter se u Đumišića zbirci u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu vodi pod privremenim br. A-101.

حرر يف ١٣ من شهر ربيع اآلخر لسنة احدى وخمسني ومائة وألف. حرر هذا الدفرت مبعرفة الألعيان واألهايل. منقه العبد الفقري 18 اليه عز شأنه محمد املوىل خالفة بدار الجهاد بنالوقه املحروسة.

Haso Popara10

(humur), s preciznim podacima o nabavnoj cijeni, i to: 10 groša za odraslo goveče, 1 groš za bravče od 3 godine, 30 para za bravče od 2 godine i 20 para za bravče od 1 godine. U defteru se, zatim, navodi da će se taj iznos namiriti iz džizje (glavarine) za 1152. hidžretsku godinu (od 10. aprila 1739. do 29. marta 1740.).19 Na kraju oba deftera stoji da su uručena ”sadašnjem muha-fizu Banje Luke Ali-begu...”20 Nakon toga slijedi detaljan popis kako je po selima i mahalama razrezano ubiranje gore navedenih roba.21

POPIS I PODJELA OSTAVINE IZA UBIJENOG ALI-BEGA GROŠIĆAKao što je u gore spomenutoj muraseli banjalučkog kadije Muse,

od 4. džumade-l-evvela 1153. godine navedeno, u Banjoj Luci je (prema Kreševljakoviću, nešto prije 28. srpnja 1740. godine), više Banjalučana ubilo mutesellima Ali-bega Grošića. Prema originalnom defteru o popisu i podjeli ostavine iza ubijenog Ali-bega Grošića,22 ovo ubistvo je moralo biti izvršeno znatno ranije. U njemu se, naime, jasno navodi da ga je sačinio kadija Musa 8. safera 1153. (5. maja 1740.) godine, dakle, gotovo tri mjeseca prije nego što je izdao muraselu. Možemo pretpostaviti da su popis i podjela ostavine izvr-šeni neposredno nakon njegova ubistva, jer se po starom islamskom običaju popisu i podjeli ostavine iza umrlog pristupalo što prije. Tako su, npr., popis i podjela ostavine iza umrlog sarajevskog mutesellima Smail-bega Dženetića (um. 25. svibnja 1777. godine), obavljeni četiri dana poslije njegove smrti.23 Budući da je ovaj popis sličan inventaru jednog dobro snabdjevenog etno-grafskog muzeja i da sadrži mnoštvo značajnih imena iz vojnog, političkog, ekonomskog, vjerskog i kulturnog života Banje Luke i šire Bosanske krajine od 1738. do 1740. godine i da bi mogao biti interesantan, kako za histori-

الخريات 19 له من الله يرس پاشا باعث تحرير دفرت بودركه: حاال بوسنه والييس ومحافظي دولتلو عنايتلو وزير مكرم غازي عيل اولنان اوچ بنالوقه قضاسندن مبايعه انجاميچون ايله عساكر اسالم والحسنات ما يريد وما يشاء حرضتلرينك بيورلري رشيفلر يوز بقر واييك بيك غنم يوز وقيه كلور بهر بقر برش غروشه واوچ ياشنده غنمه بر غروش واييك ياشنده غنمه اوتوز پاره وبر ياشنده غنمه يكرمرش پاره وريلمك اوزره اقتضا ايدن بهايل ى قضاء مزبورك بيك يوز اليل اييك سنه سنه محسوب كفره جزيه

...يس مالندن حواله وتقاص اولنمق اوزره جمله نك اتفاقيله قضاء مزبوره توزيع

...حاال بنالوقه محافظي سعادتلو عيل بك حرضتلرينه ويريالن دفرتدركه بر وجه آيت ذكر اولنور 20

21 Budući da bi integralni prijevod ova dva deftera zauzeo puno prostora, u ovome radu ćemo ga izostaviti.

22 Dokumenat se u Đumišića zbirci u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu vodi pod privremenim br. A-4.

23 Hamdija Kreševljaković, ”Dženetići - prilog proučavanju feudalizma u Bosni i Hercegovini”, Radovi Naučnog društva NR Bosne i Hercegovine, br. II/1954., str. 110-163., knj. I, Sarajevo, 1954. godine.

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 11

čare tako i za etnografe, donosim ga u integralnom prijevodu na bosanskom jeziku.24 Popis je sačinjen na kvalitetnom debljem papiru, tamnobijele boje, istočnog porijekla, sa vodenim znakom (tri polumjeseca u nizu), dimenzija 54 cm x 79 cm.

On (Allah)Nedavno je ubijen hadži Ali-beg, sin Dur-Alije, sina Abdulmennanova,

koji je bio nastanjen u Carevoj mahali, u Novoj tvrđavi, u gradu Banjoj Luci, postojbini gazija i mudžahida. Njegovi jedini nasljednici su: žene Meva-kadun, kći Mustafe, i Hatidža, kći Murteze, maloljetni sin Omer, punoljet-ne kćeri: Aiša, Ummi Kulsum, Merjem i Hatidža te maloljetna kći Emina. Nakon što su na ovaj časni šerijatski sud došli: staratelj dvoje maloljetnih, spomenute majke Meva-kadun i Hatidža i ostali nasljednici, zatražili su da se, po šerijatskim propisima, popiše i na javnoj dražbi na carskoj pijaci rasproda njegova ostavina te među nasljednicima podijele njima pripadajući dijelovi. U tom smislu sačinjen je sljedeći popis (defter). Napisano 8. safera 1153. (5. maja 1740.) godine. (هو- دار الغزاة والمجاهدين مدينهء بنالوقه ده درون قلعهء جديد ده واقع حنكاريه محله سي ساكنلريندن ايكن بوندن اقدم مقتوال وفات ايدن الحاج علي بيك بن دور علي بن عبد المنانك وراثتي زوجهء متروكه لري مأوى قادون بنت مصطفى وخديجه بنت مرتضى ايله صلبي صغير اوغلي عمر وصلبيه كبيره قزلري عايشه وام كلثوم ومريم وخديجه وصلبيه صغير قزي امينه يه منحصره اولديغي لدى الشرع األنور ظاهر ومتحقق اولدوقدن صكره صغيران مزبورانك وصيلرى ووالده لرى مأوى قادون ايله خديجه المزبوره تان وسائر ورثه التماسيله تحرير وسوق سلطانيده بيع من يزيد اولنوپ وبالفريضة الشرعيه بين الورثه تقسيم اولنان اشياء ومخلفات دفتريدر كه بر وجه آتي ذكر اولنور حرر في اليوم الثامن من شهر صفر الخير لسنة.(ثلث وخمسين ومائة وألف

24 Prijevod je urađen po uzoru na, kod nas, objavljene prijevode sličnih dokumenata (v. Rašid Hajdarović, ”Zaostavština iza Munib-ef. Glođe, mutevelije i džabije Gazi Husrev-begova vakufa”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. II-III, Sarajevo, 1974., str. 193-224; Hamdija Kreševljaković, Ostavina iza Smail-bega Dženetića po popisu od 21. reb. II 1191. /29. V 1977. godine, Izabrana djela I, str. 361-368; Derviš Buturović, ”Isprave spahijskih porodica iz nahije Neretva”, Prilozi za ori-jentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, VI-VII, 1956-1957., str. 193-258 i H. Kreševljaković i D. M. Korkut, ”Popis ostavine iza Hadži Hasenage Kolandži iz Travnika”, Travnik u prošlosti, 1464-1878., Travnik, 1961., str. 143.-146.). Radi boljeg pregleda, svaku stavku sam u zagradi označio red-nim brojem i uz njega dao originalni tekst na osmanskom-turskom jeziku. Redove dokumenta sam dodatno označio brojevima od 1 do 64, a zbirnu vrijednost pozicija svakoga reda dao odvojeno, sa strane, kao što je crvenim slovima naznačeno u ori-ginalu. Popis je podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu označenom sa (A-Aktiva) naveden je popis cjelokupne ostavine i potraživanja od drugih strana (ukupno 371 pozicija), a u dijelu označenom sa (B-Pasiva) sa svim odbicima i dugovima prema drugim stranama (ukupno 57 pozicija).

Haso Popara12

(A - Aktiva) Akči1

(1) Mushaf-i šerif (كالم الله شريف), (2) ;680 En‘am-i šerif (انعام شريف), 800; (3) Miljć kuća s konakom za goste (haridžija) i sobama za porodicu (dahilija) sa malom baščom u mahali Arnaudija (ملك Velika bašča (4) ;43.320 ,(اوده خارجيه وداخليه مع صغير بقچه در محله ارنوديهispred spomenute kuće (پيش خانه مزبوره كبيره در (5) ;35.500 ,(بقچهء Druge miljć kuće s konakom za goste i sobama za porodicu u Tvrđavi (قلعه در وداخليه لر خارجيه اوده ملك Bijela (6) ;12.360 ,(ديكر kesa s bijelim akčama (اقچه بياض موجود ايچنده كيسه .48.390 ,(بياض Ukupno 1-6: ......................................................................................... 141.050

2(7) Ponovo kesa s bijelim akčama (دفعه ديكر بياض كيسه ده بياض اقچه), 13.290; (8) Ponovo kesa s bijelim akčama (دفعه ديكر بياض كيسه ده اقچه بياض ,Crvena kesa sa zindžirli dukatima (9) ;1.882 ,(موجود madžarijama i findik alltuni dukatima, pomiješanim s akčama ;720.000 ,(قرمزي كيسه ايچنده موجود زنجيرلو ومجاري وفندق التوني مخلوط اقچه)(10) Ponovo kesa s dinarima (دفعه ديكر كيسه ده موجود دينار), 18.700; (11) Nov saruk (جديد سارق), (12) ;1.105 Par malih jastuka od čohe (١ چفت يصدق صغير پوش) Bijeli ćulah (13) ;581 ,(چوقه كله .54 ,(بياض Ukupno 7-13: ...................................................................................... 755.612

3(14) Ponovo rabljeni saruk (سارق مستعمل (15) ;1.040 ,(دفعه Dolama od poljske čohe (لحاني چوقه دوالمه), (16) ;1.520 Par puša-ka ”Berše” (١ تفنك چفت برشه ), 3.601; (17) Rabljena vezena haša /lijepo vezeni pokrivač kojim se pokriva sedlo i sapi konja/, 2 kom. (٢ عدد حشه منقش Srebreni pozlaćeni (18) ;620 ,(مستعمل hajdari raht, komplet (سيم مذهب حيداري رخت طاقميله), (19) ;13.200 Bijele gaće, 2 kom. (بياض دون عدد ٢), (20) ;401 Veliki sanduk (كبير طوپ) Top bijelog tulbenta (21) ;480 ,(صندوق دولبند .3.000 ,(بياض Ukupno 14-21: .................................................................................... 23.862

4(22) Bijele zavjese, 2 topa (٢ طوپ استار Ćurak (23) ;311 ,(بياض zelenkaste boje opšiven krznom od zerdava /kune-zlatice/ Ćurak maslinaste boje od (24) ;14.500 ,(فستكي مخلوط زرداوه كورك)nafe /potrbušine lisičine, kunovine i sl./ (زيتوني نافه كورك), 3.600; (25) Krzno od potrbušine, 2 kom. (نافه تحته عدد ٢), (26) ;2.710.

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 13

Sitni komadi čohe (خردواتي Komadi krzna od (27) ;372 ,(چوقه zerdava (لري دانه قوشاق) Rabljeni pojas (28) ;1.300 ,(زرداوه ,(كهنه 141; (29) Komplet kašika za hošaf (١ دسته قاشغي .304 ,(خوشاب Ukupno 22-29: ....................................................................................

23.23823.248

5(30) Štapići uda od po 1 drame, 18 kom. x 60 (عود درهم عدد ١٨ في ٦٠), 1.080; (31) Sedžada s one strane /tj. azijskog dijela Turske/ -Dva crvena makata /prekrivača min (32) ;900 ,(اوته ياقه سجاده سي)derluka/ (قرمزي مقعد عدد ٢), (33) ;2.000 Veliki turkmenski ćilim (35) ;411 ,(بياض چارشاف) Bijeli čaršaf (34) ;3.010 ,(كبير تركماني كليم)Komad crvenog beza (پاركه بز Rabljeni jastuk (36) ;102 ,(قرمزي يصدق) قرمزي) Ponovo komad crvenog beza (37) ;745 ,(كهنه دفعه پاركه فانوس) /Sırče fanus /stakleni fenjer (38) ;161 ,(بز .80 ,(سركه Ukupno 30-38: .................................................................................... 8.489

6(39) Bakra, 10 1/2 oka x 440 (٤٤٠ في ١٠٢ قيه (40) ;4.620 ,(بقر Ponovo par jastuka (دفعه يصدق چفت ١), (41) ;626 Srebreni topuz طپوز) برداق) Stakleni bardak (42) ;4.601 ,(سيم (43) ;160 ,(سركه Porculanska ćasa (چيني كاسه), (44) ;102 Ponovo porculanski bar-dak (دفعه چيني برداق), (45) ;81 Ponovo par jastuka (دفعه يصدق چفت ١), 810; (46) Ružičasto šilte (پنبه شلته), (47) ;815 Jedek čoha (يدك يشل چوقه ذراعه) Zelena čoha, 211/2 aršina x 360 (48) ;550 ,(چوقه سي..................................................... :Ukupno 39-48 .7740 ,(٢١٢ في ٣٦٠ 20.105

7(49) Crvena saja čoha, 21 aršin x 1060 (٢١ ذراعه چوقه سايه قرمزي ١٠٦٠ ترازيسي) Terezija /vaga/ za zlato (50) ;22.260 ,(في ,(التون 480; (51) Željezni okov za noge (تيمور پاي بند), (52) ;100 Jular sa konopcem za sapinjanje /konja/ (يوالر مع كوستك), (53) ;120 Jedek konjska oprema (يدك پوصادي), (54) ;661 Uzengije od tuča /mjedi, mesinga/ (اوزنكي Rabljeni kauk otvoreno zelene (55) ;40 ,(توك boje (قاؤق مستعمل .Mahrama za ruke, 6 kom (56) ;51 ,(فستكي دفعه كله پوش عدد) Ponovo dva ćulaha (57) ;405 ,(مقرمهء دست عدد ٦)٢), 60. Ukupno 49-57: ........................................................................ 24.177

8(58) Ponovo vezena haša (حشه منقش Dva para (59) ;905 ,(دفعه jastuka od kabaste čohe (قبه چوقه يصدق چفت ٢), (60) ;1.120 Nov pokrovac za konja (جديد آت كوملكي), (61) ;1.266 Kišna kabanica

Haso Popara14

od saja čohe sa srebrom izvezenom dolamom (يغمورلق چوقه سايه قبه) Par malih jastuka od kabaste čohe (62) ;7.400 ,(مع سيم دولمه Čakšire od kabastog sofa crvene (63) ;205 ,(چوقه صغير يصدق چفت ١boje (قرمزي قبه سوف چخشير), (64) ;336 Rabljena anterija od aladže /basme sa uzdužnim prugama/ (انتاري االجه (65) ;530 ,(مستعمل Ponovo rabljena anterija od aladže (انتاري االجه .409 ,(دفعه مستعمل Ukupno 58-65: ....................................................................................

12.17112.131

9(66) Ponovo rabljena haša (دفعه مستعمل حشه), (67) ;1.060 Sablja od crnog gvožđa (قيلچ تيمور Srebreni topuz sa (68) ;420 ,(قره srebrenom gadarom /sabljom s oštricom s obje strane/ (سيم Srebrena kumkuma sa rabljenom (69) ;15.200 ,(طپوز مع سيم غدارهmor kesmom (كسمه مور مستعمل قمقمه Čerage (70) ;4.101 ,(سيم od sofa, višnjaste boje (چراكه سوف Ponovo 3 (71) ;1.961 ,(وشنوي topa bijelog platna (٣ طوپ خاصه بياض Sedžada (72) ;4.000 ,(دفعه s devet izvezenih mihrabluka (سجاده منقش محرابلق ;8.210 ,(طقوز (73) Sari platno za donje rublje, 4 topa (صاري دونلك طوپ ٤), 240; (74) Tri komada peraćeg ”kalup sapuna”, (٣ قالوپ .81 ,(صابون Ukupno 66-74: .................................................................................... 35.273

10(75) Durbin (دربين), (76) ;140 Nafe ćurak od čohe modrolju-bičaste boje (كورك نافه چوقه Rabljeni saruk (77) ;9.000 ,(منويش سارق) قاؤق) Ponovo kauk (78) ;250 ,(كهنه Dva (79) ;40 ,(دفعه pozlaćena tasa (٢ طاس Mali aladža ćilim (80) ;265 ,(مذهب كليم) االجه چفت) Ponovo par jastuka (81) ;500 ,(صغير يصدق دفعه ١), 315; (82) Sedlo ukrašeno sedefom (اكر ;1.410 ,(صدفكاري (83) Ponovo porculanska ćasa (كاسه چيني Bijeli (84) ;80 ,(دفعه papir (كاغد يورغان) Rabljeni jorgan (85) ;73 ,(بياض .1.420 ,(كهنه Ukupno 75-85: .................................................................................... 13.493

11(86) Jedan jastuk (تك يصدق), (87) ;330 Mor saja čoha, 9 aršina جديد) Nove istanbulske čizme (88) ;10.175 ,(مور صايه چوقه ذراعه ٩)سي چزمه پاپوچ) Nove mestve (89) ;500 ,(اسالمبول مست ;250 ,(جديد (90) Bijelo rublje sa sitnim stvarima (خردوات مع دون ;340 ,(بياض (91) Ponovo rabljeni pokrovac za konja (دفعه مستعمل آت كوملكي), 1.240; (92) Komad jenišeherskog beza (يكى شهر بز پاركه), (93) ;160

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 15

Tri para čador jastuka (٣ چفت يصدقلري Bijelo (94) ;1.362 ,(چادر sade platno /tj. bez grančica i šara/ (بياض ساده), 375. Ukupno 86-94: ....................................................................................

14.73214.722

12(95) Ponovo srebrena gadara (دفعه سيم غداره), (96) ;3.620 Dolama od čohe boje pustinje (چول رنكي چوقه دوالمه), (97) ;1.800 Ponovo rabljeni pokrovac za konja (كوملكي آت مستعمل (98) ;931 ,(دفعه Srebrena sablja sa srebrenim bendom (سيم قليچ مع سيم بند), 10.800; (99) Ponovo srebreni bijeli raht (راحت بياض سيم ;7.100 ,(دفعه (100) Ponovo kabare /ženski pojas od kadife/ ukrašen srebre-nom tokom sa crvenim kamenom (كسمه قرمزي مع قباره سيم ,(دفعه 5.150; (101) Bijeli sanduk (صندق Čerage od (102) ;70 ,(بياض mor sofa /kostrijeti angorske koze/ (مور سوف چراكه), (103) ;1.200 Tri gulabdana /bočiće za ružinu vodu/ (٣ عدد آبدان .600 ,(كل Ukupno 95-103: ................................................................................. 31.271

13(104) Ponovo dva pozlaćena tasa (٢ عدد طاس مذهب ;200 ,(دفعه (105) Dva boščaluka (٢ عدد بوحچه Kolan sa (106) ;500 ,(كيسي topuzlukom (قوالن مع طپوزلق), (107) ;150 Raht kesa sa endazom / Kalpak sa obodom od zerdava (108) ;30 ,(راحت كيسه سي مع اندازه)kunovine/ (زرداوه قلپاق), (109) ;2.410 Ponovo pozlaćeni srebreni raht (راحت سيم مذهب Glava (grumen) šećera (110) ;9.000 ,(دفعه شكري) صندوغي) Sepet-sanduk (111) ;221 ,(باش (112) ;33 ,(سپت Tabandža (pištolj) ”Breša”, (برشه طبانجه سي), (113) ;160 Čapkun raht (...چاپقون راحت), 2.400. Ukupno 104-113: ................................ 15.104

14(114) Ponovo kašika (قاشق Ponovo ćurak od (115) ;21 ,(دفعه džilkave /krzna s vučijeg vrata/ zelenkaste boje (دفعه فستكي جلد قفا بويلو) Duga puška ukrašena sedefom (116) ;8.250 ,(كورك صدفكاري دفعه) Ponovo duga puška ukrašena sedefom (117) ;3.600 ,(تفنك Ponovo taban /dio puške između (118) ;2.615 ,(صدفكاري بويلو تفنكkundaka i cijevi/ ”Breše” (دفعه برشه تباني), (119) ;420 Dva fišeklu-ka (فشقلق عدد ٢), (120) ;210 Svijećnjak od tuči /mjedi-mesinga/ (122) ;200 ,(بياض چكمجه) Bijela čekmedža (121) ;420 ,(توك شمعدان)Dva katanca (كليد عدد ٢), (123) ;40 Kutija /posuda/ sa maslom ,(دفعه كهنه سجاده) Ponovo rabljena sedžada (124) ;410 ,(قوتي مع ياغ)270. Ukupno 114-124: ...................................................................... 16.456

Haso Popara16

15(125) Janboli ćebe (يانبولي كبه سي), (126) ;330 Ponovo nova sed-žada s one strane (دفعه اوته ياقه جديد سجاده سي), (127) ;1.600 Ponovo bijela sedžada (دفعه بياض سجاده), (128) ;200 Bijeli peštemalj (بياض شمعدان) Ponovo svijećnjak od tuči (129) ;131 ,(پشتمال توك ,(دفعه 193; (130) Ponovo dva para jastuka (٢ چفت يصدق ;360 ,(دفعه (131) Ponovo dva bijela peštemalja (دفعه بياض پشتمال عدد ٢), 131; (132) Komad beza (ورق بزي پاركه), (133) ;160 Aladža peškir (االجه ابريق) Pozlaćeni bakreni ibrik (134) ;130 ,(پشكير بقر .400 ,(مذهب Ukupno 125-134: ............................................................................... 3.724

16(135) Bakreni fenjer (بقر فانوس), (136) ;420 Ponovo mali bakreni fenjer (فانوس بقر صغير Pozlaćeni bakreni leđen (137) ;101 ,(دفعه لجن) بقر قمقمه) Bakrena kumkuma (138) ;600 ,(مذهب ;225 ,(بقر (139) Ponovo bakra, 19 oka x 400 (دفعه بقر قيه ١٩ في ٤٠٠), 7.600; (140) Bakreni tabak (بقر طباق), (141) ;225 Bakrena tendžera sa tasovima, 5 oka x 400 (بقر تنجره مع طاسلر قبه ٥ في ٤٠٠), (142) ;2.000 Ponovo dva para jastuka (دفعه يصدق چفت ٢), (143) ;254 Ponovo par jastuka (١ چفت يصدق تك) Još jedan jastuk (144) ;680 ,(دفعه ........................................................... :Ukupno 135-144.141 ,(يصدق 12.246

17(145) Ponovo sırča bardak (بارداق سركه (146) ;171 ,(دفعه Porculanski gulabdan /bočica za ružinu vodu/ (آبدان كل ,(چيني 120; (147) Ponovo sırča bardak (بارداق سركه (148) ;40 ,(دفعه Ponovo porculanska ćasa (كاسه چيني Ponovo (149) ;205 ,(دفعه sırča ćasa (دفعه سركه كاسه), (150) ;40 Mali porculanski tabak (چيني طباق يورغان) Ponovo jorgan (151) ;20 ,(صغير (152) ;1.420 ,(دفعه Mali jastuk za naslanjanje lica (يصديغي يوز (153) ;100 ,(صغير Ponovo jedan jastuk (يصدق تك Tri buhurdara (154) ;270 ,(دفعه /kadionice za ud/ (بخوريه عود ٣), (155) ;30 Ponovo turkmenski ćilim (دفعه تركماني كليم), 1.240. Ukupno 145-155: ........................... 3.656

18(156) Crvena čoha, 52 aršina x 150 (١٥٠ في ٥٢ ذراعه چوقه ,(قرمزي 7.800; (157) Čoha od skerleta zelene boje, 27 aršina x 446 (يشل Kahva, 8 1/2 oka x 455 (158) ;12.042 ,(اسكرلت چوقه ذراعه ٢٧ في ٤٤٦(٤٥٥ في ٨٢ قيه Ponovo željezni okov za noge (159) ;3.867 ,(قهوه Ćurak od krzna s leđa zerdava, boje (160) ;141 ,(دفعه تيمور پاي بند)

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 17

višnje (وشنوي سرت زرداوه كورك), (161) ;14.500 Rabljeni biniš od šali sofa, (مستعمل شالي سوف بنيش), (162) ;1.000 Par kubura (قبور تفنك چفت ١), 740. Ukupno 156-162: ................................................................ 40.090

19(163) Kesme rabljene crne čohe (كسمه چوقه سياه ;1.001 ,(مستعمل (164) Veliko ogledalo (آينه Ćurak od zelene (165) ;181 ,(كبير čohe, opšiven potrbušinom (كورك نافه چوقه (166) ;9.000 ,(يشل Top aladže, pembe /ružičaste/ boje (پنبه االجه طوپ ١), (167) ;150 Komadi krzna od potrbušine i džilkave /kože sa vučijeg vrata/ لري) پاركه قفا وجلد Ponovo rabljena sedžada (168) ;1.301 ,(نافه سجاده) كهنه ٤) .Crne kože, 4 kom (169) ;300 ,(دفعه عدد دري ,(سياه 321; (170) Par pozlaćenih uzengija (١ چفت اوزنكي ;700 ,(مذهب (171) Ponovo bakra, 16 oka x 300 (دفعه بقر قيه ١٦ في ٣٠٠),4.800. Ukupno 163-171: ............................................................................... 17.754

20(172) Kuršun /olovna/ kumkuma (قمقمه (173) ;20 ,(قرشون Ponovo par uzengija (١ چفت اوزنكي Opanci sa (174) ;510 ,(دفعه kaiševima (چاريق Velika bakrena tendžera sa (175) ;51 ,(قايشلي lengerom, 5 oka (٥ قيه لنجري مع تنجره كبير Opet (176) ;2.300 ,(بقر jedna bakarlija (١ بقرليه Veliki bakreni leđen (177) ;700 ,(دفعه دفعه بقر قيه) Ponovo bakra, 12 oka x 310 (178) ;1.300 ,(كبير بقر لجن) بقر قزغان) Bakreni kazan od 9 1/2 oka x 400 (179) ;7.130 ,(١٢ في ٣١٠ دفعه) Ponovo mali turkmenski ćilim (180) ;3.800 ,(قيه ٩٢ في ٤٠٠كليم تركماني ,(دفعه تك يصدق) Ponovo jedan jastuk (181) ;730 ,(صغير 131. Ukupno 172-181: ...................................................................... 16.672

21(182) Ponovo jorgan (دفعه يورغان), (183) ;612 Kolan (قوالن), 30; (184) Bijelo ćebe (بياض كبه), (185) ;120 Čoha plave boje, 41 aršin x 136 (ذراعه ٤١ في ١٣٦ Ponovo kahve, 29 (186) ;5.576 ,(مائي چوقه oka x 455 (دفعه قهوه قيه ٢٩ في ٤٥٥), (187) ;13.195 Ponovo kahve, 2 oke x 455 (دفعه قهوه قيه ٢ في ٤٥٥), (188) ;910 Dvije torbe od štav-ljene kože (مشين طوربه ٢), (189) ;1.200 Ponovo veliki turkmenski ćilim (دفعه كبير تركماني كليم), (190) ;2.200 Ponovo dva turkmanska ćilima (دفعه تركماني كليم عدد ٢), 2.000. Ukupno 182-190: ................

25.84325.845

22(191) Ponovo saruk od šama /šamske tkanine/ (سارق شام ,(دفعه 340; (192) Ponovo vezena haša (خشه منقش (193) ;1.201 ,(دفعه

Haso Popara18

Al-čoha, 2 1/2 aršina x 46 (٥٦ في ٢٢ ذراعه چوقه (194) ;1.050 ,(آل Ponovo nove papuče (پاپوچ جديد -Ponovo čak (195) ;152 ,(دفعه šire od al-sofa (چخشر سوف آل Ponovo vezena (196) ;760 ,(دفعه haša-sedžada (دفعه منقش خشسجاده), (197) ;2.705 Ponovo srebrena sablja (دفعه سيم قليچ), (198) ;4.020 Čerage od al-sofa (آل سوف چراكه), 2.000; (199) Komad čador-beza /botanije/ (پاركه بزي .190 ,(چادر Ukupno 191-199: ............................................................................... 12.418

23(200) Ponovo ogledalo (آينه -Ponovo čador (201) ;250 ,(دفعه bez, 49 aršina (دفعه چادر بز ذراعه ٤٩), (202) ;1.040 Rabljeni ćurak od krzna sa nogu (كورك پاچە Ponovo (203) ;6.000 ,(مستعمل ćurak od čohe angorske koze sa potrbušinom, svijetle boje كورك) نافه چوقه انغوري آچق Komadi krzna od (204) ;6.660 ,(دفعه nogu zerdava /kune/ (لري پاركه پاچە Krzno (205) ;1.030 ,(زرداوه od lisice, 1 kom. (١ عدد دانه Ponovo komad (206) ;270 ,(طلكي krzna od nogu zerdava /kune/ (پاركه سندن پاچە زرداوه .1.021 ,(دفعه Ukupno 200-206: ............................................................................... 16.271

24(207) Komad krzna od nogu lisice (سي پاركه پاچە ;72 ,(طلكي (208) Ponovo dva komada crvenog makata (عدد مقعد قرمزي دفعه ٢), 1.000; (209) Ponovo sedlo ukrašeno sedefom (صدفكاري دفعه سايه) Rabljeni saja biniš crvene boje ;1.349 ,(اكر قرمزي مستعمل دفعه االجه سفره) Ponovo sofra peškir od aladže (210) ;1.720 ,(بنيش ;541 ,(مور چوقه پاركه سي) Komad čohe, mor boje (211) ;310 ,(پشكير(212) Ponovo kolan (قوالن دفعه) Ponovo čizme (213) ;60 ,(دفعه ١) Ponovo jedne čizme (214) ;301 ,(چزمه عدد چزمه .201 ,(دفعه Ukupno 207-214: ............................................................................... 5.554

25(215) Kalup za mafiš /vrstu slatkiša/ (قالوپي (216) ;30 ,(مافيش Ponovo sepet-sanduk (صنديغي سپت Havan (217) ;100 ,(دفعه od tuči (حوان ٧) .Fildžana, 7 kom (218) ;600 ,(توك عدد ,(فلجان 100; (219) Bakrenih zarfova, 2 kom. (بقر ظرف عدد ٢), (220) ;71 Ponovo katanac (كليد طاس) Ponovo tas (221) ;50 ,(دفعه ,(دفعه 121; (222) Ponovo sedefom ukrašeno sedlo (اكر صدفكاري ,(دفعه 4.001; (223) Ponovo novo, sedefom ukrašeno sedlo (دفعه اكر صدفكاري يورغان) Ponovo jorgan (224) ;3.300 ,(جديد .311 ,(دفعه Ukupno 215-224: ............................................................................... 8.684

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 19

26(225) Ponovo jorgan (يورغان Ponovo jorgan (226) ;500 ,(دفعه يورغان) كبه) Ponovo bijelo ćebe (227) ;621 ,(دفعه بياض ;181 ,(دفعه (228) Ponovo zelena čoha od skerleta, 13 aršina x 446 (دفعه ٤٤٦ في ١٣ ذراعه چوقه اسكرلت Ponovo gvozdene (229) ;5.798 ,(يشل uzengije (دفعه تيمور اوزنكي), (230) ;52 Ponovo gvozdene uzengije 28 ,(تك اوزنكي) Ponovo jedne uzengije (230a) ;51 ,(دفعه تيمور اوزنكي)(231) Vranac-bejgir (سياه باركير رأس), (232) ;8.100 Rabljeni čador ........................................... :Ukupno 225-232 .5.100 ,(مستعمل چادر) 20.431

27(233) Ponovo rabljeni čador (چادر مستعمل (234) ;2.070 ,(دفعه Ponovo rabljeni čador (دفعه مستعمل چادر), (235) ;1.800 Srebrena kopča (قوپجه Mala srebrena pafta /kopča (236) ;1.000 ,(سيم na ženskom pojasu/ (پافته Robinja-sluškinja (237) ;501 ,(سيم po imenu Jovana (يوانه مملوكه Maloljetna (238) ;18.000 ,(جاريه robinja-sluškinja po imenu Aiša (صغيره جاريه مملوكه عايشه), 15.000; (239) Maloljetni dječak po imenu Tiro (تيرو ;24.100 ,(غالم صغير (240) Muznih ovaca, 150 grla x 240 (في ١٥٠ عدد رأس قيون صاغمه ٢٤٠), 36.000; (241) Dug raje u maslu (رعايا ذمت در .15.000 ,(ياغ Ukupno 233-241: ............................................................................... 113.471

28(242) Prosa, 321/2 tovara x 1.000 (ارزن حمل عدد ٣٢٢ في ١٠٠٠), 32.500; (243) Pšenice, 1 tovar (بغداي حمل اولچك), (244) ;1.485 Kukuruza, 8 tovara x 1.200 (١٢٠٠ في ٨ عدد ,Ovasa (245) ;9.600 ,(قوقورز حمل 2221/2 tovara x 500 (٥٠٠ في ٢٢٢٢ عدد حمل (246) ;113.250 ,(يوالف Ječma, 141/2 tovara x 960 (شعير حمل عدد ١٤٢ في ٩٦٠), (247) ;13.920 Ponovo prosa, 5 tovara (٥ حمل ارزن Ostatak (248) ;4.700 ,(دفعه duga kod Omer-age od iznosa koji je odnio u Sarajevo, a nije opravdao (باقي ذمتنده خراخ از غير كتوروپ سرايه اغا .7.820 ,(عمر Ukupno 242-248: ...............................................................................

183.275196.640

29(249) Kulaš-bejgir (رأس باركير طويلو -nepro/... (250) ;7.130 ,(قير čitano/..., 2 kom. (٢ عدد .Skemlija, 3 kom (251) ;120 ,(چشرنيق (٣ عدد باركير) /Tovarni konj /bejgir (252) ;180 ,(اسچمله طويلو كيل غرار) /Harar sa vezama od flamura /ihlamura (253) ;4.080 ,(رأس جاريه) Robinja-sluškinja po imenu Tuna (254) ;215 ,(مع فالمور اپيتونه اۊرن) /Oronuli bejgir /tovarni konj (255) ;12.220 ,(مملوكه

Haso Popara20

رأس قيه) Otlaka /sijena/, 1.000 oka (256) ;1.100 ,(باركيري اوتلق ١٠٠٠), 4.000; (257) Dva grla krava (٢ عدد رأس .7.600 ,(اينك Ukupno 249-257: ............................................................................... 36.645

30(258) Volova, 5 grla x 2.400 (اوكوز رأس عدد ٥ في ٢٤٠٠), (259) ;12.000 Novi zemini čador zelene boje (زميني يشل جديد چادر), (260) ;6.000 Vranac-bejgir za jahanje (جادلق سياه باركير رأس), (261) ;9.720 Dorat-bejgir, ždrijebac (كوچك دوري باركير رأس), (262) ;4.150 Rob-sluga po imenu Ibrahim (عبد مملوك ابراهيم), (263) ;18.200 Stupa za bulgur od 16 oka (بولغورچه قيه ١٦), (264) ;1.460 Ponovo dva hambara sa pšenicom (دفعه قوچي ايچنده وديكر قوجي ايچنده بوغداي), 4.430. Ukupno 258-264: ............................................................................... 55.960

31(265) Hambar sa ječmom (شعير ايچنده Sitni (266) ;2.022 ,(قوچي komadi od lana /ćetena (خردواتي Ponovo 134 (267) ;201 ,(كتان boščaluka x 140 (١٤٠ في ١٣٤ عدد بوقچه باغ (268) ;18.760 ,(دفعه Hambari u podrumu (درون پودرومده قوچيلر), (269) ;2.400 Ponovo tri mala hambara (٣ عدد قوچي Tri stotine (270) ;200 ,(دفعه صغير tovara drva (٣٠٠ عدد يوك Borovi trupci sa (271) ;3.600 ,(اودن tahtom (چام كريش مع تخته), (272) ;2.400 Bakrena tepsija s ćasom i halkom (بقر تپسي معه كاسه معه حلقه), 353. Ukupno 265-272: .......... 29.936

32(273) Brašna 25 oka (٢٥ عدد قيه Ponovo 7 oka (274) ;300 ,(اون brašna (دفعه اون قيه ٧), (275) ;84 Pirinča 50 oka x 50 (پرنچ قيه ٥٠ في ٥٠), 2.500; (276) Ćiler sa hošafom (چلر ايچنده خوشاب), (277) ;300 Kabaš-sapuna 4 oke (قبه صابون قيه ٤), 280; Mindera sa šiltetima 3 kom. (٣ عدد ساعي معه Sitni željezni predmeti (281) ;1.440 ,(مندر خردواتي) وصغير) Veliki i sitni ekseri (282) ;299 ,(تيمور كبير ,(مسمار 642; (283) Tarhana (تارخانه), (284) ;100 Željezna ćuskija (تيمور ..................... :Ukupno 273-284 .660 ,(قنطار) Kantar ;100 ,(كوسكي 6.705

33(285) Veliki rabljeni ćilim (كليم كهنه ,Harara (286) ;700 ,(كبير 2 kom. (٢ عدد يصدق) Jastuk od čohe (287) ;480 ,(غرار چوقه ,(تك 240; (288) Soli, 120 oka (١٢٠ قيه -nečit) ..... (289) ;1.590 ,(طوز ko)... 17 oka (١٧ قيه .......), 360; (290) Rabljeno janboli ćebe سي) كبه بياض) Ponovo bijela čekmedža (291) ;201 ,(يانبولي دفعه مانغل) Željezna mangala (292) ;181 ,(چكمجه (293) ;133 ,(تيمور

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 21

Ponovo tovarni dorat-bejgir (باركير رأس دوري (294) ;16.800 ,(دفعه Ponovo jahaći dorat-bejgir (رأس باركير دوري جادلق .8.440 ,(دفعه Ukupno 285-294: ...............................................................................

29.12529.115

34(295) Mazga crne boje (سياه قتر رأس), (296) ;2.820 Magarac (حمار Prosovog (298) ;4.900 ,(سيم ساعت) Srebreni sat (297) ;780 ,(رأسbrašna 100 oka (ارزن اوني قيه ١٠٠), (299) ;1.200 Pšenišnog brašna 60 oka (بوغداي اوني قيه ٦٠), (300) ;1.080 Misirskog lana /ćetena/ 18 oka x 142 (مصر كتاني قيه ١٨ في ١٤٢), (301) ;2.628 Ponovo bul-gura 85 oka (٨٥ قيه بولغورچه Srebrena čelenka (302) ;540 ,(دفعه Hilala /čačkalica od kosti, s jedne strane (303) ;720 ,(سيم چلنك)šiljasta za čačkanje zuba, a s druge strane u obliku lopatice za čišćenje ušne školjke/, 3 kom. (٣ عدد Dvije (304) ;150 ,(حالل glave /grumena/ šećera (شكر باش ٢), 80. Ukupno 295-304: .........

14.89814.897

35(305) Ponovo grumen šećera (دفعه شكر پاركه), (306) ;40 Malo ćebe od kumaša (صغير قماش كبه), (307) ;24 Dva komada peraćeg ”kalup sapuna” (دفعه صابون قالوب ٢), (308) ;12 Džuzdan /novčanik, kesa/ za novac (كوزدان), (309) ;24 Kremen /Čakmak-taš/ (چقمق طاشي), 6; (310) Porodična kuća s baščom u mahali Ferhadiji (خانه يوردي دكان) Dva porodična dućana (311) ;7.200 ,(مع بقچه در محله فرهاديه ;500 ,(آسياب نوبني) Nobet (turnus) mlin (312) ;2.400 ,(يوردي عدد ٢(313) Ponovo nobet (turnus) mlini u blizini kuće (آسياب دفعه .................................... :Ukupno 305-313 .2.000 ,(نوبتلري در قرب خانه 12.206

36(314) Dug kod raje iz (sela) Ramića za vrijednost zahire (در ذمت ذخيره بهاء عن راميك اوكوز) Dvije volujske kože (315) ;1.200 ,(رعاياي -Suvlasnički dio od 1/2 u... /nije pročita (316) ;1.200 ,(درسي عدد ٢no/... (پتره اسيه نصفي), (315) ;2.500 Ponovo okov za noge (دفعه پاي Đem /na uzdi koji se konju stavlja u usta iznad (317) ;140 ,(بندjezika/ (آت كمي), (318) ;20 Bijeli đemovi (بياض كملر), (319) ;221 Ponovo jular (يوالر يوالر) Ponovo dva julara (320) ;58 ,(دفعه دفعه ٢ قايشي) Kajiš za ramena (321) ;80 ,(عدد Sitni (322) ;12 ,(اوموز komadi kolana (قوالن خردواتي), 81. Ukupno 314-322: .................... 5.512

37(323) Konopac (اورغان), (324) ;21 Srebreni nož (سيم بچاق), 2.400; (325) Tri srebrena zarfa (سيم ظرف عدد٣), (326) ;1.440 Dva alžir-

Haso Popara22

ska ihrama (جزائر احرامي عدد ٢), (327) ;800 Srebreni muhur prsten جاريه) Robinja-sluškinja po imenu Hava (328) ;360 ,(سيم مهر يوزك) Robinja-sluškinja po imenu Muferrih (329) ;15.360 ,(مملوكه حوامفرح) مملوكه دوري) Ponovo dorat-bejgir (330) ;15.000 ,(جارية دفعه رأس باركير) Ponovo kulaš-bejgir (331) ;4.000 ,(باركير طويلو قير ,(دفعه 2.400. Ukupno 323-331: .................................................................. 41.781

38(332) Dvije havale-mahrame (٢ عدد مقرمه (333) ;720 ,(حوالى Timar od 560 groša u emanetu kod defterdara Mehmed-efendije (٥٦٠ غروش امانت وجه بر افنديده محمد دفترداري ;134.400 ,(تيمار (334) Dug kod nekih aga (در ذمت بعض اغوات), (335) ;12.000 Dug kod spahija nekih sela (در ذمت بعض سپاهيا قرا), (336) ;12.000 Dug kod Mustafe subaše za ostatak džizje (در ذمت مصطفى صوباشي عن بقاياي Dug kod Gagule koji je uzeo od Husejina (337) ;24.000 ,(جزيهu gotovu novcu-akčama (اقچه نقدا النيان حسيندن .13.200 ,(غاغوله Ukupno 332-337: ............................................................................... 196.320

39(338) Dug kod Mehmeda, age osmog džemata farisa za har-dž-i berat (برات خرج عن ثامن فارسان اغا محمد ذمت (339) ;21.600 ,(در Ostatak duga za nedavnu nabavku roba i razrez na neka sela po sačinjenom defteru (بر اوزرنده قرا بعض اولنوپ توزيع ايله مبايعه اقدم بوندن Dug kod raje iz sela Dobrinje, 80 (340) ;51.760 ,(موجب دفتر باقيgrla stoke (در ذمت رعاياي قريهء دوبرينه قيون ٨٠ رأس), (341) ;24.000 Dug kod Misirli Mula Omera za džizju, sa temesuk obveznicom (در باتمسك عمر عن جزيه مال Ponovo dug god (342) ;88.440 ,(ذمت مصرلي Mula Omera i njegovog ortaka ćehaje Mahmuda, sa temesuk obveznicom (دفعه در ذمت مال عمر مع شريكي محمود كتخدا با تمسك), 91.080.Ukupno 338-342: ............................................................................... 276.880

40(343) Dug kod Kazaz-efendije u gotovini /akčama/ koji je uzeo svojom rukom (قزازي افندينك ذمتنده اولوپ يدندن اخذ اولنان اقچه), 24.000; (344) Dug kod Ibrahim-ege i Osman-age za džizju, sa temesuk obveznicom (در ذمت ابراهيم اغا وعثمان اغا عن جزيه با تمسك), (345) ;1.800 Dug kod hadži Ismail-age, sa temesuk obveznicom (در ذمت الحاج /Dug kod Spaho-oglu /Spahić (346) ;14.160 ,(اسماعيل اغا با تمسكMehmed-age i Kralo-oglu /Kraljić/ Omer-age, sa temesuk obveznicom (تمسك با اغا عمر اوغلي وقرالو اغا محمد اوغلي اسپاهو ذمت ,(در

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 23

11.880; (347) Dug kod Ahmeda Muslim-oglu /Muslimovića/ Dug kod nefera osmog atik (348) ;1.080 ,(در ذمت أحمد مسلم اوغلي)džemata (در ذمت نفرات جماعة ثامن عتيق), 6.240. Ukupno 343-348: .. 59.160

41(349) Dug za pozajmicu kod Ibrahim-age, kapetana Gradiške, sa temesuk obveznicom (تمسك با غراديشقه قپودان اغا ابراهيم ذمت در قرض -Dug kod Ibrahima, age džemata đon (350) ;60.000 ,(عن lija i kapetana Banje Luke, sa temesuk obveznicom (ذمت در تمسك با بنالوقه وقپودان كوكليان اغا Dug kod (351) ;60.000 ,(ابراهيم Husejina, age džemata martoloza (مارتلوسان اغا حسين ذمت ,(در 3.090; (352) Dug kod nefera džemata dizdara (در ذمت نفرات جماعة ,Dug kod nefera prvog džemata farisa (353) ;2.880 ,(دزدارلقsa temesuk obveznicom (تمسك با اول فارسان نفرات ذمت .6.000 ,(در Ukupno 349-353: ...............................................................................

131.970 42

(354) Dug kod odabaše Omera Fejzića (در ذمت عمر اوده باشي فيضي در ذمت قرالو اوغلي) Dug kod Kraljića Omer-age (355) ;1.200 ,(زادهاغا در) .../Dug kod Salih-age.../nepročitano (356) ;5.640 ,(عمر اغا... صالح Dug kod hadži Ebu Bekra, sina (357) ;2.400 ,(ذمت Abdulbakija (الباقي عبد بن بكر ابو الحاج ذمت Dug (358) ;9.600 ,(در kod debbaga /kožara/ Redžeb-baše (در ذمت رجب بشه دباغ), 10.000; (359) Dug kod Mustafe, odabaše (در ذمت مصطفى اوده باشي), 6.000. Ukupno 354-359: ............................................................................... 34.840

43(360) Dug kod Mehmed-age Bišćevića i Karabeg-oglua /Karabegovića/ (در ذمت محمد اغا بهكه لي وقره بيك اوغلي), (361) ;10.800 Dug kod Murat-age, starog dizdara (عتيق دزدار اغا مراد ذمت ,(در 4.800; (362) Dug kod Dauda, age prvog džemata farisa, atik (در Ponovo dug kod kapetana (363) ;2.400 ,(ذمت داؤد اغا فارسان اول عتيقBanje Luke (بنالوقه قپودان ذمت در Ponovo dug (364) ;4.800 ,(دفعه kod Husejina, age martoloza, sa temesuk obveznicom (در دفعه تمسك با مارتلوسان اغا حسين ,Dug kod Ibrahima (365) ;1.440 ,(ذمت odabaše (در ذمت ابراهيم اوده باشي), 13.200. Ukupno 360-365: ........ 37.440

44(366) Dug kod Šaškin Ibrahim-baše (بشه ابراهيم شاشقين ذمت ,(در 2.400; (367) Prihod sa timara za prošlu godinu (تيمار حالينكده سنه Dug kod Abdullaha, age martoloza (368) ;14.400 ,(ماضيه محصولي

Haso Popara24

اغا مارتلوسان) الله Preostali dug za taksit i (369) ;9.840 ,(در ذمت عبد raspodjelu novca (akči) po popisnom defteru za pojedina sela باقي) اوزرينده قرا بعض دفتر موجب بر سندن اقچه وتوزيع ;412.331 ,(تقسيط (370) Dug od 319 groša kod stanovnika sela Brašice (ذمت در ,Sudijelovi u miljćevima (371) ;76.680 ,(اهالي قريه براشيچه غروش ٣١٩vinogradima, objektima i mlinovima u nekim selima i čiftluci-ma (بعض قرا وچفلتلكلرده اوالن امالك وباغان وابنيه وآسياب حصه لري)... (Iznos nije upisan). Ukupno 366-371: ............................................................... 515.651

45Ukupan iznos aktive /po svim pozicijama od 1 do 371/: (Slovima) Samo: Trideset i jedan tovar, trinaest hiljada, četiri stotine i sedamdeset šest akči ............................................................ 3.113.476

(B Pasiva)46

(1) Troškovi oko ukopa (تجهيز وتكفين), (2) ;10.520 Utvrđeni dug za mehr-i muedžel za umrlu ženu (المتوفيه للزوجه مثبت مؤجل ,(مهر 20.000; (3) Mehr-i muedžel druge žene po imenu Meva (مهر بمأوى المسمى الثانيه للزوجه Mehr-i muedžel treće (4) ;12.000 ,(مؤجل žene po imenu Hatidža (مهر مؤجل للزوجه الثالثه المسمى بخديجه), 8.000; (5) Za kabur u haremu kod Arnaudije (ارنؤديه حرم در قبر ,(براى 3.520; (6) Uobičajena pristojba na hudžete i murasele po sud-skim raspravama i pretresima (رسم عادي مع كشف ودعاوي يه متعلق حجح ........................................................ :Ukupno 1-6 .128.400 ,(ومراسالت 182.440

47(7) Kasamija /taksa za diobu/ (قساميه), (8) ;18.000 Kalemija /pisarina/, čohadarija /pristojba čohadara/ i harž-i rah /putni trošak/ do Istanbula i nazad (قلميه مع چوقه داريه مع خرج راه اسالمبول), 24.000; (9) Hudamija i džebelija (وكبليه (10) ;18.000 ,(خداميه Eminija i ihzarija (واحضاريه ,(دالليه) Telalija (11) ;18.000 ,(امينيه 24.000; (12) Utvrđeni dug majstoru hadži Mehmedu za vri-jednost sedžade, po zakletvi (دين مثبت لسجاده حجى اوسته محمد عن بهاء Utvrđeni dug Mula Omeru za imamsku (13) ;8.640 ,(سجادهplaću (دين مثبت لمال عمر عن علوفه امامت), 2.880. Ukupno 7-13: .......... 113.520

48(14) Utvrđeni dug siročadi hadži Mustafe koji je umro na putu na hadž (الحج طريق في المتوفي مصطفى الحاج أليتام مثبت ;117.411 ,(دين (15) Utvrđeni dug hadži Ahmedu Baša-zade (Bašiću) za vrijed-

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 25

nost sedžade (دين مثبت لحاجي أحمد بشا زاده عن بهاء سجاده), (16) ;7.560 Utvrđeni dug ćehaji Aliji za vrijednost uzengija (لعلي مثبت دين Utvrđeni dug Jusufu iz sela Blaško (17) ;360 ,(كتخدا عن بهاء اوزنكيza kravu, po zakletvi (بعد اينك بهاء عن پلشقه قريه عن ليوسف مثبت دين ......................................................... :Ukupno 14-17 .2.400 ,(التحليف 127.731

49(18) Utvrđeni dug Husejinu odabaši za vrijednost eksera, po zakletvi (دين مثبت لحسين اوده باشي عن بهاء مسمار بعد التحليف), (19) ;1.828 Utvrđeni dug Abdullahu Čelebiji za stoku uzetu... /neproči-tano/... (...دين مثبت لعبد الله چلبي عن مال غنائم المأخوذ عن), (20) ;18.000 Utvrđeni dug ženi hadži Ahmeda iz ostavine iza umrlog spome-nutog muža (دين مثبت لزوجه الحاج أحمد عن تركهء زوج متوفاى مزبور), 11.860; (21) Utvrđeni dug siročetu hadži Alije, koji je umro na putu na hadž, iz ostavine iza spomenutog umrlog, po zakletvi (دين مثبت ;15.200 ,(ليتيم الحاج علي المتوفي في طريق الحج عن تركهء متوفاى مزبور بعد التحليف(22) Utvrđeni dug Bešar-efendiji za zakup bašče (لبشار مثبت دين ........................................ :Ukupno 18-22 .480 ,(افندي عن مقاطعه بقچه 47.368

50(23) Utvrđeni dug iz ostavine jetimu umrlog Ahmed-age, sina spomenutog Ali-bega (دين مثبت ليتيم متوفي أحمد اغا بن مزبور علي بيك عن Utvrđeni dug za nasljedni dio Hatidži, kćeri (24) ;22.784 ,(تركهhadži Omerovoj, ostaloj iza spomenutog umrlog Ahmed-age ارث) حصه عن اغا احمد مزبور متوفاي متروكهء عمر الحاج بنت لخديجه مثبت ,(دين 30.000; (25) Utvrđeni dug mula Salihu za plaću oko popisa džizje, po zakletvi (التحليف بعد كتابت جزيه اجرت لمال صالح عن مثبت ,(دين 36.000; (26) Utvrđeni dug čerahor-čaušima za plaću (مثبت دين اجرت عن چراحور Utvrđeni dug maloljetnom (27) ;4.680 ,(لچاوشان Husejin-begu, sinu Hasan-begovom za jetimski imetak, po zakletvi (التحليف بعد يتيم مال عن بيك حسن ابن بيك حسين لصغير مثبت ,(دين 132.000. Ukupno 23-27:................................................................... 225.464

51(28) Utvrđeni dug zapovjedniku tobdžija Derviš-begu za opskrbu konaka Redžep-age zaduženog za popravak okrugle čarhane i radova na kuli, po zakletvi (درويش طوپي لسر مثبت دين التحليف ,(بيك عن مؤنت قوناغ رجب اغا المأمور لتعمير چارخانه يوارلق وأعمال كله بعد 106.000; (29) Utvrđeni dug bakal-baši za vrijednost šindre, po zakletvi (دين مثبت لبقال باشي عن بهاء شندره بعد التحليف), (30) ;3.304

Haso Popara26

Utvrđeni dug mumdžiji /voskaru/ Mustafi za vrijednost voska, po zakletvi (دين مثبت لممجي مصطفى عن بهاء شمع بعد التحليف), (31) ;7.280 Utvrđeni dug pekarima za vrijednost hljeba (دين مثبت لطائفه خبازان Utvrđeni dug Tiro Abdurahmanu za (32) ;4.340 ,(عن بهاء نان عزيزplaću, po zakletvi (دين مثبت لتيرو عبد الرحمن عن اجر مثل اجرت بعد التحليف), 7.200. Ukupno 28-32: ....................................................................... 128.124

52(33) Utvrđeni dug ćurčijama za vrijednost ćurka (مثبت دين كورك بهاء عن كوركليان Utvrđeni dug kujundžiji (34) ;8.000 ,(لطائفه Ivanu za izradu srebrene kabare, po priznanju nasljednika (دين باعتراف ورثه بعده مثبتدر ايوان عن اعمال سيم قباره (35) ;3.000 ,(مثبت لقويمجي Utvrđeni dug tesaru zimiji Adu /?/ za tesarske nadnice, po priznanju nasljednika (دين لنجار ادو ذمي عن اجرت نجاريه باعتراف ورثه وبعده -Utvrđeni dug Mehmed-efendiji za vrijed (36) ;4.000 ,(مثبتدرnost ćebeta (كبه بهاء عن افندي لمحمد مثبت Utvrđeni (37) ;240 ,(دين dug kazazu mula Jusufu za vrijednost jorgana (دين مذبت لقزازي مال يورغان بهاء Utvrđeni dug terziji usta Mustafi (38) ;960 ,(يوسف عن za krojenje odjeće (ثياب قطع عن مصطفى اوسته لترزي مثبت .269 ,(دين Ukupno 33-38: .................................................................................... 16.469

53(39) Utvrđeni dug hadži Mehmedu za vrijednost tahte, po zakletvi (التحليف بعد تخته بهاء عن محمد لحاجي مثبت (40) ;1.440 ,(دين Utvrđeni dug Ćato-zade (Ćatić) Mehmed-agi za hardži buju-ruldi, rukom Defteri Medmed-efendiji (دين مثبت لكاتو زاده محمد اغا -Utvrđeni dug nal (41) ;6.000 ,(عن خرج بيورلدي بدست محمد افندي الدفتريbantu usta Ibrahimu za vrijednost potkova (konja), po zakletvi Utvrđeni (42) ;620 ,(دين مثبت ألسته ابراهيم نعلبند عن بهاء نعل بعد التحليف)dug hadži Mehmed-efendiji za zakup dućana (لحاجي مثبت دين Utvrđeni dug Salihu za plaću (43) ;684 ,(محمد افندي عن مقاطعه دكانza službu, po zakletvi (التحليف بعد خدمت مثل اجر عن لصالح مثبت ,(دين 2.940; (44) Utvrđeni dug usta Husejinu za sunećenje dječaka ............ :Ukupno 39-44 .660 ,(دين مثبت ألسته حسين عن سور ختان غلمان) 12.344

54(45) Utvrđeni dug Salih-agi za vrijednost tendžere, po prizna-nju nasljednika (دين لصالح اغا عن بهاء تنجره باعتراف ورثه بعده مثبتدر), 460; (46) Ponovo utvrđeni dug Derviš-begu za vrijednost pašnjaka i drugog (وغيره اوتلق بهاء عن بيك لدرويش مثبتدر دين (47) ;16.000 ,(دفعه

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 27

Utvrđeni dug Ćejvan-zade hadži Mustafi. Ranije je na osno-vu bujuruldije njegove ekselencije Ali-paše, a uz jednoglasnu saglasnost ajana i stanovnika vilajeta, prema sačinjenom defteru nabavljena i razrezana zimnica. Umrli hadži Ali-beg je naplatio iznos od 677 groša (النيوپ بوندن الحاج مصطفى مقدما زاده لكيوان مثبت دين شتائيه توزيعي دفترنده با بيورلدي حضرت علي پاشا وباتفاق األعيان واألهالي واليتنه توزيع ٦٧٧ غروش مبلغدر اولنان تحصيل يديله بيك علي الحاج متوفي ;162.480 ,(اولنوپ (48) Ostatak utvrđenog duga od ranijeg duga Ibrahimu oda-baši, po zakletvi (بعد باقي ذمتنده باشي عن دين سابق اوده مثبت البراهيم دين ....................................................... :Ukupno 45-48 .12.000 ,(التحليف 190.940

55(49) Iznos od 790 groša za koje je iz izjava muslimana i sud-skim putem utvrđeno da ih je spomenuti umrli, dok je još bio živ, bespravno uzeo od plaća novih vojnika Gradiške, a na ime zapovjedništva nad prvim džematom novih farisa. /On je to mogao učiniti/ pošto su plaće novih vojnika Gradiške za 1151. godinu došle zajedno sa plaćama nove vojske Banje Luke i pošto je spomenuti umrli uz naslov dizdara sebi dodao i zapovjedništvo nad prvim džematom novih farisa (اللي يوز بيك بنالوقه جديد نفرات مواجبلري غرادشقه جديد نفرات اوزره اولمق محسوب سنه سنه بر مواجبلريله معا كلوپ متوفاى مزبورك فارسان اول جديد اغالغي دزدارلغه ضم وخزينه ماندهالديكني فضوال اوزرينه اغالغي جديد اول فارسان مواجبندن غرادشقه نفرات ايكن اولمش متوفاى مرقوم كندي حال حياتنده محضر مسلمينده اقرار وشرعا ثابت اوالن مبلغدر غروش٧٩٠), 189.600; (50) Utvrđeni dug .../nepročitano/... Hasanu za vrijednost šindre (دين مثبت لحورو حسن عن بهاء شندره), (51) ;7.440 Utvrđeni dug Omer-agi za plaću za službu, po zakletvi (دين Utvrđeni dug (52) ;2.400 ,(مثبت لعمر اغا عن اجر مثل خدمت بعد التحليفSulejmanu za plaću za službu, po zakletvi (دين مثبت لسليمان عن اجر ..................................................... :Ukupno 49-52 .4.300 ,(مثل خدمت 203.740

56(53) Maloljetna robinja-sluškinja Muferih, za koju se utvrdilo da ju je spomenuti umrli (tj. Ali-beg) poklonio svojoj ženi Mevi-kaduni (جاريهء صغيره مفرح متوفاى مرقومدن زوجه سي مأوى قادونه موهوبه الثبوت بعد -Ponovo maloljetna robinja-sluš (54) ;15.000 ,(اولديغي kinja Aiša, za koju se utvrdilo i presudilo da ju je spomenuti umrli (tj. Ali-beg) poklonio svojoj drugoj ženi Hatidži (دفعه اولديغي بعد ثانيه خديجه يه موهوب جاريهء صغيره عايشه متوفاى مرقوم طرفندن زوجه

Haso Popara28

Od gore spomenutog duga kod mula (55) ;15.000 ,(الثبوت والحكمOmera sa temesuk obveznicom za 190 groša je utvrđeno i sudskim putem dokazano da ih je vratio i predao spomenutom umrlom (متوفاى غروش طقسان يوز مبلغدن ديني عمرك مال تمسك با مذكور باالده الحكم بعد ثابت شرعا ايلديكي تسليم Utvrđeni dug (56) ;45.600 ,(مرقومه Kapo Mehmedu za vrijednost pirinča i soli, po zakletvi (دين مثبت التحليف بعد مع طوز پرنچ بهاء عن محمد Utvrđeni dug (57) ;9.460 ,(لقأپو Ibrahim-aginim tobdžijama za hardž-i rah (putne troškove) u šeher Sarajevo (دين مثبت لطوپجيان ابراهيم اغا عن خرج راه شهر سراى), 7.200. Ukupno 53-57: .................................................................................... 92.260

57Svega odbitaka (pasive za sve pozicije od 1 do 57) slovima: Samo trinaest tovara, četrdeset hiljada, tri stotine i dvadeset pet akči .......................................................................................................... 1.340.325

58Čisti ostatak za podjelu među nasljednicima (aktiva - /minus/ pasiva) slovima: Samo sedamnaest tovara, sedamdeset dvije hiljade i pet stotina četrdeset jednu akču ....................................... 1.772.541

59(1) Prvoj ženi pripada (الألولى الزوجه Drugoj (2) ;783 .110 :(حصه ženi pripada (حصه الزوجه الثانيه): (3) ;110.783 Sinu Omeru pripa-da (عمر المسمى االبن حصه) Prvoj kćeri pripada (4) ;443.134 :(حصه البنت) Drugoj kćeri pripada (5) ;221.567 :(البنت ;221.567 :(حصه (6) Trećoj kćeri pripada (حصه البنت): (7) ;221.567 Četvrtoj kćeri pripada (حصه البنت): (8) ;221.567 Petoj kćeri pripada (حصه البنت): 221.567; (9) Nedjeljivo (غير قابل از تقسيم ٥): 5 akči.

60Ovaj defter je uz znanje i saglasnost poznatih nasljednika sači-nio i napisao Uzvišenom Bogu ponizni Musa, kadija u gradu Banjoj Luci, bilo mu prosto. (نمقه المعروفة الورثة بمعرفة الدفتر حرر هذا (الفقير اليه سبحانه وتعالى موسى القاضي بمدينة بنالوقه غفر له

Pečat:(nečitljiv)61

Poslije izvršenog popisa i podjele ostavine pojavili su se dodatni dugovi koji su se, kao odbici, morali unijeti u defter, kako sljedi. Napisano 15. džumade-l-ahira 1153. (7. augusta 1740.) godi-ne (مبلغات واخراجي الزم كالن ومثبته معتبره ديون ايدن والتقسيم ظهور التحرير وبعد

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 29

دفتريدر كه بر وجه آتي ذكر اولنور حرر في اليوم الخامس عشر من شهر جمادى اآلخر لسنة(ثالث وخمسين ومائة وألف

62(1) Nedavno je, za vrijeme uprave Bosnom, njegove ekselencije, sadašnjeg valije i blagonaklonog vezira Abdullah-paše, kome nema ravnog, utvrđeno da je spomenuti umrli hadži Ali-beg, dok je bio mutesellim, naplatio i ostao dužan dvije plaće za mutesellimluk koje mu nisu pripadale (عديم واليسي وزير بوسنه حاال النظر عنايتلو عبد الله پاشا حضرتلري بوندن اسبق بوسنه واليسي ايكن متوفاي مرقوم الحاج علي بيك متسلمي اولوپ وذمتنده ايكي ايلق متسلملك محاسبه سندن باقي وويرلديكي بعد u iznosu od 96.000. (2) Sudskim putem je utvrđeno da (الثبوتje spomenuti (umrli Ali-beg) ostao dužan Kato-zade (Ćatić) Mehmed-agi i drugim ortacima koji su 1152. (10. aprila 1739. - 29. marta 1740. godine) držali pod zakupom sela sa filuri mirij-skom zemljom oko Kobaša (ايكي سنه سنك قراده اوالن أراضي اللي بيك يوز أميريه فلوريسي قوباش مقاطعه سي أمناسندن كاتو زاده محمد اغا وسائر شركالرينه فلوريالثبوت بعد شرعا اولديغي ذمتنده u iznosu od 48.000. Ukupno (مذكوردن 1-2 (slovima): Samo stotinu četrdeset četiri hiljade akči ............ 144.000

63Čisti ostatak za podjelu među nasljednicima ................................ 1.628.541

64(1) Prvoj ženi pripada (الألولى الزوجه Drugoj (2) ;101.782 :(حصه ženi pripada (الثانيه الزوجه حصه) Sinu pripada (3) ;101.782 :(حصه عمر المسمى البنت) Prvoj kćeri pripada (4) ;407.134 :(االبن :(حصه 203.567; (5) Drugoj kćeri pripada (البنت (6) ;203.567 :(حصه Trećoj kćeri pripada (البنت Četvrtoj kćeri (7) ;203.567 :(حصه pripada (حصه البنت): (8) ;203.567 Petoj kćeri pripada (حصه البنت): 203.567; (9) Nedjeljivo (غير قابل از تقسيم ٥): 5 akči.

Pečat:(nečitljiv)

ANALIZA DOKUMENATAI - O hadži Ali-begu Grošiću i njegovim potomcimaIako se ni u jednom od ova tri dokumenta doslovno ne navodi Ali-

begovo prezime Groš-oglu (Grošić), njihovom analizom, utvrdio sam da se radi o Ali-begu Grošiću, čije je prezime navedeno jedino u spomenutoj muraseli kadije Muse. Iz trećeg dokumenta se vidi da je Ali-begov otac bio Dur-Ali, sin Abdulmennanov. Iz ovakve formulacije pouzdano se može

Haso Popara30

zaključiti da je Dur-Ali primio islam i da se pod imenom Abdulmennan krije njegovo nemuslimansko porijeklo, što se u potpunosti uklapa u Lopašićeve navode.25 Da je mutesellim hadži Ali-beg, sin Dur-Alije, sina Abdulmennanova iz dokumenta o popisu i podjeli ostavine poslije njegova ubistva, identičan sa mutesellimom Ali-begom Grošićem iz murasele kadije Muse iz iste (1153/1740) godine, govori činjenica da na položaju mutese-llima u Banjoj Luci, iste godine, nisu mogle biti dvije različite osobe sa istim imenom i da još pri tome obje budu ubijene. Osim toga, oba dokumenta je sačinio isti kadija Musa. Da je muhafiz Ali-beg iz prva dva dokumenta (v. br. A-101 i A-108) identičan sa mutesellimom hadži Ali-begom, sinom Dur-Alije, sina Abdulmennana iz trećeg dokumenta (v. br. A-4), i Ali-begom Grošićem iz murasele kadije Muse, vidi se po tome što se u popisu njego-vih dugova26 navodi i dug od 677 groša (162.480 akči) Ćejvan-zade hadži Mustafi, a u vezi s osiguranjem zimnice za vojsku po nalogu (bujuruldiji) bosanskog valije Hekim-oglu Ali-paše. Moguće je da je ovakvih bujuruldija tokom 1737-1738. godine bilo više, ali se uvidom u gore spomenute deftere sa sigurnošću može tvrditi da ih je u 1738. godini bilo najmanje dvije i da se u obje Ali-beg navodi kao muhafiz Banje Luke.

U popisu direktnih nasljednika iza Ali-bega Grošića navode se dvije žene: Meva-kadun, kći Mustafe, i Hatidža, kći Murteze, maloljetni sin Omer, četiri punoljetne kćeri: Aiša, Ummi Kulsum, Merjem i Hatidža, te maloljetna kći Emina. Sina Omera rodila mu je žena Meva-kadun, a svih pet kćeri žena Hatidža. Iz popisa se ne vidi da li su punoljetne mu kćeri bile udate. Ali-beg Grošić je imao i treću ženu čije se ime ne navodi. Ona je u vrijeme popisa i podjele njegove ostavine bila među umrlima. Sudeći po visini mehr-i muedžela od 20.000 akči, koji je kao dug odbijen iz njegove ostavine, ona mu je, najvjerovatnije, bila prva žena. Meva-kadun, koja je na ime mehr-i muedžela dobila 12.000 akči, bila mu je druga, a Hatidža sa mehrom od 8.000 akči, treća žena. Iz pozicije pod br. 23 u 50. redu, a koja je navedena u odjeljku (B Pasiva), jasno se vidi da je hadži Ali-beg Grošić imao i sina Ahmed-agu, koji je u vrijeme podjele ostavine iza ubijenog mu oca, bio među umrlima. Sudeći po Ahmedovoj tituli aga, možemo pretpostaviti da je po zanimanju bio vojno lice i zapovjednik nekog roda vojske, najvjerovat-nije u sastavu banjalučke utvrde. Njegovom maloljetnom djetetu (jetimu),

25 Vidi: Radoslav Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina - mjestopisne i poviestne crtice, Matica hrvatska, Zagreb, 1890., str. 103.

26 Vidi dokumenat br. A-4, u dijelu označenom kao (B-Pasiva), red 54, pozicija br. 47.

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 31

čije se ime ne navodi, na ime duga iz zaostavine djeda mu Ali-bega Grošića, zaračunato je 22.787 akči. Prema poziciji br. 24 u istom redu, njegovoj majci Hatidži, kćeri hadži Omera, ženi Ahmed-aginoj i snahi hadži Ali-bega Grošića, na ime duga iz zaostavine svekra joj Ali-bega Grošića, zaračunato je 30.000 akči. Iz jednog drugog dokumenta27 iz prve dekade mjeseca muharre-ma 1156. (25. februara - 6. marta 1743) vidi se da je zastupnik maloljetnog Omer-bega bio Omer-efendi, muž Meve-kadun, kćeri Mustafine.28 To znači da se Meva-kadun poslije smrti prvog joj muža Ali-bega Grošića, preudala za kadiju Sim-zade Omer-efendiju29 koji je, koliko je meni poznato, kao kadija službovao u više mjesta: Čelebi-Pazaru (Rogatici), Banjoj Luci, Tešnju, Kamengradu i Bihaću. To je sve što sam, na osnovu ovih dokumenata, o precima i direktnim potomcima banjalučkog mutesellima i muhafiza Ali-bega Grošića mogao saznati. Na osnovu navedenog, prikaz njegovih predaka i direktnih potomaka izgledao bi kako slijedi:

27 Vidi dokumenat koji se u Đumišića zbirci u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu vodi pod privremenim brojem A-750.

... بوندن اقدم وفات ايدن الحاج عيل بيك بن دور عيل نام منوفانك صلبي صغري اوغيل عمر بيك قرالرنده بيك يوز اليل اوچ 28 ودرت وبش سنه سنده حاصل اوالن ذخائر ومحصوالت وايرادات سائره ومصارفات معتربه يس قبل رشعدن ويصء منصوبه يس اوالن والده يس مأوى قادون بنت مصطفى طرفندن وكيل مسجيل زوجي عمر افندي معرفتيله دفرت مفردات اوزره لدى الرشع

األنور...

29 O kadiji Sim-zade Omer-efendiji (Đumišiću) vidi opširnije u: Haso Popara, ”Tri banjalučka arzuhala - prilog historiji Banje Luke”, Anali GH biblioteke, knjiga XXVII-XXVIII, Sarajevo, 2008., str. 72.

Haso Popara32

II- O hadži Ali-begovom djelokrugu djelovanjaIz uvodnog dijela ove radnje vidjeli smo da se vlast Ali-bega Grošića

prostirala sve do Bišća. Iz dokumenata koja smo gore predstavili, vidi se da ta vlast nije proizlazila samo iz mutesellimske nego i iz muhafiske titule. Pored ove dvije službe, Ali-beg Grošić je, izgleda, sebi bio osigurao još dvije titule: dizdara banjalučke tvrđave i zapovjednika nad prvim džematom novih fari-sa. To se vidi iz pozicije br. 49 u 55. redu u odjeljku (B Pasiva). Ne znam da li je ove dvije posljednje službe (dizdara i age) bio uzurpirao ili je na njih bio privremeno postavljen bujuruldijama bosanskog valije Hekim-oglu Ali-paše, dok za njih ne dobije berate iz Carigrada. Naime, za aginsku službu, makar mu ona pripadala i po nasljedstvu, morao je prethodno podnijeti molbu kapetanu, a ovaj uputiti preporuku valiji, koji je to sve proslijeđivao sultanu, odnosno Porti. Budući da je to bilo ratno vrijeme i da je komunikacija sa Carigradom bila otežana, može se pretpostaviti da je ove dvije službe vršio na osnovu bujuruldija bosanskog valije. Iz popisa njegovih dužnika i povje-rilaca vidi se da je Ali-beg Grošić imao tijesne veze sa svim slojevima vojnog, političkog, administrativnog, ekonomskog i vjerskog života. Budući da je popis nastao neposredno poslije Bitke pod Banjom Lukom iz 1737. godine, za nas su posebno interesantna imena vojnih zapovjednika od kojih su, ako ne svi, onda bar neki, sigurno bili sudionici spomenutog boja. U popisu se, kao Ali-begovi dužnici, navode: Ibrahim-aga, kapetan Gradiške,30 Ibrahim, aga džemata đonlija (gönüllü) i kapetan Banje Luke,31 Husejin, aga džemata đonlija32, Omer Fejzi-zade (Fejzić), odabaša,33 Mustafa, odabaša,34 Murat-aga, stari dizdar,35 Daud, aga prvog džemata farisa, atik,36 Šaškin Ibrahim-baša,37 Abdullah, aga martoloza,38 dok se kao njegovi povjerioci navode: Husejin, odabaša,39 Derviš-beg, zapovjednik tobdžija40 i Ibrahim-aga, zapo-

30 Vidi poziciju br. 349 (A-Aktiva)31 Vidi poziciju br. 350 ”32 Vidi poziciju br. 351 ”33 Vidi poziciju br. 354 ”34 Vidi poziciju br. 359 ”35 Vidi poziciju br. 361 ”36 Vidi poziciju br. 362 ”37 Vidi poziciju br. 366 ”38 Vidi poziciju br. 368 ”39 Vidi poziciju br. 18 (B-Pasiva)40 Vidi poziciju br. 28 ”

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 33

vjednik tobdžija.41 Činjenica da se kao njegovi dužnici za džizju navode: Misirli mula Omer,42 Mahmud, ćehaja,43 Mustafa, subaša,44 Ibrahim-aga i Osman-aga45 govore da mu je od vezira ili defterdara bilo povjereno saku-pljanje džizje, taksita i drugih daća.

III-Vrijednost ostavine iza umrlog hadži Ali-begaOpće je poznato da su položaji mutesellima, muhafiza, dizdara i

vojnog zapovijednika (age), a možda i još neki, na kojima se Ali-beg Grošić nalazio, ekonomski bili veoma unosni. Zato ne treba čuditi što je iza sebe ostavio ogromno bogatstvo, kako u nekretninama i gotovini tako i po dugu sa čvrstim temesuk obveznicama. U svome posjedu je imao, čak, i pet robinja i jednog roba.46 Isto tako, iz popisa imovine se da primijetiti da je i on imao mnogo dugova. Zanimljivo je da je i pored ogromnog bogtastva, u svome posjedu imao samo dvije knjige, i to jedan Mushaf i jedan En‘am-i šerif. Prema popisu njegove ostavine, čisti ostatak za podjelu među nasljednicima, nakon odbijanja svih troškova i dugova, iznosio je 1.628.541 akču. Iz nekoli-ko pozicija47 može se sa sigurnošću utvrditi da je tada 1 groš imao prometnu vrijednost od 240 akči i da se za 1 groš moglo kupiti trogodišnje bravče, a za 10 groša odraslo goveče. Ako se čisti ostatak za podjelu među nasljednicima pretvori u groše (1.628.541 : 240 = 6.783,965), vidjet ćemo da se za taj iznos moglo kupiti 6.784 trogodišnja brava ili 678,4 odraslih grla goveda. Uzme li se u obzir činjenica da je to bilo vrijeme najcrnjih dana u povijesti Bosne, pritisnute svakojakim nedaćama: glađu, ratnim stradanjima, epidemijama kuge, sušama i poplavama, taj iznos se čini još većim.

IV- Unutrašje prilike u Bosni u doba Ali-bega GrošićaSlobodno se može reći da su u doba Ali-bega Grošića unutrašnje prili-

ke u Bosni bile veoma teške. Pored ratnih stradanja na svim stranama48, opće

41 Vidi poziciju br. 57 ”42 Vidi poziciju br. 341 (A-Aktiva)43 Vidi poziciju br. 342 ”44 Vidi poziciju br. 336 ”45 Vidi poziciju br. 344 ”46 Vidi pozicije br. 237, 238, 254, 262, 328 i 329 u (A-Aktiva).47 Vidi pozicije br. 46, 49 i 55 u (B-Pasiva).48 Od 5.000 bosanskih spahija i 4.000 plaćenika koji su 1727. godine otišli na Perziju,

sljedeće godine se vratio samo mali broj bolesnih i osakaćenih. Deset godina kasnije, 14. jula 1737. godine, u Oziji (Očakovu) u Rusiji izginula je gotovo sva bosanska

Haso Popara34

bijede i nestašice, Bosnom su se širile i epidemije raznih bolesti. Računa se da je za samo 10 godina na bojnom polju izginulo 20.000 Bošnjaka i da je isto toliko pomrlo od kuge. Lašvanin navodi da je u svakom većem mjestu umiralo oko 300 osoba dnevno.49 U jednoj nedatiranoj bilješci,50 po svoj prilici iz toga vremena, stoji zapisano: ”Od hadži mula Saliha iz Vidina sam dobio pismo u kome on piše da u Bosni vlada velika epidemija kuge. U Sarajevu se svaki dan klanja po 800 dženaza. Ispred Begove džamije obje sofe i dvorište sve do šadrvana su pune mrtvaca. Živi ne mogu stići da pokopaju umrle. Vlada velika nestašica hrane. Dućani su zatvoreni. U Saračima nema žive duše...” Stanje u Bosni tih godina, najbolje oslikava Muhlisija, koji u jednoj predstavci kaže: ”Naša je zemlja krševita i planinska, pa je neplodna, a ovo nas što je ostalo pravi smo bijednici. Ne obazirući se na ono što su nam, Božijom odredbom, zadnjih četiri-pet godina usjevi donosili samo sjeme, ove je godine upravo u vrijeme žetve navalio neprijatelj, pa je usjeve na Krajini posve uništio. A kako smo bili u ratu sve do zime, nije nam ni na um padalo da sredimo žito i ljetinu ni na drugim stranama, pa je i ona još na zemlji propala. Tako se ne može ni po kakvu cijenu naći hrane, pa je našom zemljom zavladala glad. Ako Vaša milost ne podari iz Rumelijskog ejaleta toliko hrane koliko bi za 6 mjeseci bilo potrebno, i to: za 10.000 vojnika koji se popisuju u ovom pašaluku, za 10.000 vojnika sa strane i još za 30.000 voj-nika, mi nismo ni na kakav način u stanju da se odupremo neprijatelju i da čuvamo carske granice.”51 Salih Sidki, Muvekkit bilježi: ”Početkom redžeba ili 18. oktobra 1149. godine (1736) na Lučindan, u Sarajevu i u kadilucima istočno od njega, namjesto kiše padao je snijeg u vidu crvene zemlje. Usljed velikih padavina, sve su vode i rijeke nadošle. Rijeka Drina zaplavila je kasabu Foču i šta god je bilo kuća, dućana i hanova oko nje, sve je srušila. Porušila je i odnijela ćuprije u navedenoj kasabi i u kasabi Goražde. Te godine napadao je veliki snijeg, a kada se istopio mnoga je mjesta raznio i u crno zavio.”52

V-Umjesto zaključkaProsto je nevjerovatno s kojom je preciznošću i umijećem kadija Musa

sačinio ovaj popis. On samim svojim izgledom plijeni pažnju i izaziva div-vojska od 8.000 ljudi pod zapovjedništvom Bećir-paše Čengića. Iste godine, bosanska vojska se, pod zapovjedništvom Hekim-oglu Ali-paše, nadljudskim naporima branila od napada austrijske vojske i uspjela izvojevati pobjedu pod Banjom Lukom.

49 Lašvanin, Ljetopis... o. c., str. 128.50 Vidi rukopis br. R-384, fol. 49a, koji se čuva u Istorijskom arhivu Sarajevo.51 Handžić, Bosanski namjesnik..., o. c., str. 146.52 Salih Sidki Hadžihuseinović, Povijest Bosne 1..., o. c. str. 483.

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 35

ljenje čitaoca. Iako sadrži preko 430 pozicija, pisanih tako sitno da sam se u njihovom iščitavanju morao služiti lupom, popis je urađen krajnje korektno i pregledno. U ovom popisu nije zanemarena ni najmanja sitnica, kao što je, npr., kremen (čakmak-taš) čija je vrijednost bila samo 6 akči.53 Svaki redak sadrži 7-10 pozicija, pri čemu je ispod svake pozicije navedena pojedinačna vrijednost u akčama, a na margini crvenim mastilom zbirna vrijednost svih pozicija iz toga reda. U pojedinim pozicijama količine su izražene u raznim mjerama za težinu i dužinu, a vrijednost u pojedinačnim cijenama, tako da je za izradu ovog popisa, pored poznavanja šerijatskog prava, bilo potrebno i solidno vladanje matematičkim operacijama: sabiranja, dijeljenja i mno-ženja. Ako je meni trebalo dva dana da pomoću digitrona prekontrolišem tačnost navedenih iznosa, mogu samo zamisliti koliko je kadiji Musi trebalo vremena da to sve popiše, na javnoj dražbi procijeni vrijednost, sve sabere i izračuna, a onda po složenim šerijatskim propisima pravedno podijeli među nasljednicima?!54 Dokumnat je podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu, koji sadrži ukupno 371 poziciju, prvo je dat popis svih nekretnina, pokretnina i potraživanja od drugih lica, te konstatovano da je njihova ukupna vrijednost 3.113.478 akči. Potom su u 62 pozicije popisani svi troškovi, odbici i dugovi prema drugim licima, a zatim oduzeti od gore navedene vrijednosti cjelo-kupne ostavine, tako da je, na kraju, za podjelu među nasljednicima ostalo 1.628.541 akču, i to kako slijedi:

R. br. Nasljednik Alikvotni dio

Akči

1. Prvoj ženi Mevi-kadun pripalo je 1/16 101.7822. Drugoj ženi Hatidži pripalo je 1/16 101.7823. Maloljetnom sinu Omeru pripalo je 4/16 407.1344. Punoljetnoj kćeri Aiši pripalo je 2/16 203.5675. Punoljetnoj kćeri Ummi Kulsum pripalo je 2/16 203.5676. Punoljetnoj kćeri Merjem pripalo je 2/16 203.5677. Punoljetnoj kćeri Hatidži pripalo je 2/16 203.5678. Maloljetnoj kćeri Emini pripalo je 2/16 203.567-- Ukupno:

Nedjeljivo: 16/16 1.628.541

5

53 Vidi poziciju br. 309.54 Samo sam na nekolika mjesta našao sitnije pogreške koje sam u ovom prijevodu ozna-

čio tako što sam iznad navedenog iznosa na margini, stavio novi iznos sa podvučenom crtom.

Haso Popara36

Podjela je izvršena tako da je ženama pripalo po 1/16, sinu 4/16, a kćerima po 2/16. Podlogu za ovakvu formulu podjele među nasljednicima kadija Musa je našao u tekstu Kur’an: ”A vama pripada - polovina onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda - četvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima - četvrtina onoga što vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima - osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug.”55

Budući da je Ali-beg Grošić imao djece, ženama je, prema citiranom kur’anskom tekstu, pripala 1/8, a pošto su ih bile dvije, pripalo im je po 1/2 od 1/8, tj. po 1/16. Sljedeće pravilo u podjeli preostalih 14/16 između sina i 5 kćeri je nalagalo da podjela bude izvršena tako da sinu pripadne koliko dvjema kćerima, opet na osnovu kur’anskog teksta: ”A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženskima.”56 Rješenje je bilo tako da sinu pripadne 4/16, a kćerima po 2/16, s nedjeljivim ostatkom od 5 akči.57

Ključne riječi: Ali-beg Grošić, Banja Luka, mutesellim, muhafiz, dizdar, aga, Hekim-oglu, Ali-paša; Dur-Ali; Abdulmennan; Musa, kadija, defter, popis, ostavina, nasljednici.

Summary

Three unpublished documents about Banjaluka’s Mutesellim and Muhafiz Ali-bey Grošić

-contribution to the history of Banja Luka 1738-1740.

In the collection of Turkish documents which were donated two years ago to the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo, from the family Đumišić from Banja Luka, there are three documents related to Ali-bey Grošić. To our scholarly population up to now, it was only known that Ali-bey Grošić was a representative (mutesellim) from Banja Luka, who

55 Kur’an, an-Nisa’, 12, prijevod Besim Korkut.56 Kur’an, an-Nisa’, 176, prijevod Besim Korkut.57 Što se tiče načina pisanja pojedinih riječi u ovom dokumentu, on je dosta neujed-

načen, posebno u zamjeni grafema ك ,ص ,س i چ, tako da je riječ رصچه (staklo) pisana kao رسكه, riječ صايه (vrsta debele čohe) kao سايه, riječ تونج - توج (tuč, mjedovina, bronza, mesing) kao توك, riječ رصت (leđa) kao رست, riječ چوروك (čuruk, nezdrav) kao كوروك itd.

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 37

was killed on duty in 1740; that his killers ran away and that in permissi-on (murasela) of mufti od Banja Luka (4. džumade-l-evvel 1153 / 28. july 1470) he was asked from the imam of mahala where family of the killers lived to be captured and expelled and their houses burned and destroyed. From these three unpublished documents, it is visible that Ali-bey’s father was Dur-Ali, son of Abdulmenna, which refers to his Christian origin. In the first document (defter) which was written on 27. rebiu-levvel 1151 /16. july 1737 by qadi of Banja Luka, Mehmed, in order (buyuruldi) of Bosnian governor of a province (vali) Hekim-ogly Gazi Ali-pasha, is mentioned accomodation and 1.000 sheep, 100 cattle and 150 šinika of barley for the need of tatars solders who fight against enemy. In the second document which was written by the same qadi on13 rebiu-l-evvel /16 july 1737, on directive of Hekim-ogly Gazi Ali-pasha, talks about acquisition of 300 cat-tle, 2.000 sheep and enough bread and hard biscuit (peksimet) and different pasta for needs of solders. Both of these documents were handed to Ali-bey Grošić to carry out executions, since he was in that time on duty of com-mander of fortress (muhafiz) of Banja Luka. Since all this was happening within one year from the battle of Banja Luka in 1737, one could predict that Ali-bey Grošić was directly participated or involved in that battle. In the third document which was made by qadi Musa (same qadi who directed the already mentioned murasela) on 8 sefar 1153 /5 may 1740, and whose complete translation are given in Bosnian language, talks about distribution of his inheritance among Ali-bey successors: wife Meve Kadun, daughter of Mustafa and Hatidža, daughter Murtezine, underage son Omer, adult doughters: Aiša, Umi Kulsum, Merjem and Hatidža and underage daughter Emina. From this document it could be seen that Ali-bey Grošić, apart from being mutesellim and muhafiz of Banja Luka, was also a military comman-der (dizdar and aga). In this document as his employee are mentioined: Ibrahim-aga, capetein of Gradiška, the second Ibrahim, commander (aga) of unit – detachment đonlija and capetein of Banja Luka, Husejin, aga of unit đonlija, Omer Fejzi-zade (Fejzić), janitor in a large establishment (odobaša), Mustafa, odobaša, Murat-aga, old dizdar, Daud, aga the first unit of faris, Šašakin Ibrahim-basha, Abdullah, aga martoloza, and as his people of the trust is mentioned: Husejin, odobaša, Derviš-bey, artilleryman, Ibrahim-aga, artilleryman, Husein odobaša. The fact that names such as Misirli mula Omer, Mahmud, representative of vezir or high official (ćehaja), Mustafa, superintendent (subaši), Ibrahim-aga and Osman-aga, was mentioned, show

Haso Popara38

that his duty was also collection of poll tax and other duties from vezirs and defterdars. One could predict that all or mostly mentioned persons above in this work were directly involved in the battle of Banja Luka in 1737.

Since all this record is similar to the inventary of one good well-stoc-ked ethnographic museum and that has many important names from the military, political, economical, religious and cultural life of Banja Luka and wider Bosnian region from 1738 to 1740, it could be interesting for histo-rians as well as etnographs. The documents are held in the Gazi Husrev-bey Library in Đumišić collection under the temporary number: A-108; A-101 and A-4.

Faksimil dokumenta

br A-4

Tri neobjavljena dokumenta o banjalučkom mutesellimu i muhafizu ... 39

Haso Popara40

Aladin Husić

TEŠANJSKI VAKUFI (s posebnim osvrtom na novčane vakufe)

Uloga vakufa u postanku i urbanom razvitku naših gradova, posebno u 16. i 17. stoljeću, već je u značajnoj mjeri aktuelizirana u literaturi. Pri tome se uglavnom ukazivalo na različite vakufske nekretnine. U drugom planu, vrlo često ostajali su novčani vakufi, koji su produžavali i održavali život i funkcije mnogih zadužbina, bilo da su osigurani od utemeljitelja pojedinih zadužbina ili drugih lica koja su željela ojačati funkcije ili sam vakuf. Zavještanje gotovine posebno je važno za manje zadužbine čiji vakifi nisu mogli osigurati sredstva za neke funkcije za koje se vremenom ukazivala potreba ili pak podići objekte iz čijih prihoda bi se vakuf finansirao.

Iscrpne podatke o vakufskim dobrima na području Tešnja u više navrata dao je Adem Handžić. Premda su ta istraživanja bila fokusirana na vakufe Gazi Husrev-bega, u njima je prezentirano i mnogo drugih dragocje-nih informacija o samom gradu ili širem podrčju.1 U pregledu islamskih kul-turno-historijskih spomenika u Bosni, isti autor je obradio džamije i mesd-žide u gradu Tešnju.2 Njegova istraživanja, kao fundamentalna, poslužila su kasnijim istraživačima da kroz različita pitanja, u drugim kontekstima, daju nove interpretacije i obogate ranije postignute rezultate nekim novim poda-cima.3 I pored respektabilnih postignuća u istraživanju prošlosti toga kraja, historijski izvori nude nove mogućnosti obogaćivanja spoznaja te vrste. Neke vakufe, uprkos navedenim rezultatima, historijska literatura još uvijek nije

1 Adem Handžić, ,,Gazi Husrev-begovi vakufi u Tešanjskoj nahiji u XVI stoljeću“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, II-III, Sarajevo, 1974., 161-174; Isti; ,,Husrev-begov vakuf na prelazu iz XVI u XVII stoljeće“, Anali GHb, IX-X, Sarajevo, 1983., 207-217, Isti; ,,Dokumenat o prvom službenom popisu Husrev-begova vakufa iz 1604. godine“, Anali GHb, XV-XVI, Sarajevo, 1990., 3-18. Navedeni radovi u: Adem Handžić, Studije o Bosni, historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda, Istanbul 1994., IRCICA, Istanbul, 1994., 161-205.

2 Adem Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments Until the End of the 19th

Century in Bosnia, IRCICA, Istanbul 1996., 38-41. 3 Almir Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti: pregled islamske duhovnosti tešanj-

skog kraja, Tešanj, 2005.; Mirza Hasan Ćeman, Urbana antropologija Tešnja 1461.-1878., Tešanj, 2006.

Aladin Husić42

registrirala. Na osnovu novih izvornih pokazatelja moguće je preciznije defi-nirati vrijeme nastanka pojedinih islamskih kulturno-historijskih spomenika i time poboljšati ili pak riješiti neke dileme još uvijek prisutne u literaturi. Posebno je važno ukazati na sredstva u gotovini, njihov značaj u održavanju tih zadužbina, kao i na ukupni značaj u društvenom životu.4 Korištenjem gotovine vakufa postizan je dvojak efekat. Prvo, stimulirana je gradska pri-vreda i drugo, vrlo važno, osigurana su sredstva za podmirivanje značajnog dijela rashoda vakufa, odnosno njihovo neometano funkcioniranje.

1. ZADUŽBINE NASTALE U 16. STOLJEĆU

1. 1. Džamija Selima I i njen vakufU odnosu na mnoge gradove u Bosni, osmanska vlast u Tešnju uspo-

stavljena je relativno kasno, tek prvih decenija (1512. ili 1520. godine) 16. stoljeća. Odmah poslije toga podignuta je i prva džamija, džamija sultana Selima I (1512-1520) koja se nalazila u samoj tvrđavi, i to njenom središ-njem dijelu. Kako je izvori, posebno u drugoj polovini 16. stoljeća ne spo-minju, to se njeno postojanje ponekad dovodilo u pitanje. No, treba imati na umu da se u tvrđavama nije uvijek radilo o većim objektima građenim namjenski, nego često o adaptiranim objektima, čija veličina je ovisila o brojnom stanju posade, ali i kasnijoj namjeni. Drugo, to nisu nužno objekti od čvrstih materijala koji bi bili dugotrajni, čije postojanje bi se arheološki moglo lahko potvrditi, bez obzira što je riječ o carskoj džamiji. Navest ćemo primjer tvrđave Skradin, čija džamija je bila sagrađena od drveta. Brzo je dotrajala da se u njoj ,,za vrijeme kiše“ nije mogla obavljati molitva, te je 1543. godine upućena molba da se džamija gradi od kamena. Međutim taj zahtjev nije realiziran sve do 1566. godine, dakle više od dvije decenije od upućivanja molbe. Predračun za zidove iznosio je ne baš visokih 15000 akči. Iako je bila donesena odluka i izdata naredba da se to finansira iz prihoda skele Šibenika i Skradina, dokumenti pokazuju da nije realizirana do 1566. godine.5 Dakle, ni u Tešnju džamija nije morala biti od čvrstog materijala. I pretpostavka Đoke Mazalića ukazuje da je džamija, ukoliko je u kompleksu tvrđave postojala, morala je biti drvena.6 Kako u Tešnju, barem koliko je to 4 O značaju vakufa kao kreditne ustanove opširnije u: Avdo Sućeska, Vakufski krediti

u Sarajevu, u svjetlu sidžila sarajevskog kadije iz godina 1564./66., Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarejevu, II, Sarajevo, 1954., 343-378.

5 MD, 139, 261-2. 6 Đoko Mazalić, ,,Tešanj“ Glasnik Zemaljskog muzeja, NS, VIII, Sarajevo, 1953.,

298-299.

Tešanjski vakufi 43

izvorima dokumentirano, posada u prvim decenijama osmanske uprave nije bila brojna, najviše do četrdeset posadnika, to i spomenuta džamija vjero-vatno nije bila prostrana. Bez obzira na povremene sumnje, postoji sasvim dovoljno dokaza koji svjedoče njeno postojanje i funkcioniranje. Izvori je izričito spominju kao ,,džamiju unutar tvrđave“ bez drugih pojedinosti. Iz tog spomena već se vidi da joj je neophodna popravka krova.7 U Tešnju se, dakle, nije radilo o većem objektu niti je za tim bilo potrebe. Njena prvobit-na funkcija bila je zadovoljiti potrebe posade i mjesnog stanovništva kojega, barem u prvim godinama, nije bilo mnogo. Tako da je i sa skromnijim gaba-ritima u potpunosti mogla udovoljiti vojnim i civilnim potrebama. Kao car-ska džamija ona nije nastala kao vakufska zadužbina, nego iz državnih sred-stava. Iz državnih sredstava finansirane su i njene službe tokom 16. stoljeća. U početku imam je primao plaću iz centralne državne blagajne, i to 5 akči dnevno (godišnje 1800), dok je kasnije i imam te džamije dobio timar kao i ostali posadnici u tvrđavi. Sredinom 16. stoljeća imamsku službu u Sultan-Selimovoj džamiji vršio je Mustafa uz nadoknadu od 1400 akči godišnje. Krajem toga stoljeća (u drugoj polovini augusta 1597. godine) u Tešnju se spominju dva imama, Hasan-efendija i šejh Mahmud-efendija.8 Niti za jed-nog nije izričito naglašeno u kojoj džamiji obavlja dužnost. Čini se izvjesni-jim da bi Hasan-efendija mogao biti imam Sultan-Selimove džamije.

Druga pretpostavka od koje je ovisio broj i veličina sakralnih objekata jeste određen broj muslimana koji bi se koristili tim dobrima. Iako se već od samog početka osmanske uprave Tešanj razvijao kao pretežno muslimanski grad, broj muslimanskih domaćinstava u prvim decenijama osmanske vla-davine bio je veoma mali i nije dostizao četrdeset domova.9 Tek početkom druge polovine 16. stoljeća broj muslimana značajnije je porastao. Tešanj je tada imao 152 muslimanska i 7 nemuslimanskih domaćinstava. Važno je istaći da je većina tog stanovništva doseljena s područja Zenice. Dio potječe i iz drugih mjesta, kao, npr., iz Visokog. U Tešanj su naseljavani i muslimani i nemuslimani. Dakle, do sredine 16. stoljeća, postojeća džamija mogla je u potpunosti zadovoljavati potrebe muslimanskog stanovništva grada, pa i uže okolice. I pored toga, barem za osnovne potrebe, obavljanje pet dnevnih namaza, u prvoj polovini 16. stoljeća podignut je još jedan manji sakralni objekat, mesdžid, dok je spomenuta džamija u tvrđavi i dalje služila za baj-rame i džume.

7 MAD, 15730. 8 MAD, 15730.9 TD, 211.

Aladin Husić44

Kasniji izvori ukazuju da je, iako sultanska, i ova džamija stekla neka vakufska sredstva u gotovini. Ovakav vid vakufljenja u slučaju Sultan-Mehmedove džamije u Travniku na sudu je osporen i vakufljenje progla-šeno pravno neutemeljenim, te poništeno. Vakuf Sultan Selimove džamije u Tešnju iznosio je skromnih 3400 akči.10 Budući da ga raniji izvori ne registriraju, vjerovatno je vakufljenje izvršeno negdje u prvoj polovini 17. stoljeća. Ime vakifa kao i namjena novca nisu poznati. Podaci o ovoj džamiji u kasnijem razdoblju još su rjeđi. Za sada doznajemo za još jednu ličnost koja je u 18. stoljeću obavljala imamsku službu u toj džamiji. Godine 1755. bio je to stanoviti Mustafa-efendija, sin Jusuf-efendije.11 Iz konteksta u kojemu je spomenut, navedeni nije bio samo imam džamije, nego i muderris neke od medresa u Tešnju. Ovaj podatak vrlo je interesantan i vrijedan iz još jednog razloga. On izrijekom potvrđuje mjesto džamije: ,,...imam Sultan-Selimove džamije u tešanjskoj tvrđavi“. Dakle, potvrđuje njen lokalitet, ali otvara i još neke druge mogućnosti. Budući da su mnoge službe, posebno one vojnog karaktera, bile nasljedne, a služba u Sultan-Selimovoj džamiji to jeste, tako ju je Mustafa naslijedio od svoga oca Jusuf efendije. Manja je vjerovatnoća da je mogao naslijediti položaj muderrisa jer je za dobijanje te pozicije ipak bilo nužno ispuniti znatno više pretpostavki. Do konkretnije potvrde nekim drugim izvorom to ostaje samo radna hipoteza koju treba čvršće argumen-tirati.

1. 2. Mesdžid i vakuf Sufi OručaPrvi objekat nastao privatnom inicijativom kao zadužbina u Tešnju

predstavlja jedan mesdžid podignut između 1530. i 1540. godine od strane Sufi Oruča. Izvori ga, međutim, spominju veoma kasno, tek 1604. godine. To je dalo povoda nekim novim interpretacijama i spekulacijama o vremenu podizanja ovoga mesdžida i životu njegovog osnivača.12 Vrijeme života Sufi Oruča daje čvrst osnov za potvrdu da je sagrađen između 1530-1540. godine.

Naime, izvori iz 1540. godine govore da njegov osnivač nije više među živima. Čifluk, čija oporeziva suma iznosi 350 akči, do 1540. godine već je u posjedu Ferhad-bega, sina Iskender-subaše, budućeg tešanjskog vakifa. Deceniju ranije spomenuti Sufi Oruč imao je znatno manji čifluk čija je 10 Osman Sokolović, ,,Kreditne prilike u Tešnju prije tri stoljeća“, Novi Behar, god. VII,

(1933.-34.) br. 8-10, , Sarajevo, 1934., 126-127. 11 Alija Bejtić, ,,Prosvjetne prilike u Novom Šeheru polovicom osamnaestog stoljeća“,

El-Hidaje VII, (1943.-1944.), 132. 12 M. H. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 49-50.

Tešanjski vakufi 45

oporezivost iznosila svega 140 akči.13 On je očito kasnije proširen kupovi-nom jer je riječ o imućnijem licu koje ima sredstva i za podizanje zadužbina. Iz kasnijih izvora vidi se da su tom čifluku pripadale Gornje Ularice, Sivša, Gojakovac i Prusika(?).14 To pokazuje da je materijalni položaj spomenu-tog Oruča znatno popravljen, te je mogao podići spomenuti mesdžid. O spomenutom nema više podataka koji bi upotpunili njegov životopis i dali odgovor na pitanje ko je on bio. Ipak, prefiks ,,sufi“ ukazuje da je pripa-dao nekom derviškom redu, no nije poznato kojem. Zanimljivo je da ovaj mesdžid izvori ne dokumentiraju do kraja 16. stoljeća, iz čega su proistjecale naprijed istaknute sumnje čak i kontradiktorna tumačenja.15 On se prvi put spominje 1604. godine. Iz tog izvora vidimo da se oko mesdžida formirala nova mahala nazvana po spomenutom mesdžidu, ...nova mahala mesdžida Sufi Oruča“.16 Formiranje nove mahale ne znači nužno i tek podignuti mesdžid.

Do tada se ne zna ništa ni o službenicima ove zadužbine. Službu imama u spomenutom mesdžidu obavljao je Hasan, sin Mustafin, a mujezin Muhjidin, sin Nesuha. Obje ove službe, imamska i mujezinska, finansira-ne su iz vakufskih sredstava samog mesdžida. Osim podatka, da glavnica vakufa iznosi 20000 akči, drugih pojedinosti nema. Finansiranje je vršeno iz prihoda ostvarenih davanjem glavnice pod murabehu, koji se kretao oko 10-11%. Uobičajeni navodi o sumi koja pripada imamu i mujezinu, u ovom slučaju su izostali, kao i to da li su iz tih sredstava finansirane još neke služ-be mesdžida. Ništa manje nije zagonetna ni njegova kasnija sudbina, jer ga dostupni i poznati izvori posljednji put registriraju samo još 1640. godine. Vjerovatno je stradao u napadu Eugena Savojskog, krajem 17. stoljeća, a na njegovom mjestu podignuta je jedna od džamija. U narednim decenijama glavnica ovog vakufa porasla je za više od 50%, i do 1640. godine iznosila je 31000 akči.17 Nema indicija da li je ovo povećanje rezultat dobrog poslova-nja vakufa ili novog uvakufljavanja. U svakom slučaju govori da je, bez obzira na način tog povećanja, vakuf bio stabilan i da je dobro poslovao.

13 MD, 540.14 TD, 212.15 M. H. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 49-50. 16 Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, III, prevela: Amina Kupusović,

Sarajevo, 2000., 362-363.17 O. A. Sokolović, ,,Kreditne prilike u Tešnju prije tri stoljeća“, 126-127; Isti: ,,Tešanj

prije tri stoljeća“, Narodna uzdanica, Kalendar za 1942., Godina X, Sarajevo, 1941., 168.

Aladin Husić46

1. 3. Džamija i vakuf Ferhad-bega Najzaslužnije ime za razvitak samoga Tešnja bez sumnje je Ferhad-

beg, ličnost poznata prvenstveno po izgradnji džamije. Džamija je, međutim, tek jedan u nizu značajnih objekata što ih je podigao ovaj vakif. Bilo je pozna-to da je ,,Ferhad beg sin Iskender-subaše“ kako se u izvorima moglo susresti njegovo ime. Uglavnom je bio poznat kao posjednik većeg broja čifluka u Bosanskom sandžaku. Službu je započeo kao timarnik sa 6754 akče 1516. godine, a već 1530. taj iznos značajno je povećan na 16039 akči. Do 1540. godine Ferhad-beg je dospio u red zaima, sa zeametom od 23199 akči.18 To je ono što se zna iz njegove vojne karijere. Ona je i dalje bila u usponu jer mu je omogućila da u Tešnju ostavi vakuf koji ga svrstava u najzaslužnije pojedince za urbani razvitak grada. Može se reći da je zahvaljujući njemu i zadužbinama koje je podigao Tešanj ispunio uvjete za stjecanje statusa kasabe.

Pronalazak vakufname u jednoj medžmui, značajno je obogatio saznanja o porijeklu Ferhad-bega i njegovim zadužbinama. Na margini spomenute vakufname stajala je bilješka tešanjskog kadije, prepisivača vakufname ,,Sultan-Sulejman Gâzi-hân – pâdişahın uhti oĝlu idi“, ,,bio je sin sestre Sulejmana Gazi-hana“.19 Dakle, sestrić sultana Sulejmana i tetić Gazi Husrev-bega.20 Rodbinska povezanost sa Gazi Husrev-begom sigurno ga je dovela u Tešanj u kojem je vjerovatno obavljao neku funkciju na Gazi Husrev-begovom vakufu.

Važno je da je spomenuti kadija u prijepis vakufname unio i zabilješ-ku: ,,Ovaj prijepis prenesen je iz originala bez ikakvih dodavanja i ispuštanja. Prepisao ga je siromah Abdulkerim, kadija u Tešnju (1)255 (1839/40), bilo mu oprošteno.“ Nažalost, drugih potrebnih podataka nemamo. Bilo bi vrlo značajno da je spomenuti kadija naveo izvor iz kojega je prepisao spomenutu vakufnamu. Očito je postojao prijepis jer se u nekim izvorima 18. stoljeća navodi da je vakufnama prilikom napada Savojskog stradala.21 Bez obzira na to nema razloga sumnjati u originalnost i ispravnost teksta, posebno što je prepisivan od strane lica zaduženog za praćenje zakonitosti.

Gazi Ferhad-begov vakuf sastojao se od nekretnina, objekata i zemlji-šta te gotovine koju je dotični ostavio. Od objekata uvakufio je: džamiju, mekteb, han (kuća za putnike), mlinove s dva žrvnja, 32 dućana, dva vrta, 18 TD, 56, 157, 201. 19 Muhamed Ždralović, ,,Medžmua Abdulkerima tešanjskog kadije iz XIX stoljeća“

Anali GHb, V-VI, 1978., 168. 20 Isto, str. 168.21 NUBiH, RS, 832, 87.

Tešanjski vakufi 47

,,kuću sa dva komada zemlje blizu Usore“.22 U kasnijim izvorima ,,obje kuće“ se nazivaju karavan-saraj. Od zemljišta uvakufio je jednu parcelu u selu Tugavići, a drugu pored hana na Usori, zatim čifluk u Jablanici i Čagljevićima (kod Maglaja, između sela Ripna-Trepča-Kosovo), i osim toga 30.000 dirhema gotovine.23 Do upada Eugena Savojskog vakuf je dobro funkcionirao i uvećavao svoj gotovinski iznos. Tada je očigledno pretrpio veliku devastaciju od koje se nije mogao oporaviti. Glavnica vakufa značajno je umanjena, ali više nema ni prihoda od dućana, koji su tokom okupacije stradali.

1.3.1. Kretanje sredstava Ferhad-begova vakufaGlavnicu vakufa činilo je 30000 dirhema (akči) koje su unajmljiva-

njem mogle donijeti najmanje 3000 akči godišnjeg prihoda. Od zakupa dućana ostvarivan je prihod od novih 1920, i zakup zemljišta 1081 akču. Ovih nekoliko stavki, već po samom osnivanju, vakufu je moglo donijeti prihod od 6000 akči i podmiriti dobar dio rashoda vakufa. Ovome treba pridodati i prihode iz Čagljevića i Jablanice čiji porez je iznosio 996 akči.24 To znači da je ovaj čifluk vakufu mogao donijeti solidan prihod. Kada se sagledaju ukupni rashodi (10080) proistječe da su se oni uklapali u doku-mentirane prihode. Ostalo je, međutim, još rashoda, izdržavanje karavan-saraja, prostirke i osvjetljenja.

Glavnica vakufa početkom 17. stoljeća iznosila je 56000 akči. Nije jasno kako je došlo do ovog ipak visokog porasta, uspješnim poslovanjem ili uvakufljavanjem gotovog novca drugih lica u korist ovoga vakufa. Ako je glavnica davana pod interes (murâbeha), to znači da je mogla donijeti priliv 5600 akči, zakup dućana 3800, zatim čifluci i zakup zemljišta oko 3500, što je činilo godišnji prihod vakufa od oko 13000 akči. Većina tih sredstava išla je na rashode.

Prva polovina 17. stoljeća predstavljala je ,,zlatno doba“ Ferhad-begova vakufa. Glavnica je 1640. godine dostigla iznos od 127.811 akči. Dakle, uve-ćana je za više od dva puta. Prihode vakufa činili su: dobit od glavnice 18131 (14%), zakupa dućana 3660, zakup zemljišta 1081. Vakuf je ostvarivao ukupan prihod od 22872 akče. Pridodat uz glavnicu znači da je godišnja

22 ,,...kuća za putnike...“ u samom Tešnju i ,,...kuća sa dva komada zemlje u blizini Usore...’’ 1604. godine ubilježeni su kao karavan-saraji.

23 M. Ždralović, ,,Medžmua Abdulkerima, tešanjskog kadije“, 177. 24 TD, 157.

Aladin Husić48

vakufska bruto-gotovina iznosila 150.683 akče. Odnos sredstava pokazuje mnoge zanimljivosti. Službe vezane uz samu džamiju i vakuf (imam, hatib, muallim, mujezin, mutevelija, pobirač vakufskih prihoda, kontrolor), vakuf su stajale 13380 akči. Iz ostalih troškova koji, istina, nisu tako značajni (2232 akče) vidi se da su ta sredstva ulagana na održavanje vakufa, popravak mekteba 114, prostirku džamije 90, svijeće (mukavve) 196, popravak dža-mijskog krova 300, hanski potok 10, popravak harema 29, administriranje 460, eksere 33, druge metalne proizvode 400). Navedenim rashodima treba pridodati i obaveze koje su sa vakufskog zemljišta po osnovu timarskog siste-ma pripadale spahiji (200) i porez državi (400 akči). I pored spomenutih ulaganja vakuf je ostvario višak prihoda od 7260 akči.

Kasniji uvid u sredstva vakufa govori da je on u 18. stoljeću značajno osiromašio. Iz kontrole vakufa izvršene sredinom tog stoljeća vidi se da je glavnica vakufa u odnosu na nešto više od jednog stoljeća umanjena za više od tri puta. Iznosila je sada već skoro skromnih 36840 akči. Razloga za tako što je više. Prije svega, upad Eugena Savojskog, koji je ostavio teške posljedice u cijelom ejaletu pa i na sam Tešanj. U mnogim slučajevima se apostrofira da je razlog nestanka vakufname ,,okupacija“ u kojoj su stradale mnoge zadužbine. I nekretnine ovoga vakufa su u značajnoj mjeri devastirane. Svi dućani su stradali i nisu više donosili prihode vakufu. Ne spominju se više ni 2 karavan-saraja, jedan u samom gradu i jedan kod rijeke Usore.

Osim toga i drugi ratovi u prvoj polovini 18. stoljeća vođeni na tlu Bosne (1716-18, 1736-9) doprinosili su njenom ekonomskom slabljenu i propadanju vakufa. Svemu treba pridodati i malo više nemara u odnosu na vakufsku imovinu usljed čega su češći zahtjevi za kontrolom vakufa. Za vakufnamu se izričito kaže: ,,Ovaj vakuf ima ovjeren Carski defter. Međutim vakufnama je prilikom opsjedanja tešanjske tvrđave, usljed jake vatre iz topova izgorjela i zbog toga je nestala.“25 Pokušaj poboljšanja stanja ovog vakufa vid-ljiv je kroz povećanje novčane sume zavještanjem drugih lica. Sumu od 2000 akči namijenjenu za osvjetljenje džamije uvakufila je Fatima, kći Ibrahimova. Dobit na novac donosila je 4535 akči prihoda, dok su najveći prihodi vakufa u to vrijeme ostvarivani od vakufskih dobara u selima Čagljevići i Jablanica, 12821 akča. Prema tome, vakufski prihodi iznosili su 17.356 akči i u pot-punosti su mogli pokrivati rashode u iznosu od 17040. Dakle, na službe u funkciji ibadeta i obreda, trošeno je (imam 10, hatib 4, mujezin 5, sallahan 2, muarrif 3, muallim 2 dnevno) 9360 akči, administriranje (mutevelija, nad-glednik, pobirač vakufskih prihoda) 2520, lice zaduženo za prostirku 360 i 25 AP, TS, 224, NUBiH, RS 832, 87.

Tešanjski vakufi 49

osvjetljenje 180 akči. Suma u iznosu od 3000 akči izdvojena je i ovaj put za različite popravke.

1.3.2. Funkcije Ferhad-begove džamijePored osnovne namjene i aktivnosti, dakle obavljanja molitvi, vakif je

funciju vakufa postavio na znatno široj osnovi. Ustanovio je brojne službe, koje su omogućavale efikasno funkcioniranje i ostvarivanje šire društvene uloge. Pored imamske i hatibske, tu su još muallimska, mujezinska, zatim služba mutevelije i pobirača vakufskih prihoda. Vakufnamom je ustanov-ljeno još mnoštvo drugih aktivnosti pobožnog karaktera: učenje sure Jasin, poslije sabah-namaza, ašereta poslije podne-namaza, sure Amme poslije ikin-dije, sure Mulk poslije jacijskog namaza. Vakif je predvidio nadoknadu i za onoga ko brine o podjeli novca nakon obavljenih ibadeta (djelitelju), zatim nadzorniku. Na osnovu dokumentiranih aktivnosti do kraja 16. stoljeća neke su reducirane ili potpuno ukinute, odnosno ukinuto je njihovo finan-siranje iz vakufskih sredstava. Prvo, imamsku i hatibsku službu obavljalo je jedno lice, jedno lice učilo je Tebareke i Amme, ukinuto je učenje ašereta poslije podne-namaza (odnosno njegovo finansiranje), ukinuta je naknada djelitelju, pobiraču vakufskih prihoda. Dakle, sa prvobitno 12 vakufnamom ustanovljenih, početkom 17. stoljeća nalazimo dokumentirano 7 službi u okviru vakufa. To su 1. imam i hatib, 2. mujezin, 3. učač Jasina, 4. učač sura Tebareke i Amme, 5. muallim, 6. mutevelija i 7. nadzornik. Neke od njih su vjerovatno i dalje obavljane ali bez nadoknade, što je razlog da se dalje ne spominju. Budući da je iznos vakufskih sredstava bio veći nego u vrijeme uvakufljenja, nije jasno zašto je došlo do reduciranja. Vjerovatno je to bilo uvjetovano prihodima koje je vakuf ostvarivao, od zakupa dućana i zemljišta. Reduciranje nadoknada za navedene službe značajno je umanjilo izravne rashode džamije, sa 28 na 18 akči dnevno ili na godišnjem nivou sa 10080 na 6480 akči. To znači da su rashodi umanjeni za oko 36%.

Godine 1640. spominju se sljedeće službe: imam, hatib, mujezin, muallim, mutevelija, pobirač vakufskih prihoda i nadzornik. Zanimljivo je da se ovaj put u rashodima ne dokumentira učenje Kur’ana poslije namaza ( Jasin, Tebareke, Amme). Očigledno su te funkcije preuzeli imam i hatib ili je ono bilo dobrovoljno.

Osim već ustaljenih, imama, hatiba, mujezina, muallima te admini-stratora vakufa, mutevelije, nadglednika, pobirača vakufskih prihoda, sredi-nom 18. stoljeća džamija je dobila i neke nove profesionalne službe: učača sale, muarrifa i lice zaduženo za prostirku.

Aladin Husić50

1.3.3. Imami i hatibi Ferhad-begove džamijeVakufnamom je izričito određeno da džamija ima službu imama i

hatiba i u tu svrhu vakif je odredio imamu 5 a hatibu 4 dirhema. Međutim drugi izvori 16. pa i početka 17. stoljeća ne spominju imama i hatiba odvoje-no. To barem privremeno znači objedinjavanje te dvije službe. Izvor s počet-ka 17. stoljeća je eksplicitan, plaća ,,imama i hatiba, dnevno 5“. Dakle, jedno lice je obavljao predvođenje svih namaza, dnevnih, sedmičnih (džume) i godišnjih (bajrama). Do 1640. godine ponovo je uvedena praksa odvojenih službi imama i hatiba. Hatib je dnevno dobijao 6 akči (godišnje 2160 akči), dok je stavka za imama iznosila 12 (godišnje 4320) akči. To znači da je u tom pogledu imam bio u znatno boljoj poziciji od hatiba, što je pomalo neočeki-vano. Ovo povećanje vjerovatno je rezultat dobrog poslovanja vakufa, koje je evidentno u 17. stoljeću, što je ujedno i najprosperitetnije razdoblje vakufa. Vakif je takvu mogućnost ugradio u tekst vakufname. ,,Vakif je uvjetovao spo-menutom hatibu, njegovoj djeci i djeci njegove djece da kad god se što poveća od novca kao i prihoda od čifluka, daju kao povećanje vazife spomenutom hatibu i spomenutom mudrom imamu vazifu u iznosu od trideset dirhema, i to nakon plaćanja resuma za spomenuti čifluk kao i ono što se poveća od žetve“.26 Izgleda da su kasnije ipak pod utjecajem pogoršanja prilika, te plaće neznatno sma-njene. Tako je imam u 18. stoljeću dnevno primao 10 (godišnje 3600), a hatib 4 (1800) akče. Zanimljivo je da je plaća hatiba ipak mala. Ako se upo-redi sa drugim službama, onda je potpuno neočekivano da hatib ima plaću manju od mujezina za jednu akču (godišnje 360 akči), ili pak da je plaća hatiba samo za jednu akču veća od plaće muarrifa. To bi se moglo pravdati vjerovatno dodatnim angažmanom u medresi ili u nekoj drugoj službi.

Izvori vrlo rijetko spominju imena imama, ali se ipak može ukazati na nekoliko pojedinaca koji su u veoma širokom vremenskom okviru službo-vali u Ferhad-begovoj džamiji. Mula Mustafa prvi je imam Ferhad-begove džamije po njenom podizanju. Budući da se kao imam i hatib spominje i 1565. godine Mustafa, sin Turhana, to znači da je i tada bio na službi u ovoj džamiji.27 Iz vakufname se naslućuje da je predviđeno da služba hatiba bude nasljedna. Ta odredba glasi: ,,...Vakif je uvjetovao spomenutom hatibu, nje-govoj djeci i djeci njegove djece...“ Od dvojice naprijed spomenutih imama u Tešnju 1597. godine, vjerovatno je šejh Mahmud-efendija bio imam Ferhad-begove džamije.

26 M. Ždralović, ,,Medžmua Abdulkerima, tešanjskog kadije“, 178. 27 TD, 435.

Tešanjski vakufi 51

Početkom 17. stoljeća imam ove džamije bio je Abdulkerim. Sredinom 17. stoljeća u Tešnju je djelovalo 6 hatiba i 12 imama. Nije, međutim, navedeno ko u kojoj džamiji obavlja hatibsku dužnost. Kao hatibi navode se: Mehmed-čelebija, Omer-efendija, Omer-hodža, Jusuf -hodža, Džafer-hodža, i Ebu Bekir-čelebija. Među spomenutima je i hatib Ferhad-begove džamije. Sljedeći poznati podatak potječe iz 1765. godine kada se kao imam Ferhad-begove džamije spominje Mustafa.28 oznajemo da je nekoliko godina kasnije (1772.) hatib Ferhad-begove džamije bio Mehmed.

1.3.4. Mutevelije Ferhad-begova vakufa Moguće je ukazati na neka imena mutevelija, najodgovornijih služ-

benika vakufa. Prvi mutevellija Gazi Ferhad-begovog vakufa 1559. godine bio je Mula Hasan, kojega je vakif lično imenovao za upravitelja. Atribut ,,munla“ ukazuje da je riječ o učenom čovjeku, vjerovatno naibu kadije Broda u Tešnju. Kasniji podaci su rijetki i tek 1775. godine znamo da je mutevelija Ferhad-begova vakufa bio Hasan.29 Na samom početku 19. sto-ljeća (1804. g.) Osman, sin Fejzullahov, vršio je dužnost mutevelije Gazi Ferhad-brgovog vakufa (džamije).30

Uz devastaciju u vrijeme ratova vakuf je prolazio i kroz druge poteš-koće, pokušaje uzurpacije vakufske imovine. Jednu parcelu vakufa 1765. godine pokušali su otuđiti čak i neki visoko pozicionirani službenici pokra-jinske administracije, neki Tahir, katib bosanske defterhane, zatim Mustafa i Salih iz Travnika. Dotični su dva puta gubili spor na sudu. Najzad su nastojali da visoke troškove mubašira prebace na teret vakufa, što im zala-ganjem mutevelije nije pošlo za rukom.31 Iako je u ovom slučaju mutevelija odigrao značajnu ulogu, ipak se čini se da prvi ljudi vakufa nisu uvijek pravili dobre procjene, kada je u pitanju interes vakufa. Naime, jedan od mutevelija 1786. godine sprečavao je obnovu izgorjelih dućana Ferhad-begova vakufa trojici Tešnjaka: Mustafi, Aliji i Mahmudu, sinovima Ahmedovim. Njihov otac uživao je dućane, koje prije smrti nije uspio obnoviti. Iako takvi motivi mutevelije nisu detaljno objašnjeni, čini se da su ipak išli na štetu vakufa.32

28 MD, 85, III, 12. 29 MD, 85, III, 211. 30 MD, 85, VII, 352. 31 MD, 85, III, 12. 32 MD, 85, VI, 89.

Aladin Husić52

2. VAKUFI NASTALI U 17. STOLJEĆU

2.1. Prva polovina 17. stoljećaU 17. stoljeću u Tešnju je utemeljen veći broj novih vakufa. To govori

da se Tešanj razvijao intenzivnije nego što je to slučaj u 16. stoljeću. Ono što se nameće kao prvi dojam i novina jeste pojava velikog broja novčanih vaku-fa. Pored već ranije spomenutih objekata i njihovih vakufa u prvoj polovini 17. stoljeća spominju se vakufi: hadži Omerov, kadije Ali-efendije, Ali-begov, Ahmed-begov, Osmana Apansuza, kadije Alaudin-efendije, hadži Nesuhov. Iz toga pregleda nije sasvim jasno ko je i u koje svrhe tačno uvakufio, osim što je naglašeno da je riječ o džamijskim vakufima. U to vrijeme Tešanj je imao četiri džamije: Sultan-Selimovu, Ferhad-begovu, Hadži Omerovu i Hadži Nesuhovu te 2 mesdžida: Sufi Oruča i Hajdar-hana. Ostaje nejasno zašto ostale džamije nisu navedene ili ih izvor ne dokumentira, što ne treba isključiti. Po iznosu visine novčanih vakufa tih 6 hatiba, mogli bi službovati u sljedećih 6 džamija: Ferhad-begovoj, Omer-begovoj, Kadije Ali- efendi-je, Ali-begovoj, Kadije Alaudin-efendije i Nesuhovoj.33 To bi značilo da je u prvoj polovini 17. stoljeća moglo biti podignuto pet novih džamija u Tešnju.

Pored toga što su neki od vakifa svoja novčana sredstva uvakufili i za objekte sagrađene u 16. stoljeću, pojavljuju se i novi objekti za koje njihovi osnivači, ali i drugi pojedinci, motivirani činjenjem dobra određuju sredstva za pojedine funkcije tih objekata. Iz tog pregleda proistjecalo bi da su u prvoj polovini 17. stoljeća, sasvim pouzdano podignute najmanje još dvije džamije, Džamija hadži Omera i Džamija hadži Nesuha, kao i jedan novi mesdžid koji je podigao Hajdar-han. Sudeći po iznosu glavnice vakufa od 92000 akči proistječe da je džamija hadži Omera, poslije Ferhad-begove bila naj-značajnija. Najveći sljedeći iznos za džamije predstavljao je hadži Nesuhov vakuf od 44000 akči, kao i Ali-begov od 43000. Ovaj Ali-beg osnivač je i medrese u Tešnju, za koju znamo da je postojala 1637. godine.34 Još dva novčana vakufa imali su veće glavnice, i to: kadije Ali-efendije i drugog kadije Alaudin-efendije. Treba istaći da je novčani iznos od 52000 akči što ga je uvakufio Mustafa, sin Šabanov, u korist mekteba, bio najveća uvakufljena 33 O. Sokolović, ,,Kreditne prilike u Tešnju“, 126-127; O. A. Sokolović, ,,Tešanj prije

tri stoljeća“, 168. 34 Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme Osmanske

uprave, Mostar, 1999., 241.; A. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 52.

Tešanjski vakufi 53

suma u tu svrhu. Osim toga, poslije iznosa glavnice Ferhad-begovog i vakufa hadži Omerove džamije, po ekonomskoj snazi, predstavljao je treći vakuf u Tešnju. Njemu treba pridodati također iznos što ga je uvakufio hadži Hasan, također za obrazovanje. Ostali vakufi za mektebe znatno su manji, hadži Ali- efendije i hadži Šabana po 12000 te hadži Sulejmana 10000. Ostatak vakufa su sitni vakufi. Međutim, treba naglasiti da se među vakifima pojavljuju i četiri žene o čemu će u nastavku biti posebno riječi. Tako je već prije polo-vine 17. stoljeća u Tešnju funkcioniralo ukupno 34 manja ili veća novčana vakufa, čija namjena je bila različito definirana od strane vakifa. To govori da je Tešanj bio razvijeno mjesto i grad bogatih pojedinaca.

2.2. Struktura novčanih vakufa sredinom 17. stoljeća Ukupna novčana suma akumulirana u različitim vakufima iznosila

je 614833 akče. Ovisno od interesovanja, pod jednakim uvjetima davana je muškarcima i ženama, muslimanima i nemuslimanima, trgovcima, zanatli-jama, poljoprivrednicima. Značaj ove sume moguće je realnije sagledati tek u komparaciji sa nekim drugim iznosima. Naturalne i novčane obaveze 21 vakufskog sela u okolici Tešnja prosječne veličine 31 domaćinstva, po osno-vu poljoprivrede iznosile su 57467 akči. To znači da bi se iznos vakufskih sredstava u gotovini mogao kretati približno u vrijednosti ukupnog bruto-proizvoda tih sela.

Prema odredbama koje su vakifi ostavljali, dobit se nije mogla kretati ispod 10%. Iz proračuna se, međutim, vidi da je ponekad dostizala i 15%. To znači da su spomenuti vakufi sredinom 17. stoljeća po tom osnovu mogli da donesu prihod između 60000-90000 akči godišnje. Dakle, najmanje koliko su iznosile novčane i naturalne obaveze stanovništva 21 vakufskog sela u okolici Tešnja početkom stoljeća. Dobitak je uglavnom pokrivao troškove raznih službi, bilo da je riječ o službama neposredno uz džamije, dakle iba-dete ili na službenike koji brinu o vakufima (mutevelije, nadzornike i sl.) ili materijalne troškove održavanja tih objekata, prostirku, osvjetljenje, poprav-ke i slično. Kada se uvakufljena novčana suma sagleda u cjelini, odnosno po namjeni, dobijemo sredstava raspoređena na sljedeći način: najviše gotovine uvakufljeno je za džamije i mesdžide, što u predviđanju mnogih vakifa podra-zumijeva i održavanje, popravke, prostirku i svjetlo. Takvih vakufa bilo je deset. Suma uvakufljena u tu svrhu iznosila je 419835 akči, ili 68% ukupne sume novčanih vakufa u Tešnju. Mnogo je manji interes uvakufljavanja vla-dao za mektebe, 170068 akči ili 28%. Treba imati na umu da su i troškovi

Aladin Husić54

mekteba znatno manji u odnosu na džamije, koje su imale i po tri-četiri služ-be, a nekad se taj broj kretao i do 7. Najveća stavka za mektebe predstavljala je plaća za muallima, ali su i objekti biči lakši za održavanje.

Skoro simbolična suma, u odnosu na prethodne odnosila se na razne druge svrhe, održavanje infrastrukture, puteva, česmi, hana, džamije i rasvje-te, 24920 ili 4%. Pri sagledavanju ove strukture ne treba zaboraviti da su uz pojedine džamije djelovali mektebi te je dio sredstava iz cjeline velikih vaku-fa izdvajan za obrazovanje, kao i za održavanje i popravke. Ova struktura načinjena je na osnovu namjene definirane od strane vakifa.

2.3 Hadži Omerova džamijaJedini spomen ove džamije nalazimo 1640. godine.35 O njenom ute-

meljitelju nema nikakvih drugih pojedinosti. Kako se ista ne spominje u 16. niti prvih godina 17. stoljeća, to znači da je mogla nastati u drugoj ili trećoj deceniji 17. stoljeća. Zanimljivo je da je A. Handžić uopće ne spominje, dok drugi autori tek ukazuju na njeno postojanje.36 Najvjerovatnije da je poslije Džamije sultana Selima i Ferhad-begove, treća džamija po redoslijedu nastanka u Tešnju. Iz visine vakufa, proistječe da je po značaju to bila druga džamija u Tešnju. Naime, njen vakuf, doduše gotovinski, nadilazio je sve druge (92000 akče) što znači da nije mnogo zaostajao ni za iznosom glavnice Ferhad-begovog vakufa. To govori da je obim njenih aktivnosti bio sadrža-jan, iz čega je proistjecala potreba i većih sredstava, koja su ili hadži Omer ili drugi dobrotvori namjenili za njeno funkcioniranje. Kako kasniji izvori ne spominju ovu džamiju niti njen vakuf, značilo bi da ona nije preživjela napad Eugena Savojskog. Teško da tako značajan vakuf ne bi bio spomenut u 18. stoljeću da se održao. Vjerovatno da je kasnije na njenom mjestu sagrađena neka druga džamija.

2.4. Nesuhova ili Kapa džamijaOsim konstatacije da je postojala, u literaturi se ne ukazuje na druge

podatke, posebno ne na vrijeme nastanka.37 Izvori je spominju već 1640. godine. Dakle, nastala je u prvoj polovini 17. stoljeća. Premda je spominju vrlo rijetko, i tih nekoliko podataka dragocjeni su za obogaćivanje spoznaja o 35 A. Sokolović, ,,Kreditne prilike u Tešnju“, 127.; Isti; ,,Tešanj prije tri stoljeća“, 168. 36 A. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 42, M.H. Ćeman, Urbana antropologija

Tešnja, 75.37 A. Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments, 40, A. Fatić, Tešanjska oaza

islamske duhovnosti, 42, M. H. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 73-74.

Tešanjski vakufi 55

njoj. Vakufska gotovina iznosila je 44000 akči. Porušio je Savojski, a kasnije je ipak obnovljena. Ali-efendija, sin Šabanov, u njoj je 1743. godine, službo-vao kao imam.38 Zanimljivo je da se nešto kasnije ne spominje niti džamija niti njen vakuf. Posebno je zanimljivo da ga nema spomenutoga prilikom kontrole vakufa sredinom 18. stoljeća. Izvori iz 19. stoljeća ipak potvrđuju njeno kasnije postojanje, odnosno njenu obnovu.39

2.5. Džamija spahije MehmedaDžamija spahije Mehmeda podignuta je 1660/61. godine. Ona se

spominje još jedanput znatno kasnije 1773. godine, što sugerira da je ili preživjela napad Savojskog ili je i ona poslije toga bila obnovljena.40 Izvori ne dokumentiraju postojanje vakufskih sredstava. Ponekad se neosnovano poistovjećuje sa Nesuhovom džamijom.41

2.6. Džamija šejha Hasan-efendijePodignuta je 1660/61. godine istovremeno kada i džamija spahije

Mehmeda.42 Također se spominje u dokumentu o medresi iz 18. stoljeća. Osim što se vidi da je osnivač Hasan-efendije bio imam i pročelnik nekog od derviških redova, o džamiji kao i osnivaču ne zna se ništa drugo.

2. 7. Vakuf džamije Ishak-bega, sina Ali-begova Postojeća literatura uopće ne spominje ovu džamiju. Iz raspoloživog

se vidi da je nastala u drugoj polovini 17. stoljeća. Ona je imala i svoj vakuf čija glavnica je prvobitno iznosila 33600 akči, uvakufljena od strane osnivača džamije. Za istu je i drugi dobrotvor, Husejn Birlo uvakufio dodatnih 2400 akči, namjenivši da se iz tih sredstava finansiraju potrebe osvjetljenja džami-je. Time je ukupna novčana suma vakufa iznosila 36000 akči.43 Korištenje sredstava vakufa donosilo je godišnji prihod od 5040 akči. Novac su koristili uglavnom posadnici tešanjske tvrđave, i to azapi (konjanici) Mustafa-aga, 38 H. Čar-Drnda, Sidžil tešanjskog kadiluka 1740-1752, Sarajevo, 2005., 67. 39 VUMA, 18; A. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 41, M.H. Ćeman, Urbana

antropologija Tešnja, 75.40 BOA, Kamil Kepeci Tasnifi deft. br. 2425; Ekrem Hakki Ayverdi, Avrupa’da Osmanli

Mimari Eserleri, Yugoslavya, II c, 3. kitab, Istanbul, 1981., 432.41 A. Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments, 40, A. Fatić, Tešanjska oaza

islamske duhovnosti, 42.42 BOA, K K Tasnifi deft. br. 2425; E. H. Ayverdi, Avrupa’da Osmanli Mimari Eserleri,

II, 433. 43 Izvor daje zbir od 37000 premda navedene sume 33600 i 2400 daju nešto niži zbir.

Aladin Husić56

Uvejs-ćehaja, Husein-beg i ostali. Iz tih sredstava finansirane su sljedeće služ-be džamije: imam dnevno 3 akče, hatib 3, mujezin 3. Svaki od njih je, dakle, za službu dobijao po 1080 akči. Zanimljivo je da su dnevnice za svu trojicu identične. Ne iznenađuje za imama i hatiba, ali je ovdje vakif u isti rang sta-vio i mujezina, što je ipak pomalo neobično. Iz činjenice da je imala imama i hatiba, te mujezina, vidi se da je riječ o značajnijoj džamiji. Vjerovatno je nastala na mjestu neke od prethodnih džamija ili mesdžida koji nisu oču-vani. Za rukovođenje vakufom, mutevelija hadži Hasan-efendije također je imao naknadu od jedne akče dnevno, dakle godišnje 360 akči. Iz rashoda se vidi da je uz džamiju postojao i mekteb za čijeg muallima je vakif odredio dnevno 4 akče ili 1440 godišnje.44 Taj podatak potvrđuje da se ipak radilo o značajnijem vakufu.

2.8. Vakuf umrlog Mehmed-efendije za sahat-kulu Nije preciznije poznato kada je ustanovljen ovaj vakuf. Smatralo se

da je sahat-kula u Tešnju sagrađena 1703/1704. godine.45 Kako su nakon Karlovačkog mira poduzeti značajni napori na dogradnji tvrđave, podiza-nju tzv. donjeg dijela grada, pretpostavljalo se da bi upravo tada mogla biti sagrađena i sahat-kula. Iako veoma oskudni, i još uvijek nedovoljno precizni, nekoliko podataka dovoljno je za pomjeranje vremena nastanka u 17. sto-ljeće, dakle prije opsade Tešnja u vrijeme Eugena Savojskog. Za vakufnamu ovoga vakufa se izričito kaže da je nestala za vrijeme okupacije. Prema tome, i vrijeme podizanja sahat-kule treba tražiti u 17. a ne u 18. stoljeću.

Iz titule se razaznaje da je vakif bio jedan od imama u Tešnju. Glavnica zavještanog vakufa iznosila je 24.000 akči, o kojemu je brinuo mutevelija, Mustafa, sin Ibrahima Hodžića. I sam mutevelija bio je korisnik ovih sred-stava, odnosno on je cjelokupan vakuf koristio pod murabehu (prirast). Kao garanciju za navedena sredstva mutevelija je založio svoju bašču. Iz iznosa godišnjeg prirasta 3600 akči proistječe da je novac davan uz prirast od 15%. Ovaj vakuf zanimljiv je iz još jednog razloga. Bio je namijenjen za održavanje sahat-kule u Tešnju. Iz prirasta vakufa finansirano je stručno lice za održavanje i opravku sahata na kuli. Dnevna plaća, u odnosu na druge službe, posebno imamsku ili hatibsku, bila je visoka, i iznosila je 10 akči.

44 AP, STK, 223, NUBiH, RS, 832, 87.45 Hamdija Kreševljaković, ,,Sahat-kule u Bosni i Hercegovini“, Naše starine 4, (1957),

26; H. Kreševljaković, Izabrana djela, II, Sarajevo, 1991., 502; Đ. Mazalić, Tešanj, 300.

Tešanjski vakufi 57

Dakle, inkasirao je 3600 akči godišnje.46 Tolike plaće imali su samo imami Ferhad-begove džamije.

3. VAKUFI NASTALI U 18. STOLJEĆU

3.1 Džamija hadži Alije, sina Hasanova (Tabačka)O ovoj džamiji postoje malobrojni i uopćeni podaci sa dosta nedefi-

niranim vremenom nastanka. Na osnovu vakufske dokumentacije ,,iz 18. stoljeća“ znalo se da je ovaj objekat prvobitno podignut kao mesdžid koji je utemeljio ,,Amasyalu hadži Alija“, tabak porijeklom iz Amasije.47 Kako se iz navedenog, osim naziva mesdžida i imenovanja službenika u njemu ništa drugo nije moglo razaznati, pretpostavljalo se ,,da je sagrađen i znatno rani-je“. Iz kasnijih podataka moguće je doći do nešto preciznijih datacija. Naime, taj mesdžid nastao je početkom 18. stoljeća i do 1741. godine već je bio pretvoren u džamiju. Tada se izričito spominje kao džamija, ali bez imena. U stvari, spomenut je samo ,,Hasan-efendija, imam džamije Tabhana“.48 Očigledno je ovaj imam bio učen i vrlo ugledna ličnost u lokalnoj sredini. Rijetke su prilike da se imami tituliraju sa ,,ponos imama“.49 Dakle, ovaj objekat prvobitno je bio sagrađen kao mesdžid a kasnijom dogradnjom i adaptacijom pretvoren u džamiju. Takva praksa je već poznata i u nekim drugim slučajevima. Mala je vjerovatnoća da su u toj fazi razvitka Tešnja u jednoj mahali postojala dva sakralna objekta, dakle i mesdžid i džamija, i to sa istim imenima osnivača.

Dileme oko ove džamije djelimično rasvjetljava vakufnama napisana prema oporuci ,,hadži Alije, sina Hasan-efendije“ 17. jula 1753. godine. Vakif za džamiju ostavlja novčani vakuf u iznosu od 250 groša(?). U prisu-stvu ,,uglednih ljudi“ koji su posvjedočili oporuku koju je vakif ostavio na samrti, pisao ju je tešanjski kadija Husein. Jedan od tih uglednika je hadži Hasan-efendija sin Husein-efendije. To je, vjerovatno, imam koji se i 1741. godine spominje kao imam džamije u mahali Tabhana. To bi značilo da je bio imam neprekidno više od deset godina. Osim njega prisutni su još imam i hatib hadži Salih-efendije, sin hadži Mustafe i Ibrahim Behlilović. Iz imo-

46 AP, TS, 224-225, NUBiH, 832. Kao svjedok pojavljuje se muderris Mustafa-efendija.

47 A. Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments, 39-40.

48 H. Čar-Drnda, Sidžil Tešanjskog kadiluka, 53, 130.49 H. Čar-Drnda, Sidžil Tešanjskog kadiluka, 53.

Aladin Husić58

vine izdvojeno je 250 esedi groša, da ih mutevelija preuzme i daje u zakup uz prirast od 11,5%, uz siguran zalog i čvrste jemce. Samo uz ta dva uvjeta dopušteno je novac davati na korištenje. Iz prirasta tih sredstava definirano je plaćanje imama džamije za obavljanje 5 vakata i džume, dakle imamet i hitabet dnevno po 6 čuruk akči (godišnje 2160). Ostalim službenicima, mujezinu 3 (godišnje 1080), licu koje brine o prostirci 1 (360) i muteveliji 3 (1080) čuruk akče. Ukupan rashod za službenike vakufa iznosio je 4680 akči. Ostatak prihoda, nakon podjele plaća definiran je u druge svrhe, osvjet-ljenje, popravku i prostirku. Višak novca određen je u dobrotvorne svrhe.

Upravljanje vakufom vakif je povjerio bližim srodnicima. Za mute-veliju odredio je svoga bratića Osmana, sina hadži Hasana, a nadzor nad vakufom i njegovim funkcioniranjem vršile su vakifove odrasle kćeri Sakina i Emina.50

U kontroli vakufa izvršenoj 1757. godine vidi se da je glavnica vakufa iznosila 60000 akči. Uz Ferhad-begov bio je to najznačajniji vakuf u Tešnju u 18. stoljeću, čak ga je u gotovinskom iznosu i nadilazio. U trenutku kontrole 24000 bilo je na posudbi kod posadnika tvrđave u Tešnju, i to Ahmed-age, dakle zapovjednika tvrđave, njegovog pomoćnika Ibrahima, Alije bajraktara i ostalih azapa (konjanika). Godišnji prirast koji je donosio vakuf iznosio je 9000 akči (dakle davan je pod 15%). Rashodi su plaća imama i hatiba 6 akči dnevno (2160), mujezina 3 (1080), lica koje brine o prostirci 1 (360), mutevelija 3 (1080). Ostatak prihoda od 4320, prema volji vakifa, utrošen je za prostirku, osvjetljenje, popravke i uređenje džamije. Te su stavke, dakle, iznosile koliko i rashodi za finansiranje pojedinih službi vakufa.51

Iz jedne predstavke upućene iz Tešnja 1772. godine, kao jedan od prvih potpisnika spominje se hatib Hadži Alijine džamije po imenu Ahmed. I to je uz hatiba Ferhad-begove džamije u to vrijeme jedini potpisnik iz reda hatiba. I to dovoljno govori o njenom statusu. Spomenuti Ahmed hatibsku dužnost obavljao je najmanje do 1780. godine.52

3.2. Defterdarova džamija Historijska literatura još uvijek nema iskristaliziran stav o ovoj dža-

miji. Ona se ne baš dovoljno uvjerljivo i argumentirano spominje kao ,,dža-mija Mustafa-paše, nastala prije 1640. godine“.53 Njen naziv ,,Defterdarija“

50 AP, TS, 50-53, NUBiH, RS 832, 23.51 AP,TS, 219-220, NUBiH, RS, 832, 86. 52 MD, 85 VI, 181. 53 A. Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments, 39.

Tešanjski vakufi 59

vezao se za atribute njenog obnovitelja Abdullah-paše Defterdarije-Sarajlije, bosanskog valije (1780-1785). Godina (1781), ime Abdullah-paša, posebno atribut ,,Defterdarija“ činili su se dovoljnim za neka rješenja o njenom nazi-vu. Izvori daju dovoljno razloga usljed kojih u spomenutim postavkama ipak treba nešto korigirati.

Budući da je izvori iz 17. stoljeća pod imenom Mustafa-pašina ne registriraju, njeno podizanje svakako treba pomjeriti u 18. stoljeće. U izvo-rima u koje je ostvaren uvid ona se spominje samo jedanput, i to 1757. godine. Nije poznato ni puno ime njenog osnivača, jer se u kontekstu vakufa spominje uvakufljenje za ,,Deftedarovu džamiju“. Budući da je spomenuta džamija imala sredstva samo jednog vakifa, moglo bi se pretpostaviti da je riječ o ne tako davno podignutoj džamiji. Iako još uvijek bez dovoljno jake argumentacije, posebno izostankom izvorne potvrde, mogla bi se postaviti hipoteza da je spomenutu džamiju podigao Ahmed, bivši kadija Tešnja. Ta se pretpostavka zasniva na činjenici da se navedeni kao kadija Tešnja spomi-nje 1740-42. godine, u različitim varijantama, ali punog imena Ahmed Seid Defterdarević.54 Premda može biti koincidencija, u imenu oca, vrlo indika-tivnim se čini da je veću sumu novca za ovu džamiju uvakufila ,,Fatima, kći Ahmedova“. Iz zavještanih sredstava potpuno je jasno da je riječ o osobi koja je pripadala višem sloju društva. Po pretpostavci, to bi mogla biti kći bivšeg kadije, koja je željela osigurati funkcioniranje zadužbine njenoga oca. U svakom slučaju, nije zanemariva povezanost Defterdarove džamije sa poro-dicom Defterdarevića, čiji dio je i spomenuti kadija.

Vakuf ove džamije bio je u gotovini u iznosu od 28800 akči što ga je uvakufila ,,Fatima, kći Ahmedova“. Sredstva su bila namijenjena uglavnom za izdržavanje spomenute džamije iz dobiti koja je ostvarivana iz navedenih sredstava. Godišnja dobit iznosila je 4320 akči, što znači da je novac davan uz prirast od 15%. Ukupna novčana masa time bi dostigla 33120 akči. Iz tog prirasta, kako je vakufnamom bilo definirano, finansirane su službe imama 5 akči dnevno (godišnje 1800), hatiba 3,5 (1260), mujezina 2,5 (900). Godišnji troškovi službi su, dakle, iznosili 3960 akči, dok je ostatak od 360 akči, prema odredbi vakufname, trošen na osvjetljenje džamije. Sredstva ovakog vakufa na korištenje uzeo je poduzetnik Husein Karahodža. Nije poznato ime mutevelije ovoga vakufa. Očigledno da se radilo o značajnijoj džamiji, budući da je imala službu imama i hatiba.55 Osim toga, po izno-

54 H. Čar-Drnda, Sidžil Tešanjskog kadiluka, 20, 23, 33.55 AP, TS, 220, NUBiH, RS, 832, 86.

Aladin Husić60

su vakufa u gotovini sredinom 18. stoljeća tek je nešto malo zaostajala za Ferhad-begovom džamijom.

3.3. Guvanjska (Harman) ili Sejjid-Sulejmanova džamijaUglavnom je poznatija po imenu svoga obnovitelja, Sejjida-Sulejmana,

koji ju je obnovio 1863. godine. Čak se pretpostavlja da bi mogla biti iden-tična sa džamijom spahije Mehmeda iz 1660-61 ili, možda, džamijom šejha Hasan-efendije, koja se spominje samo 1773. godine.56 Vrijeme gradnje džamije nije poznato, osim uobičajene konstatacije da je postojala i mnogo ranije u odnosu na vrijeme obnove. Prema usmenoj tradiciji jedna je od naj-starijih u Tešnju.57 U svakom slučaju, njeno podizanje treba tražiti u prvoj polovini 18. stoljeća. Najranija vijest o džamiji u mahali Harman (Guvnu) potječe iz 1753. godine. Jedini podatak, zapravo, spominje ,,Aliju, sina Jusufova, imama džemata Harman“.58 Nažalost, nije poznato ime džamije, prema tome ni njenog osnivača.

4. ŽENE VAKIFI U TEŠNJU Prvi podaci o ženama vakifima datiraju iz 1640. godine. Među

dobrotvorima pojavljuju se: Selima, Hasna-hatun, Emina, Habiba-hatun i Kademšah. Iako je riječ o iznosima do visine jednoga osrednjega mehra, neophodno ih je posebno istaći. Među spomenutima, najveći iznos zavje-štala je Emina 4800 akči dok je najniži od 2000 uvakufila Kademšah. Ostale su imale identične sume od 2400 akči. Zanimljivo je da je svaka od spo-menutih svoja sredstva uvakufila u obrazovanje, za mektebe. Ovdje ćemo posebno izdvojiti i naglasiti već spomenuti vakuf Fatime, kćeri Ahmedove. Ovaj vakuf se prvi puta spominje 1756. godine. Ona je za Za Defterdarovu džamiju ona je uvakufila 28800 akči. Iz prihoda ovoga vakufa finansirani su osnovni rashodi spomenute džamije, imam, hatib, mujezin i osvjetljenje džamije. Dobit je u potpunosti mogla podmiriti rashode džamije.

Umi Kulsum, kći Velije, zavještala je džamiji u Lepenici 5000 akči. O ovoj džamiji zna se tek toliko da ju je sagradio ,,Hasan-hodža“.59 Imam te džamije bio je Hasan, sin Hasanov, ujedno i korisnik spomenutih sred-stava. Godišnji prirast bio je 750 akči, dakle murabeha je iznosila 15%, iako

56 A. Handžić, A Survey of Islamic Cultural Monuments, 39-40.

57 A. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 43-44. 58 AP, TS, 45, NUBiH, RS, 2059 MD, 85/III, 370.

Tešanjski vakufi 61

se uvijek naglašava ,,po najnižoj stopi od 11,5%.’’ Iz ovog vakufa se jasno vidi razlika u službi u gradskim i seoskim džamijama. Iako su i u Lepenici postojale odvojene službe, imama i hatiba, imam je dobijao tek nešto više od jedne akču dnevno (godišnje 400), dok je hatib nije dobijao čak ni punu akču (godišnje 350). Ovo je bio novoustanovljeni vakuf jer 1756. godine još nije imao napisanu vakufnamu.60 Kasnije je i u ovoj džamiji, izgleda, barem privremeno reduciran broj službenika, jer se 1775. godine, Salih spominje kao ,,imam i hatib džamije u selu Lepenica“.61 Brzo potom, 1777. godine vidimo da u istoj ipak služe dva imama od kojih je kao drugi imam džami-je Ahmed. sin Alije.62 Iste se godine kao imam džamije u Lepenici javlja i Derviš Hasan.63

Sredinom 18. stoljeća Fatima, kći Ibrahimova uvakufila je 2000 akči za Ferhad-begovu džamiju. Ta sredstva prema njenoj želji bila su namijenje-na za osvjetljenje džamije. Sredstva tog vakufa na korištenje uzeo je odobaša Semiz Ahmed.

5. MUSALLA

Nedostatak izvora ne dopušta definiranje užeg vremenskog okvira koji bi se mogao postaviti kao vrijeme ustanovljenja musalle (namazgah) u Tešnju. Otuda je u literaturi do sada 1537. godina postavljena kao jedan od mogućih povijesnih međaša njenog uspostavljanja.64 Razlog takvoj data-ciji jeste činjenica da je Ebu Su’ud upravo te godine u praksu uveo obavezu traženja dozvole od sultana za postavljanje musalle.65 Druga pretpostavka je da je musalla nastala kada je formiran Ferhad-begov vakuf.66 Međutim vakufnamom uopće nije spomenuta, vjerovatno što u to vrijeme nije bila još ni ustanovljena. Nema je ni u rashodima vakufa. Moglo ju je i neko drugo lice uvakufiti, i pridodati spomenutom vakufu.

Budući da je prvi put izvori registriraju tek 1604. godine, tada već kao vakuf džamije Ferhat-bega, to znači da je moguće odrediti i drugi međaš.

60 AP, TS, 221, NUBiH, RS, 832, 87. 61 MD 6 (85/III, 195). 62 MD 69 (85/III, 417). 63 MD, 152, (85/III, 370). 64 A. Fatić, Tešanjska oaza islamske duhovnosti, 45-46. 65 Dušanka Bojanić, ,,Musale u balkanskom gradu“, Islamska misao, br. 138, XII, 1990.,

38. 66 M. H. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 85.

Aladin Husić62

Budući da je jedan od uvjeta ,,mnogobrojnost muslimanskog stanovništva“ onda bi njeno ustanovljenje trebalo pomjerati u drugu polovinu 16. stoljeća, čak i kraj, a nikako u sredinu. Sakralni kapaciteti do 1565. godine u pot-punosti su mogli zadovoljiti potrebe grada. Naime, do sredine 16. stoljeća Tešanj je još uvijek maleno mjesto, veličine većeg sela, sa 65 domaćinstava. Ako k tomu dodamo još i da u tim domaćinstvima ima 27 nemusliman-skih, onda se ponuđeno teško može prihvatiti kao vrijeme uspostavljanja. Situacija nije bolja ni u okolici Tešnja. Kako je već 1559. godine završena gradnja Ferhad-begove džamije, čini se da čak i nakon toga ona ne bi mogla biti brzo ustanovljena. Ferhad-begova džamija sa džamijom u tvrđavi, te još jednim mesdžidom, mogla je još uvijek zadovoljiti potrebe grada, čak i uže okolice. Posebno što je Tešanj još 1565. godine relativno mala kasaba, sa 159 domaćinstava. Kako se Tešanj krajem 16. stoljeća približio broju od 300 domaćinstava, a sakralni kapaciteti ostali na ranijem nivou, očito da oni nisu mogli zadovoljiti navedene potrebe, te je musalla predstavljala veoma praktično rješenje. Posebno što je već i u okolici Tešnja, posebno užoj, veći-nom muslimansko stanovništvo. Zato bi, s obzirom na navedene okolnosti, vrijeme ustanovljenja trebalo tražiti na samom kraju 16. stoljeća. Naime, ne spominje se u vakufnami 1559. godine, što bi moralo biti naglašeno, ali se spominje 1604. godine. Iz istog vakufa, i to gotovine, izdvaja se nedefinirana suma za održavanje ,,musalle“.

6. MEKTEBI

Pretpostavka da su u Tešnju mektebi postojali uz džamiju Selimiju (tvrđavsku), mesdžid Sufi Oruča, kao i uz sve kasnije podignute džamije, bilo u okviru samih džamija a kasnije separatno, kao zasebni objekti, treba doživjeti stanovitu korekciju. Tvrđavska džamija što zbog svoga položaja što namjene teško da je mogla imati mekteb, niti po njenom osnivanju niti kasnije. Uz mesdžid Sufi Oruča već je moguće da je funkcionirao neki oblik obrazovanja, kao što je to uspostavljeno i uz Ferhad-begovu džamiju. Sadržaj vakufname jasno definira jednu obrazovnu ustanovu ,,kuću koja je u blizini spomenute džamije (medresu) za ljude i djecu koji se žele poduča-vati Kuranu“. Prema tome nije riječ o medresi i o mektebu.67 U to vrijeme medrese nisu funkcionirale ni u mnogo razvijenijim mjestima, Zenici, Travniku i sl.

67 M.H. Ćeman, Urbana antropologija Tešnja, 91.

Tešanjski vakufi 63

To je posebno teško opravdati ako u rashodima vakufa imamo samo stavku ,,dva dirhema za učitelja djece“.68 Ovdje nalazimo dvije važne indi-kacije koje idu u prilog tome da je riječ samo o mektebu. Da je riječ o dvije ustanove morala bi se pojaviti dva lica, i druga indikacija visina plaće pred-viđena za učitelja, dva dirhema. Muderrisi bi morali biti bolje nagrađeni, barem u visini 4 dirhema. Dalje, specifikacija rashoda 1604. godine također spominje samo muallima, i opet uz dvije akče nadoknade dnevno. To znači da još uvijek funkcionira samo jedna ustanova, i to mekteb.

Koliko je doista bilo mekteba teško je je decidirano reći. Jedini koji je spominje imenom jeste mekteb Ferhad-bega. No pitanje obrazovanja u Tešnju treba promatrati, ne samo kroz broj džamija nego i kroz jedan drugi aspekt. Naime, ne računajući već poznati Ferhad-begov mekteb, vakufska sredstva za mektebe u Tešnju iznosila su 170068 akči. Čak 18 dobrotvora svoja novčana sredstva namijenilo je u te svrhe, među kojima i četiri žene. Neki su se među njima ipak izdvajali i to: Mustafa, sin Šabana 52000, Hasan 27000, Šaban 12000, h. Ali-efendija 12000, hadži Sulejman 10000, hadži Mehmed 10000. i drugi. Čini se ipak da bi najrealnija procjena broja mekteba bila broj učitelja (muallima ili hodža). Njih je spomenuto 6, i to: Mustafa-hodža, Ahmet-hodža iz Kaloševića, Abdulmumin, Osman, Ibrahim i Husejn iz Piljužića.69 Broj mekteba nije nužno vezan za broj džamija, jer su vakifi mogli osnivati mektebe neovisno od džamija ili mesdžida. Izvori ih rijetko dokumentiraju te su rijetki oni koje možemo poimenično navesti.

U ranije ustanovljene mektebe, čije ime osnivača znamo, ubraja se mekteb u kompleksu džamije Ishak-bega, sina Ali-begova. Već smo za ovaj vakuf, dakle džamiju, istakli da je nastao u drugoj polovini 17. stoljeća, prema tome i mekteb. Plaća muallima ovog mekteba iznosila je dnevno 4 akče (godišnje 1440).70

U selu Komušina postojao je mekteb koji je podigao Ismail-ćehaja. Nije poznato kada je podignut, ali se spominje 1756. godine. Osim objekta, vakif je uvakufio 12000 akči iz čijeg prihoda će se finansirati muallim ovoga mekteba. Sredstva u zakup uzeo je mutevellija vakufa.71

Ključne riječi: vakufi, Tešanj, novčani vakufi, sakralni objekti.

68 M. Ždralović, ,,Medžmua Abdulkerima, tešanjskog kadije“, 177.69 O. A. Sokolović, ,,Tešanj prije tri stoljeća“, 168. 70 AP, TS 223, NUBiH, RS, 832, 87. 71 AP, STK, 220, NUBiH, RS 832, 86.

Aladin Husić64

Summary

Waqf of the town of Tešanj(With special emphasize on money based waqf )

The town of Tešanj belongs to the type of town which was developed in Oriental-Islamic style with recognizable elements of urban structure and sacral architecture thanks to the endowments (waqfs). Despite very turbu-lent period through which town has passed, it has preserved many feature of those times.

This work is an attempt to redefine already existing claims in lit-erature about some well known endowers (waqfs) in town of Tešanj. Based on newly discovered primary sources it is possible to prove a new time of establishment of these waqfs and also closely look at their functioning dur-ing centuries of the Ottoman reign. It has been proven that certain number of waqf was not yet recorded in literature. Special attention is given to the money- based waqf, their role in up keeping of functioning of some endow-ments. Analysis of money amounts shows that they had very wide social importance in town. First of all is, cash money from the endowment (waqf) in town of Tešanj was very respectable, it was given under same conditions to men and women, Muslims and non Muslims. In this work we have tried to follow functioning of some waqfs, its services, changes which appeared during their functioning. Our intention was to pay attention to a new waqf as well, regardless whether they were sacral, educational or other objects or money-based waqf.

Nusret Kujraković

VAKUF HUSEIN-KAPETANA GRADAŠČEVIĆA

1. Uvod Husein-kapetan Gradaščević, Zmaj od Bosne, bio je jedna od najzne-

menitijih historijskih ličnosti Bosne i Hercegovine u 19. stoljeću. Upravljao je gradačačkom kapetanijom i bio na čelu Pokreta za autonomiju Bosne 1831/32. godine. O njegovom liku i djelu pisali su mnogi historičari, osma-nisti, književnici i umjetnici.1 I pored toga što su rasvijetljene mnoge dionice njegovog života, malo se zna o njegovom duhovnom životu, a još manje o njegovim vakufima koje je uvakufio za potrebe muslimanske zajednice.2

Nije poznato zašto se dosada zanemarivala ova važna dionica u Huse-in-kapetanovom djelovanju.

Vjerski odgoj, naobrazba i prakticiranje islamske duhovnosti snažno su utjecali na karakterne osobine Husein-kapetanove ličnosti, kao što su: samopouzdanje, odlučnost, hrabrost i dobrota, odnosno okitile su njegovu filozofiju života „odjećom bogobojaznosti“. Na tim osnovama gradila se nje-gova moralna, vojnička i politička ličnost, njegova ljubav prema vjeri, narodu i domovini, zatim činjenju hajrata i uvakufljavanju svog imetaka u korist mu-slimanske zajednice. Ovaj rad je prilog Husein-kapetanovoj biografiji, koji će

1 Više o biografiji Husein-kapetana vidi: Ahmed S. Aličić, Pokret za autonomiju Bosne od 1931. do 1832 .godine, Sarajevo, 1996. ; dr. Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834.), biografija - Uz dvjestotu godišnjicu rođenja -, BZK “Preporod“ Gradačac, Gradačac, 2002. Bibliografiju studija, rasprava i drama o Husein-kapetanu napisao je naš poznati bibliograf Mustafa Ćeman, a objavljena je u djelu Sadika Šehića Zmaj od Bosne, drugo prošireno izdanje, Mariborski tisak, Maribor, 1994., str. 127-146. Također, sažet prikaz onih koji su pisali o Husein-kapetanu vidi: Vijećanje bošnjačkih prvaka u Tuzli 1831 .godine, zbornik radova sa naućnog skupa „Značaj Pokreta Husein-kapetana Gradaščevića u brobi za autono-miju Bosne i Hercegovine“ (Tuzla, 3.2.2006.), BZK Preporod Gradačac, Gradačac, 2007., str. 140-142.

2 Autor ovog rada napisao je prilog o oduzetim vakufima Husein-kapetana od 1945-1999. godine u kojem nije podrobnije tretirao historijat vakufa od njegova ute-meljenja, kao što je slučaj u ovom radu. Prilog je objavljen u spomenutom zborniku radova Vijećanje bošnjačkih prvaka u Tuzli 1831 .godine, str. 150-167.

Nusret Kujraković66

rasvijetliti i upotpuniti nedostajuće iz životnog mozaika Husein-kapetana Gradaščevića.

2. Duhovni život Husein-kapetana GradaščevićaOpisi i izjave Husein-begovih savremenika o njemu, porodična tradi-

cija, vakufi i sačuvani dokumenti i stvari su najrelevantniji i najistinitiji poka-zatelji njegovog duhovnog života. Poznato je da je Husein-kapetan stekao te-meljito islamsko obrazovanje i odgoj te da su među njegovim učiteljima bila i dva šejha nepoznatog derviškog pravca, „ali se ne zna da li je sam Husein-beg pristupio nekom derviškom redu, niti je ostalo zabilježeno da je učestvovao u derviškim zikrovima.

Na temelju njegovog skromnog života moglo bi se pretpostaviti da je bio derviš“.3 Na to bi mogao upućivati i podatak da je Husein-kapetan i prije 1831. godine dolazio kod šejha Abdurahmana Sirije u njegovu tekiju na Oglavku kod Fojnice. U to vrijeme Abdurahman Sirija, najpoznatiji šejh nakšibendijskog tarikata u Bosni, uživao je veliki ugled kod svih muslimana Bosanskog ejaleta. U vrijeme Pokreta za autonomiju 1831. i 1832. bio je na strani Husein-kapetana.4

Može se reći da je postojala i da postoji neupitna narodna jednoduš-nost o Husein-kapetanovoj pobožnosti i odanosti vjeri. Ovo općeprisutno uvjerenje može se potvrditi sa dva sačuvana dokumenta. Prvi je predstavka koju su Bošnjaci uputili Porti iz Prištine, a u kojoj traže da se za valiju Bosne postavi „...neko iz ejaleta, ko poznaje državne poslove, ko je odan vjeri i drža-vi i ko pomaže nemoćnu raju... Prvak ovog ejaleta, kod nas svih poznat kao vjeran i pošten, dobročinitelj vjere i države, pomagač sirotinje i raje, po priro-di svojoj pobožan i ispravnog vladanja, kapetan Gradačca, Husein-beg...“

Drugi dokument je mahzar (molba, zahtjev) stanovništva na sudu u Sarajevu da se Husein-begu povjeri upravljanje Bosnom, u kojem stoji slje-deće: „Glava ove zemlje, poštovan od svih, malih i velikih (bogatih i siro-mašnih), koji se kod svih smatra vjeran i ispravan, pomagač sirotinje i raje, hrabar i pobožan, ima osobine koje odgovaraju onome što smo ranije iznijeli iz Kur’ana i hadisa, Husein, kapetan Gradačca, u svakom je slučaju sposoban i u stanju da upravlja ejaletom...“5

3 Dr. Husnija Kamberović, nav.dj., str. 17.4 Enes Pelidija, O Husein-kapetanu Gradaščeviću i njegovom duhovnom životu,

Vijećanje bošnjačkih prvaka..., str. 45-46. Također, Džemal Ćehajić, Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1986., str. 56.

5 Ahmed S. Aličić, nav.dj., str. 382-391.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 67

Sadržaj natpisa na njegovom zlatnom muhuru, koji je 1831. godine izradio zlatar Ambro iz Gornjeg Vakufa, vjerno odslikava Husein-kapeta-novu životnu filozofiju i odanost islamskim načelima. Prijevod sadržaja na Husein-kapetanovom pečatu glasi: „Uzdam se u velikog Stvoritelja, rob mu Husein“, a okolo u sedam polja pisalo je: „Pomoć je od Boga i pobjeda skora i obraduj vjernike! Bog nam je dosta i zaista je upravitelj i naš gospodar i zaštit-nik. Nema snage osim Boga Velikog.“ Ispod je bilo ugravirano sedam usklika Stvoritelju: „O Prijatelju! O Slavni! O Mogući! O Darežljivi! O Milostivi! O Pokrovitelju! O Oprosniče!“6

Budući da su to prethodni istraživači propustili učiniti, objasnit ćemo porijeklo sadržaja pečata. On je sastavljen od kur’anskih ajeta i određenih uobičajenih islamskih izreka i zikra. Prva rečenica - Uzdam se u velikog Stvo-ritelja, rob mu Husein - sastavljena je od riječi kojim musliman izražava svoju predanost i pouzdanje u Allaha, dž.š.7 Rečenica: „Pomoć je od Boga i pobjeda skora i obraduj vjernike!“ – ustvari je završni dio 13. ajeta kur’anske sure Saff (navedeno prema prijevodu Kur’ana Besima Korkuta, str. 552). Rečenica: „Bog nam je dosta i zaista je upravitelj i naš gospodar i zaštitnik“ – predstav-lja kombinaciju završnog dijela 173. ajeta sure Ali Imran i završnog dijela 40. ajeta sure El-Enfal. Ove ajete potpunije je preveo Besim Korkut: „Dovoljan nam je Allah i divan je On Gospodar. A divan je On zaštitnik i divan poma-gač.“ (Besim Korkut, Kur’an s prijevodom, str.72. i 181.). U muslimanskoj tradiciji, kombinacija ova dva ajeta vrlo je česta prilikom učenja tevhida i drugih zikrova. Rečenica: „Nema snage osim Boga velikog!“ - dio je iz tesbiha poslije klanjanja namaza, a prije dove. Kada je riječ o sedam usklika Stvorite-lju, radi se zapravo o sedam Allahovih lijepih imena.

U ulozi bosanskog vezira, Husein-kapetan je 29. oktobra 1831. godine izdao bujruldiju kojom je naredio da se poprave sve džamije i mektebi, da se grade gdje ih nije bilo, da se namazi klanjaju džematile i da se vjerski službe-nici redovno plaćaju.

6 Dr.Husnija Kamberović, nav.dj., str. 17.7 U knjizi Sadika Šehića, Zmaj od Bosne, Husein-kapetan Gradaščević između legende

i povijesti, drugo prošireno izdanje, Bosanska riječ, Mariborski tisak, Maribor, 1994., na strani 99. navedena je godina izrade pečata, a na str. 115 pod znacima navoda neveden je i dio sadržaja pečata, a ispod ime Husein-kapetana, što bi čitaoca moglo navesti na pogrešan zaključak da je Husein-kapetan autor tih riječi, a što nije tačno, jer se radi o kur’anskim ajetima, Allahovim lijepim imenima i jednoj rečenici iz zikra (tesbiha) poslije namaza.

Nusret Kujraković68

I nakon vojničkog poraza, u veoma teškom i neizvjesnom stanju, kada je morao napustiti Bosnu i preći u Austriju (Slavonski Brod), dok je još bio u Gradačcu, između ostalog, tražio je od dr. Pleyela, direktora brodskog kontu-maca, da - „...kuću u kojoj bude stanovao može renovirati po muslimanskim propisima...“8

Iz opisa Bartolomea Kuniberta, koji je liječio Husein-kapetana nakon što je ovaj iz Zemuna prebačen u Beograd, čitamo sljedeće upečatljivo prisje-ćanje:

„Iskren i marljiv muslomanin, on je brižljivo vršio spoljne obrede svoje vjere i pretpise Korana; ni za šta na svetu on ne bi propustio onih pet molitava dnevno, oštro pretpisanih svakome muslomaninu i od čega ga ništa ne može osloboditi; šta više često su ga viđali kako za vreme razgovora okre-će oči k nebu i ponavlja sa svim tiho poneku molitvu ili stihove iz Korana; i protivu opštega običaja svojih sunarodnika uzdržavaše se on brižljivo od raznih vinskih i alkoholnih pića, zabranjenih zakonima islamizma.“ 9

U prilog posvjedočenja Husein-kapetanove odanosti vjeri može po-služiti i njegova hamajlija u obliku košulje, koju je nosio kada bi išao u boj. Hamajlija je sadržavala ispisane pojedine kur’anske sure, ajete, izreke, dove i brojne vefkove. Nošena je u svrhu zaštite od neprijatelja i priskrbljenja Alla-hove pomoći u borbi sa dušmanima.10

Kao uzoran musliman Husein-kapetan je, saobrazno svom dubokom vjerskom uvjerenju i tradiciji porodice Gradaščević, sagradio džamiju i uva-8 Dr. Husnija Kamberović, nav.dj., str. 56.9 Bartol Kunibert, Srpski ustanak i prva vladavina Miloša Obrenovića, Beograd, 1901.,

str. 312.10 Ova hamajlija-košulja nabavljena je za vrijeme Drugog svjetskog rata za zbirku

tadašnjeg Hrvatskog državnog muzeja u Banjoj Luci. Otkupljena je od Hairije (rođ. Gradaščević), supruge banjalučkog posjednika Jusuf-bega Filipovića. Po predanju u porodici Gradaščević, ovu hamajliju je nakada nosio u bojevima Husein-kapetan. Ovo predanje potvrdio je autoru ovog rada i Muhamed Bego Gradaščević, jedan od živih potomaka čuvene porodice Gradaščević iz Gradačca. Bilo je slučajeva u prošlo-sti da su pojedini ratnici nosili u ratu raznovrsne hamajlije sa kur’anskim izrekama ili brojnim dovama. Čak su i na oružju bile ispisane razne dove za dobivanje pomoći od Allaha Uzvišenog. Na Husein-kapetanovoj košulja-hamajliji bila je ispisana 110. kur’anska sura Nasr, 255. ajet sure El-Bekare-Ajetu-l-kursijj, u narodu poznat kao ćursi-dova, imena nekih ashaba Muhammeda, a.s., koji su učestvovali u Boju na Bedru 624. godine itd. Vidi: Muhamed Garčević, Košulja-hamajlija Husein-kapetana Gradaščevića, Izdanja Hrvatskog državnog muzeja u Banjoj Luci, svezak 2., Hrvatska državna tiskara Zagreb -podružnica Sarajevo, 1942.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 69

kufio značajan dio svoje imovine za šire potrebe muslimana i njihovih vjer-skih i obrazovnih ustanova.

Svi naprijed izneseni navodi svjedoče o Husein-kapetanu kao djelat-nom vjerniku, koji je djelima i načinom života potvrđivao svoju istrajnost u vjerovanju i odlučnost za vjeru. Na toj osnovi, uređivao je svoje odnose sa drugima, bez obzira na vjeru i naciju, tj. „na temelju dobra i čestitosti, a ne na temelju grijeha i neprijateljstva“. Dizao je svoj glas protiv nepravde i nasilja, ma sa koje strane dolazili - bilo od muslimana, bilo od kršćanina! Za njega se slobodno može reći da mu zulmućar nije bio mio, ma koje vjere da je bio! Na toj osnovi treba sagledavati njegov odnos i prema Osmanlijama, i prema kršćanima u Bosni. Time se stječu bitne osnove za razumijevanje Pokreta za autonomiju Bosne ili, npr., Husein-kapetanove odluke da bez sultanovog berata dopusti izgradnju velike katoličke crkve i župnog stana u Tolisi kod Gradačca, zgrade za prvu katoličku pučku školu, katoličke crkve u selima Dubrave i Garevac i pravoslavne crkve u Obudovcu.11

3. Vakuf Husein-kapetana GradaščevićaSveukupni razvoj Gradačca – ekonomski, politički, kulturni i vjersko-

prosvjetni vezuje se za vrijeme poslije Karlovačkog mira 1699. godine, kada postaje graničnim gradom prema Austriji, kasnije i sjedištem gradačačke kapetanije. Postojanje gradačačkih vakufa veže se za porodicu Gradaščević, a najraniji konkretni podaci za ličnosti Mehmed-kapetana i njegovog sina Osman-kapetana, koji je na kapetanskoj dužnosti naslijedio svog oca „i to prije 1795. godine“. Zasigurno je i prije tog perioda bilo vakufa i uvakuflja-vanja u nekoj mjeri, što bi moglo biti predmetom posebnog istraživanja u budućnosti. Na osnovu ranije istražene historijske dokumentacije, porodica Gradaščević je prva poznata, a ujedno i najznačajnija vakifska porodica u Gradačcu, a nakon Mehmed-kapetana i Osman-kapetana, kao vakifi se javljaju Murat-kapetan, Husein-kapetan i hadži Bećir-beg, sinovi Osman-kapetana.

Na temelju relevantne arhivske građe (gruntovni ulošci, spiskovi i iskazi vakufa), u ovom radu bit će separatno obrađeni samo Husein-kapetanovi vakufi.

U razdoblju od 1820. do 1831. godine Husein-kapetan Gradaščević utemeljio je svoj vakuf. Njegovo utemeljenje može se vezati za njegovo stu-panje na kapetansku dužnost 1820. godine. Njegovi vakufi nalazili su se u Gradačcu, Modriči i Brčkom. 11 Dr. Husnija Kamberović, nav.dj., str. 39.

Nusret Kujraković70

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu čuvaju se vakufna-me Osman-kapetana i Murat-kapetana Gradaščevića, ali nema tragova o Husein-kapetanovoj vakufnami.12

U osmanskom periodu ovi vakufi, kao što je bio slučaj sa vakufom Osman i Murat-kapetana, a što se vidi iz njihovih vakufnama, evidentirani su kao vakuf Husein-kapetana. O tome svjedoče spiskovi ovog vakufa koji su rađeni na početku austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, a koji se nalaze u arhivi Medžlisa IZ-e Gradačac. U austrougarskom razdoblju, tačnije od ustroja gruntovnice u Gradačcu 1887. godine, sva vakufska dobra Husein-kapetana uknjižena su u gruntovnici na vakuf džamije Husein-kapetana u Gradačcu. U kasnijim evidencijama vakufa, koje je vodilo Vakufsko povjerenstvo u Gradačcu za vlastite potrebe, naizmjenično su upotrebljavana oba naziva.

Vakuf Husein-kapetana nije imao posebnu upravu, nego su vakufi gra-dačačkih kapetana Osman-bega, Murat-bega, Huseina-bega i hadži Bećir-bega imali jedinstvenu upravu.

Prema nasljednoj porodičnoj tradiciji Gradaščevića, njihovim vaku-fima upravljao je najstariji muški član, a ako ga nije bilo, to je mogao biti i ženski član porodice.

Pored mutevelije, vakuf je imao i džabiju, koji je od dužnika ubirao vakufske prihode. Mutevelije su često određivale svoje zamjenike/vekile. Poznato je da je Osman-kapetan odredio svog sina Murat-kapetana za muteveliju svog vakufa. Ne zna se da li su kapetani Murat i Husein bili i mutevelije ili su odredili svoje vekile. Početkom 20. stoljeća mutevelije ovih vakufa često su bila lica izvan porodice Gradaščevića.

Budući da su vođeni zbirni/zajednički mutevelijski računi Osman, Murat i Husein-kapetanova vakufa, to onemogućava razvrstavanje prihoda po pojedinim vakufima.

U cilju racionalnijeg upravljanja vakufima i smanjenja troškova,Vakufsko-mearifsko vijeće u Sarajevu donijelo je 01.04.1931. godine odluku o ujedinjavanju samostalnih vakufa. Tragom ove odluke, Vakufska direkcija je dopisom broj 20.485/32 od 10.11.1932. pozvala sva Vakufska povjerenstva da pristupe ujedinjavanju svih gradskih vakufa.

12 Muhamed Bego Gradaščević, živi potomak Gradaščevića koji ima dobar uvid u usmenu porodičnu predaju, ima dostupne dokumente o Gradaščevćima, ne zna za Husein-kapetanovu vakufnamu. Ipak, to ne znači da ona nije postojala. Osnovano je pretpostaviti da je i Husein-kapetan, po uzoru na svog oca i braću, dao sačiniti vakufnamu.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 71

Ujedinjenje je bilo samo u upravnom i gospodarsko- računovodstvenom pogledu, a u gruntovnici su i dalje ostali odvojeni kao i dotada, tj. bilo je predviđeno da se upravlja sa jednog mjesta i pravi jedan proračun, počev od 1933. godine. Ova promjena podrazumijevala je da se dotadašnji pojedinač-ni vode kao ujedinjeni vakufi.

Prema zapisniku Vakufskog povjerenstva u Gradačcu od 22.12.1932. prethodno je imenovana Uprava ujedinjenog vakufa. Za džabiju Ujedinjenog vakufa izabran je Ismet-aga Sendić, a za muteveliju Ibrahim-ef. Sendić, imam Husejnije, koji je i ranije bio mutevelija, jer je Nurija H. Hafizović u među-vremenu umro.

Sudeći prema dopisu Vakufske direkcije u Sarajevu br.5499/32 od 24.3.1932., tada su u Gradačcu ujedinjeni sljedeći gradski vakufi: vakuf Osman, Murat i Husein-kapetanov, vakuf H. Bećir-begov i Reuf-begov, vakuf ženskog mekteba, vakuf Vasfi-hanume i Biser-hanume Alajbegović (Bukva) i vakuf Hatidže-hanume Rešidbegović (većina vakufa je od begova i kapetana). Također, Osman, Murat i Husein-kapetanov vakuf u Modriči ujedinjen je sa gradačačkim. Ovo ujedinjenje gradskih vakufa održalo se do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća.13

Vakuf Husein-kapetana sastojao se od zemljišnih dobara, objekata i vakufskih mukata (zakupnina). Sva zemljišna dobra ovog vakufa, imajući u vidu historijske okolnosti, uvakufljena su do Poketa za autonomiju Bosne 1831. godine. Broj vakufskih koristonosnih objekata i godišnjih mukata (zakupnina) tijekom historije bio je varijabilan.

3.1. Vakufska zemljišna dobra O vakufu Husein-kapetana u osmanskom razdoblju nisu dostupni

dokumenti. U tom periodu, sigurno je vođena određena evidencija prihoda i rashoda vakufa, zatim naziva vakufa i sl. Ipak, na osnovu dokumenta iz peri-oda poslije 1878., moguće je dati dosta validne podatke i za osmanski period vakufa gradačačkog kapetana Husein-bega Gradaščevića. Njegova ukupna površina bila je daleko veća do 1878., odnosno do donošenja zakonskih pro-pisa na štetu vakufa između 1884-1886. godine.

Naime, u osmanskom razdoblju, vakufsko zemljište izdato pod mu-katu ostajalo je u vlasništvu Vakufa, dok je u austrougarskom periodu, do-nošenjem Gruntovničkog zakona, to zemljište prešlo u vlasništvo zakupaca,

13 Svi prethodno navedeni dokumenti nalaze se u Arhivi Medžlisa Islamske zajednice Gradačac, Fond Vakufi.

Nusret Kujraković72

koji su imali obavezu da vakufu plaćaju godišnju mukatu (zakupninu). To je ujedno značilo otimačinu i nestanak većih površina vakufa Husein-kapetana u razdoblju od 1886-1945. godine, koji je bio izdat pod godišnju mukatu.

Na temelju podataka do kojih se došlo u periodu od 1878-1938. go-dine, ukupna površina vakufa Husein-kapetana, o kojoj će detaljnije biti go-vora u nastavku, u osmanskom razdobju iznosila je 188.630 m2, od čega je 162.365 m2 bilo pod godišnjom mukatom (zakupom) i 26.265 m2 ostalog vakufa (gruntovni ulošci 1218, 1219, 412, 988, 484, 989, 386, 478, 990, 302, 992, 776, 490,775 i 725). Detaljniji prikaz ovog vakufa moguće ja dati od perioda austrougarske vladavine. U tu svrhu poslužit će nekoliko dostupnih dokumenata.

Prve konkretne podatke o vakufima Husein-kapetana pruža nam spisak vakufa14, koji je nastao u periodu od 1884-1886. godine. U njemu su navedeni sljedeći vakufi u Gradačcu i Modriči:

14 Obrazac ovog spiska štampan je na bosanskom jeziku. Njegova veličina je oko 90x40 cm. Na njemu nema godine nastanka, ali, budući da je na bosanskom jeziku i da su zakupnine obračunate u krunama i helerima, sigurno je nastao u periodu ustroja gruntovnica u BiH od 1884-1887. godine. Sastojao se od vlastovnice, posjedovnice i teretovnice. Navedeni su sljedeći podaci o vakufskoj imovini: katastarska općina, broj katastarske čestice i gruntovnog uloška, površina vakufa, prometna vrijednost zemlje, zgrada i hajrata u krunama, paušal, zemljarina, šumarina i opaske. U predmetnom gruntovnom ulošku nisu navedeni podaci o prometnoj vrijednosti, paušalu, zemljari-ni i šumarini. Vidi: Arhiva Medžlisa IZ-e Gradačac, Fond Vakufi.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 73

Tabela 1: Tabelarni prikaz vakufa Husein-kapetana Gradaščevića (1884-1886)Red.br.

Opis nekretnine

Katastarska općina

Broj grunt. uloška

Broj kat. čestice

Površinau m2

1 Kućište Gradačac 1218 14/89 25

2 Gradilište pod dućanom Gradačac 1219 14/2 50

3 Kućište sa kućom Gradačac 412 10/26 35

4 Gradilište pod dućanom Gradačac 988 10/16 30

5 Gradilište Gradačac 484 10/29 320

6 Gradilište pod magazom Gradačac 989 10/27 90

7 Kućište Gradačac 386 14/1 65

8 Kućište sa dvorištem Gradačac 478 10/17 50

9 Gradilište pod kovačnicom Gradačac 990 14/74 20

10 Kućište sa dvorištem Gradačac 302 10/3 270

11 Gradilište pod magazom Gradačac 992 14/77 75

12 Bašča kod kuće Gradačac 484 9/87 1830

13Gradilište pod

mejhanom u novoj Šić čaršiji

Modriča 776 6/183 30

14 Kućište - nova Šić čaršija Modriča 490 8/21 60

15Gradilište pod

pekarom u novoj Šić čaršiji

Modriča 775 6/162 40

Ukupno: 2.990 m2

Navedeni vakufi predstavljali su gradilišta, kućišta, dvorišta i bašče. Izdavani su pod doživotni zakup drugim licima uz godišnju mukatu (zaku-pninu), koja su, uz dozvolu vakufske uprave, na zakupljenoj vakufskoj zemlji mogli graditi kuće, dućane, magaze i druge objekte.15 15 Nad nekretninom na k.č. 14/89 uknjiženo je pravo zakupa u korist vlasnika na njoj

stojeće kuće uz godišnju mukatu u korist vakufa od 12 kruna. Na k.č. br. 10/26 bila je kuća od ćerpiča br. 412, a u vlasništvu Maše Antonić, udove Popovića iz Gradačca sa 1/8, kao i Bože Popovića iz Gradačca sa 7/40, Jovana Popovića sa 7/40 i Pere Popović

Nusret Kujraković74

Površina vakufske imovine u Gradačcu bila je 2.860, a u Modriči 130 m2.

U spomenutom spisku vakufa nije naveden gruntovni uložak broj 725 sa više katastarskih čestica velike površine, a koji se striktno odnosi na dža-miju Husejniju. Vjerovatno je zasebno evidentiran kao vakuf džamije Hu-sein-kapetana (Husejnije) u Gradačcu. Ako se uračuna njegova površina od 23.275 m2 iz 1887., onda bi ukupna površina iznosila 26.265 m2.

Prilikom sastavljanja gruntovnice u Gradačcu 1887. godine, sačinjena je evidencija svih vakufa Husein-kapetana, koji se od tog trenutka u grun-tovnim zemljišnim knjigama vode kao vakufi džamije Husein-kapetana u Gradačcu. Ukupna površina ovog vakufa bila je 25.210 m2, od čega je na mezarja otpadalo 20.730 m2.

Najveću površinu obuhvatao je gruntovni uložak 725 (23.275 m2), a 2.295 m2 otpadalo je na gruntovne uloške broj 484, 990, 992 i 478. Iz prethodne tabele u ovoj evidenciji vakufa nisu ubilježeni gruntovni ulošci broj 1218, 1219, 412, 988, 989, 490, 775 i 776. Neki od njih pojavit će se u kasnijim evidencijama (spiskovima).16

Iz spiska svih vakufa Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Gradačcu za područje sreza Gradačac od 21.09.1933. godine17, saznaje se o sljedećim vakufskim dobrima u Gradačcu i Modriči:

sa 7/40. Oni su bili dužni plaćati vakufu godišnju mukatu (kiriju) od 64 krune. Na k.č. 10/16 stajao je drugom pripadajući dućan, a svagdašnji vlasnik dućana dužan je plaćati vakufu godišnju mukatu od 40 kruna. Na k.č. br. 10/27 bila je magaza u vlasništvu Maše Popović i drugih te su bili dužni plaćati vakufu godišnju mukatu od 96 kruna. Vlasnik kuće na k.č. br. 14/1 i 14/2, malodobni Ismet Sarajlić, bio je dužan plaćati vakufu godišnju mukatu od 104 krune. Na k.č.br. 14/74 bila je drugom pripa-dajuća drvena kovačnica, a vlasnik te kovačnice bio je dužan vakufu plaćati godišnju mukatu od 480 kruna. Na k.č. br.10/3 stajala je prizemna kuća br.302, vlasništvo Abde i Sulje Užičanina iz Gradačca i bili su dužni plaćati vakufu godišnju mukatu od 20 kruna. Svagdašnji vlasnik pekare u Modriči na k.č.br. 6/162 bio je dužan vakufu plaćati godišnju mukatu od 16 kruna. Vidi: Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića, arhiva Medžlisa IZ-e Gradačac, Fond Vakufi.

16 Vakuf Husein-kapetana (džamije) Gradaščevića, arhiva Medžlisa IZ-e Gradačac, Fond Vakufi.

17 Spisak vakufa Sreza Gradačac, Vakufsko povjerenstvo u Gradačcu, 21.09.1933., arhi-va Medžlisa IZ-e Gradačac, Fond Vakufi. Također, vidi: Iskaz o veličini i vrijednosti svih vakufskih posjeda i zgrada na području sreza gradačačkog, Vakufsko povjeren-stvo u Gradačcu, br. 26/31 od 11. marta 1931. godine i Spisak vakufa za 1938. godi-nu, isti izvor.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 75

Tabela 2: Tabelarni prikaz vakufa Husein-kapetana Gradaščevićau Gradačcu i Modriči (1933)

Opis nekretnine Katastarska općina

Broj z.k. uloška

Br. kat. čestice

Površina u m2

Vrijednost u dinarima

Kućište sa dvorištem Gradačac 302 10/3 270 1.000Kućište Gradačac 386 14/1 65 3.000Kućište Gradačac 478 10/17 50 100

Bašča vrt kod kuće Gradačac 484 9/87 1.830 500Gradilište pod

dućanom Gradačac 725 10/23 100 100

Gradilište Gradačac 725 10/88 890 300Bašča (šljivik) Rakia Gradačac 725 1133/33 500 150Džamija sa haremom Gradačac 725 9/86 965 50.000

Gradilište pod Sahat kulom Gradačac 725 9/100 20 5.000

Groblje muhamedansko Gradačac 725 1/1 1370 600

Groblje muhamedansko Gradačac 725 9/88 1590 500

Groblje muhamedansko Gradačac 725 10/4 760 100

Groblje muhamedansko Gradačac 725 14/30 620 100

Groblje muhamedansko Gradačac 725 14/38 290 50

Groblje muhamedansko Gradačac 725 14/42 580 100

Groblje muhamedansko Gradačac 725 14/44 2520 1.000

Groblje cigansko Gradačac 725 14/64 2950 500Groblje

muhamedansko Gradačac 725 15/1 1200 450

Groblje Gradačac 725 43 1670 500Groblje

muhamedansko Gradačac 725 15/22 1540 500

Gradilište Gradačac 725 15/60 40 20Groblje Gradačac 725 18/77 400 150

Gradilište po kovačnicom Gradačac 990 14/74 20 1.000

Nusret Kujraković76

Gradilište pod magazom Gradačac 992 14/77 75 5.000

Gradilište u Šić-čaršiji Modriča 490 8/81 96 30.000Gradilište pod

pekaromu Šić-čaršiji Modriča 775 5/152 40 15.000

Gradilište pod mej-hanomu Šić-čaršiji Modriča 776 6/153 30 5.000

Ukupno: 20.481 125.020 m2

U odnosu na evidenciju iz 1887. godine, spisak iz 1933. godine otkri-va nam određene promjene. Ponovo se javljaju gruntovni ulošci predmetnog vakufa u Modriči broj 490, 775 i 776, a katastarska čestica istog vakufa broj 8/81 ima površinu 96 umjesto ranijih 60 m2, dok se kat. čestica 6/152 navo-di kao 6/162, i 6/153 kao 6/163. Također, i u ovom spisku nedostaju vakuf-ski gruntovni ulošci u Gradačcu broj 1218, 1219, 412, 988, 484 (i to k.č.br. 10/29) i 989 sa pripadajućim katastarskim česticama ukupne površine 550 m2, a na koje su vlasnici postojećih objekata imali obavezu vakufu plaćati godišnju mukatu. Vakuf je, po svoj prilici, prodao te mukate, što je značilo gašenje tih vakufa i brisanje gruntovnih uložaka.

Na osnovu ovog spiska, ukupna površina vakufa Husein-kapetana iznosila je 20.481 m2, čija je vrijednost procijenjena na 125.000 jugosla-venskih dinara. Isto stanje je i u spisku vakufa iz 1938. godine. Praćenjem historijata razmatranog vakufa, do ovog smanjenja vakufa u odnosu na 1887. godinu došlo je prodajom, promjenama nekih parcela i manjom površinom, a najveće smanjenje prouzrokovano je umanjenjem povšine kat. čestice 14/14 za 3000 m2 u odnosu na njezinu površinu od 5.520 m2 u 1887.godini. U svim kasnijima spiskovima vakufa njezina površina je 2.520 m2. Velika je vjerovat-noća da je njezina površina pogrešno navedena u 1887., jer u historijatu ove čestice nema tragova o smanjenju njene površine prodajom jednog dijela.

Uvidom u stanje zemjišne knjige na dan 9.5.1945. godine, površina vakufa je ostala ista u gruntovnim ulošcima broj 484, 487, 990, 992 i 725, kao što je bila 1933. i 1938. godine. Jedino se više ne spominju gruntovni ulošci 302 i 386 (ukupna površina 335 m2) u Gradačcu i gruntovni ulošci 490, 775 i 776 (ukupna površina 166 m2) u Modriči, koji su brisani, jer su, otkupom mukate, prešli u vlasništvo drugih lica. Kada se ukupna površina izbrisanih gruntovnih uložaka (501 m2) oduzme od prethodne površine 20.481 m2, vakuf Husein-kapetana posjedovao je 1945. godine površinu od 19.980 m2.18

18 Stanje vakufa Husein-kapetana (džamije) u zemljišnim knjigama na dan 09.05.1945., arhiva Medžlisa IZ-e Gradačac, Fond Vakufi.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 77

Vrlo nepovoljna situacija po vakufe u BiH i početak njihovog sustav-nog uništavanja i otimanja nastupio je od 1878. i trajao je sve do devede-setih godina dvadesetog stoljeća. Za vrijeme Ausro-Ugarske i Krajevine Jugoslavije, pored činjenice da su privatna lica otimala vakufe, tadašnje vlasti donijele su niz zakonskih propisa koji su bili na štetu vakufa kao posebne kategorije vlasništva (npr. Gruntovnički zakon i Mjere o agrarnoj reformi). Na temelju Gruntovničkog zakona, veliki posjedi vakufa u BiH postali su vasništvo dotadašnjih zakupaca/dužnika mukata, a Mjerama o agrarnoj reformi u periodu od 1918-1938 oduzeto je oko 4 miliona dunuma vakufske zemlje i 12,5 milona beglučke zemlje, što je ukupno iznosilo 27,6% teritorije Bosne i Hecegovine (prema Memorandumu Udruženja bivših posjednika kmetsko-beglučkih zemalja u Sarajevu, koji je upućen Kraljevskom namje-sniku Pavlu 27.09.1938.).

U razdoblju SFR Jugoslavije, od 1945. do 1990.godine, cjelokupnu vakufsku imovinu zadesila je teška sudbina. Uslijedile su uzurpacija, ekspro-prijacija i nacionalizacija. Na taj način država je postepeno uništavala eko-nomsku osnovu vjerskih zajednica, koja je bila veoma važna za njihov rad. «...vakufi bivaju bukvalno dokrajčeni, a pogotovo u prvih četrnaest godina (1945-1959.). Te 1959. godine gasi se Vakufska direkcija u Sarajevu kao ustanova koja nije više imala razloga za svoje postojanje, jer je gotovo potpu-no bila opljačkana.»19

Ista sudbina je zadesila sve vakufe na području Gradačca uključujući i Husein–kapetanov.20

Budući da se nalazio u samom centru grada ili u prigradskom dijelu, gotovo svi vakufi Husein-kapetana (a i drugi) su nacionalizovani i postali društvena svojina. Postupajući po Uredbi o sprovođenju nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl.list FNRJ, br. 4-59), Komisija za nacionalizaciju Narodnog odbora opštine Gradačac svojim je rješenjem br. 122/59 od 29.5.1960. godine, pored drugih vakufa, nacionalizovala i sljedeće katastarske čestice Husein-kapetanova vakufa: 9/88, groblje muha-medansko, 1590 m2 i 10/23, gradilište pod dućanom, 100 m2 (gr. ul. 725),

19 Iz izaganja Nezima Halilovića Muderrisa na okruglom stolu u Gradačcu Vakuf, juče, danas, sutra, upriličenom u Gradačcu 24.10.2000.godine.

20 Jedan od načina obezvređivanja vakufa i uspostave kontrole nad njim bio je i uklju-čivanje vakufskih objekata u Stambenu zajednicu. Po rješenju Narodnog odbora Gradske opštine br. 895/54 od 2.6.1954.god., u Stambenu zajednicu je uključeno 14 vakufskih zgrada. Za njih je Islamskoj zajednici isplaćivan samo manji dio zakupnine, a ostalo je išlo u kasu Stambene zajednice u Gradačcu.

Nusret Kujraković78

kao i 14/77, gradilište pod magazom, 75 m2 (gr. ul. 992). Ovim rješenjem oduzeto je ukupno 1.765 m2 Husein-kapetanova vakufa.

Odlukom Skupštine opštine Gradačac br. 01/475-21/74 od 3.12.1974. godine o utvrđivanju zemljišta koja se smatraju građevinskim zemljištem i postaju društvena svojina u gradu Gradačcu21, od predmetnog vakufa oduze-to je i proglašeno društvenom svojinom ukupno 13.080 m2 (od toga 10.930 m2 iz gr. ul. 725, kat. čestice: 9/86, 9/100, 10/4, 10/88, 14/44, 14/64, 14/157, 14/159, 15/1, 15/60, 15/93, 15/113 i 18/142 , kao i 2.150 m2 iz gr .ul. 484, kat. čestice: 9/87,9/244 i 10/29). Čak je i sama džamija Husejnija sa haremom nacionalizovana. Navedenim Rješenjem i Odlukom ukupno je oduzeto 14.845 m2 vakufa Husein-kapetana.

Vakuf je postao društvena/državna svojina, ali je zadržao pravo kori-štenja na pojedinim parcelama do preuzimanja. Nadležne općinske službe dodjeljivale su oduzetu (otetu) vakufsku imovinu ustanovama i pojedincima za gradnju poslovnih prostora i i privatnih kuća. Tako je zauvijek nestao naj-veći broj starih mezarja. Jedan manji dio vakufa prodalo je tadašnje Vakufsko povjerenstvo u Gradačcu, uglavnom za izgadnju privatnih stambenih pro-stora.

Analizom stanja zemljišnih knjiga vakufa Husein-kapetana u 1999. godini, a isto stanje je i u 2009., vakuf je zadržao samo pravo korištenja do preuzimanja i konačne namjene oduzetih vakufa (država je vlasnik) na povr-šini od 7.377 m2 (5.806 m2 od ukupne površine 15.608 m2 gr. ul. 725, zatim 1.521 m2 od ukupne površine 2150 m2, gr .ul. 484 i 50 m2 ukupne površine gr. ul. 478).22

Tabela 3: Tabelarni prikaz vakufa Husein-kapetana u Gradačcu (1999.)

Ukupna površina vakufa: 17.728 m2

Oduzeto 1960-1974.

Naknadno oduzeto ili

prodano

Vakuf ima pravo korištenja na oduzetim

dobrima

Prijavljeno 2005. godine za

restituciju14.845 m2 2.883 m2 7.377 m2 3.772 m2

21 Ova odluka objavljena je u službenom glasniku općine Gradačac, godina VIII, br. 17, Gradačac, 05.12.1974. godine, str. 1-120, Arhiva Općinskog vijeća Gradačac.

22 Stanje vakufa Husein-kapetana (džamije) u zemljišnim knjigama u 1999.godini, arhiva Medžlisa IZ-e Gradačac, Fond Vakufi.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 79

U procesu priprema za restituciju, Medžlis je 2005. godine podnio Komisiji za restituciju Savjeta ministara BiH prijavu o oduzetoj vakufskoj imovini od 1945. do 2005. godine, koja je, po uputstvima spomenute Ko-misije, obuhvatila samo objekte i poslovne prostore, izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište sa objektima ili infrastrukturom. Nije obuhvatio osta-lu oduzetu vakufsku imovinu.23 U podnesenoj prijavi nisu navedeni vakufi Husein-kapetana na kojima je vakuf zadržao pravo korištenja do preuzima-nja te je naveden samo dio Husein-kapetanovih vakufa, koje ilustrira sljedeća tabela:

Tabela 4: Tabelarni prikaz oduzetih vakufa Husein-kapetana (1945-2005.)

Stari premjer

Novi premjer

Kultura (vrsta

nekretnine)

Površ. m2

Katastar. općina

Broj uloška

Rješenje o nacionali-

zaciji

Godina oduzi-manja

Sadašnji korisnik

9/88 1185gradlište

sa drv.magazom

1031 Gradačac st. 725n.1235

br.122/59, 29.5.1960. 1960 UPI RO

Trebava

10/23 dio 2543 dućan 12 Gradačac st. 725

n.1235Isto

rješenje 1960 Putevi Gradačac

14/77 2312 gradilište, magaza 75 Gradačac 992 Isto

rješenje 1960 Općina Gradačac

(9/87) 9/295

1191 1192

zemljište kod

Husejnije1574 Gradačac 484

Odluka br. 01-475

21/ 741974 Napre-

dak

10/29 - gadilište 320 Gradačac 484 ista od-luka 1974 Općina

Gradačac

10/4 dio 1177/2

park dvorište 760 Gradačac 725 ista od-

luka 1974 Općina Gradačac

UKUPNO m2 : 3772

23 Pregled oduzete vakufske imovine u BIH od 1945. do 2005. godine, Medžlis Islamske zajednice Gradačac, arhiva za 2005., akt br. 129/1/2005. od 10.08.2005. godine. Polovinom 2005. godine komisija u sastavu Faruk Bukvarević, Refik Šehić i Izet Mehmedović, sačinila je prikaz oduzete vakufske imovine na temelju gruntovnih knjiga i katastra Općine Gradačac. Shodno našem predmetu razmatranja, ograničli smo se na navođenje oduzetih vakufa Husein-kapetana Gradaščevića. Prema ovom pregledu, ukupna površina svih oduzetih vakufa, koji će biti predmet restitucije, iznosila je 8.503 m2. Ostala oduzeta vakufska imovima, koja će biti predmet restitu-cije, bila bi naknadno popisana i prijavljena.

Nusret Kujraković80

Na temelju iznesenog historijata Husein-kapetanova vakufa može se konstatirati da se njegova površina postupno smanjivala. Najveći gubitak va-kufskih dobara bio je u periodu od 1878-1945. godine, a prouzrokovan je Gruntovničkim zakonom iz 1884. godine.

3.2. Mukate Husein-kapetanova vakufaPrije ilustracije mukata Husein-kapetanova vakufa, odnosno vakufskih

dobara koja su izdata pod mukatu (zakup), nužno je pojasniti njihovu prav-nu narav. Treba razlikovati pravnu narav ili status mukate u osmanskom i austrougarskom periodu bosanskohercegovačke historije.

Bilo je mnoga vakufa u BIH pod mukatom. Takva zemljišta su postala tako što su još u osmanskom periodu izdata drugim licima na korištenje (u posjed) pod uvjetom plaćanja trajne godišnje mukate (zakupnine). Takvo zemljište zvalo se mukatei-kadima. Plaćanje godišnje mukate od strane posjednika mukatali-vakufskog zemljišta značilo je automatsko obnavljanje najamnog ugovora sa vakufom kao vlasnikom zemljišta.

Pravna narav mukate u osmanskom razdoblju imala je sljedeća obiljež-ja: vakufsko zemljište izdato pod mukatu je i dalje bilo vlasništvo vakufa, a na tom zemljištu, uz dozvolu vakufa, zakupac kome je izdato zemljište mogao je sagraditi kuću, dućan i druge objekte, čiji je bio i vlasnik. Vlasnici izgrađenih objekata morali su vakufu plaćati dogovorenu godišnju mukatu sve dok sagra-đeni objekti postoje na vakufskom zemljištu. Kada ti objekti prestanu posto-jati, u tom slučaju zemljište je ostaje u posjedu i vlasništvu vakufa. Dakle, u osmanskom periodu zakupac vakufa pod mukatu (mukatali- vakuf ) mogao je ostvariti posjedovno pravo samo dok postoji objekat koji je on izgradio na vakufu, a nikako nije mogao steći vlasnička prava na mukatali-vakufu.

U austrougarskom periodu, donošenjem Gruntovničkog zakona ova-kva pravna narav mukata promijenjena je na štetu vakufa.

Prema članu 24. tog zakona, prilikom sastavljanja gruntovnica u BiH, vlasnik izgrađenog objekta na vakufu upisan je u gruntovnici (gruntovnoj vlastovnici B) kao vlasnik i objekta i pod njom nalazećeg se mukatali-vakuf-skog zemljišta. To znači da je stekao i vlasnička prava, koja ranije nije imao. Vakufu je u gruntovnoj teretovnici C upisano samo pravo naplate neznatne godišnje mukate. Ovim je vakuf izgubio svoja ranija vlasnička prava. Na ovaj način otuđeno je 162.365 m² vakufskih dobara Husein-kapetana u Gradačcu, Modriči i Brčkom.24

24 Gruntovnički zakon za Bosnu i Hercegovinu sa pripadajućim naputcima I. i II. i sa naredbom o gruntovničkim povjerenstvima, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1886. Isto u: Glasnik zakona i naredaba za BiH 1878.-1916.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 81

U dopisu Vakufsko-merifskog saborskog odbora br. 1 ex 1916 od 01.01.1916. godine, koji je upućen svim kotarskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima izraženo je žaljenje zbog ovakve situacije: „Vakufsko pravo svojstvo mukate moglo se sačuvati samo prilikom sastavljanja gruntovnog zakona. Da su onda pozvani mjerodavni islamski faktori ustali u obranu vakufskog prava, da su objasnili i dokazali što je u pravom smislu riječi «mukata» - možda ne bi došlo do čl. 24. gruntovnog zakona.“25

Pitanje vakufa pod mukatom predstavljalo je ozbiljan problem u funkcioniranju i boljem iskorištava-nju mnogobrojnih mukatali-vakufa u BiH, naročito poslije austrougarske okupacije.

Postojali su veliki problemi sa naplatom mukate, jer veliki broj zaku-paca nije htio plaćati. Njihovi dugovi vakufu su se gomilali. Za mnoge dugo-ve nastupila je zastara. Ozbiljnijoj naplati dugova pristupilo se oko 1893. godine. Efekti ove akcije vakufske uprave nisu bili zadovoljavajući. U razdo-blju od 1878. do 1941. godine, zastara dugova, veliki troškovi pokrenutih sudskih sporova protiv dužnika, želja vlasnika da se riješe gruntovnog tereta (mukate) i neznatne visine mukata primorali su vakufsku upravu da pokre-ne akciju prodaje mukata i njihovog brisanja iz teretovnica. Zaključeno je da ne postoje šerijatske zapreke za ovu akciju. Tokom navedenog razdoblja, utvrđivani su kriteriji prodaje/otkupa mukata u zavisnosti od veličine i vri-jednosti objekata na mukatali-vakufu.26

Zahvaljujući sačuvanim evidencijama vakufskih dobara pod mukatom moguće je dati prikaz mukata Husein-kapetanova vakufa. Na temelju spiska svih vakufa pod mukatom Sreza Gradačac broj 107/33 od 21.09.1933.

25 Vakufsko-mearifski saborski odbor, akt broj 1 ex 1916 od 01.01.1916. godine, Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Gradačac, Fond Vakufi, opća akta.

26 Opširnije vidi: Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo za BiH, akt broj 3999 ex 1889 iz 1899. g. i broj 4759 od 24. 10.1903. g.; Vakufsko-mearifski saborski odbor, akt broj1 ex 1916 od 01.01.1916. g.; Vakufska direkcija u Sarajevu, akt br.13926/34 od 27.08.1936. g., Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Gradačac, Fond Vakufi, opća akta. Ovi akti nalaze se u fondovima spomenutih ustanova i u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Osim mukate, jedan od načina izdavanja vakufa drugim licima bio je idžarei-zemin. Vakufska zemljišta pod idžarei- zeminom (kirijom, najamni-nom) izdavana su pod najam na određeni broj godina. Ugovorom je najamnik bio dužan da plaća redovitu najamninu te da, ako vakufu zatreba, odmah uklonuti svoju zgradu sa tog zemljišta. Za razliku od mukata, vakuf pod idžarei-zeminom u vlastov-nici gruntovnog uloška bio je upisan kao vlasništvo dotičnog vakufa, a u teretovnici bilo je uknjiženo pravo zakupa na privatnu osobu.

Nusret Kujraković82

godine27, koji je sačinilo Vakufsko povjerenstvo, Husein-kapetanov vakuf posjedovao je u Gradačcu 51 mukatu, kojima je obuhvaćena ukupna povr-šina od 66.560 m² zemljišta, u Modriči 43 mukate na površini od 58.754 m² zemljišta i u zajednici sa vakufom Murat-kapetana još jednu mukatu na površini od 4.600 m² zemljišta. Iz ove evidencije je vidljivo da navedena zemljišta predstavlaju cjeline porodičnih imanja (kuće, kućišta, dvorišta, bašče, šljivike, oranice), a vrlo rijetko poslovne prostore.

Ova zemljišta Husein-kapetan je uvakufio i izdao pod mukatu ili je svoje kompletne čifluke (kmetska selišta) uvakufio usmjeravajući njihove prihode u vakufsku blagajnu.28 Zanimljiva je činjenica da se među dužnicima mukata u Gradačcu i Modriči nalazila Srpsko-pravoslavna crkvena (školska) općina.

Pored ovog spiska sa najviše podataka o vakufskim mukatama, postoje još dva spiska. Jedan je iz 1917., a drugi iz 1938. godine. U njima se mukate Murat i Husein-kapetana u Modriči navode zajedno. U spisku iz 1917. nave-deno je ukupno 69 dužnika mukata, a u spisku iz 1938. godne spomento je 60 istih dužnika. Mukate Husein-kapetanova vakufa u Gradačcu u spisku iz 1917. godine navedene su zasebno i njihov broj je isti kao i 1933. godine.

Osim u Gradačcu i Modriči, Husein-kapetanov vakuf imao je mukate i u Brčkom, koje su navedene zajedno sa mukatama Murat-kapetana, tako da se ne može utvrditi koliko je mukata pripadalo jednom ili drugom vakufu. Popis ovih mukata nastao je između 1889-1903. godine.29 Popis je sadržavao

27 Spisak vakufskih mukata koje pojedinci po gruntovnom stanju imadu vakufu plaćati za Srez Gradačac broj 107/33 od 21.09.1933. godine, Arhiva Medžlisa, Fond Vakufi, spiskovi mukata vakufa.

28 Naredbom iz 1832. godine o proglašenju Husein-kapetana „odmetnikom i bun-tovnikom“ bilo je konfiskovano njegovo ogromno nepokretno imanje. Radilo se, uglavnom, o njegovm čiflucima, koji su ovim aktom o konfiskaciji smatrani državnim čiflucima. Husein-kapetanovi čifluci u Posavini prodati su 1863. godne. Iza grada-čačkog kapetana Husein-bega ostalo je 1277 kmetskih selišta na prostoru kadiluka Gradačac, Maglaj i Brčko. Vidi: dr. Husnija Kamberović, nav.dj., str. 72. i Ahmed Aličić, Čifluci Husein-kapetana Gradaščevića, Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV/1964-1965., Sarajevo, 1969. O begovskim zemljišnim posjedima i kmetskim selištima Gradaščevića od 1878-1918. godine vidi: Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini 1878.-1918., Hrvatski institut za povijest - Zageb i Institut za istoriju - Sarajevo, Zagreb, 2003., str. 341-353.

29 Arhiva Medžlisa, Fond Vakufi, vakufi Osman, Murat i Husein-kapetana i hadži Bećir-bega. Popis ne sadrži godinu nastanka. Nakon smrti dotadašnjeg muteveli-je Osman, Murat i Husein-kapetanova i hadži Bećir-begova vakufa Ahmed-bega Gradaščevića 23.08.1903. godine, u Kotarskom vakufskom povjerenstvu sačinjen je

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 83

podatke o katastarskoj općini, gruntovnim ulošcima i katastarskim česti-cama, oznakama nekretnina, površini i visini godišnje mukate u krunama i helerima. Nije bilo imena dužnika.

Iz ovog spiska vidljivo je da je bilo 52 mukate, koje su obuhvatale površinu od 32.451 m2 zemljišta. I u Brčkom se radilo o zaokruženim poro-dičnim imanjima sa jednim brojem izgrađenih poslovnih prostora u samoj čaršiji, kao što je bio slučaj u Gradačcu i Modriči.

Ovaj popis je skoro identičan spisku Murat i Husein-kapetanovih mukata u Brčkom iz 1917. i 1938. godine, gdje su navedene samo dvije mukate manje (50). Došlo je do neznatnog broja promjena gruntovnih ulo-žaka (u spisku iz 1938. godine nije bilo gruntovnih uložaka broj 177, 1163, 662, 778, 727, 693 i 686, a u popisu nije bilo brojeva 679 i 666 iz spiska iz 1938. godine). Za razliku od prvog, spisak iz 1938. sadrži samo imena dužnika, broj gruntovnog uloška, visinu dotadašnjeg duga i iznos godišnje mukate u dinarima.

Iz akta Kotarske vakufske komisije u Gradačcu broj 135 ex 98 od 11.12.1898. godine, saznajemo da je zatraženo od Vakufske komisije u Brčkom da se saslušaju dužnici mukata Husein-kapetanova vakufa u Brčkom. Saslušanje je obavljeno 04.06.1899. godine u prisustvu predstavni-ka Vakufskog povjerenstva u Brčkom i hafiza Mustafe Imamovića, muteve-lije dotičnog vakufa. Saslušano je 22 dužnika i tom prilikom sačinjen je zapi-snik koji je dostavljen u Gradačac.30 Iz ovog bi se moglo zaključiti da je nešto manje od polovine mukata u Brčkom pripadalo vakufu Husein-kapetana, a ostale Murat-kapetanovom vakufu.

Na osnovu iznesenog historijata mukata Husein-kapetanova vakufa u Gradačcu, Modriči i Brčkom, moguće je načiniti sljedeći zbirni tabelarni prikaz:

14.01.1904. Zapisnik o primopredaji mutevelijske dužnosti privremenom muteveliji hafizu Mustafi-ef. Imamoviću. U omotu tog zapisnika nalazi se i ovaj popis mukata kapetanova vakufa u Brčkom.

30 Arhiv medžlisa IZ-e Gradačac, fond: Vakufi, Zapisnik v.p. Brčko od 04. 06. 1899. godine.

Nusret Kujraković84

Tabela 5: Tabelarni prikaz mukata vakufa Husein-kapetana u Gradačcu i Modriči i Murat i Husein-kapetana u Brčkom (1878-1938)

Mukate-vakufa Husein-kapetana

Mukate-vakufa Husein-kapetana

Mukate-vakufa Murata i Husein-kapetana

Gradačac Modriča BrčkoBroj

mukataUkupna

površina m²Broj

mukataUkupna

površina m²Broj

mukataUkupna

površina m²51 66.560 44-60 63.354 52 32.451

U Socijalističkoj Jugoslaviji ove mukate su izbrisane u gruntovnim knjigama, čime je vakuf izgubio preostalo realno pravo na ubiranje godišnje mukate/zakupnine od nekadašnjih vakufskih zemljišnih dobara. Ranije je već izgubio vlasnička prava. U evidencijama vakufa Vakufskog povjerenstva u Gradačcu poslije 1945. godine nema nikakvih podataka o nekadašnjim mukatama Husein-kapetanova vakufa.

3.3. Vakufski objekti, prihodi i trošenje sredstavaS obzirom na način vođenja dokumentacije Gradaščevića vakufa, nije

moguće odvojeno govoriti o vakufskim objektima i prihodima Husein-kape-tanova vakufa. Izuzetak čine džamija Husejnija i Sahat-kula, koje je sagradio Husein-kapetan. Te objekte sačinjavali su dućani, magaze, kuće i odaje. Tije-kom povijesti njihov broj bio je varijabilan.

Treba napomenuti da su se vakufska dobra Osman, Murat i Husein-kapetana, vjerovatno poslije austro-ugarske okupacije, u finansijskom izvje-štajima Vakufskog povjerenstva u Gradačcu vodila kao jedinstven vakuf. Iz tih izvještaja, a na osnovu raspoložive arhivske građe Medžlisa Islamske za-jdnice Gradačac, nije moguće utvrditi koji su vakufski objekti pripadali Hu-sein-kapetanovu vakufu. Iz tog razloga potrebno je načiniti općeniti osvrt na vakufske objekte i prihode Gradaščevića vakufa.

Taj generalni prikaz obuhvatiće razdoblje od kraja 19. stoljeća pa do 1945. godine. Naime, iz dopisa Vakufskog povjerenstva br. 1525 od 27.3.1889. godine saznajemo o slabom stanju vakufa Osman-bega, Murat-bega i Husein-bega u Gradačcu i Modriči. Medresa Muradija i 6 dućana pod njom počeli su se urušavati. Prihod od tih vakufa do 1879. bio je prosječno od 200 do 300 forinti.

Po zapisniku od 31.12.1903. godine, vakuf gradačačkih kapetana u središtu kapetanije (Gradačcu) posjedovao je je 7 dućana, 6 magaza, a u Modriči 18 dućana, 3 odaje, kahvanu, berbernicu i pekaru.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 85

Zapisnik o predaji računa i spisa vakufa gradačačkih kapetana u Gradačcu i Modriči od 14.1.1904. g. pruža niz podataka o načinu troše-nja vakufskih prihoda, koji su raspoređivani na plaće imama i mujezina Husejnije, imama Sviračke džamije te imama, mujezina i muderrisa u Modriči, za muderrisa i muavvina Svirac-medrese, a zatim za troško-ve preddžumanske mukabele, za održavanje Sahat-kule i usluge sahačije Ademovića-Ajdinovića, za troškove rasvjete džamija, za troškove popravki vakufskih zgrada, za plaćanje poreza, za vazove, mevludske programe i sl. Iz ovih izvora saznaje se da su dobra vakufa činili: dućani, magaze, kuće, bašče, placevi, mejhana i pekara.

Opis osiguranih zgrada od 13.5.1909. godine31 čuva podatke o nazivu vakufa, mjestu, veličini, starosti i ukupnoj vrijednosti vakufa gradačačkih kapetana:

Tabela 6: Tabelarni prikaz osiguranih zgrada Osman, Murat i Husein-kapetanova vakufa u Gradačcu 1909. godine

Naziv zgrade mjesto građeno od veličina starost (godina)

vrijed-nost

magaza Gradačac-čaršija drvenica 9.40 x 5.60 10 1000dućan Gradačac-čaršija drvo 7 x 5.70 m 30 1000

medresa i 3 ma-gaze pod njom Gradačac-čaršija cigla 13 x 19 m 16 25.000

dućana 8 Gradačac-čaršija drvo 22.20 x 5 m 25 2000magaza Gradačac-čaršija kamen 9 x 1 m 24 5000

magaza i kahvana Gradačac-čaršija kamen 9.45 x 5 m 12 5000kuća Svirac cigla 9.45 x 5 m 24 2000kuća Čaršija cigla 12.50 x 8 m 16 2000

kuća Franjo Čaršija cigla 8 x 7 m 25 1000kuća Žiga Grad cigla 12.50 x 6.5 m 25 1500

kuća Figurić Grad cigla 9 x 6 m 24 1000

Po proračunu za 1911. god., koji je sačinio tadašnji mutevelija Mustajbeg Gradaščević, prihod vakufa je iznosio 3.449,56., a rashod 2.594,36 forinti.Vakuf je posjedovao 23 dućana u Gradačcu i Modriči, 4 magaze i 1 plac. Godine 1913. Osman, Murat i Husein-kapetanov vakuf imao je 33 dućana u Gradačcu i Modriči, 1 kuću, 1 magazu, 1 bašču i 3 mukate.32

31 Arhiva Medžlisa IZ-e Gradačac za 1909. godinu, Fond Vakufi.32 Mahmut Traljić, Iz vjerskog i vjersko-prosvjetnog života muslimana u Gradačcu, (U

povodu 40-godišnjice smrti hafiza Ahmeda Hilmif. Muftića), Odbor Islamske zajed-nice u Gradačcu, Gradačac, 1974., str.13.

Nusret Kujraković86

Prema polisama osiguranja vakufa od 20.10.1927. kod Sveopćeg osi-guravajućeg dioničarskog društva „Nada“ u Sarajevu, vakuf Osman, Murat i Husein-kapetana u Gradačcu imao je sljedeće neketnine: zgradu Medrese Svirac – (18x13.5 m), dućan (22x4 m), magazu (9x8.5 m) i kovačnicu (8x5 m). Ukupna vrijednost bila je procijenjena na 145.000 dinara.

U Modriči je isti vakuf imao dućan (27x3 m), dućan (9x3 m) i maga-zu (12.5x8.5 m), ukupne vrijednosti od 81.000 dinara. Prema Završnom računu Ujedinjenog vakufa za 1938/39. god., prihod vakufa je iznosio 42.580, a rashod 42.254 dinara. Iz tog izvora vidi se da je vakuf posjedovao kuće, odaje i lokale (ukupno 36). Iz prijedloga budžeta Ujedinjenih vakufa u Gradačcu i Modriči za 1944. godinu, koji je iznosio 236.680 dinara, saznaje se da su vakufska dobra gradačačkih kapetana činili 22 dućana, placevi oko Hadžiefendine vode i iznajmljeni prostori u zgradi bivše Murat-kapetanove medrese.

Od dolaska na čelo gradačačke kapetanije 1820. do 1831. godine, Hu-sein-kapetan se bavio izgradnjom raznih građevina u svojoj kapetaniji. Naj-znamenitiji vakufski objekat koji je izgradio Husein-kapetan je potkupolna džamija podno gradske tvrđave (40-50 metara od gradskih zidina). Sagrađe-na je 1826. godine. Iako nije najstarija, Husein-kapetanova (Husejnija) je iz više razloga najpoznatija gradačačka džamija. Što se tiče stila njezine gradnje, A. S. Aličić u svojoj knjizi o Pokretu za autonomiju Bosne uočava da je ona „i posljednja u tursko-osmanskom stilu u Bosni“.33 Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine proglašena je 2004. godine.34

33 Ahmed S. Aličić, nav. dj., str. 404. Također, u literaturi se navodi da je Husein-kapetan sagradio jednu džamiju u blizini dvorca u Čardaku, koja je izgorila kada je naredio da se kompletan dvorac zapali 1832.godine prilikom napuštanja Bosne. Ovaj podatak prvi je objavio Muhamed Hadžijahić u svom djelu Gradačac i okolina, ne navodeći izvor ovog podatka. Ostali autori su preuzeli ovaj podatak od njega. Zanimljivo je da Hamdija Kreševljaković u svom djelu Kapetanije u Bosni i Hercegovini, ne spomnje postojanje ove džamije. Što se tiče sudbine dvorca Husein-kapetana u Čadaku, prema neobjavljenim memoarima Milice Dedijer-Babić koji su u posjedu Muhameda-Bege Gradaščevića, dvorac nije spaljen nego ga je kupio Jovan Babić. Ona u svojim memo-arima detaljno opisuje kompleks dvorca u Čardaku blizu Gradačca. Ona ne spominje postojanje džamije.

34 Odluka Komisije za očuvanje naconalnih spomenika BiH broj 07.2-02-255/04-5 od 2. novembra 2004. godine. Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kultu-re i prirodnih rijetkosti NRBiH iz Sarajeva broj 88/51 od 20. januara 1951. godine objekat je bio stavljen pod zaštitu države, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NRBiH iz Sarajeva br. 02-881-3 od 18. aprila 1962. godine džamija je bila stavljena pod zaštitu države i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture. Ovo

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 87

Iz zahvalnosti za ono što su učinili za Gradačac, a da bi se sačuvala uspomena na Husein-kapetana i gradačačke kapetane Mehmeda, Osmana i Murata, u gradačakoj džamiji Husejniji sačuvala se višestoljetna tradicija. Naime, petkom poslije džumanskog sunneta, a prije ezana i hutbe, mujezin uči sljedeći tekst na turskom jeziku, kojim se džemat poziva da kapetanima prouči Fatihu:

„Hadreti resuli ekrem ve nebijji mehterem, sallallahu te’ala ‘alejhi ve sellem; efendimiz hadretleri nur menevver, mutahher, ‘aziz, nezif, letif, šerif, ruh se’adetlerina ve sairi pejgamberati ‘izam ve rusuli kiram, ‘alejhimus-salatu ves-selam, mubarek ervahuna merhum Mehmed-kaputan, ruhuna Osman-kaputan, ruhuna Murat-kaputan, ruhuna husus sahibu-l-hajrati vel-hasena-ti ve ragibul-dženneti ved - deredžati Husein-kaputan ibnu huna ve kaffeti ehlil - iman ve ehli islam – er(va)huna, Lillahi-l-fatiha.“ 35

Prijevod ovog teksta glasi: „Salavat i selam na plemenitog i poštovanog Allahova Poslanika, kao i na ostale časne i plemenite pejgambere, koji bijaše prosvijetljeni, očišćeni, cijenjeni, milostivi, čisti i ugledni; pred mubarek duše merhuma Mehmed-kapetana, Osman-kapetana, Murat-kapetana, a posebno pred dušu dobročinitelja i onoga koji želi Džennet i visoke položaje u njemu, Husein-kapetana, sina ovdašnjeg i cijelog svijeta islamskog - prouči Fatihu!“

Džamija Husejnija bila je oduvijek glavna gradačačka džamija. Pred-stavlja dio jedinstvenog gradačačkog kulturno-historijskog kompleksa, koji čine sljedeći objekti: zgrada nekadašnje Murat-kapetanove medrese (sagr.1810), biblioteka Fadil-paša Šerifović (1839/40), Sahat-kula (1824), kuća Gradaščevića (1786) i tvrđava i kula Zmaja od Bosne. 36

Osim džamije, Husein-kapetan je dao sagraditi 1824. godine i Sahat-kulu u gradskoj tvrđavi, koja je bila dio njegovih vakufskih dobara/zadužbina. To potvrđuje ploča uzidana u objekat. U tarihu stoji: „Osnivač objekta je Husein-kapetan, sin Osman-kapetanov, kapetan gradačačke tvr-

rješenje je postalo pravosnažno 24. oktobra 1962. godine. Prostornim planom Bosne i Hercegovine iz 1980. godine ovo dobro je bilo evidentirano i svrstano u I (prvu) kategoriju kao kulturno-istorijsko dobro.

35 Rukopis ovog teksta dobio sam od hadži Raif ef. Huskića, a on ga je naslijedio od svog oca Džemal efendije.

36 Opširnije o džamiji Husejniji vidi: Nusret ef. Kujraković, Džamija Husein-kapetana i džemat Husejnija u Gradačcu, Povodom obilježavanja 180.godišnjice izgrad-nje džamije(1826-2006), Medžlis Islamske zajednice Gradačac, Gradačac, 2006, str.7-25.; Dr. Husnija Kamberović, nav.dj., str.34-37.; Sabira Husedžinović/Zahida Hećimović-Kamberović/Husnija Kamberović, nav.dj., str.15-19.

Nusret Kujraković88

đave. Godina 1240. (1824)“. Predstavlja najmlađi objekat ove vrste koji je podignut u osmanskom periodu u Bosni i Hercegovini. Sat je nakon 1878. godine kupljen u Beču. Novi sat je postavljen 1923. godine. Prestao je raditi u II svjetskom ratu.37 Nacionalnim spomenikom BiH proglašena je 2004.godine, kao dio graditeljske cjeline Starog grada u Gradačcu.38

4. ZaključakHusein-kapetan Gradaščević kao djelatni musliman i vakif nije bio

dovoljno poznat široj javnosti i akademskoj zajednici, koja nije ni pokazivala posebano zanimanje za ovu dionicu njegovog života. Kao značajan prilog Husein-begovoj biografiji, ovaj rad osvjetljava tu stranu njegovog životnog djelovanja. Dobrima iz svoga vakufa Husein-kapetan Gradaščević je dao izuzetan, zapravo neprocjenjiv doprinos u razvoju obrazovnog, kulturnog i vjersko-prosvjetnog života muslimana u Gradačcu i okolini, počev od 1820. pa do današnjih dana. Širina i intezitet ovog doprinosa bio je najveći u osmanskom radoblju bosanske povijesti, a poslije 1878. godine, sa smanji-vanjem površine vakufskih dobara ovog vakufa, postupno je slabio. Također, vakufska dobra Husein-kapetana dala su značajan doprinos u oblasti urba-nog razvoja grada Gradačca, naročito poslije 1945.godine. U tom dugom vremenskom razdoblju od 189 godina (1820-2009), odgojene su i obra-zovane u islamskom duhu na hiljade Bošnjaka u gradačačkim mektebima i džamijama, kao i stotine učenika u medresama. Pripadnici tih naraštaja bili su nosioci privrednog, političkog, kulturnog, vjerskog i vjersko-obrazovnog života, ne samo u Gradačcu nego i šire.

37 Opširnije o Sahat-kuli vidi: Sabira Husedžinović/Zahida Hećimović-Kamberović/Husnija Kamberović, nav.dj., str.15-16; Dr. Husnija Kamberović, nav.dj., str.37-39.

38 Odluka Komisije za očuvanje naconalnih spomenika BiH od 2. novembra 2004. godine. Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NRBiH iz Sarajeva broj 87/51 od 20. januara 1951. godine, kao vlasništvo i zadužbina/vakuf Husein-kapetana Gradaščevića, objekat je stavljen pod zaštitu države.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 89

IZVORI I LITERATURAAhmed Aličić, Čifluci Husein-kapetana Gradaščevića, Prilozi za orijenalnu

filologiju, XIV-XV/1964-1965, Sarajevo, 1969Aličić Ahmed, Pokret za autonomiju Bosne od 1931. do 1832.godine,

Sarajevo, 1996.Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Gradačac. Arhiva Općinskog vijeća općine Gradačac.Ćehajić Džemal, Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo,

1986.Garčević Muhamed, Košulja-hamajlija Husein-kapetana Gradaščevića,

Izdanja Hrvatskog državnog muzeja u Banjoj Luci, svezak 2., Hrvatska državna tiskara Zagreb-podružnica Sarajevo, 1942.

Glasnik zakona i naredaba za BiH 1878.-1916. Gruntovnički zakon za Bosnu i Hercegovinu sa pripadajućim naputci-

ma I. i II. i sa naredbom o gruntovničkim povjerenstvima, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1886.

Hadžijahić Muhamed-Imamović Teufik, Gradačac i okolina, Nacrt za monografiju, Gradačac, 1960.

Husedžinović Sabira/Zahida Hećimović-Kamberović/Kamberović Husnija, Kula Husein-kapetana Gradaščevića, Vrijednosti i stanje poslije rata 1992-1995, Federalno ministarstvo obazovanja, nauke, kulture i spor-ta/športa, Sarajevo, 1999.

Kamberović dr. Husnija, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834), bio-grafija-Uz dvjestotu godišnjicu rođenja-, BZK Preporod Gradačac, Gradačac, 2002.

Kamberović Husnija, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini 1878.-1918., Hrvatski institut za povijest-Zageb i Institut za istoriju-Sarajevo, Zagreb, 2003.

Korkut Besim, Prijevod Kur’ana, bez godine izdanja.Kreševljaković Hamdija, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 2.drugo izdanje,

Svjetlost Sarajevo, Sarajevo, 1980.Kujraković ef. Nusret, Džamija Husein-kapetana i džemat Husejnija

u Gradačcu, Povodom obilježavanja 180.godišnjice izgrad-nje(1826-2006), Medžlis Islamske zajednice Gradačac, Gradačac, 2006.

Kunibert Bartol, Srpski ustanak i prva vladavina Miloša Obrenovića, Beograd, 1901.

Nusret Kujraković90

Šehić Sadik, Zmaj od Bosne, drugo prošireno izdanje, Mariborski tisak, Maribor, 1994.

Traljić Mahmut, Iz vjerskog i vjersko-prosvjetnog života Muslimana u Gradačcu, (U povodu 40-godišnjice smrti hafiz Ahmed Hilmi ef. Muftića), Odbor Islamske zajednice Gradačac, Gradačac, 1974.

Vijećanje bošnjačkih prvaka u Tuzli 1831.godine, Zbornik radova sa nauć-nog skupa „Značaj Pokreta Husein-kapetana Gradaščevića u brobi za autonomiju Bosne i Hercegovine“ (Tuzla, 3.2.2006.), Preporod Gradačac, Gradačac, 2007.

Ključne riječi: Husein-kapetan Gradaščević, vakuf, Gradačac, džamija Husejnija, Sahat-kula, vjerski objekti,vjersko obrazovanje

SummaryWaqf of Husein Kapetan Gradaščević

Waqf of Hussein Kapetan Gradaščević, founded by himself, originat-ed from the period between 1820-1831. This waqf possessed land property, buildings, and yearly rental fee (mukate). Through the history the number of waqf property varied. Waqf of Hussein Kapetan Gradaščević had centralized administration within the waqf of Osman–kapetan, Murat–kapetan and Hadji Bećir-bey Gradaščević. At the beginning, the administer (muteveli) of these waqfs, by family inherited tradition, was chosen from the eldest male members of bey’s family and later on out of that family as well. Significant part of these waqf was taken away from the Islamic Community between the years 1878-1974, and the only small part of that waqf remains today. The income from the waqf of Hussein Kapetan Gradaščević was devoted to the salary of imamas and muezzins in Husejnija and Svirač mosques in Gradačac and Osman-bey mosque in Modriča, then to the salary for muderith of madrasa (high school) in Gradačac and Modriča, and also for maintenance of the mentioned mosques and madrasahs. The waqf of Hussein Kapetan Gradaščević by its property helped a lot or rather to say extraordinary con-tributed to urban development of the town of Gradačac and surrounding areas starting in the year 1820 and up to present days. The most important waqf of Hussein Kapetan Gradaščević in the town of Gradačac is Huseijnija mosque (1826) and Clock Tower (1824), which were proclaimed as ‘’national monuments of Bosnia and Herzegovina’’ in year 2004.

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 91

P R I L O Z I:

Prilog 1: Tabelarni prikaz mukata vakufa Murat i Husein-kapetanau Brčkom (1889-1903)

Red broj

Katast. općina

Broj z.k. ul.

Broj kat. čestice Opis nekretnine Površi-

na m2

Godišnja mu-kata (zakup)

kruna helera1 Brčko 1263 19/38 Bašča šljivik u varoši 1.480 0 69

2 Brčko 1144

4/3 Gradilište u varoši 1.180

2 884/4 Dvor sa zgradom u staroj varoši 330

11/36 Bašča šljivik do stare varoši 1.800

3 Brčko 1176 11/51 Bašča šljivik do Save u varoši 1.750 0 64

4 Brčko 115219/159 Kuća kbr.1064 sa avlijom

u varoši 2001 60

10/78 Kuća kbr.650 sa avlijom u varoši 320

5 Brčko 779

14/31 Kuća kbr.779 sa avlijom u varoši 200

1 6014/34 Bašča (vrt) Krušik u varoši 580

14/35 Bašča (vrt) Krušik u varoši 320

6 Brčko 778

14/33 Bašča vrt kod kuće u varoši 400

2 8814/36 Bašča (vrt) Krušik u

varoši 220

14/32 Kuća kbr.778 sa avlijom u varoši 434

14/177 Dvorište u varoši 86

7 Brčko 727

11/32 Bašča šljivik u varoši 1.100

2 4011/39 Bašča šljivik u varoši 2.300

11/25 Kuća sa kućištem i dvo-rištem 570

8 Brčko 726

11/22 Gradilište u varoši 130

0 8011/21 Bašča šljivik kod kuće u varoši 380

11/23 Bašča voćnjak kod kuće u varoši 150

Nusret Kujraković92

9 Brčko 725 11/20 Kuća kbr.725 sa avlijom u varoši 250 1 60

10 Brčko 72411/18 Kuća kbr.724 sa avlijom

u varoši 1100 32

11/19 Dvorište u varoši 150

11 Brčko 72311/17 Kuća kbr.723 sa avlijom

u varoši 2100 80

11/33 Bašča šljivik kod kuće u varoši 700

12 Brčko 714 10/35 Kuća sa dvorištem 810 0 80

13 Brčko 71310/56 Kuća kbr.713 sa avlijom

u varoši 3801 60

10/170 Kuća kbr.1299 sa avlijom u varoši 220

14 Brčko 71210/57 Kuća kbr.712 sa avlijom

u varoši 2602 24

10/57 Bašča vrt kod kuće u varoši 520

15 Brčko 711 10/53 Gradilište u varoši 280 1 60

16 Brčko 710

10/51 Kuća kbr.710 sa avlijom u varoši 115

1 6010/50 Dvorište sa gradilištem i štalama u v 260

10/52 Bašča vrt kod kuće u varoši 230

17 Brčko 709 10/19 Kuća kbr.709 sa avlijom u varoši 300 0 80

18 Brčko 708 10/109 Kuća kbr.708 sa avlijom u varoši 310 0 80

19 Brčko 707 10/62 Kuća kbr.707 sa avlijom u varoši 220 0 80

20 Brčko 706 10/110 Kuća kbr.706 sa avlijom u varoši 100 0 80

21 Brčko 70510/111 Kuća kbr.705 sa avlijom

u varoši 270 2 40

10/47 Bašča šljivik kod kuće u varoši 300

22 Brčko 704 10/112 Gradilište u varoši 250 0 80

23 Brčko 703 10/46 Kuća kbr.703 sa avlijom u varoši 420 1 60

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 93

24 Brčko 70210/114 Gradilište u varoši 340

1 6010/63 Gradilište u varoši 32025 Brčko 701 10/113 Gradilište u varoši 200

26 Brčko 70010/60 Kuća kbr.701 sa avlijom

u varoši 2751 60

10/61 Bašča šljivik sa kućom u varoši 448

27 Brčko 69910/59 Kuća kbr.700 sa avlijom

u varoši 3901 60

10/115 Dvorište kod kuće u varoši 220

28 Brčko 698

10/68 Kuća kbr. 699 sa avlijom u varoši 25

1 6010/64 Bašča šljivik bez kuće 260

10/65 Dvorište sa gradilištem i štalama u v 150

1 6010/66 Dvorište sa kućom u

varoši 80

10/67 Kuća kbr. 698 sa avlijom u varoši 225

10/166 Kuća kbr. 119 sa avlijom u varoši 25

29 Brčko 69110/86 Bašča vrt kod kuće u

varoši 1201 6010/87 Gospodarstvena zgrada 290

10/164 Kuća kbr.1159 112

30 Brčko 697 10/107 Kuća kbr. 697 sa avlijom u varoši 260 1 60

31 Brčko 69610/70 Kuća kbr. 696 sa avlijom

u varoši 2001 60

10/69 Kuća i dvorište u varoši 210

32 Brčko 69410/89 Kuća kbr. 694 sa avlijom

u varoši 2303 20

10/88 Dvorište kod kuće u varoši 280

33 Brčko 69510/72 Kuća kbr. 695 sa avlijom

u varoši 820 80

10/71 Dvorište kod kuće u varoši 166

34 Brčko 69310/73 Kuća kbr. 693 sa avlijom

u varoši 2231 60

10/74 Bašča vrt kod kuće 115

Nusret Kujraković94

35 Brčko 69210/75 Kuća kbr. 692 sa avlijom

u varoši 1801 60

10/76 Dvorište kod kuće u varoši 170

36 Brčko 69010/116 Dvorište kod kuće u

varoši 901 60

10/77 Dvorište kod kuće u varoši 140

37 Brčko 68910/117 Kuća kbr. 689 sa avlijom

u varoši 2501 1210/79 Kuća i dvorište u varoši 200

10/118 Kuća i dvorište u varoši 70

38 Brčko688 10/80 Bašča vrt kod kuće 110

1 1210/48 Kuća kbr. 687 sa avlijom

u varoši 65

39 Brčko 687 10/43 Dvorište kod kuće 220 1 04

40 Brčko 686 10/45 Kuća kbr. 686 sa avlijom u varoši 140 0 56

41 Brčko 67610/120 Kuća kbr. 676 sa avlijom

u varoši 1301 6010/101 Bašča šljivik kod kuće 210

10/121 Dvorište kod kuće 120

42 Brčko 67510/102 Kuća kbr. 675 sa avlijom

u varoši 3153 2010/96 Bašča šljivik kod kuće 300

10/100 Bašča šljivik kod kuće 360

43 Brčko 67410/98 Kuća kbr. 674 sa avlijom

u varoši 1501 20

10/89 Bašča šljivik kod kuće 140

44 Brčko 67310/123 Kuća kbr. 673 sa avlijom

u varoši 1401 20

10/97 Dvorište 90

45 Brčko 672 10/85 Kuća kbr. 672 sa avlijom u varoši 290 2 40

46 Brčko 671

10/90 Kuća kbr. 671 sa avlijom u varoši 230

3 2010/92 Dvorište 12010/91 Dvorište 73

10/169 Kuća kbr. 1306 sa avlijom u varoši 117

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 95

47 Brčko 67010/94 Kuća kbr. 670 sa avlijom

u varoši 1801 1210/93 Dvorište 100

10/95 Bašča vrt kod kuće 250

48 Brčko 66910/103 Kuća kbr. 1341 sa avlijom

u varoši 4001 60

8/18 Gradlište sa magazom u čaršiji 40

49 G.Rahić 177 1056/105 Kućište 40 0 80

50 Brčko 1163

7/99 Gradilište sa magazom u čaršiji 46

3 207/197 Gradilište sa magazom u

čaršiji 47

7/198 Gradilište sa magazom u čaršiji 47

51 Brčko 66210/44 Šljivik kod kuće 194

10/165 Kuća broj 1151 4652 Brčko 1159 11/37 Bašča kod agencije 800 3 20

Nusret Kujraković96

Prilog 2: Tabelarni prikaz vakufa Husein-kapetana Gradaščevićaod 1820-1999.godine (površine u kvadratnim metrima)

Mje

sto

Gra

dača

cM

ukat

e (za

kupn

ine)

vaku

faG

rada

čac

Mod

riča

Gra

dača

c M

odrič

aG

rada

čac

Mod

riča

Gra

dača

cG

rada

čac

Mod

riča

Brčk

o

God

ina

God

ina

Broj

do

1938

Broj

do

1938

1820

-188

418

8719

33-1

938

1945

1999

188.

365

25.2

10

20.4

81

20.1

45

17.7

28

(51+

60) 1

1152

Odu

ze-

to 1

960-

1974

Zatr

ažen

po

vrat

Vaku

f im

a sam

o pr

avo

ko-

rište

nja

Povr

šina

neka

dašn

jeg

vaku

fskog

ze

mlji

šta p

od

muk

atom

Povr

šina

neka

dašn

jeg

vaku

fskog

ze

mlji

šta p

od

muk

atom

14.8

45

3.77

2 7.

377

129.

914

32.4

51

Vakuf Husein-kapetana Gradaščevića 97

Nusret Kujraković98

Azra Gadžo-Kasumović

REGESTE VASIJJETNAMA U ARHIVU GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva se značajan broj originalnih osmanskih vasijjetnama kao i prepisa evidentiranih u sidžilima vakufna-ma koje se odnose, uglavnom, na period između 1762. i 1936. godine. Vasijjetnama u diplomatičkom pa i pravnom smislu predstavlja poseban dokument. Evidentno je, međutim, da se u dijelu naše orijentalističke lite-rature pojam vakufnama identificira sa pojmom vasijjetnama, posebno kada je u pitanju njihova kataloška i literarno-književna obrada. Stoga je autorica ovih regesti dala diplomatičku obradu vasijjetname i donijela kao prilog prevod dvije karakteristične osmanske vasijjetname u radu pod naslovom: Vasijjetname na osmanskom jeziku.1 U radu je konstatovano da je vasijjet-nama u diplomatičkom smislu poseban dokument u kojem se razrađuju osobite želje oporučitelja izražene u vidu jednog ili više raznih vasijjeta koji se odnose na još nerealizirane uvjete oporučitelja. Što se tiče vakufname, ona predstavlja dokument sa osobenom diplomatičkom strukturom kojim se potvrđuje pravna valjanost oporučiteljevih uvjeta i objelodanjuje čin njihove realizacije. U radu su analizirane tri vrste osmanskih vasijjetnama: vasijjetnama kao duhovna oporuka, uobičajena vasijjetnama kao oporuka koja prethodi registraciji zvaničnog zasnivanja vakufske zadužbine te vasij-jetnama namijenjena postupanju sa umirućim i mejjitom koja je nastala po uzoru na Birgivijinu Vasijjetnamu.2

U ovom radu donose se kratke regeste svih navedenih tipova vasijjet-nama koje se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci uz detaljne bilješke koje mogu biti od pomoći raznim istraživačima, osobito onima koji ne poznaju osmanski jezik.

1 Vidi. , knjiga XXV-XXVI, Sarajevo, 2007., str. 45-85.2 Muõammad b. Pír b. ‘Alí al-Birgiwí (um. 981/1573), (popularno djelo o ehli sunet-

skom islamskom vjerovanju te vjerskim i moralnim obavezama muslimana: akaid i ibadat).

Azra Gadžo-Kasumović100

A-521/TOOporuka, datirana 05. džmade-l-ahira 1270. godine, Umihane, kćeri

Mehmeda, sluškinje u kući Derviš Abdullah-bega, iz Sarajeva.

A-922/TOOpširna neovjerena vasijjetnama, datirana 18. rebiu-l-evvela 1197.

godine3, Mulla Ibrahima, sina Smail-baše iz mahale Mulla Arap, rođenog 1173. godine.4

A-956/TONeovjerena vasijjetnama, datirana 07. safera 1230. godine, Arife, kćeri

hadži Mustafe, a žene Derviš-bega Sokolovića, iz mahale Čokadži Sulejmana u Sarajevu.5

A-959/TOTestament, datiran 21. šabana 1246. godine, Salih-age Kaukčije, iz

mahale Mulla Arab Atik u Sarajevu.6

A-1252/TONeovjerena vasijjetnama, datirana 1297/1879. godine7, Fatime, kćeri

hadži Mehmed-agine iz Sarajeva, nastanjene u mahali Miskin džamije.8 3 Velikog je formata, napisana na debelom papiru na tri stranice teksta sa crvenim

ukrasnim ispisima.4 Oporučeno je 209520 groša. Vasi-muhtar je oporučiteljev zet Hadžihasan-oglu Mulla

Abdullah. Vasijjetnama sadrži vrlo opširan tekst u vezi sa svim detaljima opremanja mejjita i ukopa kao i opširno navođenje učenja dova u toj prilici. Odnosi se samo na troškove ukopa, iskati salata i kefareta. Svjedoci su: Timuri hadži Ali, Ali-efendi-zade Mulla Mustafa, Husejin-baša Džino, Kemerli-zade Mulla Ibrahim, Požegi-zade Mulla Muhammed, Mehmed-baša Jamak, pratilac Kaukči-zade Mulla Mehmeda, hafiz Mulla Salih, sin Mulla Jusufa, hafiz Mulla Ibrahim, sin hadži Mehmeda Hafiz-oglu Mustafa.

5 Oporučeno je 500 groša za potrebe opremanja mejjita. Vasi-muhtar je njegov sin Muhammed-beg, a ako on bude imao smetnji tada brat oporučiteljev Derviš-aga.

Vasijjjetnama ima dodatak/zejl u kome se određuje koje vrste nakita oporučiteljica dijeli svojim sinovima i kćerima, svakom ponaosob. Nisu ubilježeni svjedoci.

6 Svjedok je Muhammed, imam Careve džamije.7 Navedena je samo godina.8 Oporučeno je 3500 groša. Ima dio koji se odnosi na davanje 100 groša pod interes za

kurban, učenje tevhida i mevluda godišnje te za kurban. Vasi-muhtar je oporučitelji-cin sin Abdullah-aga, a nazir je njena kći Ismihana, kći hadži Mehmed-age.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 101

A-1253/TONeovjerena vasijjetnama, datirana krajem rebiu-l-ahira 1232. godi-

ne, serdengečtije Ibrahim-age, sina Mustafe iz Kečedži Sinanove mahale u Sarajevu, rođenog 1177. godine.9

A-1270/TONeovjerena vasijjetnama, datirana 23. redžepa 1268. godine10, Mustaj-

bega, sina Fejzullah-bega (Džennetića), stanovnika mahale Jagdži-zade u Sarajevu, rođenog 1213. godine.11

A-1272/TONeovjerena vasijjetnama, datirana 1197/1782. godine12, Derviša

Mustafa-bega, sina Smail-bega (Džennetića) iz mahale Jagdži-zade Ahmeda u Sarajevu, rođenog 1159. godine.13

9 Oporučeno je 3300 groša. Ima određena i stavka za hadž od 2250 groša. Svjedoci su: Jorgandžija hadži Mustafa, Šahić Mulla Ibrahim, Višegradli Ali-efendija, timurdžija Mulla Husejin, Vidinli-oglu Mulla Abdullah i drugi.

10 Srednjeg je formata, napisana je na debelom papiru sa ukrasnim crvenim tačkama i linijama.

11 Oporučeno je 18550 groša od tog za bedeli-hadž 5000. Vasi-muhtar je njegov punac Madenli hafiz Ibrahim-efendija, a nazir njegov sin Sulejman. Za drugog nazira opo-ručitelj je postavio svog drugog sina Fejzullaha. Svjedoci su: imam mahale Kalin hadži Ali, Havadže Derviš Ahmed, sandžaktar, mujezin Abdullah iz mahale Havadže Kemaluddin, Jelko-oglu Ibrahim iz mahale Kalin hadži Ali, trgovac Kujumdžić Abdullah, Abadžić Abdi-aga, Šišo-zade Mulla Ibrahim, Džino-zade hadži Abdullah, Nakkaš Mulla Salih i drugi.

12 Navedena je samo godina.13 Oporučeno je 450 groša. Vasi-muhtar je Moro-zade Ali-beg, a ako njemu ne bude

određeno tada oporučiteljev brat Lutfullah. A ako ni njemu ne bude određeno tada njegov rođak Džennetić Ali-beg, a ako ni njemu ne bude određeno tada neko od rod-bine ko je ispravan i čuva emanet. Vasijjetnama ima dodatak o novčanom vasijjetu od sto groša čija će dobit ići za potrebe mekteba u mahali Jagdži hadži Ahmeda, a što je ubilježeno i u defteru troškova. Svjedoci su: Dženneti-zade Lutfullah-beg, Dženneti-zade Fejzullah-beg, Bukara Salih- efendija, Efendi-zade Mulla Ismail, Salih Efendi-zade Mulla Sulejman, Moro-zade Ali-beg, Ćurči-baši Sulejman-aga, Dženneti-zade Ali-beg, Iskender-oglu Ali-baša, Soko hadži Mustafa, Dženneti-zade Mustafa-beg, Hafiz Mulla Sulejman.

Azra Gadžo-Kasumović102

A-1306/TONeovjerena vasijjetnama, datirana 10. mjeseca zu-l-hidždžeta 1307.

godine, Umi Kulsume Kumašin, kćeri hadži Ahmeda iz mahale Kebkebir u Sarajevu, rođene 1287/1870. godine.14

A-1612/TOOporuka, datirana 12. džumade-l-ahira 1305. godine, Hašeme, kćeri

Halilbašić Mehmed-bega, a supruge Ćurčić hadži Lutfage, iz Buzadži hadži Hasanove mahale (Logavin sokak) u Sarajevu.

A-1870/TOOporuka, datirana 1265. godine, Fejzullah-age Klempe, sina

Ibrahima.15

A-2204/TOOporuka, datirana 09. rebiu-l-ahira 1299. godine, Atife, kćeri Mujage

Mašića, iz mahale Pelteka Husamuddina u Sarajevu.16

A-2205/TOPreporuka ili oporuka (turbedarovo pismo), datirana 1267. godine,

Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., upućena muslimanima, sastavljena prema snu njegovog turbedara šejha Mustafe.17

14 Oporučeno je 12000 groša za potrebe opremanja, ukopa, kefareta i bedeli-hadža. Za bedeli-hadž izdvojeno je 11400 groša. Vasi-muhtar je oporučiteljicin muž Husejin-efendija, a nazir je amidžić Abdi-aga. Svjedoci su: Oporučiteljicin amidža Kumašin Mehmed-aga, drugi amidža hadži Mehmed-aga, Hadžihusejnović Sejfullah-efendija, njen sin Nazif, Hadžihusejnović Akif-efendija i drugi. Na poleđini vasijjetname obič-nom olovkom je ispisan defter troškova za tedžhiz i tekfin povodom smrti navedene Umi Kulsume, koja je umrla 26. redžepa 1310. godine,

15 Navedeni je bio djed po majci Fejzage Hadžišabanovića. Ukupna oporuka iznosi 8365 groša. Na bedeli-hadž otpada 5000 groša.

16 Ukupna ostavina iznosi 2500 groša.17 Preporuka sadrži pretjerane i zastrašujuće prijtenje i predviđanja.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 103

A-2206/TONeovjerena vasijjetnama, datirana 27. redžepa 1283 godine18, Mašić

Mustafa-age, sina Ahmed-age, iz mahale Sagrakči hadži Mahmuda, rođenog 1227. godine.19

A-2207/TOOporuka, datirana 1225. godine20, Ahmed-age Mašića, sina hadži

Mujage, iz mahale Sagrakči hadži Mahmuda.21

A-2208/TONedatirana oporuka Šerife, kćeri Ibrahima, iz Kučuk Katibove maha-

le (Mlini) u Sarajevu.22

A-2209/TOOporuka, datirana 25. džumade-l-ahira 1265. godine, Merjeme, majke

hadži Mujage Tuzlića, sina Salih-age, iz Bakir-babine mahale (At-Mejdan) u Sarajevu.23

A-2285/TOOporuka, datirana 24. ševvala 1215. godine, hadži Mustafa-age,

sina Mahmuda, sina Sulejmana, iz Sagrakči hadži Mahmudove mahale u Sarajevu.

18 Napisana je na tankom dvolisnom papiru.19 Oporučeno je 9000 groša, od toga 6000 za bedeli-hadž. Vasi-muhtar je oporučiteljev

sin Mehmed, a nazir Maši-zade Mustafa-aga, sin Husejin-age iz mahale Sagrakči hadži Mahmud. Svjedoci su: Šahi-zade Junus, Šahi-zade Ahmed-aga i njegov brat Mustafa-aga, Abdi-aga, (Hariri) Hurejri-zade Mehmed-aga, Subašić Salih-aga, Dalagi Hasan-aga, Potogi Ahmed-aga, Mašić Ibrahim-aga i drugi.

Ispod mufredat-deftera sa pojedinačnim stavkama troškova stoji dodatak u kojem se detaljno izlaže vasijjet u vezi s bedeli-hadžom.

Vasijjetnama na poleđini ima dodatak napisan 19. safera 1293. sa nekim izmijenjenim stavkama vezanim za troškove oko ukopa, te potvrdu vasijjeta svjedočenjem Mašića Ibrahim-age, sina Husejina i Mašića Mustafa-age, sina hadži Salih-age iz mahale Havadže Kemaluddin.

20 Nije naveden mjesec.21 Oporučeno je 4016 groša.22 Oporučeno je 1500 groša.23 Oporučeno je 500 groša.

Azra Gadžo-Kasumović104

A-2459/TOFotografski snimak vasijjetname Kemal-bega iz 945/1538. godine24.

A-2464/TOOporuka, datirana 03. muharrema 1293. godine, Nesima Nikšića,

sina hadži Hasana.25

A-2637/TOVasijjetnama, datirana početkom muharrema 1250. godine, Fatime,

kćeri Ebu Bekira.26

A-2659/TOOporuka, datirana 09. redžepa 1245. godine, Murathana-hatun, kćeri

Mulla Muharrema, iz Džemaluddinove (vjerovatno Havadže Kemalove mahale) u Sarajevu.27

A-2660/TOOporuka, datirana 1263. godine28, Nefise, kćeri Abdulaha Krbovića

(ili Kurbovića?).29

A-2661/TOOporuka, datirana 11. muharrema 1247. godine, Umihane, kćeri

Mustafe Hadžiabdića.30

A-2662/TOOporuka, datirana 15. džumade-l-evvela 1246. godine, hadži Saliha,

sina Ibrahima.31

24 Prevod ove oporuke nalazi se u knjizi šejha Sulejmana Kemure u knjizi Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobi (str. 259). Original se nalazi u Sidžilu 1 u GHB.

25 Oporučeno je 2000 groša. 26 Navedena je oporučila trećinu svoje imovine. Trećina iznosi 806 groša i 20 para.27 Navedeni je oporučio 842 groša.28 Navedena je samo godina.29 Spomenuta je oporučila 500 groša. 30 Navedena je oporučila 300 groša. 31 Ne navodi se mahala u kojoj je oporučitelj stanovao. Navedeni je oporučio 100

groša.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 105

A-2663/TOKoncept oporuke, bez datuma Mulla Ibrahima, sina Abdullah-

alemdara, iz Bali-zade (Sunbulove) mahale u Sarajevu, koji je rođen 1207. godine.32

A-2664/TOOporuka, datirana 03. redžepa 1250. godine Safije, kćeri Ibrahima a

supruge Ibrahim-spahije, iz Kasapović hadži Ibrahimove mahale (Carina) u Sarajevu.33

A-2665/TOOporuka, datirana 01. šabana 1261. godine, Mulla Ahmeda, sina

Smajilova, iz Topal Inehan (Lubina) mahale u Sarajevu.34

A-2666/TOOporuka, bez datuma, Husejina, sina Muharrema Mušanbegovića, iz

Monjara, Visoko, koji je rođen 1220. godine.35

A-2667/TOOporuka, datirana 01. mjeseca zu-l-kadea 1315., Zlatke kćeri Derviša

Šoše, iz mahale Haseki-hatun (Za banjom) u Sarajevu.36

A-2668/TOOporuka, datirana 25. XII 1912. godine, hadži Mustafe Telalagića, iz

Debbag hadži Sulejmanove mahale (Hadži Kajmakova) u Sarajevu.37

32 Nije navedeno ni koliko je ni za šta je oporučio. Na poleđini ove oporuke nalaze se stavke oporuke nekog Saliha, sina Mustafe i Havve koji je rođen 1264. godine, a koji je oporučio 300 groša.

33 Navedeni je oporučio 501 groš.34 Navedeni je oporučio 600 groša. 35 Navedeni je oporučio je 410 groša.36 Oporuku je ovjerio Ahu Rasim Čohadžić, šerijatski vježbenik. Oporuka iznosi 1066

(vjerovatno kruna).37 Navedeni je oporučio 3300 kruna. Oporuku je ovjerio u kući oporučitelja Enver

Refet Imamović, šerijatski vježbenik.

Azra Gadžo-Kasumović106

A-2669/TONacrt oporuke, bez datuma Safije Hankije, kćeri hadži Ibrahima,

rođene 1208. godine.38

A-2717/TONečije nedatirane bilješke o oporukama Umihane, kćeri Sulejman-

bega, iz Hrasnice sa čifluka Prkosi i Kulen Vakufa, koja je rođena 1224. godi-ne i Derviša Abdullaha, sina Abullaha iz Abdulhalifine mahale (Budakovići), koji je rođen 1227. godine.

A-2763/TONedatirana oporuka Murathane-hatun, kćeri Mulla Muharrema, iz

Džemaluddinove mahale u Sarajevu.39

A-2814/TOOporuka, datirana 1229. godine40, Mulla Hasana, iz Malina,

Travnik.41

A-2985/TOOporuka, datirana početkom mjeseca zu-l-hidždžeta 1271. godine,

Mulla Ahmeda, sina hadži Hasana Tarakčića, iz Hadim Ali-pašine mahale u Sarajevu, koji je rođen 1200. godine.42

A-3085/TOOporuka, datirana mjeseca zu-l-kadeta 1310. godine, Haše, kćeri

Salih-age Bekirovića, iz Sagrdžija u Sarajevu.43

38 Ne navodi se iz koje je mahale. Na početku oporuke ubilježeno je 1000 groša kao suma koja se oporučuje, a na kraju zbir navedenih stavki iznosi 1580 groša.

39 Navedena je oporučila 842 groša.40 Navedena je samo godina.41 Spomenuti oporučuje za ukop 100 groša iz ostavine i 100 groša iz trećine njegovog

imetka za potrebe kaldrmisanja puta u Malinama od njegove kuće do kuće Džerrah-zadea. Dokument je oštećen.

42 Oporučeno je 6000 groša.43 Oporučeno je 1500 kruna.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 107

A-3147/TONeovjerena vasijjetnama, datirana 15. zu-l-kade 1282/1865. godine,

muftije u Derventi Muftića Hifzi-efendije Žepčaka, sina Hasana, muftije u Prači, rođenog 1234/1819. godine.44

A-3172/TOOporuka, datirana 13. safera 1287. godine, Mulla Memiša Mehmed-

age, sina Mustafe Čajničanina, iz Kučuk Katibove mahale (Mlini) u Sarajevu.45

A-3173/TONeovjerena vasijjetnama46, datirana 04. safera 1342 godine, Zlatke,

kćeri Mujage Neretljaka a udove Osman-age Mullamemiševića, iz Davud Čelebijine mahale (Nateguša) u Sarajevu, rođene 1264/1847. godine.47

A-3174/TONeovjerena vasijjetnama48 datirana krajem muharrema 1288. godine,

Hasan-age, sina Mehmed-age Čajničanina, iz mahale Kučuk Katib (Mlini) u Sarajevu.49

44 Oporučio je 1246 groša i 20 para za opremanje i propuštene obaveze. Vasi-muhtar je Halep-zadea Derviš Hasan-efendija, sin Ibrahim-age iz Gornje mahale u Derventi, a nazir je Munla-agan, sin Husejina. Svjedoci su: Omer-hodža Valjevac, Jusuf, sin Bege Husejin-ćehaje, Ismail, sin Mulla Saliha Sahanije i drugi.

45 Oporučeno je 1665 groša i 10 para.46 Srednjeg je formata i napisana je na tanjem papiru sa crvenim ukrasnim ispisima.47 Oporučeno je 5000 dinara samo za troškove opremanja i raznih kefareta. Precizni

iznosi pojedinih uobičajenih stavki nisu navedeni ni u dispoziciji ni u mufredat-defteru. Vasi-muhtar je Mullamemišević Muhammed-aga a nazir je oporučiteljev zet Malić Mustafa-aga. Svjedoci su: Malić Mehmed-aga, Hasanbajraktarević Hasan-aga, Malić Ibrahim-aga.

48 Srednjeg je formata i ispisana je na tanjem papiru sa crvenim linijama.49 Oporučeno je 11731 groš, od tog 6500 za bedeli hadž i 750 za troškove odlaska i

povratk bedela sa hadža te 500 groša pod interes za četiri oke svijeće u džamiji Kučuk Katib te 1000 groša da se da pod interes za nagradu vasi-muhtaru i klanje kurbana prve tri godine. Ispod dispozicije i datacije, telkina i datuma rođenja ubilježen je dodatak kojim se objašnjavaju uvjeti hadža. Ispod mufredat-deftera stoji druga bilješka u kojoj je ostavljen neispunjen prostor za iznos dodatka na troškove navedene u mufredat-defte-ru koji bi trebalo da se doda na hartije fidje ukoliko bi oporučeni novac bio nedovoljan za namijenjene troškove. Svjedoci su: Muidović Mehmed-aga, Vatrenjak Ibrahim-aga, Hadžirustemagić Ahmed-aga, Kapuzović Mehmed-aga, Vatrenajk Vejsil-aga i drugi.

Azra Gadžo-Kasumović108

A-3175/TONeovjerena vasijjetnama50, datirana krajem mjeseca zu-l-hidždže

1287. godine, Čajničanina Osman-age, sina Mehmed-agina, trgovca, iz mahale Kučuk Katib (Mlini) u Sarajevu.51

A-3176/TONeovjerena vasijjetnama52, datirana 05. redžepa 1304. godine,

Čajničanina Hasan-age, sina Mehmed-agina, iz mahale Kučuk Katib (Mlini) u Sarajevu.53

A-3177/TONeovjerena vasijjetnama54, datirana 08. džumade-l-ahira 1307. godi-

ne, Mustafe Mujage, sina Mehmed-agina, iz mahale Kučuk Katib (Mlini) u Sarajevu.55

50 Srednjeg je formata i ispisana je na tanjem papiru sa iscrtanim linijama.51 Oporučeno je 6751 groš, od toga za bedeli-hadž 2751 i 660 za troškove odlaska i

povratka bedela. Ispod dispozicije i datacije, telkina i datuma rođenja ubilježen je dodatak kojim se objašnjavaju uvjeti hadža. Ispod mufredat-deftera stoji druga bilješ-ka u kojoj je ostavljen neispunjen prostor za iznos dodatka na troškove navedene u mufredat-defteru koji bi trebalo da se doda na hartije fidje ukoliko bi oporučeni novac bio nedovoljan za namijenjene troškove. Svjedoci su hadži Husejnović Salih-efendija, Svrzo Husejin-efendija i njegov brat Husejin-aga, Halvadžić hadži Mustafa-aga, Novopazarlija Hafiz-efendija, Hadži Šišević hadži Hasan, Korjenikli Džano Arnavut Šaban-aga i drugi.

52 Velikog je formata i napisana je na debelom papiru sa ukrasnim crvenim ispisima.53 Oporučeno je 31514 groša od toga za bedeli hadž 6000 i 1000 za troškove odlaska i

povratka bedela. Pored uobičajenih troškova opremanja i kefareta oporučeno jei 500 groša za džamijski ćilim, te 120 groša da se da pod interes da se godišnje kolju dva kurbana za učenike medrese. Vasi-muhtar je oporučiteljev brat Mustafa-aga, a nazir je Sulejman-efendija. Ispod dispozicije i datacije, telkina i datuma rođenja ubilježen je dodatak kojim se objašnjavaju uvjeti hadža. Ispod mufredat deftera stoji posebna bilješka da se za one troškove od navedenih stavki za koje će od oporučenog iznosa nedostajati doda sa druge stavke te ako od trećine oporučenog iznosa bude nešto preteklo da se odredi za vasi-muhtara. Svjedoci su: Muidović Mehmed- efendija, Uzuni-zade Reuf-efendija, Hadžitahirefendić Ahmed-efendija, Muidović Seid-aga, Hadžihusejnović Husejin-efendija, Jabučar Ibrahim, terzija Abd-aga, berber Jusić Abd-aga, Hadžismailović Ibrahim-aga, Nuhić Mustafa-aga, berber Sakić Mehmed-aga i drugi.

54 Velikog je formata i napisana je na debelom papiru sa ukrasnim crvenima ispisima.55 Oporučeno je 32. 024 groša za uobičajene troškove opremanja, ukopa i namirivanja

propuštenih dužnosti. Od tog za bedeli-hadž 8000 a 1000 za troškove oko njegovog

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 109

A-3245/TO-1Koncept oporuke, datirane mjeseca džumade-l-evvela 1213. godine,

Mulla Sadika Serdarevića, sina Emina, iz Zenice.

A-3255/TOOporuka, datirana mjeseca muharrema 1253. godine, Gulsume, kćeri

hadži Mehmed-age Užičanina, iz Buzadži hadži Hasanove (Logavina) maha-le u Sarajevu.56

A-3270/TOOporuka, datirana 03. safera 1323. godine, Šerife, kćeri Osman, iz

Žagrića u Sarajevu.57

A-3271/TOOporuka, datirana 18. džumade-l-ahira 1313. godine, Hafife Bibić,

kćeri Osman-age, iz Armagandži Sinanove mahale (Armaganuša) u Sarajevu.58

A-3363/TOOporuka, datirana 18. mjeseca zu-l-hidždže 1298. godine, Vasfije,

kćeri Isamuddina i Fatime, asupruge Hamza-age Arnauta, iz Vekil-harč mahale (Toplik) u Sarajevu.59

odlaska i povratka. Oporučeno je od tog 12500 groša pod interes za mukave, kandilje i službu vasi-muhtara i kurban. Vasi-muhtar je Sarić Muhammed-efendija, sin hadži Ibrahima, oporučiteljev punac. Svjedoci su: Rešidović Sulejman-efendija, Mašić Mehmed-aga, Čomara Mustafa-aga, Zubović Mehmed-efendija, Izmirlić Nezir-aga, Paralić Munla Hasan-aga, Nalić Ahmed-aga.

Ispod osnovnog teksta dispozicije i datacije stoji dodatak koji počinje sa olsunki/ u kojem se detaljno izlaže oporuka za hadž. Ispod navedenog dodatka ubilježen je uobičajeni mufredat-defter ispod kojeg stoji još jedna bilješka kojom se oporučuje 500 groša koji će se u slučaju potrebe dodati na hartije fidje ukoliko bude nedostajalo za troškove određene vasijjetom.

56 Oporučeno je 1564 groša. 57 Oporučeno je 2010 groša.58 Oporučeno je 3000 groša.59 Oporučeno je 2000 groša.

Azra Gadžo-Kasumović110

A-3383/TOZapovijedi u vidu oporuke/vasijjet, bez datuma, hodže Abdulhalika

Gadžduvanije na perzijskom jeziku.60

A-3455/TONeovjerena vasijjetnama61, datirana 16. redžepa 1335. godine, Puha-

lović Sejde, kćerke Sulejmana Sarača a žene Puhalović Abdi-age, iz Havadže Sinan mahale u Sarajevu, rođene 1275. godine.62

A-3456/TONeovjerena vasijjetnama velikog formata i lijepo ispisana, datirana 18.

rebiu-l-evvela 1355. godine, Šećerović Hasan-efendije, sina Šaćira, imama iz Žagrića, rođenog 1279. godine.63

A-3473/TONeovjerena vasijjetnama64 Nukić Sulejman-age, sina Halil-age, iz

mahale Hajruddin u Novom Pazaru, rođenog 1234/1818. godine.65

60 Na poleđini se nalazi jedna lijepa bilješka o namazu prepisana iz Šerhu-l-hikema.61 Velikog je formata, napisana je na tanjem žutom papiru i ukrašena sa crvenim ispisi-

ma.62 Oporučeni iznos je 600 kruna za opremanje, ukop i kefarete. Vasi-muhtar je

Šećerović Hasan-efendija. Svjedoci su: Sabri-zade hafiz Sejjid-efendija, Muharemagić hafiz Mehmed-efendija, Sabri-zade hafiz Sejjid i drugi. Ispod mufredat-deftera stoji bilješka kojom oporučitelj oporučuje da se njegovoj kćeri Almasi izdvoji iz ostavine 750 kruna na ime duga koji je imao prema njoj. Testament je ispisan na štampanom obrascu na osmanskom. Dokument je poklon Šećerović Husejina iz Sarajeva.

63 Vasi-muhtar je bio Karačić Vejsil-aga, a nazir je Čučak hafiz Sulejman. Oporučena je trećina imetka bez preciznog navođenja. Odnosi se samo na opremanje i podmiriva-nje propuštenih obaveza. Oporučitelj navodi samo iznos od šest hiljada dinara duga njegovoj supruzi Elmas-hanumi, kćeri Abdi-age. Svjedoci su: Muharremagić Hafiz i Mehmed-aga.

64 Velikog je formata i napisana je na tankom papiru.65 Oporučeno je 80 osmanskih lira za bedeli-hadž. Vasijjet se odnosi na namirivanje

propuštenih obaveza i bedeli-hadž. Nema ubilježenih svjedoka. Vasi-muhtar je opou-čiteljev sin Murad-aga, a nazir njegov drugi sin Redžep-aga.

Oštećena, nedostaje drugi list. Vasijjetnama je poklon Omerović Šahan-efendije iz Priluka, Tuzla.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 111

A-3574/TO3Vasijjetnama66, datirana 28. 08. 1932. godine, Alije Želje, sina

Muhammedovog.67

A-3575/TOVasijjetnama68, datirana 01. muharrema 1342. godine, Bakardžić

Mehmeda, sina Jusufova, iz Kadi Ahmed-efendijine mahale.69

A-3576/TOOvjerena vasijjetnama70, datirana 09. rebiu-l-ahira 1359. godine, Mu-

jage Aščerića, sina Mehmed-age, iz mahale Komatin u Sarajevu.71

A-3577/TOVasijjetnama/uzorak72.

66 Srednjeg formata, ima tanki papir i ukrašena je crvenim ispisima,67 Sirćo hadži Hafiz je vasi-muhtar, a Salih-aga Željo je vasi-nazir. Vasijjetnama ima

bilješku na bosanskom koju je sastavio Alija Željo kao upozorenje nasljednicima da se za njegov ukop utroši kako je napisano 3500 dinara. Iz arhivskog materijala ljubuške porodice Ćerimović.

68 Srednjeg formata, ima debeli papir i ispisana je crvenim ukrasnim ispisima.69 11. kanuni evvela sačinjena je bilješka o preselenju na ahiret vasi-muhtara Pliske

Abdi-age i postavljanju vasi-nazira Hamdi-efendije Prele. Ova bilješka nalazi se i na bosanskom na poleđini vasijjetname u vidu dodatka. Svjedoci: hafiz Ibrahim Smajiš; hatib Kasap-zade hadži Ibrahim; šejh Šukri-efendija Arnabut-zade; Salih-aga Kazić; Sulejman-aga Fočak, berber; Mustafa-aga Sofić.

03. maja 1925. godine ubilježena je bilješka o promjeni vasi-muhtara Kamil-bega, sina Ahmeda Handžića, i vasi-nazira Subašića Ismail-age i postavljanje Nezir-age Karića. Iz arhivskog materijala ljubuške porodice Ćerimović, poklon Sejjida Strika.

70 Srednjeg formata, ima debeli papir i crvene ukrasne ispise.71 Dokument je ovjerio kadija sreskog šerijatskog suda sa dodatkom bilješke na bosan-

skom ispisanog na poleđini dokumenta u vezi sa promjenom nazira i vasi-nazira Lihe Salih-age i postavljenjem Muharrema Kolara 11. marta 1939. godine. Iz zbirke ljubuške porodice Ćerimović.

72 Srednji format ima žut i debeo papir i ukrasne crvene ispise. Iz zbirke ljubuške poro-dice Ćerimović.

Azra Gadžo-Kasumović112

A-3583/TO Oporuka bez datuma o podjeli ostavštine Jure Jurića po Božijem šeri-

jatskom zakonu.73

A-3610/TO-2Neovjerena vasijjetnama, datirana 1317/1899. godine74, Safije-hatun

Sarajke, iz džemata Ričice u visočkom kadiluku.75

A-3610/TO-1Neovjerena vasijjetnama, datirana 1306/1888. godine76, Šehagić

Muhammeda, sina Saliha, rođenog 1242. godine, iz sela Obre u visočkom kadiluku.77

A-3611/TO-8Neovjerena vasijjetnama, datirana 21. redžepa 1316. godine, Kalo

hadži Saliha, sina Mustafe, rođenog 1256. godine.

A-3612/TO-6Obrazac opće vasijjetname sastavljene bez navođenja konkretnih

podataka.

A-3616/TOOvjerena vasijjetnama78, datirana 29. zu-l-hidždžeta 1336. godine,

stanovnika mahale Sagrakči hadži Mahmud u Sarajevu Abdullah-efendije Bajrića, sina Husejin-efendije, iz Žepča, rođenog 1271. godine.79

73 Fotokopije dokumenata porodice Jurić iz dalmatinskog primorja koje su autoru ovog rada donijeli radi prevođenja. Na jednom papiru ubilježena su tri dokumenta: tezkera iz 1091/1680., kupoprodajni ugovor iz 1086/1675. i ova oporuka.

74 Navedena je samo godina.75 Poklon M. Ćemerlića.76 Samo je navedena godina.77 Poklon M. Ćemerlića.78 Velikog je formata i ima crvene ukrasne ispise.79 Oporučeno je 3507 kruna. Nije određen iznos za bedeli-hadž. Vasi-muhtar je Bajrić

Mehmed Numan-efendija a nazir je Ekmić hadži Mehmed-aga. Naknadno je upi-sana bilješka kojom oporučitelj za svog vasi-nazira postavlja umjesto navedenog Berberović Nezir-agu.

Testament ima ovjeru 24. jula 1919. godine Kotarskog šerijatskog suda u Žepču. Vasi-muhtar je bio njegov brat Bajrić Mehmed Numan-efendija, a nazir Ekmić hadži

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 113

A-3681/TO-1 Vasijjetnama, datirana 1270/1853. godine, Nafije, kćeri Murat-bega

Muslibegovića, iz mahale Hadži Veli u Mostaru.80

A-3681/TO-2Neovjerena vasijjetnama81, datirana početkom ševvala 1330. godine

Muslibegovića (Muslimbegovića) hadži Saliha, sina hadži Muhammeda.82

A-3681/TO-3Vasijjetnama/vesika, datirana 28. džumade-l-evvela 1340. godine,

Muslimbegović hadži Saliha sina hadži Muhammeda.83

A-3681¸/TO-4Vasijjetnama, datirana 1330/1911. godine, Muslimbegović hadži

Saliha, sina Muhammeda.84

A-3681/TO-12Kratka vasijjetnama85 Murat-bega, sina Muhammeda Muslibegovića

(Muslimbegovića).86

Mehmed-aga. Oporučena je trećina imetka. Tipičan primjer ovjerene vasijjetname koja se odnosi samo na opremanje i ukop/tedžhiz i tekfin.

80 Iz zbirke Muhammeda Emina Muslibegovića, posjednika iz Mostara.81 Malog je formata, napisana je na tankom papiru i oštećena je.82 Vasi-muhtar je njegov brat Omer-efendija. Svjedoci: Riđanović hadži Abdullah i nje-

gov brat Riđanović hadži hafiz Muhammed-efendija, Muslimbegović hadži Ahmed-efendija, Riđanović hadži Ahmed-efendija. Iz arhivske zbirke Muhammeda Emina Muslibegovića, posjednika iz Mostara.

83 Oporučena je trećina imetka 6000 kruna za opremanje mejjita i kefaret za propu-štene obaveze. Vasi- muhtar je oporučiteljev sin Mehmed Emin, a nazir je drugi sin Mehmed. Svjedoci su: Dizdar Abdullah, sin Ali-age, i katib Spahija hadži Mehmed Muslim-beg. Iz arhivske zbirke Muhammeda Emina Muslibegovića, posjednika iz Mostara.

84 Svjedoci: Riđanović hadži Ahmed-efendija, Žuljević hadži Omer-efendija, Čelebić hadži Muharrem, Novo hadži Salih-aga. Iz arhivske zbirke Muhammeda Emina Muslibegovića, posjednika iz Mostara.

85 Nije naveden datum. Vasijjetnama je oštećena.86 Iz zbirke Muhammeda Emina Muslimbegovića, posjednika iz Mostara.

Azra Gadžo-Kasumović114

A-3681/TO-14Vasijjetnama87, datirana 1255/1839. godine, Muslibegović Ahmed-

bajraktara, sina Murad-bega, sina Muhammeda.88

A-3681/TO-17Vasijjetnama, datirana krajem mjeseca zu-l-kadeta 1275. godine, o

ukopu Muslimbegović Muhammeda, sina Ahmeda, bajraktara.89 A-3688/TO-30Neovjerena sasvim kratka vasijjetnama90, bez datuma, Umije, kćerke

Saliha Išerića.91

A-3711/TO-3Kratka vasijjetnama92, datirana 25. redžepa 1304. godine, Nefise, kćeri

Ali Hušema, iz sela Kočevo (Kučevo), kasaba Zenica.93

A-3711/TO-4Vasijjetnama/koncept datirana 1304/1886. godine Nefise, kćeri Ali

Hušema iz mahale Kočevo u Zenici.94

87 Navedena je samo godina.88 Iz zbirke Muhammeda Emina Muslimbegovića, posjednika iz Mostara.89 Oporučeno je 4000 groša. Svjedoci su: imam Bajgorić Munla Mehmed, Čelar-zade

Mustafa-aga, njegov brat Salih-aga i Mehmed-baša Muhammed. Iz arhivske zbirke Muhammeda Emina Muslimbegovića, posjednika iz Mostara.

90 Formata 16x24cm.91 Vasi-muhtar je njen sin Salih. Oporuka se odnosi samo na kefaret propuštenih oba-

veza. Svjedoci su Ćiler Munla Ahmed i njegov brat Munla Hasan. Iz arhivske zbirke Muslibegović (Muslimbegović).

92 Ispisana je na tankom papiru.93 Vasi-muhtar je Šestić hadži Ahmed, sin Salihov. Oporučeno je 600 groša. Odnosi se

samo na opremanje, troškove ukopa i kefareta. Svjedoci: Katib Čaršimam Mehmed-efendija, Salih, sin Pašanića Omeraa spahije, Derviš Muharrem Pašalić. Jako oštećena. Pronađena je u rukopisima koje je poklonio GHB Čaršimamović Muhammed.

94 Vasi-muhtar je Šestić hadži Ahmed, sin Saliha iz Čaršijske mahale, a nazir je oporuči-teljicin sin Sadik. Oporučeno je 600 groša. Svjedoci su: Pisar vasijjetname Čaršiimam Mehmed-efendija, Salih, sin spahije Pašanića Omera, Derviš Muharrem Pašalić. Nalazi se među dokumentima koji su pronađeni u rukopisima koje je poklonio Muhammed Čaršimamović. Jako je ošećena!

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 115

A-3712/TO-1Neovjerena kratka vasijjetnama/koncept bez datuma Čaršimama

Muhammeda, sina Abdullaha, stanovnika mahale Kočevo (Kučevo?) u Zenici.95

A-3730/TOVasijjetnama/fotokopija, datirana 15. mjeseca zu-l-kadeta 1281. godi-

ne, Mustafe hadži Mehmedova, iz Isa-begove mahale u Sarajevu, rođenog 1256/1839. godine.96

A-3745/TOŠtampani obrazac, datiran 1347/1928. godine, vasijjetname koji je

izdala Islamska dionička štamparija u Sarajevu.

A-3803/TOŠtampani obrazac vasijjetname koji je štampala Islamska dionička

štamparija, Sarajevo.

A-3804/TOOvjerena vasijjetnama97, datirana 24. rebiu-l-evvela 1341. godine,

Zejnebe Mulla-hanume, kćeri Mustafa-bega Turhanije a žene Mahmudagića Muhammed-age, iz mahale Sarač Ali, rođene 1292. godine.98

95 Ukupno je oporučeno 1182 groša za troškove opremanja ukopa i kefareta. Vasi-muhtar je Jali-imam Munla Salih, sin Abdullaha, iz mahale Sekban, a oporučiteljev sin Numan-efendija je nazir. Svjedoci su: Atif Omeragić, Munla Edhem Jaliimam-zade, Munla Salih Tullam (ili Talam).

Na kraju vasijjetname iza spiska svjedoka stoji dodatak zabilješka da trećinu kuće, bašče i ostale svoje imovine oporučuje nakon smrti svojim unucima Hilmiji, Mehmedu Aliji i Abdullahu. Nalazi se u zbirci dokumenata koje je poklonio Muhammed Čaršimamović.

96 Vasi-muhtar je abadžija Puhalović Abd-aga. Troškovi ukopa iznose 1000 para. Svjedoci su: Hamamdžić Mulla Mehmed, Puhalović (Puhlović) Sulejman-aga, Kurdić Abdullah, (Čiklijica) Čaklica Mulla Began, Oporučiteljev brat Salih, (Džendž-agić) Cincagić Mulla Salih, Sabura Ibrahim-aga i drugi.

97 Velikog je formata i lijepo je ispisana.98 Vasi-muhtar je njen brat Turhani Ibrahim-beg, a nazir muž Mahmudagić Mehmed-

aga. Oporučeno je 2000 dinara za opremanje mejjita i namirivanje propuštenih dužnosti. U defteru troškova nisu precizno određene stavke pojedinih troškova. Vasijjetnama ima dodatak u kome stoji da se od ostatka oporučene trećine, nakon što se potroši za opremanje i bedeli-hadž, kupi dućan ili magaza, da se iznajmi i da se od

Azra Gadžo-Kasumović116

A-3805/TONeovjerena vasijjetnama99, datirana 01. redžepa 1326. godine, Habiba-

hanume, kćeri Mustafa-age Muždedžije, a supruge Šogolj-zadea Muhammeda Hamdi-efendije, rođene 1306. godine, iz mahale Abdul-halifa.100

A-3806/TONeovjerena vasijjetnama101, datirana 05. rebiu-l-evvela 1326. godine,

Muhammeda Hamdi-efendije, sina hadži Salih-efendije Šogolj-zadea, iz mahale Abdi-halife u Sarajevu, rođenog 1300. godine.102

toga pred dušu umrlog kolje svake godine kurban i uči hatma. Ispod teksta vasijjet-name stoji registracija koju je potpisao naib u Saraj Bosni i pečat Kotarskog šerijat-skog suda te markica od 5 dinara sa natpisom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Registracija je datirana 24. kanuni-evvela 1922. godine.

Na poleđini stoji pečat Kotarskog šerijatskog suda u Sarajevu kao ovjera na bosan-skom napisane registracije 20. oktobra 1927. godine o promjeni vasi-muhtara i nazi-ra. Kao nazir određen je Mehaga Muzdedžija od strane (Mulla-hanuma) Mulije, kćeri Mustaj-bega Turhanije, a udovice Glođo, preudate Mahmutagić umjesto njenog brata Ibrahim-bega Turhanije, a za vasi-muhtara imenovan je njen brat Ibrahim-beg Turhanija.

99 Ima veliki format i ukrašena je crvenim ukrasnim ispisima.100 Vasi-muhtar je oporučiteljicin muž Šogolj-zade Muhammed Hamdi-efendija a nazir

njen brat Muždedži Mehmed-aga. Oporučeno je 5000 groša za troškove oprema-nja, ukopa i podmirivanja propuštenih obaveza. Svjedoci su: Oporučiteljicin brat Muždedži-zade Mehmed-aga i Ibrahim-aga, Saatči-zade Hilmi-aga, Henda-zade Asim-aga i drugi.

101 Ima veliki format sa ukrasnim crvenim ispisima i običnom olovkom ispisanim izmje-nama.

102 Oporučeno je petnaest hiljada groša. Troškovi pojedinih stavki nisu uneseni u defter, samo stavka za hadž devet hiljada groša i naknada za vasi-muhtara 1200 groša za opre-mnaje, ukop i namirivanje propuštenih obaveza. Napisano je bilo da je vasi muhtar Novali-zade Ahmed-aga, sin Husejin-age, pa je precrtano i napisano Muždedži-zade Mehmed-aga, sin Mustafa-age, a kao nazir bio je upisan Muždedži-zade Mehmed-aga, sin Mustafa-age, pa je precrtano i napisano Turalić-zade Mehmed-efendija, sin Ali-age. Svjedoci su: Hadžibaščaušević Mustafa-aga, Ćesri-zade Ali-efendija, Nezirhodžić Mehmed-aga, Sudžuka Rasim-aga, Henda-zade Asim-aga, Šogolj-zade Mahmud-aga, Čučak hafiz Sulejman. Na vasijjetnami su običnom olovkom vršene ispravke i dopisivanja.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 117

A-3807/TOVasijjetnama103, datirana početkom džumade-l-evvela 1315. godine,

Merjem-hatun, kćerke Uzuni-zadea Muhammed-age, a supruge Kazanfer-zadea Mehmed-age, iz mahale Divan Katib u Sarajevu.104

A-3819/TONeovjerena vasijjetnama105, datirana početkom džumade-l-evvela

1318. godine, Imamovića Saliha, sina Muhammeda, iz mahale Kulin Bali u Sarajevu, rođenog 1258. godine.106

A-3820/TONeovjerena vasijjetnama107, datirana 07. rebiu-l-ahira 1265. godine,

Mehmeda Glođe, iz Ali-pašine mahale, rođenog 1230. godine.108

A-3824/TONeovjerena kratka vasijjetnama109, datirana mjeseca rebiu-l-evvela

1252. godine, Nefise, kćeri hadži Husejina, iz mahale Sarač Ismaila, rođena 1201. godine.110

103 Napisana je na debelom dvolisnom papiru sa crvenim ispisima.104 Oporučeno je 1500 groša za opremanje, ukop i kefaret. Vasi-muhtar je oporučiteljicin

brat Salih-aga, a nazir muž Muhammed-aga. Svjedoci su: Kazanfer-zade Ibrahim-aga, oporučiteljicin brat Ismet i Abdi-aga te amidža Mustafa-aga.

105 Napisana je na tanjem papiru sa crvenim ispisima i srednjeg je formata.106 Vasi-muhtar je Potogi-zade hadži Salih-efendija a nazir je oporučiteljev stariji sin

Mehmed-aga. Oporučeno je hiljadu dvjesto i jedan groš za opremanje mejjita i iskat. Svjedoci su: Klančar hadži Salih-aga, Subašić Mehmed-aga, Taltović (Talatović) Hasan-aga, Prepolić Hašim-aga, Šećeragić Mustafa-beg, Telebećir Ibrahim-aga. U dodatku na kraju stoji bilješka:

107 Srednjeg je formata, ispisana na debelom papiru i oštećena je. 108 Oporučeno je 1700 groša za troškove ukopa i kefarete. Vasi-muhtar je oporučiteljev

brat Akif Behdžet Mustafa, a nazir je njegov drugi brat Hašim Hasan. Nisu ubilježeni svjedoci.

109 Manjeg je formata, ispisana na debelom papiru i oštećena je.110 Vasi-muhtar je oporučiteljicin sin Mulla Ahmed, sin hadži Mustafe. Nazir je drugi

oporučiteljicin sin Mulla Sulejman. Oporučena je trećina imetka od 1500 groša. Svjedoci su: Sarač Muharrem-aga i njegov brat sarač Mulla Abdullah, tufe(n)kči mujezin i drugi.

Azra Gadžo-Kasumović118

A-3828/TONeovjerena vasijjetnama/koncept111 Tahira, sina Bajrama Gačanina,

iz Konjica, rođenog 1267/1850. godine.112

A-3831/TOVasijjetnama, datirana 1176/1762. godine, Saraji Sabura Mustafe,

sina hadži Muhammed-zadea, iz Sarajeva.113

A-3834/TONeovjerena kratka vasijjetnama/koncept114 , datirana 21. redžepa

1313. godine, Gafić-zadea Derviš Naim-efendije, sina Derviša.115

A-3835/TOPrepis sasvim kratke vasijjetname116, datirane 21. rebiu-l-ahira 1350.

godine, Vejsil-age Porče, sina Mustafa-age, rođenog 1289/1873. godine.117

A-3841/TONeovjerena vasijjetnama118, datirana 1250/1834. godine, Hasana,

sina Sulejmanova, iz mahale Nalčadži hadži Osmana u Sarajevu, rođen 1175/1761. godine.119 111 Manjeg je formata, ispisana je na tankom papiru i oštećena je. 112 Vasi-muhtar je Džumhur Sabit-aga. Nazir je oporučiteljev brat Mustafa-aga.

Oporučeno je 400 groša. Nema posebno navedenog mufredat-deftera. Oporuka je navedena u tekstu naracije.

Nedostaje dio dokumenta gdje se bilježi datum i svjedoci.113 Nedostaje najveći dio vasijjetname. Ima samo uvodni dio.114 Malog je formata i napisana je na dvolisnici od tankog papira.115 Vasi-muhtar je hadži Ahmedović-zade Ismail-efendija. Oporučeno je 200 kruna za

opremanje. Vasijjetnama nema formu tipične Birgivijine Vasijjetname. Oporučeno je da se prihodi dućana i bašče troše za učenje Kur’ana i mevlude. Svjedoci su: Basara hadži Mustafa-efendija iz Donjeg Vakufa, Redžepbašić-zade Mehmed-efendija iz Gornjeg Vakufa i drugi.

116 Ispisana je na dvolisnici od običnog tankog papira.117 Oporučeno 3000 dinara za opremanje mejjita. Svjedoci su: Hrustemović Omer-aga i

Mešanović Asim-aga, sin Mehmed-age.118 Manjeg je formata i ispisana je na debelom papiru.119 Vasi-muhtar je oporučiteljev zet Mustafa-alemdar, sin Saliha. Oporučeno je 600

groša i još tri hiljade groša za bedeli-hadž. Odnosi se na troškove opremanja, ukopa i bedeli hadža. Svjedoci su: Slinić hadži Hasan i njegov brat hadži Salih, Užičanin hadži Jusuf-aga, Nakkaš-oglu Mustafa-aga, Kutijarefendi-zade Mulla Abdi Sabri i njegov

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 119

A-3999/TONeovjerena vasijjetnama, datirana 04. džumade-l-evvela 1308. godi-

ne, Mehmed-age, sina Mustafa-age, iz Hadži Jahja-pašine mahale, rođenog 1253/1837. godine.120

A-4046/TONeovjerena vasijjetnama121 datirana 01. redžepa 1269. godine

Kreševljaka Mulla Saliha, sina hadži Ahmeta, rođenog 1236/1820. godine iz mahale Topal Ejnehan u Sarajevu.122

A-4050/TONeovjerena vasijjetnama123, datirana 12. rebiu-l-evvela 1306. godine,

Ćamile, kćeri kapetana hadži Sulejman-age, iz mahale Halač Davuda, rođene 1285/1868. godine.124

brat Mulla Muhammed, Džino-oglu Mulla Ahmed i drugi. Dokument je oštećen, nedostaje dio dokumenta.

120 Vasijjetnama je posebno velikog formata (80x48), napisana na tanjem papiru sa crvenim ukrasnim ispisima, djelom je oštećena. Oporučeno je 400 groša. Odnosi se na opremanje, ukop i kefarete. Vasi- muhtar je Pamuk Abdullah-aga. Nazir je Pamuk Mustafa-aga. Svjedoci su: Imamović Hurrem-aga, Imamović Mehmed, Karabdić Salih-efendija, Džafo Ahmed-aga, Novljanin hadži Mehmed-efendija. Oštećena.

121 Srednjeg je formata i ispisana je na tanjem papiru.122 Oporučeno je 12500 groša za troškove opremanja, ukopa, kefarete i bedeli-hadž. Za

bedeli-hadž je izdvojeno 5000 groša i 500 za troškove bedela. Također je izdvojeno 2000 groša za dobrotvorne svrhe. Svjedoci su: Kreševljak havadže Mulla Abdi, Hakir-zade Ibrahim-aga, Varešanović Mulla Salih, Dogramadži Mulla Abdi, Mašo-zade Mujaga, Mulla Salih, sin Mulla Ebu Bekira, Osman Mulla Ahmed, Ali Kadi-zade Mulla Šakir, sin Ali-efendije.

123 Srednjeg je formata, ispisana je na tankom papiru i mjestimično je tekst podvučen crvenim linijama.

124 Oporučeno je 3000 groša za troškove opremanja, ukopa i kefarete. 2000 groša opo-ručeno je da se da pod interes za klanje kurbana svake godine, sadaku fukari, učenje mevluda i tevhida i mukavvu u mahalskoj džamiji. Vasi-muhtar je njen muž Hasibović Ali-efendija, sin Ahmed-efendije, a nazir je njen brat Ali-aga Hadžikapetanović, sin hadži Sulejman-age. Svjedoci nisu registrirani.

Azra Gadžo-Kasumović120

A-4156/TONeovjerena vasijjetnama125, datirana 08. džumade-l-evvela 1241. godi-

ne, Mustafe, sina Osmana, stanovnika mahale Halač Davud u Sarajevu.126

A-4157/TONeovjerena vasijjetnama127, datirana 29. redžepa 1234. godine,

Hatidže, kćeri Husejina, iz mahale Tuti-bula, rođene 1167/1753. godi-ne128.

A-4262 (3730/TO Vasijjetnama/fotokopija, datirana 15. mjeseca zu-l-kadeta 1281. godi-

ne, Mustafe hadži Mehmedova, iz Isa-begove mahale u Sarajevu, rođenog 1256/1840. godine.129

A-4287/TONeovjerena ponovo sastavljena, tj. nova vasijjetnama130, datirana

10. šabana 1314. godine Esma-hanume, kćeri Softić Salih-age, iz mahale Kebkebir hadži Ahmed u Sarajevu, rođene 1277/1860. godine.131

125 Srednjeg formata, napisana je na dvolisnici debelog papira sa žutim flekama.126 Oporučeno je 280 groša za troškove opremanja, ukopa te iskati-salat i kefaret. Vasi-

muhtar je hadži Jusuf hafiz-efendija. Svjedoci su: attar hadži Omer-alemdar, hadži Fejzullah-aga, Skopljak (Uskupjevi) Jahja, hafiz Hasan, sin Jahjaa, Kara Abdi, sarač, i njegov sin Muhammed, moj amidža Salih-alemdar.

127 Manjeg formata, napisana je na debelom papiru.128 Oporučeno je 250 groša. Odnosi se na opremanje mejjita, ukop i kefarete. Svjedoci

su komšije oporučiteljice: Salih-baša, Ismail-baša i Mustafa-baša.129 Oporučeno je 1000 groša. Vasi-muhtar je abadžija Puhalović Abd-aga. Svjedoci su:

Hamamdžić Mulla Mehmed, Puhlović (Puhalović) Sulejman-aga, Kurdić Abdullah, Čaklica Mulla Began, Cincagić (Džendžagić) Mulla Salih, Sabura Ibrahim-aga.

130 Velikog formata, napisana je na tankom papiru sa crvenim ukrasnim ispisima.131 Vasi-muhtar je njen muž Mustafa Asim-efendija, a vasi-nazir je njen brat Softić

Mehmed-aga. Oporučeno je 12000 groša. U defteru pojedinačnih stavki troškova navode se iskati za propuštene a neučinjene obaveze koje su bile prava muža, rodite-lja, komšinice, životinja i ostalih Božijih robova. Iznos pojedinih stavki nije naveden u mufredat-defteru, a stavke su vrlo opširno navedene. Oporučiteljica u glavnom dijelu vasijjeta ne navodi opis postupaka sa umirućim, nego samo upućuje na izvrša-vanje iskati-salata i ostalog te navodi da se postupa po priloženom mufredat defteru pri opremanju i ukopu.

Svjedoci su: Kumašin Abdullah-aga, Muidović Sejjid-aga, Muvekkit-zade Husejin-efendija, Softić Junus-aga, papučar Ibrahim-aga, Halilbašić Abdullah-aga i drugi.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 121

A-4317/TONeovjerena vasijjetnama132, datirana 12. safera 1341. godine, Esma-

hanume, kćeri Ali-age Madžarevića a supruge umrlog Mehmed-age Brkića, iz mahale Debbag hadži Sulejmana, rođene 1293/1876. godine.133

A-4494/TONeovjerena vasijjetnama134, bez datuma, Fatime Cico, kćeri Hadži

Jamak-zadea (Hadžijamaković) Muhammed-efendije, iz mahale Ćose Sinan, rođene 1270/1853. godine.135

A-4517/TONeovjerena vasijjetnama136, datirana 09. džumade-l-evvela 1322.

godine, Neretljaković Muhammeda, sina Mustafe, iz mahale Souk Bunar, rođenog 1267/1850. godine.137

Ispod oporuke prije troškova stoji: . Ispod potpisa svjedoka stoji dodatak kojim se napominje da ako ne bude dovoljno oporučenih 12000 groša, vasi-muhtar i nazir izdvoje iz trećine imetka onoliko koliko je dovoljno te upozorenje: Išbu vasiyetname mucibince amel oluna. koje je svojstveno samo vakufnamama. Potom stoji i drugi opširan dodatak u vezi s bedeli-hadžom. Za bedeli-hadž je određeno 2500 groša a za troškove pri odlasku i povratku bedela 800 groša.

132 Velikog formata sa crvenim ukrasnim ispisima.133 Vasi-muhtar je Spaho-zade Fehim-efendija a nazir je oporučiteljicin zet Bajraktarević

Ahmed-aga. Oporučeno je 30000 kruna. Vasijjetnama ima dodatak ispod mufredat-deftera, koji sadrži troškove opremanja i namirivanja propuštenih vjerskih obaveza, u kojem oporučiteljica oporučuje da kuća u kojoj stanuje je njena za njenog života a da se poslije njene smri podijeli njenim kćerima da joj zajedno pred dušu svake godine kolju kurban. Svjedoci su: Madžarević Junus-aga, Madžarević Mehmed-aga. Užičeli Abdullah-efendija i drugi.

134 Srednjeg formata, napisana je na debelom papiru.135 Oporučeno je 1200 groša za opremanje mejjita i kefarete. Vasi-muhtar je oporučite-

ljicin sin Salih Cico, a nazir njen brat Abdullah-efendija. Svjedoci su: Zlatar Akif-aga, Hadžijamaković Mehmed-aga, Cico Husejin-aga i oporučiteljicin brat Adem-aga.

136 Velikog formata, napisana na debelom papiru sa ukrasnim crvenim ispisima.137 Oporučeno je 2400 groša za opremanje, ukop, kefarete te kurban u godini kad bude

oporučitelj umro. Vasi-muhtar je oporučiteljev brat Mehmed-aga, a nazir je njegov sin Mustafa. Svjedoci su: Neretljaković Ahmed-aga, Čizmić Mehmed-aga, Neretljaković Sejfullah i drugi.

Azra Gadžo-Kasumović122

A-4521/TONeovjerana vasijjetnama datirana početkom mjeseca zu-l-hidždže

1244. godine Mustafe alemdara, sina Saliha iz Peltek Husamuddinove mahale, rođenog 1195/1780. godine.138

A-4522/TONeovjerena vasijjetnama, datirana 23. zu-l-kadeta 1244. godine,

Umihane, kćeri Hasana, iz Peltek Husamuddinove mahale u Sarajevu.139

A-4523/TONeovjerena vasijjetnama, datirana 1236/1820. godine140, hadži

Muhammeda, iz mahale Debbag Sulejman..141

A-4527/TONeovjerena kraća vasijjetnama, datirana 15. safera 1261. godi-

ne, Fatime, kćeri Numana, iz Kemal-begove mahale u Sarajevu rođene 1220/1805. godine.142

138 Oporučeno je 650 groša za opremanje, ukop i kefarete.. Svjedoci su: Kazzaz hadži Derviš, Mulla Abdullah Ćato, sin hadži Ibrahima, hadži Jusuf-aga Užičevi, kazzaz Mulla Mehmed, sin hadži alemdara Duranovića.

139 Vasi-muhtar je oporučiteljicin muž Mustafa-alemdar a nazir njen brat Bajrami. Oporučeno je 700 groša za troškove ukopa i kefareta. Svjedoci su: hadži Derviš, kazaz, oporučiteljicin brat Mulla Bajram, Mulla kašif hadži Muhammed Efendi-zade, Mehmed-aga Hikmetaga-zade, Mulla Abdullah Ćato, sin hadži Ibrahima, Abdi-alemdar Hakir-zade.

140 Ubilježena je samo godina.141 Vasi-muhtar je Mustafa-alemdar. Oporučeno je 700 groša za troškove opremanja i

kefareta. Mufredat-defter sastavljen pa prekrižen. Svjedoci su: Mehmed-aga, hadži Husejin, Kutudžu-zade Munla Muhammed, Šamo Salih, Debbag-oglu Munla Salih, Munla Sabir Hafiz-zade, Nakkaš-oglu Ibrahim-alemdar.

142 Oporučeno je 600 groša. Vasi-muhtar je Islam-oglu kazaz Mulla Ibrahim iz maha-le Pešiman hadži Ismaila, a nazir je Salih, sin Mehmedov iz mahale Kemal-bega. Svjedoci su: Ismail Efo-zade Mulla Abdullah, Mulla Salih-oglu Mulla Muhammed, kazaz jamak Osman, Fišak-oglu kovač Abdi, Sirgi kazaz Mustafa i drugi

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 123

A-4528/TOKratka neovjerena vasijjetnama143, datirana mjeseca džumade-l-ahira

1321. godine, Paše, kćeri Muhammeda Hunića, iz mahale Kulin Bali, rođene 1260/1844. godine.144

A-4536/TONeovjerena vasijjetnama, datirana mjeseca džumade-l-evvela 1224.

godine, Meve-hatun, kćeri Salih-baše, iz sela Ferhatli, Pazarić.145

A-4565/TOPrepis nedatirane tzv. Pejgamberske vasijjetname na murad.146

A-4573/TO-2Koncept sasvim kratke vasijjetname147, datirane 20. rebiu-l-evvela

1331. godine, Mehmeda, sina Mustafe Kazića, iz sela Trzanj u sarajevskom kadiluku.148

143 Ima narandžaste, maslinaste i crvene ispise.144 Vasi-muhtar je opunomoćiteljicin sin Uzejr, a nazir njen muž Salih-aga Imamović.

Oporučeno je 1000 groša za troškove ukopa te iskati-salat i kefaret. Svjedoci su: Hunić Ibrahim-aga, Subašić Mehmed-aga, Silistra hadži Mustafa-aga, Jusić Mehmed i njegov brat Emin, oporučiteljicin sin Abdullah i drugi.

145 Vasi-muhtar je Kramar-zade Mulla Mustafa, a nazir je oporučiteljicin muž Mehmed-spahija. Oporučeno je 118 groša za opremanje, ukop i namirivanje propuštenih dužnosti. Svjedoci su: Fejzullah Alibašić, Mehmed-baša Numić, Abdullah Mehmedi, Mustafa-baša Duranović, Sinan-baša Duranović, Omer-beg Korić i drugi.

146 Govori o snu nekog šejha Ahmeda kome je na san došao Pejgamber i na osnovu toga iznosi loša predviđanja o vremenu koje počinje sa 1330/1911. godinom do navodne pojave dedžala 1370/1950. godine. Dokument je pronađen u Aziziji džamiji sa još nekoliko dokumenata koji su pripadali uživaocu zeameta u selu Ostrožac, nahija Valjevo. Usp. dokumente od broja 4559-4563 i broj 4565. Dokument je poklonio 2002. godine Osman Kavazović, imam u džamiji Aziziji u Brezovom Polju.

147 Napisana je na dvolisnici od tankog papira.148 Vasi-muhtar je Ali-efendija Šarić, a nazir Ramazan Midžić. Nije naveden ukupan

iznos oporuke a navedene su u mufredat-defteru stavke za uobičajene troškove čiji je iznos 100 forinti. U tekstu oporuke stoji da vasi-muhtar i nazir na šerijatski način, bez rasipanja obave devr iskati-salata, posta, hadža i hakova. Svjedoci su: džemaat-baša Vejsil Pilak (ili Bilak) i Salih-aga Kanber. Iz zbirke Osmana Sokolovića.

Azra Gadžo-Kasumović124

A-4610/TOOvjerena vasijjetnama149, datirana 04. džumade-l-evvela 1317. godine,

Hasne, kćeri Mustafe, iz mahale Než-zade u Sarajevu, rođene 1265/1848. godine.150

A-4611/TOVasijjetnama, datirana mjeseca džumade-l-ahira 1303. godine, Fatime

kćeri Mustafe, žene Rende Mulla Mustafe, iz Jeni mahale.

A-4612/TONeovjerena vasijjetnama151, datirana mjeseca redžepa 1326., Seide,

kćeri Abdi-age Brkanića, iz mahale Gazgani (Kara Ferhad), rođene 1284/1867. godine.152

A-4613/TONeovjerena vasijjetnama153, datirana mjeseca džumade-l-evvela 1283.

godine, Saka (Sakić) Abdullaha, sina Adema, rođenog 1223/1808. godine.154

149 Napisana je na požutjelom debelom papiru sa ukrasnim crvenim ispisima.150 Vasi-muhtar je Mišoprež Abdi-aga, a nazir je oporučiteljicin muž Abdullah-aga.

Oporučeno je 1500 groša za troškove opremanja, ukopa, kefareta. Svjedoci su Bujak Hasan i Bujak Mustafa i drugi.

Ispod teksta glavne i uobičajene oporuke/vasijjeta stoji dodatak o vasijjetu kojom oporučuje svoju polovinu kuće svom mužu ako umre prije oporučiteljice.

Vasijjetnama je ovjerena 23. septembra na Kotarskom šerijatskom sudu u Sarajevu. Tekst ovjere sa dvije markice od 40 (kruna?) iz 1899. godine ubilježen je ispod registriranih svjedoka i jedna markica je zalijepljena od 2 krune na zaglavlju iznad Bismillah. Drugi tekst ovjere registriran je na poleđini dokumenta.

151 Velikog formata, napisana je na dvolisnom smeđem papiru. Oštećena je.152 Vasi-muhtar je njen muž Kasab-zade Sulejman-aga, a nazir je oporučiteljicin brat

Brkanić Ibrahim-aga. Oporučeno je 3000 groša. U mufredat-defteru nisu navedeni iznosi pojedinih stavki. Pored uobičajenih stvaki ispod mufredat-deftera stoji bilješka o vasijjetu serdžade za mahalsku džamiju. Odnosi se na opremanje mejjita, ukop i kefarete. Svjedoci su: Sokollu Ibrahim-aga, Sokollu Mehmed-aga, Šahić Mehmed-aga, Šarenkapa Ahmed-aga, Sokollu Ejjub-aga, Handžić Mehmed-aga, Zec Asim-aga, Šarenkapa Mehmed-aga, Salih Alibegić, Šarenkapa Mujaga i drugi.

153 Napisana je na tankom dvolisnom papiru.154 Vasi-muhtar je Sarajlija Bekro-zade Muhammed, sin Ahmeda, a nazir je Sarajlija

Karmarić (ili Kramarić, Krmarić) Nuri. Oporučeno je 600 groša. Zadnji dio doku-menta nedostaje.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 125

A-4614/TONeovjerena vasijjetnama155, datirana 14. džumade-l-ahira 1283. godi-

ne, Muhammeda, sina hadži Saliha, iz mahale Arab Džedid u Sarajevu, rođenog 1261/1845. godine.156

A-4615/TONeovjerena vasijjetnama/koncept157, datirana 24. ševvala 1340. godi-

ne, hadži kasapa Sulejmana, sina hadži Ahmeda, iz mahale Gazgani u Sarajevu, rođenog 1271/1854. godine.158

A-4616/TO-1Ovjerena vasijjetnama159, datirana 07. džumade-l-evvela 1327. godine,

Kundura Omer-age, sina Mehmed-age, iz Šejh Muslihuddinove mahale u Sarajevu, rođenog 1252/1836. godine.160

155 Napisana je na običnom dvolisnom papiru.156 Oporučeno je 10000 groša, od toga za bedeli-hadž 6000 a 500 za troškove pri odla-

sku i dolasku bedela. Odnosi se samo na troškove opremanja, ukopa i bedeli-hadž. U vasijjetu ima stavka o izdvajanju 1500 groša da se da pod interes za mukavvu i kurban. Svjedoci su: Vatrenjak Hamza-aga, Džino-zade hadži Ahmed-aga i njegov sin Sulejman-aga, Nakkaš-zade Salih-aga, Karač Mulla Abdu-l-Hamid, Kutijar-zade Osman-aga, Telalagić-zade Mehmed-aga, Hadžihalilović Mustafa i drugi.

157 Napisana je na običnom dvolisnom papiru.158 Vasi-muhtar je Handžić Mehmed-aga iz mahale Žagrići, a nazir je Zec Asim-aga iz

mahale Havadže hadži Mustafa. Nije naveden iznos oporuke niti iznos pojedinačnih stavki u mufredat-defteru. Svjedoci su: Sarija Ibrahim-aga, Kantardžić Mehmed-aga i njegov brat Sadik-aga, Brkanić Ibrahim-aga, Hadžić Muharrem-efendija, Damadžić Mehmed-aga i drugi.

159 Velikog formata, ima ukrasne crvene ispise.160 Nije naveden iznos oporuke niti iznos pojedinih stavki u mufredat-defteru. Odnosi se

na troškove opremanja, kefareta i hadža. Vasi-muhtar je sarajevski trgovac Ćesri-zade Hamid-aga, a nazir je Čučak hafiz Sulejman-efendija. Oporučena je trećina imetka. Svjedoci su: Biraderim-zade Ibrahim-efendija, Toko-zade Edhem-aga, Toska Nezir-aga, Ketendži-zade (Ćetenija) Mehmed-aga, Baba hadži Mehmed-aga, Zendžil hadži Ahmed-aga, Kujumdži-zade Mustafa-aga i drugi. Ispod spiska svjedoka ubilježena je potvrda i registracija vasi-muhtara i nazira iz 1909. godine kod Kotarskog šerijatskog suda u Sarajevu i zalijepljene su dvije bosanskohercegovačke markice vrijednosti 1 kune.

Azra Gadžo-Kasumović126

A-4616/TO-2Mali dio vasijjetname161 Omera, sina Mehmeda-age Kundure.162

A-4617/TOKratka i neovjerena vasijjetnama163, datirana 24. rebiu-l-ahira 1315.

godine Ajkune, kćeri Mehmeda Šačića, iz mahale Souk Bunar u Sarajevu, rođene 1235/1819. godine.164

A-4816/TONeovjerena vasijjetnama/nepotpuna kopija, datirana 18. redžepa

1296. godine, Havve, kćeri Ibrahima, iz mahale Hadži Idriz-efendije, rođene 1236/1820.godine.165

A-4820/TOVasijjetnama, datirana 29. ševvala 1325. godine Vasvijje, kćeri Ibrahima

Kišlaka, a supruge Tajjib-efendije Saračevića iz mahale Vekil-harč.166

A-4821/TOVasijjetnama, datirana 05. džumade-l-ahira 1336. godine, Ašide-

hatun, kćeri Mehmed-age Vatrenjaka, a supruge Jusuf-efendije Rašidagića, nastanjene u mahali Havadže-zade hadži Ahmeda.167

161 Ostatak vasijjetname je otkinut i izgubljen.162 Vasijjetnamom je oporučeno 3500 groša. 163 Napisana je na običnom papiru.164 Oporučena je trećina imetka za troškove opremanja, ukopa i kefareta. Vasi-muhtar

je oporučiteljicin sin Mustafa Lulo, prvi nazir je njen sin Ibrahim Lulo, a drugi nazir je kasap Sulejman-aga, sin hadži Ahmeda. Svjedoci su: Bibić Ahmed, njegova braća Salih i Ibrahim, Handžić Mehmed-aga, Mullaosmanović Mulla Osman i drugi.

165 Vasi-muhtar je oporučiteljicin brat Mustafa, sin Ibrahima, a nazir je njen stariji sin Abdullah, sin Saliha. Svjedoci su: Sadžak Ahmed-aga, Sadžak Salih-aga, oporučitelji-cin brat Salih-aga i drugi. Kopiju od svog prijatelja donio Muhammed Mušić.

166 Ukupno je uvasijetila 2400 groša. Vasi-muhtar je njen muž Tajjib-efendija Saračević, a nazir njen djever hadži Muhammed-efendija Saračević. Svjedoci su Osmanagić Abdusselam-efendija, Pandža-zade hafiz Muhammed i drugi.

167 Uvasijetila je 1800 kruna. Vasi-muhtar je njen muž Jusuf-efendija Rašidagić, a nazir je Hamdi-efendija Rašidagić.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 127

A-4841/TO Vasijjetnama stanovnika mahale Vekil-harč u Sarajevu, es-sejjida

hadži Abdullaha Mensura, sina es-sejjida hadži hafiza Ibrahima, poznatog kao Sarač-zade, muderris u medresi Merhemića u gradu Saraj Bosni, rođe-nog 1245. godine.168

A-4853/TOVasijjetnama, datirana 16. džumade-l-ahira 1336. godine, Atijje, kćeri

hadži Mehmed-age Hadžića, a žene Aguši hadži Muhammed-age, rođene 1291. godine.169

V- 177Vasijjetnama170, datirana 1263/1846. godine, Gradaščević-Kapetanović

Ebu Bekira, sina Osmanova.171

VASIJJETNAME NA BOSANSKOM JEZIKU

A-302/B-1Ovjerena vasijjetnama na bosanskom Fatime Željo, rođ. Slinić, rođe-

ne 1864. godine, ubilježena na obrascu Mehmeda Handžića sa ovjerom Šerijatskog suda 1935. godine.172

168 Navedeni izdvaja 3000 groša za opremanje kada umre. Vasi-muhtar je bio Svrzo-zade Ahmed-efendija, a nazir njegov zet Janjica hafiz Šakir-efendija, sin Asima Abdullah-efendije. Vasijjetnama ima sudsku ovjeru datiranu 13. rebiu-l-evvela 1312. godine. Svjedoci su: Andelib-zade (Zečević) Alija, Andelib-zade Mehmed Nedžati i drugi.

169 Vasi-muhtar je Šabić Muhammed-aga, sin hadži Ibrahim-age, a nazir je Turković Muhammed-aga, sin hadži Salih-age. Vasijjetnama se odnosi samo na postupanje sa umirućim i opremanje umrlog. Ovjera je datirana 16. rebiu-l-evvela 1337. godine.

170 Kratka vasijjetnama, napisana je na običnom papiru malog formata. Registrirana je od ranije u zbirci sa vakufnamama.

171 Oporučeno je 1575 groša za ukop, iskati salat te kefaret posta i jemina. Također je u dodatku/zejl naznačen iznos za potrebe službenika Osman-kapetanove medrese, Svirac džamije i mekteba Vasi-muhtar je Mahmud-beg. Svjedoci su: Munla Ahmed, sin Hasan-hodže, Munla Mustafa, sin Husejina Bajrića, derviš Ahmed, sin Mustafe i drugi.

172 Nedostaju dva lista. Vasi-muhtar je hadži hafiz Asim-efendija Sirćo, a nazir je Muharrem-aga Slinić Oporuka iznosi 6006 para. Svjedoci su: Husejn-aga Slinić, Alijaga Željo i Mehaga Sirćo.

Azra Gadžo-Kasumović128

A-302/B-2Neovjerena vasijjetnama na bosanskom, datirana 1944. godine, hadži

Mehmeda Hanjalića, sina Hamida i Murade, iz Foče, rođenog 1878. godi-ne.173

A-626/BOdluka šerijatskog suda u Sarajevu, datirana 23. decembra 1934. godi-

ne, o izvršenju oporuke Ibrahim-efendije Zafranije (umro 1934.)174

A-642/B (3883)Vasijjet Alije Pašaporta datiran 02. I 1935. godine u Novom Pazaru.175

A-691/BObrazac vasijjetname na bosanskom koju je izradio Mehmed Handžić,

a izdalo društvo Merhamet 1353/1934. godine.

REGESTE VASIJJETNAMA IZ SIDŽILA VAKUFNAMA SV I, II, III176

SV I redni broj 133, str. 235Vasijjetnama177 hadži Bisera-hanume iz Gradačca, datirana 1305/1888.

godine.

SV I, redni broj 340Vasijjetnama, bez datuma, Talirević Mulije-Aiše.

173 Sastavljena je na obrascu Mehmeda Handžića. Oporučeno je 50000 kuna za oprema-nje mejjita. Vasi- muhtar je Asim Sirćo, a nazir Uzeir Hanjalić. Svjedoci su: Selim-aga Hanjalić, Uzejir Hanjalić i Rašid Hanjalić.

174 Uz odluku su priložena 4 priloga: tekst oporuke, očitovanje, urudžbena isprava i odluka o naplati pristojbe.

175 Iz zbirke Fejzullah-efendije Hadžibajrića.176 Popisane kao vakufname u radu Zejnil Fajić, Anali GHB, knjiga V-VI, Sarajevo,

1978., str. 245-302. 177 Registrirana je kod Fajića kao vasijjetnama.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 129

SV I , redni broj 309, str. 38-39.Vasijjetnama178, datirana početka šabana godine 1311., Rezzaković

Mustafe, sina hadži Ibrahimova, iz Čaršijske mahale u Fojnici, rođenog 1252. godine.179

SV I, redni broj 310, str. 37.Vasijjetnama180, datirana 1287/1870. godine, Kzović (Krzović) hadži

Saliha, sina Abdullaha, iz mahale Iplidžik u Sarajevu, rođenog 1208. godi-ne.181

SV I redni broj 272, str. 70Kratka oporuka/vasijjet182, datirana 1307/1890. godine, sačinjena

u vidu izjave u prisustvu Hašim-bega, sina Mustafa-bega Biščevića hadži Hasan-bega, sina Mustafa-bega Biščevića, iz Krupe.183

178 Registrirana kod Fajića kao vakufnama.179 Oporučeno je 2800, od toga 1575 za uobičajene stavke oko opremanja mejjita, a

1230 pod interes za potrebe mukavvi u Čaršijskoj džamiji. Vasi-muhtar je oporuči-teljev sin Asim. Nazir je Juzbašić Ibrahim-aga. Svjedoci su: Hajrullah Emin, Turko Abdija, Hamdi Juzbašić, Rasim Rezzaković. Pored troškova za ukop oporučene su i nekretnine za mukavve u džamijama, Čaršijskoj, Atik džamiji i Gornjoj džamiji te učenje mevluda.

180 Registrirana kod Fajića kao vakufnama. 181 Oporučeno je 1500 groša. Vasi-muhtar je njegov sin Mustafa iz mahale Iplidžik,

a nazir njegov drugi sin Abdullah iz mahale Mulla Arab Atik. Svjedoci su: Hadžimustafić hadži Mustafa-aga, Saračević Munla Husejin, Bjelobrk hadži Salih, Papučar Ahmed-aga, Hadžimustafić Husejin i drugi.

Ispod vasijjetname (sa defterom troškova za opremanje mejjita) stoji dodatak bilješka o vakufljenju dućana od čijeg će se prihoda kupovati mukavva za deset džamija u okviru sarajevske tvrđave, te druga bilješka o vakufljenju dućana u Saračkoj čaršiji, za vaz u Iplidžik džamiji preko ramazana, za mukavve svijeće, za klanje dva kurbana s tim da se meso podijeli siromasima, te da se u rebiu-l-evvelu uči mevlud i tevhid.

182 Evidentirana kao vakufnama kod Fajića. 183 Odnosi se na uvakufljeni novac pod interes za potrebe učenja Kur’ana, mukavvi za

džamiju, za imama i one koji uče Kur’an. 600 forinti je određeno za bedeli-hadž a 300 forinti je dato pod murabehu.

Vasi-muhtar za izvršenje ovog vasijjeta je njegov brat Ibrahim-beg. Potpisao naib Krupe Ali Hilmi.

Azra Gadžo-Kasumović130

SV I redni broj 273Kratka registracija vasijjeta184, datirana 1306/1889. godine, Arnautović

Husejina, sina Paše, iz Krupe.185

SV I redni broj 270, str. 71 Kratka registracija vasijjetname186, datirana 1301/1883. godine,

Ahmeda Rešida, sina Mehmeda Šabo, iz kasabe Krupa.187

SV I redni broj 271, str. 71Kratka vasijjetnama188, datirana 1305/1887. godine, Salka, sina Abdije

Jugića, iz Pazardžik mahale, iz Krupe.189

SV I redni broj 247, str. 97Kratka vasijjetnama190, datirana 1307/1890. godine, Filipović Daut-

bega, sina Hasan- bega, iz Ključa.191

184 Nije evidentiraana kao vasijjetnama kod Fajića. 185 Izjavio je da se izdvoji iz njegovog imetka 300 forinti da se da nakon njegove smrti

pod interes i da se od dobiti/ribh finansira učenje Kur’ana, paljenje svijeće u dža-miji Gornje mahale. Vasi-muhtar je mutevelija spomenute džamije Ahmed-beg, sin Ahmed-bega Beširevića, a nazir je imam. Svjedoci su: imam u mahali Pazardžik Salih-efendija Nukić i Mehmed i Osman Arnautović, muhtar Ibrahim Spahić, Ali-hodža Čaušević.

186 Nije uopće registrirana kod Fajića ni kao vakufnama ni kao vasijjetnama. 187 Vasi-muhtar je Mustafa, sin hadži Ahmed Proho. Uvasijetio je i trošak za uobičajene

stavke opremanja mejjita/tedžhiz i tekfin te 600 groša pod interes da se daje za imama i mujezina, svijeće i prostirku za džamiju u mahali Cerin ? Svjedoci su: imam Cerin džamije hadži Munla Ibrahim Šabo, terzija Osman Ćehajić, muhtar Mehmed Ramaš, Ibrahim, sin Ibrahima Ćehajića, Mustafa, sin hadži Ibrahima Šabo i drugi.

188 Nije registrirana kao vasijjetnama kod Fajića. 189 U prisustvu Mehmed-bega, sina Miralem-bega dao je izjavu da se za njegovo opre-

manje izdvoji pet forinti iz trećine njegovog imetka, 30 forinti za iskati-savm, salat i kefaret, 5 forinti za nišane, 70 forinti da se da pod interes/murabeha i od tog da se daje svake godine za mukavvu u Pazardžik džamiji, a od preostalog viška vasi-muhta-ru Mehmed-begu. Svjedoci su: Salih-efendija Pašalić, Muharrem Šarić i drugi.

190 Nije registrirana kao vasijjetnama kod Fajića. 191 U prisustvu svjedoka Filipović Salih-bega i Kapetanović Jusuf-bega oporučuje da

se izdvoji za opremanje 500 groša te određene iznose za ostale uobičajene troškove. Također je odredio da se uvakufi jedna čajira od čijih će se prihoda svake godine učiti mevlud. Čajiru je uvakufio za džamiju u čaršiji Ključ. Vasi-muhtar je hadži Idriz-beg Filipović. Ovjeru je izvršio sejjid Hasan Sukeri, naib Zvornika, 28. februara 1290. godine.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 131

SV I redni broj 237, str. 105 Vasijjetnama192, datirana 1303/1885. godine, Hatidža-hanume, kćeri

Mehmed-bega, iz Gradačca.

SV I , redni broj 230, str. 85Vasijjetnama193 (i vakufnama), datirana 13. rabiu-l-evvela 1265. godi-

ne, oporučitelja i vakifa Ahmeda, sina Ibrahima Tuce.194

SV I, redni broj 243, str. 101. Vasijjetnama195, datirana 07. rebiu-l-evvela 1302/ 1885. godine,

Arnaut Ibrahima, sina Abdul-Fettahova, iz Dervente.196

SV I redni broj 237, str. 105Vasijjetnama197, datirana 25. rebiu-l-evvela 1303. godine, Hatidža-

hanume, kćeri Mehmed-bega, stanovnice Kala mahale, iz kasabe Kala/Gradačac.198 192 Registrirana je kod Fajića kao vasijjetnama.193 Nije registrirana kao vasijjetnama kod Fajića. 194 Oporučeno je 8120 groša. Oporučio je da se uvakufi dućan i da se od njegove kirije

troši za svijeće u džamiji u Uzunovića mahali, a ostalo za vasi-muhtare i muteveliju. Za vasi-muhtare je odredio svoj evlad. A ako izumre tada je oporučio da vasi-muh-tari i mutevelije budu od njegove rodbine Tuce Abdullah-aga, Hodžić Salih-aga, Mahmudćehaja Mustafa-almedar. Svjedoci su: Mulla Abdi, sin Derviš Hodžića, Sulejman-aga Mahmudćehaja, Šehjar Mahmudćehaja, Mulla Salih Šarić (Šarač), Hasan-alemdar, Halil, sin Zulfikar Palića, Mulla Husejin Piri, Ibrahim Palić, Tahir-aga Žujo, Mehmed-alemdar Šehić, Mustafa, sin Ahmeda Besarevića ? i drugi.

195 Nije registrirana kao vasijjetnama kod Fajića. Skraćena, bez uvodnog dijela i traktata o prolaznosti i potrebi vasijjeta.

196 Oporučeno je 2000. Vasi-muhtar je Ahmed, sin Mustafe Gondžića iz Tvrđavske mahale. Vasijjetnama sadrži, pored deftera troškova u vezi sa opremanjem mejjita i oporuku o davanju 2000 groša pod interers od čega će se paliti po tri mukavva svijeće u mejsecu šabanu, a ono što pretekne izdvojiti i potrošiti za imama Tvrđavske dža-mije/Kala džamii. Svjedoci su: Tvrđavski imam Mehmed-efendija, muhtar Tvrđavske mahale, Gandžić hadži Huseijin, Ćosić hadži Mustafa, Berbić Salih i drugi.

197 Registrirana je kao vasijjetnama kod Fajića. 198 Vasi-muhtar je Ahmed-beg, sin Mehmed Reuf-bega, a nazir Hafiz-beg, sin Aga-bega.

Ispod navedene bilješke u kojoj se kaže da se oporučena suma novca troši za opremanje/tedžhiz i tekfin, ostali dio za iskati-salat i savm, zakletvu/yemin i bedeli hadž i paljenje svijeće, a da se mulk kuća i bašča pripoji vakufu Nove džamije u mahali Kala, stoji druga bilješka kojom se za vasi-muhtara postavlja Imamović hafiz Mustafa-efendija iz mahale Kala umjesto umrlog Ahmed-bega, sina Reuf-bega. Nema ubilježenih svjedoka.

Azra Gadžo-Kasumović132

SV I redni broj 195, str. 156Vasijjetnama, datirana 13. ramazana 1300. godine, Hadžiefendića

Mehmeda Hašim-age.199

SV I redni broj 91, str. 284Opširna vasijjetnama200, datirana 1266/1849. godine, hadži Abdulaha,

sina Ahmeda Baščauša, iz mahale Šejh Ferruh u Sarajevu, rođenog 1208. godine.201

SV I redni broj 52, str. 328Vasijjetnama202, datirana 1271/1854. godine, Tulić Mustafa-age, sina

Mehmed-age, rođenog 1236. godine.203

199 Oporučio je da se tri hiljade groša da pod interes te da se troši za popravku dvije česme, kao i pet hiljada groša za medresu u selu… Ostalo za popravku Jalijske džamije a preostale dvije trećine da se podijele među nasljednicima. Vasi-muhtaru je određe-no 500 groša. Svjedoci su: Mustafa Azapagić, Husejn Ismailefendić, Abdi Obradić, Ibrahim-beg Džino, Bajrić Mulla Hasan i Mullaga Gačinić.

200 Nije evidentirana kod Fajića. 201 Oporučeno je 17000 groša. Pored uobičajenih troškova vezanih za opremanje i oko

ukopa mejjita, za brojne sadake i bedeli-hadž oporučitelj je uvasijetio određene izno-se za popravku česme u Čekrkči Muslihuddinovoj mahali, za Havadže Durakovu džamiju te dao novac pod interes koji će se godišnje trošiti za mukavva svijeće za džamiju u Šejh Ferruhovoj mahali, za održavanje mezaristana Jekovac i na Kovačima za održavanje mezara pojedinih osoba. Vasi-muhtar je njegov zet Mulla Ibrahim Hakki, sin hadži Jusuf hafiz-efendije, a nazir je njegov sin Ibrahim i sin mevlevijskog šejha Lutfulah-efendije derviš Vejsil hafiz-efendija. Svjedoci su: hadži Jahja-efendi hafiz Hasan-efendija, timurdžija Islamović/Islam-zade hadži Salih, derviš Ali Hulusi-efendija, Slinić/Slino-zade hadži Salih, Konjić (ili Kutić) Sejfullah-efendija, tutun-džija Ebu Bekir-oglu Ali Mulla Kurd Salih-aga, Mulla Salih Bićo, timurdžija hadži Ismail, Mulla Abdi Hodžić i drugi.

202 Nije evidentirana kao vasijjetnama kod Fajića. 203 Oporučeno je 15000 groša. Vasijjetnama sadrži uobičajene stavke vezane za opre-

manje/tedžhiz i tekfin i na kraju stavku da se od preostale svote novca (6000 groša) nabavi dućan ili stan na odgovarajućem mjestu te da se od njegove najamnine/idžare svake godine kolje kurban i vrši opravka (navedenog objekta). Vasi-muhtar je sin oporučiteljevog brata Bajram Abdullah-age, nazir je njegov brat Salih-aga,i, također, Mašić Salih-aga i bistrički imam Mehmed-efendija. Svjedoci su: Kaukčija Abdi-aga, sin Salih-age, i njegov brat Muhammed-aga, sin Salih-age, te drugi brat Husejin-aga, i drugi brat Mehmed-aga, Kaukčija hafiz Salih-efendija, Tulić Ali, sin Ibrahim zaim-bega, Turhanija Ahmed-beg, sin Muhammed-bega, Šamić Muhammed-aga, sin Salih-age, Sočo Numan-aga, sin hadži Osmana.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 133

SV I redni broj 37, str. 340Vasijjetnama204, datirana 1299/1881. godine, Čoban Abdulah-age,

sina Ibrahim-age, iz mahale Čekrkči hadži Mehmed.205

SV I redni broj 107, str. 263Vasijjetnama206, datirana 1300/1882. godine, Mandže hadži Mustafe,

sina Saliha, rođenog 1246. godine, iz mahale Uskudar Ahmed-čelebi Abdullah.207

204 Nije registrirana kod Fajića u navedenom radu. 205 Oporučeno je 29526 groša. 6000 je dato pod interes da se svake godine uči hatma i

kolje kurban, uči mevlud svake godine, zatim je oporučen stanovit iznos za džamiju Kadi Bali-efendije, za Sagrakči hadži Mehmedovu džamiju, za popravku džamije Duradžik hadži Ahmeda i slično. U vasijjetnamu je unešena vakfija. Na kraju doku-menta stoji zabilješka da su ranije bile napisane dvije vasijjetname, ali da su poništene te da se po ovoj postupa.

206 Nije registrirana kao vasjjetnama kod Fajića. 207 Oporučeno je 6490 groša od toga 2000 za popravku česme u mahali Uskudar hadži

Ahmed-čelebi. Vasi- muhtar je Čalurdžija (Kilerdžija) Salih-efendija, a nazir je Kzović Mustafa-aga iz mahale Kebkebir i drugi nazir oporučiteljev sin Salih. Svjedoci su: Lukaš (Lukašević) Sejfullah-efendija, Hadžihalilović Mustafa-efendija, Bakir i Mulla Husejin, Hadžihalilović Salih-aga, Džuvić Abdulatif-aga, Sahani (Sahanija) Ali-aga, Traljić Ali-aga, Telalagić Mustafa-aga, Nukić Salih-aga, Jaralić (ili Paralić) Salih-aga i Jaralić Ahmed-aga i drugi.

Ispod registracije svjedoka stoje još četiri vasijjeta koja počinju sa “I takođe moj vasijjet je sljedeći…” Kao specijalan vasijjet/zejl o vakufljenju/ oporučitelj određuje da se uvakufe tri sobe u Šejh Ferruhovoj mahali da ih mutevelija izdaje i da se troši svake godine za učenje hatme, klanje kurbana koji će se podijeliti sirotinji, te da se u Uskudar mahali za mesdžid kupe svake godine po dvije svijeće, da se da vaizu za nje-govu vazifu u toj džamiji, za popravku česme u navedenoj mahali, da se svake godine kupi oka svijeća za džamiju u šejh Ferruhovoj mahali. Odredio je tevlijet sebi, a kad umre svom muškom evladu, a kad izumru onda onaj kog izaberu stanovnici mahale. U drugom vasijjetu oporučuje da se u Medini prouči pet hatmi. U trećem da se u Sarajevu prouči pet hatmi kad umre. U četvrtom vasijjetu određuje da se da 300 groša njegovom bratu, zatim da mu se uče svaku noć Jasin i Fatihe itd.

Azra Gadžo-Kasumović134

SV I redni broj 158, str. 201Vasijjetnama208, datirana 1292/1875. godine, Brkić Muhammed-age,

sina hadži Abdi-age, rođenog 1260. godine, iz mahale Hadži Kemaluddin u Sarajevu.209

SV I redni broj 195, str. 156Ovjerena vasijjetnama210, datirana 1300/1883. godine, Hadžiefendića

Hašim-agea, iz Donje Tuzle/Kasaba-i zir.211

SV-I redni broj 195, str. 156Neovjerena vasijjetnama212, datirana 1300/1883. godine,

Hadžiefendića Hašim-age, iz Donje Tuzle/Kasaba-i zir.213

208 Nije registrirana kao vasijjetnama kod Fajića.209 Za bedeli-hadž oporučio je 7500 groša. Pet hiljada groša je dao pod interes da se od

tog svake godine u redžepu, šabanu i ramazanu prouči hatma, godišnje mevlud, za kurban i paljenje svijeće. Za opremanje/tedžhiz i tekfin oporučio je 6000 groša, od toga da se troši i za iskati-salat i ostale farzove. Vasi-muhtar je stanovnik Havadže Kemaluddinove mahale Sarić hadži Salih-efendija, sin Ibrahim-age. Nazir je Osman hadži Abdullah-aga iz mahale Sarač Ali. Svjedoci su: Glođo Hašim-aga, Muzaferija hadži Abdi-beg i njegov brat Derviš-beg te drugi hafiz Ahmed-efendija, Brkić Salih-aga, Trebinjac/Trebinli Mustafa, kujumdžija hadži Hamidović Mustafa-aga i drugi.

210 Evidentirana je kod Fajića kao vasijjetnama. Kratka, napisana na običnom papiru malog formata.

211 Oporučeno je 4000 groša za opremanje i kefarete. Također je oporučeno 130 zlatnih madžarija ili 9750 groša za bedeli-hadž i 3000 groša na davanje pod interes i 5000 za razne hajrate. Vasi-muhtar je oporučiteljev brat Mujo-aga. Svjedoci su: Mustafa Azapagić, Vehid Ismailefendić, Abdi Dubravić, Ibrahim-beg Džundija, Bajrić Munla Husejin i Mulla-aga.

Vasijjetnama ima pečat Kotarskog šerijatskog suda u Tuzli i evidentirana je u Sidžilu vakufnama I, redni broj 195, str. 156.

212 Prepis je sravnjen s originalom. Evidentirana je kod Fajića kao vasijjetnama. Napisana na običnom dvolisnom papiru manjeg formata.

213 Oporučeno je 4000 groša za opremanje i kefarete. Također je oporučeno 130 zlatnih madžarija za bedeli hadž i 3000 groša na davanje pod interes i 5000 za razna hajrate. Vasi-muhtar je oporučiteljev brat Mustafa-aga. Svjedoci su: Hadžiefendić Hašim-age iz Donje Tuzle/Kasaba-i zir. Mustafa Azapagić, Vehid Ismailefendić, Abdi Dubravić, Ibrahim-beg Džundija, Bajrić Munla Husejin i Mulla-aga Jemindžić.

Ova vasijjetnama, za razliku od istovjetne ovjerene vasijjetname pod brojem V-86 ima detaljan defter stavki na koje se ima trošiti oporučeni novac. Ova vasijjetnama ima i još jedan uredno ispisan neovjeren prijepis koji se vodi pod brojem V-87.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 135

SV II redni broj 522, str. 211.Vasijjetnama214, datirana 1325/1907. godine, Islamovića hafiza

Husejin-Rakima, iz Sarajeva.

SV II, 513, str. 203.Vasijjetnama, datrana 1324/1906. godine, Mustafe, sina Sulejmana

(vjerovatno Dokara), iz mahale Buzadži hadži Hasana, rođenog 1252. godi-ne.215

SV II, redni broj 458, str. 143Kratki vasijjet Alispahića Salih-bega, sina Saliha, iz Novog Šehera iz

1904. godine.216

SV II, redni broj 455, str. 140Spisak troškova, sastavljen na osnovu vasijjetname, oko ukopa ubilje-

žen ispod vakufname Subašića hadži Muhammed-age, iz 1209. godine.217

SV II redni broj 428, str. 109Vasijjetnama, datirana 15. šubata 1905. godine, Hamurović Zehre,

kćeri Latifa a supruge Ismaila, sina hadži hafiza Ismaila Hatibovića, iz Jajca/Gol Hisar.218

214 Evidentirana je kao vasijjetnama kod Fajića.215 Oporučio je 5000 groša (1500 za opremanje, 1500 za popravku džamije a 2000

groša pod interes što će se trošiti za osvjetljavanje džamije). Vasi-muhtar je Dokara Mustafa-aga, a nazir Tufendžić Munla-aga. Svjedoci su: Alikadić Nezir Mehmed, Abid Salihagić, sinovi Ibrahimović Ali-efendije: Šaćir, Sadik i Sejdo, Ahmed-efendija Ćemerlić/Kemerli i Tufendžić Muhamed i Ibrahim. Ispod vasijjetname ubilježen je ilmi haber da je Dokara Ahmed-aga uzeo pod interes na godinu dana 2000 groša iz vasijjetname koja se nalazi kod njega i da će vratiti za godinu te da su svjedoci Hodžić hafiz Mustafa i Pinjo Sulejman-aga.

216 Odnosi se na opremanje mejjita, kefaret i propuštene obaveze u iznosu od 200 kruna, da se da 200 kruna pod interes za paljenje dvije mukavve u džamiji i učenje sehurske mukabele, 2oo kruna za imama, mujezina i popravke džamije, te oporuka da se od preostale trećine novca utroši za bedeli hadž.

217 Spisak sadrži stavke novčanih hedija za rodbinu (kćerke dajidža i amidža, poslugu), stavku za zekat od 5000 groša te stavke za popravke česmi i kaldrme, popravku dža-mije te stavku od 2500 groša za roditeljski hak i drugo, ukupno u iznosu od 19 408 groša i 20 para.

218 Oporučeno je 700 kruna za učenje za džamiju, mekteb, učenje mevluda, učenje hatmi, klanje kurbana svake godine. Ispod veoma kratke vasijjetname ubilježena je

Azra Gadžo-Kasumović136

SV II , str. 108Kratka vasijjetnama, datirana 1907. godine, Fize, supruge Filipovića

hafiza Džafer-bega, a kćerke Zlatar Ferid-age.219

SV II redni broj 415, str. 95Vasijjetnama220 Kapetanovića (Gradaščevića) hadži Ebu Bekir-bega,

sina Osmana, iz 1263/1846. godine.221

SV II redni broj 415, str. 95.Vasijjetnama222, datirana 1263/1846. godine, Gradaščević-

Kapetanovića Ebu Bekira, sina Osmanova.223

registracija o vakufljenju navedenog novca i predaji u ruke muteveliji vakufa u Jajcu Sarajlić Derviš-efendiji. Svjedoci su: Ismail Hatibović i Ibrahim-beg Aganović.

219 Navedena očituje dio svog imetka umrlom mužu, dio sinu, dio kćerci. Vasi-muhtar je Filipović Ahmed-beg. Za opremanje je odredila 80 forinti, za bedeli hadž 200 forinti te 6o forini pod interes za imame i mujezine za tri džamije. Ukupno je oporučila 500 forinti. Svjedoci su: Džafer, sin Hasan-bega Filipovića, Ahmed-beg Filipović, Mustafa-beg Filipović, sin Kerim-bega. Očitovanje vasijjeta je organizova-no na medžlisu visokog šerijatskog suda u kući Filipović hafiz Džafer-bega u mahali u Glamoču

220 Registrirana je kod Fajića kao vasijjetnama. Original je pod brojem 113-415.221 Vasi-muhtar je njegov brat Osmanpašić Mahmud-beg. Svjedoci su: Mulla Ahmed, sin

Hasana Havadže/hodže, Mulla Mustafa, sin Husejina, Derviš Ahmed, sin Mustafe i drugi.

Ispod navedene registracije svjedoka ubilježena je nova registracija vasijjeta da njegov stariji sin Mustafa pazi da se od viška od emlaka i zgrada u Gradačcu, Gračanici i Modriči troši za medresu Osman-kapetana 250 groša, 250 groša za imama Svirac džamije, 100 groša za mekteb njegovog oca u Modriči. Svjedoci su: Mulla Ahmed, sin Hasana Havadže, Mulla Mustafa, sin Husejina Bajrića Derviš Ahmed, sin Mustafe i drugi.

222 Evidentirana je kao vasijjetnama kod Fajića. Kratka, napisana na običnom papiru malog formata.

223 Oporučeno je 1575 groša za ukop i iskati salat i kefaret posta i jemina. Također je u dodatku/zejl naznačen iznos za potrebe službenika Osman-kapetanove medrese, Svirac džamije i mekteba Vasi-muhtar je Mahmud-beg. Svjedoci su: Munla Ahmed, sin Hasana hodže, Munla Mustafa, sin Husejina Bajrića, Derviš Ahmed, sin Mustafe i drugi.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 137

SV II redni broj 405. str- 81-82Vasijjetnama Čomara Ibrahim-age, sina hadži Abdi-age, rođenog

1268. godine.224

(SV II str. 79: Registarcija temessuka u vezi s vakufom bašče Golubinjaka uvakuflje-

ne za mevlevijske šejhove.225

SV II redni broj 400, str. 77Vasijjetnama, datirana 11. kanuni-evvela 1905. godine/11. ševval

1323., Haše, kćeri hadži Omer- bega Kolunovića.226

SV II, str. 70:Šerijatski ilam vezan za vasijjet i vakufljenje Ekberi (Ečberi) Murad-

age

SV II redni broj 397, str. 68-69Vasijjetnama Ečberi (Ekberi) Murat-age, sina Saliha, iz mahale Gazi

Bali-beg datirana 24. redžepa 1321. godine.227

224 Oporučeno je 5000 groša za opremanje i 10000 za bedeli-hadž. Uz to ima dodatak da se od onog što preostane od trećine imetka kupe nekretnine i daju pod interes i da se troši za popravku navedenih nekretnina, za vasi-muhtara i nazira, za klanje kurba-na svake godine i učenje yetmiš bin Kelime-i tevhida te što preostane da se podijeli sirotinji. Vasi-muhtar je Kanbari Hasan-aga, a nazir je Srmić Salih-efendija. Svjedoci su: Kasimagić Kasim-aga, Agić Ibrahim-aga, Šišić Mulla Salih, Jasika Ahmed-beg, Palavra Mehmed-aga, Potogi Vejsil-aga, Potogi Ahmed-aga, Potogi Fejzulah-aga i drugi. Ubilježen je i ilam suda u vezi sa odustajanjem navedenog umrlog Čomare o čemu svjedoče vasi-muhtar, nazir i drugi svjedoci.

225 Temessuk se registrira stoga što je dokument izgubljen.226 Oporučeno je 1350 forinti da se izdvoji iz njenog imetka za opremanje i bedeli-hadž.

Vasi-muhtar je njen sin Ismail-beg, sin Ibrahim-bega, a nazir je oporučiteljicin bratić Kolunović Husejin-beg, sin Mustafa-bega. Prisutni su njeni rođaci Mustafa-beg i Ahmed-beg, sinovi Mehmed bega hadži Kadifovića, Šahić Muhammed, Mehuljić Murat-efendija i drugi.

227 Registrirana je 25. kanuni sani 1905. godine Oporučeno je 1200 groša. Vasi-muhtar i nazir je mujezin Hodžić Salih-efendija. Vasijjetnama sadrži i oporuku o korištenju od strane unuka njegove kuće bašte, učenju godišnje mevluda i hatme te nabavljnaju mukavvi za džamiju, za klanje kurbana. Svjedoci su Kečo Abdi, sin Mustafe iz mahale Hitri Sulejmana i Hašim, sin Hasana iz Terzi-bašine mahale.

Azra Gadžo-Kasumović138

SV II redni broj 393, strana 63-64Vasijjetnama, datirana 20. redžepa 1308. godine, Bolu Mustafa-age,

sina hadži Mehmeda Mehanovića, rođenog 1246. godine.228

SV II redni broj 390 str. 58-59Vasijjetnama, datirana mjeseca ramazana 1312. godine, hadži Ibrahima,

sina Mehmeda Jamaka, rođenog 1242. godine, iz mahale Kasab-zade.229

SV II redni broj 357, str. 28-29Vasijjetnama, napisana krajem džumade-l-ahira 1275. godine, Mulla

Ahmeda, sina hadži Mehmed-age Tiro, rođenog 1252. godine, iz mahale Jakub paše.230

228 Oporučeno je 7566 groša za potrebe opremanja i bedeli-hadža (6000 za bedeli hadž). Vasi-muhtar je njegov sin Šefkija, a nazir njegov brat Ali-aga. Svjedoci su: hadži Pašo, sin hadži Omera Hadžiomerovića, Osman-aga Sirćo, Osman-beg, sin Omer-bega Moštro, Ibrahim-aga Hadžimehanović i drugi.

Ispod vasijjetname o opremanju mejjita ima dodatak o trošenju najamnine od opo-ručiteljevih nekretnina za učenje hatmi, za džamiju Rosulje, šadrvan, za kurban svake godine, za sadaku sirotinji, za imama Alauddin Šerefuddin džamije, a od najamnine od hana da se dva dijela daju muškim, a po jedan dio ženskim potomcima.

229 Vasi-muhtar je Voljevica hadži Mehmed-aga, a nazir mahalski imam Ragib-efendija. Oporučeno je 2000 groša. Ispod oporuke o opremanju stoji dodatak u kome se kaže da se za njegovo opremanje izdvoji trećina bilo od nekretnina bilo od pokretnih stvari i hajvana a za preostalo da se kupi jedan dućan te da se od njegove najamnine godišnje kolje po jedan kurban za njeg i za Pejgambera i da se meso podijeli sirotinji, da se svake godine za Lejle-i kadr drži vaz ženama tri mjeseca i da se plati imamu, da se prouči mevlud, zatim za ulje za džamijske kandilje, preostalo za popravku dućana i za hedije naziru i vasi-muhtaru.

Svjedoci su: Pandžo Ali, Filipović Jusuf-beg, Henda hadži Mustafa, Guremović hadži Ali. Registrirano 3. temmuza 1905. godine.

230 Oporučeno je 13500 groša. Vasi-muhtar je oporučiteljev brat Čajničali Mulla Memiš, a nazir je Tuzlo hadži Hafiz-efendija. Svjedoci su: hadži Mehmed Burić i njegov sin Mulla Salih, Abdullah-aga Hadžiabdulahagić, Kaukčija Abdullah-aga, Kumašin Ahmed-aga, Muhammed-aga Kaukčija, Šaro-zade (Šarić) Ibrahim-aga, oporučiteljev brat Ibrahim-aga, tabak Abd-aga Hadžiahmedović, Čajničali Mulla Memiš i drugi. Pored uobičajenih stavki ove vrste vasijjetnama registrirane su i stavke za trošenje na održavanje džamija, mekteba kao što je mukavva, nagrada za imama za učenje odre-đenih sura i slično. Novac u iznosu od 1000 groša je dat pod interes da se tri godine kolje kurban.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 139

SV II redni broj 351 str. 16-17Vasijjetnama, sastavljena u mjesecu zu-l-hidždže 1293. godine, Fatime,

kćeri Ibrahim-age Agića, rođene 1225. godine, iz mahale Hadži Isa.231

SV II redni broj 604, str. 292Kratka vasijjetnama Šarić Alije, sina Mustafe, iz Stoca.232

SV II redni broj 595, str. 284Vasijjetnama, datirana 27. ramazana 1330. godine, Mullalić hadži

Hanife, iz Maglaja.233

231 Oporučeno je 22000 groša. Vasi-muhtar je Mehmed-efendija, imam iz Mehmed-begove mahale, a nazir je berber Salih-aga, sin Mehmed-efendije. Svjedoci su: Turhanija Mehmed-beg, sin Ibrahim-bega, Hromo-zade (Hromić) Hilmija, sin Ali-efendije, Bakalović hadži Mehmed, sin Mustafe, i njegov brat hadži Muharem, te drugi brat Abdi-aga, Delalić Mehmed-aga, sin Mehmed-age, Hodžić/Havadže-zade Mehmed, sin Mehmed-efendije i njegov brat Ibrahim, Hromo-zade (Hromić) Mehmed, sin Ali-efendije.Vasijjetnama sadrži stavku da se 10000 groša da za kupo-vinu dućana ili stana te da se od idžare kolje kurban i uči hatma, da se kolje kurban i kupuje mukavva svijeća za džamiju.

Ispod teksta vasijjetname uokvirena je u obliku trougla bilješka kojom vasija podcrta-va da je vasijjet učinio svom vasi-muhtaru i naziru da od trećine imetka prema vasij-jetnami obave tedžhiz i tekfin, iskati-salat i kefaret te upozorava da se njegov vasijjet izvrši u skladu sa Šerijatom

232 Iznos oporuke za tedžhiz i tekfin bedeli-hadž je 13000. Nije naveden vasi-muhtar ni nazir niti datum ni svjedoci. Ispod vasijjetname stoji redni broj 605: Vakifname-i Šarić Ali bin Mustafa min kasaba-i Stolac. Kratka vakufnama je datirana početkom augusta 1912.. To je ustvari ipak dio vasijjetname samo što je tekst koji se odnosi na opremanje nazvan vasijjetnama, a dio testamenta koji se odnosi na zasnivanje vakufa vakufnama. Za izvršenje oporuka postavio je amidžića Mehmed Salim-efendiju da bude mutevelija.

233 Dala je izjavu o vasijjetu pred svojim rođacima Ibrahimom, sinom Osmana Muradbašića da daje pod interes 750 forinti za vazife iamamu i mujezina u četiri dža-mije u Maglaju, a za vasiju je postavila Ibrahima Muradbašića te za njegove pomoćni-ke Salih-agu, sina Osmana Muradbašića, i Begu, sina Mujo-age Muratovića.

Ispod ovako kratko navedenog teksta stoji defter troškova ukopa koji iznosi 202 forinte. Potom je u bilješkama sa strane još registriran trošak od 200 forinti za učenje mevluda godišnje.

Azra Gadžo-Kasumović140

SV II redni broj 584, str. 272Vasijjetnama hadži Sulejman-age, sina hadži šejh Osman-age, iz

Srebrenice.234

SV II redni broj 558, str. 246Kratka vasijjetnama, datirana 05. mjeseca zu-l-kade 1319. godine,

Mullalića Rustem-age, iz Tešnja.235

SV II. Redni broj 552, str. 240Vrlo kratka vasijjetnama, datirana 19. safera 1300. godine, Ahmedagića

hadži Šerifovog, sina, iz mahale Abdi-paša u Tešnju.236

SV II redni broj 550, str. 237Vasijjetnama, datirana 25. rebiu-l-evvela 1291. godine, Osmanefendića

Fehim-efendije, iz Žepča.237

234 Oporučeno je 3000 groša za iskati-salat i drugih dužnosti. A 8000 groša za bedeli-hadž. Vasi-muhtar je njegov sin Hasan-aga. U tekstu vasijjetname stoji: ‘’Nek se postupa po Risali Bergivije’’.

Ispod teksta vasijjetname ubilježene su stavke u vakufljenju prihoda od idžare uvaku-fljenih dućana za opće potrebe: popravke džamije, česme te vazife mujezina i imama u pojedinim džamijama kao i za paljenje kandilja.

235 Oporučeno je 1050 forinti za iskat, bedeli-hadž, opremanje mejjita, od toga 50 forinti pod interes da se od ribha daje imamu i mujezinu Čaršijske džamije, dio za popravku bunara u Čaršijskoj mahali, za mukavvu da se da pod interes 100 forinti i od tog za učenje hatmi za ramazan te da se da njegovoj vjenčanoj supruzi Hanumici, kćeri Mostarevića Munla Emina 50 forinti.Vasi-muhtar je njegov sin Ahmed. Svjedoci su: Handžić Mustafa, Hasan Tuzlić, Širbegović Mehmed-beg. Ispod vasijjetname stoji potvrda naiba u Tešnju datirana u muharremu 1322/1906. da su gornje navode potvrdili Dobojli Rustem-aga, sin Mulla Mehmeda Mullalića, katib u Tešnju Handžić Mustafa-efendija, Širbegović Muhammed-aga, sin hadži Ibrahim-age, Turalić Hasan-aga.

236 Oporučeno je 1500 groša za iskati-salat, kefaret, sirotinju muslimansku, za učenje 40 dana na kaburu Jasina, Vasi-muhtar je hadži Ismail Firuzbegović Ismail-aga iz Čaršijske mahale koji je to prihvatio i kome je u ruke predata vasijjetnama. Svjedoci su muftija u Tešnju Mahmud Mesud, hadži Firuzbegović Muhamed-aga. Drugu regi-straciju (čijeg teksta nema) potvrdili su 20. rebiu-l-evela svjedoci: Ibrahim Mujagić, Ibrahim Ismailbegović.

237 Vasi-muhtar je Munla Abdullah, a nazir je imam Ali-begove džamije. Svjedoci su: Ismet-efendija Muftić, Kjašif-efendija Muftić, Mulla Bego Ajanović i drugi. Opširan uobičajen tekst vasijjetname (Birgivi). Nema posebno izdvojenih stavki. Ispod teksta vasijjetname stoji potpis vasije i imena svjedoka. Određuje se novac pod interes za mukavvu u džamiji, za imama i mujezina.

Regeste vasijjetnama u arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke 141

SV III redni broj 638, str. 33Vasijjetnama238 Devleta-hanume, rođene Ibrahimbegović, udate

Eminagić, datirana 28. redžepa 1337. godine.239

SV III redni broj 634, str. 29Vasijjetnama, datirana 16. rebiu-l-ahira 1323. godine, Kazića hadži

Salih-age, sina Mustafe, iz Visokog, rođenog 1260. godine.240

SV II redni broj 704, str. 118Halebić/Halep-zade hadži Hifzi-aga, sin Hasan-age, iz Donje mahale

u Derventi.241

Ključne riječi: regeste, vasijjetnama, osmanske vasijjetname, sidžili.

238 Kratka, sa kratkom zahvalom na početku i konkretnim tekstom bez literarnih dijelo-va i bez dodataka.

239 Sadrži samo kratku zahvalu Bogu, informacije o oporuci. Vasi-muhtar je hafiz Mehmed, sin Alije Šerbića. Oporučeno je 15000 kruna za opremanje mejita, iskati-salat, bedeli-hadž, i pet hiljada kruna koje ostanu oporučeno je kao vakuf za džamiju u (Kučuk Maloj?) čaršiji te od novca od zakonske murabehe učenje Jasini šerifa četrdeset dana. Ispod teksta na osmanskom stoji na bosanskom ovjera šerijatskog suca i registracija svjedoka Sejfi-bega Ćerimpašića i Ali-bega Omerbegovića, Kotarski šerijatski sud Banja Luka.

240 Oporučeno je 1375 kruna. Pored troškova vezanih za ukop sadrži i vasijjet o vakuflje-nju novca u iznosu od 600 kruna što je oporučeno pod interes da se od tog pale dvije lampe u džamiji (Rosulje?), svake godine zakolje kurban i podijeli sirotinji.

Ispod je ubilježena registracija visočkog naiba datirana 17. rebiu-l-ahira 1333. godine u kojoj se navodi da je vasi-muhtar oporučiteljev brat Ćazim hadži Mustafa-aga iz Visokog, a nazir sin njegovog brata Ćazim hadži Abdullah, sin hadži Osmana te da su dužni od ukupnog imetka izdvojiti trećinu za opremanje mejjita, iskati- salat i ostale dužnosti.

241 Oporučio je 660 kruna za opremanje i ostale troškove, 1600 kruna za hadž. Vasi-muhtar je njegov rođak Ismail-efendija, a nazir je Mlivić Mahmud-aga. Nema svjedoka ni drugih podataka. Ima dug uvodni tekst o svrsi vasijjeta te tekst o načinu trošenja. Nema datuma.

Azra Gadžo-Kasumović142

Summary

Regesta of vasijjetnama in the Archive of Gazi Husrev-bey’s Library

The Gazi Husrev-bey Library holds a significant number of original and copied Ottoman vasijjetnamas which were recorded in sidjils covering mainly the period between 1762 and 1936. The vasijjetnama in diplomatic and legal sense represent a special document. However, in part of our orien-tal literature, the concept of vakufnama is often identified as vasijjetnama, especially when it comes to cataloging and literary elaboration. Because of that, in this work we will give diplomatic elaboration of vasijjetnama and, as appendices to it, translation of two very characteristic Ottoman vasij-jetnamas is given under title: ‘’Vasijjetnama in Ottoman language’’. In this work, definition of vasijjetnama is given in diplomatic sense and it is sad that it is a special document in which special will of testator is given in one or many vasijjet (will), which deal with still unrealized conditions of testator. As far as vakufnama is concerned, it is document with particular diplomatic structure with confirmation of legality of testator’s condition and discloses the act of their realization. In this work three types of Ottoman vasijjetna-mas were analyzed: vasijjetnama as a spiritual testament, usual vasijjetnama as testament which precede official registration of establishment of vakuf endowment and vasijjetnama devoted to treatment of dying and death per-son who were originate by following exemplary of Birgivijina vasijjetnama.

Short regesta of all mentioned vasijjetnama were given with notes in detail which could be useful to different researchers and particularly to those who can not use Ottoman language.

Osman Lavić

RUKOPISI KARAĐOZ-BEGOVE BIBLIOTEKE U MOSTARU

Na prostoru Bosne i Hercegovine u vremenu od početka XVI do kraja XIX stoljeća osnovano je približno stotinu medresa. Svaka medresa je u svo-me sastavu imala manju ili veću biblioteku. Kada se uzme u obzir da su i veće džamije, tekije i druge obrazovne ustanove imale priručne biblioteke, onda dolazimo do mnogo većeg broja biblioteka koje su postojale u naznačenom periodu u Bosni i Hercegovini.

Knjižni fond većine ovih biblioteka je usljed raznih katastrofa na na-šim prostorima (ratovi, požari) te nemara i pomanjkanja osjećaja o značaju i vrijednosti ovoga kulturnog blaga, upropašten ili raznesen po svijetu.

Nerijetko, vrlo vrijedni rukopisi koji se ljubomorno čuvaju u orijental-nim zbirkama u Beču, Istanbulu, Bratislavi, Parizu svjedoče o bibliotekama Mostara, Sarajeva, Počitelja, Prusca i drugih gradova u Bosni i Hercegovini.

Mostar je, inače, bio administrativni, prosvjetni i kulturni centar Her-cegovine pa su se, shodno njegovom položaju i značaju, u njemu osnivale i razvijale mnoge obrazovno-kulturno ustanove. Među tim ustanovama bibli-oteke su, svakako, zauzimale vrlo važno mjesto.

U radu pod naslovom Muslimanske biblioteke u Mostaru, rahmetli Hivzija Hasandedić na kraju kaže: “Rezimirajući sve što smo naprijed iznije-li, možemo zaključiti da je u Mostaru, za vrijeme turske vladavine, osnovano više od 150 javnih i privatnih biblioteka koje su posjedovale bar po nekoliko knjiga na orijentalnim jezicima, pretežno iz islamistike.“1

Ono što je Gazi Husrev-begova biblioteka značila za Sarajevo, to je za Mostar bila Karađoz-begova biblioteka. Osnovao ju je 977/1570. godine hadži Muhamed-beg, sin Ebu Seadetov, poznat po imenu Karađoz-beg, bez sumnje najveći dobrotvor Mostara i Hercegovine.2

1 Hifzija Hasandedić, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, drugo dopunjeno izdanje, Islamski kulturni centar, Mostar, 2005., str. 107.

2 Tri prepisa Karađoz-begove vakufname iz 977/1570. godine nalaze se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (Sidžil Vakufnama I, br. 141, str. 226, te br. 178 i 179).

Osman Lavić144

Prema do sada poznatim izvorima, to je najstarija ustanova te vrste u Mostaru.3 Karađoz-beg je prvom vakufnamom, kojom je osnovao džamiju u Mostaru, uvakufio i sedam naslova rukopisa, po svemu sudeći za normalno funkcionisanje džamije ili pak mekteba koji je istom vakufnamom osnovan. Iste godine, ali drugom vakufnamom uvakufio je 100.000 dirhema za finan-siranje medrese. Nakon osnivanja medrese, biblioteka je postala njenom pri-druženom ustanovom.4

PRVI FOND BIBLIOTEKE

Nakon što je osnovana, knjižni fond biblioteke smješten je u istoime-noj džamiji, da bi kasnije bila dograđena posebna prostorija za tu namjenu koja se nalazila uz samu džamiju. U prvo vrijeme muderris medrese brinuo se i o samoj biblioteci, da bi kasnije, kada je knjižni fond narastao, postavljen bi-bliotekar koji je brinuo o knjižnom fondu, pozajmljivanju i vraćanju knjiga, njihovom inventarisanju itd. Kasnije su i drugi vakifi u Mostaru svojim va-kufima pomagali rad Karađoz-begove medrese i biblioteke. Tako je Mehmed Ćišić, vakufnamom iz 1848. godine odredio da se iz sredstava njegovog va-kufa plaća bibliotekaru Karađoz-begove biblioteke po 150 groša godišnje.5 Posljednja dva bibliotekara u Karađoz-begovoj biblioteci bili su Bešir Čola-ković i hadži Mehmed-ef. Spahić. Biblioteka je preživjela sve nedaće koje su pratile Mostar i održala se do prve polovine dvadesetog stoljeća. Prestala je sa radom 1934. godine.

Na osnovu odredbe vakufname iz 977/1570. godine znamo da je vakif za svoju biblioteku uvakufio sljedeće naslove:

- “sedam kompletnih, kaligrafski dotjeranih mushafa, u kožnom pove-zu, onakvih kakvi se samo poželjeti mogu, koji su napisani prema pravilima tedžvida. Mushafi su uvezani po džuzevima;6

3 Osim Karađoz-begove, u Mostaru su, za vrijeme turske vladavine, postojale biblioteke Derviš-paše Bajezidagića, Ćejvan-ćehajina, Ahmed-agina i Ali-paše Rizvanbegovića (Hasandedić, op. cit. str. 100-102.)

4 Muhamed Ždralović, Prepisivači djela u arabičkim rukopisima, Sarajevo, 1988., knj. I, str. 56.

5 Vakufnama Mehmeda Ćišića, Sidžil vakufnama GH biblioteke, I, broj. 298, str. 49; Hifzija Hasandedić, Spomenici kulture..., str. 100.

6 Prijevod vakufname, uz neznatne stilske korekcije, korišten prema: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985., str. 159-168. Inače, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu čuvaju se ukupno dva mushafa iz Karađoz-begove biblioteke. Jedan od njih je uvakufio gatački hanedan Derviš Salih-paša (Dedaga) Čengić, sin Ismail-agin, za Karađoz-begovu biblioteku u

Rukopisi Karađoz-begove biblioteke u Mostaru 145

- savršeno djelo u jednom svesku iz oblasti tumačenja Kur’ana /tefsir/ pod nazivom al-Kaššāf od Mu¥liõuddína al-Êawārizmíja;7

- drugo savršeno djelo u jednom svesku, također iz /oblasti/ tumačenja Kur’ana, koje je napisao al-Qāñí al-Bayñāwí aš-Šāfi‘í8 kao i djelo

Šarõ Šir‘a al-islām iz /područja/ islamske tradicije /hadis/ od mevlana Sayyid ‘Alíja al-Bursawíja;9

- djelo iz područja arapskog jezika od Šayê al-Aêtaríja10, neka im svima Allah podari svoju milost.

/Vakif je odredio/ da mutevelija čuva sva /navedena djela/ i da ih daje jedino licima koja su u stanju da se njima služe, uz jak zalog i pouzdana jamca i da on ovlasti lice koje će se brinuti o njima.“

Na mnogim rukopisima nalazi se bilješka o uvakufljenju, na turskom jeziku:

Mostaru, mjeseca ša‘bana 1287/ novembra 1870. godine (R-10139). Vidi više: Kasim Dobrača, "Mushaf porodice Čengića iz Odžaka, Foča", Glasnik VIS-a, XLI, Sarajevo, (1978)., br. 5, str. 502-504; Osman Lavić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosan-skih rukopisa, Sarajevo, 2006., sv. XV, str. 20-21.

7 al-Kaššāf ‘an õaqā’iq at-tanzīl, komentar Kur’ana poznat pod kraćim naslo-vom al-Kaššāf što ga je napisao znameniti učenjak mu‘tezilijske provenijencije Abū al-Qāsim Maõmūd ibn ‘Umar ibn Muõammad ibn ‘Umar el-Êawārizmī, az-Zamaõšarī, poznat još i pod nadimkom Ğārullāh. Rođen je u mjesecu redžebu 467/1075., a umro 9. zul-hidždžeta (uoči Arefata) 538/12. april 1144. godine. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu čuva se ukupno 15 rukopisa Zamahšerijeva tefsira. Najstariji među njima je prepisan 10. safera 661/23. decembra 1262. godine, a potječe iz Karađoz-begove biblioteke.

8 Anwār at-tanzīl wa asrār at-ta’wīl, komentar Kur’ana koji je napisao ‘Abdullāh b. ‘Umar b. Muõammad b. ‘Alī aš-Širāzī al-Bayñāwī, rodom iz kasabe al-Bayña kod Širaza u Perziji, umro u Tibrizu 685/1286. godine.

9 Mafātīõ al-ğinān wa ma¥ābīõ al-ğanān, komentar djelu Šir‘a al-islām, koji je napisao Ya‘qúb b. Sayyid ‘Alī ar-Rúmī al-Brusawī, umro 931/1524. godine.

10 Arapsko-turski rječnik. Napisao Mu¥ãafā b. Šamsuddín Aõmad al-Qaraêi¥ārí al-Aêtarí, umro 968/1560. godine. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci se nalazi više primjeraka rukopisa ovoga rječnika. Jedan od njih (R-7562) prepisan je 962/1554. godine, odnosno za autorova života. Smatramo vjerovatnim da je ovaj primjerak Karađoz-beg uvakufio za svoju džamiju, odnosno biblioteku. Činjenica da je pre-pisan 16 godina prije pisanja vakufname, da potječe iz Mostara (poklon porodica Ridžanović i Velagić) te da se na njemu nalazi bilješka وقف (l. 47b-48a) slična bilješ-kama na drugim rukopisima Karađoz-begove biblioteke, govori u prilog ovoj pretpo-stavci. Na l. 2a nalazi se namjerno brisana bilješka o uvakufljenju.

Osman Lavić146

“Vakuf biblioteke Karađoz Muhamed-bega u Mostaru.”11 Ni na jed-nom rukopisu nismo pronašli pečat vakifa kao ni pečat Biblioteke.

Mnoge biblioteke u Bosni i Hercegovini su, zbog nedostatka sred-stava, propadanjem vakufa iz kojeg su izdržavane, nepridržavanjem izričite odredbe osnivača ili drugih razloga, prestajale sa radom a njihov fond bivao pripojen drugim većim bibliotekama. Tako je, zahvaljujući Gazi Husrev-be-govoj biblioteci u Sarajevu, Elči Ibrahim-pašinoj biblioteci u Travniku kao i Behrem-begovoj biblioteci u Tuzli, sačuvano mnogo dragocjenih rukopisa manjih biblioteka ili biblioteka sa slabijim vakufom. Rukopisi ovih biblio-teka bi doživjeli sudbinu sličnih biblioteka koje nisu imale takvu sreću da budu prenesene u jednu od navedenih biblioteka, nego za njihovo postojanje i djelovanje znamo samo iz dokumenata. Sličnu ulogu imala je i Karađoz-begova biblioteka ne samo u Mostaru nego i znatno šire. U njenim policama su sačuvani rukopisi brojnih manjih privatnih, školskih i drugih biblioteka Počitelja, Mostara, Stoca i drugih mjesta u Hercegovini. Ovdje ćemo ukratko predstaviti nekoliko biblioteka koje su vremenom prestale sa radom a njihov knjižni fond pripojen Karađoz-begovoj biblitoeci u Mostaru. Na kraju, i Ka-rađoz-begova biblioteka doživjela je sudbinu naprijed navedenih manjih bi-blioteka, pa je njen fond, da ne bi propao, premješten u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.

NAJZNAČAJNIJE KOLEKCIJE U SASTAVU KARAĐOZ-BEGOVE BIBLIOTEKETokom vremena u Karađoz-begovu biblioteku prispjele su mnoge ko-

lekcije knjiga manjih biblioteka kao što su: - Biblioteka Derviš-paše Bajezidagića- Biblioteka Ahmed-age, daru-s-seadeta,- Biblioteka šejha Juje,- Biblioteka Ibrahim-pašine medrese u Počitelju- Biblioteka Ali-paše Stočanina i druge.

وقف در كتبخانهء قره كوز محمد بك در موستار - وقف للموستار در قره كوز محمد بك 11

Rukopisi Karađoz-begove biblioteke u Mostaru 147

BIBLIOTEKA DERVIŠ-PAŠE BAJEZIDAGIĆADerviš-paša Bajezidagić, pjesnik, državnik i dobrotvor12, jedna od naj-

svestranijih ličnosti Mostara s kraja XVI i pošetka XVII stoljeća, drugom va-kufnamom iz 1602. godine, pored ostalog osnovao je i Biblioteku. Na kraju ove vakufname naveden je spisak knjiga koje je uvakufio, određujući da se iste “ne smiju nikome pokloniti, prodavati, u posjed uzimati, niti igdje iz Mosta-ra iznositi”. Iz ovog spiska znamo da je Derviš-paša uvakufio 46 svezaka13, uglavnom akaidskih, šerijatskopravnih i djela iz oblasti tesavufa. Biblioteka je zatvorena zajedno sa medresom, prije 1890. godine i prenesena u Karađoz-begovu biblioteku. Nije poznato kakva ih je sudbina kasnije zadesila budući da se danas u Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva samo pet rukopisa koji su tu dospjeli u sklopu Karađoz-begove biblioteke.14

Na rukopisima Derviš-pašine biblioteke nalazi se vakifov veći pečat ovalnog oblika i bilješka sljedeće sadržine:

وقف درويش باشا الغازي املوستاري عفي عنه الباري„Vakuf Derviš-paše al-Gazija, al-Mostarija, neka mu Gospodar grijehe

oprosti.”15

12 Više o Derviš-paši Bajezidagiću vidi: Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (bio-bibliografija), Sarajevo, 1973., str. 116-129; Hifzija Hasandedić, Spomenici kulture... str. 100-101; Adnan Kadrić, Muradnama Derviš-paše Bajezidagića, Sarajevo, 2008., str. 41-52; Hasan Nametak, "Vakufnama Derviš-paše Bajezidagića", Narodna uzdanica, kalendar za 1940. godinu, str. 187-192.

13 Popis djela donosimo onako kako su navedena u vakufnami od 15. ramazana 1010/8. marta 1602. godine (Gazi Husrev-begova biblioteka, Sidžil vakufnama I, br. 147, str. 216 ) prepis br. 182):

والرابع الثالث الجلد بالتامم( ملوالنا رسوري مثنوي الطري, رشح منطق حاشية واحد, جلد يف الكامل املثنوي, منت والخامس والسادس بخط الشارح املومى اليه والجلد األول والثاين بخط االخر), مناقب املولوي (ناظم املثنوي قدس الله رسه لالفاليك), رشح املشارق, رشح املصابيح, صدر الرشيعة, الدرر والغرر, حاشية التجريد, املطول, رشح الوقاية, رشح العقائد, منت املنار والتلخيص, رشح املنار البن فرشته, رشح الكافية للهندي, رشح الشافية لݘارپردي, رشح قصيدة الربدة, رشح املراح, رشح املخمسات, جواهر القرآن, كتاب الفصول, كتاب النصائح, معراج األعامل, كتاب األعامل املأجورة يف األدعية املأثورة, رشح املصباح, رشح العروض ألندليس, نجاة الذاكرين, منت رشعة االسالم, مختار الصحاح, درج اللغات, الحصني, الحصن السعدي, رشح الكليات الرشحات, لجامي, النفحات العباد, األولياء, مرصاد تذكرة املقاصد, وسيلة

ڭلستان, بهارستان, ديوان حافظ, دقائق الحقائق, مناجات سنان پاشا. 14 Jedan rukopis se nalazi u Arhivu Hercegovine (inv. br. R-559).15 Na rukopisu br. R-3769, fol. 1a, nalazi se bilješka u kojoj se kaže da je vakif u svojoj

vakufnami postavio posebne uvjete za korištenje ovoga djela navodeći da ga može koristiti samo muderris i njegov pomoćnik, iz bojazni od oštećenja, da se iz njega ne prepisuje, te da je ovaj peti svezak autograf:

Osman Lavić148

Tabela rukopisa Derviš-pašine biblioteke

god. prepisanaslov djelatemasignatura936/1556tesavuf3769رشح مثنوي

--tesavuf3770رشح مثنوي999/1590tesavuf3779رشح مثنوي

--hadis3780رشح املصابيح ملحمد بن امللك الرومي1006/1597književnost3800رشح ڭلستان سعدي لسودي أفندي

Kao što se vidi, centralna tema djela Derviš-pašine biblioteke bila su djela iz tesavufa, budući da je on osnovao katedru za Mesneviju početkom XVII stoljeća. Iz ove katedre nastala je medresa a vjerovatno i biblioteka.16

BIBLIOTEKA AHMED-AGE, DARU-S-SEADETAAhmed-aga, sin Alijin, Bošnjak, dār as-sa‘āda,17 osnovao je medresu u

Mostaru prije 1063/1652. godine. Naime, te godine je, kao nadzornik ha-rema na carskom dvoru u Topkapi-saraju (dār as-sa‘āda), uvakufio više ru-kopisa za svoju medresu. Pošto do sada nije pronađena vakufnama niti neki drugi dokument na osnovu kojeg bi mogli sa sigurnošću utvrditi koliko i koje rukopise je Ahmed-aga tom prilikom uvakufio, moramo se zadovoljiti bilješkama na samim rukopisima da bi mogli prezentovati tabelu naslova dje-

رشط الواقف يف وقفيته املعمول بها أن ال يستعمل وال يتداول هذا الرشح اللطيف العزيز الذي ال ثنى له يف الوجود وال نظري له يف العامل اال املدرس الناقل املذكور ال يتجزى وال يستنسخ منه وال يستكتب ألنه يندرس ويضيع ويفوت الإفادة

واإلستفادة , وهذا الجلد الخامس بخط شارحه رسوري أفندي رحمه الله.16 Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske

uprave, Mostar., 1999, str. 193-194.17 Ahmed-aga, još dok je bio dječak, odveden je u Istanbul. Brzo je napredovao na

Carskom dvoru. Tako je već 1061/1650. godine imenovan kilerdžibašom a iduće godine postao je carski odobaša, zatim kapu-aga i napokon, 1063/1652. daru-s-sea-de. Ahmed-agina medresa u Mostaru, za koju su rukopisi uvakufljeni 1064/1653. godine, nije dugo radila. Zatvorena je, najvjerovatnije, zbog nedostatka sredstava za izdržavanje. Njenog osnivača Ahmed-agu iznenada je zadesila smrt u jednoj pobuni u Carigradu 1066/1655. godine, ne ostavivši iza sebe značajniji vakuf za medresu u Mostaru. Pokopan je na groblju na Hajdar-paši. Osim medresu u Mostaru, na Uskudaru je, kao vakuf majke Kerime, sagradio džamiju, a drugu kao svoj vakuf u Čengel-köyu. Više o Ahmed-agi vidi: Mehmed Sureyya, Sicilli Osmani, Istanbul, 1308-16/1890-98., I, 217; Safvet-beg Bašagić, „Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini“, u Izabrana djela, Sarajevo, 1986., knj. III, str. 331-332; Hifzija Hasandedić, Spomenici kulture... str. 93 i 101-102.

Rukopisi Karađoz-begove biblioteke u Mostaru 149

la koja je ovaj vakif uvakufio a koja su, nakon prestanka rada medrese, uklju-čena u Karađoz-begovu biblioteku i danas se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Na rukopisima ovoga vakifa nalazi se bilješka sljedećeg sadržaja:

Na šerijatski potpuno valjan i ispravan način, uvakufljujem (ovu knji-gu), pod uvjetom da se ne može prodati, davati u zalog niti iznositi iz moje medrese koja se nalazi u kasabi Mostar. Onaj ko to izmijeni, a zna kako glasi – pa grijeh za to pada na one koji to mijenjaju; - a Allah, zaista, sve čuje i zna (bilješka na R-3749, fol. 1a).18 Na sljedećoj stranici iste folije nalazi se utisnut vakifov pečat u kojem se čita: بندهء أحمد بن عيل/Bende-i Ahmed ibn ‘Ali /Božiji rob, Ahmed ibn ‘Ali/. Na nekim drugim rukopisima nalazi se bilješka sa ne-što različitim sadržajem što ukazuje da vakif nije istovremeno uvakufio sve rukopise. Tako na nekim rukopisima iz 1064/1652. godine nalazimo bilješ-ku: “Uvakufio ovu knjigu Aõmad-aÿā, nadzornik harema u carskom dvoru za svoju medresu u gradu Mostaru 1064. godine (R-3584., fol, 1a).19 Bilješka o uvakufljenju kodeksa R-3844, (fol. 1a) u mnogome se razlikuje od ostalih i navodi na zaključak da se radi o istom vakifu, ali bez jasne potvrde za to. Naime, bilješka je na turskom jeziku, vjerovatno pisana prije ostalih, dok je vakif bio qapú-aÿā i prije nego je osnovao medresu jer je ovaj rukopis uvaku-fio za javna predavanja u Mostaru: Uvaženi Ahmed-aga, kapu-agasi, uvakufio je ovaj tefsir za održavanje javnih predavanja u Mostaru, pod uvjetom da se ne može iznositi ni zamijeniti. Onaj ko to izmijeni, a zna kako glasi – pa grijeh za to pada na one koji to mijenjaju; - a Allah, zaista, sve čuje i zna.20 U prilog ovoj tvrdnji ide i vlasnička bilješka na R-3805, fol. 1a, kojom Ahmad-aÿā kao daru-s-seade uvakufljuje rukopis za održavanje javnih predavanja u Mostaru. Prema ovim bilješkama, u sastavu Karađoz-begove biblioteke nalazilo se 35 rukopisa iz medrese Ahmed-age daru-s-seadeta.21 Rukopisi su veoma lijepo likovno opremljeni, sa unvanima, pozlaćenim tekstom, kaligrafski ispisani na kvalitetnom papiru, lijepo i stručno uvezani.

وقفت لله تعاىل وقفا صحيحا رشعيا برشط ال يباع وال يرهن وال ينقل من مدرستي الواقعة بقصبهء موستار فمن بدله 18بعد ما سمعه فامنا امثه عىل الذين يبدلونه إن الله سميع عليم

قد وقف هذا الكتاب صاحب الخريات والحسنات أحمد اغاء باب السعادت مبدرسته الواقعة يف بلدة موستار لسنة أربع 19.وستني وألف

بو تفسري رشيفي صاحب الخري قپو اغايس أحمد اغا حرضتلري موستارده واقع درس عاملغنه وقف ايدوپ نقل وتبديل 20.اولنمميس رشط امتشدر فمن بدله بعد ما سمعه فامنا امثه عىل الذين يبدلونه إن الله سميع عليم

21 Rukopis br. R-2559, vakuf medrese ovoga vakifa bio je u kolekciji biblioteke Elči Ibrahim-paše iz Travnika.

Osman Lavić150

Tabela rukopisa Ahmed-agine medrese iz Mostara

god. prepisanaslov djelatemasignatura1080/1669tefsir3637حاشية العصام عىل تفسري البيضاوي1190/1776fikh3662,1كتاب ألفاظ الكفر1190/1776etika3662,2جامع اللطائف يف األخالق1109/1697fikh3662,3رسالة يف االستنجاء1190/1776jezik3662,4رشح مراح األرواح

1015/1640biografijaI-III لواقع األنوار يف طبقات األخبار 4062 39694049

1000/1592rječnik3868األخرتي يف اللغة982/1574rječnik4059مخترص صحاح الجوهري667/1269biografija3949نسب رسول الله ملسو هيلع هللا ىلصXI/XVIIfetve3584فتاوى اسكويب

--hadis3740عمدة القارى رشح صحيح البخاريXVIfikh3741العناية رشح الهداية

--medicina3749,1الطب النبوي--medicina3749,2بغية السائل يف اختصار املسائل--medicina3749,3الرسالة املذهبة--medicina3749,4رسالة يف حفظ الصحة--medicina3749,5نبذة من كتاب األدوية--medicina3749,6برء ساعة--fiziognomija3749,7الفراسة يف العني املحمودة--fiziognomija3749,8الفراسة ألجل السياسة--farmacija3749,9مجربات البن سينا--farmacija3749,10مجموع--medicina3749,11املنظومة يف الطب--medicina3749,12فائدة

1001/1592fikh3753فصول اإلحكام الصول األحكام1064/1653etika(رشح پند عطار) 3786املفيد

--hadisI-II مصابيح السنة 37893790

880/1475hadis3813الجامع الصحيح

875/1470fikhالرساج الوهاب املوضع لكل طالب

محتاج3830

Rukopisi Karađoz-begove biblioteke u Mostaru 151

--veterina3845حيوة الحيوان

978/1573tefsir I-III اللباب من علوم القرآن 3833-43826-7

791/1391tefsir تفسري الكوايش38443804

--hadis3805تحفة األبرار يف رشح مشارق األنوار

--tefsirتفسري القايض البيضاوي 38883892

--književnost3897ليىل ومجنون986/1578historija3920نڭارستان

--tedžvid3946رسالة منجية--inša4017كتاب قهوة االنشاء

1041/1633fikh4075صدر الرشيعة - صدر الوقايةXIV sthadis4094معاين األخبار املسمى بحر الفوائد

921/1515rječnik7564القاموس املحيط

BIBLIOTEKA ŠEJHA JUJEMustafa Ejubović, poznatiji pod imenom Šejh Jujo, jedan je od pro-

duktivnih pisaca na orijentalnim jezicima iz Bosne i Hercegovine. Živio je na prelazu iz XVII u XVIII stoljeće a slavu pisca stekao je zahvaljujući širokom opusu od najmanje 27 naslova iz raznih naučnih oblasti: usuli-fikha, fikha, nasljednog prava, akaida, sintakse arapskog jezika, stilistike, logike, disputa-cije, leksikografije i propovjedništva.22

Najveći broj Šejh-Jujinih djela nalazi se u Gazi Husrev-begovoj bibli-oteci u Sarajevu. Za Karađoz-begovu biblioteku uvakufljena su 34 djela, od toga 15 autografa a ostala je, ili prepisao ili su bila u njegovom vlasništvu.23

Na nekim rukopisima nalazi se bilješka koju je ispisao njegov učenik i biograf Ibrahim Opijač da je rukopis autograf i da je uvakufljen u Mosta-ru, zajedno sa ostalim djelima autora, pod uvjetom da se nikome ne daje na upotrebu, osim sa svjedokom i zalogom i da se pri tom odredi tačno vrijeme,

22 O Šejhu Juji više vidi: Hazim Šabanović, "Mustafa b. Yusuf al-Mostari, POF, VIII-IX, Sarajevo, 1958-9., str. 29-35; Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima..., str. 390-400; Muhamed A. Mujić, "Šejh Jujo (1650-1707) u svjetlu književnoistorij-skog materijala", Zora, počasni broj, Mostar 1968/69., str. 219-300.

23 O rukopisima šejha Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci više vidi: Mustafa Jahić, "Rukopisi djela Šejh-Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci", Anali GHB, XI-XII, Sarajevo, 1985., str. 39-54.

Osman Lavić152

preko koga se rukopis ne smije zadržavati, a u kome se može prepisati - kako bi se mogao i drugima dati na korištenje pod istim uvjetima.24

U ovaj popis uvrstili smo djela (autografe, djela koja je prepisao ili bio njihov vlasnik) koja su u sklopu Karađoz-begove biblioteke uključena u fond Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Samo na nekim od njih nalazi se bilješka njegovog učenika Ibrahima Opijača o uvakufljenju, dok su ostala dje-la koja je Šejh Jujo napisao, prepisao ili samo posjedovao drugim putevima dospjela u Karađoz-begovu biblioteku u Mostaru.

Tabela rukopisa Šejha Juje koji su bili u sastavu Karađoz-begove biblioteke u Mostaru

god. prepisatemanaslov djelasignatura1155/1742logika3675,1رشح االيساغوجي

--disputacija3855حوايش عىل حوايش رشح اآلداب1110/1698usuli-fikh3858منتحب الحصول يف رشح منتحب األصول1119/1707šer. nas. pravo3860,1رشح لب الفرائض1103/1691šer. nas. pravo 3860,2رشخ عىل رسالة االمام النسفي يف الفرائض1103/1691usuli-fikh3871مفتاح الحصول ملرآة األصول

--gramatika3883الفرائد العبدية--etika3915,1حاشية عىل رسالة الحنفية يف اآلداب

1102/1691disputacija3957حاشية عىل رشح الرسالة العضدية يف الوضع1093/1682logika3974,1رشح االيساغوجي

--disputacijaرشح عىل حاشية رشح اآلداب املسعود

للموستاري3974,2

1095/1684disputacija 3987حاشية عىل حاشية ايب الفتح1109/1697usli-fikh4027فتح األرسار - رشح املغني1119/1707šer. nas. pravo3860,3كتاب الفرائض1119/1707šer. nas. pravo3860,4فرائض العثامين1087/1676usuli-fikh3870التلويح يف كشف حقائق التنقيح1104/1692stilistika 3915,2الحوايش للموىل الخيايل عىل حاشية املطول

هذه النسخة الرشيفة بخط املصنف النحرير صاحب التقرير والتحرير املوىل العالمة مصطفى أفندي ابن يوسف أفندي 24 املفتي املوستاري أكرمهام خالق األسافل واألعاىل وقفت مع سائر مصنفاته يف البلدة املسامة مبوستار لروحه الرشيف غفره الله اللطيف ورشط أنه ال تدفع اىل أحد كائنا من كان اال بشاهد وان يعني إمساكها فال متسك اكرث من مدة ميكن استنساخه بل تؤحخذ وتدفع اىل آخره ليعم االنتفاع واالطالع واالجر عىل الله الكريم انه غفور رحيم سنة تسع عرش(R-3860, l. 2b) ومائة وألف من هجرة من له أعىل الرشف

Rukopisi Karađoz-begove biblioteke u Mostaru 153

--stilistika... 3915,3الحوايش للمحقق--logika3915,4حاشية عىل رشح مطالع األنوار

1099/1688logika4071,1الرسالة الشمسية فيالقواعد املنطقية--hadis4097معاين األخبار املسمى بحر الفوائد--feraiz4105,1الفرائض الرساجية--stilistika4105,2تلخيص املفتاح--disputacija4105,3رسالة يف املناظرة--disputacija4104,4الرسالة الشمسية يف القواعد املنطقية--disputacija4105,5الرسالة العضدية يف الوضع--akaid 4105,6العقيدة النسفية--fikh4105,7رسالة يف املذاهب--filozofija4105,8رشح هداية الحكمة

1096/1684usuli-fikh 4594نتائج األفكار755/1354gramatika3638رشخ اللباب يف النحو

--hadis3755تحفة األبرار يف رشح مشارق األنوار864/1460stilistika3847املصاح - رشح املفتاح

--etika4071,2تعليم املتعلم

BIBLIOTEKA IBRAHIM-PAŠINE MEDRESE U POČITELJUJedan od dobrotvora Počitelja, Ibrahim-paša Počiteljac, poznat kao

Šišman Ibrahim-paša25, uvakufio je značajan broj rukopisa za džamiju u Poči-telju, čime je udario temelje prvoj biblioteci u ovom gradu. Na svim rukopi-sima ovoga vakifa nalazi se bilješka na perzijskom jeziku u kojoj se navodi da je rukopis za džamiju u Počitelju uvakufio Ibrahim-paša (bilješka na R-3777, fol. 1a):

وقف ابراهيم ۑاشا وفقه الله للخري در مسجد خود در قصبهء ۑوچتلSamo na jednom rukopisu (R-661), koji nije bio u sastavu Kara-

đoz-begove biblioteke, nalazi se uz bilješku i podatak da je uvakufljen 1083/1672-1673. godine.25 Šišman Ibrahim-paša bio je ćehaja Ahmed-paše Ćuprilića, a kasnije beglerbeg Halepa

(1668), Egipta (1669), Šama (1673) te serdar Bagdada sve do pred smrt (1676). Više o Ibrahim-paši, njegovoj medresi i biblioteci vidi: Hamdija Kreševljaković, Počitelj na Neretvi, Sarajevo, 1933., 16 str.; Hifzija Hasandedić, "Počitelj na Neretvi u doba turske vladavine", Glasnik VIS-a, Sarajevo, XXXV/1972., br. 10; str. 420; Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u bosanskom ejaletu... str. 229; Evlija Čelebi, Putopis: odlomci o jugoslovenskim zemljama, preveo, uvod i komentar: Mehmed Mujezinović, Sarajevo, 1979., str. 461, bilješka 15; Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. III, str. 408.

Osman Lavić154

Više rukopisa iz ove biblioteke sačuvano je sve do danas. Neki od njih, preko Karađoz-begove biblioteke u Mostaru, dospjeli su u Gazi Husrev-be-govu biblioteku u Sarajevu. Drugi su na razne načine dospjeli u Orijentalni institut u Sarajevu26, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu27, Arhiv Hercegovine u Mostaru28, Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bo-sne i Hercegovine29 i Provincijalat hercegovačkih franjevaca u Mostaru.30

Tabela rukopisa Ibrahim-pašine medrese iz Počitelja

god. prepisatemanaslov djelasignatura--Kur'an75جزء ٥, ٨, ١٤, ٢٧

691/1291hadis563مخترص جامع األصول يف أحاديث الرسول--rječnik 661مصباح اللغة--morfologija3617مراح األرواح

816/1413jezik3656رشح القسم الثالث من مفاتيح العلوم--tefsir3695حاشية السيد عىل الكشاف--gramatika3726ضوء املصباحمخترص املفتاح--fikh3758العناية رشح الهدلية

1043/1633hadis 3768الكاشف عن حقائق السنن النبوية963/1555fikh3777املبسوط للرسخيس809/1406jezik3792رشح القسم الثالث من مفاتيح العلوم

835/1431hadisمشارق األنوار النبوية يف صحاح األخبار

املصطفوية3796

26 Orijentalni institut je zapaljen 17. maja 1992. godine kada je izgorio kompletan rukopisni fond Instituta.

27 "Nekoliko rukopisa iz te biblioteke, porijeklom su iz Egipta, a danas se nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a jedan krasan prepis Kur'ana, iste provenijen-cije, posjeduje Orijentalna zbirka Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu," Mujezinović, Islamska epigrafika..., knj. III, str. 408.

28 U Arhivu Hercegovine čuva se djelo iz gramatike arapskog jezika Šarõ al-mirāõ (Hifzija, Hasandedić, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Mostar, 1977., 541, str. 209).

29 U zbirci rukopisa Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine nalazi se djelo al-Ğawåhir at-tafsír li tuõfa al-amír. Djelo je prepisao Õasan b. ‘Alī al-‘Imādī u Mekki na vratima Darusselam 6. ramazana 936/4. maja 1530. godine (Rs 532).

30 U Provincijatu hercegovačkih franjevaca nalazi se jedan rukopis iz gramatike arap-skog jezika (Hifzija Hasandedić, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Provincijat hercegovačkih Franjevaca u Mostaru, br. 33, u rukopisu).

Rukopisi Karađoz-begove biblioteke u Mostaru 155

--hadis3801رشح عىل مخترص صحيح مسلم

1070/1659biografijaمناقب االمام األعظم أيب حنيفة ومشايخه

وأصحابه3989

--književnost3996درة الغواص يف أوهام الخواص--morfologija4064املناهج الكافية يف رشح الشافية--hadis4083الجواهر البهية يف رشح أربعني النووية

BIBLIOTEKA ALI-PAŠE RIZVANBEGOVIĆA STOČEVIĆAGalib Ali-paša Rizvanbegović Stočević, sin Zulfikar-kapetana, rođen

je oko 1783. godine. Od 1813. godine, kada postaje kapetan stolačke kape-tanije, počinje njegov javni i kulturni rad u Hercegovini. Ali-paša je podigao mnoge zadužbine s ciljem vjerskog i obrazovnog uzdizanja stanovnika Mo-stara, Blagaja, Foče i drugih hercegovačkih gradova. Između ostalog, uz svoj mekteb na Luci u Mostaru podigao je tekiju nakšibendijskog reda kojem je i sam pripadao.31

Za ovu tekiju uvakufio je 1841. i 1842. godine više primjeraka rukopi-sa koji su, preko Karađoz-begove biblioteke, dospjeli u Gazi-Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu. U njegovim vakufnamama ne nalazimo traga o uvaku-

31 O njegovoj mladosti ne zna se mnogo. Dosta rano otišao je u svijet da bi se nakon očeve smrti (1805) vratio u Stolac. Zbog pomirljivog odnosa prema reformama u turskoj vojsci (tanzimat), stavljanja na stranu turske vojske u bitki kod Sarajeva 1832. godine protiv Husein-kapetana Gradaščevića i dobrog poznavanja pri-lika u Hercegovini, carskim fermanom od 14. januara 1833. godine, Ali-paša Rizvanbegović je imenovan hercegovačkim vezirom, čime je Hercegovinu dobio na upravu. Tokom svoje vladavine doprinio je unapređenju zemljoradnje, voćarstva i stočarstva u Hercegovini te pomagao unapređenje pčelarstva i stočarstva. Sam Ali-paša bio je veoma pobožan čovjek. Pogubio ga je Omer-paše Latasa u Banjoj Luci 1851. godine gdje je i ukopan. Više o njegovom životu i djelovanju vidi: Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, u: Izabrana djela, knj. III, Sarajevo, 1986., str. 343; Ćurić Hajrudin, "Ali-paša Rizvanbegović-Stočević, hercegovački vezir", Godišnjica Nikole Ćupića, XLVI, Beograd, 1937., str. 201-296; Hifzija Hasandedić, Spomenici kulture, str. 102; Isti, "Zadužbine Ali-paše Rizvanbegovića na Buni", Glasnik VIS-a, XXXIX(1976), Sarajevo, br. 1, str. 18-23; Ćurić Hajrudin, "Vakufnama Ali-paše Rizvanbegovića" Glasnik VIS-a, III (1952), Sarajevo, str. 47-53; isti, "Husein Bračković o Ali-paši Rizvanbegoviću i njegovom vremenu", Glasnik VIS-a, V(1954), Sarajevo, br. 4-6, str. 88-92; Kasim Gujić, "Šta je Ali-paša Rizvanbegović uvakufio u prosvjetne i dobrotvorne svrhe", Gajret, XVIII (1937), Sarajevo, br. 2, str. 20-21; Izet Rizvanbegović, "Vakufname i vasijetnama Ali-paše Rizvanbegovića Stočevića", POF 52-53/2002-03, Sarajevo 2004., str. 295-328; Hamdija Kapidžić, Ali-paša Rizvanbegović i njegovo doba, Sarajevo, 2001.

Osman Lavić156

fljenju ovih rukopisa, nego za uvakufljenje znamo na osnovu bilježaka koji se nalaze na samim rukopisima. Bilješka o uvakfljenju obično se nalazi na prvoj stranici rukopisa u kojoj se kaže da je rukopis, tražeći Božije zadovoljstvo, uvakufio za biblioteku svoje tekije u Mostaru. Iznad bilješke nalazi se veći pečat ovalnog oblika u kojem se čita: “عبده غالب عيل - Njegov rob, Ÿālib, ‘Alí.” Pečat je iz 1248/1833. godine.32

Tabela rukopisa biblioteke Ali-pašine tekije u Mostaru

god. prepisatemanaslov djelasignatura1019/1610fikh3589مخترص غنية املتميل - حلبي صغري

--gramatika 3626حاشية عىل الفوائد الضيائية1163/1750filozofija3646التعريفات للجرجاين1110/1698fikh3669حاشية عىل رشح قايض مري عىل هداية الحكمة

--stilistika3670املطول - رشح تلخيص املفتاح1019/1610etika3680الطريقة املحمدية933/1526usuli-fikh3716التلويح يف كشف حقائق التنقيح

1253/1838hadis الجامع الصحيح37373738

1144/1731fikhالبحر الرائق يف رشح كنز الدقائق374337473752

1080/1669tefsirتفسري القايض البيضاوي37813763

1238/1822usuli-fikh 3793حاشية االزمريي عىل مرآة االصول1122/1710hadis 3799مبارق االزهار يف رشح مشارق االنوار

--hadis 3840الجامع الصغري من حديث البشري النذير--logika3879جالء االنظار يف حل عويصات االفكار--fikh 3891مرشد املتأهل

1237/1821usuli-fikh 3893مرآة االصول - رشح مرقات الوصول1164/1750tefsir 3901تفسري الجاللني1222/1807etika 3930الوسيلة االحمدية والذريعة الرسمدية1050/1641stilistika3935املطول - رشح تلخيص املفتاح

--dove 3947مطالع املرسات بجالء دالئل الخريات

هذه الوقف الرشيفة مدينهء موستارده انشاسنه موفق اولديغمز تكهء منيفه كتبخانه سنده حفظ اولنمق اوزره رضاء 32(R-4053, fol. 1a) لله تعاىل اشبو كتب وقف ومتهري اولندي سنة 1258

Rukopisi Karađoz-begove biblioteke u Mostaru 157

--logika3962,1رشح تهذيب املنطق والكالم للدواين

--logikaحاشية عىل رشح تهذيب املنطق والكالم ملري

أيب الفتخ3962,2

1072/1661usuli-fikh 3983رشح املنار البن امللك--usuli-fikh 4010حاشية الرهاوي عىل رشح املنار البن ملك

1091/1680fikh 4053صدر الرشيعة رشح الوقاية1183/1769gramatika 4055منهج املسالك اىل ألفية البن مالك950/1543akaid 4065حاشية قره كامل عىل حاشيو الخيايل

--usuli-fikhحاشية الجرجاين عىل رشح مخترص الكنتهي

للعضد 4092,1

--usuli-fikh 4092,2رشح مخترص املنتهي للعضد--usuli-fikh 4092,3مخترص املنتهي البن الحاجب

814/1411sintaksa 7034حاشية الجرجاين عىل املطول

STRUKTURA KNJIŽNOG FONDA Prema popisu knjiga iz decembra 1949. godine Karađoz-begova bibli-

oteka je posjedovala 738 bibliografskih jedinica, od toga 526 rukopisa i 212 štampanih knjiga.33 Ovaj broj se ne slaže sa podacima Zapisnika o reviziji fonda Gazi Husrev-begove biblioteke, iz 1950. godine, dakle iste godine kada je Karađoz-begova biblioteka uključena u njen fond, prema kojem je sadrža-vala 552 kodeksa rukopisa i 272 knjige štampane na arapskom, turskom i perzijskom jeziku.34 Na osnovu baze podataka rukopisa Gazi Husrev-begove

33 Neposredno prije prenošenja Karađoz-begove biblioteke u Sarajevo, izvršen je popis njenog knjižnog fonda. Popis je uradio Bešir Pintul u decembru 1949. godine, a naslovljen je kao "Spisak knjiga Karađoz-begove biblioteke u Mostaru". Ovaj popis sadrži šest kolona i to: redni broj, naziv djela, ime pisca, sadržaj, rukopis ili štampa i primjedba. Popisani su prvo rukopisi, a zatim štampane knjige. Redni broj u ovom popisu odgovara starom inventarskom broju pod kojim je određena knjiga bila registrovana u Biblioteci. Ovom spisku nedostaju prva dva lista a čuva se u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke (Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, V/1-3). Hafiz Mahmud Traljić je, 1977. godine, u Hadžijskoj džamiji u Sarajevu pronašao inventar knjiga Karađoz-begove biblioteke u Mostaru, koji, najvjerovatnije, nije popis o kojem je ovdje riječ (Fejzulah Hadžibajrić, "O inventarima knjiga Gazi Husrev-begove bibli-oteke", Anali GHB, V-VI (1978.), str. 62.)

34 Vakufska direkcija u Sarajevu je 1950. godine osnovala komisiju za pregled i popis fondova Gazi Husrev-begove biblioteke. U Zapisniku rada ove komisije konstatuje se, nakon navođenja broja knjiga da „od gornjeg broja rukopisa i štampanih djela na istočnim jezicima navedenim pod 1 i 2 otpada na Karađoz-begovu biblioteku, koja je u martu ove godine prenesena iz Mostara u Sarajevo, 552 rukopisa i 272 štampana

Osman Lavić158

biblioteke, do sada je katalogizirano 520 rukopisa iz ove biblioteke u kojima se nalaze 856 djela.

U fondu rukopisa zastupljena su djela iz enciklopedistike, kur’anskih i hadiskih disciplina, dogmatike, zbornika dova, osnova šerijatskog prava, ali i medicine, matematike i drugih naučnih disciplina.35

Detaljnijim uvidom u ovaj fond zaključujemo da je Biblioteka posje-dovala djela prepisana u trinaestom36 i četrnaestom stoljeću37, da su ovdje pohranjeni autografi bosanskih pisaca38, djela napisana ili prepisana u Kara-đoz-begovoj medresi39 kao i drugim medresama Mostara40, Počitelja41, Sara-jeva42 i drugih gradova.

Kako smo naprijed spomenuli, Karađoz-begova biblioteka je radila do 1934. godine. Te godine umro je njen posljednji bibliotekar hadži Mehmed-ef. Spahić43, a biblioteka je zatvorena. Nakon prestanka sa radom, biblioteka je bila u dosta lošem stanju. Smještena u neuvjetnim prostorijama, bez naro-čitog nadzora, bila je izložena opasnosti da je zadesi sudbina mnogih biblio-teka i drugih kulturnih ustanova u Bosni i Hercegovini toga perioda.

Pošto su neki naslovi u međuvremenu i otuđeni, a da bi se sačuvao pre-ostali fond, Biblioteka je početkom 1950. godine prenesena i pripojena Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Na rukopisima postoje stari brojevi sa oznakom (K). Inventarisana je u knjizi stalnog inventara rukopisa Gazi Hu-srev-begove biblioteke pod brojevima 3569-4113.

Skoro svi rukopisi Karađoz-begove biblioteke su kataloški obrađeni i pohranjeni u depoima Gazi Husrev-begove biblioteke. Dio rukopisa je, nekim drugim načinom i putevima završio u drugim ustanovama. Tako, u

djela. Ova se biblioteka vodi odvojeno". (Arhiv Vakufske direkcije u Gazi Husrev-begovoj biblioteci br. 3072; V-8-2.

35 U Karađoz-begovoj biblioteci je, u odnosu na temu, najviše djela iz jezika (199), sli-jede: fikh (142), etika (64), tefsir i njiževnost (po 47), akaid (42), logika (41), hadis (40), disputacija (35), fetve (32), usuli-fikh (29), rječnik (24), tesavvuf (20) itd.

36 R-563; R-3836; R-3838; R-3873; R-3949.37 R-478; R-3638; R-3816; R-3819; R-3854; R-3941.38 R-4006; 3858; 3855; 3858; 3883; 3940.39 R-3785; R-3956.40 R-3855; 3915; 3987; 3957.41 R-3999.42 R-3982,343 Mustafa Hadžimulić, „Islamske javne zgrade turskog perioda u Mostaru“, Novi

Behar, X/19336-37., br. 20-22, str. 274.

Rukopisi Karađoz-begove biblioteke u Mostaru 159

Arhivu Hercegovine se nalaze tri kodeksa rukopisa iz ove biblioteke44 a u Bošnjačkom institutu u Sarajevu45 poznato djelo Bošnjaka Hasana Imamo-vića دليل املسافرين ايل زيارة حبيب رب العاملني/Vodič onome ko želi posjetiti mezar mi-ljenika Gospodara svjetova/ koje je Handžić našao u Karađoz-begovoj bibli-oteci 1932. godine i spomenuo ga u radu objavljenom u Glasniku Vrhovnog Starješistva IZ-e.46

Ključne riječi: Karađoz-begova biblioteka, rukopisi, Mostar, Šejh Jujo, Admed-aga daru-s-eade, Ibrahim-paša Počiteljac, Počitelj, Derviš-paša Bajezidagić, Ali-paša Rizvanbegović Stočević.

Summary

Manuscripts of the Karadjoz-bey library in Mostar

The founder of the Karadjoz-bey library in Mostar was hadji Muhammed-bey, son of Ebu Sead, known as Karadjoz-bey. Based on his vakufnama from the 977/1570 we could say that he was the biggest endower of Mostar and Herzegovina.

He endowed eleven codices of manuscripts and with vakufnama he prescribed the way of using manuscripts from the Library.

Many other public and private libraries were added to this Library. The most important of these libraries, by their collection and number, were the library from the medresa of Ahmed son of Ali, then darus-seadet, Šejh Jujo’s, Šišman Ibrahim-pasha’s from Počitelj, Ali-pasha Rizvanbegović from the town of Stolac and other libraries. The functioning of this library ended in the year 1934. At the beginning of 1950 the collection of this Library were united with the collection of the Gazi Husrev-bey library in Sarajevo. (552 codices of manuscripts and 272 printed books on Arabic, Turkish and Persian languages)

44 R.318, inv. br. 164; R-319, inv. br. 173 i R-369, inv. br. 259.45 Fehim Nametak, Salih Trako, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih ruko-

pisa iz zbirke Bošnjačkog instituta, Bošnjački institut, Zurich - Sarajevo, 2003., svezak II, kat. br. 734, str. 82

46 Mehmed, Handžić, „Nekoliko dragocjenih rukopisa u Krađozbegovoj bibioteci u Mostaru“.Glasnik IVZ Kraljevine Jugolavije, II/1934., br. 2, str. 635-636.

Osman Lavić160

In the collection of manuscripts of this library could be found ency-clopedic works, works on Qur’an and Hadith, dogmatic, collection of dua, principles of Shari‘a law, medicine, mathematics and scientific discipline. Thanks to the Karadjoz-bey Library from Mostar many invaluable works were preserved from perishing.

R-3581, fol. 1a.

R-3777, fol. 1b.

R-3770, fol. 1a.

Rukopisi Karađoz-begove biblioteke u Mostaru 161

R-3813, fol. 1b-2a.

Osman Lavić162

R-3871, fol. 1a.

R-3799, fol. 1a.

Kerima Filan

SUFIJE I KADIZADELIJE U OSMANSKOM SARAJEVU

U svojoj medžmui (bilježnici) u koju je tokom pedesetak godina 18. stoljeća na osmanskom turskom jeziku zapisivao zbivanja i pojave iz svakod-nevnog života Sarajeva,1 Mula Mustafa Bašeskija nije skrivao netrpeljivost prema jednoj vrsti ljudi. To su müteassıblar – vjerski zanesenjaci, fanatici ili, kako ih pisac još naziva, kadizadelije. Evo kako u prevodu glasi najstariji zapis u medžmui iz kojega se čita Mula Mustafin animozitet prema mutea-ssibima.

Kad je umro mevlevijski šejh derviš Ahmed, sarač po zanimanju, a bio je jako star, možda je imao više od stotinu deset godina, vaiz ode kod mule i zatraži da mu se dodijeli to mjesto. A taj vaiz je ustvari bio muteassıb (vjer-ski zanesenjak) i munkir (oholi, uzneseni). No mula ne udovolji njegovom zahtjevu, nego položaj šejha dodijeli starom dervišu Mustafi Mlivaru, koji je dobrovoljno obavljao posao mujezina u Tabačkoj džamiji. Kad je preuzeo naimenovanje, šejh Mustafa počne održavati zikir u toj džamiji u kojoj je, inače, imam bio brat najvećega muteassiba. To se odvijalo u vrijeme kad su se muteassıbi [u našem gradu] bili najviše ponijeli.

Jednoga dana dođe nekoliko muteassiba, onih odlučnijih i glasnijih među njima (yaramazlar) da spriječe održavanje zikra u spomenutoj džami-ji. Ali je u džamiju došlo i nekoliko ljudi naklonjenih dervišima s namjerom da poslije ikindije-namaza sjednu u halku i sudjeluju u zikru. U džamiji dođe do prepirke. Muteassibi kažu „nećemo vam dozvoliti“, derviši kažu „hoćete“. Prepirka preraste u tuču u kojoj su jedni druge udarali pesnicama. Na kraju, elhamdulillah, pobijede derviši. Nakon toga onaj imam bude smijenjen, jaramazi, munkiri prestanu dolaziti zapodijevati svađu, a derviši svaki dan nastave održavati zikir nakon ikindije-namaza. Eto tako je Uzvišeni Stvoritelj pokazao Svoju Snagu. Spomenuti šejh je jedan slabi starac, miran i tih, kako se kaže, usta ima a jezika nema, a on i njegova strana su izašli pobjednici iz 1 Pregled sadržajâ o sarajevskoj svakodnevnici zapisanih u toj bilježnici ponudili smo u

radu “Life in Sarajevo in the 18th Century (according to Mulla Mustafa’s mecmua)” u zborniku Living in the Ottoman Ecumenical Community: Essays in Honour of Suraiya Faroqhi. (Ed. Vera Constantini and Markus Koller). Brill. Leiden-Boston. 317-345.

Kerima Filan164

ovoga sukoba koji se desio usred grada, i to u vrijeme kad su se vjerski zane-senjaci bili najviše ponijeli. Tako je, odredbom Uzvišenog Stvoritelja, taj šejh prema zanesenjacima bio kao mušica prema Nemrudu.2

Iz ovoga opširnog zapisa koji je Mula Mustafa Bašeskija sačinio 1771. godine (1184. po Hidžri) vidi se da su u to vrijeme u Sarajevu među muslimanskim vjernicima postojale dvije struje. Jednu su činili derviši ili sufije, tj. vjernici koji islam poimaju kroz učenje tesavufa (islamskog misti-cizma). Drugu su činili ortodoksno nastrojeni vjernici. Ovi su drugi neke vjerske prakse smatrali udaljavanjem od pravovjerja, pa je njihovo djelovanje imalo za cilj očistiti islam od svih oblika novotarija (bid’at). Novotarijama su, između ostalog, smatrali način na koji sufije očituju pobožnost, zbog čega su optuživali sufije da se udaljavaju od izvornog islama. Mula Mustafa Bašeskija, čija nam je bilježnica poslužila kao izvor za ovaj članak, te vjer-nike naziva müte’assıblar – zanesenjacima.3 Prema zapisivačevim riječima, događaj opisan u naprijed navedenoj bilješci zbio se u vrijeme kad su vjerski zanesenjaci bili uzeli velikog maha u Sarajevu (ve müte’assıbânun en büyük tugyânında).

POJAVA VJERSKIH ZANESENJAKA U SARAJEVU

Prva Mula Mustafina bilješka u kojoj spominje vjerske zanesenjake u Sarajevu potječe iz 1766. ili 1767. godine. Preciznije, to je 1180. godina po Hidžri. Tada je Mula Mustafa zapisao kratko:

Pojavili se vjerski zanesenjaci. I sagrađena je medresa Inadija. To je bio povod raznim pričama i smutnji u narodu. Razlog toj smutnji je vođa zanesenjaka, vaiz iz Amasije.4

Vjerovatno je da Mula Mustafa Bašeskija izrazom zuhûr-ı muteassıb (pojavili se zanesenjaci) bilježi kako se u vjerskom životu Sarajeva počelo osjećati prisustvo ortodoksno nastrojenih vjernika. To što je pisac u istoj bilješci spomenuo otvaranje medrese Inadije i vođu zanesenjaka, vaiza iz Amasije, nagovještava određenu vezu između medrese i vaiza. Ta veza posta-je jasna u jednom drugom Mula Mustafinom zapisu. Godine 1780. pisac

2 List 16b redovi 10 do 23 (16b10-23) u originalnom primjerku medžmue Mula Mustafe Bašeskije koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

3 Mišljenja smo da osmanskoj riječi müte’assıb odgovara naš izraz „zanesenjak“ koji je koristio Mujezinović u prevodu Bašeskijine bilježnice: Bašeskija, Ljetopis (Preveo s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinović), Veselin Masleša, Sarajevo, 1968.

4 List 9a1-2.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 165

je na nekoliko stranica u svojoj medžmui opisao učene ljude (ulemu) grada Sarajeva među kojima spominje alima iz Amasije:

On je muderis u medresi na Bendbaši. Kako je ta medresa na rubnom dijelu grada, on se [vaiz iz Amasije] nastojao što češće pojavljivati na pro-povjedaonicama [u gradskim džamijama] i držati propovijedi. Govorio je na turskom jeziku, glasno, vičući i galameći. U svakoj je svojoj propovijedi grdio šejhove, derviše, tekije, ćulahe,5 kadije, derviške redove, i u tome je bio vrlo vješt.6

Ova bilješka kazuje da je vaiz iz Amasije, za kojega je Mula Mustafa trinaest godina ranije zapisao da je vođa zanesenjaka i glavni razlog podjele u narodu, obavljao dužnost muderisa u medresi Inadiji, za koju je poznato da se nalazila na Bendbaši.7 U fermanu o njegovom imenovanju na dotično mjesto vidi se da se zvao „Amasjali Abdulah-efendi te da mu je od 1767. godine dodijeljena plaća za dužnost koju je do tada obavljao dobrovoljno.“8

Od kada je vaiz iz Amasije boravio u Sarajevu i čime se bavio do imeno-vanja na spomenutu dužnost? Na to pitanje možda i ne bi bilo nužno tražiti odgovor da Mula Mustafino svjedočenje o sadržaju vaizovih predavanja u džamiji ne pokazuje kako je bio jedan od onih govornika koji su s propovje-daonice otvoreno napadali „šejhove, derviše, tekije, derviške redove“. Takvo obraćanje vjernicima u džamiji, usto praćeno „vikom i galamom“, podsjeća na one propovijedi što su ih tokom 17. stoljeća u istanbulskim džamijama držali vaizi koji su predvodili pokret vjerskih puritanaca – kadizadelija.

OSVRT NA KADIZADELIJE U CARSTVU

Kadizadelije su taj naziv ponijeli po učenjaku Kadizade Mehmed-efendiji (u. 1635.) kao sljedbenici njegovog učenja o tome da svi elementi u islamskoj vjerskoj praksi koji nisu postojali u vrijeme Poslanika i njegovih prvih sljedbenika predstavljaju novotarije (bid’at). To učenje Mehmed-efendije Kadizadea nastavak je promišljanja o vjerskim pitanjima o kojima su islamski učenjaci diskutirali i u prethodnim stoljećima. Kadizadeov duhovni uzor bio je Mehmed-efendija Birgivî (u. 1573.) koji opet svoje stavove i pro-mišljanja naslanja na učenje Ibni Tejmijje (1263-1328.) i njegovog učenika 5 Ćulah: vunena kapa, obično bijela. Ovdje spomenuta kao obilježje sufija. 6 List 36a8-10.7 Podatak da se Inadija nalazila na Bendbaši prenosimo od Mehmeda Mujezinovića:

Bašeskija, Ljetopis, str. 97, napomena 3. 8 Isto. Ferman je datiran, kako navodi Mujezinović, u 2. februar 1767.

Kerima Filan166

Ibnu’l-Kajjuma el-Dževzijje (u. 1350.), kao i nekih drugih islamskih uče-njaka.9 Među brojnim Birgivijevim djelima posebno su popularna bila dva, Risâle-i Birgivî Mehmed i Tarîkat-i Muhamedijje, kao literatura koja sadrži Birgivijeva tumačenja islama. Birgivi je u tim, kao i drugim svojim djelima predan obnovi Poslanikove sunne „putem zapovijedanja ispravnog i zabra-njivanja pogrešnog“.10 Taj princip djelovanja ortodoksno nastrojeni učenjaci i vjernici zasnivaju na kur’anskim riječima koje prolaze u više ajeta: [A vjer-nici i vjernice...] traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.11

Razlog što su sljedbenici ortodoksnog islama u Osmanskoj državi dobili naziv po Mehmedu Kadizadeu, sljedbeniku Birgivijeva učenja, bio je taj što je Kadizade početkom 17. stoljeća pokrenuo vjerski život u prije-stolnici na način koji će čak dovesti do intrakonfesionalnog razdora što će potrajati ne samo za njegova života nego i u narednim godinama.

Zahvaljujući svome „daru za izražavanje i držanje propovijedi“,12 Mehmed-efendija Kadizade je stekao visoku službu vaiza koji je držao pro-povijed petkom u najvećim istanbulskim džamijama uznapredovavši do propovjedaonice u Aja Sofiji. Tokom desetak godina on je opominjao vjer-nike kako islam treba osloboditi praksi koje su usvojene u godinama poslije Poslanika i koje su udaljile islam od njegovih izvora. Tu je višegodišnju viso-ku poziciju u vjerskom životu prijestolnice Kadizade održavao, bez sumnje, zahvaljujući svojoj učenosti i govorničkom umijeću, ali sigurno i tome „što je slušateljima godilo ono što je govorio“.13 Sedamnaesto stoljeće je vrijeme kad se i u političkom i u socijalnom i u ekonomskom životu Osmanskog carstva osjećala ozbiljnost krize. Događaji koji su utjecali na državu i na cijelo društvo bili su povod da „svako preispita sebe i svoje stavove“.14 Takve su okolnosti bile pogodne da se novotarije u vjerskom životu proglašavaju „krivcem“ za sve vrste neuspjeha15 te da promicatelj takvoga stava stekne ne samo slušatelje nego i sljedbenike.

9 Mehmet Karagöz, „Osmanlı Fikir Hayatında ‘Kadızâdeliler“, Türkler (Ured.: Hasan Celal Güzel, Kemal Çiçek, Salim Koca), Yeni Türkiye Yayınları, tom 11, str. 147.

10 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis: Discordant Revivalism in Seventeenth-Century Istanbul“, The Journal of Near Eastern Studies, 45, 4, str. 260.

11 Navest ćemo mjesta koja su nama poznata: 3/104; 9/71; 9/112; 11/116. 12 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis..., str. 253.13 Isto. 14 Mehmet Karagöz, „Osmanlı Fikir Hayatında ‘Kadızâdeliler“, str. 146. 15 Isto.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 167

Vjernici koji su u Kadizadeovim propovijedima prepoznavali kritiku svoje vjerske prakse suprotstavili su mu se kroz govore koje je također s propovjedaonica držao šejh halvetijskog reda Sivasî Abdulmedžid-efendija. Vjerovatno je, kako primjećuje M. Zilfi, rasprava među tom dvojicom uče-njaka „prešla dug put dok nije dobila karakter ‘ortodoksno protiv sufijsko-g’16 i upravo taj pečat dala unutarvjerskom razdoru koji je njome iniciran. Naime, među novotarijama koje se kritiziraju u učenju Kadizadea, kao i u knjigama njegovog duhovnog vođe Birgivija, na jakom je udaru praksa nekih sufijskih bratstava, u prvom redu muzika i ritmički pokreti kao sastavni dio manifestiranja pobožnosti.

S druge strane, sufizam je bio veoma prisutan u vjerskom životu Carstva, i to u svim društvenim slojevima. Pripadnici i simpatizeri sufijskih bratstava su se, u raspravi između Kadizadelija i Sivasija, sigurno stavljali na stranu ovoga drugoga. Imajući u vidu da su obojica govornika bili među najvećim učenjacima svoga vremena, da su vodili rasprave o temama vjerske naravi, te da „svaka kriza mijenja i svijest ljudi“,17 nije teško zamisliti kako su i jedna i druga strana stjecala pristalice i simpatizere. Nakon smrti Kadizadea (1635.) i Sivasija (1639.) njihove su pristalice nastavile s polemiziranjem, uzajamnim kritiziranjem i diskreditiranjem s propovjedaonica istanbulskih džamija. Među vaizima-sljedbenicima vladalo je rivalstvo oko „zaposjedanja“ propovjedaonice u nekoj od značajnijih džamija u prijestolnici jer je „džami-ja više“ značila mogućnost da se svoj utjecaj prenese na što više vjernika, od državnika do običnih građana.

Tokom tridesetak godina koliko su rasprave potrajale prerastajući u pravi pokret puritanaca-kadizadelija18 država se u odnosu na obje struje držala „i dovoljno blizu i dovoljno daleko“ te se nijedna nije mogla osjetiti više zaštićenom od druge.19

Novi snažan val kadizadelijskog pokreta desio se pod vođstvom jednoga drugog uspješnog propovjednika, Ustuvanija Mehmeda (u. oko 1660.). Ustuvani je bio vješt u zadobivanju podrške u saraju; čak je na nje-govo insistiranje šejhu-l-islam Bahaî-efendija izdao fetvu (zvanično pravno

16 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis..., str. 256.17 M. Karagöz, „Osmanlı Fikir Hayatında ‘Kadızâdeliler...“, str. 146.18 Pokret vjerskog purizma koji je započeo Kadizade Mehmed-efendija bio je izražen u

Istanbulu sve vrijeme vladavine sultana Murata IV (1623-1640) i u prvim godinama vlasti sultana Mehmeda IV (1648-1687).

19 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis...“, str. 257-258. Također i: M. Karagöz, „Osmanlı Fikir Hayatında ‘Kadızâdeliler“, str. 149.

Kerima Filan168

rješenje) kojom se podržavao negativan stav kadizadelija prema određenim sufijskim praksama. Ipak, izdavanje takve fetve nije značilo da je saraj na strani kadizadelija. Vlast je to pokazala na vrijeme, prije nego što je Mehmed Ustuvani sa svojim pristalicama ostvario nakanu da ruši tekije po Istanbulu.20 Jer to što su kadizadelije otvoreno pozivale na uklanjanje svih vrsta novo-tarija (bid’ata), što su javno pozivale sufije na obnavljanje vjere (tedždid-i imân), pa čak i na smaknuće onih koji taj poziv ne prihvate,21 ponukalo je velikog vezira Mehmed-pašu Köprülija (u. 1661.) da ažurira savjetovanje s učenjacima o stavu koji treba zauzeti prema napadima kadizadelija i javnom proganjanju sufija. Stav je bio prognati na Kipar Ustuvanija i njegove naji-staknutije pristalice (1656.).

Iako je nakon tog događaja splasnuo intenzitet djelovanja kadizade-lija, i dalje su s propovjedaonica bile osuđivane novotarije.22 Zanesenjaci nisu dugo čekali na novoga vođu. Po treći put su snažno obilježili vjerski, socijalni i kulturni život u Istanbulu, uz još veći utjecaj na dvor, za što je bio zaslužan Mehmed-efendija Vanî. Taj je učenjak stekao prijateljstvo Fazila Ahmeda Köprülija, koji ga je, kad je postao veliki vezir (1661), pozvao da iz Erzuruma dođe u Istanbul. Zahvaljujući bliskom prijateljstvu s velikim vezi-rom i sa sultanom Mehmedom IV (1648-87), Vani je uspio da „neke interese kadizadelija postavi u samo središte zbivanja u Carstvu.“23 Poznati sufija tog vremena Nijazî-i Misrî (1618-1694) zapisao je čak u svojoj medžmui da je „Mehmed Vani-efendija svoju poziciju sultanova učitelja i svoje stalno prisu-stvo u saraju znao iskoristiti protiv sufija“.24

No izgleda da je baš taj veliki utjecaj na dvor bio u određenom smislu uzrok kraha kadizadelijskog pokreta. Povod da kadizadelije budu prognani ne samo iz saraja nego i iz prijestolnice bilo je to što su zagovarali pohod na Beč 1683. godine uvjeravajući sultana i velikog vezira kako je nastupilo vrijeme za tu pobjedu. Pokazat će se da njihova prognoza nije imala upori-šte. Nakon poraza Osmanlija pod Bečom u prijestolnici se više nije dogodio veliki pokret kadizadelija.

20 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis...“, str. 258.21 Isto, str. 258-259.22 Isto, str. 263.23 Isto.24 Mustafa Aşkar, “Tarikat-Devlet İlişkisi, Kadızâdeli ve Meşâyıh Tartışmaları Açısından

Niyazî-i Mısrî ve Döneme Etkileri”, http://kurannesli.info/bilgibankasi/yazi.asp?id=390, august-septembar 2009.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 169

S Vanijevim odlaskom i njegovom smrću 1685. „čistunstvo kadizade-lija izgubilo je svoj imperativni glas“,25 no pokret je već bio toliko razvijen da su njegovi nosioci zasigurno nastavili djelovati. O tome izravno svjedoče neki pojedinačni slučajevi poput sukoba među vjerskim zanesenjacima i pristalicama Nijâzî-i Misrîja, koji se zbio u 27. noći mjeseca ramazana 1692. godine u Ulu džamiji u Bursi.26 Ma šta da je bio povod sukoba, to što se zbio u najznačajnijoj noći za muslimanske vjernike u najvećoj džamiji u Bursi pokazuje da je želja za nadmoći u raspravi nadvladala bogobojaznost.

DJELOVANJE ZANESENJAKA U SARAJEVU

Sukob u Tabačkoj džamiji u Sarajevu dogodio se otprilike 80 godina nakon onoga u Bursi. Ma kako se činilo nemogućim dovoditi u vezu zbi-vanja u središtu Carstva u jednom vremenu s onima na periferiji gotovo stoljeće kasnije, bursanski i sarajevski slučaj povezuju neke sličnosti: tuča usred džamije među dvjema strujama vjernika. Još je veće razmjere od oba spomenuta imao sukob u Fatihovoj džamiji u Istanbulu 1656. godine. Tada je jedna grupa kadizadelija fizički napala mujezine koji su počeli po melodiji učiti hvalospjev Poslaniku. Kadizadelije su čak prijetili oružjem onima koji su pokušali zaustaviti taj njihov napad te se sukob nastavio i narednog dana.27 Upravo je taj događaj, što se zbio „osmog dana od dolaska Mehmed-paše Köprülija na mjesto velikog vezira“,28 bio povod da vezir poduzme mjere protiv kadizadelija i protjera Mehmeda Ustuvanija, kako smo naprijed već spomenuli.

M. Zilfi ukazuje na to da su se sukobi među kadizadelijama i sufijama događali u džamiji i oko nje a ne u drugim institucijama, naprimjer u medre-sama i tekijama.29 Autorica to zapažanje tumači činjenicom da je djelovanje kadizadelija bilo vezano za prostor džamije te je za njih „bilo iritirajuće da pred nosom imaju izvođenje sufijskih rituala; samo prisustvo sufija u džami-

25 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis...“, str. 265.26 Taj slučaj spominje Semiramis Çavuşoğlu u natuknici „Kadızâdeliler“, Türkiye

Diyanet Vakfı İslam Ansiklopedisi, XXIV, str. 102. 27 Ferhat Koca, „Osmanlılar Dönemi Fıkıh-Tasavvuf İlişkisi: Fakılar ile Sofular

Mücadelesinin Tarihi Serüveni“, Gazi Üniversitesi Çorum İlahiyat Fakültesi Dergisi, 2002/I, str. 107.

28 S. Çavuşoğlu, „Kadızâdeliler“, str. 101.29 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis...“, str. 267.

Kerima Filan170

ji njima je oduzimalo priliku, kao što je i prljalo džamiju“.30 Taj komentar nastavlja R. Kılıç mišljenjem da je „vrlo vjerovatno kako ortodoksno nastro-jeni vaizi nisu dozvoljavali sufijama ritual u džamiji više zbog toga što su nastojali za sebe osigurati propovjedaonicu, nego zato što su željeti zaštiti džamiju od novotarija“.31

U slučaju Tabačke džamije u Sarajevu vjerovatno se nije radilo o prestižu oko propovjedaonice, ali jeste oko džamijskog prostora. Sarajevski zanesenjaci su vjerovatno polagali pravo na džamiju u kojoj je jedan od njih bio imam i u njoj nisu dopuštali održavanje sufijskog zikira. Da li je mujezin te iste džamije, nakon što je postao mevlevijski šejh, izabrao džamijski pro-stor za održavanje zikira zato što je taj doista bio najpogodniji ili je bio pota-knut kakvim drugim razlozima? Jer džamije su i sufijama pružale mogućnost da steknu nove pristalice. Kao što je u Istanbulu u prethodnom stoljeću pri-sustvo u jednoj džamiji (i tako što su držali vaaz i tako što su održavali zikir) sufijama „davalo dodatni status i legitimnost, kao i značajnu publiku“,32 slični su razlozi mogli potaknuti i mevlevijsko bratstvo u Sarajevu da se okuplja u džamiji. Bilo kako bilo ovaj slučaj pokazuje da je u Sarajevu među zanesenjacima i sufijama bilo ne samo suprotstavljenosti u učenjima nego i nadmetanja za sveti prostor.

Mula Mustafa Bašeskija je svoj stav u povodu događaju u Tabačkoj džamiji izrazio pobožnim riječima elhamdulillah uz bilješku da su „na kraju pobijedili derviši“. Jer i on je islam promišljao kroz učenje tesavufa.33 Izraz radosti započet zahvalom Bogu Mula Mustafa je nastavio poređenjem kojim aludira na priču o vladaru Nemrudu iz vremena poslanika Ibrahima. Prema toj priči, Nemrud nije htio prihvatiti Ibrahimov poziv u vjeru u jednoga Boga nego je sebe, uzdajući se u veliku moć kojom je raspolagao, proglasio božanstvom i zahtijevao od podanika da se prema njemu tako ophode. Zbog te ga oholosti Bog kazni tako što na njega pošalje običnu mušicu koja bude uzrok Nemrudove smrti te jedan moćan, ohol, uznesen vladar Božijom odredbom nastrada od sitne mušice. U Bašeskijinom su poređenju zanese-njaci poput oholog Nemruda, a mevlevijski šejh poput mušice.

Podsjetimo li se na Mula Mustafine riječi da su u vrijeme kad je pisao ovu bilješku zanesenjaci bili uzeli velikog maha u Sarajevu, u tome što ih on 30 Isto, str. 268.31 Rüya Kılıç, „Sivas’tan İstanbul’a...“, str. 123. 32 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis...“, str. 268.33 O Mula Mustafi Bašeskiji kao sufiji vidjeti naš članak „Mula Mustafa Bašeskija: govor

o sebi”, Pregled – časopis za društvena pitanja (Sarajevo) 5-6, str. 117-143.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 171

uspoređuje s Nemrudom čitamo da je Mula Mustafa njihovo nametanje u vjerskom životu smatrao silnim, oholim i grubim.

U svakom slučaju, na tuču u Tabačkoj džamiji morale su reagirati vlasti, kao što je sukob u Fatihovoj džamiji u Istanbulu 120 godina ranije bio povod da vlast intervenira. U Sarajevu je smijenjen imam Tabačke džamije. Nije poznato je li vlast preduzela još kakve mjere protiv zanesenjakâ, ali Mula Mustafa kaže da „više nisu dolazili zapodijevati svađu i da su derviši nastavili svakodnevno održavati zikir“.

SLUČAJ VAIZA, VOĐE KADIZADELIJA

Iako su ostavili na miru derviše u Tabačkoj džamiji, zanesenjaci su, sudeći po Mula Mustafinim zapisima, nastavili djelovati u vjerskom živo-tu grada. Četiri godine nakon tog sukoba je vođa zanesenjaka protjeran iz Sarajeva u Amasiju. Možda je i on, poput propovjednika kadizadelija u Istanbulu, „stvari koje bi trebale pripadati akademskom domenu uspijevao preoblikovati u pitanja vezana za politiku Carstva“,34 kad su vlasti preduzele prema njemu mjeru progona, o čemu Mula Mustafa piše ovako:

[Godine 1775.] Na tri dana prije Aliđuna35 dođe teli-čauš, uhvati predvečer na ulici muteassiba vaiza i iste ga noći privede muteselimu. U petak u zoru povede ga u progonstvo u Amasiju. Vaizova se krivica sastojala u tome što je punih 14 godina, od kako je došao, s propovjedaonice dok je držao vaz grdio i ružno govorio o svim građanima Sarajeva, o šejhu-l-islamu, kazaskeru, pašama, ulemi, šejhovima, o dobrim ljudima koji su nekada prije živjeli, o derviškim redovima. Zato ga je snašla ta nesreća. 36

Iz ovoga Mula Mustafinog zapisa se čita da je vaiz boravio u Sarajevu od 1760. godine. O njegovoj zvaničnoj službi u gradu možemo govoriti tek od 1767. kad je, kako smo naprijed vidjeli, postavljen za muderisa u medresi Inadiji. Bit će da je do te godine, osim dobrovoljnog rada kao muderis, dje-lovao kao vaiz te da je za neko vrijeme stekao pristalice koje Mula Mustafa u zapisu iz 1766-67. naziva muteassibima (zuhûr-ı muteassıb (pojavili se zane-senjaci)). Teško je znati koliko je vaiz imao sljedbenika 14 godina nakon dolaska u Sarajevo, ali je sigurno da je među njima bilo utjecajnih i bogatih ljudi koji su, prema medžmui Mula Mustafe Bašeskije, preduzeli sve da svoga prvog čovjeka zaštite od progonstva. 34 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis...“, str. 256.35 U narodnom mjerenju vremena Aliđun pada na 2. august. 36 List 24b15-20.

Kerima Filan172

Ali jedan broj njegovih [vaizovih] pristalica, inače ljudi neznalica, nagovore kolćehaju da se sačini mahzar (predstavka). I doista nekoliko prvaka i vaizovih pristalica sačine mahzar u kojem napišu kako su navodno svi građani zadovoljni njim. A to je bila očita neistina. Kadi-efendije odnesu paši u Travnik taj mahzar bez pečata. Na to podnosioci mahzara obećaju kolćehaji 20 oka kahve i muli 10 oka samo da stave pečat. Potaknu i neke prvake da interveniraju oko stavljanja pečata. Kad je primio mahzar, paša ne pošalje svoga čovjeka nego samo pismo. Na to su kadizadelije, vaizove pristalice navodno dali 150 groša mulinom čohadaru da odnese mahzar u Istanbul.37

Vaiz je doista jedno vrijeme bio odsutan iz Sarajeva, ali se vratio za samo dva mjeseca. U istoj 1775. godini 10. oktobra Mula Mustafa je zapisao da je „u Sarajevo došao prognani muteassib vaiz“.38 Pisac, sigurno, nije znao ništa o okolnostima pod kojima se odvijao slučaj vaiza izvan Sarajeva jer o tome nije ništa zapisao. No vaiz je morao računati s nekakvom podrškom u Sarajevu kad je kratko po povratku zatražio da mu se dodijeli položaj muftije i, prema Mula Mustafinim bilješkama, doista postao muftija. O tome Mula Mustafa piše ovako:

Vaiz, muteassib i munkir, iz inata i na poticaj nekih svojih pristalica, također inatčijâ podnese muli zahtjev da mu se dodijeli položaj muftije. Mula stavi pečat na njegov mahzar, a oni [vaiz i njegovi ljudi] dodijele mu za to puno novca (vâfir akçe) koji su prethodni bili skupili. A kako i u Istanbulu ima ljudi pohlepnih za novcem, on dobije traženi položaj, i to mu imenova-nje dođe na noge. To je za njega obavio mulin čohadâr. Ali kako je ovaj bio jedan običan neznalica, posve se izgubi u muftijskom poslu. Skupilo mu se puno upita, no on nijedan nije znao riješiti. Tako izgubljen izda nekoliko zbrda-zdola (yangur yungur) fetvi, a osim toga je veoma slabo pisao. Zato su neki ljudi po džamijama i po raznim ćoškovima počeli tajno ostavljati pisma u kojima je stajalo: Ey müftî câhil ebter, rüsvây-ı ‘âlem oldun beter, imâna gel artuk yeter (Muftijo neznalico, dosta! Sram te bilo od svijeta. Konačno se vrati vjeri.)39

Ako su tačni svi Mula Mustafini navodi o okolnostima pod kojima je vaiz postao muftija, u navedenoj bilješci čitamo o korumpiranosti predstav-nika vlasti i isto tako o građanima koji svoje namjere žele ostvariti podmi-

37 List 25a1-6.38 List 25b18. 39 List 26a15-26b3.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 173

ćivanjem; o tome da su ljudi pristajali uz vaiza ne samo zato što su dijelili s njim mišljenje o vjerskim pitanjima nego i iz težnje za osiguranjem nekakvo-ga utjecaja; čitamo o vaizovoj smjelosti da traži muftijsku službu koju nije u stanju obavljati; o lahko postignutom naimenovanju na taj položaj, za što odgovornost snose ne samo lokalne vlasti nego i one u prijestolnici; čitamo najzad i to da pisac pristalice vaiza izravno naziva kadizadelijama.

Mula Mustafa je i na drugim mjestima u medžmui komentirao vai-zovo navodno nepoznavanje Šerijata i izdavanje neosnovanih fetvi. Godine 1780., kada piše o učenjacima u gradu Sarajevu on nije propustiti spomenuti kako je vaiz bio nesposoban muftija:

Uz pomoć nekoliko bilmeza, džahila, neznalica, nepouzdanih ljudi iz čaršije postao je muftija predstavljajući se kao da je učen, i takav je stekao ugled, iako nije poznato u kojem je to znanju on vješt. Ali su mu fetve bile zbrda-zdola (yangur yungur) te bude smijenjen i ode u Istanbul. Nakon nekoga vremena dođe vijest da je pristupio redu nakšibendija i da je primio zavjet. Po povratku u Sarajevo skrivao se jer se stidio pred svijetom.40

U zapisu o vaizovoj smrti, koji je sačino 1786-1787. godine Mula Mustafa još jednom govori o tome kako je svijet prestao uvažavati vaiza nakon što se navodno pokazao slabim poznavaocem važne vjerske znanosti, Šerijata:

Otišao je na hadž kao bedel gdje je i ostao jedno vrijeme. Na povratku je navratio u Amasiju i ondje je umro. Derviše nije volio. Bio je potpuni neznalica i u nauci i u pisanju. Ali običan svijet to nije znao kad je vaiz došao jer, kako kažu, sve što je novo slatko je. Narod ga je uvažavao te je uspio skupiti novac i sagraditi novu medresu na Bendbaši. Napravili su od njega pravoga Karuna.41 Petnaestak godina je stalno izlazio na propovjedaonicu odakle je napadao sufije, spletkario i grdio. Najzad su ga jednom protjerali, ali se on vratio. Potom su ga proglasili muftijom, ali je njegovo neznanje tada postalo očigledno pa je smijenjen. Tako je narod, običan svijet, prestao da ga uvažava. Eto je umro i njegovom je životu došao kraj.42

Nakon povratka iz Istanbula u Sarajevo vaiza doista više ne vidimo na propovjedaonicama kao glasnog kritičara „šejhova, derviša, tekija...“.

40 List 36a11-14.41 Pisac ovdje koristi još jednu poredbu. On vaiza uspoređuje s Karunom koji je najprije

primio poziv poslanika Musaa i povjerovao u jednoga Boga, ali je vremenom, kako je postajao bogatiji, zastranio i ponašao se kao nevjernik sve dok Božijom odredbom nije nastradao skupa sa svojim neizmjernim bogatstvom.

42 List 97b13-18.

Kerima Filan174

Zapravo ga Mula Mustafa više uopće ne spominje u svojoj medžmui sve do vijesti o njegovoj smrti. Tih desetak godina, od vremena kad je navodno bio muftija pa do smrti, vaiz možda više nije imao isti utjecaj u vjerskom životu grada kao ranije. Vjerovatno se nastavio baviti poslom muderisa u medresi Inadiji na Bentbaši koja je, kako smo vidjeli iz posljednje bilješke, i ustanov-ljena njegovim zalaganjem.43

Što se tiče pristupanja vaiza nakšibendijskom sufijskom bratstvu, Mula Mustafa to više ne spominje. Budući da je pisac i u nekrologiju zabilježio kako vaiz nije volio derviše, možda je vijest o vaizovoj „promjeni strane“ bila glasina. Ipak, treba primijetiti da se ovdje spominje nakšibendijski red „koje-mu je strogi ortodoksni islam kroz historiju bio naklonjen.“44 Podsjetimo se najzad i na Mula Mustafine riječi u povodu sukoba u Tabačkoj džamiji kako je vaiz, iako je bio muteassib i munkir, zatražio od mule da mu dodijeli mjesto mevlevijskog šejha.45 Pisac nije prokomentirao tu vaizovu želju, pa njegove stvarne nakane možemo samo nagađati.

Dok iz Mula Mustafinih bilježaka o vaizu stječemo dojam da je više težio određenim životnim ciljevima nego stabilnom duhovnom putu, ne treba smetnuti s uma da je duhovni vođa kadizadelija, Mehmed Birgivî više kritizirao ponašanje nekih sufija nego suštinu tesavufskog učenja.46

DVIJE VJERSKE STRUJE U GRADU

Vaiz je u tih petnaestak godina, koliko je djelovao u Sarajevu (od 1760. do 1774/1775.), očito znao da se približi svijetu. Možda su i njegovom ugle-du u narodu doprinijeli faktori koji su pogodovali razvijanju pokreta kadi-zadelija u prijestolnici stoljeće ranije – strah od krize koja je bila zahvatila sva područja života, kao i to što je narod osjećao veću potrebu za vjerskom poukom od one koju je ulema pružala. 43 Govoreći o medresi Inadiji (ili Novoj medresi) u knjizi Školstvo i obrazovanje u

Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave (Islamski kulturni centar Mostar, 1999, str. 183-184) Ismet Kasumović navodi da je „prvi muderris te medrese bio Abdullah-ef. Amasijali“, te da ga je „nakon smrti 1234./1818. godine naslijedio nje-gov brat Šerif Muhammed-ef. Amasijali. Kao izvori za ovaj podatak navode se arzuhal broj 4123 i berat broj 4123 u Başbakanlık Arşivi, Cevdet Tasnifi. Ovdje navedena godina smrti muderisa Abdulah-efendije iz Amasije ne podudara se s onom koju je zapisao Mula Mustafa Bašeskija, pa bi bilo korisno provjeriti navedene podatke.

44 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis...“, str. 268, napomena 81. 45 Vidjeti ovdje prvu navedenu bilješku. 46 F. Koca, „Osmanlılar Dönemi Fıkıh-Tasavvuf İlişkisi...“, str. 99.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 175

Što se tiče vjerske prakse u Bosni, „obavezna literatura u mektebi-ma bio je Ilmihal Mehmeda Birgivija.“ 47 Prema listi koju je sačinio M. Ždralović i objavio u članku “Bergivi u Bosni i Hrvatskoj”, vidi se da u tri rukopisne zbirke – u sarajevskoj Gazi Husrev-begovoj biblioteci, u Arhivu Hercegovine u Mostaru te u rukopisnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, postoji 30 različitih Birgivijevih djela u 350 primje-raka.48 Dva njegova najpopularnija djela bila su Risâle-i Birgivî i Târîkat-i Muhammedijje u kojima su sadržani temeljni principi Birgivijeva učenja. M. Ždralović je u tri spomenute rukopisne zbirke utvrdio 88 primjeraka Birgivijeve Risale, postojala su 64 primjerka u rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu prije nego što je spaljen u ratu 1992., a u samostanskim kolekcijama u Bosni i Hercegovini, također prema Ždralovićevu navodu ima 16 prepisa,49 što svjedoči o važnosti tog Ilmihala u vjerskoj literaturi u Bosni. Târîkat-i Muhammedijje, djelo u čijem trećem poglavlju autor govori o “ele-mentima i običajima za koje se pogrešno smatra da spadaju u bogobojaznost i pobožnost, a zapravo su novotarije koje slabe vjeru makar ih prakticirali i pobožni,”50 služilo je kao udžbenik u medresama. Iz datumâ prepisa sačinje-nih u Bosni, sudeći barem po sačuvanim primjercima, vidi se da se Târîkat-i Muhammedijje prepisivao od sredine 17. do sredine 19. stoljeća. Ako se ovi podaci o prisutnosti Birgivijevih djela u Bosni usporede s navodima S. Faroqhi kako su “neki učenjaci, koji se inače nisu svrstavali u kadizadelije, podržavali njihov odnos prema sufijama te kako je među svima njima išao od ruke do ruku Ilmihal s tumačenjem Birgivijeva učenja,”51 vidjet će se da stanje u Bosni u tom pogledu u najmanju ruku nije bilo posebno.

47 Prema M. Ždralović, str. 220: Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918, Sarajevo 1983, str. 50-51.

48 Muhamed Ždralović, „Bergivi u Bosni i Hrvatskoj“, Trave od srca – Hrvatske Indije 2, Sekcija za orijentalistiku Hrvatskog filološkog društva i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2000, str. 207-229.

49 Ove podatke vidjeti u M. Ždralović, „Bergivi u Bosni i Hrvatskoj“, str. 219. No potrebno je napomenuti da je u novim svescima Kataloga arapskih, turskih, perzi-jskihi bosanskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, objavljenim posljednjih godina, evidentirano još dosta primjeraka Birgivijeve Risale te da tog djela zasigurno ima i u rukopisnim zbirkama drugih biblioteka. Stoga su ovdje navedene brojke samo jedan orijentir i nikako nisu konačne.

50 Isto, str. 221.51 Suraiya Faroqhi, Osmanlı Kültürü ve Gündelik Yaşam – Ortaçağdan Yirminci Yüzyıla,

(Prev na turski: Elif Kılıç), Tarih Vakfı Yurt Yayınları, Istanbul 2005, str. 74.

Kerima Filan176

U svakom slučaju, u Mula Mustafino doba je bilo izraženo prisustvo kadizadelija u vjerskom životu Sarajeva. U dijelu medžmue u kojem je zapi-sivao umrle građane Mula Mustafa je znao uz ime umrloga zabilježiti da je bio kadızâdeli ili njihov ljubitelj, kao što je upisivao ako je neko bio dervîş ili pak ljubitelj derviša. Evo nekoliko nasumično izabranih zapisa:

Mladi Mostić, pristupio redu kadizadelija, vitkoga stasa, bogat, ali ga život ne poštedi.52

Kabadaja od 90 godina. Imao je puno dućana u Sarajevu, više od 40. Bogat čovjek. Ponašao se kao kadizadelija.53

Mustafa Gušo tabutčija, starac. Volio je kadizadelije.54 Kadija Osman-efendija, starac. Volio je derviše.55 Derviš Ahmed, aščija u imaretskoj kuhinji. Uvijek je nosio ćulah i

hrku. Tu je dervišku odjeću nosio sve do smrti.56 Mula Hasan abadžija, sin hadži Mustafin. Volio je derviše. Bio je pro-

nicljiv, razumio se donekle u zvjezdoznanstvo. Poginuo je na Bukureštu. Bio je moj dobar prijatelj, Božija milost neka je na njega. Ali ne zna se, možda je živ u zarobljeništvu.57

Za mula Saliha Sakarata, koji je bio imam u džamiji na Ploči, Mula Mustafa čak kaže kako je „sebe zamišljao kao da je hodža Birgivija“.58

Ponegdje se nailazi, mada veoma rijetko, na bilješke iz kojih čitamo da je neki građanin promijenio stranu. Tako je „hadži Mehmed Ćomara, inače trgovac koji je puno putovao, postao kadizadelija dok je prije toga redovno dolazio u tekiju i učestvovao u učenju evrâda“.59 Mula Mustafa ne raspravlja o tome šta je mogao biti razlog te promjene kod Ćomare hadži Mehmeda, kao što ne bilježi ni za druge ljude šta ih je opredjeljivalo za vjersku praksu koju su preporučivali kadizadelije ili za onu koju su primjenjivali sufije. Dakako da su to mogle biti posebne životne okolnosti, kao u slučaju nekog abadžije, sina aščije Alija. On je „slijepo slijedio zanesenjaka vaiza, često činio razne gluposti i toliko pretjerivao miješajući se ljudima u vjeru da se o tome 52 List 141b16.53 List 135a16.54 List 73b25.55 List 72b1. 56 List 98a12.57 List 71a9. 58 List 79b5.59 List 127b23.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 177

pričalo. Kad se razbolio, pokajao se. Kažu da je radi lijeka poslao vodu u tekiju u koju je šejh proučio i puhnuo“.60

UTJECAJ KADIZADELIJA NA ŽIVOT U GRADU

Kako su se neke kadizadelije, poput gore spomenutog abadžije, mije-šali ljudima u njihovu vjeru može se vidjeti iz slučaja što se zbio 1782. godi-ne. Riječ je o sukobu koji je započeo fizičkim napadom jednog kadizadelije na sufiju nasred ulice. Srećom, taj put sukob nije prerastao u opću tuču. Evo tog Mula Mustafinog zapisa:

Od kuge je umro Vejs, sin šejha Hadži Sinanove tekije. Dok smo ga nosili pred džamiju, na čelu povorke je išao mevlevijski šejh Osman-dede učeći tevhîd. Kad je povorka stigla u Sarače, gdje se već bio pridružio veliki broj ljudi, začula se galama na čelu povorke. To je zanesenjak mula Omer Putimrak, vječito mrka lica i nesređene brade, inače imam u Kebkebirovoj mahali61 nasrnuo na šejha Osmana vičući: „Šta se dereš, ti pristalico novota-rija (ehl-i bid’at).“ Šejh Osman ga u trenu uhvati za bradu i obori na zemlju i istodobno za bradu ščepa i Ali-bašu Skendera. Narod počne donositi sala-vate na Poslanika i nastavi sve do Baščaršije grditi kadizadelije nadvladavši ih tako.62

Taj put je fizički sukob izašao izvan granica svetoga prostora i iznio na ulicu neslaganje oko jedne vjerske prakse. Napad na dženazi, sudeći po tome što je lahko zaustavljen, sigurno nije bio nekakvo unaprijed planirano djelovanje kadizadelija, nego spontano reagiranje jednoga ili dvojice ljudi, pristalica i, možda, promicatelja purističkog tumačenja vjere. Takav je postu-pak posljedica njihove zanesenosti koja ide do fanatizma.

Šejh Mehmed, pročelnik Hadži Sinanove tekije bio je, izgleda često, izložen verbalnim napadima kadizadelija. Njegov odgovor na napade bio je strpljivost i poučno kazivanje:

Kadizadelije su ga puno napadali ružnim riječima, ali on to nije pri-mao srcu, nije im uzvraćao grdnjom, nego bi samo govorio ,,strasti su zavod-ljive’’. Ali je znao kroz kakvu priču, u prenesenom smislu kazati kako ne voli nedolično ponašanje”. 63 60 List 96a1-3.61 Kebkebirova mahala je na Ploči na putu od Baščaršije prema Vratniku. Poznata je i

kao Mišćina mahala. 62 List 41b25-42a4.63 List 81a4.

Kerima Filan178

Šejh se držao strpljivosti jer sufijama je poznato da su, od svih nevalja-lih pojava koje se mogu desiti u vođenju rasprave o vjerskim pitanjima „naj-gore one koje završavaju tučom, potezanjem za bradu, cijepanjem odjeće, grdnjom, potvorom; takve su ispod dostojanstva čovjeka“.64

Sudeći po Bašeskijinim svjedočenjima o javnim napadima u Sarajevu, očito je da su kadizadelije protiv sufija djelovali tako da su njihovoga prisu-stva u gradu morali biti svjesni i vjernici koji nisu pripadali nekoj od struja, i uostalom svi građani. Njihovo javno djelovanje nije bilo usmjereno samo protiv sufija. Zanesenost bukvalnim tumačenjem vjere znala je kadizadelije odvesti tako daleko da promicanjem svoga stava o zabrani nekih društvenih običaja određuju život svih ljudi u gradu.65 U tom su smislu zanimljive dvije Mula Mustafine bilješke o stavu kadizadelija prema pehlivanima koji su sti-gli u grad s ciljem da zabave narod izvođenjem svojih vještina. Pehlivani su inače bili omiljena zabava u cijelom Carstvu, ali kad je jedna njihova trupa stigla u Sarajevo 1779. godine „deset dana po Aliđunu“,66 kadizadelije im nisu dopustili da nastupe. Evo kako je tu situaciju opisao Mula Mustafa Bašeskija:

Došli su pehlivani. Ali neki kadizadelije iz našega grada, što se poka-zuju kao pobožnjaci, i govore kao pobožnjaci a u duši su pravi smutljivci, otišli su na mahkemu te pehlivani ne dobiju dozvolu. Sarajevo je takav grad u kojem ima kadizadelija koji Poslanika ne bi poslušali da nešto odobri nego bi nastavili sa svojim inadom. Pehlivani na kraju odu u Visoko i mnoge su Sarajlije otišli za njima da ih gledaju.67

Devetnaest godina kasnije, u ljeto 1798. ponovila se situacija s pehli-vanima:

Došli su pehlivani, ali su im posao pokvarili dvojica-trojica kadizadeli-ja pa im nije dopušten nastup. Pehlivani odu u Visoko. I puno ljudi iz grada ode da ih gleda. Oni što pehlivanima ne dadoše dozvolu toliki su narod (ibâdullah) namučili. Od kadizadelija ne može doći olakšica nego samo poteškoća.68

64 Imam el-Gazali, Knjiga o znanju, (prev. Salih Čolaković), Libris, Sarajevo, 2004., str. 188.

65 I prije su kadizadelije u Istanbulu bile uspješnije u zabranjivanju društvenih običaja nego sufijskih rituala; zabranjivali su kafu, duhan, vino. Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis...“, str. 257.

66 List 35a9. 67 List 35a6-9; 35a12-13.68 List 154a18-20.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 179

To što je u Sarajevu narodu bila onemogućena zabava nije jedinstven slučaj. Početkom 17. stoljeća, ali i u kasnijim godinama, u Istanbulu se doga-đalo da se “s motivom zaštite morala u narodu” zabrani, naprimjer, zabava na ljuljačkama, što je bio jedan od omiljenih načina zabavljanja na Bajram.69 Razlog za ovakve mjere moglo je biti, kako navodi S. Faroqhi, nastojanje sultana da usvajajući ortodoksna načela kadizadelija ojača svoju političku poziciju. Ipak, ne treba gubiti iz vida da su takvim postupkom neki sultani samo htjeli imati pod kontrolom narod u vrijeme proslave Bajrama.70

Nije jasno je li u Sarajevu motiv za zabranu nastupa pehlivanima bio držati narod pod kontrolom. Može se pretpostaviti da bi u tom slučaju i Mula Mustafa nekim komentarom pokazao kako je za tu situaciju odgo-vorna vlast. Međutim, oba njegova zapisa ostavljaju dojam da je slučaj s pehlivanima u Sarajevu rezultat interveniranja kod lokalnih vlasti jednog broja kadizadelija. U tom slučaju Mula Mustafini zapisi pokazuju da su kadizadelije uspijevali na jednak način djelovati na društveni i politički život u Sarajevu najmanje tih posljednjih 20 godina 18. stoljeća. O utjecaju kadi-zadelija na lokalnu vlast čitali smo i ranije u bilješkama o imenovanju vaiza za muftiju. U bilješci o vaizovoj smrti dovoljno je pročitati da su ga “proglasili muftijom (odnosno, učinili muftijom)” (müfti etdürdiler) iz čega se može shvatiti kako su vaizov dolazak na taj položaj pomogle okolnosti koliko i njegova vlastita volja.

Budući da su oba puta kad im je zabranjen nastup u Sarajevu pehlivani otišli u Visoko, očito je da kadizadelije nisu djelovali (barem na isti način) već u tom mjestu koje je Sarajevu dovoljno blizu da je narod mogao onamo otići na zabavu. Ta situacija makar izdaleka podsjeća na onu u središtu Carstva jedno stoljeće ranije, kad su kadizadelije djelovali baš u središtu, u Istanbulu.71

MULA MUSTAFA BAŠESKIJA I KADIZADELIJE

U ovim posljednjim zapisima pažnju privlače Mula Mustafini oštri komentari kojima ulazi u pitanje vjerovanja kadizadelija. Kao muslimanski 69 Suraiya Faroqhi, Osmanlı Kültürü ve Gündelik Yaşam, str. 199. 70 Isto. 71 S. Çavuşoğlu u članku o kadizadelijama navodi kako se “njihov pokret pojavio i pro-

širio u prijestolnici Carstva, dok se skoro ništa ne zna o takvim intrakonfesionalnim sukobima u Anadoliji“. Za Anadoliju se samo spominje zapis Evlije Čelebije o nekom pristalici kadizadelija u Bitlisu u vrijeme kad je putopisac ondje boravio 1655. i 1656. godine. „Kadızâdeliler“, D A, XXIV, str. 102.

Kerima Filan180

vjernik koji Boga spoznaje kroz učenja tesavufa i koji je u svoju sufijsku praksu uveo opominjanje sebe sjećanjem na smrt, pa je dugih 50 godina zapisivao imena svojih umrlih sugrađana, Mula Mustafa je morao imati krupnog razloga da sudi o smutljivoj duši nekih kadizadelija, da ih jednom hipotetičkom rečenicom optuži kako ni Poslanika ne bi poslušali ili da ih nazove munkirima (oholima, uznesenima koji poriču istinu). Mula Mustafa je munkirom, jednako kao i muteassibom nazivao vaiza skoro svaki put kad ga je spomenuo. Sâm sadržaj narednog zapisa ne ostavlja nimalo dileme oko toga da su munkiri u Mula Mustafinom jeziku kadizadelije:

Mehmed-paša Muhsinzâde, koji obnaša dužnost bosanskog vezira, poslao je hadži Mehmed-efendiji pismo i 500 groša za popravak Hadži Sinanove tekije. Munkiri na to da puknu od muke. U rebîu-l-evvelu 1188. [1774.]72

O munkirima je riječ i u narednoj bilješci iz 1771., zapisanoj nepunu godinu nakon naprijed spominjane tuče u Tabačkoj džamiji:

Ramazân-ı mübârek eyyâmında bir parça münkirler birbirine musallat şodend, sallata’llâh el-kelb ale’l-hinzîr.73

U danima časnoga mjeseca ramazana potukli se međusobno nekoliko munkira. Dao Bog da napadnu psi na svinje.

Mula Mustafa sigurno nije u svojoj bilježnici zapisao svaku tuču koja se dogodila na sarajevskim ulicama za njegova života. Možda ne bi ni ovu da se nije zbila u vrijeme odabranog mjeseca za muslimanske vjernike. Takvo je ponašanje u velikom raskoraku s disciplinom duha kakvu vjernik treba vjež-bati u mjesecu posta. Ovi što su se potukli oholi su i poricatelji su istine jer su dopustili da im strasti nadvladaju duh. Zato ih Mula Mustafa uspoređuje s psima i svinjama, kao što se inače u sufijskim tekstovima poređenjem ljudi sa životinjama ukazuje na ljudsku prirodu koja se ne izdiže iznad nagona.74

Kroz svoju praksu zapisivanja koju sprovodi u osami, posvećen pro-mišljanju Mula Mustafa sebe distancira od postupaka munkira-kadizadelija. U osnovi tog Mula Mustafinog odvajanja moglo bi biti razmimoilaženje oko interpretiranja nekih vjerskih pitanja.

72 List 23a5-7. 73 List 18b6.74 Mevlana Dželaleddin Rumi ljude kojima vladaju strasti uspoređuje s raznim

životnjama: magarcem, psom, svinjom, kravom. Vidjeti, npr: William C. Chittick, Sufijski put ljubavi (Rumijeva duhovna učenja), (prevod: Rešid Hafizović), Naučnoistraživački institut „Ibn Sina“, Sarajevo, 2005., str. 111.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 181

Dva slučaja zabrane nastupa pehlivanima u Sarajevu otkrivaju prirodu fanatičkog vjerskog djelovanja koje se sprovodi zabranom. Sarajevske kadi-zadelije doista su onemogućili zabavu u svom gradu, no nisu mogli zabraniti narodu da se zabavi; svijet je otišao u Visoko gledati pehlivane. Tako je dje-lovanje zabranom dalo slab rezultat jer se željena promjena desila samo “na površini”, dok se suštinski u postupcima građana ništa nije promijenilo. Nije li to razlog što se Mula Mustafa u svojim komentarima usudio govoriti o stanju duše nekih kadizadelija?

Mula Mustafa Bašeskija se (kao i svaki drugi muslimanski vjernik) morao pridržavati Kur’anskih riječi kojima se vjernicima preporučuje da jedni druge upućuju na ono što je ispravno i da jedni druge odvraćaju od nei-spravnog. Kadizadelije na tim ajetima zasnivaju svoje djelovanje kroz zabra-ne i naredbe. Ali ono što tom djelovanju mora prethoditi jest protumačiti šta po vjeri jest a šta nije ispravno. Tumačenje podrazumijeva promišljanje i preuzimanje odgovornosti, što je mnogo više od samoga izricanja zabrane ili naredbe. Koliko se Mula Mustafa ne slaže s doslovnim interpretiranjem vjere pokazuje njegova odveć oštra primjedba da se kadizadelije svojih sta-vova drže “iz inada” i onda kad su pred njima dokazi da vjera nešto izričito ne zabranjuje. Mula Mustafa se u tom komentaru poziva na Poslanika koji je sâmo vrelo za “živu vjeru”. Sufije drže da bukvalno poimanje vjere vodi do zanesenosti, pa i do fanatizma.

Mula Mustafa je svjestan da tumačenje vjere utječe i na odnos vjernikâ prema društvu u kojem žive. Prihvatajući jedan način poimanja vjere čovjek određuje kako svoj život tako i svoj odnos prema društvu. Mula Mustafa, zato što je vjernik, sebi nije dopustio da bude nezainteresiran prema pita-njima društvenog života. I o kadizadelijama je pisao zbog brige o društvenoj zajednici kojoj pripada. Kad ih kritizira, Mula Mustafa o tim ljudima ne govori kao o pojedincima, on ih ne imenuje, nego ih spominje kao članove zajednice. On im zamjera što “narodu otežavaju umjesto da olakšaju” uz tvrdnju da se tako žele približiti Bogu. Kako to da su ipak imali podršku u narodu?

NAROD I KADIZADELIJE

Vaiz iz Amasije zasigurno je svoja javna obraćanja s propovjedaonice znao uskladiti s vrijednostima publike. Mula Mustafine riječi kako je vaiz potpuna neznalica nikako ne treba shvatati bukvalno. Jer treba imati u vidu

Kerima Filan182

da je vaiz bio naimenovani muderis u jednoj medresi. Prije će biti da je vaizo-vo tumačenje vjere bilo drukčije od onoga koje je Mula Mustafa slijedio.75

Pisac je oštro prokomentirao i propovijedi jednoga drugog sarajev-skog učenjaka:

Hadži Mehmed-efendija iz Čajniča, bio je muderis u Đumišića medresi. Ali kako je bio iz unutrašnjosti, nije imao građansko držanje. Znao je logiku i proznu književnost (opisivanje). I u drugim naukama nije bio neznalica. Ipak, u poznavanju turskog i perzijskog jezika te poezije i nasljed-nog prava bio je kao vaiz, ništa o tome nije znao. Sva se njegova priča svodila na to šta je vidio u Arabiji. Imao je pri sebi tračak zanesenosti. Držao je propovijedi i časove običnom narodu. Da ga sluša obrazovan čovjek, želudac bi mu se okrenuo od zgražanja, ali ljudi su rado slušali njegova predavanja. Kako narod nema razbora, počeo ga je hvaliti kao izvanrednoga učenjaka i pretpostavljati ga pravoj ulemi.76

Hadži Mehmed-efendija Čajničanin je morao biti učen čovjek dok je bio postavljen i za muderisa i za muftiju. O tome uostalom svjedoči i činje-nica da je napisao neka djela na arapskom jeziku. U jednoj medžmui u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu postoji prepis njegova tri djela na arap-skom jeziku, i to dvije kratke rasprave i jedno djelo iz logike. Istina, I Mula Mustafa mu je priznao da poznaje logiku. Kad pročitamo u kataloškom opisu da je Mehmed-efendija svoju raspravu o onome što se uči poslije pet obaveznih dnevnih namaza napisao na osnovu jednoga Ibn al-Humamova komentara te fikhskih djela Muhameda al-Halabija, Birgivija i Kadizadea, postaje nam jasnije da je Mula Mustafa Bašeskija pisca takvoga djela naziva neznalicom zato što on nije bio pristalica tumačenja vjerskih pitanja koja su nudili spomenuti učenjaci.77

Ipak, kad se pročita ovaj Mula Mustafin zapis, na pamet pada tuma-čenje stanja u Istanbulu u 17. stoljeću i faktora koji su tada doprinijeli popu-

75 U članku „Idžazetname u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke – Prilog proučavanju historije obrazovanja u BiH“ autor Haso Popara navodi pod rednim brojem 16 „idžazetnamu Sayyida ‘Abdullah-ef. Al-Amasija iz racionalnih i tradicio-nalnih znanosti“ koju mu je u Istanbulu izdao as-Sayyid ‘Abdulwahhab ibn Husayn ibn Walijuddin al-Amidi s neraskidivim lancem prenosilaca. Vidjeti na str. 17 u nave-denom članku (Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, XXV-XXVI, Sarajevo 2007.)

76 List 36a15-20.77 Vidjeti rukopis br. R-2516, fol. 13b-16b, 21a-22b i 23b-24a u Gazi Husrev-begovoj

biblioteci u Sarajevu. Rukopis je kataloški obrađen i njegova obrada će biti objavljena u 18. svesku Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove bilioteke, koji je u toku izrade.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 183

larnosti kadizadelija u narodu. Naime, posjećivanjem džamija u kojima su propovijedi držali vaizi-kadizadelije, narod je „pokazivao potrebu javnosti za koherentnijom vjerskom poukom,“ na koju medrese, zabavljene najvi-šim slojevima društva, nisu uspijevale odgovoriti.78 Kadizadelije su svojim propovijedima popunjavali tu prazninu u vrijeme društvene i ekonomske pometnje, a tada je ta potreba naroda svakako bila najviše izražena.79

U vrijeme napredovanja vjerskog fanatizma u Sarajevu kriza u Carstvu je već bila ozbiljna. Osmanska država je na više frontova vodila borbe u koji-ma su, i prema svjedočenju Mula Mustafe Bašeskije, učestvovali Bosanci – od rata na istočnom frontu s Rusijom, preko ratova s Austrijom do onih koje “velike historije” ne bilježe, kao što je rat u Crnoj Gori 1768.

I posljednja navedena Mula Mustafina bilješka, kao i neke druge u njegovoj medžmui, indirektno govore o ulozi učenih ljudi u društvenoj zajednici. Ako su Stambolije slušali vaize zato što su, kako kaže Katib Čelebi, “bili u paklenim dubinama neznanja”, i ako su Sarajlije Mehmeda-efendiju Čajničanina “pretpostavljale pravoj ulemi”, bit će da je ulema zanemarivala svoju ulogu u društvu da putem propovijedi ili neke druge vjerske prakse pruža narodu potrebno vjersko obrazovanje i pomaže mu u duhovnom uzdizanju.

Pokazali smo naprijed kako u imenovanju vaiza za muftiju ne treba gledati samo vaizovu želju za položajem, nego treba uočiti opće stanje u kojem je bilo moguće, uz određenu podršku, postati muftija (onu müfti etdürdiler). Prihvatanjem položaja u takvim uvjetima pojedinac – kako navodi M. Karagöz u vezi s kadizadelijama u Istanbulu – brani stavove svojih istomišljenika možda i više nego svoj privatni svijet,80 što je opet svojevrsna slika dotične društvene zajednice.

ZAKLJUČAK

U članku smo analizirali bilješke iz medžmue Mula Mustafe Bašeskije u kojima se spominje prisustvo vjerskih zanesenjaka (muteassiba) u Sarajevu u 18. stoljeću. Povezujući sadržaj bilježaka upisanih na različitim mjestima

78 Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis...“, str. 261.79 Osmanski učenjak Katib Čelebi je u svome djelu Fezleke-i Tarih zapisao da je

Mehmed-efendija Kadizade, po kojemu će se pristalice njegova učenja nazvati kadiza-delijama, “za ljude koji su odlazili slušati predavanja u džamiji postao način bijega od paklenih dubina neznanja“. Prema: Madeline C. Zilfi, „The Kadizadelis...“, str. 253.

80 M. Karagöz, „Osmanlı Fikir Hayatında ‘Kadızâdeliler“, str. 149.

Kerima Filan184

u medžmui, onda kad je život donosio to što je pisac odlučio zapisati, vidjeli smo da su muteassibi bili prisutni u vjerskom životu Sarajeva od šezdesetih godina 18. stoljeća. Po riječima Mula Mustafe Bašeskije, vjerski fanatizam je bio potaknut dolaskom jednog propovjednika (vaiza) iz Amasije.

Vaiza iz Amasije, kao i njegove pristalice što ih je stekao tokom pet-naestak godina javnog djelovanja, Mula Mustafa Bašeskija izravno naziva kadizadelijama. Njihovo djelovanje doista podsjeća na postupke kadizadelija u Istanbulu u 17. stoljeću, naročito u pogledu njihovog nastojanja da odre-đuju vrijednosti cijele društvene zajednice. U Mula Mustafinim bilješkama pratimo kadizadelije u Sarajevu do kraja 18. stoljeća kako svojim utjecajem na lokalnu vlast zabranjuju narodne običaje.

Mula Mustafina medžmua potvrđuje da su vjerski život u Osmanskoj državi obilježavala (najmanje) dva poimanja islamskog vjerovanja, racional-no i doslovno. I u savremenim se književno-umjetničkim djelima, koja su vremenski i prostorno smještena u Osmansku državu, nailazi na tu karakte-ristiku osmanskog društva. Orhan Pamuk je u roman Zovem se crvena uveo vaiza Husreta Hodžu, koji je u prijestolnicu došao iz unutrašnjosti i zauzeo propovjedaonicu u jednoj od najvećih carskih džamija. Svakoga petka bi svojim vazom tako ganuo slušatelje da bi se neki rasplakali, a neki bi čak pali u nesvjest od zanosa. Pamukov vaiz govori da je jedini razlog nedaća-ma, kao što su skupoća, vojni porazi, epidemije kuge, to što je zaboravljen islam iz vremena Poslanika i što se vjernici, u ime islama, povode za drugim knjigama i izvorima. On u svojim vazovima napada tekije, derviške redove, sufije i vjerske prakse koje su oni uveli.81 Jedan drugi primjer iz savremene književnosti je roman Pjesme divljih ptica Enesa Karića, u kojem je vjerski i društveni život Sarajeva u 16. stoljeću isprepleten odnosima između birgilija i derviša. Evo nekoliko nasumično odabranih rečenica: Onda naiđoše trojica bergilija, kosati i bradati, pričaju da su zidovi oko bosanskih džamija novotari-ja, drska i prijeteća, treba ih porušiti pa dati borcima taj gotov kamen, koristan, nek grade kuće. Islam se ne treba zaziđivati od života i svijeta, vikao je jedan promuklo i grubo.82

Podsjetimo se na kraju na rečenicu kojom smo započeli ovaj čla-nak: da Mula Mustafa u svojoj medžmui pokazuje otvorenu netrpeljivost prema vjerskim zanesenjacima-kadizadelijama. Riječima netrpeljivosti Mula Mustafa je jasno pokazao svoj lični stav prema njima. Još je važnije to što

81 Orhan Pamuk, Benim Adım Kırmızı, Istanbul, 1998., str. 18-20.82 Drugo izdanje, Tugra, Sarajevo, 2009., str. 266.

Sufije i Kadizadelije u Osmanskom Sarajevu 185

se oštrim komentarima o kadizadelijama Mula Mustafa stavio u red onih sufija koji su svojom obavezom smatrali reagirati na društvene pojave te su s tim ciljem održavali tradiciju zapisivanja svakodnevnog života u svoje medžmue. Ta je osmanska tradicija još uvijek tako malo poznata da o njoj više pretpostavljamo nego što sa sigurnošću možemo govoriti. Ipak, kako navodi Mustafa Aškar, čuveni sufija iz 17. stoljeća Nijazî-i Misrî, koji je u historiji osmanskog vjerskog života ostao poznat po stalnim sukobima s kadizadelijama, u svojoj medžmui spominje kadizadelije još mnogo oštrijim riječima nego što to čini Mula Mustafa. Za upoznavanje sufijske tradicije zapisivanja neobično je važno to što samo dvije-tri Misrîjeve bilješke koje su nam za sad dostupne pokazuju da su dvojica sufija zapisivali ne samo slične situacije nego i sličnim jezikom – kod obojice su kadizadelije munkiri. Evo jedne bilješke iz medžmue Nijazî-i Misrîja:

,,Pred kraj hiljadu sedamdeset prve godine (1661.) bio sam prisiljen napustiti Ušak i odseliti se u Bursu. Munkirima je cilj bio srušiti tekije i umjesto njih podignuti medrese. Hiljadu osamdeset pete (1674.) nastupilo je doba primirja između nas i njih...”83

Koliko su ovakve medžmue važne kao neposredan izvori za mnoga područja historije tema je kojoj savremena osmanistika posvećuje pažnju. Istodobno su, kao kulturno pamćenje, važne i za druge oblasti nauke. Najzad, način na koji je Mula Mustafa bilježio svakodnevnicu u svoj njenoj punini pokazuje kako jedan čovjek, štujući sebe i svoju zajednicu, te one koji će doći poslije njega promatra život oko sebe, sve zapaža i o svemu promišlja.

Ključne riječi: Sarajevo, 18. stoljeće, kadizadelije, sufije, medžmua Mula Mustafe Bašeskije

Summary

Sufis and kadizadelis in Ottoman Sarajevo

In this work we talk about presence of Islamic religious fanaticism (muteassiba) in town of Sarajevo in 18th century. The author’s discussion 83 Mustafa Aşkar, “Tarikat-Devlet İlişkisi, Kadızâdeli ve Meşâyıh Tartışmaları Açısından

Niyazî-i Mısrî ve Döneme Etkileri”, http://kurannesli.info/bilgibankasi/yazi.asp?id=390, august-septembar 2009.

Kerima Filan186

is based on the notebook of muteassib which Mula Mustafa Bašeski, citizen of Sarajevo, made in his notes (majmua) between 1760 to 1805. According to written observation of Mula Mustafa Bašeski who was contemporary of the event about which he made note, religious fanaticism in Sarajevo was induced by one preacher (vaiz) who came from Amasi. The contents of notes show that Sarajevo fanatics wanted to influence religious life in town in same way as kadizade did in Istanbul in 17th century. And in fact, Mula Mustafa Bašeski in his notes refers to Sarajevo’s fanatics as kadizade.

From the private notes of Mula Mustafa Bašeskija, it could be seen that he was intolerant towards religious fanaticism. Because of that fact, the author of this work has tried to show that, such attitude of Mula Mustafa Bašeski came from his understanding and explanation of Islam: he was Islamic mystic (sufi) and follower of rational explanation of religion. In this work we have analyzed different situations from the life of town of Sarajevo which shows misunderstanding, intolerance and even conflicts among reli-gious fanatics and sufis.

Adnan Kadrić

VELIKI VEZIR I PJESNIK AHMED-PAŠA HERCEGOVIĆ U POETIZIRANIM HRONIKAMA NA

OSMANSKOM JEZIKU

(Prilog književnoj historiografiji)

Sluga je tvoj iskreni veliki vezir vremena tvoga, Hercegović - koji život žrtvom čini Ako dušmanu piće smrti on pruži, šta će tada biti!?

1. Ahmed-paša u poetiziranim osmanskim hronikamaAhmed Hercegović, sin Hercega Stjepana Kosače, poznat je kao jedan

od prvih velikih ve zira bosanskog porijekla u 15. stoljeću. Poezija na osman-skom prepuna je stihova i pjesama o nje mu, a neki pisci tezkira (biografskih antologija pjesnika) uvrštavaju i njega u pjes ni ke na osmanskom turskom jeziku.1 Prema nekima autorima, rođen je 1456., a po drugima 1459. godine u Herceg-Novom (Kastel Nuovo) u porodici Kosača, kao sin bosanskog sred njo vje kovnog vla dara Hercega Stjepana Kosače. Godine 1463. sultan Mehmed Fatih os va ja Bosnu, a njegov otac, kao zalog odanosti caru i sigur-nost da sultanova vojska neće pustošiti njegove krajeve, šalje ga na Dvor. Pošto je njegov otac umro tri godine poslije, 1466. godine, on ostaje na Dvoru ob ra zu ju ći se kod najboljih učitelja svog vremena. Pored usvojenih temelja maternjeg jezika kod kuće, na Dvoru ubrzo uči turski, i svladava osnove perzijskog i arapskog jezika. Kao što se vidi kasnije iz nekih njegovih rukopisa, savladao je čak i os nove orijentalno-islamske metrike i poetike, kao i umijeće sastavljanja ad mi nis tra tivnih spisa na osmanskom turskom jeziku. Svjestan svog plemićkog po rijekla, koje su priznavali svi na osmanskom dvoru, Ahmed-paša, kao i njegovi si no vi nose prezime Hercegović (Hersek-zade). Bio je mi ljenik sultana Mehmeda Fatiha, što je, po svoj prilici, u to vrijeme omogućavalo do bar status njegovih zemljaka u Carstvu, i njihovu in teg ra ciju u dolazeću kulturu i civilizaciju, uglavnom kroz formiranje nove vladajuće klase. Ah med Hercegović je 1478. godine već bio miralem, učes t vo vao sa Fatihom u pohodu na Skadar. Dobija na upravu sandžak u

1 Tuhfe-i Nā’ili.

Adnan Kadrić188

okrugu Ha mi dije, potom, nakon smrti Fatiha, 1481. godine biva postavljen u Hudavendigar sandžak. Bio je također omiljen i kod sultana Bajazida II. Postaje upravitelj (beg ler beg) Anadolije, i, dok je još bio na toj funkciji, ženi se 1484. godine mladom princezom Hundi hatunom, kćerkom sultana Bajazida II.

Historičar i pjesnik Hadidi u svojoj knjizi Tevārih-i Āl-i Osmān (1299-1523) / Hronike Osmanove porodice (1299.-1523.)2 u nekoliko poglavlja opisuje ratovanja Ahmed-paše Hercegovića i napredovanje u druš-tvu, iz kojih će mo izdvojiti samo ne ko li ko kraćih odlomaka. Hadidi prvo opisuje događaj kad egipatski vladar okuplja voj sku, prelazi preko Halepa i napada tri begluka koji su pod upravom Osmanlija. O ugroženosti istoč nih granica Carstva obavještavaju Sul tana Bajazida II, tako da sultan vrši hit nu mobilizaciju vojnih jedinica u Karamanu, Adani i Varsagu. Pošto je egipat-ski vladar pre ko svojih uhoda već znao za lošu pripremljenost osmanskih vojnika, od lučuje se za na pad većih razmjera. U napadu stradaju osmanski begovi Musa-beg i Mustafa-beg, dok Ferhad-beg pada u ropstvo. Sultan traži da se u to područje pošalje Ahmed-paša Her ce gović kako bi pomogao odbranu ugroženih granica. Za opis «viteškog lika» Kosače Ah med-paše, sina Hercegova (Hersek-zade), izdvojili smo sljedeći odlomak iz Ha di di jeve Hronike:

Odmah je naredbu izdao car uzvišenite su čovjeka do HercegovićaHercegovića poslaliReče: “Hitro dođi i pomozine dopusti da dušman utvrdu osvoji!”Hitro spahije tad prikupipaša uzjaha ata i u isti tren na put se zaputiodmaranja prekide i do zemalja tih stiže vojska boj otpoče i na tvrđavu napadeu istom trenu kad se tug3 i bajrak ukazašeboj (neprijatelji) napustiše, da bježe, samo im to preostadeLjudi u tvrđavi vrata otvoriše, pobjegošena top, umjesto fitilja, poklopac stavišeOnog trena kad dođe, vojnici navališeČerkezi pobjegoše poputninu i čadore razbacaše

2 Hadîd, Tevârih-i Âl-i Osman (1299-1523), Hazırlayan: Necdet Öztürk, İstanbul, 1991.

3 Tug se nosio na dugačkom koplju i spada u vladarske i vojne insignije.

Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paša Hercegović... 189

prema onom koji je ranije glave sjekao Paša se ljubazno ponašao “Pusti da ga živog uhvatim i da ga ruglu izvrgnem tako”On gledaše kako su spuštanjem naniže zauzetineprijatelji što odmah napadaju spremni Neki vojnici iznenada dolaze situaciju posmatraju i obavijesti pronosevojska karamanska pobježe, to rješenje bijašei njihov zapovjednik pobježe, te ukoren postadezapovjednik Trabzona i zapovjednik Engurijaobojica tad pobjegoše sa vojnicima svojima Kad je Paša uzjahao, neki zapovjednici tad u vodu su pali ratnici brojni, te se utopiliPaša sa još dvije stotine janjičaraZačudno u boj kreće i oštro napadaKoliko samo hrabrih i od jednih i drugih tamo biTijela im na zemlju obori, naprijed se usamljen pojavi ...

(Hadidi, 4660-4674)4

U nastavku je epizoda o ranjavanju Ahmed-paše, kad je u zanosu borbe otišao malo dalje ispred vojske, koja ga nije stigla dovoljno pra titi u jurišu. Tad je Ahmed-paša pao u zarobljeništvo. U ovom djelu Ahmed-paša Hercegović se opisuje kao iskusni dip lomata u razgovoru sa egipatskim vla-darom. Opis izgleda pomalo nes t va ran, budući da se radi o tipičnoj osman-skoj hronici o sultanskim osvajanjima, a u ko joj se pjesnik usuđuje toliko puno pažnje posvetiti jednom junaku, i to u teškoj situaciji. Prema hroniča-4 Hemān emr eyledi Hünkār-ı a‘zam / Ki Hersekzāde’ye saldılar adem Demiş ta‘cīlile var eyle yārī / Koma kim düşmen ala ol hisārı Ale’ta‘cīl cem‘ idüb sipāhı / Sürüp Pāşā hemān-dem tutdı rāhı Menāzil kesdi irdi ol diyāra / Çeri ceng idüb üşmişdi hisāra Hemān-dem kim göründi tuğ u sancak / Kodılar cengi kaçmak kaldı ancak Hisārun halkı kapu açdı çıkdı / Fitil yerine topa mıh kakdı Olar geldügi dem hamle itdi leşger / Kaçar Çerkes dökerdi raht ü çāder Paşa baş kesene itdi siyāset / Ki kon diri tutub idem hakāret Bular kim konmağa meşgūl olurlar / ‘Adu hāzır heman hamle kılurlar Çerinün ba‘zı gelmekdeydi nā-gāh / Görüb ol hāli kim oldılar āgāh Karaman leşgeri kaçdı selāmet / Begi bile kaçub oldı melāmet Trabuzan Begi Engüri Begi’le / İkisi bile kaçdı leşgerile Süvār olınca paşa ba‘zı begler / Suya döküldi vü gark oldı çok er İki yüz Yeniçeriyle paşa / ‘Aceb ceng itdi dürüşdi savaşa Nice merdān bulardan vü olardan / Tenin topraga salub çıkdı serden...

(Hadidi, 4660-4674).

Adnan Kadrić190

ru Hadidiju, egipatski vladar koji je pobijedio os man sku vojsku iz tri bego-vata u blizini Adane kaže kako i on “zna za po ri jek lo i porodicu” Ahmeda, sina Hercegova. Egipatski vladar pita Ahmed-pa šu za Hercega (Stjepana Kosaču), a Ahmed mu odgovara da je njegov otac bio “vla dar zemlje bezvjer-nika”, i da je, potom, on sam, Ahmed Hercegović, bio za rob ljen sa još broj-nim pred stav nicima bosanske vlastele, zatim kako mu je na Dvoru ukazana velika pažnja, osobito kad mu je sultan Ba ja zid II ukazao brojne počasti, pa ga kasnije čak i prihvatio za svoga zeta. Naveo je kako je osmanski vladar pra-vedan i darežljiv, a sama njegova sudbina, od roba do vezira, bila je neka vrsta jamstva egi pat skom vladaru da i “osmanski” sultan drži do viteštva, pravde, časti i poštenja. Kad je egipatski vladar saslušao Ahmed-pašu Her ce govića, odlučuje da zarobljavanje sultanova zeta (Ahmed-pašu Her ce go vi ća) is ko ris-ti kao sredstvo za privremeno primirje sa osmanskim vladarom, kako se bes-pot reb no ne bi prolijevala krv i kako bi zadržao što više osvojenog teritorija i ratnog plijena. Slijedi opis ranjavanja Ahmed-paše Hercegovića:

Navališe na pašu i raniše ga oni, dušmaniKonju njegovu neki Čerkez zadnje noge polomiKonj mu se skrši i paša zarobljen biMnogo se borio al’ na kraju svladan biUhvatili su Hercegovića i onda priveliEgipatskome beglerbegu kao dar pokloniliI vidje beg taj kako se na nj’ Čerkez sjatiDva prsta lijeve ruke njegove, pašine, pade k zemljiOdmah naredi, vidar se za rane približiRanu njegovu smiri i potom previPoraženi, raspršeni i poraženi vojniciOpet su se na utvrdu tad ustremiliI posljednju su po zavjetu utvrdu uzeliLjudi iz utvrde na milost su se (ranije) predaliAli ovi ne bijahu ispunjavanju obećanja vjerni Stanovnicima utvrde velik su zulum načiniliSvu opskrbu naroda oni opljačkašeStižući do mjesta tvrđave, oni je tako srušišePreko tvrđave Uzbeci pređoše i odošeHercegovića čak u Misir otpremišeStigoše i visočanstvu se sultanskome približišeNjemu u službu Hercegovića predadoše

Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paša Hercegović... 191

A on poštovanje pokaza, stade pred njega Tako sultan Hercegovića gleda i pita:“Daj reci mi ti, Herceg - ko je čovjek taj Ja znam za tvoje porijeklo i rod tvoj!”On odgovori – “On (Herceg) bijaše vladar u Zemlji bezvjerničkojŠto htjede naštetiti zajednici MuhamedovojSabljom Mehmed-han našu zemlju osvojiNas robljem učini, uze nas i ode, taj kraj napusti”A on upita – “Pa, kako to da si ti uzeo hanovu kćiMožda baš zato što želiš tome hanu sluga vjerni biti ti?” On odgovori – “Ja njemu već podosta bijah u službiPažnju meni tad ukaza, svoju kćer dade mi”Reče (vladar Egipta) – “Sa vladarem iz Rumelije dobro ophođenjeBolje je, kad međusobne netrpeljivosti nestane”Reče – “Rumelijski sultan ne želi se inatitiŽelja njegova je i sa vama prijateljem postati”Reče vladar egipatski – “Njemu vas mi i kanimo poslatiIdite i sa njim pomirite me vi!Šta još treba, on je musliman, a muslimani i miZašto bismo muslimansku krv prolijevali?”Odmah vladar egipatski naredi, ata i kaftaneZa put oni darivaše, a i oružje i poputninePomogao je da se tu ubilježe zapovjednici sviNaredio da se poredaju kaftani i zlatnici.Sa pašom pokrenuše se begovi i odošeOdmorišta prekidoše i opet do Rumelije stigošeKao znak za okončanje rata paša iznese daroveDarovi uspješno pomogoše da se oni izmire.(Hadidi, 4675-4699)5

5 Üşüb paşayı da mecruh iderler / Atını Çerkes’ün biri sinirler Yıkıldı atı vü paşa tutuldı / Çok oynadı veli sonra utuldı Tutarlar Hersekoğlunı varurlar / Mısır Beglerbegisi’ne virürler Görür ol beg kim ana Çerkes üşmiş / Sol elinün iki barmağı düşmiş Hemân emr eyledi cerrah irdi / Cirâhatını tîmâr itdi sardı Kırıldı vü tağıldı sındı leşger / Hisârun üstine yine düşerler Alurlar ahdile âhir hisarı / Hisar ehli virürler ihtiyarî Velîkin ahde itmeyüp vefayı / Hisar ehline iderler cefâyı Kamunın rızkını yağma iderler / Hisarı yire varınca yıkarlar Hisar üstinden Özbek göçdi gitdi / Bile alup Hersek-oğlı’n Mısr’a iletdi

Adnan Kadrić192

Iz navedenog odlomka saznaje se i kako je Ahmed-paša bio ranjen, čak i kako je os tao bez dva prsta lijeve ruke. Također se, na pomalo čudan način, prikazuje diplomatska sposobnost Ahmed-paše u izmirenju dvaju muslimanskih vladara: osmanskog vladara i vladara Egipta.

Hadidi u poglavlju ‘Azm-i Sefer-Kerden-ı Be-Niyyet-i Gazā Sultān Bāyezid Hān be-Vilāyet-i Mora Be-Kasd-ı Eynebahtı Zi-Kılā‘-i Firengistān (Odlu ka o pohodu uz spremanje na vojnu Sultana Bajazida hana sa Vilajetom Mora i namjerom da se krene ka Ejne bahtu i utvrdama u Evropi) opisuje uče-šće Ahmed-paše Her ce go vića sa sultanom Bajazidom II u borbi u Vilajetu Mora, stihovima u mesnevi-rimi (Hadidi, 5059-5090) a u formi hronike, od kojih ćemo izdvojiti samo neke:

Varup irişdi sultân hazretine / İletdı Hersek-oglı’n hizmetine Idüp ta’zîm karşusına turdı / Çü sultân Hersek-oğlı’n gördi sordı Ki Hersek ne kişidür di bana sen / Bileyin aslun u neslün senün ben Didi kim Kâfiristân şâhıyidi / Muhammed ümettî bed-hvâhıyidi Kılıcile iklîmümüz feth itdi / Esîr eyledi bizi aldı gitdi Didi yâ sen nice aldun kızın anun / Ki sen kul olasın senün o hânun Didi ben eyü kullug itdüm ana / İdüp himmet kızını virdi bana Didi Rûm pâdişâhıyile uzluk / Yegidi aradan gitse yavuzluk Didi sultân-ı Rûm itmez inadı / Sizünle dost olmakdur muradı Didi irsal idelüm ana sizi / Varup anunla ıslâh eyle bizi Ne lâzım ol Müsilmân, biz Müsilmân / Müsilmândan niçün dökevüz kan Hemân emr itdi sultân at ü hil’at / Sefer çün virdiler esbâb ü âlet Cemî’-i beglerün kaydın kayurdı / Müretteb hil’at ü altun buyurdı Göçüp pâşâyile begler ki gitdi / Menâzil kesdi yine Rûm’a yetdi İdüp pâşâ halâs içün müdârâ / Barışdurmağı idindi müdârâ.

(Hadidi, 4675-4699)

Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paša Hercegović... 193

O ratovanju Ahmed-paše Hercegovića, iz Hadidijeve Hronike

(Sül. Ktp. Esad Ef. 2081, str. 311-312)

Prođe zima, stiže vrijeme jasminaopet pašnjaci počeše bujati, sve se probudi ukrašeni u to doba postadoše bašče i pašnjaci uz travnjak i dijelovi pašnjakavrijeme prostrije dušek od zelena atlasakako bi tu stigla vojska Bajazida hanasilne vode za napajanje brava od vojske,neprestano jure i dolaze, napuštaju krajevezvijezde svake noći svijetle kandiljepridržavajući, osvjetljavaju mjesto za odmaranjePadišah naredi da se vojske skupeone se tad pripremiše, lađe se popunišeodmah pisari pero u ruku uzešepisma u razne krajeve odnesošeNjegovoj se naredbi pokoravajući begovi stigošesvi se vojnici zajedno u gomilama skupiše

Adnan Kadrić194

on sam sa kopna, a sa mora lađeunutrašnjost njihova oružjem i ljudima ispunjena jePadišah odmorišta prekide, do More stiželađe jedra podigoše, pojuriše i odošeonima na lađi Ahmed-pašaAhmed-paša rukom znak (za pokret) davašeTo znači da Hercegović serdar, zapovjednik glavni bijašeVojnike sa mora padišah poslao jeČitavu Evropu (o tome) obavijestio je ...(Hadidi, 5059-5070)6

Slijedi vrlo detaljan opis bitke, odnosno osvajanja More (Moreje)7 i zauzimanja Ejnebahta / Inebahta (Lepanta)8 i povratka u Istanbul 905. h. g. (1499. / 1500.).

U poglavlju pod naslovom “Bāz-āverden-i Sultān Bāyezid Hān, Ah med Paşa İbn-i Hersek-rā Be-vezāret-i Dīvān” (Sultan Bajezid-hanovo postavljenje Ahmed-paše, sina Hercegova, među vezire Porte) Hadidi opisuje i jedno od brojnih postavljenja Ahmed-paše Hercegovića na mjesto veli-kog vezira. Pjesnik ranije spomenute historijske mesnevije ukazuje na lik Ahmed-paše Hercegovića, sljedećim stihovima:

6 Gidüp kış geldi hengâm-i semenler / Yine neşv ü nemâ buldı çemenler Müzeyyen oldı dehrün bâg u râgı / Çerâ-gâhun çemenle çak çağı Yeşil atlas döşek döşedi devrân / Huzur itmege ceyş-i Bâyezîd Hân Sular suvarmağa ceyşün tavarın / Uçup uçup gelür koyup diyarın Kevâkib her gice nûrânî kandil / Tutup rûşen olur konduğı menzil Şeh emr itdi ki cem‘ ola çeriler / Müheyya oldı tonandı gemiler Hemân küttâb eline aldı hâme / Perakende itdiler etrafa nâme İdüp emre itâ‘at geldi begler / Derilüp cem‘ olurlar cümle leşger Karadan gendü deryâdan gemiler / İçi pür yarag ti ehl âdemiler Menâzil kesdi gâh Mora’ya yetdi / Gemiler yelken açdı, uçdı gitdi Gemi ehline Ahmed Pâşâ sâlâr / Ki ya‘nî Herkes-oglı’yidi serdâr Çeri kira saldı deryâdan şehin-şâh / Firengistân cemî‘i oldı âgâh.

(Hadidi, 5059-5070) 7 Poluotok na samom jugu Grčke.8 Poluotok na jugu Grčke, sjeverno od Moreje. Između Moreje i Lepanta nalazi se vrlo

uzak zaliv.

Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paša Hercegović... 195

Opis postavljenja Ahmed-paše Hercegovića za vezira Porte u Hadidijevoj Hronici(Sül. Ktp. Esad Ef. 2081, str. 319-320)

«Sultan Bajezid-hanovo postavljenje Ahmed-paše, Sina Hercegova, među vezire Porte»

Padišah je jednog vezira imao u državnim poslovima on je padišahov savjetnik biooličenje darežljivosti, pravednosti i skladaočitovanje ponosa vezirskoga trona uz opis ovaj, eto, pametni bijahu i riječ i djela njegovanjega su prihvatila tri padišaha slavna veziri i begovi njegovi vidješe da onaj što se ne pokoravana ovom svijetu nemira vatru podgrijavaA on, tražeći da ga se od službe vezira oslobodion, tako, od vladara ostalih vladara dozvolu tražećipuno puta je dolazio da bi se vlasti odrekaoSilnu ljubav prema vezirskoj službi u srce nije stavio! Za ovu priliku, svijet treba da vidi što posrijedi je:

Adnan Kadrić196

padišah se prisjeti tog vezira što svoj posao odlično poznajePišući uz sve počasti, uz poštovanje i snagupadišah pozva tada Ahmed-pašuon, naredbi padišahovoj pokoravajući sena carskome dvoru opet vezir postade...

(Hadidi, 5175-5183)9

U navedenom odlomku pridaje se pažnja Ahmed-paši Hercegoviću

kao dr žav niku koji je uživao veliki ugled kod trojice sultana, a nije bio op te-re ćen vlašću (Silnu ljubav prema vezirskoj službi u srce nije stavio/Dile al ma dı sevdâ-i vezâret).

Pri analizi navedenih Hadidijevih stihova o Ahmed-paši Hercegoviću uo ča vaju se neke opće osobitosti poetiziranih hronika pisanih u mesnevi-rimi. Od re to rič kih stil skih figura opisa posebna pažnja se poklanja prag ma-to grafiji - hipotipozi opisa radnje ili do ga đaja. To je dominantna figura opisa u historijskim mesnevijama. Katkad se sretne pokoja etopeja, kao što je slučaj sa opisom običaja sla nja poklona vladarima sa kojima se želi sklopiti pri-mirje, ili ako se neprijatelj želi odobrovoljiti iz nekog drugog razloga. Opi si atmosfere, pejsaža i sličnih pojava unutar različito stilski mo di fi ciranih di ja-ti poza naj češće se sreću na početku poglavlja, prilikom pokušaja da se napra-vi efek t niji uvod u opis samog događaja - koji je temeljni zadatak opisa u svakoj hronici. Što se, pak, tiče pa topeje, hipotipoze opisa psiholoških stanja, ona je skoro po pravilu vrlo kratka i ste reo tipna: neprijatelj se skoro uvijek preplaši i pobjegne, ili se os man ska vojska hrabro bori do poraza. Naprosto se ne pridaje prevelika pažnja emo tivnom do živ lja vanju (ili pre živ ljavanju) određenih događaja. To je opća oso bi tost historijske epike na osmanskom je zi ku unutar poetiziranih narativnih hro ni ka.

9 BÂZ-ÂVERDEN-İ SULTÂN BÂYEZÎD HÂN AHMED PÂŞÂ ÎBN-1 HERSEK-RÂ BE-VEZÂRET-Î DÎVÂN Varidi bir vezîri pâdişâhun / Müşîri memleket emrinde şâhun Sahâ vü adl ü âheng mazharidi / Vezâret tahtınun ol mefharidi Şu resmileydi kavli, fi‘li ma‘kûl / Üç ulu pâdişâha oldı makbûl Vezîr ü begleri görmiş ki serkeş / Serâser bu cihân âşûb-i âteş Vezâretden ferâgat isteyüp ol / Şehin-şâhdan icâzet isteyüp ol Nice müddet varup itdi ferâgat / Dile almadı sevdâ-i vezâret Bu resme göricek hâlî cihânı / Şeh andı ol vezîr-i kâr-dânı Yazup ikrâmile ta‘zîm ü izzet / Pes Ahmed Pâşâ’yı şah itdi da‘vet İta‘at idüp emr-i pâdişâha / Vezîr oldı yine dergâh-ı şâha.

(Hadidi, 5175-5183)

Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paša Hercegović... 197

No, poezija i proza nisu glavni temelj na osnovu kojeg prosuđujemo istinitost od re đene predaje iz povijesti. Za primjer uzimamo Hadidijevu hro-niku, s jedne strane, i opis nekih događaja iz života Ahmed-paše Hercegovića koji nalazimo kod Evlije Če le bija. Kod Hadidija, kod koga se sreće čak i epskih motiva u opisu junaštva Ahmed-paše Her ce go vića, ipak ima više povi-jesne utemeljenosti nego u nekim podacima koje daje Evlija Čelebi. Razlog tome je činjenica da je Hadidi živio u vrijeme Ahmed-paše Hercegovića, dok je Evlija Čelebi živio oko stotinu godina poslije smrti Ahmed-pašine. Druga činjenica jeste ta što se Hadidi oslanja na pouzdane prozne carske hronike i dokumenta i svjedoke zbivanja u vrijeme Ahmed-paše Hercegovića, dok se Evlija Čelebi oslanja na predaje o Ahmed-paši Hercegoviću. Tako Evlija Čelebi iznosi neke neobične podatke koji ekspresionistički odslikavaju, s jedne strane, njegovu predstavu osmanskih osvajanja na Balkanu, a za koje je teško naći povijene dokumente koji bi potvrdili određene tvrdnje. Naime, on piše kako je sultan Mehmed Fatih okružio utvrdu Blagaj, središte «her-ce go vač kog kralja bosanskih zemalja», kako je kraljev sin konopom sišao vani, došao ispred Fatiha i primio islam. U isto vrijeme dao je informacije o tome kako treba osvojiti tvr đa vu. Božijom odredbom osvojena je tvrđava i mnoštvo ratnog plijena, dok je sinu her cego vačkog «kralja» Ahmed-begu dat sandžak. Zasada još nema izvora koji bi potvrdili navedeno kod Evlije Čelebija. Ahmed-beg je, kako dalje navodi, osvojio drugih 76 utvrda koje su ostale iza njegovog oca i priključio ih «zemljama muslimana». Zbog velikih zasluga dobija zvanje vezira.

Ahmed-paša Hercegović bio je vezir kod trojice sultana: sultana Fatiha, sul ta na Bajazida II i sultana Selima, koji na kraju preuzima brigu o Ah med-pašinoj porodici budući da je njegova sestra bila udata za Ahmed-pašu, a on sam je bio daidža djeci Ahmed-paše Hercegovića.

Adnan Kadrić198

Mezar Hercegovića Ahmed-paše, sina Hercega Stjepana Kosače(Sa ostacima turbeta)

Ahmed-paša je ukopan u turbe 923./jula 1517. godine.10 Ahmed-paša Hercegović je imao kćerku Humu11 i sinove: Ali-bega, poznatog pjesnika iz vremena sultana Selima I. i Sulejmana Veličanstvenog, Mustafa-bega, mla-đeg brata Ali-bega, zatim Ahmed-bega i Mehmed-bega.

2. Ahmed-paša Hercegović kao pjesnik U dosadašnjoj literaturi Ahmed-paša Hercegović se spominje samo

kao veliki vezir i državnik porijeklom iz Bosne. Mi u ovom radu želimo skrenuti pažnju i na to da je Ahmed-paša Hercegović bio ne samo veliki

10 Turbe se nalazi uz Ahmed-pašinu džamiju. Mezar Ahmed-paše je prilično izdignut, a do njega se dolazi uz devet stepenica koje se nalaze uz turbe. Donji dio turbeta sagrađen je od rezanog kamena, a mjesto oko mezara prekriveno je vrlo postojanim mermerom, a na ulazu nalazi se uzdignuti okvir za ulazna vrata turbeta. Radi se o nekoj vrsti poluotvorenog turbeta, na kojem visoki okvir za vrata ukazuje da je u prvobitnoj formi turbe moglo biti natkriveno sličnim materijalima kao što je natkri-vena i džamija Ahmed-paše Hercegovića, uz koju se nalazi turbe.

11 Huma, kćerka Ahmed-paše Hercegovića, fermanom iz 958./1551. godine traži da se ne uzurpira njena zem lja u okolici Dubrovnika koju je dobila u nasljedstvo od svoga oca.

Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paša Hercegović... 199

vezir i državnik već da je također bio i jedan od prvih bošnjačkih divanskih pjesnika. U istraživanju spomenute teme došli smo do jednog odlomka iz kaside Ahmed-paše Hercegovića (Hersek-zade), kaside u kojoj se Ahmed-paša ovako obraća sultanu Selimu Javuzu:

ياوز سلطان سليمه تقديم ايتدكى قصيده دن

حق معين اولسون مرادك محضه اعالء لواقوللرك اوغركده ترك ايتمكله فخر ايلر حيات

صدر وقتك عبد محضكدر فداى جان ايدنهرسك اوغلى دشمنه صونسه نوله شرب ممات12

Hak mu‘īn olsun murāduñ mahża i‘lā-’i livā Kullaruñ ugruñda terk itmegle fahr eyler hayātSadr-ı vaktüñ ‘abd-ı mahżuñdur fedā-yı cān iden HERSEK-OGLU düşmene sunsa n’ola şürb-i memāt

*Nek Bog Istiniti pomagač bude, tvoja želja za čistotom, podizanje bajraka je Tvoji podanici, dok život ovaj napuštaju, u čast tebi, ponosito odlazeSluga je tvoj iskreni veliki vezir vremena tvoga, Hercegović - koji život žrtvom čini Ako dušmanu piće smrti on pruži, šta će tada biti!?

Ovaj odlomak je dio veće kaside Ahmed-pašine, upućene sultanu Selimu I. Ahmed-paša je napisao kasidu u metričko-stilskom obrascu remel-i medžzuvv mahzuf (15), sa paradigmatskim oblikom Fā‘ilātün Fā‘ilātün Fā‘ilātün Fā‘ilün (- * - - - * - - - * - - - * - ) od 15 slogova. Jezik mu nije težak, a stil je uo bi ča jen za kaside s kraja 15. i početka 16. stoljeća.

U radu navedeni stihovi o Ahmed-paši Hercegoviću tek su dio sti-hova o ovom zna me nitom Bošnjaku, sinu Hercega Stjepana Vukčića Kosače. No, i oni kao takvi mo gu poslužiti kao početna osnova za proučavanje kako historijskog lika Ahmed-paše Her ce go vića kroz poeziju na osmanskom tur-skom u 15. i početkom 16. sto lje ća, nego i kao mo gu ći naputak pri traganju za poezijom koja bi de talj nije mogla prikazati i Ahmed-pašu Hercegovića kao jednog od prvih bošnjačkih pjesnika divanske poezije u drugoj polovici 15. i početkom 16. stoljeća. 12 Usp.: Hadīkat’ü-l-Vüzerā 16; Lugāt-ı Tārīhçe ve Cogrāfyā, C. 1, say. 102; ‘Atā Tārīhi,

C. 1, say. 110; Kāmūsu’l-‘A‘lām. Detaljnije u: İnehan-zade Mehmet Nā’il Tuman, Tuhfe-i Nāilī, Divan Şairlerinin Muhtasar Biyografileri (hazr. Kurnaz, Cemal – Tatcı, Mustafa), Cilt. I, Bizim Büro Yayınları, Ankara 2001.

Adnan Kadrić200

3. Ahmed-paša Hercegović kao dobrotvor (vakif) U vrijeme dok je obnavljana mostarska utvrda sa mes dži dom i pra-

tećim objektima i u vrijeme dok je Mostar postepeno prerastao u kasabu, krajem 15. i početkom 16. stoljeća, Ahmed-paša Hercegović gradi džamije i različite objekte po Carstvu.13 Evlija Čelebi piše o kasabi Hersek u Anadoliji, u blizini Carigrada. Piše da je to ranije bilo nenaseljeno mjesto, ali da se nala-zilo na putu kojim su hadžije prolazile na hadž. Mjesto se zvalo Dil Iskelesi14, a Ahmed-paša mu daje ime Hersek. Kasaba je, dakle, dobila ime po osnivaču Ahmed-paši Hercegoviću.

a) Džamija i ostali objekti Ahmed-paše Hercegovića u selu Hersek Stanovništvo Herseka je sa dobijanjem sta tu sa kasabe oslobođeno

poreza, a u naselju je izgrađena džamija sa munarom, prostranom avlijom, četiri kružna kubeta, tri velika kubeta na stupovima, mihrabom i minberom u starom stilu. Dimenzije glavnog dijela džamije (osnove) skoro su u formi pravilnog kvadrata 16.25x16.20 m

Džamija Ahmed-paše Hercegovića, sina Hercega Stjepana Kosače(Selo Hersek, Yalova)

13 Pošto ovaj rad nije zamišljen da bude pregledni rad o vakufima i o životu Ahmed-paše Herecegovića, nismo ulazili u detalje i iznošenje u literaturi već poznatih podataka o vakufnami Ahmed-paše Hercegovića i njegovim vakufima.

14 Rimljani i Bizantinci su ovom mjestu davali različita imena kroz povijest.

Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paša Hercegović... 201

Džamija je pravljena u ranijem stilu, prije stila Mimara Sinana. Prednji dio, prije samog ulaza, nose četiri velika stupa. Zbog većih oštećenja zbog zemljotresa, do živ lja va la je dosta popravki. Prema nekim izvorima, Ahmed-paša je sagradio imaret za sirotinju i han za putnike, ali danas nema traga ni od hana ni od imareta, dok je turbe Ahmed-paše Her cegovića još uvijek razrušeno. Za održavanje vakufa korišteni su prihodi od 75 du ća na. Zgrade koje je podigao Ahmed-paša bile su prekrivene olovom. Za nim lji vo je da Ev li ja Čelebi navodi da je u kasabi Hersek bila velika vlaga. Tolika da je «i slavuja hvatala groz nica od malarije». Lica ljudi su bila žuta. Ahmed-paša Hercegović je napravio kulliye (vakufski kompleks zgrada) koji se sastojao od sljedećih objekata: džamije, hana, česme i hamama. Na osnovu vakufna-me Ahmed-paše Her ce go vi ća, vidi se da su džamija i ha mam Ahmed-paše Hercegovića dati da se podignu 1508. godine, a već 1511. godine sre đe ni su svi administrativni poslovi oko funk cio ni ra nja vakufa. Već 1509. godine dža mi ja je doživjela neka oštećenja u zemljotresu. Na ulazu u džamiju stoji natpis u formi hro no grama (tariha) o obnovi, natpis za koji se ne zna kad je tačno napisan:

“Maber-i Dil’de Hersekzade Ahmet paşa’nın bina eylediği camii şerifin bin yüz yetmiş dokuz senesi zilhiccenin on üçüncü günü hareket-i arzdan müheddim olup mütevellisi olan Kemankeş İsmail Ağa ihya eyledi. Sene 1187.”

“Džamija koju je u Dil Skeli dao podići Hercegović Ahmed-paša unište-na je u zemljotresu 13. zu-l-hidžeta 1187. / 25. maja 1766. godine, a opet ju je ‘oživio’ mutevelija vakufa Kemankeš Ismail-aga. Godina 1187.”

Nalazi se još jedan natpis o obnovi u kojem se hvali graditelj džamije, Her ce go vić, a koji glasi:

Dād u efgān ki bu çerh-i felek minādanAtmada ‘ālemi dilbeste-i mū-yi fenā.

Vaz‘-ı tārihime de düşdi hayfā tārīhRūhuna oldı būy-ı āsār zīhi bādī-i du‘ā. Sene 1155Krik i jecaj koji dolazi iz luke ovog točka sudbineKad se pojavi, raščupa ovaj svijet kao vlas koseI datum dođe da i ja stavih datum hronograma svoga Krasna li povoda da se prouči dova za dušu onog čija su djela miomirisa

puna! (1155. / 1742. godina)

Adnan Kadrić202

Unutrašnjost džamije Ahmed-paše Hercegovića u selu Hersek

Kraj džamije se nalazi turbe Ahmed-paše Hercegovića, graditelja dža-mije. Hamam je imao kvadratnu osnovu kupole, sa odvojenim dijelovima za zagrijavanje i hlađenje vode. Izvori tople vode postojali su od najstarijih vremena. Džamija je također bila sa kubetima.

U vakufnami Ahmed-paše Hercegovića stoji da se za vakuf vežu selo Rus, koje pripada Kešanu, na njegovoj granici Arnaut čiftluk, Kajadžik, Kirimlu, Sekillu, Japldak, Sgrlar, Balilu i druga sela. Zemlja za vakuf je kuplje-na od sandžakbega Čirmena Husrev-bega, sina Ali-bega. Jedno od tih mjesta (Sekillu) bilo je već u mulku Ahmed-pašine žene i kćerke sultana Bajazida II, Hindi-hatun. Za imaret u Dilu (Herseku) Ahmed-paša je iskoristio prihod od sela u Džisri Ergenu. Prema obrađenoj vakufnami, rashodi za džamiju u Dilu su sljedeći: imam (i hatib) dnevno 6 akči, mujezin (i muarrif15) dnevno 4 akče, dva hafiza po dvije akče (da svakog dana jedanput prouče suru En‘am i predaju za dušu umrlog), po 2 akče za 6 osoba koji će svakog dana proučiti po džuz i predati za dušu vakifa, po 2 akče dnevno za hasuru, čirak i ulje za kandilo. O sklonosti Ahmed-paše Hercegovića prema tesavvufu posredno govore i podaci iz njegove vakufname kojom on predviđa i plaću za šejha i

15 Osoba zadužena da u džamiji uči tekst u kojem se spominje ime sultana i vakifa koji je podigao dotičnu džamiju.

Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paša Hercegović... 203

one koji su imali funkcije u imaretu u Dilu (Herseku), kako slijedi: za šejha 4 akče, za nakiba16 dnevno 3 akče, za kilerdara17 (nije precizirano), za onog koji pšenicu drobi i pere suđe po 1,5 akča, posebno plaćanje za one koji peku ovce, svaki dan se sprema po 1 kila pšenice, svakog dana se peče hljeb od 1,5 kilograma pšenice, svaki hljeb treba biti težak po 100 drama18, po 7,5 akči za zijafet uglednicima i učenjacima, za putnike po 1 vakijja19 meda, po 2 akče dnevno za slani grah, luk i so, po 6 akči dnevno za ogrjev, za ubirača poreza sa prihoda vakufa20 u Rumeliji dnevno 3 akče a u Anadoliji 4 akče, za pisara (nije precizirano), za upravnika vakufa (muteveliju) dnevno 10 akči, za nad-glednika (nazira) 10 akči.21

b) Džamija Ahmed-paše Hercegovića u Kešanu (Edirne)Ahmed-paša je sagradio džamiju i južno od Edirne, u oblasti Kešan,

kao i tri kamena mosta na putu kuda prolaze karavane za Kešan. Džamija Ahmed-paše Hercegovića u Kešanu (Edirne) rađena je od

rezanog kamena. Ima munaru sa jednim šerefetom, a u avliji se nalazi šadr-van. Dodatak ispred ulaza u džamiju je iz 19. stoljeća. Prema vakufnami

16 Pomoćnik šejha u imaretu.17 Šef kuhinje i magacina za hranu.18 3.207 grama.19 Okka, oko 400 drama.20 Džabija.21 Muhammed Ahmed Simsar je obradio 1940. godine vakufnamu Ahmed-paše

Hercegovića. Njegov rad koriste razni autori poslije njega, a danas su podaci iz vakufname dostupni i na internetu.

Adnan Kadrić204

Ahmed-paše Hercegovića, rashodi za džamiju u selu Rus (Kešan) su sljedeći: imam (i hatib) dnevno 4 akče, mujezin (koji je istodobno i muarrif ) po 1 akču, za pročelje od 4 hafiza po 2 akče dnevno, po 1 akču dnevno za hasuru i ulje za osvjetljenje. Brojni su podaci u tahrir-defteru iz 1519. koji detaljno i precizno govore o svim prihodima za vakufe Ahmed-paše Hercegovića.

Čelebi spominje Medresu Ahmed-paše Hercegovića, a ni sada se ne zna gdje je ona bila. Slična je situacija i sa mektebom Ahmed-paše Hercegovića. Neki autori spominju da je u Koprubašiju kod Kutahije postojao karavan-saraj Ahmed-pašin, a u Urli kod Izmira hamam koji je dao sagraditi Ahmed-paša. Nažalost, danas nema ostataka od takvih građevina, pa čak se ne zna ni mjesto gdje su, možda, te građevine postojale. Turbe je još uvijek razrušeno. Trenutna situacija sa turbetom Ahmed-paše Hercegovića je takva, bez obzira na to što je Ahmed-paša Hercegović jedan od velikih vezira koji je nadugačko opjevan u poetiziranim hronikama na osmanskom u periodu u kojem je živio.

Ključne riječi: Ahmed-paša Hercegović, veliki vezir, pjesnik, 15. stolje-će, Herceg Stjepan Kosača, poetske hronike.

Summary

The Great vezir and poet Ahmed-pasha HercegovićIn poeticized chronicle on Ottoman language

(Contribution to the historiography of the literature)

This work gives us the translation of the part of Hadidi’s poetized Ottoman chronicle from the end of the 15th and beginning of the 16th cen-tury, which deals with waging war and the career of the great vezir Ahmed-pasha Hercegović. Chronicler Hadid, in verses and in detail described even the wounding of Hercegović, his captivity and his liberation, and then his successful career. Apart being an army commander and high government official, Ahmed-pasha was known also as a legator (waqif). His waqfname which is kept in America give us many details about the organization of his waqfs in the village Hersek and in Kešan. The shrine of the great vezir Ahmed-pasha Hercegović is, unfortunately still in ruins. In this work we want to point out on the fact that the Great vezir Ahmed-pasha, son of Herceg Stjepan Kosača, was a poet. Some of the verses from his poem (kaside) devoted to Sultan Selim Javuz were given.

Mustafa Jahić

MEDŽMUA BAJRAMA I MEHMEDA KALABE IZ SARAJEVA

Među većim brojem značajnih rukopisa orijentalne zbirke Istorijskog arhiva Sarajevo nalazi se medžmua (zbirka) koja nam se čini posebno važnom, te je ovom prilikom želimo predstaviti. Rukopis predstavlja zbirku više različitih vrsta pjesama, pojedinačnih stihova, kraćih zabilješki te nekoliko kraćih rasprava, uglavnom, iz astrologije na turskom jeziku. Ova nam se medžmua čini posebno važnom zato što se u njoj, između ostalog, nalazi poezija nekih bosanskih autora o kojima malo, ili ništa ne znamo.1

O medžmuama općenito, njihovom značaju za proučavanje bosansko-hercegovačke kulturne baštine, formalnim osobinama, raznovrsnosti sadržaja i drugim njihovim osobenostima, u našoj literaturi pisano je dosta, tako da o fenomenu medžmue u tom smislu ovdje nećemo posebno govoriti. Reći ćemo samo da medžmua koju ovom prilikom želimo predstaviti, u formalnom pogledu, spada u tzv. medžmue sefine (džonke), odnosno rukopise u obliku notesa, s hrbatom na kraćoj strani.2 Medžmua je registrirana pod brojem R

1 O medžmuama rukopisa orijentalne zbirke Istorijskog arhiva, uopće, i nekoliko posebno značajnih medžmua pisao je Rašid Hajdarović. Vidi: "Rukopisne medžmue", Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Godina X-XI, Knjiga X-XI, Sarajevo, 1970-71, str. 311 - 320; "Medžmua Mulla Mustafe Firakija", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. XXII-XXIII/1972-73, Sarajevo, 1976, str. 301 - 314; "Dvije medžmue iz prve polovine XIX stoljeća", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. XXVI/1976, Sarajevo, 1978., str. 183-198; "Medžmua Sarajlije Ahmeda Bosanca", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. 28-29/1978-9, Sarajevo, 1980., str. 187- 213. O nekim medžmuama u drugim zbirkama orijentalnih rukopisa, kao i feno-menu medžmue, uopće, pisali su: Salih Trako, "Medžmua pjesnika Šakira", Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga II - III, Sarajevo, 1974., str. 109 - 123; Salih Trako i Lejla Gazić, "Dvije mostarske medžmue", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. 38/1988, Sarajevo, 1989., str. 97 - 124; Hamdi Hasan, "Dosadašnja proučavanja tur-skih medžmua i njihovo značenje za proučavanje naše istorije i istorije turske narodne književnosti kod nas i uopće"; Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. 39/1989., Sarajevo, 1990., str. 183 - 191; Muhamed Ždralović, "Donjovakufska medžmua", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. 55/2005, Sarajevo, 2006., str. 147 - 176 i dr.

2 Vidi: Muhamed Ždralović, "Donjovakufska medžmua", Prilozi za orijentalnu filolo-giju (POF), br. 55/2005, Sarajevo, 2006., str. 147.

Mustafa Jahić206

301, broji 101 list, ima dimenzije 220 x 110 mm, različite dimenzije teksta i različit broj redaka na jednoj stranici. Papir je tamnobijel, srednje debljine i glat. Povez je kožni a pismo arapski nasêī i ta‘līq. Otkupljena je za Istorijski arhiv od Bakšića Hasana iz Sarajeva.

Medžmua je nastala sredinom devetnaestog stoljeća a najvećim dijelom prepisali su je Bajram Salih Kalaba (Bayrām Ôāliõ b. õāfië Meõmed Õusām b. Murād ‘Ālamdār b. Õusayn Qalāba) i njegov sin Mehmed Nuri Kalaba (Meõmed Nūrī Qalāba). Prema podacima koji se navode u ovoj medžmui, Bajram Salih Kalaba rođen je 1248/1832-34. godine a umro 1303/1885-86 ili 1301/1883-84. godine. Imao je dva sina: Mehmeda Nuriju, koji je rođen 7. ramañāna 1274/20. aprila 1858. godine a umro 1332/4. aprila 1914. godine, u svojoj 58. godini, i Mustafu Hilmiju (Mu¥ãafā Õilmī), koji je rođen 15. rabī‘ al-āêira 1280/28. septembra 1863. godine ili 1276/1859. godine.

Bajram Salih Kalaba je 1286/1869. godine napisao pjesmu na turskom jeziku koju je posvetio sinovima Mehmedu Šukriji (Meõmed Šukrī) i Mustafi Hilmiji u povodu smrti njihove majke Nurije-hanum, kćerke Fatime i Osmana Spahića (Nūriya-õānum bint Fāãima wa bint ‘Uïmān Spāhī), koja je umrla 1286/1869. godine. Pošto se u svim drugim bilješkama kao sin Bajrama Saliha navodi Mehmed Nuri, pretpostavljamo da se imena Mehmed Šukri i Mehmed Nuri odnose na istu osobu.3

O Mehmedu Nuriji nalazimo podatke u još dva rukopisa orijentalne zbirke Istorijskog arhiva. Tako se u rukopisu R 299/1 na fol. 1a nalazi bilješka u kojoj se navodi da je Meõmed Nūrī b. Bayrām Ôāliõ b. Meõmed Õusām b. Murād ‘Ālamdār b. Õusayn Qalāba (Kalaba) postao vlasnik ovoga rukopisa 1300/1882-83. godine. U drugome rukopisu, R 298, na fol. 1a nalazi se bilješka iz koje saznajemo da je Meõmed Nūrī b. Ôālih Bayrām Qalāba stanovao u Sarajevu u Hadži Isa mahali i da je u posjed ovoga rukopisa došao u mjesecu ramañānu 1314/februar 1897. godine. Meõmed Nūrī b. Bayrām Qalāba (Kalaba) došao je 1300/1882-83. godine u posjed i rukopisa koji se nalazio u Orijentalnom institutu u Sarajevo, br. 8654 i drugog rukopisa 1311/1893-94. godine, koji se, također, nalazio u Orijentalnom institutu,

3 U Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini (Knjiga II, Godina II, Sarajevo, april - juni 1890., str. 143 - 148) nalazi se rad pod naslovom "Hadži Sinanova tekija", koji je napisao Mehmed-efendija Kalabić. Vjerovatno se radi o spomeutom Mehmedu Nuriji Kalabi, sinu Bajrama Saliha Kalabe.

4 Salih Trako i Lejla Gazić, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu. Posebna izdanja XX. Sarajevo, 1997., 492, str. 249.

Medžmua Bajrama i Mehmeda Kalabe iz Sarajeva 207

br. 2392. U bilješci o vlasništvu ovoga rukopisa navodi se još i da je stanovao u mahali Hadži Isa u Sarajevu.5

Bajram Salih Kalaba i sin mu Mehmed Nuri Kalaba prepisali su veći dio ove medžmue. Drugi sin Bajrama Saliha, Mustafa Hilmi, prepisao je samo jednu pjesmu iz čijeg se prepisa može zaključiti da, za razliku od starijeg mu brata Mehmeda Nurija, nije bio posebno pismen, vjerovatno ni naročito obrazovan. S obzirom na to da je Mehmed Nuri, kao što ćemo vidjeti, prepisivao uglavnom pjesme prožete alevijsko-bektašijskim vjerom i učenjem6, moglo bi se pretpostaviti da je, možda, bio pristalica ovoga učenja. Ovakvu pretpostavku podupire i činjenica da se na više mjesta u ovome rukopisu potpisuje kao bende-i ål-i ‘abā Meõmed Nūrī Qalāba (عبا آل بندۀ قالبه نوري sluga porodice ogrtača Mehmed Nuri Kalaba”, čime kao da“ (محمد želi istaći da je pristalica učenja ahl- al-bayta, odnosno neke vrste šiijskog učenja.7

Sadržaj medžmueNa fol. 1a nalazi se dvanaest stihova na turskom jeziku iz pjesme قصيدۀ

.koja se nalazi u ovome rukopisu na fol. 69b - 73a ,(Qa¥īde-i Ğifriyya) جفريهNa fol. 1b - 7a nalazi se više pjesama na turskom jeziku, bez naslova. U

svim pjesmama, osim dvije, u posljednjem ili pretposljednjem stihu kao autor navodi se Meõmed (Muõammad) Sa‘īd ili samo Meõmed, odnosno Sa‘īd. S obzirom na to da se u dvije pjesme spominju Sarajevo i Bosna, vjerovatno je da je autor bosanskog porijekla. Budući da nam je od bosanskih autora s istim imenom koji su pisali poeziju na turskom jeziku poznat samo Mehmed Seid Hajrić (Meõmed Sa‘īd Êayrī-zāde), poznat i kao Homarija (Êūmārī-zāde), moglo bi se pretpostaviti da je upravo on autor ovih pjesama, pogotovu što se u rukopisu Gazi Husrev-begove biblioteke, R 2763, na fol. 28a, nalaze

5 Salih Trako i Lejla Gazić, Katalog rukopisa..., 545, str. 329.6 Alevizam predstavlja jednu od šiiskih sekti, koja, između ostalog, preferira obavljanje

zajedničkih molitvi u kućama uz muziku i ples, u odnosu na džamije i veoma je blizak bektašijsko-sufijskom učenju.

7 Termin āl-i ‘abā, (ar. آل العباء), isto što i ahl al-kisā’ (ar. أهل الكساء ) "narod (porodica) ogr-tača" odnosi se na posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s., njegovu kćerku Fatimu, njegovog amidžića i zeta Aliju, r.a., i njegova dva unuka Hasana i Husejna. Zbog toga se često uz navedenu sintagmu koristi i riječ êāmis "pet". Izvor ovakvoga vjerovanja su poznata dva hadisa. Jedno od temeljnih šiitskih učenja o imametu zasniva se na tome da potomcima poslanika Muhammeda, a.s., pripada duhovno vođstvo u musliman-skom društvu. Potomstvo Muhammeda, a.s., prema šiijskom učenju, definira se kao ahl-al-bayt "narod (porodica) kuće" a odnosi se na porodicu Muhammeda, a.s.

Mustafa Jahić208

dva stiha na turskom jeziku sa potpisom Muõammad (Meõmed) Sa‘īd a kao vlasnik istoga rukopisa na fol. 1a navodi Muõammad (Meõmed) Sa‘īd Êūmārī-zāde (محمد سعيد خوماري زاده).

U prilog ovoj tezi ide i činjenica da su dvije pjesme u kojima se spominju Sarajevo i Bosna posvećene najvjerovatnije sarajevskom muftiji (Sejid Mehmed) Šakir-efendiji (Ćesriji), koji je živio (bio muftija 1218/1803 - 1242/1826, um. 1248/1832)8 kada je živio i navedeni Mehmed Seid. Da je Mehmed Seid živio u vrijeme navedenog muftije može se zaključiti i iz bilješke koju navodi Kadić (XXI, 126) u kojoj Kadić bilježi smrt supruge umrlog Mehmeda Seida Hajrića (Êayrī-zāde), Hatidža-hanume koja je umrla 16. redžeba 1247/20. decembra 1831. godine i pokopana na groblju Alifakovac pored sinova Ibrahima Edhema (Ibrāhīm Adham) i Abdulaha Akifa (‘Abduhu ‘Åkif ).9 Zahvaljujući vakufnami kćerke Mehmeda Seida Homarije, Fatime Kanite (Fāãima Qānita), znamo da je ime oca Mehmeda Seida bilo Ali-efendija (‘Alī-efendī).10

Međutim, prema bilješci u rukopisu Gazi Husrev-begove biblioteke R 5390, na fol. 104a, Mehmed Seid Hajrić umro je 17. muõarrama 1226/11. februara 1811. godine, dok je, prema hronogramu u ovoj medžmui, Mehmedu Seidu 1235/1819. godine rođen sin, što znači da je najmanje godinu dana ranije bio živ, odnosno poslije 1226/1811. godine. U ovome slučaju moguće je da je pogrešno naveden datum smrti Homarije, ili da je greška u ovome datumu (npr. umjesto 1226. da je 1236. godina, zato što se brojke 2 i 3 u rukopisima slično pišu i zbog toga često prave greške u njihovoj identifikaciji) ili se, na kraju, radi o sasvim drugoj osobi.

Tako se na fol. 1b ove medžmue nalazi pjesma od četiri stiha. Prvi stih je zbog izlijevanja tinte teško čitljiv a posljednji glasi:

الصـالحات البـاقيات عـاقبة كيم فـانــى عـامله عروس نـو مـغرور اومله سعيدم اي

Na istoj stranici nalaze se još dva stiha od kojih posljednji, hronogram o rođenju sina autora 1235/1819. godine, glasi:

علميله محمد كلدى قيده ارشافنده سعد كفت سعيد دنيايه اوغلم كلدى حوش تاريخيلهNa fol. 2a nalazi se pjesma od četiri stiha i jednog polustiha.

8 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I, Sarajevo, 1974., str. 110; Kemura šejh Sejfuddin Fehmi bini Ali, Sarajevske muftije od 926. - 1519. do 1334. - 1916. god. Sarajevo, 1334. - 1916., str. 20-21; M. Mujezinović, “Stari Alifakovac”, Naše starine, VIII, str. 132.

9 Isti podatak nalazi se i na nišanu umrle. Vidi: M. Mujezinović, Islamska epigrafika... str. 109-110.

10 Vidi: Rukopis Gazi Husrev-begove biblioteke, T 2552, fol.2a.

Medžmua Bajrama i Mehmeda Kalabe iz Sarajeva 209

Početak:كتدى ظلمت كلدى پرتو بو جهاىن طوتدى ناب حمد هلل چون طلوع ايتدى سعادت افتاب

Završetak:اي افندم يوز ســــورم در خـاكپاى بالــركاب

Na fol. 2a nalazi se i dova (molitva) koja se uči (izgovara) poslije tarāwīõ-namaza u mjesecu ramañānu.

Na fol. 2b nalazi se pjesma od trinaest stihova. Ova pjesma upućena je nekom Mu¥ãafā-āġi, a u posljednjem distihu nalazi se ime pjesnika Mehmeda.

Početak:يعني مصطفى اغا رسد نكچديان ايچره عديم االقران شــان ـــاى ذى اغ ســعــادتــلــو صــداقــتــلــو

جان بخش ايــار ساله صد مــردۀ كالمك هر بركرمكاىن مروت صاحبى ايچره جانان كانPjesma se završava distihom:

ـــاد وكــام ــشــك بــر ش ــراي اولــــه دايــــم ه ديدى محمد سكا كويم بردها تاريخى تامNa fol. 3a nalazi se pjesma od trinaest stihova.Početak:

يوقميدر محمد ديــن غــريت زمــانــده بــو يوقميدر هيچ باقر رشعه امتــى محمد اي Na kraju pjesme je sljedeći distih sa imenom pjesnika Mehmeda

Seida:تاريخ منند مهدى كبى عدلله رشدى محمد الوزير محمد سعيد اين نوشتى شعر موزون بسنديد

Na fol. 3b nalazi se pjesma, također, od trinaest stihova.Početak:

چـو نا مدارى قـديـميدن كونش كيبـى ورر اعيان ســــعادتلو عــطوفتلو مــروتلو جليل الشانZavršetak:

جميع اول را مـصالحده سڭـا كافـى درر يز دان سعيد سويلر بو زير مرصعنده اولدى تاريخ دانNa fol. 4a - 4b nalazi se pjesma od devetnaest stihova. Pjesma je

posvećena (sarajevskom?) muftiji Šakiru (Mehmed-efendiji Ćesriji?, muftiji u periodu 1218/1803 - 1242/1826).

Početak (fol. 4a):ايلسون حق ساڭه سلطانم مؤيد صدراين عاىل را [1] حمد هللا چون ينه ايتدى مرشف مسند فتوى را

[2] واقــبــال بحت باپايۀ ورشف عــز مايۀ جالل اصف الوزير اعطا جاه را حق داد

---------------------------------------

همتڭله اولدى بوسنه رساى يوق نظريى يف البالد [9] عـدلك ايامنده عـامل خلقـى مـرسور الفواد

----------------------------------------

چو ماذونا رساى ايچره افندى شاكر اى مفتى [15] قـيلوپدر رسفر وقدينــه انك صدره وطوى

Mustafa Jahić210

Završetak (fol. 4b):ويـروب سـاڭا كرم هللا چو دارينده مقام عـالـى سعيد سويلر دعا بيزدن ديدى داخى بو تاريخى

Na fol. 5a - 5b nalazi se pjesma od šesnaest stihova. U ovoj pjesmi nalaze se i neki stihovi iz prethodne pjesme, među njima i prvi stih. Pjesma je, kako se vidi u pretposljednjem stihu, posvećena (sarajevskom?) muftiji Šakiru (Mehmed-efendiji Ćesriji?, muftiji u periodu 1218/1803 - 1242/1826).

Završetak (fol. 5b):تام تاريخ دعا رعناده نظم بو سعيد ــامكفت ــر شـــاد وك ــشــك ب ــر اي ـــم ه ـــه داي اول

تاريخنـــى ديديلر دلــلــر ــل راه مفتىديكر ـــدى اول عـــادل شــاكــر بــاحــى داد

تـام وزن ـــق رون ــدى ــول ب قــصــيــده ــو هم مورخ حوش حساىب ابجدى اول شد متامب

١٢٣٧ سنه فــاعالت فــاعالتن فــاعالتن Na fol. 6a nalazi se pjesma od jedanaest stihova.Početak:

ديده پرنم سينه پرغم جان زبون تن بيمحال كـر تفخص(!) بيوررسك بو محبدن بـر ســؤال

---------------------------------------

بر قولق طوت دڭله نه سويلر سحرباد شامل سعد اكرب اوله بختم له محمد سعيد االتصالZavršetak:

دفــــرت جرمم رسيد ايدر كرامــــــا كــاتبـني حـمـد هلل شبــــه مــــز يـــوق رب العـالمنيNa fol. 6b nalazi se pjesma, također, od jedanaest stihova.Početak:

كتدى ظلمت چقدى پرتو طوتدى عاملى تاب حمد چــــون مبارك مطلع شدينـــه افتـابZavršetak:

عمريڭــك ايامنــى مزداد ايـــده رب مــجيد طــالع اقبالك اولسون فــي كـل يـــوم جديدNa fol. 7a nalazi se pjesma od devet stihova.Početak:

روا كورمه بو مظلومى چوسنده وار وفادارلك فـضـيلتلو وسلطانم سخـــى طبعك مـروتـلـكZavršetak:

بيزى اخوان ميانندن نيچون اخراج دكل ارلك سعيد سويلر بهى محمد كيمه ايتدك عجب كملك

دعا دل بــق بعون حق اوله مابني صـداقتلك ديدم داخى بـو شــعرنده دعا الزم وتـاريخ يـكNa fol. 7b - 9a nalaze se stihovi na turskom jeziku, kraće dove (molitve),

tilsumi (zapisi) i sl.Na fol. 9b – 10a nalazi se pjesma na turskom jeziku, bez naslova od

devet stihova i jednog polustiha, koju je, prema posljednjem stihu, napisao osmanski pjesnik Niyāzī Mi¥rī Meõmed b. ‘Alī al-Malāãī (živio 1027/1618 - 1105/1694).

Medžmua Bajrama i Mehmeda Kalabe iz Sarajeva 211

Na fol. 10a – 10b nalazi se pjesma اسالمبول خلقى (Ey Islāmbūl halkı) اي na turskom jeziku, upućena stanovnicima Istanbula, koju je napisao pjesnik Waysī Uways b. Meõmed Ålāşehirī (živio 969/1561 - 1037/1627).11

Na fol. 10b - 11a nalaze se sitnije bilješke na turskom jeziku, među njima i imena nekih poznatih osoba (šejhova) poginulih i pokopanih u Sarajevu i Čajniču.

Na fol. 11b - 12a nalazi se pjesma na turskom jeziku (?)دعاء سلطان (Du‘ā-i sulãān) koju je, prema posljednjem stihu, sastavio pjesnik Rušdī.

Početak (fol. 11b): ايــلسون خــالق عـامل عــمر اقبــالني مـديد بسم له(!) ايله بدء ايده مل او شهنشاهك وصفنه

Završetak (fol. 12a):ميه بزم كلوب حرفلر يازيلن دانــه دانــه يـــرلره دشـمنلرى خـــاك ايـــده هللا الشهـيد

ديديلر تـاريخ ايچوندر رشدي بو نظم جديدNa fol. 12a - 14b nalazi se nekoliko bilježaka astrološkog sadržaja i

kraćih dova.Na fol. 15a nalazi se dova (molitva) poznata kao دعاء رشيف (Du‘ā-i šarīf),

koja se uči radi uspostavljanja ljubavi i osvajanja srdaca.اللهم الف املحبة يف قلوب بني آدم و بنات حواء صغريهم وكبريهم. اللهم ألف كام ألفت املحبة

بني يوسف وزليخا...Na fol. 15b - 17a nalazi se šest dužih hronograma na turskom jeziku,

napisanih povodom nastupanja nove godine u vrijeme sultana ‘Abdulõamīda II 1298/1880. godine, tj. godine njegovog stupanja na sultansko prijestolje.

سال جديد حقنه سويله كلرى تاريخيدرNakon posljednjeg hronograma na fol. 17a nalazi se bilješka u kojoj

Bajram Kalaba (Bayrām Qalāba) navodi da mu se sin Mu¥ãafā rodio u petak 15. rabī‘ al-āêira 1280/28. septembra 1863. godine. Bilješku je, prema prijepisu pjesme na fol. 94b, napisao njegov sin Mu¥ãafā Õilmī. Bilješka o rođenju sina Mustafe, istom rukom prepisana, nalazi se i na fol. 18a. U njoj se navodi da je spomenuti Mustafa rođen 10. decembra (kānūn awwal) 1280/1863. godine. Godina rođenja u ovoj bilješci naknadno je prepravljena na 1276/1859. godinu.

Na fol. 17b - 18a nalaze se sitnije bilješke na turskom jeziku, uglavnom o liječenju nekih bolesti.

11 Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Svezak I, Sarajevo, 1963., 147/6; Fehim Nametak, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Svezak IV, London-Sarajevo, 1998., 3049 i 3050.

Mustafa Jahić212

Na fol. 18a nalazi se bilješka u kojoj Bajram Kalaba navodi da mu je sin Mehmed (Meõmed) rođen u srijedu u vrijeme sabahskog namaza 7. ramañāna 1274/20. aprila 1858. godine. Na istoj stranici na turskom jeziku zabilježeno je da je Mehmed Kalaba umro 1332/1914. godine a na bosanskom jeziku grafitnom olovkom 4. april 1914. godina, u 58. godini života.

Na fol. 18b nalazi se pjesma koju je na turskom jeziku kao oporuku sinovima Mehmedu Šukriji (Meõmed Šukrí) i Mustafi Hilmiji (Mu¥ãafā Õilmí) napisao njihov otac Salih Bajram Kalaba (Ôāliõ Bayrām Qalāba) povodom smrti njihove majke Nurija-hanume, kćerke Fatime i Osmana Spahića Bjelopoljca (Nūriyya-õānum bint Fāãima wa bint ‘Uïmān Spāhí Aqūwalı) 1286/1869. godine. Na margini rukopisa istom grafitnom olovkom latiničnim pismom napisano prezime Bujubašić, vjerovatno rođeno prezime Nurija-hanume ili današnje prezime potomaka Osmana Spahića.

Početak:والده لرى نفيسه نوريه حانم بنت فاطمه وبنت عثامن سپاهى اقووه ىل وفاىت بيك ايكيوز سكسان

التى سنه ىس ماه.رسايىل بايرام اغانك دوكاىن اوست طرفنده بولنان اوطه سنه نقل ايلديكمك تاريخى... ١٢٨٥

اوالدلرم محمد شكري ومصطفى حلمي يتامى لره خطابا وصيتم بودرر.

ــه ــت ــق ــي ـــــون دائــــــــم حــق ـــــول ب ــه ــت ــي ـــيـــل هـــــى وص ـــر قـــل ـــظ ن

ـــامم ايـــــده ســيــز ســعــى واهـــت چـاليشامقده ــت اي صـرف عمرك

ـــق بــاغــلــق ـــل ـــچ ـــاغ آدمــــــــه ب ــق ــل ــط ــــم م ــــت ــــي بــــــــودر وص

ــــر ســلــطــان ــى دي ــت وجـــــود صــح صــاغــلــق ـــكـــن اي وار بـــدنـــده

ــدر ـــه ك ــني بــــردم بــنــده ن ــم ــل اي ــدر پــدردر ـــر اي كــوش ايــدون اوالدل

پشامن آولننده صونڭده حــوده ىب اذل ــر ــاغــريل ب ــار ــون ق ــل ــي ــزدائ عييقمه ــى ــن ــن دي شــانــڭ شــهــرىت ــه اومي وقـــت ــر ب نفسنه ـــواى هحــرامــى ـــه اومل صــاقــني كيندينى كريمه دوذخـــه يولنى شاشريمه ـــــار ـــــادگ ـــــدن ي ـــــن ـــــه ب ـــــال ق ـــم ـــازدي ـــزه ي ـــي ـــت س ـــي بــــو وص

اشبو مجرم پده رينى قيل دعاله يادگار ـــار ــه حــطــم رودك ــال ــن ق قــاملــازم ب

دلـــــــــــده فـــتـــوحـــم راحــــــــــــت روحــــــــم

ـــــــــــــرم بـــــنـــــم اوالدل

بــــــعــــــد اســــــالمــــــى

كالمى ديڭله زينى ــزة ع عينى ـــوة ق عينى ـــرت ق

اول ـــع ـــي ـــط م نــــبــــئ اول ـــص ـــري ح عــلــمــه

ـــى ـــام ـــي ــــــه ل ــــــورم ك اول دوام ـــى ــــ ـــرآن ق

Medžmua Bajrama i Mehmeda Kalabe iz Sarajeva 213

ـــار ـــچ ع ـــي ـــه ه ـــم ـــل اي ــار ــــول ي ـــده ب ـــق صـــورم

بــــيــــل عــــلــــم متـــامـــى وار نـــكـــيـــم اوكــــــــرك

بــــول آره اهـــــلـــــك ــل ــي ـــــــارىس چــــــوق ب ف

ــــــــــرىب عــــجــــامــــى ع اول نــــــاس ــــح ــــص اف

ـــت ـــكـــر اي ــــى ف ــــن درس ــــــرة بـــيـــلـــديـــكـــني اوك

ــــــــــاص كـــــرامـــــى ح درت ـــچ ـــي ه ـــه ـــم ـــل اي

حــــقــــه نـــــيـــــاز ايــــت ــــت وقـــــــت منـــــــاز اي

كــــــوزلــــــه امــــامــــى ــت ــى تــســبــيــح اي ــق ــال خ

هـــركـــســـه خـــلـــق ايـــت بــد اكـــــر دادى اكـــــر

ـــــــــــل مــــــرامــــــى اه رد هــــيــــچ ــــمــــه ــــل اي

ـــن يــاز ــد يــكــني س ــل ــي ب آز ـــــر اك ـــــوق چ ـــــر اك

ــــى ــــام ـــــــه ع ـــــــي اومل آز ـــــه يـــكـــني دمي ـــــد آل

ــه ــل ــــــــور آڭ كـــــول اول ــه ــل ــم ـــــه ط ـــه ب ـــل ـــم ط

كـــــــورمـــــــه مــــالمــــى ــــــوز ميـــــى ديــڭــلــه س

اول چــــــار ـــــه ـــــوي اي اول ــــــار ي ـــه ـــح ـــال ص

ـــى ـــام ـــــــو ن ـــــــول اي ب اول وار ديـــنـــنـــده

ايــــــــلــــــــه مـــــقـــــرر ـــــــم مـــــكـــــرر ـــــــل عـــــــى ـــــــالم تــــــــــــــم ك صــــــــڭــــــــره مـــــحـــــرر

ــــريام قــالبــه ــح ب ــال ــدۀص ــن ب

Potpis “Bende-i Ôāliõ Qalāba” je napisano rukom njegovog sina Meõmeda Qalābe.

Na istoj stranici nalazi se i Kurban-dova (قربا دعا).Na fol. 20a nalazi se šest stihova na turskom jeziku i molitva (dova) u

stihu (Munāğāt), također na turskom jeziku, koju je, prema bilješci na kraju, napisao Ibrāhīm Bahrām Būsnawī (Bosanac).

Početak (fol. 20a):شكر اولسون خدايه هدايته ايردم اميان خلقنى محقق كيدم

يوق اشتباهم ــدم ــان ــن اي بــلــدم ـــول رس حــق ـــول رسZavršetak (fol. 20a):

بـوسنوي بـهرام ومـجرم إبراهيـم مذنب احد صمدسنى بلدى رشيكك يوق نظريك يوقNa fol. 20b - 21a nalaze se stihovi na turskom jeziku čija je tinta

izblijedjela toliko da se samo neke riječi mogu pročitati. Isto je i na fol. 21b - 22a, samo što su preko ovoga teksta na turskome jeziku ispisani recepti za liječenje nekih bolesti.

Mustafa Jahić214

Na fol. 22b – 24b nalazi se pjesma جفريه na (Qa¥íde-i ğifriyya) قصيدۀ turskom jeziku, koju je, prema posljednjem stihu napisao pjesnik Riñā’ī. Prije početka pjesme napisan je naslov: 12.قصيدۀ جفريه

Početak (fol. 22b):اوله شــاهم نه ايدسم ايثار كل طون سامعك جوهر كــالم

بـرجوهر درى اگــال مــــرام عـــامن بحره دالدم بو كــزبنZavršetak (fol. 24b):

ميم ايله مفتوح جمله كالمم طا ايلــــه يــاده ايلـــه قرارى

عــارف اوالنه پس بو مـــقامل كل اي رضاىئ قطع ايت كالمى

مستفعالت مستفعالت مستفعالتNa fol. 24b - 25a nalaze se stihovi na turskom jeziku.Na fol. 25b - 26a nalazi se pjesma na turskom jeziku, bez naslova,

prepisana grafitnom olovkom.Početak (fol. 25b):

رسير سلطنت صاحب القديم پـادشـاه عـامل مـلوك عـظيمZavršetak (fol. 26a):

آل عثامن دولتى اولر رشف باب بولري نرصت دائم حنكارمز Na fol. 26b – 27a nalazi se molitva (dova) التسخري العظيم املبارك (at-Tasêīr al-

‘aëīm al-mubārak) pomoću Božijih imena na arapskom jeziku, sa uputstvom na turskom jeziku. Navedeni naslov nalazi se na početku rasprave.

Početak (fol. 26b):اكر ديلرسك اولو بكلرى وپادشاهلر وهواده اوچان قوشلرى وسوديىك كمسنۀ تسخري ايده سك اول

مسخر ايده جك كمسنه نك آدىن كوره سك قاچ حرف واردر اول حروفلرى اسم اعظمده بوله سني...Završetak (fol. 27a):

...بحرمة هذه األسامء الرشيفة وبرس اسمك األعظم وبحق محمد وآله أجمعني.Raspravu je prepisao Meõmed b. Bayrām b. Meõmed b. Murād Abū

Qalāba. Bilješka o prijepisu nalazi se na fol. 36b.Na fol. 27a – 29a nalazi se rasprava pod naslovom دعوة يف تعاىل أسامء هللا

na turskom jeziku, od nama nepoznatog ,(Asmå’ Allåh fi Da‘wa kabīra) كبريةautora, u kojoj se tumači magična moć slova u velikim Božijim imenima (ism a‘ëam) i imenima meleka (anđela) kada se koriste u dovi (molitvi) koja se naziva: دعوة كبرية (Da‘wa kabīra). Prije početka rasprave napisano je:

هذا طريق اسامء هللا تعاىل دعوة كبريه بوندن اعال يوقدر

12 Ova kasida nalazi se i u drugome rukopisu Istorijskog arhiva Sarajeva (R 802, str. 198 - 199), nakon Dīwāna Õasana Qā’imī-efendīje, um. 1103/1691-92. godine.

Medžmua Bajrama i Mehmeda Kalabe iz Sarajeva 215

Početak (fol. 27a):واال بونك رشائطى واردر صاحب دعوت اوالن كمسنه اول غسل ايده وپاك طونلركيه وصايم اوله

وحرام مييه وحيواناتدن پرهيزايده...Završetak (fol. 29a):

...بحق يا مالك افعل ما أمرتك به وأوكلك عليه بطرفة العني، العجل 3 الساعة 3 الواحا 3.Raspravu je prepisao Meõmed b. Bayrām b. Meõmed b. Murād Abū

Qalāba. Bilješka o prijepisu nalazi se na fol. 36b.Na fol. 29b – 36b nalazi se rasprava رسالۀ فرح نامه (Risale-i Feraõnåme) na

turskom jeziku iz astrologije o magičnoj moći slova koja se nalaze u dvadeset Božijih imena. Djelo je, prema Õāğğī Êalīfi (ÕÊ II, 1253) 953/1546. godine a prema drugim izvorima, 919/1513. godine napisao Šayê Mağduddīn b. ‘Ísā Iliyās al-Aqõi¥ārī (um. 967/1559-60) iz Aqõi¥āra, sandžak Ôārūêān (Turska). Djelo je poznato i pod nazivom التسخري األكرب يف علم الحرف (at-Tasêīr al-akbar fī ‘ilm al-õarf).13

Prepisao Meõmed b. Bayrām b. Meõmed b. Murād Abū Qalāba 1301/1883-84. godine. Bilješka o prijepisu nalazi se na kraju rasprave, fol. 36b.

Na fol. 36b - 37a nalazi se nekoliko wafqova, odnosno kvadratića sa upisanim brojevima i slovima koji imaju čarobnu moć liječenja određenih bolesti.

Na fol. 37b – 38a nalazi se pjesma هو دوست (Hū dost) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim učenjem. Autor pjesme je derviš Sersem ‘Alī Bābā. Poznat je i pod imenom Êarabaãī Sulãān, umro je 977/1569-70. godine. Turbe ovoga derviša nalazi se u gradu Kalkandelenu (Qalqandalan) u Makedoniji.14 U blizini turbeta 1538. godine podignuta je i tekija. I prije početka pjesme spominje se ime ovoga derviša i grad Kalkandelen (نفىس رسسم Ime autora nalazi se i u posljednjem stihu pjesme. Prije .(عيل بابا سلطان قلقان دلنpočetka pjesme nalazi se navedeni naslov.15

13 Muôãafā b. ‘Abdullāh Kātib Čalabī Õāğğī Êalīfa; Kašf aë-ëunún ‘an asāmī al kutub wa al-funún, al-Muğallad I-II, Istanbul, 1360/1941 - 1362/1943, II, 1253. Bursalī Meõmed Ãāhir; ‘Oïmanlı mü‘ellifleri, I-III, Istanbul 1333-1342/1914-1923, I, 18. Gustav Flügel; Die Arabischen, Persischen und Türkischen Handschriften der Kaiserlich-Königlichen Hofbibliothek zu Wien, Bd. I-III, Wien, 1865-67, III, 1750. Charles Rieu; Cataloque of the Turkish Manuscripts in the Bristish Museum, London 1888, str. 240. Mustafa Jahić; Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. Svezak XII. London - Sarajevo 1423/2003, XII, 7433/3.

14 Kalkandelen je turski naziv za grad Tetovo u Makedoniji. 15 Sadettin Nüzhet, Bektašī şairleri, Devlet matbaası, Istanbul, 1930., str. 337-38.

Mustafa Jahić216

Na fol. 38a -38b nalazi se pjesma ويل كوردوم (Velí’yi gördüm) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom (ta¥awwufom) Hadži Bektaša Velije (Hacı Bektaş Veli), osnivača bektašijskog reda, koju je napisao Kalender (Qalandar) ‘Abdal (živio najkasnije u XIX stoljeću). Pjesma je poznata i pod imenom دون كجه (Dün gece). Prije početka pjesme i u posljednjem stihu nalazi se ime autora pjesme.16

Na fol. 38b - 39a nalazi se pjesma بريامى na (Qurbān bayrāmı) قربان turskom jeziku, prožeta misticizmom, koju je napisao pjesnik Šāhī. Pjesma se navodi i pod imenom درت قاپو (Dört kapu). Prije početka pjesme i u posljednjem stihu nalazi se ime autora pjesme.17

Na fol. 39a – 39b nalazi se pjesma عليدر مرتىض Çalān Murtezā) چالن ‘Alī’dir) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom (ta¥awwufom). Pjesmu je, prema posljednjem stihu, napisao Šāh İsmā‘īl ‘Abū al-Muëaffar b. Šayê Õaydar b. Šayê Ğunayd a¥-Ôafawī, poznat kao Šāh İsmā‘īl Êaãā’ī (1487- 1524). Šāh İsmā‘īl je, inače, osnivač safavidske države u Iranu, pod čijim je vođstvom šiizam duodecimalijskog mezheba (dvanaest imama) postao zvanični mezheb u državi. Ime autora pjesme nalazi se i prije početka pjesme. Međutim u literaturi se kao autor ove pjesme navodi i Pīr Sulãān ‘Abdal, narodni turski pjesnik iz šesnaestog stoljeća.18

Na fol. 40a – 40b nalazi se pjesma قرقلر ميداننه واردم (Kırklar meydānına vardım) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom, koju je napisao Šāh İsmā‘īl Êaãā’ī (1487- 1524). Prije početka pjesme i u posljednjem stihu nalazi se ime autora pjesme.19

Na fol. 40b – 41a nalazi se pjesma اويور ايكن اويارديلر (Uyur iken uyardılar) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom, koju je napisao Pīr Sulãān ‘Abdal, narodni turski pjesnik iz šesnaestog stoljeća. Prije početka pjesme i u posljednjem stihu nalazi se ime autora pjesme.

Na fol. 41a – 41b nalazi se pjesma غريه نظر قلمه كل آدمه باق (Gayre nazar kılma gel Adem’e bak) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom, koju je napisao pjesnik Dertlī. Prije početka pjesme i u posljednjem stihu nalazi se ime autora pjesme.

Na fol. 41b nalazi se pjesma na turskom jeziku, bez naslova, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom, koju je također napisao pjesnik Dertlī. Prije početka pjesme i u posljednjem stihu nalazi se ime autora pjesme.16 Isto, str. 191-92.17 Isto, str. 347-48.18 Cahit Öztelli, Pir Sultan Abdal – Bütün Şiirleri, Özgür Yayinlari, Onuncu Basim,

Agustos 2004., str.104-106; Sadettin Nüzhet, Bektašī şairleri, str. 134-35 i 163-64.19 Sadettin Nüzhet, Bektašī şairleri, str. 158-59.

Medžmua Bajrama i Mehmeda Kalabe iz Sarajeva 217

Na fol. 42a - 43a nalazi se pjesma بابا آهو (Dastān-i Åhū Bābā) دستان na turskom jeziku prožeta alevijsko-bektašijskim učenjem, koju je napisao turski narodni pjesnik Åhū Bābā (živio u sedamnaestom stoljeću). Navedeni naslov nalazi se prije početka pjesme.20

Na fol. 43b nalazi se pjesma na turskom jeziku لزيزي قلندر مقام -Der) در maqām-i qalandar Lazīzī), koju je napisao pjesnik ‘Ašiq Lazīzī. Navedeni naslov i ime autora nalaze se prije početka pjesme a ime autora i u posljednjem stihu.

Na fol. 44a -45a nalaze se kvadranti (wafqovi) sa upisanim magičnim brojevima i slovima.

Na fol. 45b - 46a nalazi se više pojedinačnih stihova i izreka na turskom jeziku. Među njima i ime “Bende-i āl-i ‘abā Meõmed Nūrī Qalāba”.

Na fol. 46a nalazi se i kraća kasida na turskom jeziku od tri stiha posvećena Õiñru (قصيدة لحرض النبي عليه الصلوة والسالم).

Na fol. 46b nalazi se pjesma na turskom jeziku od sedam stihova.Na fol. 47a nalazi se tekst na arapskom jeziku u kojemu se slavi

vjerovjesnik Muhamed (a.s.).Na fol. 47b nalaze se krupnim slovima ispisane određene vrste ljudskih

svojstava. Fol. 48a je neispisana.Na fol. 48b nalazi se nakšibendijska ilahija. Na fol. 49a - 51a nalazi se na turskom jeziku hronološki ispisana

historija svijeta prema značajnim godinama, od poslanika Adema, a.s., do seobe poslanika Muhammeda, a.s., iz Meke u Medinu.

Na fol. 51b - 52b nalazi se pjesma دستان آهو بابا (Dastān-i Åhū Bābā) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom (ta¥awwufom), koju je napisao turski narodni pjesnik Åhū Bābā (živio u sedamnaestom stoljeću). Navedeni naslov nalazi se prije početka pjesme a ime autora i u predzadnjem stihu.

Na fol. 53a nalazi se pjesma بكتاشيلر مدح در Nesímí der medõ) نسيمى bektašíler) na turskom jeziku u kojoj se hvali sufijsko učenje bektašijskog derviškog reda. Autor pjesme je osmanski pjesnik Sayyid ‘Imåduddīn Nasīmī (pogubljen 820/1417. godine).

Na fol. 53a - 53b nalazi se pjesma pod naslovom در مدح ميكويد بوسنه وى na turskom jeziku, u kojoj se (Būsnawí míkūyed der madõ bektašíler) بكتاشيلرhvali sufijsko učenje bektašijskog derviškog reda, koju je napisao pjesnik koji se u svojim pjesmama predstavlja samo kao Būsnawī.21

20 Isto, str. 11-13.21 Isto, str. 41.

Mustafa Jahić218

Početak (fol. 53a):بكتاشيلر عرفانيدر مظهرى معراج رس بكتاشيلر برهانيدر حجتو كنز كنت

بكتاشيلر دربانيدر رمزينك فخرى فقر صفات ذات رهربى قدس ارواح مجرد Završetak (fol. 53b):بكتاشيلر قربانيدر كربال شهيدى چون واقف ارسار ايكن قيل بوسنه وى جانك فدا

Na fol. 53b - 54a nalazi se pjesma دعاىس امام (Du‘ās-i imām) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom (ta¥awwufom), koju je napisao pjesnik Qazak ‘Abdal (um.?). Ime autora nalazi se u pretposljednjem stihu pjesme.

Na fol. 54a - 54b nalazi se pjesma واعظ (Vā‘ië) na turskom jeziku, koju je u formi gazela napisao Niyāzī Mi¥rī Meõmed b. ‘Alī al-Malāãī (živio 1027/1618 - 1105/1694).

Na fol. 54b - 58a nalaze se stihovi pjesnika Šamsīja Tibrīzīja, Wīrānīja, Ğawābīja, Riñā’īja, Būsnawīja, Rāhīja, Êālida-efendīje, Rif ‘ata, Turābīja i Šawqīja.

Na kraju stihova Šamsīja Tibrīzīja (fol. 54b) potpisan je kao prepisivač Sarāy-Bosnali Meõmed Nūrī Qalāba, bende-i āli ‘abā.

Na fol. 56b, među poezijom navedenih pjesnika, nalaze se dva stiha sultana Sulejmana Veličanstvenog (Qānūnī), koji je pisao poeziju pod pseudonimom Muõibbī:

اومليه دولت جهانده بر نفس سحت كبى خلق ايچنده معترب بر نسنه يوق دولت كبــى

اومليه وحدت مقامى كــوشنه عزلت كبى كر حضور ايتمك ديلرسك هي محبى فارغ اولIspod ove pjesme potpisan je kao prepisivač Meõmed Nūrī Qalāba.Na fol. 58b nalazi se prigodna dova.Fol. 59a je bez teksta.Na fol. 59b - 60a nalazi se pjesma na turskom jeziku osmanskog

pjesnika Kāëim-paše (vjerovatno Mūsā Kāzim-paša, živio 1821-1889).Na fol. 60b nalazi se bilješka krupnim slovima ispisana iz koje se

razumije da je prepisivač prethodnih tekstova Qalāba Ôāliõ Bayrām b. Qalāba al-õāğğ õāfië Meõmed Õusām i da je isti rođen 1248/1832-34. godine.

كتبه الفقري الحقري الضعيف القالبه صالح بايرام ابن قالبه الحاج حافظ محمد حسام(!)، غفر هللا ذنوبه وسرت عيوبه يف الدنيا واآلخرة يا غفور يا رحمن، بامتام سنه ١٢٧٦. والدمتك تاريخ سنه ١٢٤٨.

Na istome mjestu neko (vjerovatno sin Mu¥ãafā Õilmī) je naknadno napisao i godinu smrti Ôāliõa Bayrāma Qalābe: 1303/1885-86., da bi neko precrtao navedenu godinu a dopisao 1301/1883-84.

Medžmua Bajrama i Mehmeda Kalabe iz Sarajeva 219

Na fol. 61a nalazi se prijepis pisma na turskom jezikuÃopūz-bābe.Na fol. 61b nalazi se dvanaesto poglavlje spjeva تركيب بند (Terkīb-i bend),

koji je napisao jedan od posljednjih turskih klasičnih pjesnika ‘Abdulõamīd Ñiyā Pāšā (um. 1295/1878).

Na fol. 62a - 63a nalazi se pjesma علكسناچ فتحى (Aleksinac fetõi), u kojoj se govori o osvojenju Aleksinca u Srbiji 1292/1876. godine od strane turske vojske. Pjesmu je, prema tekstu prije početka, napisao Aġağalı Muftī-zāde.

تنظيم دائر فتحنه علكسناچ افندينك امني زاده صاحب مفتى اغاجىل قرق(!) بنامدن شعراى ايتديىك تاريخ نفيسدر (سنة ١٢٩٢)

Početak (fol. 62a):فشان ــش آت لشكرى اي غــازيــان اي ــان ــازي غ اي

وجــان ــس ان رب محبوب هامن سيزدن اوله حشنود Završetak (fol. 63a):

تربيكه كيت(؟) وار اى صبا ايــچــون علكسناچ فــتــح

تــاريــخــنــى قــيــل آرمــغــان لطفلر ــر ـــ ب غـــازيـــلـــره

سنــــــــه ١٢٩٢Na fol. 63b - 69a nalaze se djela بند بند i (Terkīb-i bend) تركيب ترجيع

(Terğī‘-i bend), izmiješanih poglavlja tako da spjev počinje osmim poglavljem djela تركيب بند a završava prvim poglavljem spjeva ترجيع بند. Na fol. 61b nalazi se dvanaesto poglavlje spjeva بند Oba djela napisao je .(Terkīb-i bend) تركيب na turskom jeziku jedan od posljednjih klasičnih turskih pjesnika i pionir u približavanju zapadne kulture turskom društvu ‘Abdulõamīd Ñiyā-pāšā (um. 1295/1878) 1859. godine.

Na fol. 69b - 73a nalazi se duža pjesma na turskom jeziku pod naslovom: جفريه od nama nepoznatog autora. U ,(Qa¥īde-i Ğifriyya) قصيدۀ pjesmi se, između ostalog, govori o borbama bosanske i austrijske vojske.

Početak (fol. 69b):انتها قيلوب جور مسكني ايلدى پايان ميم ميم هجران اوتورسه تاكيجه حلوتنده Završetak (fol. 73a):هم رجال هللا ايله حرض اوله دائم رهربى اوله يار چهار قفادار ايتسه عزم قنده

Na fol. 73a - 74a nalaze se dvije dove (molitve) kojima se moli za pomoć muslimanima u borbi protiv neprijatelja i nevjernika.

Na fol. 74a - 75a nalazi se dova na turskom jeziku دعاء جولبندNa fol. 76a nalazi se ista sufijska nakšibendijska ilahija koja se nalazi i

na fol. 48b.

Mustafa Jahić220

Na fol. 77a - 80b nalazi se duža dova (molitva) sufijskog sadržaja الدور koju je na arapskom jeziku napisao aš-Šayê al-Akbar (Ad-Dawr al-a‘lå) األعىلMuõyiddīn Abū ‘Abdullåh Muõammad b. ‘Alī b. Muõammad aã-Ãå’ī al-Õåtimī, Ibn al-‘Arabī (živio 560/1166 - 638/1240). Dova je poznata i pod nazivom حزب ابن عريب (Õizb Ibn ‘Arabī) i حزب العناية ملن أراد الوالية (Õizb al-‘ināya li man yurīd al-wilāya).22

Na fol. 80b - 82b nalazi se više hadisa poslanika Muhammeda, a.s.Na fol. 83a - 84b nalaze se izvodi iz nekih djela na turskom jeziku i

kraće dove (molitve).Na fol. 85a - 85b nalazi se pjesma na turskom jeziku alevijsko-

bektašijskog pjesnika Turābīja (‘Alī Dede, um. 1868. godine).Na fol. 86a nalazi se jedna fetva i tri stiha na turskom jeziku.Na fol. 86b nalazi se nabožna pjesma (ilahija).Na fol. 86b - 87a nalaze se deset stihova na turskom jeziku.Na fol. 87a nalazi se ilahija koju je spjevao turski sufijski pjesnik, šejh

halvetijskog reda, Niyāzī Mi¥rī Meõmed b. ‘Alī al-Malāãī (1027/1618 - 1105/1694).

Stranice 87b i 88a su bez teksta.Na fol. 88b - 89b nalazi se spisak nekih poznatih bosanskih šejhova,

gazija, šehida, uleme, evlija, autora i dobrotvora.بوسنه رسايك دورن قصبه سنده واطرافلرنده زيارتكاهلرى عىل قدر الطاقة تحقيق ايتمش اولديغم

وبعضلرينك نام وشهرتيله برابر اشبو مجموعده عرض وبيان اولندى.Na fol. 90a nalazi se pjesma medhija (madõiyya) na turskom jeziku بوسنه

دستاين مدحيۀ u kojoj se ,(Bosna ehålinin haqqina medõiye-i deståni) اهالينك حقنه hvale stanovnici Bosne. Pjesmu je, prema uvodnom tekstu, napisao Ibrāhīm Riñā’ī, jedan od bliskih aga Õekimoğlua ‘Alī-pāše.23 Pjesma se sastoji od šest stihova. Autor pjesme spominje da je više puta posjećivao Bosnu ističući da u Bosni ima mnogo dobrotvora, učenih ljudi, pisaca i šehida.

Početak (fol. 90a):بوسنه واليىس هكيم(!) اغىل پاشانك ايچ اغالرى اتباسندن ابراهيم رضائينك آثار وبوسنه اهالينك

حقنه مدحيۀ دستانيدر.

22 Muõammad Riyāñ al-Māliõ; Fihris maêãūãāt Dār al-kutub aë-Ëāhiriyya, at-Taôawwuf, I-III, Dimašq, 1398/1978, I, 593 i 769-72; Haso Popara; Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Svezak XIII, London - Sarajevo, 1425/2004, 7686/7.

23 Õekimoğlu ‘Alī-pāšā bio je namjesnik u Bosni sa dva prekida u periodu 1735. - 1748. godine.

Medžmua Bajrama i Mehmeda Kalabe iz Sarajeva 221

اوصافلرى دينلديغم اڭاليوب محققه هم ديقتى ايتدم ايوجه ايلديم رصف ذهنمى

بياننــى ايـــلدم دخــى يتديغــى طاقتم تعدادنـى دخى بلديم ايلدم زيارت چوق Završetak (fol. 90a):

روح اطيبلرنه بر فاتحۀ اوقوغل وسالم

كوش ايـدن احبـــا اولسون شــادمـان

ســرايك مـدحنـــى ايــــلدم بيـــــانNa fol. 90a - 91b nalazi se pjesma na turskom jeziku اهالينك بوسنه رساى

u kojoj se hvale stanovnici ,(Saråy Bosna ehålinin õaqqina deståni) حقنه دستانSarajeva, među kojima se posebno ističu učeni i vrijedni ljudi te grad Sarajevo sa objektima koji se u njemu nalaze i njegovi dobrotvori, kao što su Gazi Skender-paša i Gazi Husrev-beg. Autor pjesme je Meõmed Riñā’ī Mutevelić, sin Meõmed Behdžet-efendīje a unuk Mu¥ãafā-efendīje. Rođen je u Sarajevu 1238/1823. godine a umro 1269/20. septembra 1853. godine. Mezar mu se nalazi do ulaza kraj munare Gazi Husrev-begove džamije. Između ostalog bio je i mutevelija Gazi Husrev-begova vakufa. Opširnu biografiju ovoga skromnog asketskog derviša nakšibendijskog reda, zbog čega je i dobio ime Riñā’ī, donosi Mehmed Handžić, zajedno sa ovom pjesmom. Međutim pjesma koju zajedno sa prijevodom navodi Handžić mnogo je kraća od pjesme u ovoj medžmui. Sastoji od sedamnaest stihova i uglavnom svi se nalaze u pjesmi od trideset stihova, koja se nalazi u ovoj medžmui, neki u nešto izmijenjenom obliku.24

Početak (fol. 90a):معدىن علم وفضائل شهر بــى همـتــــا رساى آل عثامن اولكاســنده شهر يكتا در ســـراى

ابقاسنه ملكك ــن س مــحــافــظ ــك وطــنرساى ــى ــق ــل خ ــــــدر اي فـــكـــر ــــــم دائ

عام دامئا خاصيله ايدى دين ودولت صادق

Završetak (fol. 91b):مستجاب الدعوه اولدى بويله در خلقى رساى ايــله هللا اهل دخــى ايله عـامللر علمـيله

صقال دشـامندن اللهــــى جملة بوســنه رساى ايـده حق ومعمور كوننه دك شن تاكيامت Na fol. 92a - 93a nalaze se bilješke o načinima ostvarivanja želja i

potreba. Na fol. 93b - 94a nalazi se pjesma pjesnika Kāëima, ista kao i na fol. 59b - 60a.

Ispod pjesme nalazi se bilješka koju je sačinio Meõmed Nūrī Abū Qalāba b. Bayrām, u kojoj slavi i hvali Mawlānā Meõmeda Êusrawa.

24 H. Mehmed Handžić, “Sarajevo u turskoj pjesmi”, Glasnik Islamske vjerske zajed-nice, Broj 11 i 12, Sarajevo, studeni - prosinac 1943., God. XI, str. 273 - 276. M. Mujezinović, Islamska epigrafika... str. 302 - 304.

Mustafa Jahić222

Na fol. 94b nalazi se pjesma آتىش عشقه (Ateš-i ‘ašqa) na turskom jeziku prožeta alevijsko-bektašijskim učenjem, koju je napisao osmanski pjesnik i mistik Sayyid ‘Imåduddīn Nasīmī (pogubljen 820/1417).

Pjesmu je prepisao Abū Qalāba Mu¥ãafa Õilmī (bilješka na kraju pjesme).

Listovi 95 - 99 su bez teksta.Na fol. 100b nalazi se pokušaj kaligrafskog izražavanja Qalābe, vlasnika

ove medžmue.Na fol. 101b nalazi se nekoliko stihova na turskom jeziku, prožetih

misticizmom.Na kraju, treba reći da je ova medžmua, s obzirom na to da se u njoj

nalazi poezija nekih manje poznatih bosanskih autora, od posebnog značaja za istraživanje bosanskohercegovačke kulture baštine i kulturne povijesti u cjelini. Značaju medžmue doprinosi i činjenica da se u njoj nalaze još i pjesme čije autorstvo nismo utvrdili, ali je sasvim izvjesno da su ih napisali autori bosanskog porijekla. Posebna karakteristika ove medžmue je i u tome što značajnom zastupljenošću poezije alevijsko-bektašijskog učenja pokazuje i na postajanje pristalica takvoga učenja u Bosni i Hercegovini u navedeno vrijeme. Zbog toga ova medžmua predstavlja značajan izvor za dalja pročavanja bosanskohercegovačke kulturne baštine.

Ključne riječi: Bajram Kalaba, Mehmed Kalaba, medžmua, kulturna baština, Bosna, Sarajevo, alevijsko-bektašijsko učenje

Summary

Majmua of Bajram and Mehmed Kalaba from Sarajevo

Majmua (mağmú’) as a specific type of manuscript exists in Bosnian-Herzegovinian cultural heritage in Oriental languages. Among such manu-scripts is majmua from the oriental collection of Historical Archive in Sarajevo registered under the number R 301. The owners and copyists of majmua are Bayram Salih Qalaba and his son Mehmed Nuri Qalaba from Sarajevo. Majmua originates from the middle of the ninetinth century.

The manuscripts of this majmua presents a collection of different types of poems, single verses, notes and some short treatises mainly from astrol-

Medžmua Bajrama i Mehmeda Kalabe iz Sarajeva 223

ogy, written in Turkish language. Since in this majmua we can find poem of some Bosnian-Herzegovinian authors about which we know very little, or nothing, this majmua became very important for Bosnian-Herzegovinian cultural heritage. For example in this madjmua we can find poems written in Turkish language, which is in fact will (testament) to the sons Mehmed Šukri and Mustafa Hilmi written by their father Salih Bayram Qalaba after death of their mother Nuriyya-hanim, daughter Fatima and Utman Spahić in year 1286/1869.

An important part of the majmua contains poetry of Ottoman authors, the followers of alevi-bektaši teachings. Among them is one of Bosnian author who identifies himself only as Bosnawi. The songs of this type were mainly copied by Mehmed Nuri Qalaba. Having in mind this and the fact that in a few places in his manuscript he himself signed as Bende-i al-i ‘aba Mehmed Nuri Qalaba ‘’ slave (the follower) of the people of robe Mehmed Nuri Kalaba’’, we predict that he was the follower or sympathizer of such teachings.

This majmua also contains one poem in which Bosnia is praised (Bosna ehålinin haqqina medõiye-i deståni) in Sarajevo (Saråy Bosna ehålinin õaqqina deståni) and mentioned the battle between Bosnian and Austrian solders (Qa¥īde-i Ğifriyya), as well as note in which some well known personalities are mentioned.

Because of that, this majmua as a source for future research, of it content, presents one of the crucial documents of Bosnian - Herzegovinian cultural heritage.

Ahmed Mehmedović

HADŽI HAFIZ MUHAMMED BAQI DŽINO-ZADE- sarajevski kadija, vakif, kaligraf i bibliofil

Mnoge ličnosti iz historije Bosne i Hercegovine i Bošnjaka ostale su do danas za širu javnost nepoznate. Tek u novije vrijeme pokazuje se nešto više interesa za naše zaslužne ljude. Zahvaljujući radovima Bašagića, Kreševljakovića, Handžića, Šabanovića, Hasandedića, Traljića i drugih otrgnuti su od zaborava mnogi ugledni Bošnjaci: državnici, vakifi, muftije, muderrisi, književnici, umjetnici, alimi. Unatoč tome mnogo je zaslužnih Bošnjaka i do danas ostalo nepoznato. Spominjani su samo usputno u radovima gore navedenih i drugih istraživača, ali su izostale njihove potpu-nije biografije. Takav je slučaj i sa kadijom, vakifom i kaligrafom hafizom Muhammedom Bakijem Džinom, o kojem ovdje govorimo. O hafizu Bakiju do danas nije napisan zaseban tekst.

Ovo je pokušaj da se prezentira biografija hafiza Džine i da se valori-zira njegov dopinos islamu i društvu u kojem je živio i djelovao te da se kaže nešto o njegovim precima i potomcima.

Hadži hafiz Muhammed-efendija Baki pripadao je uglednoj, agin-skoj sarajevskoj porodici Džino (Džinić)1, čiji su preci, prema porodičnoj tradiciji, doselili iz Banje Luke. U banjalučko-sarajevske porodice spadaju i Đumišići, Spahe, Vajzovići, Husedžinovići i druge.

Džine su uglavnom bili posjednici, ali su se bavili i trgovinom, sud-skom strukom, zanatstvom. Bašeskija bilježi da je 1779. godine u Sarajevu umro neki Džino, knjigovezac i knjigovezački ćehaja za koga kaže da “u knjigovezačkom zanatu bijaše pravi majstor” i da je “umro od iznemo-glosti i starosti”.2 Kao age bili su obavezni učestvovati u odbrani Bosne i Hercegovine i odazivati se na vojne obaveze.

Džine su stanovali u mahali mesdžida Kebkebir hadži Ahmeda na Kovačima, a jedna ulica pri dnu te mahale, po njima, i danas nosi naziv Džinin sokak ili Džinina ulica. 1 U izvorima se nailazi na dva oblika ovog prezimena: Ûíno i Ûíno-zåde (Džinić).2 Mula Mustafa Ševki Bašeskija, Ljetopis (Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed

Mujezinović), Sarajevo, 1987., str. 180.

Ahmed Mehmedović226

Najraniji Džino za koga znamo je Ahmed-čelebi Džino, koji je kao svjedok potpisan na vakufnami Salih-age Ćurčića od 29. novembra 1736. godine.3 Titula čelebi svjedoči o tome da je Ahmed-efendija Džino bio učen i uvažavan čovjek.

Na drugom listu rukopsa R-107 iz Zbirke orijentalnih rukopisa Provincijalata hercegovačkih franjevaca u Mostaru ispisana je jedna pjesma u kojoj se spominje Sarajevo i Salih-efendija Džino, vjerovatno amidža hafiza Bakija. Prijepis je iz 1757. godine. 4

U izvorima se spominje i Muhammed Bekir-efendija (možda je krivo pročitano, a treba Muhammed Baki-efendija), koji je skupa s bratom Husein-agom, od 1785. godine pa nadalje, bio zakupnik badž-pazara u Sarajevu. Oni su prihode od te zakupnine dijelili napola sa ženom princa, a kasnije sultana Selima, Tabi-Safom. Za 32 godine braća Džine nisu u Istanbul slali sultaniji njen dio, pa je 1817. godine stigla carska zapovijed da se to učini. Džine se presabraše, pa joj poslaše 1.600 groša.5

Zna se i za Abdi-agu Džinu (umro prije 1878.), koji je bio oženjen Ummi Gulsum-hanumom, kćerkom Mustaj-bega Džennetića, jednog od najuglednijih i najimućnijih ljudi iz sarajevske prošlosti. Ummi Guslum je umrla 1878. godine, a ukopana je u mezarju na Kovačima.6 Od ostalih Džina ukopanih na istom mjestu Mujezinović je evidentirao Munla Numana Džinu (u. 1800.) i Ib7rahim-agu Džinu (u. 1805.).

Otac hafiza Muhammeda Bakija Džine, hadži Muhammed-aga Džino, sin Abdullahov, bogati je sarajevski posjednik i trgovac. Njegov sin ga ime-nuje hasećijom, što znači da je ranije služio kao pripadnik odabranog odreda vojske na dvoru, čime je stekao pravo na titulu age.8 Bašeskija se o njemu u svom Ljetopisu lijepo izražava: „Hadži-Muhammed Džino, hasećija, popu-laran čovjek. U Beogradu je stekao imetak koji je iznosio 100 kesa. Bijaše pametan. Turski je lijepo govorio. Bio je darežljiv. Družio se s vezirima. Umro je kao putnik u Beogradu’’. Na hadždž je putovao 1783. godine sa još 3 Bakir Tanović, Ćurčića vakuf, prilog historiji grada Sarajeva, Sarajevo 2000., str. 65.4 Hivzija Hasandedić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa

Provincijalata hercegovačkih franjevaca, Mostar, 1961., str. 31, rukopis.5 Vladislav Skarić, Izabrana djela I, Sarajevo, 1985., str. 186.6 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine II, Sarajevo, 1977. , str.

150.7 Mehmed Mujezinović, Sarajevske hadžije II polovine XVIII vijeka, Glasnik VIS-a,

XXVII/1964., br. 7-9, str. 334.8 Vidi bilješku u rukopisu R-3169 Gazi Husrev-begove biblioteke; Abdullah Škaljić,

Turcizmi, Sarajevo, 1957., str. 331, rukopis.

Hadži-hafiz Muhammed Baqi Džino-zade 227

dvojicom Sarajlija, hadži-Jahja Alijom Jabučarom, trgovcem, i hadži-Musta-fom Misirlijom, pisarom u sarajevskoj Mehkemi, pa je, prema tome, umro iza 1783. godine.

Muhammed-aga Džino spada u red značajnih sarajevskih vaki-fa. Osnovao je dva mekteba. Prvi, muški mekteb, nalazio se u Čekrekči Muslihuddinovoj mahali. Za njegovo izdržavanje hadži Muhammed-aga je uvakufio jedan han i jednu magazu te odredio da se prihodi troše za popravku vakufskih zgrada i za plaću mu‘allimu od 30 forinti.9 Džinin han je bio na Kovačima, mogao je primiti 20 ljudi i 20 konja.10 Drugi se nalazio u Hubjaraginoj mahali, a za njegovo izdržavanje Džino je uvakufio ženski hamam, poznat kao Mehmed-pašin hamam, koji se nalazio u Šejh Ferrah mahali.11 Ovaj jednostruki, potkupolni hamam izgrađen je prije 1554. godine, a Džino ga je otkupio prije 1771. godine. Iza 1848. godine poru-šen je, a od njegovog materijala napravljen je jedan han. Original Džinine vakufname od 27. safera 1185. (11. lipnja 1771.) godine nalazio se u arhivu Muhammeda Enverija Kadića. Iz Džininog je vakufa 1782. godine izgrađen drveni most na Bendbaši u Sarajevu.12

U Ljetopisu sutješkog samostana Bono Bonić spominje hadži Džinu 1777. godine kao “jednog od prvijeh ljudi od šehera, (pravog) čovika” koji se kod munle redovno zauzimao za fratre.13

Hadži Muhammed-aga Džino imao je brata Salih-efendiju, ali o njemu nemamo podataka. Na početku rukopisa komentara Šejh-Sadijevog Buståna, koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, hafiz Muhammed Baki Džino ostavio je zapis da je rukopis otkupio iz ostavine njegovog amidže Sali-efendije, a zatim ga uvakufio.14

Hadži hafiz Muhammed Baki rođen je u Sarajevu oko polovine 18. stoljeća. Nekada se potpisivao kao Muhammed Abdulbaki (i sin mu se potpisivao kao Abdulbaki), a češće samo Muhammed Baki Džino ili Džino-zade. Sin je spomenutog hadži Muhammed-age Džine.15

9 Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo, str. 56; Proračuni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889., str. 137.

10 Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela IV, Sarajevo, 1991., str. 261.11 Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela III, Sarajevo, 1991., str. 59.12 Isto, str. 210.13 Bono Benić, Ljetopis sutješkog samostana, Sarajevo-Zagreb, 2003., str. 291.14 Haso Popara, Katalog GHB, London-Sarajevo, 2008., sv. 16, str. 526-527.15 Vidi L. 1a rukopisa R-1509 Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu; Kasim

Dobrača, Katalog Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo, 1963., sv. 1, str. 311.

Ahmed Mehmedović228

Mekteb i medresu završio je u Sarajevu, a onda studirao u Istanbulu. Tu je kupovao rukopise od knjižara kako sam bilježi na jednom rukopisu čiji je vlasnik bio.16 Ne znamo koliko je godina proveo na naukovanju niti tačnu godinu kada se vratio. Nakon završenog školovanja posvećuje se kadijskom pozivu. Bašeskija ga već 1780. godine spominje među sarajevskim kadijama koji čekaju namještenje. Ljetopisac spominje prijateljstvo između Džine i tadašnjeg sarajevskog mulle: “Mulla-efendija nije bio nikako susretljiv i obazriv prema kadijama, a s obzirom na to da prema Džini bijaše sasvim pri-jazan, to protiv mulle počeše praviti mahzare i u gradu se stvoriše tri stranke: jedni praviše mahzar u kojem su isticali lijepe osobine i dobrotu Džine, drugi isticahu njegove loše strane, a jedni se samo svađahu i prepirahu.”17

Devet godina kasnije hafiz Džino se spominje u vezi sa jednom neu-temeljenom optužbom. Iz murasele sarajevskog kadije iz 1789. godine vidi se da je naloženo da se pusti iz pritvora Židov Rafael, kojeg je optužio hafiz Džino, a krivnja nije dokazana.18 Ovo je dobar primjer pravičnosti, tako često osporavane, ondašnjeg sudstva. Jedan ugledan sarajevski hafiz, pa još kadija, gubi proces pred sarajevskim kadijom u sučeljavanju sa “nezaštiće-nim” Židovom!

Kao kadija hafiz Džino je djelovao u Nevesinju,19 Novom Pazaru,20 Bosanskoj Dubici.21 Beratom od 15. šabana 1227. (24. augusta 1812.) godi-ne, Muhammed Baki je imenovan kadijom kadiluka Kostajničke bekije sa sjedištem u Dubici, sa berivom od 499 akči.22 Posjedovao je značajnu zbirku orijentalnih rukopisa koju je kao evladijjet vakuf ostavio svome muškom potomstvu, a za mutevelliju odredio najstarijeg sina kojemu nije navedeno ime. Njegov sin Abdulbaki, vjerovatno najstariji, prenio je 1867. godine

16 Vidi bilješku na naslovnoj str. rukopisa R-700 GHB; Dobrača, Katalog GHB, Sarajevo, 1979., sv. 2, str. 770.

17 Bašeskija, Ljetopis, str. 203.18 Arhiv GHB, A-748/TO.19 Vidi kraj rukopisa R-530 Gazi Husrev-begove biblioteke. U bilješci, doduše, ne piše

da je u Nevesinju boravio u svojstvu kadije, ali se to podrazumijeva. Da je u Nevesinju bio samo nekim poslom ili na proputovanju ne bi imao vremena prepisivati tako obiman rukopis kao što je zbornik fetvi.

20 Vidi bilješku na L. 139 rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, R-484.21 Arhiv GHB, A-1127/TO.22 Vidi prethodnu bilješku te zapise na kraju rukopisa R-530, R-484 Gazi Husrev-

begove biblioteke; Hašim Šerić, “Iz prošlosti Dubice”, Novi Behar, XVI/1944., br. 3, str. 41; Dobrača, Katalog GHB, sv. 2, str. 810-811; Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine II, Sarajevo, 1977., str. 141.

Hadži-hafiz Muhammed Baqi Džino-zade 229

rukopise u opći vakuf što se vidi iz bilježaka i otisaka njegovog velikog oval-nog pečata na mnogo mjesta u rukopisima te zbirke. Većinu rukopisa hafiz Muhammed Baki otkupio je od starih sarajevskih porodica, ali je više njih i sam prepisao. Tako je 1792. godine otkupio zbirku fetvi Fatåwå ‘Aãå’ullåh-efendi “iz ostavine umrlog Hajri-zade (Abdullah-efendije) za deset groša”. Danas se ovaj rukopis nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, R-412. Ovaj zbornik, uz zbornike Fatåwå šayê al-islåm Yaõyå Čalabí i Fatåwå Aõmadiyya našeg Ahmeda Mostarca, služio je kadiji Džini u njego-voj sudskoj praksi. Bakijevi rukopisi su bili pohranjeni u Osman Šehdijinoj biblioteci kraj Careve džamije u Sarajevu, a kada je ta biblioteka srušena radi izgradnje Sarajevskog muftijstva, prebačeni su u Gazi Husrev-begovu biblioteku gdje se i danas nalaze. Tu je bilo iznimno vrijednih, starih i nepo-novljivih rukopisa, među kojima se ističu djela klasika islamske književnosti. Izdvojićemo samo dva rukopisa. Rukopis Divana najvećeg lirskog perzijskog pjesnika Hafiza Širazija (u. 1389.) prepisan, vjerovatno, u 16. stoljeću, na perzijskom jeziku, R-1366. Osim vanredno lijepe kaligrafije rađene ta‘líq pismom i prelijepog floralnog ‘unvana na početku, rađenog u zlatu i bojama, u rukopisu se nalazi pet veoma lijepih minijatura koje ilustriraju tekst. To je jedan od rijektih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke sa klasičnim perzijskim minijaturama. Više je puta predočen našoj javnosti, pa ga ovdje ne treba ponovo predstavljati i šire opisivati.23

Drugi rukopis iz Džinića zbirke čini enciklopedijsko djelo Ma‘rifatnåma-i Õaqqí, autora šejha Ibråhím-a Õaqqí-ja al-Arñurúmí-ja al-Õanafí-ja, na turskom jeziku. Osim prekrasne kaligrafije, rađene nasêí pismom, rukopis je ukrašen brojnim i dopadljivim ilustracijama, tabelama, grafikonima u boji koji objašnjavaju tekst. Rukopis je veoma vrijedan i reprezentativan.24 Da su Džinići uvakufli samo ova dva rukopisa, zavrijedili bi istaknuto mjesto među vakifima neprocjenjivo vrijednih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke. Njihova zbirka, međutim, broji više od stotinu rukopisnih kodeksa, sa oko 130 djela, iz različitih oblasti islamskih i općih nauka.25 Značajan dio rukopisa je iz šeri’atskog prava, posebno zbornici fetvi, od kojih je neke i sam hafiz Muhammed Baki prepisao, o čemi ćemo niže

23 Ismet Rizvić, “Iluminirani rukopisi...”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo, 1972., knj. 1, str. 75-89; Haso Popara, “Iz rukopisnog blaga Gazi Husrev-begove biblioteke”, Preporod br. 3/821, 1. februara 2006., str. 43.

24 R-105 Gazi Husrev-begove biblioteke; Dobrača: Katalog GHB, sv. 1, str. 11. i 554.25 Do sada je katalogizirano 85 kodeksa sa oko 100 djela iz zbirke hafiza Džine i njego-

vog sina Abdulbakija. Samo u katalogu br. 2 obrađen je 41 kodeks.

Ahmed Mehmedović230

govoriti. Ima tu i rukopisa iz egzaktnih nauka, medicine, astronomije, te iz lijepih književnosti, filozofije, logike, jezikoslovlja. Ova vrijedna zbirka treba da bude predmet posebnoga rada.

Hafiz Muhammed-efendi Baki Džino-zade sebi je osigurao mjesto i među značajnijim sarajevskim vakifima. Primjerice, on je 1813. godine uva-kufio za džamiju Kebkebir hadži-Ahmeda (Mišćina) u Sarajevu svoj konak i više objekata za popravak i održavanje ove poznate sarajevske džamije. Jedan hudždžet o vakufljenju hafiza Džine iz 1813. godine čuva se u turskom arhi-vu Gazi Husrev-begove biblioteke.26

Trinaest godina ranije za istu je džamiju hadži Fatima, kćerka hadži Ahmed-age Džine, uvakufila jednu magazu na Varoši i nad njom dvije sobe, a prihod namijenila za kandilje ove džamije.27

Brinuo se i za održavanje sarajevskih vodovoda i česama. On je uva-kufio dio svoga imetka za održavanje dvije česme u Kromolju i Nahorevu te dvije česme uz odžak u Slatini. O ovome je ostavio vakufnamu iz 1814. godine.28 Ove česme su porušene, jedino je preostala česma u Nahorevu, koja i danas služi mještanima i putnicima namjernicima.

Iz popisa sarajevskih mekteba koji se nalazi u Maûmú‘i Sejfullah-efendije Hadžihusejnovića, mlađeg Muvekkitovog brata, koja je pisana oko 1878. godine, vidljivo je da je Baki Džino utemeljitelj jednog sarajevskog muškog mekteba koji se nalazio u mahali poznatoj kao Medrese. Taj je mek-teb tada već bio napušten i porušen. On je ostavio i jedan evladijjet-vakuf.29

Hafiz Džino je bio zakupnik mukate za vosak sve do smrti.30 Iz Sulejman-pašine bujuruldije iz 1816. godine vidi se da je hafiz

Džino imao čiftluk u rogatičkom kadiluku. Prema izdvojenoj svoti novca za rogatičku menzilhanu (200 groša) jasno je da je njegov čuftluk spadao među vrednije čiftluke toga kraja.31

26 Arhiv GHB, A-1336/TO.27 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine I, Sarajevo, 1974., str.

274.28 Sidžil sarajevskog kadije br. 54, str. 101; Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela III,

Sarajevo, 1991., str. 179.29 Hajudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918., Sarajevo, 1983.,

str. 56; Proračuni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889., str. 139.30 Arhiv GHB, A-1099/TO.31 Avdo Sućeska, “Popis čifluka u rogatičkom kadiluku”, POF, XIV-XV/1964-65,

Sarajevo, 1969., str. 192-193.

Hadži-hafiz Muhammed Baqi Džino-zade 231

Sačuvan je i ferman iz 1812. godine, izdan na molbu kadije hafiza Muhammeda Bakija Džine koji je, u skladu sa tada važećim zakonom, uzeo na tapiju posjed u selu Biratići nakon smrti Mehzade, kćerke Husejnove, koja je umrla bez djece. Njen muž hadži Osman i amidžići Hasan i Ibrahim, nemajući prava nasljedstva, uzeli su silom ovu zemlju u posjed i ovim se fer-manom odstranjuju.32

Imao je imanje i kraj Nove Kasabe kod Zvornika, gdje je često odlazio i odmarao se. Tu je i umro 1822. godine i ukopan u haremu Musa-pašine džamije. Nad mezarom su mu se do posljednjeg rata nalazili lijepi, klesani nišani od bijelog krečnjaka, djelo sarajevskih klesara. Nišani su bili visoki oko jedan metar, a uzglavni se završavao mušebek turbanom kako i dolikuje jednom alimu i istaknutom kadiji. Na jednoj strani nišana bio je uklesan stihovani tarih na turskom jeziku:

“El-Fatiha.Džinić spada u ešraf časnih kadija,Napustio je Prolaznu i otišao u Vječnu kuću.To jest Abdu-l-Baki hafiz Muhammed-efendija,Koji pripadaše bosanskom ešrafu i bijaše poznat kao darežljiv čovjek.Neka mu njegova darežljivost bude svjetlom u kaburu.Izađe mu lijep hronogram: Bakiju neka Stvoritelj nagradi.Godina 1238. (1822.)”33

Džino je imao najmanje dvojicu sinova, Abdu-l-Bakija, koji je očevu zbirku rukopisa uvakufio 1867. godine i Muhammed-pašu-efendiju koji je umro 1828. godine i ukopan u mezarju na Kovačima u Sarajevu. Nad nje-govim mezarom, ograđenim santračem, i danas se nalaze kameni nišani od kojih je uzglavni sa mušebek turbanom. Na jednoj strani nišana uklesan je tarih u prozi, na turskom jeziku, u sedam redova:

O Ti Koji opraštaš grijehe. Merhum, Božijoj milosti i oprostu upućeni Džino Muhammed-paša-efendija, sin hadži-hafiza Baki-efendije. Za njegovu dušu, Fatiha. Godina 1243. (1828).34

32 Arhiv GHB, A-1129/TO.33 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine II, Sarajevo, 1977., str.

141.34 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine I, Sarajevo, 1974., str. 145.

Ahmed Mehmedović232

I Muhammed je, dakle, pripadao ulemi, ali je zbog nekih zasluga zara-dio i titulu paše. Pretpostavljamo da se profesionalno nije bavio ulemanskim pozivom jer je materijalno bio posve neovisan. Iz ovog tariha saznajemo da je njegov otac Muhammed Baki obavio hadž, vjerovatno u poznim godina-ma, jer se ranije nije potpisivao sa titulom hadži. Kćerka Muhammed-paša-efendije, Afifa-hanuma, umrla je 1841. godine i ukopana kraj oca u mezarju na Kovačima.35 Njen uzglavni nišan je vrijedan i zbog toga što je na njemu sačuvan stihovani tarih pjesnika Es‘ada, koji do danas nije uveden u naše pjesnike koji su pjevali na orijentalnim jezicima.36

Hafiz Džino je imao i kćerku Hatidžu Nuri-hanumu, koja je umrla 1844. godine i također ukopana na Kovačima.37

Hafiz Muhammed Baki Džino spada među bolje sarajevske kaligrafe, odnosno prepisivače orijentalnih rukopisa. Sačuvalo nam se deset njegovih rukopisa sa više djela, a svi su pohranjeni u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Opisat ćemo sve do danas poznate Džinine rukopise i tako mu se, koliko-toliko, odužiti za uloženi trud. Bio je toliko imućan da je mogao kupiti svaki rukopis koji poželi, i kupovao je, ali je ljubav prema nauci i lije-pom pisanju bila jača, pa se često i sam prihvatao kalema i divita. Uglavnom je prepisivao djela iz šeriatskog prava, a popularni Zbornik fetvi Ahmeda Mostarca prepisao je dva puta. Svi su njegovi rukopisi, osim dva, urađeni ta’lik pismom, na arapskom i na turskom jeziku. Vjerujemo da je Džino imao još rukopisa koji su propadali u požarima koji su tako često pustošili Sarajevo i druge gradove po Bosni i Hercegovini.

- Prvi njegov rukopis potječe iz 1790/91. godine. Počeo ga je prepisi-vati u Nevesinju, a dovršio u Sarajevu, 19. ramazana. Riječ je o zborniku fetvi al-Fatåwå al-Aêmadiyya, autora Aõmada ibn Muõammada al-Moståríja (Mostarca), na turskom jeziku. Rukopis je ispisan na 176 stranica srednjeg formata, lijepim, sitnijim i složenim ta‘líq pismom. Tekst je pisan crnom, a linije koje označavaju istaknute riječi crvenom tintom. Tekst na prve dvije stranice uokviren je širim zlatnim trakama i tanjim crnim linijama, a na ostalim stranicama crvenim linijama. Na marginama ima komentara pisanih istom rukom. Papir je bijel, čvrst, a povez polukožni. Spočetka su bilješke iz

35 Isto, str. 147.36 Kod nas postoje čak četverica Es‘ada koji su pisali stihove na turskom jeziku i koje

treba razlikovati: Es‘ad-efendija Muftić iz Travnika, Es‘ad-efendija Uzunić, Es‘ad-efendija Kulović i Es‘ad-efendija Mačković, svi iz Sarajeva. Tarih Afifi-hanumi spjevao je Es‘ad-efendija Mačković, što Mujezinoviću nije bilo poznato.

37 Mujezinović, Islamska epigrafika I, str. 152.

Hadži-hafiz Muhammed Baqi Džino-zade 233

fikha i sadržaj, a na naslovnoj stranici bilješka vakifa i dva otiska njegovog pečata. Uvakufio Abdulbaki Džino-zade. Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, R- 530.38

- Drugi po redu Džinin rukopis čini kodeks od tri djela iz 1799. godi-ne: al-Qawl al-mutawåãí fi Šarõ Qa¥ída ad-Dimyåãí, komentar poznatoj kasidi o Božijim lijepim imenima, autor Muõammad ibn Aõmad al-Ûazå’irí, Šamsuddín (u. 1726.), na arapskom jeziku; al-Qa¥ída ad-Dimyåãiyya fi at-tawassul bi asma’ Allåh al-õusnå, kasida o Božijim lijepim imenima i dovi pomoću njih, autor Muõammad ibn Aõmad añ-Ñayrúãí ad-Dimyåãí al-Mi¥rí, Šamsuddín (u. 1515.), na arapskom jeziku i Ma‘rifat-nåma, enciklopedijsko djelo o tesavvufu i moralu, autor Šayê Ibråhím Haqqí ibn Darwíš al-Arñurúmí a¥-Ôúfí al-Õanafí (u. 1780.), na turskom jeziku. Cio kodeks sastoji se od 210 stranica većeg formata, ispisan lijepim nasêí pismom, crnom tintom, naslovi i tekst osnovnog djela crvenom. Tekst je uokviren crvenom linijom. Papir je žućkast, a uvez kartonski sa kožnim hrbatom. Na prvom listu postoji bilješka prepisivača da je ovaj rukopis uvakufio, a za mutevelliju određuje svoga najstarijeg sina. Na više mjesta u rukopisu nalaze se otisci pečata hafiza Džine i njegovog sina koji je očeve rukopise uvakufio 1867. godine. Rukopis se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, R-328.39

- Sljedeća dva djela koja su uvezana u jedan kodeks Gazi Husrev-begove biblioteke, R-484, hafiz Muhammed Baki Džino prepisao je u Novom Pazaru 1800. godine. Prvi rukopis predstavlja ponovo Zbornik fetvi (al-Fatåwå al-Aõmadiyya) Ahmeda Mostarca, a drugi djelo Maldža’ al-quñåt ‘inda ta‘årud al-bayyinåt (kraće djelo o postupku šeri’atskih sudova u slučaju kontradiktornih dokaza), autora Abú Muõammada Ġånima ibn Muõammada al-Baÿdådíja, na arapskom jeziku. Prvi rukopis je prepisan nasta‘líq, a drugi nasêí pismom, a sve je pisano sigurnom i uvježbanom rukom. Tekst je pisan crnom, a linije koje ističu pojedine riječi crvenom tintom. Tekst je uokviren crvenim linijama, osim prve dvije stranice prvog djela, a spočetka drugog djela nalazi se jednostavan unvan u vidu kubbeta, na crnoj i smeđoj podlozi poprskanoj zlatom. Na marginama prvog djela ima dosta komenatara i fetvi pisanih rukom prepisivača. Na početku rukopisa: izvodi iz djela Aêlåq ‘Alå’í, sadržaj pisan u poljima oblika baklave, crnom i

38 Dobrača, Katalog GHB, sv. 2, str. 809-810; Muhamed Ždralović, Prepisivači djela u arabičkim rukopisima II, Sarajevo, 1988., str. 225.

39 Haso Popara, Katalog GHB, London-Sarajevo, 2008., sv. 16, str. 384-386.

Ahmed Mehmedović234

crvenom tintom, bilješke o prepisivaču, vlasniku i vakifu. Papir je žućkast, glat, a povez s klapnom kožni, originalan, sa utisnutim ornamentima.40

- Dvije godina kasnije Džino je prepisao djelo iz stilistike Talêí¥ al-Miftåõ (Kompendij popularnog as-Sakkåkíjevog djela Miftåõ al-‘ulúm), autora Muõammada ibn ‘Abdurraõmåna al-Qazwíníja, poznatoga kao Haãíb Dimašq (u. 1338.), na arapskom jeziku. Rukopis je rađen lijepim i slo-ženim ta‘líq pismom, na 120 stranica srednje veličine. Tekst je pisan crnom, a naslovi i linije koje označavaju istaknute riječi crvenom tintom. Papir bijel i žućkast, hrapav, a povez kartonski sa kožnim hrbatom. Spočetka je bilješka u kojoj se kaže da je ovaj rukopis uvakufio svojoj djeci Muhammed Baki Džino-zade, i otisak njegovog pečata iz 1811. godine. Rukopis se vodi pod brojem R-2363.41

- Iste godine Džino je prepisao djelo iz stilistike al-Muêta¥ar -Šarõ Talêí¥ al-Miftåõ, autora Mas‘úda ibn ‘Umara ibn ‘Abdullåha at-Taftåzåníja (u. 1389.), na arapskom jeziku. Rukopis zaprema 430 stranica srednje veliči-ne, a rađen je lijepim, složenim, ta‘líq pismom, pisanim tupim perom. Tekst je pisan crnom, a naslovi i linije iznad komentiranog teksta, crvenom tin-tom. Papir je bijel, glat, a uvez polukožni s klapnom, dobro očuvan. Rukopis se završava kolofonom i bilješkom da ga je prepisao Muhammed Baki ibn al-hadži Muhammed, u Sarajevu, u prvoj dekadi rabí‘-u-l-awwala 1217. (4.-14. maja 1802.) godine. Na početku rukopisa je bilješka o prepisivačevom uvakufljenju djela, a ispod toga dva pečata ovalnog oblika. Na prvom piše: Hasbiyallåhu ‘abduhú Muõammad Båqí,42 a na drugom: Vaqf ‘Abdulbåqí-efendí Ğíno-zåde, 1284. (1868.) godine. Ovaj drugi pečat je njegovog sina koji je Džinin evladijjet vakuf pomenute godine učinio općim. Rukopis se vodi pod brojem R-323.43

- Godine 1810. Džino je, iz autografa, prepisao djelo o metodici nastave Is‘åf al-minna fi šarh itõåf al-ğanna, autora Aõmada al-Albuståníja (u. 1813.), na arapskom jeziku. Rukopis je sačinjen lijepim ta‘líq pismom na 168 stranica srednje veličine. Tekst je pisan crnom, a komentirani dio crvenom tintom. Crvenom su tintom pisani i naslovi poglavlja na rubovima listova te linije koje naglašavaju pojedine riječi. Na početku su stihovi, bilješ-

40 Dobrača, Katalog GHB, sv. 2, str. 811; Ždralović, Prepisivači II, str. 225. 41 Haso Popara-Zejnil Fajić, Katalog GHB, London-Sarajevo, 2000., sv. 7, str. 50.42 Otisci pečata hafiza Bakija nalaze se i u drugim rukopisima GHB biblioteke, napri-

mjer: R-1774, R-3176, R-269, R-217, R-1561.43 Haso Popara-Zejnil Fajić, Katalog GHB, London-Sarajevo, 2000., sv. 7, str. 98-99.

Hadži-hafiz Muhammed Baqi Džino-zade 235

ke o uvakufljenju rukopisa i sadržaj djela, pisan rukom prepisivača. Rukopis se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, R-534.44

Sljedeća tri Džinina rukopisa su bez godine prijepisa:- Fatåwå šayê al-islåm Yaõyå Čalabí, zbornik fetvi šejhu-l-islama

Jahja-a Čelebija, na turskom jeziku. Rukopis je urađen lijepim, složenim, sitnijim ta‘líq pismom na 574 stranice srednje veličine. Tekst je pisan crnom, a istaknute riječi i naslovi crvenom tintom. Prve dvije stranice uokvirene su zlatnom trakom i tanjim crnim, a ostale crvenim linijama. Na marginama ponegdje ima komentara. Papir bijel i žućkast, a povez kožni, originalan, sa krasnim, pozlaćenim ornamentima na sredini korica i na klapni. Na početku je sadržaj, bilješke o ranijim vlasnicima i uvakufljenju rukopisa te otisci pečata prepisivača i njegovog sina. Na kraju rukopisa su dva stiha na perzijskom jeziku i podulja fetva o hilafetu. Nije navedena godina prijepisa, ali je to bilo svakako oko 1791. godine jer iz te godine potječe prepisivačeva bilješka na početku rukopisa. Rukopis pripada Gazi Husrev-begovoj biblio-teci, R-265.45

- Ôakk Ibn Õåğib ili Biñå‘a al-õukkåm fí iõkåm al-aõkåm (Zbirka formulara raznih sudskih akata), autora Muõammada ibn Mu¥ãafe Õåğib-zådea al-Istanbúlíja (u. 1688.), na turskom jeziku. I ovaj je rukopis ispisan lijepim ta‘líq pismom, pisanim širokim perom i vještom rukom, na 206 stranica srednje veličine. Osnovni tekst pisan je crnom tintom, a istaknute riječe označene crvenom linijom. Papir je žućkast, mjestimice bijel, a povez polukožni, oštećen. Na početku je sadržaj pisan istom rukom. Prepisivač se nije potpisao, a Dobrača ga, poznavajući njegov rukopis, pripisuje Džini. Rukopis se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci vodi pod brojem R-1729.46

- Bañåi‘ a¥-¥ukúk, (Zbirka sudskih formulara), koje je sakupio Muhammed Sadiq, na turskom jeziku. Rukopis je sačinjen lijepim i kru-pnim ta‘líq pismom, pisanim tupim perom. Tekst je pisan crnom tintom, a mnoge riječi nadvučene su crvenom linijom. Papir bijel, tanji, glat, a povez polukožni sa prijeklopom. Na početku su otisci pečata prepisivača i vlasnika rukopisa. Na kraju je bilješka da je djelo prepisao kadija Muhammed Baki, ali nije naveo godinu i mjesto prijepisa. Rukopis se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, R-615.47

44 Zejnil Fajić, Katalog GHB, London-Sarajevo, 1999., sv. 5, str. 56.45 Dobrača, Katalog GHB, sv. 2, str. 788.46 Isto, str. 969.47 Osman Lavić, Katalog GHB, London-Sarajevo, 2005., sv. 14, str. 280.

Ahmed Mehmedović236

Ključne riječi: Hadži hafiz Muhammed Baki Džino-zade, kadija, vakif, utemeljitelj mekteba, kaligraf, prepisivač rukopisa, mekteb, Osman-Šehdijina biblioteka, Gazi Husrev-begova biblioteka, Divan Hafiza Širazija, Ma‘rifatnåme Ibrahima Hakkija Arzurumija, Sarajevo, Nova Kasaba, Rogatica, čifluk.

Summary

Hadji hafiz Muhammed Baqi Džino-zade-a qadi of Sarajevo, wakif, calligrapher and bibliophile-

Hadji hafiz Muhammed Baqi Džino-zade is our prominent vakif, calligrapher and Islamic judge (qadi) from the period between end of 18th and the first half of 19th centuries. He belonged to the wealthy Sarajevo’s family, whose family member was involved in farm estate, trade, artisanship and judicial profession. One street in a part of Sarajevo -Kovači was named by their family name –Džino as ‘’Džinin sokak’’. The first person from the family Džino known to us is Ahmed Čelebi who signed vakufname of Salih-aga Čurčić from the year 1736.

Thanks to notes written on his manuscripts it becomes known to us that hafiz Džino as a qadi worked in Nevesinje, Novi Pazar, Tesalija, Bosanska Dubica. He had a valuable collection of oriental manuscripts, more than 100 codices among which is a well known and very valuable manuscript of hafiz’s Divan with decoration of classical Persian miniature (one of the most beautiful manuscripts in the Gazi Husrev-bey library) and Ma’rifetname of Ibrahim Hakkija Arzarumija, also well decorated manuscript. Džino made evladijet vakuf out of his collection, and his son Abdul-Baki handed over to the Osman Šehdi Library in Sarajevo. Today that library is part of Gazi Husrec-bey library collection.

Hafiz Džino belongs to the rank of well known vakif from Sarajevo. He gave his rest-house (konak) for the mosque of Kebkebir hadji Ahmed (Mišćina) in Sarajevo and founded one mekteb for males and he main-tained four running water in surrounding areas of Sarajevo. His father hadji Muhammed-aga was a vakif too and founder of one mekteb.

The things which made hafiz Džino well known were his calligraphic and copying activities. He copied nine valuable manuscripts in period

Hadži-hafiz Muhammed Baqi Džino-zade 237

between 1790 to 1810, out of which three were collection of fetwa. All of them today are kept in the Gazi Husrev-bey Library.

Hadji hafiz Muhamed baqi Džino-zade died in 1822/23, and was buried in the harem of the Musa-pasha mosque in Nova Kasaba near town of Zvornik.

R-265 – Džinin prijepis Zbornika fetvi šejhu-l-islama Jahjaa Čelebija

Ahmed Mehmedović238

R- 1561 – Otisak Džininog pečata u kojem stoji: ‘Abduhu, Muhammed Baqi – Njegov rob, Muhammed Baqi iz godine 1207. (1792.). Tu je i bilješ-

ka da je rukopis otkupljen na rasprodaji (muhallefat) iza Hajri-zade.

Nusret Kujraković

DOKUMENTI O GRADAČAČKOM MUFTIJI hadži hafizu Ahmed-ef. Mulaibrahimoviću (Svircu)

UvodGradačački muftija hadži hafiz Ahmed-ef. Mulaibrahimović (Svirac)

bio je jedna od najutjecajnijih i najuglednijih ličnosti u Bosni i Hercegovini od 30-ih godina 19. stoljeća sve do svoje smrti 1883. godine. On je rodočel-nik znamenite porodice Muftić, koja je odigrala značajnu ulogu u vjesko-prosvjetnom i kulturnom životu muslimana Gradačca i okolice.1 Spadao je u red istaknutih intelektualaca svoga vremena. Isticao se naročito u vjerskim znanostima. Veliki entuzijasta, pregalac, naučnik, prosvjetitelj i reformator. Veoma obrazovan, istinski poliglota dobar poznavalac arapskog, osmansko-turskog i perzijskog jezika, hatib i imam, komentator Kur’ana, muderris, gra-dačački muftija. Po ugledu i znanju, jedna od značajnijih ličnosti Bosanskog ejaleta, odnosno „erkjani ejalet Bosne“ u koje Dževdet-paša 1864. god., pored sarajevskog, mostarskog i travničkog muftije, među ,,erkjani ejalet Bosne“ uvrstio je i gradačačkog muftiju Ahmed-ef. 2 Svoj talenat okušao je i u književnosti napisavši Putopis na hadž, na turskom jeziku čime se pri-družio mnogobrojnim bosankohercegovačkim piscima na turskom jeziku.3 Osim toga, bio je ugledan i uspješan domaćin i privrednik, te je stekao zavid-no bogatstvo. Protkan istinskom i čvrstom vjerom u Allaha, dž.š., svjestan primjera Resulullaha i njegovih ashaba, dio svog imetka trošio je na kupovi-

1 Više o historiji Gradačca vidi: Muhamed Hadžijahić-Teufik Imamović, Gradačac i okolina, Nacrt za monografiju, Gradačac, 1960.; Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, Gradačac, 2008. i Gradačac od 1945. do 1991., Gradačac, 2003.; Esad Tihić, Gradačac od 1941.do 1945., Gradačac, 2008.; Mahmut Traljić, Iz vjerskog i vjersko-prosvjetnog života Muslimana u Gradačcu, Gradačac,1974.; Dr. Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802-1834), biografija, Gradačac, 2002.

2 Mahmut Traljić, nav.dj.,str.14-15; Hamdija Kreševljaković, Dževdet-pašina pisma o Bosni iz 1864. godine, Novi Behar, 15. maj 1932., br. 21 i 22, str. 289.

3 Uvršten je u red pisaca i stvaralaca na orijentalnim jezicima. Vidi: Mehmed Handžić, Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, Sarajevo, 1933., str. 51-52. i dr. Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., str. 589.

Nusret Kujraković240

nu knjiga ili ga uvakufljavao, i tako stekao časnu titulu vakifa. Utemeljitelj je vlastite porodične biblioteke, koja je neprekidno djelovala oko 110 godina (od oko 1834. do kraja Drugog svjetskog rata). Knjige iz njegove bibliote-ke danas se nalaze u zbirkama Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu i Zavičajnog muzeja u Gradačcu, zatim nekadašnje biblioteke Svirac-medrese u Gradačcu, a neke i u privatnom posjedu pojedinaca.4

Naprijed rečeno je nužno, ali i dovoljno da se kaže u ovom radu, čiji cilj nije biografija ovog znamenitog intelektualca i alima, već ilustracija, akademskoj zajednici i široj javnosti, manje poznatih berata i drugih doku-menata (idžazetname, vakufname, izunname, izjave), koji se odnose na gradačačkog muftiju hadži hafiza Ahmed-ef. Mulaibrahimovića (Svirca).5 Dokumenti imaju izuzetnu historiografsku i kulturološku vrijednost, jer pružaju relevantne, pouzdane informacije o statusu i položajima, obra-zovanju, imenovanjima i drugim crticama iz života gradačačkog muftije i prošlosti Gradačca. Na žalost svih znanstvenika različite orijentacije i pro-fila (književnika, historičara, biografa, historiografa, teologa, imama) većina ovih dokumenata i berata je zagubljena i nije poznato, ako su uopće sačuvani od zuba vremena i nemirnih bosankohercegovačkih vremena, gdje bi se mogli nalaziti. Predmet ovog rada su berati i dokumenti iz dva izvora: prvi je Zapisnik sačinjen u Gradačcu 15. septembra 1974. godine 6, a drugi izvor

4 Općenito o bibliotekama na području Gradačca bez navođenja naslova knjiga i rukopisa, ali sa kraćim osvrtom na 3-4 knjige vidi: Adem Hadžić, Rukopisne zbirke i biblioteke na području Gradačca, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, knj. 17-18, Sarajevo, 1999., str. 169-175. Autor ovog rada napisao je opširniji rad o privatnoj/porodičnoj biblioteci Muftića koji bi se trebao objaviti u jednom od časo-pisa u BiH u 2009. godini.

5 Detaljnije o ovoj ulemanskoj (učenoj, intelektualnoj) porodici vidi: Ahmed Mehmedović, Alimske porodice: Mulaibrahimović-Muftić (Svirac), Novi Muallim, časopis za odgoj i obrazovanje, god.VIII, br. 31, Sarajevo, 29. septembar 2007., str. 88-93.

6 Uz prisustvo Sadika Šehića, tadašnjeg predsjednika Izvršnog odbora Zajednice za kulturu Skupštine općine Gradačac, pregled materijala (knjige i dokumenti) koji se nalazio u posjedu Asima Muftića izvršili su 14. i 15. novembra 1974. godine Mehmed Mujezinović, tadašnji stručni savjetnik-orijentalista Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH, i Mahmut Traljić, tadašnji viši bibliotekar i načelnik odjeljenja za rijetke knjige i rukopise Narodne i univerzitetske biblioteke BiH u Sarajevu. Pregledana su 4 rukopisna kodeksa, 47 štampanih knjiga i 20 raznih dokumenata. Oni su predložili da se pregledani materijal treba sačuvati kao cjelina i da ga treba zadržati u Gradačcu kao kulturnu i historijsku vrijednost. Novčana vrijednost knjiga je 5.000 dinara.

Dokumenti o gradačačkom muftiji 241

je Arhiv Tuzlanskog kantona.7 U nastavku slijedi prikaz berata i dokumenata evidentiranih u spome-

nutom Zapisniku iz 1974. godine i Arhivu Tuzlanskog kantona u Tuzli, kao i jedne muftijine idžazetname.

Berati i dokumenti po Zapisniku iz 1974. godineDokumenti reguliraju statusne i druge odnose pojedinih člano-

va porodice Muftić. Svi ovi dokumenti, koji se navode u spomenutom Zapisniku i koji su se nekada čuvali u Zavičajnom muzeju u Gradačcu, zagubljeni su. Ostaje obaveza da se istraži da li se, eventualno, nalaze u dru-gim bibliotekama i institucijama u Bosni i Hercegovini. Evidentirano je 20 raznih dokumenata, a ovdje prikazujemo samo one koji se tiču gradačačkog muftije Ahmed-ef. Mulaibrahimovića (Svirca).

1. Izunnama Muhammeda Saduddina, šejhu-l-islama, od 05. rebiu-l-evvela 1275/1858.

Muhammed Saduddin, šejhu-l-islam sa sjedištem u Carigradu, izdao je dozvolu hadži hafiz Ahmed-ef. za vršenje muftijske dužnosti u Gradačcu. Ovu čast, priznanje i odlikovanje muftijskim zvanjem, muderris h. hfz. Ahmed-ef. zaslužio je isključivo svojim ugledom i nadaleko poznatoj i pri-znatoj učenosti.8

2. Berat izdat u Carigradu 1274/1857-58. godineOvim beratom hadži hafiz Ahmed-ef. Mulaibrahimović, muderris u

Gradačcu, određuje se za vršenje dužnosti šejha nakšibendijskog reda.9 Na tu inicijativu Zavičajni muzej u Gradačcu otkupio je navedeni materijal i formi-rao orijentalnu muzejsku zbirku. O ovom pregledu izviješteno je i u Oslobođenju od 27.11.1974. godine u članku S. Imamovića - Rukopisi stari 214 godina. Vidi: Zapisnik o stručnom pregledu starih rukopisa i knjiga, kao i djela koje se nalaze u vla-sništvu Asima Muftića, Gradačac, 15. novembar 1974. Kopija ovog Zapisnika nalazi se u Arhivi Medžlisa IZ-e Gradačac, a ustupio ju je Sadik Šehić. Skoro sve štampane knjige i danas se nalaze u Zavičajnom muzeju, treba utvrditi da li se među postojećim rukopisima nalaze i ova 4 rukopisna kodeksa, ali niti jedan dokumenat nije sačuvan.

7 Navedeni berati čuvaju se u Arhivu Tuzlanskog kantona u Tuzli. Također, vidi: Nermana Hodžić, Orijentalna zbirka Arhiva Tuzlanskog kantona, analitički inven-tar, Tuzla, 1990. Više o samom Arhivu, Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954-2004, urednik mr. Izet Šabotić, JU Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2005., 291. str.

8 Muftijsku dužnost vršio je punih 25 godina, preciznije od 1858. do smrti 1883. godine. Na ovaj način, muderris i muftija Ahmed-ef. uzdigao je ugled Gradačca i gradačačkih muslimana Bošnjaka širom ondašnjeg Osmanskog carstva.

9 U dosadašnjoj literaturi ne postoji niti jedna informacija o postojanju tekije i organiziranog nakšibendijskog derviškog reda na području šire gradačačke regije.

Nusret Kujraković242

3. Berat od 14. redžeba 1270/1854. godineHadži hafiz Ahmed-ef. Mulaibrahimović (Muftić, Svirac) imenuje se

za hatiba u Svirac džamiji u Gradačcu.10 4. Vakufnama hadži hafiza Ahmed-ef. od 15. zu-l-hidždžea 1283/1867.

godineSve svoje knjige h. hfz. Ahmed uvakufio je za Svirac medresu u

Gradačcu. Vakufnama sadrži popis uvakufljenih knjiga po naslovima i auto-rima.11

5. Izjava hadži hafiz Ahmed-ef. od 15. zu-l-hidždžea 1296/1879. godine

Jednom potpisanom izjavom h. hfz. je odredio sina hafiza Ahmeda Hilmi ef. za skrbnika malodobnoj braći.12

6. Izunnama od rebiu-s-sani 1292/1875. godineGradačački muftija hadži hafiz Ahmed-ef. odobrio je vjenčanje

Hatidže, kćerke hafiza Osmana iz Gradačca, za svog sina hafiza Ahmeda Hilmi ef. Muftića.13

7. Vakufnama hadži hafiz Ahmed-ef. od od 07. safera 1286/1869. godine

Hadži hafiz Ahmed-ef., muftija i muderris, uvakufio je za potrebe Svirac džamije jednu kuću u mahali Svirac i dva dućana u Modriči. Prihodi od ovih vakufskih dobara imaju se trošiti za popravke i osvjetljenje džamije te plaćanje mujezina.14

Također, nema ni jedne narodne predaje niti je u narodu bio poznat i raširen bilo koji derviški red. Kako i gdje je ovu dužnost derviškog šejha mogao vršiti danas nije poznato. Možda je tu dužnost povremeno ili počasno vršio u drugim mjestima Bosne gdje je tradicija sufizma imala duboke korijene.

10 Samo najsposobniji su tada mogli vršiti hatibsku dužnost za vrijeme džuma-namaza, ramazana, Bajrama i drugih vjerskih manifestacija. Ostali vjerski službenici (imami i muallimi) nisu držali vazove.

11 Ova vakufnama je evidentan dokaz da je hadži hafiz Ahmed-ef. vodio brigu o široj zajednici muslimana, njezinom obrazovanju i napretku. Interesi zajednice/džemata muslimana bili su iznad vlastitih interesa. Uvakufljenje i snabdijevanje knjigama jedne medresanske biblioteke predstavlja prvorazredan čin dobrote i altruizma, poh-valan čin brige za narodni prosperitet i boljitak.

12 Izjava regulira porodične odnose.13 Izunnama regulira zaključenje braka i posvjedočuje o izuzetno dobrim porodičnim

odnosima, utemeljenim na međusobnom poštivanju roditelja i djece.14 Ova vakufnama, kao i naprijed navedena, govori o muftijinoj brizi o stvarima mus-

limana, posebno o funkcioniranju vjerskih objekata. Kao vakif, svojim vakufskim dobrima materijalno je potpomogao muslimansku zajednicu. On je bio jedan od onih

Dokumenti o gradačačkom muftiji 243

8. Izjava hadži hafiz Ahmed-ef. od 1296/1879. godineU ovoj izjavi gradačački muftija izjavljuje da je učio u Muradiji medre-

si u Gradačcu pred muderrisom šejh hadži Hasan-ef. Muslimovićem. Nakon svršetka nauka i dobivanja idžazeta od muderrisa hadži Hasan-ef. predavao je u Svirac medresi. Navodi da je pred njim medresu završio njegov sin hafiz Ahmed Hilmi-ef. Muftić.15

9. Dokument iz 1276/1859-60. godineU dokumentu su navedne prinadležnosti/primanja muftije h. hfz.

Ahmed-ef. Zbog manjkavosti dokumenta nije moguće utvrditi o kakvoj se visini primanja radi i za koje dužnosti je bio namijenjen.

10. Popis ostavštine Muftića od 1883. godineNakon što je muftija h. hfz. Ahmed-ef. umro 1883. godine sastavljen

je popis ostavštine porodice Muftić. Zbog oštećenosti dokumenta ne mogu se podastrijeti detaljniji podaci.

Berati u Arhivu Tuzlanskog kantona u TuzliU orijentalnoj zbirci Arhiva Tuzlanskog kantona u Tuzli danas se

nalaze četiri berata. Tri berata su starija od berata i dokumenata iz Zapisnika, a jedan je iz nešto kasnijeg perioda. Najstariji berat datira iz 1229. godine po Hidžri, odnosno 1814. godine. Obiluju veoma korisnim historijskim poda-cima, što im daje posebnu vrijednost. Tri berata odnose se na gradačačkog muftiju, a jedan na njegovog sina hafiza Ahmeda Hilmi-ef. Muftića. Tri berata na bosanski je preveo orijentalista Šaban Hodžić, a za četvrti nema prijevoda ili je prijevod izgubljen.

1. Berat iz 1229/1814. godineBerat je veoma zanimljiv iz dva razloga: prvi, radi se o najstarijem

poznatom beratu o gradačačkom muftiji hadži hafizu Ahmed-ef., a drugi razlog je to što nam otkriva nepoznatu činjenicu o još jednoj prestižnoj i časnoj službi koju je vršio, a to je turbedar „Revdai mutahhere“ u gradu Medini.16

ulemanskih intelektualaca i vjerskih praktičara, koji su svoje riječi potvrđivali djelima. Zapravo, njihova djela su bile njihove riječi.

15 Upornost, marljiv rad i ljubav prema znanju i nauci mogu otkloniti nedostatke malih sredina, kao što je bio slučaj sa učenim gradačačkim muftijom. On je podučio na stotine učenika medrese i dao im idžazet za službe. Oko 50 godina obavljao je muder-risku dužnost u gradačačkoj Svirac medresi.

16 Ovim beratom on je postavljen na tu dužnost. Berat potječe iz mjeseca rebiu-l-ahira 1299/1814. godine. Time bi godina njegovog rođenja, koja se može samo pret-

Nusret Kujraković244

2. Berat iz 1253/1837. godineOvim carskim beratom regulira se vršenje imamske i hatibske službe

u carskoj Sultan-Fatih Mehmed-hanovoj džamiji u gradačačkoj tvrđavi, koja se nalazi u mahali Svirac.17

„Naredba uzvišenog visokodostojnog carskog znaka i svijetle carske tugre je ovo: kako je smrću Husejna, sina Omerova, ostalo upražnjeno mjesto imama i hatiba u džamiji mojih carskih vakufa u mahali Svirac u gradačačkoj tvrđavi, u gračačničkom kadiluku, a nosilac uzvišenog carskog znaka hafiz Ahmed, sin hadži Osmanov, već je ranije obnašao tu dužnost i izgubio je, a mjesto tih dvaju dužnosti sada je ponovo upražnjeno, te je gračanički kadija Mevlana Ibrahim Hilmi, Bog mu znanje povećao, nakon što je to u svojim knjigama proveo, predložio da se navedenom izda carski berat za preuzima-nje tih, iza navedenog merhuma, upražnjenih dviju dužnosti, iako je moj visoki službenik, raniji ministar vakufa, ponos velikana i plemenitih, Musa Safvet, Bog mu stepen povećao, to bio ograničio samo na hitabet, - s potreb-nim napomenama i uvjetima da isti vrši te dužnosti po postojećim propisima lično i bez nedostataka i da se iste, u slučaju da navedeni bude vršio propuste i zanemarivao svoju dužnost, od njega oduzmu i predaju drugom.

Izvršavajući moje uzvišeno carsko naređenje da se navedenom izda moj carski berat, a prema propisima moje carske kancelarije i u saglasnosti s mojim carskim ru’usom, izdajem ovaj carski berat datiran sa 11. rebiu-l-ahir 1253.18 godine i naređujem da, kad navedeni preuzme te iza umrlog upra-žnjene dvije dužnosti, i iste bude kako reba obavljao, niko protivno ovom mom beratu ne smije dotičnog ometati u vršenju, u ime Boga, navedenog imameta i hitabeta, niti oduzimati mu te dužnosti. U pogledu toga ima se poštovati moj uzvišeni carski znak. “19

U Bogom čuvanom Carigradu, Kancelarija vakufskih džiheta, 16. rebiu-l-ahira 1253. godine, odnosno 21.07.1837. godine.

postaviti, morala biti prije 1800. godine, jer je nezamislivo da bi sa 14 godina života mogao vršiti turbedarsku službu. Kako je vršio ovu službu i u kom vremenskom periodu zasad je nepoznanica.

17 Berat je izdao sultan Mahmud-han (Mahmud II, 1809-1839). Preveo ga je Šaban Hodžić i, radi upoznavanja sa formom i stilom pisanja carskih berata ove vrste, ovdje ga prezentiramo u njegovom integralnom prijevodu kako slijedi.

18 16. 07. 1837. godine19 Nermana Hodžić, Orijentalna zbirka Arhiva Tuzlanskog kantona, analitički inven-

tar, Tuzla, 1990., str. 6.

Dokumenti o gradačačkom muftiji 245

3. Berat iz 1264/1848. godinePo uobičajenoj praksi, promjenom sultana na osmanskom prijestolju,

vršena je obnova svih starih berata, koje je izdao prethodni sultan tako što su izdavani novi berati kojima se potvrđuju, između ostalog, određene dužnosti pojedinim vjerskim službenicima. Beratom o kome je ovdje riječ obnavlja se postavljenje hafiza Ahmeda, sina hadži Osmanova, za imama i hatiba gore spomenute Carske džamije u gradačačkoj tvrđavi, u mahali Svirac, u gra-čaničkom kadiluku. Berat je izdao sultan Abdulmedžid (1839-1861), koji je sretno došao na osmanski prijesto, kako stoji u beratu, 19. rebiu-l-ahira 1255. godine po Hidžri, odnosno 01.07.1839. godine. Nadalje, u beratu se navodi da je hafiz Ahmed Halifa, sin hadži Osmanov, „podnio mom carskom prijestolju na obnovu svoj stari berat koji se odnosi na vršenje, u ime Boga, dužnosti imama i hatiba u džamiji mojih carskih vakufa u Svirac mahali, u gradačačkoj tvrđavi, a gračaničkom kadiluku.“ 20

Nakon što je utvrđeno da imenovani obavlja ove dužnosti od sredine rebiu-l-ahira 1253/sredine jula 1837. godine obnovljen je njegov stari berat sa istim dužnostima.

Beratom su imenovanom/postavljenom imamu i hatibu zagarantova-ne ove dužnosti sve dok ih bude vršio u skladu sa propisima i savjesno, te su svi pozvani da poštuju ovu carsku naredbu i ne ometaju vršenje ovih duž-nosti. Berat je napisan u Bogom čuvanom Carigradu, Kancelarija vakufskih džiheta, 02. zu-l-hidždže 1264/29.10.1848. godine.

4. Berat iz 1290/1873. godineOvaj berat posredno se odnosi na muftiju hadži hafiza Ahmed-ef., jer

iz njega saznajemo da je podnio ostavku na vršenje imamske dužnosti u tvr-đavskoj Carskoj džamiji. Razlog ostavke je, najvjerovatnije, duboka starost i želja da ga na tim dužnostima naslijedi njegov sin hafiz Ahmed Hilmi-ef. Muftić, koji je ovim beratom i postavljen na tu dužnost.

Iz ovog se može zaključiti da je gradačački muftija hadži hafiz Ahmed-ef. zadržao hatibsku dužnost koju je vršio zajedno sa imamskom. Hafiz Hilmi-ef. pristao je da vrši imamsku dužnost, te se nakon uspješno položene ispitne provjere sposobnosti „postavlja za besplatno vršenje imameta u toj džamiji..., s tim da tu dužnost vršli lično i savjesno i da u tom ne čini nikakve propuste.“ 21

20 Nermana Hodžić, nav.dj., str. 7.21 Nermana Hodžić, nav.dj., str. 6.

Nusret Kujraković246

Berat je izdat na prijedlog carskog Ministarstva vakufa dana 07. redže-ba 1290., odnosno 30.08. 1873. godine. Napisan je u Carigradu, Kancelarija vakufskih džiheta, 14. redžeba 1290/ 06.09.1873. godine.

Muftijina idžazetnama sinu hafizu Ahmedu Hilmi-ef. iz 1299/1881. godineU svojoj višedecenijskoj medresanskoj muderriskoj službi u gradačač-

koj Svirac-medresi muftija h. hfz. Ahmed-ef. podučio je i osposobio veliki broj imama, hatiba i muallima i dao im idžazet (dozvolu) da, s obzirom na stečeno znanje, mogu samostalno podučavati ljude islamu. Po tadašnjem običaju, idžazet se dobivao nakon što učenik ovlada znanjem iz neke islam-ske naučne discipline. On je značio muderisovu verifikaciju stručnosti i obučenosti nekog učenika/studenta u određenoj naučnoj oblasti. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu sačuvana je jedna muftijina idžazetna-ma, koju je napisao svom sinu hafizu Ahmedu Hilmi-ef. dajući mu dozvolu da može druge podučavati.22 Sastoji se od šest stranica, ukoričenih u tvrde korice, papir žućkast, deblji, obrubljen crvenim mastilom, iza svake reče-nice crvena tačka, rukopis čitak, krupniji. Hadži hafizov pečat nalazi se na zadnjoj stranici, na kojoj je i godina nastanka ove idžazetname. Idžazetnama ima osobito značajnu historiografsku vrijednost, jer sadrži važne informa-cije o Gradačcu i njegovim građanima. Iz nje se izvode potvrđene i naučno utemeljene sljedeće činjenice: socijalni, kulturni i vjerski život u Gradačcu bio je na zavidnom nivou, što potvrđuju medrese te učeni i znameniti ljudi, kao što su bili muderris šejh hadži Hasan-efendija i gradačački muftija hadži hafiz Ahmed-ef. Ulema je dobro poznavala orijentalne jezike, na tim jezi-cima je pisala bez poteškoća, što svjedoči i ova idžazetnama na arapskom jeziku. Gradačac je imao dvije medrese Svirac i Muradiju koje su omoguća-vale stjecanje kvalitetnog obazovanja, te nije bilo nužno da se po nauku ide u Carigrad. To je osnovni razlog zbog kojega želimo dati integralan prijevod ove idžazetname uz neznatna izostavljanja arapskih termina i pojašnjenja u zagradi. Na početku se nalazi uobičajena invokacija (ovdje se izostavlja), a nakon toga slijedi:

22 Arhiv turskih dokumenata Gazi Husrev-begove biblioteke, Idžazetnama A-4520/TO. Prevela Azra Gadžo- Kasumović. Na inicijativu i za potrebe Medžlisa IZ-e Gradačac prof. Azra je prevela vakufname Osmana i Murat-kapetana Gradaščevića, a kao dodatak ustupila je i prijevod ove idžazetname. Medžlis posjeduje i kopiju origi-nala predmetne idžazetname.

Dokumenti o gradačačkom muftiji 247

„Izjavljuje rob slabašni, siromašni koji ima potrebu za milošću svog Moćnog Gospodara hadži Hafiz Ahmed, muftija u Gradačcu, sin hadži Osmana, neka im oprosti Onaj Koji mnogo prašta, Uzvišeni, Premilostivi: Bavio sam se stjecanjem znanja i raznih disciplina nauke u mjestu Gradačac u medresi Muradiji i prisustvovao sam predavanjima alima izvanrednog, pobožnog, askete savršenog hadži šejha Hasan-efendije, obasuo ga Allah svojim oprostom i dodijelio mu ugodnosti svojih džennetskih bašči. Pa sam od njega dobio znanje i razne discipline znanosti i dao mi je idžazet (opu-nomoćio me) i dopustio da podučavam i saopćavam (znanje i informacije) onoliko koliko je u ljudskoj moći. Zatim sam se bavio podučavanjem u spo-menutom mjestu u medresi Svirac.

A ustrajao je na mom podučavanju između učenika onaj koga sam podučio morfologiji i sintaksi, retorici, logici, fikhu i usuli-fikhu, islamskoj skolastičkoj teologiji (kelam) i mudrosti (hikmetu) dok nije postigao isku-stvo i važnost. Pa je od mene zatražio idžazet da bude znano onima koji traže (učenicima) kakve je istine i činjenice dobio od mene, te da bude objašnjeno onima koji traže uputu do kakvih je suptilnih stvari dospio. Mislim na mog veleda hafiza Ahmeda Hilmiju, Allah ga učinio savršenim alimom, iskre-nim djelatnikom i uzdigao mu deredžu do stepena duhovnih osvjedočenja i učinio da dospije do stepena preciznog izučavanja i sačuvao od nevolja i pošasti, i omogućio mu sve želje. Pa sam ga opunomoćio (tj. dao mu idžazet) da podučava, kao što je mene opunomoćio, potvrdio i dao mi dozvolu moj učitelj/ustaz, prosvijetlio mu Allah mjesto prebivališta i očistio od grijeha njegovu nutrinu.

Hvala Alahu u potpunosti, a na Njegova Resula najvredniji salavat i najsavršeniji selam. Potpisao je idžazet mjeseca safera, godine 1299.23 po Hidžri. “ 24

Ključne riječi: h. hfz. Ahmed ef. Mulaibrahimović (Svirac), dokumen-ti, Gradačac, knjige

23 23. 12. 1881. – 21. 01. 1882. godine.24 Azra Gadžo-Kasumović, Idžazetnama A-4520/TO, Arhiva Medžlisa IZ-e Gradačac,

prijevod sa arapskog na bosanski, str. 1-2.

Nusret Kujraković248

Summary

Documents about mufti of Gradačac hajji hafiz Ahmed ef. Mulaibrahimović (Svirac)

The topic of this work is the presentation of documents (berat, idjazetnama, vakufnama, iznama, statesment) which are related to the mufti of Gradačac hajji hafiz Ahmed ef. Mulaibrahimović (Svirac). Mufi of Gradačac was one of the most influential and the most respectful figures in Bosnia and Herzegovina from the thirties of the 19th century and up to 1883 when he died. He belongs to the well known Gradačac’s family Muftić, which played very important role in the religious educational as well as cultural life of Muslims of Gradačac and surrounding areas. The docu-ments have extraordinary historiographical and cultural value, because they give relevant and reliable information about status and position, education, appointments and other feature from the life of Gradačac’s mufti and his-tory of Gradačac. These documents present an important contribution to the biography of Gradačac’s mufti hajji hafiz Ahmed ef. Mulaibrahimović (Svirac) and the study of cultural history of Bosnia and Herzegovina, espe-cially Gradačac’s history. Unfortunately, a significant number of presented documents, which were recorded in literature, have not been preserved.

Alen Kalajdžija

ELEMENTI KNJIŽEVNOJEZIČKE KOINE U NAJSTARIJOJ ALHAMIJADO PJESMI

“HIRVAT TÜRKISI” (1588/1589.)

Uvodna razmatranjaPjesma Hirvat(i) türkisi do danas ima status najstarije sačuvane bosan-

ske alhamijado pjesme, iz 1588. / 1589. godine, koju je prvi objavio Friedrich von Kraelitz (1911, 613-615) u časopisu Archiv für slavische Philologie. Iako je kod nas prvi značajan i sistematičan korak u prikupljanju i predstavljanju bosanskog alhamijado stvaralaštva obavio autorski dvojac Sejfudin Kemura i Vladimir Ćorović 1912. godine, dakle godinu nakon Kraelitzeva objavlji-vanje pjesme Hirvat(i) türkisi, u njihovoj (i ujedno prvoj) zbirci alhamijado pjesništva Das Serbokroatische Dichtunger bosnischer Moslims aus dem XVII., XVIII. und XIX. Jahrhundert najstariji alhamijado pjesnik nije naveden kao Mehmed (Erdeljac), već je najstariji dotada poznati autor, prema infor-macijama do kojih su bili došli ova dva historiografa, Muhamed Hevai(ja) Uskufi(ja).

Pjesama Hirvat türkisi zanimljiva je za historiografsko, književnohi-storijsko, lingvističko i filološko istraživanje, a u širem smislu od važnosti je za različite kultorološke studije u proučavanju različitih balkanskih naroda. S tim u vezi vrijedi zapaziti nekoliko interesantnih pojedinosti koje otvaraju mogućnost različitih interpretacija i tumačenja s obzirom na dataciju, loka-lizaciju, nominaciju i autorizaciju teksta pjesme te određena zapažanja u vezi sa filološko-lingvističkim podacima do kojih se došlo u analizi.

Zahvaljujući Friedrichu von Kraelitzu (1911, 613), naučna slavistička javnost još 1911. godine upoznala se prvi put sa ovom pjesmom. Kraelitz je, osim transliteracije pjesme, u kratkom pogovoru/komentaru dao i određeni broj historiografskih i filoloških podataka. Taj se komentar na ovome mjestu daje u cijelosti na izvornom, njemačkom jeziku. Važnost ovoga teksta uvjeto-vala i slobodan prijevod na bosanski jezik – budući da do danas u bosnistič-kim studijama nema cjelovita prijevoda ovoga njegova komentara:

Das obige kroatische Lied befindet sich in einer türkicshen Sammelhandschrift der k. k. Hofbibliothek in Wien (G. Flügel, Die

Alen Kalajdžija250

arab., pers. und türk. Handschriften der k. k. Hofbibliothek, Wien 1865–67, Bd. III, Nr. 2006, fol. 68). Sie enthält unter anderem außer dem erwähnten kroat. auch noch mehrere deutsche und ungarische Lieder. Nach der in dem Texte der Handschrift (fol. 78 v.) vorkom-menden Jahreszahl 997 der Hidschra (=1588/89 n. Chr.) stammt sie wahrscheinlich aus diesem Jahre, sicherlich wurde sie während der Regierung Sultan Murads III. (reg. 1574–1595) verfaßt. Diese Behauptung stützt sich auf den Umstand, daß eine chronologische Übersicht der osmanischen Sultane, die sich in der Handschrift auf fol. 69 v. u. 70 r. befindet, nur biz Sultan Murad III. reicht, von ihm also nur das Jahr seines Regierungsantrittes (982 der Hidschra = 1574. n. Chr.) verzeihnet ist. Der Schreiber bezw. Verfasser war, nach dem ausgesprochen europäishen Duktus der türk. Schrift zu schli-eßen, gewiß kein Türke. Höchstwahescheinlich war er ein Dolmetsch der türk. Sprache, dessen Heimat das südwestliche Ungarn oder Kroatien gewesen sein dürfte. Die Handschrift befand sich bereits im Besitze Sebastian Tangnagels (gest. 1636), ehemaligen Bibliothekars und Präfekten der k. k. Hofbibliothek in Wien.

[«Gore navedena hrvatska pjesma nalazi se u jednoj turskoj zbirci rukopisa Bečke hofbiblioteke1 (G. Flügel: Arapski, pezijski i turski rukopisi Biblioteke u Beču, 1865-1867, Bd. III, br. 2006, fol. 68). Ona sadrži, pored gore navedene hrvatske pjesme, isto tako, njemačke i mađarske pjesme). U tekstu rukopisa (fol. 78) nalazi se 997. godina po H., pa vjerovatno i ovaj rukopis potječe iz te godine. Vrlo vjerovatno, on je za vrijeme vladavine sultana Murada III (1574-1595) napisan i sakupljen. Ova tvrdnja podupire se time da se u zbirci na fol. 69 i 70 dolazi samo do sultana Murada III tako što su rukopisi hronološki poredani do godine njegova dolaska na vlast (982 po H = 1574). Na osnovu evropskog diktusa2 turskog jezika, može se zaključiti da ovaj pisac, odnosno sakupljač porijeklom nije bio Turčin. Vrlo vjerovat-

1 Hofbiblioteka je biblioteka u užem sklopu prinčevskih rezidencija. Nakon Prvog svjetskog rata hofbiblioteke pretvorene su u državne ili pokrajinske biblioteke, što je slučaj i sa Bečkom Hofbibliotekom (www.wikipedia.org - na njemackom jeziku; datum: 24. 11. 2008.)

2 U rukopisima se ova riječ odnosi na pokrete ruke kojom se piše i time se misli na njegov stil karakteristike ličnog pisanja (www.wikipedia.org - na njemackom jeziku; kategorija: Stilistika; datum: 24. 11. 2008.).

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 251

no bio je prevodilac turskog jezika, čije je porijeklo iz jugozapadne Mađarske ili iz Hrvatske. Rukopisi su se već bili nalazili u posjedstvu Sebastiana Tengnagelsa (umro 1636.), nekadašnjeg bibliotekara i pre-fektora3 Hofbiblioteke u Beču.»]

Imenovanje pjesmeNaslov pjesme u skoro svim nama poznatim zbirkama alhamijado

pjesništva nosi naslov Hirvat türkisi (Nametak, 1981, 57) ili Hirvati tür-kisi, prema (pod)naslovu datom na turskom jeziku na samome početku rukopisa pjesme, premda ju je Kraelitz (1911, 613) naslovio bez posebnoga konkretnog imenovanja kao “Kleine Mitteilungen” – Ein kroatisches Lied in türkischer Transkription aus dem Ende des XVI. Jahrhunderts. U novije vrijeme, međutim, u nauci se, bez ikakva posebnog i valjanog razloga, pojavio i naslov Ah nevista, duša moja (Huković, 1997, 30), dat prema početnim stihovima pjesme.

Imajući u vidu činjenicu da sami autor pjesme bosanski glas ć bilježi arapskim grafemom kef, što je ujedno bila praksa manje-više preovlađujuća u bosanskoj alhamijado književnosti, naslov pjesme trebao bi glasiti Hirvat türćisi, ukoliko bi se ona čitala bosanskim arebičkim pravopisom, kako je dosljedno sproveden u ostatku pjesme. Naziv türćisi u vezi je sa turskom lek-semom türkü, što znači narodni, folklorni (up. Tuna, 2005), pa bi modifici-rani prijevod naslova pjesme trebao glasiti hrvatska narodna pjesma, prema uzoru na turski jezik, odnosno Hrvatska turćija, kako je to već bio uradio i Kraelitz (1911, 613), navodeći u fusnoti da turska sintagma chirvat türkisi doslovno znači hrvatska pjesma, bez preciziranja da pridjev türkü u turskom jeziku znači narodna pjesma. Naime, u našoj starijoj književnosti pojavljuje se i naziv turćija, kao što navodi i Đinđić i dr. (1997), ali sa oblikom turčija, što znači narodna, usmena pjesma. Prema tome, turćija je narodna pjesma (pisanog ili usmenog karaktera).

Postoji, međutim, još jedna mogućnost tumačenja ovoga pojma, a to je da leksem türkü označava narodnu pjesmu koja se pjeva (up. Đinđić i dr. 1997). Ako je to tačno u ovome slučaju, onda je pjesma Hirvat türkisi pjevana kao usmena pjesma, što čak ne isključuje i upotrebu nekih muzičkih instrumenata, ili pjevanja «solo», pa se njezino zapisivanje može odnositi na određenu situaciju u kojoj ju je, onda, neslaven zabilježio, slušajući je u izvedbi pjevača. Da bi to uistinu moglo biti istinito, potvrđuje metrički

3 Naziv za administrativnu službu u značenju upravnika, voditelja, načelnika, šefa.

Alen Kalajdžija252

osnov pjesme koji je dat u epskom osmercu, gdje se iza četvrtog sloga pojav-ljuje stanka, tzv. cezura: Ah nevista || duša moja / Daj mi se da || obveselim..., kao i činjenica da je Kraelitz u svojoj transliteraciji naveo u pretposljednjem stihu glagol zagudjeti: Ovu Pesmu Mehmed zagudi.

Također, otvoreno je pitanje u datom slučaju da li se grafem kef, koji je upotrijebljen u označavanju riječi u naslovu türkisi, može čitati sa ć, zato što je njen naslov dat zapravo na turskom jeziku. Prema tome, ako se drži kriterija izvornosti jezika, onda se pjesma, bez sumnje, treba čitati kao Hirvat türkisi. Ako se pjesma daje prema bosanskom arebičkom pravopisu, čita se Hirvat türćisi, za što, međutim, nema opravdanosti budući da je po gramatičkom nastavku –si vidljivo da je naslov napisan na turskom jeziku. U prijevodu na bosanski jezik pjesma bi se, dakle, mogla nasloviti kao Hrvatska turćija.

OrtografijaPravopis kojim je pjesma pisana uglavnom je dosljedan i konzisten-

tan, što se nije često dešavalo u alhamijado stvaralaštvu, posebno onome starijem, tako da, npr., prepisivač razlikuje afrikate, kakav je bio rjeđi slučaj u alhamijado pjesništvu, pošto se često za č i ć upotrebljavao arapski grafem džim ili kef za ova dva glasa. Pored toga, jasna je upotreba grafema za glasove kojih nema u arapskom jeziku, npr. za ž, č, c, p, koji se pišu na sljedeći način: ž kao re sa dvjema tačkama iznad; č piše kao ha sa dvjema tačkama ispod; c isto kao grafem č, bilježi se grafemom ha, ali sa trima tačkama ispod; p se bilježi grafemom ba sa dvjema tačkama ispod. Pisac ortografski distancira kef od kafa tako što kef ima funkciju glasa ć, a kaf glasa k. Pored toga, autor redovno vokalno r piše u sekvenci sa vokalom i, kao ir, otkuda dolazi čitanje i samoga naslova Hirvat, odnosno leksema sirce, sirdit, girlim.4 Vokali su pisani kombinacijom hareketa i pisanjem pojedinačnih vokala posebnim slovima. Tako je a pisano elifom ili grafemom he, o i u pisani su vavom, e je pisano sa he, a i grafemom ja. Vidljiva je nekonzistentnost u pisanju vokala a, koji se piše dvojako, pa na samom početku a na kraju riječi u sintagmi duša moja jednu piše sa elifom a drugu sa grafemom he. Problem je u ovom sluča-ju što se na dva mjesta zbog nekonzistentnosti pisanja vokala a riječi mogu čitati različito, što na neki način može izazavati nedoumice i dovesti do pogrešnih zaključaka, što se posebno vidi u riječima svagde/svagda i obden/4 Pisanje vokalnog r u sekvenci sa i- moglo bi se uzeti kao potvrda mišljenju da je zapi-

sivač pjesme bio neslavenskog porijekla, ali je takav stav problematičan zbog toga što se u brojnim starijim arebičkim rukopisima pisanje vokalnog r bilježi identično.

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 253

obdan. I jedna i druga riječ zapisane se pomoću fethe, hareketa koji dolazi iznad konsonanta d. U obama slučajevima različito čitanje može dovesti do različitih lingvističkih interpretacija: u leksemi svagde – e se može tumačiti kao ekavski refleks jata, a obden – kao tipično kajkavski oblik u kojem je e nastalo od poluglasa prednjeg reda Ь. Ipak, posmatrajući ostale primjere pisanja vokala e i a, moglo bi se zaključiti da se spomenuti primjeri čitaju kao vokal e, pošto u drugim primjerima, pored obilježavanja vokala a fet-hom, pojavljuje se i grafijska oznaka ili elifa ili nekada grafema he (premda ova druga upotreba nije dosljedna pošto se nekada e čita pomoću upotrebe fethe i grafema he), što se može tumačiti kao signal za takvo čitanje vokala e, a ne vokala a. Rukopis pjesme dobro je čitljiv, s obzirom na to da je najstariji alhamijado tekst.

Postoji još jedna bitna karakteristika pisma, a to je da autor upotre-bljava interpunkcijske znakove za obilježavanje strofa, što može upućivati na razvijen kulturni stepen grafije. Također, primjetno je vezivanje akcenatskih cjelina, što je općenita osobina grafije alhamijado književnosti, ali i bosanske ćirilice – bosančice.

Književnojezička koine i predstandardni idiomLingvistički karakter ove pjesme potvrđuje činjenicu da se već u prvim

– i svakako mlađim, kasnijim – sačuvanim spomenicima bosanske alhamija-do književnosti, u kojoj je posebno mjesto imala upravo poezija, pojavljuje svojevrsna književnojezička koine. To istovremeno znači da tokom kon-stituiranja književnojezičkog izraza postoji ustaljena jezička praksa koja će omogućiti valjano funkcioniranje takvoga književnojezičkog izraza. Pored toga, ta činjenica u konkretnom slučaju može upućivati na to da pjesma Hirvat türkisi, iako do danas najstarija sačuvana alhamijado pjesma, vje-rovatno nije najstarija pošto je moguće da neke starije pjesme nisu uopće sačuvane ili da do danas nisu pronađene. Također, ako se alhamijado pjesniš-tvo posmatra kao narodno stvaralaštvo, nastalo prvenstveno po uzoru na usmeni diskurs, onda nema dvojbe u smislu starosti ovoga književnog izraza pošto je ključna činjenica ove književnosti umjetnička intencija, a ne grafija na kojoj je zabilježena. Književnojezička koine predstavlja predstandardni idiom u određenom formalno-poetičkom smislu – kakav je poetski diskurs alhamijado književnosti. Ovaj poetski izraz treba se posmatrati u sklopu specifičnih okolnosti nastanka ovoga jezičkog stvaralaštva.

Ključni kriterij izdvajanja alhamijado književnojezičkog izraza jeste njegova arebička grafija, koja je najuočljiviji element onoga što karakterizira

Alen Kalajdžija254

ovaj jezički izraz. Na taj način, postojanje grafijskog sistema jedne pismenosti potvrđuje formalni karakter predstandardnog idioma. Međutim taj kriterij nije lingvistički relevantan kada je u pitanju konstituiranje jezičke koine, koja posjeduje specifične ekstralingvističke osobine i jezičke zakonomjerno-sti koje sudjeluju u njezinoj specifičnoj fizionomijii. Kao specifične ekstra-lingvističke osobine, uza spomenuti arebički grafijski sistem, u prvom redu treba naglasiti vremenski kontinuitet, koji se može pratiti od kraja XVI st. do početka XX st.5 Također, ovaj književnojezički izraz ima i prostorni kon-tinuitet, ponajprije začet u zapadnoštokavskoj dijalekatskoj osnovici, koja će se širiti i sužavati u skladu sa brojnim ekstralingvističkim faktorima. U okviru prostornoga kontinuiteta, a preko vremenske vertikale, može se pra-titi proces jezičkih interferencija u bosanskoj alhamijado književnosti koje se sa dijalekatskog stanovišta polariziraju kao novoštokavske jezičke osobine zapadnog i južnog tipa, od kojih je prva arhaičnija i statičnija, a druga pro-gresivnija i dinamičnija. Dodir ovih dvaju organskih koncepata omogućit će nastanak svojevrsne književnojezičke koine, sa upotrebom nekih od do-minantnijih oblika i osobina jedne ili druge organske provenijencije, što će vremenom označiti i proces nastanka anorganskih osobina koje će konačno oblikovati književnojezičku koine.

Formiranje književnojezičke koine imalo je svoje unutarnje zako-nomjernosti i specifične, strogo lingvističke integrirajuće faktore koji su se realizirali na svim jezičkim nivoima. Posebno dominantan element knji-ževnojezičke koine bio je specifičan refleks jata, koji se u alhamijado izrazu pojavio u vidu ikavskoga manira i mješovitog ikavsko-ijekavskog refleksa kao posljedica dodira dvaju dijalekatskih organskih idioma zapadnog i južnog tipa. Drugim riječima kazano, jezičke osobine koje se međusobno polariziraju s obzirom na njihovo dijalekatsko porijeklo a istovremeno pokazuju proces međusobnih jezičkih interferencija zabilježenih na fonet-sko-fonološkoj, morfološkoj, i u manjoj mjeri leksičkoj i sintaksičkoj razini, potvrđuju prirodan proces prodiranja i miješanja različitih jezičkih osobina koje se vremenom neutraliziraju. To što postoje konkretni primjeri gdje se čak u jednoj pjesmi ili nekom drugom spomeniku događa nekonzinsten-tnost jezičkog izraza, kakvo je, npr., miješanje jata, očuvanje ili neutralizacija među parovima afrikata, oblik glagola moći za, npr., 3. l. jd. = može/more i sl. samo potvrđuju „normalan“ jezički proces predstandardnog idioma koji

5 Treba napomenuti da do danas pisanje bosanskog jezika na arebici nije prekidano. Međutim takvo savremeno bilježenje ne odgovora kategoriji književnojezičke koine, koja je primarno predstandardnog tipa.

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 255

treba zadovoljiti jezičke potrebe i imati vrlo konkretnu primjenu u ne uvijek kompaktnim dijalekatskim/govornim zajednicama.6 To što je ovakvom tipu predstandardnog idioma potrebna odgovarajuća jezička politika ne govori o njegovoj nerazvijenosti već ga se potvrđuje za predstandardni idiom koji će usljed unutarnjih jezičkih zakonomjernosti formirati specifičan razvojni put što će bitno obilježiti književnojezička koine koja je opet u znatnoj mjeri ovisna od brojnih ekstralingvističkih faktora. Ti ekstralingvistički faktori pojavljuju se kao nesvjesna i svjesna pojava u procesu konstituiranja predstandardnog idioma i njegove jezičke koine, kako potvrđuje građa u alhamijado pjesništvu, i u konkretnom slučaju u najstarijoj sačuvanoj pje-smi Hirvat türkisi.7 Nesvjesni ekstralingvistički uvjetovani elementi koji se integriraju u predstandardni idiom i sudjeluju u formiranju koine alhamija-do pjesništva jesu oni koji su na terenu, najčešće u razgovornom diskursu, nastali kao posljedica dodira predstavnika različitih organskih idioma. To se može dešavati u slučajevima kada u piščevu ili prepisivačevu idiolektu izbijajaju njegove organske i novonastale, novoprimljene osobine koji dolaze usljed preseljavanja, kontakata sa predstavnicima drugačijega govornog tipa, npr. boravak izvan svoga jezičkog prostora ili odlazak u vojne pohode na drugo govorno i dijalekatsko područje, učenjem i prevođenjem i sl. Svjesni ekstralingvistički uvjetovani jezički elementi koji sudjeluju u formiranju književnojezičke koine najprije se mogu pojaviti kao posljedica njegovanja jezičkog manira, što je bila tipična osobina naše starije književnosti, npr. u Bosni je to slučaj sa bosanskom srednjovjekovnom književnošću religij-skoga i svjetovnog tipa (up. Kuna, 2008), koji će sudjelovati u formiranju bosanske redakcije stsl. jezika i specifičnoga izraza starobosanskoga jezika, te kasnije u osmanskom dobu to je slučaj sa franjevačkom književnosti (up. Kuna, 1971; Kuna, 1972), a u Hrvatskoj, odnosno Dalmaciji ta se koine javlja u čakavskom književnom krugu (up. Moguš, 1993). U alhamijado književnosti njeguje se specifičan ikavski manir, kao direktna posljedica

6 I danas se u jednom govornom činu kod savremenih govornika može uočiti viševa-rijantna upotreba određenih leksema sa specifičnim fonetskim ili morfološkim izra-zom, kakva je, npr., kafa i kahva i sl., što predstavlja «normalan», ali ne i standardan jezički kontekst, te u skladu s time i u slučaju predstandardnih idioma, kao i u živim dijalekatskim sredinama bosanskoga jezika.

7 Fenomen nesvjesnog i svjesnog prodora jezičkih osobina u predstandardnom idiomu alhamijado književnosti može se uporediti sa srednjovjekovnom književnojezičkom praksom koja poznaje pojam redakcije i recenzije, gdje je redakcija produkt nesvesnog jezičkog utjecaja pisara, zapisivača, prepisivača, a recenzija produkt svjesnog.

Alen Kalajdžija256

vremenskog i prostornog kontinuiteta ovoga bosanskog predstandardnog idioma. Kao posljedica vremenskog kontinuiteta, na jezičkoj razini ona se prati kroz dominantni ikavski refleks jata od književnojezičkoga bosanskog srednjovjekovlja do XIX st., a kao posljedica prostornoga kontinuiteta, ona se pojavljuje u zapadnoj štokavštini, koja će se vremenom povlačiti pred istočnim, odnosno za bosanski jezik relevantnijim južnim, hercegovačkim novoštokavskim progresivnim tipom. Dalje, budući da se jezikom alhamija-do književosti kod nas slabo bavilo, to ne znači da u alhamijado književnosti ne postoje još neki oblici manira koji će sudjelovati u procesima formiranja književnojezičke koine. To upravo potvrđuje jezička građa u samo jednoj pjesmi, kakva je i najstarija Hirvat türkisi.

Tipologija jezičkih osobina u kontekstu književnojezičke koineU pjesmi Hirvat türkisi može se uočiti nekoliko različitih tipova jezič-

kih osobina. U prvom redu to su: 1. osobine koje su netipične za izvornoga govornika datoga jezika8; 2. osobine koje potječu usljed različitog čitanja i nekonzistentnosti ortografije u nekim slučajevima; 3. osobine koje potječu od različitih i dijalekatski prepoznatljivih elemenata.

Iako je već nešto kazano o problemu grafije i različitom čitanju usljed nekonzistentnosti pravopisa, ovaj fenomen zaslužuje posebnu pažnju u istraživanju jezičkog izraza ove pjesme. On, naime, može biti posljedica formiranja različitih zaključaka u vezi sa prisustvom jezičkih osobina. To se u prvom redu odnosi na fenomen kajkavizama u pjesmi, koje je prvi zapa-zio Muhamed Huković (1997, 30), ustanovljujući da se u pjesmi prepliću „čudne“ jezičke osobine „...ali i glagolski oblik izgubil sam te, prosim tebe, osobine bliske kajkavštini“. Pored toga, u prilog tvrdnji da se radi o tipičnoj kajkavskoj osobini još bi prije mogla upućivati činjenica da je autor zabilježio oblik obden, u kojem je došlo do vokalizacije mehkog poluglasa u e, kako je glasila promjena u širem kajkavskom narječju. Međutim problem ovoga tumačenja nije u tome što su u pjesmi primijećeni kajkavski elementi, što bi donekle uistinu moglo biti neobično i bez presedana u alhamijado stva-ralaštvu. Problem je što je prepisivač ovaj oblik – kako je već ranije kazano – zabilježio „fethom“, kao što je to učinio i u primjeru riječi svagde. Ako su uistinu po porijeklu izvorni oblici priloga obden i svagde, onda se oba ova fenomena trebaju i mogu smatrati kajkavskim osobinama, gdje se u drugom

8 O ovome fenomenu nešto više bit će kazano u okviru problema netipičnih jezičkih konstrukcija tipa izišlo duša i sl.

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 257

primjeru pojavljuje ekavska zamjena jata, kako je opet svojstveno širem kaj-kavskom narječju. U tom kontekstu i konstrukcije izgubil sam, prosim tebe mogle bi ući u repertoar kajkavskih obilježja, kao i primjer upotrebe ekavske zamjene jata u riječi pesma. U protivnom, navedeni primjeri ne moraju stro-go biti kajkavski, od kojih prvi može biti zapadnoštokavski oblik, u kojem nije došlo do vokalizacije finalnoga -l u glagolskom pridjevu radnom: izgu-bil, a konstrukcija prosim tebe može biti kajkavska ako u upotrijebljenom primjeru ima značenje glagola moliti, kako je zabilježeno u trećem stihu iste strofe u kojoj se pojavljuje glagol prositi: obden, obnoć molim tebe. Isto tako, kajkavska bi upotreba leksema obnoć trebala glasiti obnoč, a u pjesmi je ona štokavska: obnoć. Osim toga, da je u pitanju kajkavska osobina, moglo bi se pretpostaviti da će uz glagolski pridjev radni biti upotrijebljen i oblik enklitičkoga glagola biti: jesam kao sem (očekivano bi bilo: izgubil sem). No, u pjesmi je zabilježen enklitički oblik sa vokalizacijom mehkog poluglasa u a, kako odgovara stanju u štokavskim govorima (sam).9 Na osnovu datih zapažanja, evidencija kajkavskih osobina, uza sve spomenute probleme, svela bi se na sljedeće primjere: svagde, prosim tebe, izgubil, obden, pesma.

Ako bi bilo prihvatljivo čitanje u kojem se u dvama primjerima (obden i svagde) „fetha“ iznad d čita kao e (kako je inače uobičajeno u našim are-bičkim tekstovima), onda bi se moglo kazati da je pjesma u sebi integrirala štokavske i kajkavske osobine. Međutim u takvom zaključku treba biti vrlo oprezan, posebno stoga što je ključna riječ koja direktno upućuje na kaj-kavsko porijeklo leksema obden. Ovako, ostaje otvoreno pitanje da li se ova leksema treba čitati kao obden ili kao obdan. Zbog izraženih sumnji i nesi-gurnosti, tumačenje jezičkih osobina pjesme može se pratiti i na drugi način: preko književnojezičke koine koja u sebi integrira osobine dvaju osnova novoštokavštine: zapadne i istočne. Ovaj metodološki model ne narušava lingvistički utemeljen koncept, pošto bi on isto tako mogao uključivati knji-ževnojezičku koine koja integrira štokavske i kajkavske osobine.

9 Ova činjenica ne mora ići u prilog činjenici da oblik «izgubil» nije kajkavski zbog toga što je i u starijoj hrvatskoj literaturi predstandardnog tipa bilo primjera kombiniranja kajkavsko-štokavskih osobina, kako potvrđuju primjeri iz «Latinsko-talijansko-njemačko-dalamtinsko-mađarskog rječnika» (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum) Fausta Vrančića iz 1595. godine, koji je nastao upravo nekoliko godina nakon pjesme Hirvati türkisi. Inače, Vrančić pojam dalma-tinskog jezika podrazumijeva po geografskoj oblasti koja obuhvaća srednjojužnosla-venski/zapadnobalkanski slavenski prostor koji je danas pokriven četirima standar-dnim jezicima.

Alen Kalajdžija258

Dakle, književnojezička koine u pjesmi može se posmatrati sa dva stanovišta: 1. književna koine koja integrira kajkavsko-štokavske osobine i 2. književna koine koja integrira zapadnoštokavske i istočnoštokavske osobine. Budući da je već nešto kazano o kajkavskim osobinama pjesme, ukoliko se one kao takve prihvaćaju, treba obratiti pažnju na mogućnost prisustva razli-čitih štokavskih osobina, zapadnog i istočnog tipa. Pjesma, generalno, posje-duje opće štokavske osobine: u fonetici (inventar fonema), prozodiji (raspo-djela klitika), flektivnoj morfologiji (tvorba, značenje i upotreba gramatičkih nastavaka), morfonologiji, sintaksi (istina, zbog poetičko-metričkih razloga sintaksa je u pojedinim slučajevima izložena određenim devijacijama, što se može kazati i za oblike), leksici (koja je u cijelosti slavenska i štokavska, izu-zev jednog orijentalnog antroponima – Mehmed) i glagola prositi u značenju „moliti“, koji bi mogao upućivati na kajkavsko ili zapadnoštokavsko porije-klo, ili se upotreba datoga glagola može tumačiti značenjem „zaprositi“, što bi moglo biti i uopće štokavske i srednjojužnoslavenske provenijencije.

Kao opće štokavske osobine uočavaju se oblici kao što su, npr.: oči; obnoć; enklitika glagola jesam: sam; oblici glagola htjeti; oblik imperativa: daj; oblici ličnih i prisvojnih zamjenica i dr. Među općeštokavskim treba shvatiti i česticu –m, koja dolazi uz prilog dokle–. Ovo –m najvjerovatnije je nastalo od partikule –n, koja se pojavljuje kao općeštokavska čestica.10

U pjesmi se, međutim, uočavaju i po svom dijalekatskom porijeklu specifični oblici i konstrukcije koje pripadaju fondu tipičnih zapadnoštokav-skih osobina. U tom slučaju najfrekventniji i najdominantniji jeste ikavski refleks jata, koji se pojavljuje u primjerima leksema: nevista, svit, cvit i živit. Pojavljuju se i ekavizmi: svagde11 i pesma, koje je ipak teško tumačiti što-kavskim, osim ako nije u pitanju trag istočnoštokavskih ekavskih govornih zona, za što nema konkretnijeg povoda za prihvatanje takvog stava. One kao takve nisu problematične, nego je diskutabilno otkuda dolaze ako su istočnoštokavskog tipa. Od zapadnoštokavskih osobina pojavljuje se oblik izgubil, kako je već kazano u vezi sa ovim oblikom, koji ne mora biti tipično kajkavski. Zapadnoštokavski je upotrijebljen glagol ljubiti, koji se u pjesmi

10 Ovdje bi se ovo –m eventualno moglo čitati i kao enklitika mu, pošto u rukopisu ima nečitko zabilježen znak iznad grafema „mim“, a koji bi mogao upućivati na „dammu“, iako broj slogova ne ide kao prilog ovoj mogućnosti.

11 Oblik svagde prihvata se ako se čita i prihvata oblik obden. Ako se odluči za drugačije čitanje, tj., ako je obdan, onda je svagda. Dakle, ovaj se oblik uzima uvjetno i u tran-sliteraciji treba biti dosljedan i konsekventan.

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 259

bilježi kao: jubim (Iz srca ja tebe jubim)12. Oblik upitne zamjenice za neživo u pjesmi je zapadnoštokavske provenijencije: što, za razliku od istočno-/južnoštokavskog šta, koje znači neživo i općeupitno. U pjesmi ova zamjenica ima općeupitno značenje i funkciju veznika: (Od žalosti ne znam što činim).

Tipičnija osobina istočnoštokavske provenijencije jeste upotreba leksema jošt (< jošte), koja bi u zapadnoštokavskoj oblasti glasila jošć < jošće (up. HER, 2004, 367, knj. 4). Također, istočnoštokavska (južnoštokavska) osobina jeste razlikovanje afrikata č i ć, koji su u pjesmi jasno razgraničeni.

Prema tome, ova pjesma predstavlja tipičan primjer spomenika pred-standardnog idioma koji je objedinio različite jezički markirane jedinice koje pripadaju različitim registrima i organskim idiomima koji su koegzistirali u određenom vremenskom periodu i na nekompaktnom teritoriju jednoga jezika podijeljenog dijalekatski, pa čak i po narječjima.

Osnovno značenje sadržaja teksta pjesmePrimjer umjetničkog literarnog stvaralaštva vidljiv je i u ovoj naj-

starijoj alhamijado pjesmi, zahvaljujući upravo pjesnikovom sposobnošću da pokrije, odnosno da pojedina značenja leksema prenese na neke druge lekseme.

Tako, primjer semantike glagola «prositi» ovdje je od posebne važ-nosti, pošto ona omogućuje specifično tumačenje cjelokupne pjesme. Glagol «prositi» kao specifičan kajkavski leksem uključuje značenje glagola moliti. Međutim ovaj glagol, pored njegova drugog značenja – značenja traženja pomoći, milostinje i sl., ima i značenje predlaganja braka, i to, kako je uobiča-jeno, ponuda braka upućena djevojci od strane muškarca, momka. U pjesmi se ovaj glagol može tumačiti na sva tri načina: 1. značenjem traženja milosti, 2 značenjem glagola moliti i 3. značenjem predlaganja braka – zaprositi. Prvo je značenje najšire, ali kao takvo ne može biti kajkavski specificirano. Drugo je značenje sa kajkavskom prepozicijom, ali ne mora biti apsolutno tačno i neopozivo. Posrijedi bi, izgleda, moglo upravo biti upotrijebljeno ovo posljednje značenje – značenje ponude braka. Nekoliko je dodatnih razloga za povod ovakvom tumačenju. Pjesma posjeduje ponavljajući stih: Daj mi se da obveselim/poveselim, gdje bi se upravo glagol «dati se» trebao vezati za glagol «udati se», budući da je ovaj oblik u vezi sa glagolom «dati se» (u + 12 Ovaj bi se oblik mogao, pak, tumačiti i kao čakavski relikt, što bi moglo dodatno

usložiti problem jezičkog izraza pjesme. Međutim kako nema drugih jezičkih osobina koje bi mogle ići u prilog čakavskom adstratu – izuzimajući pri tome ikavsku zamjena jata – mišljenja sam da se radi o zapadnoštokavskoj prevenijenciji ovoga oblika.

Alen Kalajdžija260

dati se), pa spomenuti stih refren znači: udaj se za mene pa da se razveselim, da postanem, budem veseo. Još jedna leksema ide u prilog ovome mišljenju: «nevista», leksema čije je prvo značenje «ona koja se udaje» (up. HER, 2004, knjiga 7, 20). Prema tome, cijela pjesma treba se razumjeti kao poziv djevojci za sklapanje braka, što se vidi i iz pjesnikovih komentara da oni neće dugo živjeti i da mu je želja grliti je, pošto u patrijarhalnom društvu seksual-ni osjećaj i erotski senzibilitet svoju puninu dobijaju tek u braku. Posljednja strofa u pjesmi, naizgled nedorečena, mogla bi se protumačiti i kao dijalog među mladima: «Gizdava si» - on veli - u značenju lijepo si sređena, dotjera-na, uljepšana, ukrašena, nakićena (za svadbu), a ona njemu odgovara: «giz-dav budi» – i ti se dotjeraj, sredi, nakiti (za svadbu) te ona dodaje «što ću istom, / zdrav mi budi» - šta sada mogu, udajem se za tebe – sa optativnim: zdrav mi (i živ) bio.

Hronologija, lokalizacija i autorstvoMeđu prvim problemima u vezi sa ovom pjesmom ističe se pitanje

hronologije, odnosno pokušaja vremenske lokalizacije njena zapisivanja. Relevantni istraživači alhamijado književnosti (Balić, 1973, 130; Nametak, 1981, 8, 59; Huković, 1997, 30) pjesmu preuzimaju od Friedricha von Kraelitza, na osnovu čijega su podatka saglasni, s time da je pjesma nastala najvjerovatnije 1588./1589. godine. U slučaju da Kraelitz nije tačno datirao pjesmu s obzirom na godinu njezina nastanka ili zapisivanja, budući da je godinu nastanka pretpostavio prema upisanoj hidžretskoj godini na jednoj stranici medžmue u kojoj je zabilježena i ova pjesma, u historiografskom smislu relevantno je poznavanje određenih elemenata na osnovu kojih je ovaj autor pokušao precizirati ne samo širi historijski okvir (što je, izme-đu ostalog, naveo u samom podnaslovu objavljenog teksta pjesme), nego i pokušao ustanoviti godinu njezina nastanka. Sa stanovišta proučavanja historije bosanske alhamijado književnosti relevantno je da je ustanovljen period nastanka rukopisne medžmue, koji se smješta u posljednji kvartal XVI st. Prema tome, ova pjesma predstavlja najstariji rukopisni primjerak bosanske alhamijado književnosti.

Sljedeća zanimljivost u vezi sa pjesmom tiče se njene ubikacije, odno-sno utvrđivanja mjesta njezina nastanka. Opet je relevantni naučni izvor Friedrich von Kraelitz, koji, međutim, pjesmu nije lokalizirao na prostoru Erdelja, kako su to učinili neki naši istraživači i historiografi alhamijado književnosti. Među njima je i Smail Balić (1973, 130), koji je, analizirajući

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 261

ovaj problem i, kako pokazuju podaci, prvi u bosnistici pokušao dati odgo-vor na neka pitanja koja se postavljaju u vezi sa još preciznijim pokušajem ubikacije i autorstva pjesme u odnosu na podatke koje je dao još Friedrich von Kraelitz (1911: 613-615). Međutim problem Balićeve lokalizacije pje-sme tiče se činjenice da on ne navodi otkuda preuzima podatak da je pisac, odnosno zapisivač pjesme iz Erdelja, kako prema historijskim izvorima tako ni prema samome karakteru teksta rukopisne medžmue u kojoj se nalazi ova pjesma. Jedina činjenica koja bi mogla upućivati na porijeklo Balićeva zaključka o mjestu nastanka pjesme jeste ta da on u fusnoti navodi mišljenja dvaju mađarskih znanstvenika – Antona von Gevaya i Ferenca Toldyija, od kojih je prvi autorstvo zbirke pripisao određenome Mehmedu, spomenu-tom u pjesmi Hirvat(i) türkisi, dok je drugi, smatrajući tačnim Gevayevo mišljenje, autora pjesme (i medžmue) imenovao Mehmedom Devenyijem. Iz datih podataka proizlazi zaključak da je Balić nastanak pjesme (i zbirke uopće) locirao u Erdelj, nazvavši autora pjesme Mehmedom Erdeljcem.

Pogleda li se sa određene vremenske distance, Balić je – kako to barem potvrđuje bosnistička praksa – uspio inaugurirati bosanski naziv za autora pjesme Hirvat(i) türkisi, vjerovatno u pokušaju neutraliziranja hungarizacije date pjesme i zbirke. Međutim upitan je pokušaj utvrđivanja geografskog porijekla zbirke u Erdelju, usljed čega je došlo do nacionalno-romantičke mistifikacije i političke naturalizacije same zbirke i pjesama koje su zabilje-žene u njoj, među kojima je zabilježeno i nekoliko mađarskih i njemačkih pjesama.13 Činjenica jeste da je historijski prostor Erdelja ono što je Balić (1973, 130) precizirao kao prostor Siebenburga, kako se on naziva na nje-mačkom jeziku, odnosno Sedmograđa, kako glasi njegov naziv u našem pri-jevodu. Današnji prostor Erdelja obuhvaća dio rumunske državne teritorije, poznat pod imenom Transilvanija (Mala enciklopedija, 1959, 446). Uvidom u historijske karte (npr. Ihsanoğlu, 2004) vidljivo je da je nekadašnji Erdelj, a posebno onaj krajem XVI st. predstavljao prostor na tromeđi između Vlaške, Mađarske i Rumunije. Osim toga, ova oblast, pored toga što je bila zanimljiva po izrazito jakom prisustvu pristalica protestantskoga kršćan-skoga učenja, nikada nije bila dio Osmanskog carstva, već je bila manje-više

13 Ova činjenica potvrđuje, s druge strane, rasprostranjen princip pisanja arebicom u evropskim jezicima, kakvi su u datom slučaju još njemački i mađarski, pored pojave zabilježene i u drugim dijelovima srednje i jugoistočne Evrope – Grčke, Albanije, Poljske, Bjelorusije (up. Nametak, 1981, 8), ne naglašavajući u ovom slučaju među evropskim jezicima najrasprostranjeniju pojavu pisanja arebicom posredstvom Osmanlija na bosanskom jeziku.

Alen Kalajdžija262

nezavisna ili u vazalnom položaju od Osmanlija ili Mađara (Ihsanoğlu, 2004, 43-44). Dodaju li se tome činjenice da se u pjesmi – prema nekim pokaza-teljima – upotrebljavaju kajkavski elementi te da je nazvana hrvatskom pje-smom, jasno je da postoje zanimljive i istovremeno kontradiktorne činjenice u vezi sa lokalizacijom ove pjesme.

Što se tiče samoga imenovanja i kvalifikacije pjesme hrvatskim atribu-tom, u ovom slučaju vjerovatno je u pitanju regionalni karakter imenovanja, mada je neobičan razlog zašto je autor tako naziva, budući da nema bitnije veze između hrvatskog i erdeljskog prostora. To bi moglo značiti da pjesma nije nastala u Erdelju. S druge strane, neki jezički elementi upućuju upravo na tipično hrvatske osobine kajkavske provenijencije koje se mogu okarak-terizirati kao tipične hrvatske regionalne i dijalekatske karakteristike. Pored toga, ukoliko se radi o prepisivaču pjesme koji je neslavenskog porijekla, moguće je da je pjesmu naslovio po jeziku koji mu je bio poznat kao hrvatski jezik, bez obzira na druge mogućnosti imenovanja jezika u tome periodu. Također, ono što bi eventualno moglo ići u prilog činjenici da je pjesma na neki način bliska Mađarskoj, tj. da je nastala na mađarskom prostoru ili da je eventualno njezin autor Mađar14 – kako su to tvrdili Gevay i Toldy – jeste činjenica da je stara, povijesna Hrvatska, predstavljala uži geografski, pa može se kazati i kajkavski prostor sa Zagrebom kao kulturno-političkim centrom toga prostora, koji je već duži vremenski period bio podređen i kao takav poznat Mađarima.

Autorstvo pjesme, prema Balićevu tumačenju zasnovanom na opreci mišljenju spomenutim mađarskim znanstvenicima, a na osnovu eksplikacije autorova imena u posljednjoj strofi, pripisano je nekome Mehmedu. U nauci još uvijek nije poznato da li je pisac, odnosno zapisivač pjesme istovremeno bio i njezin autor, ili se naprosto radi o slučaju zabilješke nečije, već postojeće pjesme u medžmui. Postoje dvije mogućnosti u vezi s time. Jedna je da je isti njezin autor Mehmed, koji ju zapisuje, i druga, da je zapisivač ili prepisivač pjesme neka druga osoba, koja bi mogla biti nejužnoslavenskoga porijekla. Već je Friedrich von Kraelitz (1911, 615) pretpostavio da pisac medžmue nije Turčin, već da je porijeklom iz mađarskog ili hrvatskog prostora, dajući taj zaključak na osnovu diktusa, tj. vlastitog stila i načina pisanju u vlastitom rukopisu, zabilježenog u zbirci. (U skladu sa ovim stavom i znanstvenim 14 U prilog takvoj pretpostavci mogli bi ući i morfo-sintaksički oblici koji bi se mogli

opravdano smatrati neslavenskim, dok s druge strane, neki drugi oblici upravo potvr-đuju specifikum bosanskog jezičkog koine pretežnog štokavskog tipa objedinjenog u jednoj relativno kratkoj narodnoj pjesmi ljubavne provenijencije.

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 263

pristupom, diktus bi u bosnističkim istraživanjima rukopisnog naslijeđa koje pripada korpusu predstandardnih idioma, mogao i trebao znatnije dopri-nijeti paleografskom proučavanju pisanih spomenika na bosanskoj arebici i bosanskoj ćirilici, oslanjajući se u tom slučaju i na određene kodikološke zakonomjernosti. To bi se posebno trebalo izvršiti u poprilično bogatom rukopisnom arebičkom naslijeđu, pa tako i u proučavanju ove pjesme).

Uvažavajući Kraelitzev stav o geografskom porijeklu pisca, odnosno zapisivača, jasno je da on nije implicirao prostor Erdelja, kako je to uradio Smail Balić (1973, 130). Osim toga, Erdeljac, kako je kod nas u literaturi navedeno, treba uzimati u strogo konvencionalnom i pseudonimskom smislu, sve dok se tačno ne ustanovi da li je pisac ili prepisivač Erdeljac, Sedmograđanin, Transilvanac (pa bismo ga mogli slobodno nazvati i Mehmedom Sedmograđaninom ili Mehmedom Transilvancem), zato što je indikativno to da je eventualno nije mogao napisati Mađar, Nijemac ili (uvjetno kazano) etnički Rumun, odnosno Vlah. Pjesma je najvjerovatnije nastala kao posljedica pristizanja bošnjačkih vojnih odreda na mađarsko područje. Oni su, inače, bili angažirani u brojnim pograničnim vojnim akcijama na strani Osmanlija, koji na šire područje današnje Mađarske, Vlaške, Slavonije, Like, Dalmacije dolaze nakon 1580. godine (up. Sućeska, 1998, 130-131), nakon što Bosna, odnosno Bosanski ejalet postaje krajina i glavno vojno-logističko područje Osmanske carevine u njezinim kretanjima ka zapadu i sjeveru, kao i pokušaju očuvanja svoje krajnje zapadne oblasti - Krajine. Prema tome, pjesma je (i zbirka uopće) najvjerovatnije nastala na današnjem mađarskom prostoru (kako je to već bio naglasio i Kraelitz!), koji je svojevremeno bio krajnji domet Osmanske države ka srednjoj Evropi iz pravca Balkana, sa budimsko-kanjiškom oblašću, gdje je bio angažiran nema-li broj bošnjačkoga vojnog korpusa, prelazeći u prekosavski teritorij – kako to potvrđuju historiografski podaci (up., npr., Sućeska, 1998; Imamović, 1996 i dr., te, npr., pogibija jednog od najznačajnijh vojno-političkih i vjer-skih bošnjačkih predstavnika iz XVI i XVII st. – Derviš-paše Bajezidagića) i književnojezički dokumenti koji svjedoče o prisustvu bošnjačkog političko-vojnog elementa na prostoru današnje Mađarske (up., npr., ep «Ženidba Smailagić Meha» Avde Međedovića).

Kontradiktornosti u vezi sa ovom pjesmom tiču se više pojedinosti: činjenica da je ovo najstarija alhamijado pjesma i da je njezin rukopis izu-zetno čitak; činjenica da se autora ili prepisivača pjesme pokušalo locirati u Erdelju; činjenica da je pjesma nazvana hrvatskom iako nema očitije veze sa

Alen Kalajdžija264

mjestom nastanka i autorom; činjenica da je naslov pjesme dat na turskom jeziku; činjenica da je pjesma pisana u popriličnoj mjeri konzistentnim pra-vopisom; činjenica da su u pjesmi integrirane zanimljive jezičke konstrukcije i oblici koji su po svom dijalekatskom porijeklu heterogeni; činjenica da s obzirom na elementarno poznavanje vlastitog jezika postoje nepodudaranja u kongruenciji sa drugim morfološkim oblicima. S tim u vezi vrijedi zapaziti još nekoliko fakata koji se tiču dosadašnjeg istraživanja i analize ove pjesme. Iako su radovi o ovoj pjesmi oskudni i sadrže minimalan broj historiograf-skih podataka, do danas su među najznačajnijim istraživačima bili Smail Balić (1973), Abdurahman Nametak (1981) i Muhamed Huković (1987; 1997). Muhamed Huković (1997, 54) bio je prvi koji je upozorio na kajkavske ele-mente u pjesmi, dok je Balić (1973, 130) ustanovio da je pisac „...neki Mađar njemačkog porijekla, koji je bio prešao na islam“. Balić ne navodi preciznije otkuda dolazi do ovoga zaključka, ali se iz nastavka njegova tumačenja može razumjeti da je do njega došao na osnovu rukopisa i nerazlikovanja vokala o i a, što je protumačio očitim utjecajem mađarske fonetike. Ono što u ovome tumačenju ima osnova jeste najprije činjenica da je moguće da prepisivač nije bio Slaven15 i da je stoga pjesmu naslovio na turskom jeziku kao Hirvat(i) türkisi, tj. Hrvatska turćija (hrvatska narodna pjesma) da bi poslije prešao na pisanje te pjesme na njezinu izvornom jeziku. To se posebno uklapa u historiografski kontekst budući da je pjesma zapisana u turskoj rukopisnoj medžmui, za koju je von Kraelitz smatrao da njezin prepisivač nije Turčin. U prilog mogućnosti neslavenskog porijekla prepisivača moglo bi upućivati to što autor u nekim supstantivnim i verbalnim sintagmama ne bilježi kon-gruenciju: [ovo svit; izišlo duša] te piše morfološki oblik negiranoga glagola htjeti za 3. lice množine: [nićemo], te da je njezin općeniti naslov napisan na turskom jeziku Hirvat(i) türkisi.

ZaključakNa osnovu sprovedene lingvističko-filološke i historiografske analize

pjesme Hirvat(i) türkisi (Hrvatska turćija) mogu se izvesti određeni zaključ-ci.

15 U datome slučaju pod pojmom balkanskoga Slavena misli se na osobu koja se služi nekim slavenskim jezikom kao svojim maternjim, bez obzira na njegovo etničko porijeklo.

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 265

1. Pjesma je nesumnjivo najstariji sačuvani tekst bosanske alhamijado književnosti, za što je uočeno da je zapisana u posljednjoj četvrtini XVI st.; pokušaj preciznije datacije temelji se na osnovu Kraelitzova zaključka da se bilježenje pjesme odnosi na 997. godinu po Hidžri, što odgovara 1588./1589. godini.

2. U pjesmi je ustanovljeno postojanje specifičnih jezičkih osobina koje se posmatraju kao produkt interferencije različitih narječja – kajkav-skog i štokavskog, odnosno kao posljedica književnojezičke koine predstan-dardnog tipa koja je neutralizirala i polarizirala utjecaj različitih dijalekatskih štokavskih osobina zapadne i južne provenijencije; u skladu s time ukazano je na konkretne primjere koji potvrđuju prisustvo kultiviranoga izraza koji nastoji minimizirati i neutralizirati specifične lokalne i dijalekatske osobine u cilju njegove ekspanzije i stvaranja takvog idioma koji će odgovarati jezič-kim potrebama na širem srednjojužnoslavenskom prostoru.

3. Na osnovu analize sadržaja pojedinih leksema zaključeno je da se osnovno značenje cijelog vezanog teksta pjesme treba razumijevati kao ponuda braka i prošnja djevojke.

4. Problem lokalizacije pjesme implicira nekoliko pitanja, od kojih je najznačajnije pitanje smještanja autora pjesme kao i nastanak cjelokupne zbirke u kojoj je ova pjesma pronađena, u Erdelj. U radu je apostrofirana problematičnost takvog stava, te je ustanovljeno da se mjesto nastanka pje-sme i same zbirke treba tražiti na prostoru današnjeg mađarskog prostora, koji je nekada bio u granicama Osmanskog carstva – na što je još prvi skre-nuo pažnju Friedrich von Kraelitz.

5. Problem imena autora pjesme nazvanog i danas poznatog pod pseudonimom Mehmed Erdeljac također je upitan, kako zbog odbacivanja neosnovanosti mjesta nastanka zbirke, tako i zbog mistifikacija u vezi sa autorstvom cjelokupne zbirke, pa i same pjesme. Jednostavno kazano, autor je pjesme nepoznat, ali mu je poznato ime – Mehmed, ali kako se ne zna da li je taj isti Mehmed samo autor ili je samo zapisivač pjesme, ovo pitanje i dalje ostaje otvoreno. Pored toga, ovaj problem dodatno se usložnjava ako se prihvati mišljenje da je u pitanju zabilježena pjesma koja je otpjevana u određenoj prilici, usljed čega dolazi do relativizacije imenovanja stanovitoga Mehmeda kao zapisivača ove pjesme i cjelokupne medžmue u kojoj je pje-sma sačuvana.

Alen Kalajdžija266

PRILOG transkripcije i transliteracije pjesme

Chirvat türkisi

Ah nevista duša moja Daj mi se da obveselimDoklam ne izišlo dušaDaj mi se da poveselim

Kad te vidi oči mojeVeseli se sirče moje

Ja sam tvoje ti si moje Daj mi se da obveselim

Ovo svit je kako noču bitNikamo dugo mi živ bit

Ne bud svagde tako sirditDaj mi se da poveselim

Ne mori me, prosim tebeIzgubil sam ja sam sebe

Ob den ob nok molim tebeDaj mi se da obveselim

Iz sirče ja tebe ljubimHok li bit, jošt da te girlim

Od žalost ne znam što činimDaj mi se da poveselim

Gizdava si, gizdav budi,Što ko istom zdrav mi budi

Ovu pesmu Mehmed zagudiDaj mi se da obveselim

(Transkripcija Friedricha von Kraelitza, 1911, 613–614)

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 267

Hirvat türkisi (Hrvatska turćija)

Ah nevista duša mojaDajmise da obveselimDoklem ne izišlo duša Dajmise da poveselim

Kad te vidi, oči moje,Veselise sirce moje

Jasam tvoje tisi moje Dajmise da obveselim

Ovo svitje kakono cvit Nićemo dugomi živibit

Nebud svagde tako sirdit Dajmise da poveselim

Nemorime prosim tebe Izgubilsam ja sam sebe

Obden obnoć molim tebeDajmise da obveselim

Iz sirca ja tebe jubim

Hoćli bit jošt da te girlim Od žalosti neznam što činim

Dajmise da poveselim

Gizdavasi gizdav budiŠto ću istom zdravmi budi Ovu pesmu Mehmed zgodi

Dajmise da obveselim

(Doslovna transliteracija: A. K.)

Alen Kalajdžija268

Hirvat türkisi (Hrvatska turćija)

Ah nevista, duša mojaDaj mi se da obveselimDoklem ne izišlo dušaDaj mi se da poveselim

Kad te vidi, oči moje,Veseli se sirce moje

Ja sam tvoje, ti si mojeDaj mi se da obveselim

Ovo svit je kako no cvitNićemo dugo mi živi bit

Ne bud’ svagde tako sirditDaj mi se da poveselim

Ne mori me, prosim tebeIzgubil sam ja sam sebe

Obden obnoć molim tebeDaj mi se da obveselim

Iz sirca ja tebe jubimHoć’ li bit jošt da te girlim

Od žalosti ne znam što činim Daj mi se da poveselim

Gizdava si, gizdav budiŠto ću istom, zdrav mi budi Ovu pesmu Mehmed zgodi

Daj mi se da obveselim

(Djelimično prilagođena transliteracija: A. K.)

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 269

BIBLIOGRAFIJA

Izvor:Nametak, Abdurahman (1981): Hrestomatija alhamijado književnost,

Svjetlost, Sarajevo (faksimil rukopisa – 6. str.)Kraelitz, von Friedrich (1911): «Kleine Mitteilungen», Archiv für

slavische Philologie, band XXXII, Berlin

Literatura:1. Balić, Smail (1973), Kultura Bošnjaka - Muslimanska kompone-

neta, Wien2. Đinđić, Slavoljub; Teodosijević, Mirjana; Tanasković, Darko

(1997): Türkce-sirpca sözlük, Ataturk kültür, Dil ve Tarih Yüksek Kürümü, Türk Dil Kürümü, Ankara

3. HER (2004) – Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi liber, Zagreb

4. Huković, Muhamed (1986): Alhamijado književnost i njeni stvaraoci, Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hecegovine, Svjetlost, Sarajevo

5. Huković, Muhamed (1997): Zbornik alhamijado književno-sti, Bošnjačka književnost u 100 knjiga, knj. 11, Preporod, Sarajevo

6. Ihsanoğlu, Ekmeludin (2004): Historija Osmanske države i civi-lizacije, Ircica Istanbul i Orijentalni institut u Sarajevu

7. Imamović, Mustafa (1996): Historija Bošnjaka, Preporod, Sarajevo

8. Kemura, Sejfudin – Ćorović, Vladimir (1912): Das Serbokroatische Dichtunger bosnischer Moslims aus dem XVII., XVIII. und XIX. Jahrhundert, Zur Kunde der Balkanhalbinsel, II, Quellen und Forschungen, Sarajevo

9. Kraelitz, von Friedrich (1911): «Kleine Mitteilungen», Archiv für slavische Philologie, band XXXII, Berlin

10. Kuna, Herta (1971): «Jezik bosanske književnosti XVII i XVIII vijeka u svjetlosti književničkog manira», Zbornik za filologiju, knj. XIV/1, Novi Sad

Alen Kalajdžija270

11. Kuna, Herta (2008): Srednjovjekovna bosanska književnost, Forum Bosna, 45/08, Sarajevo; urednici: Josip Raos, Jagoda Jurić-Kapell i Elma Hašimbegović

12. Kuna, Herta (1972): «Štokavski u funkciji literarnog i standar-dnog jezika na kajkavskoj jezičkoj teritoriji», Književni jezik 1-2, Sarajevo, 1972.

13. Mala enciklopedija Prosveta. Opšta enciklopedija (1959), Izdavačko preduzeće Prosveta, Beograd

14. Međedović, Avdo (2007): Ženidba Smailagić Meha, Almanah, Podgorica; priređivač: Zlatan Čolaković

15. Moguš, Milan (1993): Povijest hrvatskoga književnog jezika, Globus, Zagreb

16. Nametak, Abdurahman (1981), Hrestomatija alhamijado knji-ževnost, Svjetlost, Sarajevo

17. Sućeska, Avdo (1998): „Historijski korijeni genocida“, Bošnjaci i islam, Visoki saudijski komitet, Sarajevo

18. Tuna, Enes (2005): Tursko-srpski srpsko-turski rečnik, Jasen 19. Vrančić, Faust (1595): Dictionarium quinque nobilissima-

rum Europae linguarum; Reprint izdanje: (1992), Novi liber, Zagreb

20. Život, djelo i vrijeme Derviš-paše Bajezidagića (2005): Naučni skup u Mostaru 10. i 11. oktobra 2003; Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Mostar

21. www.wikipedia.org - 24. 11. 2008.

Ključne riječi: alhamijado pjesma, koine, predstandardni idiom, Erdelj, diktus, imenovanje, datacija i lokalizacija pjesme

Elementi književnojezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi... 271

Summary

The elements of literary–linguistic koine in the oldest Alhamiado poem Hirvat turkisi (1588/1589)

In this work we will explain the principle of the functioning of lit-erary-linguistic koine in Bosnian pre standardized idioms, as it was literary -linguistic expression of Bosnian Alhamiado literature. Based on analysis of the poem Hirvat turkisi we shall offer concrete material which proves the origin and continuation of existence of cultural-linguistic phenomenon of Alhamiado literature. Apart from that, in the article some problems are revealed in connection with existing explanation of origin of the author and his name than place, time and origination of the name of poem and to that paleographic, philological-linguistic and brief literary-semantic explana-tions of poem are added.

Munir Mujić

METONIMIJA U ARAPSKOJ STILISTICI

Poslije Jakobsonove teorije o dvije ključne osi u jeziku: selekcijske i kombinacijske, pri čemu selekcijska odgovara metafori a kombinacijska metonimiji,1 metonimija je uzdignuta na mjesto koje joj u klasičnim retori-kama, i općenito u vremenu prije Jakobsona nije ni izbliza pripadalo. Meto-nimija je prikazana jednim od dva pola jezika, konstitutivnim elementom je-zika, koji se ne može zaobići. No, pogledamo li u povijest metonimije, vidjet ćemo da se ona ni izbliza ne može smatrati dostojnim takmacem metafori. Sličnost je cijelo vrijeme držala u sjeni susjednost, metafora je privlačila da-leko više pažnje nego metonimija. Na kraju, to je diktirano prirodom jezika koja nalazi metaforu mnogo operativnijim sredstvom od metonimije.

Za metonimiju se u arapskoj stilistici koristi termin al-mağāz al-mur-sal. Zalud je tragati za tim terminom u bilo kojem od djela što prethode al-Qazwīnījevu (u. 1338) djelu Talhī¥ al-Miftāõ. Da ne bude zabune, metoni-mija je bila uočena, odnosi koji je karakteriziraju su analizirani, ali u okviru razmatranja karaktera tropa uopće, što će reći da ju se nije imenovalo zaseb-nim terminom. Smatra se da je Abū ‘Ubayda (u. 824.) prvi među arapskim autorima koji je ukazao na neke karakteristike što odgovaraju metonimiji. No, ovaj autor nije pokazao da te karakteristike razumijeva kao karakteristi-ke koje pripadaju zasebnom tropu. Ne možemo čak kazati ni da ih je razumi-jevao kao karakteristike koje se tiču tropa općenito. Radi se o tome da je on pripadao onim autorima iz formativnog perioda arapske stilistike – uglav-nom su to bili autori koji su pisali djela iz oblasti nadnaravnosti Kur’ana – a koji kada su koristili termin al-mağāz nisu mislili na metaforičko značenje, odnosno trop, već na tumačenje riječi (al-tafsīr). Tako, primjerice, kada tu-mači ajet:

:I nebo [kišu] smo im u obilju slali, on kaže مدرارا عليهم السامء أرسلنا و“Riječ nebo na ovom mjestu znači kiša. Kaže se: Još uvijek smo na nebu,

u značenju: Još uvijek pada kiša, ili: Još uvijek gazamo po nebu, u značenju: Još uvijek gazamo po pokisloj zemlji...2

1 Vidi: Roman Jakobson, Lingvistika i poetika, Nolit, Beograd, 1966., str. 195-215. i: Roman Jakobson, “O lingvističkoj tipologiji afazičnih oboljenja”, u: ur. Leon Kojen, Metafora figure i značenja, Beograd, Prosveta, 1986., str. 211-235.

2 Abū ‘Ubayda, Mağāz al-Qur’an, al-Qāhira, Maktaba al-Hanğī, s.a., tom 1., str. 186.

Munir Mujić274

Metonimijske relacije čak su opisivane kao metafora, koja je pritom posmatrana kao supstitucija. Ibn Qutayba (u. 889) tumačio je kako Arapi “pozajmljuju određenu riječ i uoptrebljavaju je na mjestu druge riječi zbog bliskosti koja postoji među tim riječima ili zbog toga što jedna od njih ozna-čava uzrok, a druga posljedicu. Tako za kišu kažu nebo, jer kiša pada sa neba, a za bilje kažu vlaga, jer ono pomoću vlage raste, ili za nekoga kažu: On nema sala, misleći pritom kazati: On nema snage.”3

Shvatanja metonimije u duhu supstitucije nije zaživjelo u arapskoj stilistici. Status metonimije poslije je jasno izdifrenciran u odnosu prema metafori, što je s obzirom na kategorijalno-pojmovnu različitost koja postoji između metafore i metonimije bilo nužno. Metonimija i metafora u arapskoj stilistici jedina su dva tropa kojima je status tropa bezuvjetno priznat. Tro-pološki karakter metonimije, kao i metafore, podrazumijeva da se ona reali-zira na upotrebi prenesenog umjesto doslovnog značenja. Relacija koja vlada između prenesenog i doslovnog u metonimiji može imati različit karakter, uvjet je da se ne radi o sličnosti, i to je ključna razlika između metafore i me-tonimije. Neki autori nabrojali su čak dvadeset i pet vrsta takvih relacija. Na ovome mjestu bit će dovoljno da spomenemo određeni broj njih:

1. uzrok – posljedica (al-sababiyya)Umjesto riječi koja u doslovnom smislu označava rezultat, odnosno

posljedicu neke radnje može se upotrijebiti riječ koja označava uzrok te rad-nje:

له أياد عيل سابغة أعد منها و ال أعددها.Njegove su blagodati prema meni mnogobrojne, Ubrajam se u jednu od njih, a ja ih izbrojati ne mogu.4

Metonimijski je upotrijebljena riječ ruke koja označava blagodati, jer se ruke uzimaju kao uzrok blagodati;

2. posljedica – uzrok (al-musabbabiyya)Umjesto riječi koja označava uzrok upotrijebi se riječ koja označava

posljedicu:

3 Ibn Qutayba, Ta‘wīl muškil al-Qur’an, al-Qāhira, Dār al-Turāt, 1973., str. 302.4 Al-Mutanabbī, cit. po: Teufik Muftić, Klasična arapska stilistika, Sarajevo, El- Kalem,

1995., str. 96.

Metonimija u arapskoj stilistici 275

.دعا زيد صديقه إىل السجن Zejd je pozvao svoga prijatelja u zatvor.5 Riječ zatvor upotrijebljena je metonimijski u značenju prijestup na

osnovu veze posljedica-uzrok, jer se odlazak u zatvor dešava kao posljedica činjenja nekoga prijestupa;

3. dio – cjelina (al-ğuz’iyya)Ova metonimijska relacija podrazumijeva da se dio upotrijebi u zna-

čenju cjeline:له من العمر عرشين ربيعا.

On ima dvadeset proljeća [tj. godina]. Riječ proljeće upotrijebljena je u prenesenom značenju, a znači godi-

na.أرسل العدو عينا له.

Neprijatelj je poslao svoje oko [tj. špijuna].Riječ oko metaforički je upotrijebljena u značenju špijun. ;oslobađanje vrata [tj. oslobađanje roba]6 - رقبة تحرير

4. cjelina – dio (al-kulliyya)Riječ koja označava cjelinu može biti upotrijebljena tako da u metafo-

ričkom smislu označava samo određeni dio koji pripada toj cjelini:رشبت ماء دجلة.

Pio sam vodu Tigrisa [tj. Pio sam vode iz Tigrisa].7 Riječ voda ne označava svu vodu iz Tigrisa već dio koji je neko popio;

5. ono što je bilo – ono što je uslijedilo poslije (al-māñawiyya)Pod ovom metonimijskom relacijom podrazumijeva se to da se umje-

sto riječi koja označava sadašnje stanje neke stvari upotrijebi riječ koja ozna-čava stanje te stvari u prošlosti:

نلبس صوفا ىف الشتاء و قطنا ىف الصيف. Zimi oblačimo vunu a ljeti pamuk.8

5 Abdul-Raof Hussein, Arabic Rhetoric: A Pragmatic Analysis, London, Routledge, 2006., str. 226.

6 Muõammad Mu¥ãafā Haddāra, ‘Ilm al-bayān, Bayrūt, Dār al-‘ulūm al-‘arabiyya, 1989., str. 60.

7 Abdul-Raof, op. cit., str. 227.8 Isto, str. 229.

Munir Mujić276

Riječi vuna i pamuk upotrijebljene su kao metonimijska zamjena za označavnje odjeće od vune i pamuka;

6. ono što će biti – ono što je bilo (al-mustaqbaliyya)Riječ koja označava buduće stanje neke stvari može se na osnovu me-

tonimijske zamjene upotrijebiti umjesto riječi koja označava stvar onakvom kakva je u trenutnom stanju:

إىن أرأىن أعرص خمرا. Usnio sam kako cijedim vino.9

Riječ vino upotrijebljena je kao metonimijska zamjena za riječ grožđe. Vino se, poznato je, ne cijedi, već se cijedi grožđe da bi se od njega napravilo vino;

7. mjesto – ono što se u njemu nalazi (al-maõalliyya)Česta upotreba metonimije ogleda se u tome da se riječ što označava

mjesto upotrijebi kao zamjena za riječ koja označava ono što se nalazi u tome mjestu:

حكمت املحكمت عىل املجرم بالسجن املؤبد. Sud je osudio zločinca na doživotnu robiju.

ارشب كوبا أو كوبني فستطفئ عطشك من فوره. Popij čašu ili dvije i odmah ćeš ugasiti žeđ;10

8. sredstvo – rezultat (al-āliyya)Pod ovom metonimijskom relacijom podrazumijeva se to da se umje-

sto riječi koja u doslovnom smislu označava neku radnju upotrijebi riječ koja označava sredstvo kojim se ta radnja vrši:

واجعل ىل لسان صدق ىف اآلخرين. I učini da potonji po istini spominju me. 11

Umjesto riječi spomen upotrijebljena je riječ jezik koja označava sred-stvo spominjanja.

Termin za označavanje metonimije koji se poslije al-Qazwīnija ustalio u arapskoj stilistici jeste al-mağāz al-mursal (dosl. odriješeni trop, razaslani trop)12 a podrazumijeva to da metonimija nije vezana za relaciju sličnosti iz-

9 Kur’an: 12: 36. 10 Muftić, op. cit., str. 97.11 Kur’an: 26: 84.12 Al-Qazwīnī, al-’Īñāõ fī ‘ulūm al-balāġa, Bayrūt, Dār al-Fikr al-‘Arabī, Bejrut, 2000.

str. 209.

Metonimija u arapskoj stilistici 277

među metaforičkog i doslovnog značenja, kakva vlada u metafori, već je “ra-zaslata” prema različitim relacijama koje mogu da postoje u metonimiji.

Eliminiranje relacije sličnosti između doslovnog i figurativnog znače-nja u metonimiji ima za cilj pokazati da relacije koje metonimija podrazumi-jeva počivaju na stvarnoj, odnosno logičkoj povezanosti među pojmovima. Ta činjenica eksplicitnije je naglašena kod latinskih autora. Tako Ciceron za metonimiju, za koju upotrebljava termin denominatio, kaže da se “sastoji u zamjeni pravog izraza (verbum proprium) drugom riječju čije aktualno zna-čenje stoji u stvarnoj vezi sa namjeravanim značenjem, i to u partikularnom smislu, a ne da stoje u poredbenom odnosu”.13

Umjesto susjednosti ili kontigviteta između pojmova koje objedinju-je metonimija, klasični arapski autori opažaju asocijativnost (al-mulābasa). Tako ćemo naći da al-Qazwīnī metonimiju definira na sljedeći način:

و هو ما كانت العالقة بني ما استعمل فيه و ما وضع له مالبسة غري التشبيه.Metonimija se ogleda u tome da veza između značenja u kojem je riječ

upotrijebljena i njenog konvencionalnog značenja počiva na asocijativnosti, a ne na sličnosti.14

Metonimijski proces ne opisuje se kao zamjena imena na osnovu su-sjednosti, već kao semantičko prerušavanje ,kako bi bio doslovniji prijevod termina al-mulābasa. Praktično bi to izgledalo ovako: riječ grožđe uzela je ruho riječi vino, te je rečeno: cijedim vino, umjesto cijedim grožđe. Noviji arapski autori, kada govore o odnosu između doslovnog i prenesenog znače-nja u metonimiji, pored spomenutog termina al-mulābasa koriste i termin al-muğāwara (susjednost, kontigvitet).

Kontekstualna veza koja pomaže pri razumijevanju metonimije, za ra-zliku od one što usmjerava razumijevanje metafore, po svome je karakteru restriktivna (al-qarīna al-māni‘a), ona zaprečava put doslovnom značenju. Uglavnom je riječ o bliskom, ekspliciranom kontekstu koji delegitimira do-slovno razumijevanje značenja. To je generalna karakteristika tropa, tako da se metafora i metonimija ne razilaze prije ovoga mjesta. Do razlaza dolazi kada se u obzir uzme relacija (al-‘alāqa) između doslovnog i prenesenog zna-čenja riječi. U metafori je to, kako smo već kazali, sličnost a u metonimi-ji neka od brojnih mogućih stvarnih relacija. Objedinjujući termin koji se

13 Heinrich Lausberg, Literary Rhetoric: A foundation for Literary Study, Leiden, Brill, 1998., str. 256-257.

14 al-Hağīb al-Qazwīnī, Al-’Īñāõ fī ‘ulūm al-balāġa, Bayrūt, Dār al-Fikr al-‘Arabī, 2000., str. 209.

Munir Mujić278

koristi za sve relacije jeste korigirajuća relacija (al-‘alāqa al-mu¥aõõiõa). Od korigirajuće relacije koja prati metonimiju očekuje se prije svega da odvrati od traganja za sličnošću između metonimijski upotrijebljene riječi i onoga na šta se ta riječ odnosi. Na taj način metonimija se osigurava da ju se ne shvati kao metaforu.

Al-Qazwīnī dopušta da metonimiju ne mora uvijek pratiti bliski, ek-splicirani kontekst koji će ukazivati da se radi o prenesenom značenju, što je i razumljivo jer je tropološki karakter metonimije mnogo uočljiviji nego tropološki karakter metafore, budući da počiva na stvarnom odnosu. Nije bez razloga to što se metonimija ponegdje ocjenjuje kao jedini pravi trop15, u smislu da samo ona istinski podrazumijeva zamjenu jedne riječi drugom. U slučaju kada ne postoji eksplicirani bliski kontekst, upotrijebljena meto-nimija “mora sadržavati signal (al- išāra) koji upućuje na pojam nadređen metonimijski upotrijebljenoj riječi (mawlā lahā)16, pri čemu treba imati na umu da taj nadređeni pojam po pravilu nije ekspliciran. Odnos nadređeni pojam - metonimijski upotrijebljena riječ nije ništa drugo nego pokušaj da se, kazano terminima savremene jezičke znanosti, metonimija prikaže kao sin-tagmatska konstrukcija, ustvari kombinacija tipa upravna riječ – modifikator, pri čemu je upravna riječ neeksplicirana.17 Semantički signal koji usmjerava razumijevanje metonimije u željenom pravcu obično je neka riječ koja se na-lazi u neposrednom kontekstu. Predstavit ćemo ovo sljedećim primjerom:

.Zimi oblačimo vunu - الشتاء ىف صوفا نلبس.

Popij čašu ili dvije - ارشب كوبا أو كوبني.

neeksplicirana upravna riječ eksplicirani modifikator eksplicirani, bliski kontekst ono što se od vune pravi vuna oblačitiono što se nalazi u čaši čaša ili dvije piti

15 “Gledano iz logičkosemantičke perspektive, nije temeljni trop metafora, nego meto-nimija... ( Josip Užarević, “Tropi i jezik, u:, Tropi i figure, ur. Živa Benčić i Dunja Fališevac, Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1995., str. 108.)

16 al-Qazwīnī, al-’Īñāõ, str. 209. Termin al-mawlā teško da ćemo sresti izvan ovoga konteksta.

17 Ovakav pristup u tumačenju metonimije možemo naći u: Beatrice Warren, “An Alternative Account of the Interpretation of Referential Metonymy and Metaphory, www. Metaphoric.de/07/warren.pdf

Metonimija u arapskoj stilistici 279

Sinegdoha kao podvrsta metonimijeSinegdoha u arapskoj stilistici nije izdvojena kao zaseban trop. Ne

postoji ni termin koji označava sinegohu, ali kada se govori o metonimiji uočavaju se odnosi koji su karakteristični za sinegdohu: upotreba riječi koja označava dio u značenju cjeline i obrnuto.18 Primjere za tu vrstu odnosa na-veli smo naprijed. Ove odnose Lausberg naziva jednim imenom kvantitativ-ni odnosi19, što je vrlo dobro odabran termin, ali kao i svaki drugi termin ne odslikava u potpunosti ono za šta se upotrebljava. Naime, odnose cjelina - dio i dio - cjelina, kada se tiču metonimije, odnosno sinegdohe, ne možemo uzi-mati samo kao odnose koji počivaju isključivo na kategoriji kvantitativnosti. Kada bi kvantitativnost bila neupitna odlika odnosa dio - cjelina i cjelina - dio onda bi to praktično značilo da svaki dio nekoga entiteta može u prenese-nom smislu odslikavati cjelinu. Ako uzmemo za primjer rečenicu: Neprijatelj je poslao svog špijuna, u kojoj je u prenesenom smislu riječ oko upotrijebljena u značenju špijun, onda bi to značilo da je bilo moguće upotrijebiti i bilo koju drugu riječ koja znači neki organ, te recimo kazati: Neprijatelj je poslao svoj vrat ili svoju glavu i sl. Jasno je da nešto takvo ne bi bilo uopće smisleno, a kamoli figurativno.

Prilikom upotrebe dijela u značenju cjeline riječ koja označava neki dio “mora dodatno specificirati značenje riječi koja znači cjelinu”.20 Kada se za osmatrača u izvidnici upotrijebi riječ oko, ona dodatno specificira značenje riječi osmatrač, jer se osmatrač prilikom uhođenja služi okom, koje u tome ni jedan organ ne može zamijeniti, niti neko može biti u izvidnici ako nema oči, tako da se “oko pojavljuje kao da je riječ o samoj osobi”.21

Ovo objašnjenje na koje nailazimo kod velikog broja arapskih autora podrazumijeva to da dio koji označava cjelinu ustvari predstavlja neku vrstu analogona cjeline, koji se opet nameće zahvaljujući prirodno-logičkim od-nosima. Grupa iz Liježa, koja je kao polazište koristila semantičko razlaga-nje riječi kao princip na kojem počiva odnos između dijela i cjeline, nazvala je tu operaciju konzerviranje esencijalnog sema. Pod esencijalnim semovima

18 Muftić, kada nabraja odnose između osnovnog i prenesenog značenja riječi vezano za metonimiju, napominje da je odnos dio umjesto cjeline ustvari sinegdoha pars pro toto, te da je odnos cjelina umjesto dijela ustvari sinegdoha totum pro parte. (Vidi: Muftić, op. cit., str. 96. i 97.)

19 Heinrich Lausberg, op. cit, str. 260.20 Sa‘ad al-Dīn al-Taftāzānī, Muhta¥ar al-Sa‘ad, Bayrūt, al-Maktaba al-‘a¥riyya, 2003.,

str. 330.21 Vidi: Ġāzī Yamūt, ‘Ilm ‘asālīb al-bayān, Bayrūt, Dār al-‘Aôāla, 1983., str. 222.

Munir Mujić280

podrazumijevaju se oni semovi koji su “nezaobilazni u diskursu i čije bi poti-skivanje činilo diskurs nemogućim. Da bi razumljivost poruke bila održiva, moraju biti održivi esencijalni semovi”.22 Esencijalni sem koji povezuje oko i izvidnika jeste gledanje, a aktualiziranje esencijalnog sema bez, kojega znače-nje ne bi bilo održivo, odvija se posredstvom konteksta.

Da se primjetiti kako dodatno specificiranje koje je karakteristično za relaciju dio-cjelina (al-‘alāqa al-ğuz’iyya) nije karakteristično i za relaciju cje-lina-dio (al-‘alāqa al-kulliyya). Ova činjenica primijećena je u arapskoj stili-stici, ali je evidentirana samo na način da se o dodatnom specificiranju govori jedino kada je u pitanju odnos dio-cjelina. Upravo na ovu činjenicu skreću pažnju Traugott i Dasher, kada govore o metonimiji kao mehanizmu seman-tičke promjene u jeziku. Ovo dvoje autora potcrtavaju da je upotreba dijela u značenju cjeline karakteristična kao vrsta semantičke promjene po tome što se često može naići na to da riječ koja označava dio označava ujedno i cjelinu kojoj taj dio pripada, dok obrnut slučaj ne vrijedi. To znači da sinegdoha nosi sa sobom određenu vrstu “unidirekcionalnosti karakterističnih obilježja u relaciji dio-cjelina: dio , po definiciji, sadrži određenu ideju ‘cjeline’ ali ‘cje-lina’ ne uključuje predstavu o ‘dijelu’.”23

Metonimija metonimije (al-mağāz ‘an al-mağāz)U arapskoj stilistici može se naići na jedno prilično nezapaženo mje-

sto vezano za tumačenje metonimije, a koje je veoma korisno za tumačenje karaktera metonimije. Kažemo da je riječ o nezapaženom mjestu, odnosno pitanju, jer su rijetki autori koji se njime bave, vjerovatno zbog toga što su ga smatrali nedovoljno bitnim. Konačno, riječ je tumačenju po kojem metoni-mija ponekada može počivati ne samo na jednoj relaciji između stvarnog i prenesenog značenja već na dvije ili eventualno, više relacija koje uključuju isto toliko stvarnih i prenesenih značenja. Uzmimo za primjer metonimiju u sljedećem ajetu:

رزقا آمء الس من لكم i s neba vam opskrbu dariva.24 Metonimijski je وينزل upotrijebljena riječ opskrba umjesto riječi kiša. Ovo tumačenje obično će nam se činiti dovoljnim. Međutim kada tumačimo bilo koji trop, to od nas zahti-

22 J. A Dubois, General Rhetoric, Baltimore, The Johns Hopkins University Press, 1981., str. 104.-103.

23 Elisabeth Closs Traugott, Richard B. Dasher, Regularity in semantic Change, Cambridge, Cambridge University press, 2002., str. 29.

24 Kur’an, 40:13.

Metonimija u arapskoj stilistici 281

jeva da dosegnemo do doslovnog, odnosno stvarnog značenja (al-õaqīqa) – što nismo učinili kada kažemo da je umjesto kiša upotrijebljeno opskrba, jer se pritom zaboravlja – kako pojašnjava Handāwī – veza između kiše i opskrbe, tj. da opskrba nastaje tek kao rezultat sijanja usjeva koji uspijevaju uz po-moć kiše. Ispostavlja se da metonimija (opskrba) nije direktno naslonjena na stvarno značenje, već na drugo preneseno značenje, odnosno na drugu meto-nimiju koja se nalazi na mjestu stvarnog značenja. Ovu vrstu kompozicijske metonimije neki su nazvali mağāz al-marātib (stupnjevita metonimija).25

Mada je tumačenje metonimje kakvo smo vidjeli u prethodnom pa-susu pomalo nategnuto, pa, možda, motivirano i određenim izvanlingvistič-kim razlozima, ono je naglasilo određene vrlo važne osobine metonimije. Prije svega, jasnije na površinu isplivava činjenica da je metonimija “teleološ-ki kontrolirani trop”26, u pravom smislu riječi. Metonimijski upotrijebljena riječ nije statični dogovoreni simbol ili kruti indeksički znak. Ona je u stanju pokazati generički karakter svoje prošlosti (kiša - usjevi - opskrba). Nadalje, metonimijske relacije nisu statične, kako se obično tumači prirodna veza iz-među pojmova koji tvore metonimiju. Te relacije nužno podrazumijevaju i dinamičnost, a ona se vidi tek onda kada se krene u teleološki motiviranu po-tragu za smislom metonimije. Upravo se to najbolje vidi na primjeru metoni-mije koja je strukturirana kao stupnjevita, odnosno metonimija metonimije.

Metafora vs. metonimijaUporedno razmatranje metafore i metonimije, ma koje vrste da je, ote-

žano je zbog činjenice što je, s obzirom na teoretsko naslijeđe koje prati svaku od njih, metonimija u daleko nepovoljnijem položaju.

Već smo kazali da je arapska tropologija zarana otišla u smjeru sužava-nja. Među tropima sa pravom na vlastito ime ostale su metafora i metonimi-ja. Ova jasna distinkcija između dva glavna tropa održavana je zahvaljujući neupitnoj razlici između sličnosti i susjednosti - barem se to da razaznati kao najjasnije iz svih definicija i rasprava koje možemo naći. Najčešće ćemo tamo gdje se govori o tropima u arapskoj stilistici, a onda i o odnosu između meta-fore i metonimije, naići na to da se kao skoro isključiva diferencijacija uzima to da li upotreba riječi u prenesenom značenju počiva na sličnosti ili na nekoj drugoj vezi. Pristanemo li bezuvjetno na to, najizvjesniji zaključak do kojega 25 Vidi: Aõmad Handāwī, al-Mağāz al-mursal fī Lisān al-‘Arab li Ibn al-Manëūr,

Ãanãā, al-Turkī, 1994., str. 135-139. 26 Vidi: Angus Fletcher, Allegory: The Theory of a Symbolic Mode, Ithaca and London,

Cornell University Press, 1970., str. 85-87.

Munir Mujić282

možemo stići bio bi da su metafora i metonimija razumijevane kao dva sime-trična retorička postupka. Pažljivijim čitanjem, pak, može se doći do veoma interesantnih zaključaka.

Prvo što pada u oči jeste da su metafora i metonimija u arapskoj sti-listici zadržale status tropa “s pravom na ime”, pri čemu su im neki tropi pridodati kao podvrste, a neki su svrstani u figure. Nećemo pretjerati ako kažemo da ove činjenice pokazuju kako su klasični arapski autori o metafori i metonimiji mislili kao o dvije vrste procesa u jednom širem smislu, koji bi se – okoristimo se novijim pojmovljem – mogli opisati kao semantički, psihološki, kognitivni... Za utemeljenost ovoga stava svakako će biti bolje ako pokušamo na konkretniji način proanalizirati odnos između metafore i metonimije.

Same definicije metafore i metonimije otkrivaju jednu od ključnih ra-zlika među njima: metafora je moguća ako među pojmovima vlada sličnost (al-mušābaha) a metonimija ako među njima vlada asocijativna veza (al-mulābasa) i prirodna i logička povezanost (al- irãibāã). Sličnost se u metafori proizvodi a cilj je podizanje intenziteta pojašnjavanja, odnosno razumijeva-nja, dok se prirodna i logička povezanost u metonimiji pronalazi - otuda je karakter metonimije prije svega referencijalni.

Sljedeće što se da primijetiti u vezi sa odnosom između metafore i me-tonimije u arapskoj stilistici tiče se samoga objašnjavanja mehanizama po kojima se realizira svaki od ovih tropa. Izgleda da sa metonimijom arapski autori nisu imali mnogo problema: definirana je posve kratko i jednostavno, teoretski diskurs o metonimiji više je nego siromašan; s druge strane, meta-fora im je zadala prilične glavobolje, tako da smo u prilici o metafori čitati mnogo opširnija i intrigantnija teoretska razmatranja. Naravno, to nije jedi-no slučaj u arapskoj tradiciji. Metafora je bila i ostala tropom koji je najinspi-rativniji za opisivanje. U polaznim definicijama metafore i metonimije mogu se, uglavnom, uočiti dva bitna distinktivna obilježja. Pođimo od razlike u karakteru odnosa koji vlada između prenesenog i doslovnog značenja riječi: taj odnos (sličnost) u metafori je posve invarijabilan, dok je u metonimiji riječ o različitim logičkim i stvarnim odnosima. Na prvi pogled čini se kako je metonimija sposobna dovesti dva pojma u više varijanti odnosa nego što je slučaj sa metaforom koja poznaje samo odnos sličnosti između dva pojma. U suštini je suprotno: sličnost je takva vrsta odnosa čiji modaliteti su invarijan-tni, dok su, za metonimiju karakteristični logični i prirodni odnosi, na kraju ipak svedivi na određeni broj.

Metonimija u arapskoj stilistici 283

Pokazalo se da je realiziranje tropa na osnovu sličnosti mnogo kom-pliciranije predstaviti, jer metafora kroz sličnost nastoji dovesti u vezu dva označena pojma pod jednim označiteljem, dok metonimija kroz prirodne i logičke sadržaje promjenom označitelja imenuje isti označeni. Možda i nije posve slučajno to što metonimija u arapskoj stilistici u svome imenu (al-mağāz al-mursal) sadrži termin koji označava trop (al-mağāz), dok sa me-taforom to nije slučaj jer “samo se metonimija” – kako zaključuje Ricoeur – “može potpuno tretirati kao fenomen denominacije: jedna riječ na mjestu druge riječi; u tome smislu samo ona udovoljava teoriji supstitucije... Meta-fora se, ustvari, razlikuje od metonimije po tome što igra na dva registra: na registru predikacije i na registru denominacije”.27

Sada treba kazati da nigdje kod arapskih autora nećemo naći da govo-reći o metonimiji spominju jednu od stvari koja predstavlja ključnu karakte-ristiku za metaforu: priricanje svojstva (itbāt al-¥ifa), niti aserciju (al-iddiā ), kao mehanizme kojima su, između ostaloga, nastojali pokazati da metafora ne počiva na supstituciji niti na predikaciji. Takav postupak nije posebno obrazložen, ali je posve logičan: metonimija – da parafraziramo Ricoeura – ne igra na registru predikacije. Ona se ne muči time da se jedan označeni prikaže u ruhu drugoga, ona jednostavno zamijeni jedan označeni drugim. Metonimijskom zamjenom označitelja označenom se ne pririče ništa izvana, već mu se daje ime nečega što mu po logici prirodnih odnosa pripada.

Da li bi se u krajnjem moglo kazati da je metonimija predikacija koja podrazumijeva priricanje neekspliciranog eksternog referenta metonimijski upotrijebljenoj riječi, i kazati, primjerice, da je metonimija (čaša) u primjeru Popij čašu ili dvije, ustvari predikacija gdje je eksterni referent voda prirečen čaši.28 Odgovor je potvrdan. Ali to bi bi bilo suvišno, pa na kraju i kontra-produktivno za ispravno poimanje karaktera metonimije. Time bi se meto-nimijski upotrijebljenoj riječi pružila prilika da se “opire”29 prihvatiti novo 27 Paul Ricouer, Živa metafora, Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1981., op. cit., str.

152.28 Danas možemo naći ocjene kako klasični pristup proučavanju metonimije počiva

uglavnom na tome da metonimija podrazumijeva idiosinkratičku upotrebu riječi sa vanjskim referentom (npr. Bijela kuća za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država) ili eliptičku upotrebu, kao Pikaso za Pikasova djela. (Vidi: Regularity in Semantic Change, str. 78.).

29 Nelson Goodman je, kako navodi Ricoeur, kazao da je metafora “neobično prida-vanje, to jest primjena etikete s kojom smo familijarizirani, pa prema tome njezina upotreba ima svoju prošlost, rekosmo neobično pridavanje nekom novom predmetu koji u početku pruža otpor, a zatim malo – pomalo popušta. (op. cit., str. 226.)

Munir Mujić284

značenje, što indeksički karakter ovoga tropa ne dopušta, za razliku od meta-fore čijem ikoničkom karakteru to odgovara. Za karakter metonimije može se kazati da odgovara karakteru indeksičkog znaka, onakvog kako ga definira semiotika. Ustvari, bolje je kazati da je metonimija indeksički znak par exe-llance. U današnje vrijeme takvo opisivanje metonimije posve je uobičajeno, isto kao što je uobičajeno da se za karakter metafore kaže kako je ikonički.

Ako pogledamo kako se u semiotici opisuje indeksički način odnosa između označitelja i označenog bit će nam jasno da je metonimija upravo tipični indeksički znak: “stvarna povezanost”, “direktna fizička povezanost” “nedvosmisleno označava ovu ili onu egzistirajuću stvar”, uključuje “aktual-nu modifikaciju”.30 Indeksičnost metonimije za posljedicu ima njenu težnju ka leksikalizaciji. Naime, jezik je uvijek spreman proizvoditi nove metoni-mije, to su tzv. ad hoc metonimije, ali istovremeno teži i tome da iznova ak-tivira iste metonimije (npr. upotreba riječi oko u značenju špijun, ili čaša u značenju piće koje ona sadrži). Ta konvencionalizacija metonimije ovaj trop udaljava od semantičke promjene i priližava ga metonimijskoj polisemiji. Kao generalan, ali posve generalan, stav može se prihvatiti da metonimija identifikuje stvari, odnosno uređuje “stare stvari”, te da se može kazati kako je njena uloga identifikacijska, dok metonimija objašnjava stvari, metafora uvodi nove stvari, tako da je uloga metafore signifikacijska.31

Naposljetku, koliko god se trudili izvesti na čistac razliku između me-tafore i metonimije, ostaje važiti da pored svega metafora i metonimija uvi-jek stupaju u interakcijske odnose, tako da je Goossens čak skovao i termin metaphtonomy da njime obilježi neraskidivu povezanost metafore i meto-nimije.32

30 Ovo su neke od karakteristika ikoničkog znaka koje je uočio Peirce. (Vidi: Daniel Chandler, Semiotics: The Basics, London, Routledge, 2002., str. 41-43.)

31 Ovakav stav kritikovao je Nunberg, govoreći da je, principijelno posmatrano, neodrživ jer ima mnogo metafora koje predstavljaju identifikaciju, kao što ima i mnogo metonimija koje predstavljaju signifikaciju. (Vidi: Nunberg, “Transfer of Meaning”, u: ur. J. Pustejiovsky and B. Boguraev, Lexical Semantics: The Problem of Polisemy, Oxford, Clarendon Press, 1996., str. 131.)

32 Vidi: Traugott, Dasher, op. cit., str. 131.

Metonimija u arapskoj stilistici 285

LITERATURA:

Abū ‘Ubayda, Mağāz al-Qur’an, al-Qāhira, Maktaba al-Hanğī, s.a., tom 1. al-Qazwīnī, al-Haûīb, al-’Īñāõ fī ‘ulūm al-balāġa, Bayrūt, Dār al-Fikr al-

‘Arabī, 2000.al-Taftāzānī, Sa‘ad al-Dīn, Muhta¥ar al-Sa‘ad, Bayrūt, al-Maktaba al-‘a¥riyya,

2003.Chandler, Daniel, Semiotics: The Basics, London, Routledge, 2002.Dubois, J. A, General Rhetoric, Baltimore, The Johns Hopkins University

Press, 1981.Fletcher, Angus, Allegory: The Theory of a Symbolic Mode, Ithaca and Lon-

don, Cornell University Press, 1970.Haddāra, Muõammad Mu¥ãafā, ‘Ilm al-bayān, Bayrūt, Dār al-‘ulūm al-

‘arabiyya, 1989.Handāwī, Aõmad, al-Mağāz al-mursal fī Lisān al-‘Arab li Ibn al-Manëūr,

Ãanãā, al-Turkī, 1994. Hussein, Abdul-Raof , Arabic Rhetoric: A Pragmatic Analysis, London, Ro-

utledge, 2006.Ibn Qutayba, Ta’wīl muškil al-Qur’an, al-Qāhira, Dār al-Turāt, 1973.Jakobson, Roman “O lingvističkoj tiplogiji afazičnih oboljenja”, u: ur. Leon

Kojen, Metafora figure i značenja, Beograd, Prosveta, 1986.Jakobson, Roman, Lingvistika i poetika, Nolit, Beograd, 1966. Lausberg, Heinrich, Literary Rhetoric: A foundation for Literary Study, Le-

iden, Brill, 1998.Nunberg, Geoffrey, “Transfer of Meaning”, u: ur. Pustejovsky, J. and Bogu-

raev, B., Lexical Semantics: The Problem of Polisemy, Oxford, Claren-don Press, 1996.

Ricouer, Paul, Živa metafora, Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1981.Teufik Muftić, Klasična arapska stilistika, Sarajevo, El Kalem, 1995.Traugott, Elisabeth and Dasher, Closs Richard B., Regularity in semantic

Change, Cambridge, Cambridge University press, 2002, Užarević, Josip, “Tropi i jezik, u:, Tropi i figure, ur. Živa Benčić i Dunja Fali-

ševac, Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1995.Warren, Beatrice “An Alternative Account of the Interpretation of Referen-

tial Metonymy and Metaphory, www.metaphoric.de/07/warren.pdfYamūt, Ġāzī, ‘Ilm ‘asālīb al-bayān, Bayrūt, Dār al-Sa‘āla, 1983.

Munir Mujić286

Ključne riječi: metonimija, asocijativnost, kontigvitet, sinegdoha, me-tonimija metonimije

Summary

Metonymy in Arabic stylistics

Arabic authors define metonymy as the use of word in figurative sense, which is based on associations. Dealing with metonymy in Arabic stylistics is very much restricted by its referral character. By discussing the concept of metonymy Arabic authors derived that metonymy is ‘’teleology controlled trop. Within the framework of dealing with metonymy in Arabic stylistics relationships which are characteristic for synecdoche are noticeable, while synecdoche itself does not separate as trop.

Azra Kantardžić

FOND KNJIGA NA EVROPSKIM JEZICIMAU GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI

O prvobitnom knjižnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke postoji malo podataka. Tako na rukopisu iz oblasti islamskog prava ili fikha Gunyat al-fatawa stoji zapis da je rukopis uvakufio sam Gazi Husrev-beg za svoju medresu u Sarajevu.1 Gazi Husrev-begova biblioteka posjeduje i neko-liko rukopisa na kojima stoji bilješka „Vakuf Gazi Husrev-beg“.2

I ova biblioteka je, tokom vremena, stradala na razne načine (požari, poplave, ratovi) i gubila svoj knjižni fond.3 U isto vrijeme Biblioteka se obnavljala i bogatila putem mnogobrojnih poklona i legata od samog počet-ka njenog postojanja do danas.

Sve do 19. stoljeća imamo malo pisanih podataka o tome kako se razvijao knjižni fond Gazi Husrev-begove biblioteke. U najstarijoj sačuva-noj inventarskoj knjizi, koju je sačinio nekadašnji bibliotekar Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekit (postavljen za bibliotekara 1864. godine), postoji i rubrika o vakifima gdje se može pročitati porijeklo svake knjige koja se u to vrijeme nalazila u Biblioteci.4

Rukopisni fond Gazi Husrev-begove biblioteke naročito je obogaćen krajem 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća kada je došlo do premještanja mnogih vakufskih i privatnih biblioteka iz Bosne i Hercegovine u ovu biblioteku. Tako su u Gazi Husrev-begovu biblioteku iz Sarajeva prenesene Kantamirijina i Šehdijina biblioteka te biblioteke Misrijine (Atmejdan) 1 Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, II, br. 1680. str.

734-735.2 Dobrača, Katalog…, II, br. 819, str. 21; Fehim Nametak, Katalog…, IV, br. 2694,

str. 82; Haso Popara, Katalog…, IX, br. 5451, str. 184-185; Mushaf iz turbeta Gazi-Husrev-bega koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (registriran pod red. br. 10.389) na pojedinim marginama također ima bilješku “Vakuf Gazi Husrev-beg”.

3 Poznato je da je Biblioteka naročito opustošena prilikom provale Eugena Savojskog u Sarajevo 1697. godine kada je uništen veliki dio njenog knjižnog fonda.

4 Mahmud Traljić, “Hafizi kutubi Gazi Husrev-begove biblioteke”, Anali GHB, V-VI, str. 45-54; Fejzulah Hadžibajrić, “O inventarima knjiga Gazi Husrev-begove bib-lioteke”, Anali GHB, V-VI, str. 55-64.

Azra Kantardžić288

medrese i Đumišića medrese. Pred Drugi svjetski rat pripojene su biblio-teke hadži Halil-ef. iz Gračanice i Elči Ibrahim-pašine (Fejzija) medrese iz Travnika dok je 1950. godine iz Mostara prenesena Karađoz-begova bibli-oteka.5

Dugo vremena se knjižni fond Gazi Husrev-begove biblioteke sasto-jao isključivo od rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku i arhiv-ske građe.6

Štampane knjige na orijentalnim jezicima u Biblioteci se pojavljuju kasnije jer se i same štamparije u islamskom svijetu kasno osnivaju7.

O štampanim knjigama na orijentalnim jezicima postoji evidencija u već spomenutoj inventarskoj knjizi Gazi Husrev-begove biblioteke, gdje su, osim rukopisa, i ove knjige popisane.8

Periodične publikacije i knjige na evropskim jezicima pojavljuju se u Biblioteci krajem 19. stoljeća.9 Priliv knjiga na evropskim jezicima naročito

5 Objavljeno je mnogo radova u kojima se govori o ovim bibliotekama kao i o mnogo-brojnim vakifima rukopisa za Gazi Husrev-begovu biblioteku. Neki od radova su: K. Dobrača, Katalog…, I, Uvod; Muhamed Ždralović, Prepisivači djela u arabičkim ruko-pisima, I, Sarajevo, 1988. str. 54-61; Nijaz Šukrić, “Prinove rukopisa u GHB”, Anali GHB, VII-VIII, str. 265-271; Fehim Nametak, “Važniji legati u rukopisnom fondu GHB”, Anali GHB, XIII-XIV, str. 7-14; Zejnil Fajić, “Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije”, Anali GHB, XIII-XIV, str. 15-36.

6 U značajnije radove o rukopisnom i arhivskom materijalu Gazi Husrev-begove biblioteke mogli bi se uvrstiti slijedeći radovi iz Anala Gazi Husrev-begove biblioteke: Ismet Rizvić, „Iluminirani rukopisi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci“, Anali GHB, I, str. 75-90; Kasim Dobrača, „Vakufname u GHB“, Anali GHB, IV, str. 41-47; Zejnil Fajić, „Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu“, Anali GHB, V-VI, str. 245-302; Fejzulah Hadžibajrić, „O arhivu GHB“, Anali GHB, VII-VIII, str. 255-263; Mustafa Jahić, „Rukopisi djela Šejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci“, Anali GHB, XI-XII, str. 39-54; Hatidža Čar-Drnda, „Zbirka sidžila GHB“, Anali GHB, XIII-XIV, str. 53-67; Haso Popara, „Idžazetname u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke“, Anali GHB, XXV-XXVI, str. 5-44; Azra Gadžo-Kasumović, „Vasijjetname na osmanskom jeziku“, Anali GHB, XXV-XXVI, str. 45-85.

7 Prva štamparija u Otomaskom carstvu bila je štamparija Ibrahima Muteferrike, osnovana 1727. godine. Biblioteka posjeduje nekoliko knjiga koje su među prvima štampane u ovoj štampariji.

8 Ova inventarska knjiga nalazi se u zbirci kodeksa Gazi Husrev-begove biblioteke pod br. 189.

9 Biblioteka posjeduje komplete prvih listova štampanih u BiH kao i sve značajnije bosanskohercegovačke listove i časopise prošlog vremena: Bosanski vjestnik, Bosna, Sarajevski cvijetnik - Gulšeni Saraj, Bosansko-hercegovačke novine, Sarajevski list,

Fond knjiga na evropskim jezicima u Gazi husrev-begovoj biblioteci 289

je intenziviran dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu. Domaći pisci počinju pisati na maternjem jeziku dok pisanje na orijentalnim jezi-cima potpuno nestaje. U poklonjenim i otkupljenim privatnim zbirkama i bibliotekama sve je više knjiga na bosanskom i drugim evropskim jezicima. Na taj način knjižni fond Gazi Husrev-begove biblioteke postaje sve razno-vrsniji i osim rukopisa uključuje i štampane knjige na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, periodiku i knjige na evropskim jezicima.10

Kolekcija knjiga na evropskim jezicimaKolekcija štampanih knjiga na evropskim jezicima Gazi Husrev-

begove biblioteke sadrži monografske publikacije napisane na bosanskom i drugim evropskim jezicima kao što su: njemački, engleski, francuski, ruski, italijanski, mađarski i dr. Prvi bibliotekar koji je počeo da katalogizira građu na evropskim jezicima bio je hadži Mehmed-ef. Handžić, zaposlen u Biblioteci u periodu 1937.-1944. godine.11

Iako najmlađi, fond knjiga na evropskim jezicima je ubrzo brojčano premašio ostale fondove Gazi Husrev-begove biblioteke i, ujedno, postao najviše korišteni knjižni fond. Prema inventarskim knjigama, fond sadrži preko 30.000 knjiga štampanih na bosanskom i drugim evropskim jezici-ma. Tokom vremena dopunjavao se, obogaćivao i obnavljao kupovinom, poklonom, razmjenom i zavještanjima. Inače, u njemu se prvenstveno, sakupljaju djela bosanskohercegovačkih autora, zatim djela napisana o Bosni i Hercegovini i njenom stanovništvu i djela štampana u BiH. Ova djela čine osnovu fonda. U skladu sa karakterom ove ustanove kao specijalne biblio-teke u sastavu Islamske zajednice u BiH, u evropskom knjižnom fondu se sakupljaju i djela islamskog sadržaja uopće, zatim djela iz filozofije, religi-je, opće historije, orijentalistike, umjetnosti itd. Bogata referentna zbirka uključuje razne rječnike, enciklopedije, bibliografije, leksikone, statističke priručnike i dr. Zastupljena je i najnovija beletristika kao i klasična djela svjetske književnosti napisana na evropskim jezicima te popularno-naučna

Vatan, Bosanska vila, Glasnik Zemaljskog muzeja za BiH, Bošnjak, Wissenschaftliche mittheilungen aus Bosnien u. Hercegovina, Biser, Gajret, Nada, Behar, Novi Behar i dr.

10 Ova podjela knjižnog fonda Gazi Husrev-begove biblioteke ustvari datira iz vremena kada je prof. Mehmed Handžić bio bibliotekar (1937-1944).

11 Prof. M. Handžić je pored rada na izradi kataloga rukopisa uradio i popis štampanih knjige na orijentalnim i evropskim jezicima. Vidi: M. Traljić, „Hafizi kutubi Gazi Husrev-begove biblioteke“, Anali GHB, V-VI. str. 45-54.

Azra Kantardžić290

literatura iz svih područja, lektira za sve razrede osnovne i srednje škole, diplomski radovi, magistarski radovi i doktorske disertacije. Pošto je najveći broj knjiga ove kolekcije dobijen kao poklon putem raznih privatnih zbirki i legata, nije se mogla praviti selekcija pri odabiru knjiga tako da ovaj knjižni fond sadrži i ostale publikacije različite tematike uključujući i one strogo stručne prirode koje, također, u ovoj biblioteci imaju svoje korisnike. Širok je raspon djela koja se uklapaju u strukturu ovog knjižnog fonda jer, u širem smislu, ovdje su zastupljena sva vrijedna i značajna djela domaće i svjetske baštine napisana na evropskim jezicima, iako jezgro fonda i dalje čine djela bosanskohercegovačkih autora i djela o Bosni i Hercegovini.

Tokom vremena, ovaj fond se razvijao i obogaćivao uglavnom putem poklona i privatnih zbirki koje su pojedinci poklanjali ili zavještali Biblioteci. O poklonjenim knjigama na evropskim jezicima možemo čitati i u knjiga-ma protokola GHB.12 Listajući navedene knjige možemo zapaziti koliko su ljudi poklanjali knjige ovoj biblioteci. Ti pokloni su se sastojali od nekoliko knjiga pa do cijelih zbirki od preko stotinu primjeraka. Upisano je mnogo vakifa i bilo bi nemoguće sve njih nabrojati. Također čitamo kako su mnogi naučni radnici kao, npr., Hamdija Kreševljaković, Alija Bejtić, Osman Asaf Sokolović, Hazim Šabanović, Šaćir Sikirić, Muhamed Hadžijahić i drugi redovno donosili svoje objavljene radove i knjige na poklon. Poklone su davale i različite naučne ustanove, strane ambasade i dr.

Već smo spomenuli kako je ovaj fond novijeg datuma jer se počeo formirati krajem 19. i početkom 20. stoljeća, tj. dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu kada se u većoj mjeri lokalno stanovništvo obrazuje i piše na domaćem jeziku uz upotrebu latiničnog pisma. Početak pisanja bosanskih muslimana na maternjem jeziku datira još iz kraja 16. stoljeća kada se pojavljuje literatura na bosanskom jeziku pisana arapskim pismom ili arebicom, tzv. alhamijado literatura13. Smatra se da je objavljeno preko 40 naslova ovakvih djela i većinu njih Biblioteka posjeduje.14 Kolekcija alha-mijado literature je veoma značajna zbirka u okviru evropskog fonda Gazi Husrev-begove biblioteke. Ova zbirka se ubraja u raritete. Ona je svjedoče-

12 U Biblioteci postoje knjige protokola vođene od 1950. godine pa do danas.13 Prema pisanju dr. Abdurahmana Nametka, prva poznata pjesma pisana arebicom je

Hrvat turkisi od Mehmeda Erdeljca (1588/89.). Vidi: dr. Abdurahman Nametak, „Muhamed Rušdi“, Anali GHB, VII-VIII, str. 209.

14 Fatima Omerdić, „Bibliografija štampanih djela arapskim pismom bosanskoherce-govačkih autora u Gazi Husrev-begovoj biblioteci“, Anali GHB, XXV-XXVI, str. 309-372.

Fond knjiga na evropskim jezicima u Gazi husrev-begovoj biblioteci 291

nje o prošlim vremenima i pisana povijest bosanskomuslimanskog naroda, njegovog nacionalnog i kulturnog identiteta. Iz ove zbirke u GHB značaj-no je istaći vjersku poeziju Muharema Dizdarevića poznatijeg po imenu Muhamed Rušdi, poznatog bosanskog alhamijado pjesnika. U alhamijado zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke nalaze se, uglavnom, djela vjerskog i didaktičkog sadržaja, dok su u manjoj mjeri zastupljena djela iz lijepe knji-ževnosti, odnosno ljubavne lirike koja su štampana i objavljivana kao prilozi u nekim knjigama i časopisima.15 O alhamijado književnosti napisano je dosta radova i studija. Nekoliko radova o ovoj literaturi objavljeno je u Analima GHB.16

Osim alhamijado literature od posebnog značaja u kolekciji knjiga na evropskim jezicima su prve knjige štampane latinicom u BiH, knjige o BiH iz austrougarskog perioda, prva izdanja bosanskohercegovačkih književnika iz vremena stare Jugoslavije, ratna izdanja 1992-1995 i dr. Kao što smo spo-menuli, temelj ovog fonda čine djela bosanskohercegovačkih autora, djela o BiH i njenom stanovništvu i djela šampana u BiH. Hronološki, i u skladu sa historijskom i političkom situacijom u BiH, ova građa bi se mogla posmatra-ti u okviru sljedećih vremenskih perioda:

- period do 1878. godine- period od 1878. - 1918. godine- period od 1918. - 1941. - 1945. godine- period od 1945. - 1992. godine- period od 1992. godine do danasU 19. stoljeću nastaje procvat u pogledu štampanja i objavljivanja

knjiga u Bosni i Hercegovini. Biblioteka posjeduje prvu knjigu štampanu

15 Dr. Otto Blau, Bosnisch-turkische Sprachdenkmaler, Leipzig, 1868; Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Istočno blago, II, Sarajevo, 1897; Glasnik Zemaljskog muzeja za BiH, god. 1889; Sejfudin Kemura – Vladimir Ćorović, Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims, Sarajevo, 1912.

16 Aziz Kadribegović, „Neke opaske o našem alhamijado pjesništvu“, Anali GHB, IV, str. 143-154; Alija Nametak, „Jedan bosansko-turski alhamijado rukopis“, Anali GHB, VII-VIII, str. 177-189; Abdurahman Nametak, „Muhamed Rušdi“, Anali GHB, VII-VIII, str. 209-217; Jasna Šamić, „Čija je pjesma ‘Ti besposlen nemoj hodat’“?, Anali GHB, XI-XII, str. 175-179; J. Šamić, „Rukopisi poezije Hasana Kaimi babe“, Anali GHB, 201-209; Muhamed Hadžijamaković, „Medžmua Abdul-Vehaba Karahodže (Karahodža-zade)“, Anali GHB, XI-XII, str. 211-228; Omer Nakičević, „Hafiz Seid Zenunović i njegov prijevod Kur’ana“, Anali GHB, XII-XIII, str. 7-30; Muhamed Huković, „Napori za uvođenje narodnog jezika u početne vjerske škole muslimana“, Anali GHB, XVII-XVIII, str. 241-251.

Azra Kantardžić292

latinicom na bosanskom jeziku Risalei ahlak – pouka o lijepom i ružnom ponašanju, koju je priredio Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak kao i vrijed-nu i, za današnje vrijeme, raritetnu zbirku knjiga i periodičnih publikacija štampanih u Vilajetskoj štampariji u Sarajevu.17

U austrougarskom periodu štampano je mnogo knjiga bosanskoher-cegovačkih autora i, posebno, knjiga o BiH i njenim narodima. Biblioteka posjeduje skoro sva djela iz ovog perioda, čiji su autori bosanskohercegovački muslimani. Među značajnija djela ovog perioda možemo izdvojiti knjige: Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, Antuna Hangija, Koste Hormana, Safvet-bega Bašagića, Muse Ćazima Ćatića, Edhema Mulabdića i dr.

Iz kasnijih perioda značajno je spomenuti prva izdanja djela: Hamdije Kreševljakovića, Vladislava Skarića, A. Hifzi Bjelevca, Osman-Aziza, Hamze Hume, Ahmeda Muradbegovića, Alije Nametka, Hamida Dizdara i dr.

Biblioteka posjeduje većinu djela objavljenih u ratnom periodu, 1992-1995, a poslijeratna izdanja bosanskohercegovačkih autora i djela o BiH redovno nabavlja.

Najveći broj knjiga evropskog fonda Gazi Husrev-begove biblio-teke nastao je putem otkupljenih ili poklonjenih privatnih biblioteka. Hronološki gledano, prve ovakve biblioteke koje su, osim rukopisa, sadr-žavale i štampane knjige na evropskim jezicima bile su biblioteke Enveri-ef. Kadića i prof. Mehmeda Handžića.18

Nakon toga mnogo je privatnih zbirki knjiga i biblioteka otkupljeno ili dobiveno na poklon. Među ostalima možemo navesti sljedeće biblioteke uglednih bošnjačkih intelektualaca: Osmana Asafa Sokolovića, Asima Sirće, Šefket-ef. Kurta, Smaila Balića, kadije Ahmed-ef. Selimovića, Muhameda Hadžijahića, prof. Šabana Hodžića, prof. Džemala Čehajića, Sinanudina Sokolovića, Alije Delića, Muje Mirvića, Muhamed-bega Đumišića i dr. Neke od ovih biblioteka posebno su obogatile evropski knjižni fond Gazi Husrev-begove biblioteke i o svakoj od njih bi se mogao napisati zaseban rad. Ovdje ćemo ukratko predstaviti tri najznačajnije privatne biblioteke, od kojih su dvije otkupljene a jedna poklonjena Gazi Husrev-begovoj biblioteci, kojima je zajednička crta ta što su najkompletniije u pogledu djela bosanskoherce-govačkih autora i djela o BiH.

17 Zbirka knjiga iz ove štamparije (1866-1878) u Gazi Husrev-begovoj biblioteci uključuje, uglavnom, udžbenike i državne zakone.

18 Biblioteka Enveri-ef. Kadića je otkupljena je 1931. a prof. Mehmeda Handžića 1944. godine. Vidi: Dobrača, Katalog …, I, Uvod.

Fond knjiga na evropskim jezicima u Gazi husrev-begovoj biblioteci 293

Biblioteka Osmana Asafa SokolovićaOsman A. Sokolović, društveni i kulturni radnik, rođen je u Sarajevu

1882. godine. Školovao se u Sarajevu, Istanbulu, Brusi, Zagrebu, Pragu i Lozani. U Sarajevu je bio zaposlen u Trgovačkoj i obrtničkoj komori za BiH. U okviru društva Hurijet radio je na unapređenju zanatstva u Bosni i Hercegovini. Objavio je preko 50 radova među kojima ima dosta prijevoda sa turskog i francuskog jezika. Biblioteka Pokopnog društva Bakije je 1972. godine objavila publikaciju u kojoj je dat prikaz života i rada Osmana Asafa Sokolovića.19 U spomenutoj publikaciji napisana je i bibliografija njegovih radova. Osman A. Sokolović je decenijama marljivo sakupljao knjige, ruko-pise, dokumente, periodične publikacije i stvorio bogatu i raznovrsnu zbirku od velikog značaja za kulturu Bosne i Hercegovine.

Nekrolog povodom njegove smrti 1972. godine objavljen je u prvom svesku Anala Gazi Husrev-begove biblioteke.20

Biblioteka Osmana A. Sokolovića je otkupljivana za Gazi Husrev-begovu biblioteku u dva navrata 1963. i 1975. godine. Glavni dio biblioteke otkupljen je od samog vlasnika biblioteke 1963. godine. Međutim Osman A. Sokolović je zadržao za sebe jedan dio fonda koji je i dalje koristio i dopu-njavao do kraja svog života. Njegovi nasljednici su predali ostatak biblioteke 1973. godine. Ova zbirka sastoji se od orijentalnih rukopisa, historijskih dokumenata, periodičnih i monografskih publikacija na orijentalnim i evropskim jezicima. U objavljenim katalozima rukopisa registrovano je preko 600 kodeksa rukopisa ove biblioteke. Ovi rukopisi su različite tema-tike. Među njima ima unikata i djela domaćih pisaca koji su pisali na arap-skom, turskom i perzijskom jeziku. Knjige na evropskim jezicima biblioteke O. A. Sokolovića broje preko sedam hiljada štampanih monografskih publi-kacija. Poštujući želju vlasnika Biblioteke one su u okviru evropskog fonda obrađene kao zasebna cjelina. Iako je ova zbirka raznovrsna po sadržaju, ipak preovladava jedna tematika kojoj je dat najveći značaj: to su djela musliman-skih pisaca Bosne i Hercegovine, zatim djela o historiji BiH i djela islamskog sadržaja uopće. Bibliografija radova muslimana Bosne i Hercegovine koju je O. A. Sokolović objavio uglavnom je bazirana na djelima iz njegove biblio-

19 Alija Bejtić, Osman Asaf Sokolović i njegov prinos društvu i kulturi Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1972.

20 Muhamed Hadžijahić, „In memoriam: Osman Asaf Sokolović“, Anali GHB, I, str. 139-143.

Azra Kantardžić294

teke.21 Alhamijado književnost zauzima značajno mjesto u ovoj zbirci. Tu su i vrijedna, stara štampana djela na evropskim jezicima čiji se originali rijetko mogu naći na drugim mjestima. Drugi dio otkupljene građe (1973. godine) sastoji se od preostalog knjižnog fonda, zatim naučnih i prevodilačkih rado-va, završenih ili nezavršenih, O. A. Sokolovića sa obilnom dokumentacijom i ostale kulturno-historijske građe sa dokumentima različite tematike, koji se ipak najviše odnose na muslimane BiH.

Biblioteka Muhameda Hadžijahića Dr. Muhamed Hadžijahić rođen je u Sarajevu 1918. godine. Osnovno

i srednje obrazovanje je završio u Sarajevu a Pravni fakultet na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Radio je u Sarajevu, Zagrebu, Mostaru, Gradačcu.

Njegovi prvi radovi objavljivani su u časopisu Novi Behar, koji je izlazio od 1927. do 1945. godine. Od tada pa do smrti objavio je nekoliko stotina članaka, rasprava i studija.22 Bio je jedan od inicijatora za pokretanje Anala Gazi Husrev-begove biblioteke i redovan saradnik ovog časopisa. U mirovinu je otišao kao naučni savjetnik pri Akademiji nauka i umjetnosti BiH. Umro je u Sarajevu 1986. godine23.

Biblioteka Muhameda Hadžijahića otkupljena je 1969. godine. Sastoji se od knjiga na evropskim jezicima, periodičnih publikacija i kolekcije foto-grafija. Dio na evropskim jezicima broji preko 4.000 knjiga. To je veoma bogata zbirka koja je, uglavnom, vezana za našu nacionalnu historiju i kultu-ru. U njoj se nalazi veliki broj raritetnih primjeraka koji se teško mogu naći u drugim bibliotekama BiH pa i regiona24. Ova izdanja predstavljaju izvornu građu za proučavanje naše kulturne i političke historije. Jedan dio građe je literatura dokumentacionog karaktera: razni izvještaji, pravila, propisi, pra-vilnici. Značajno je spomenuti statističke priručnike o popisu stanovništva

21 Osman A. Sokolović, Pregled štampanih djela na srpsko-hrvatskom jeziku muslimana Bosne i Hercegovine od 1878 – 1948 godine, Sarajevo, 1957.

22 “Prilog bibliografiji Muhameda Hadžijahića“, objavljen je u zborniku priloga sa skupa održanog 22. 6. 1996. u Sarajevu pod nasl. Čas sjećanja: Muhamed Hadžijahić (1918-1986).

23 Mahmud Traljić, „In memoriam – dr Muhamed Hadžijahić“, Anali GHB, XIII-XIV, str. 251-256.

24 Kao rijetko djelo možemo spomenuti i Levijevu disertaciju o njemačkoj kolonizaciji u Bosni: Moric J. Levy, Das Deutschtum Bosniens in 19. Jahrhundert, Wien, 1936. 202 str. (Neobjavljen tekst)

Fond knjiga na evropskim jezicima u Gazi husrev-begovoj biblioteci 295

1880., 1885., 1910., zatim Stenografske bilješke Bosanskohercegovačkog sabora i Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije, izvještaje nekih škola (Prva gimnazija) u Sarajevu, različite enciklopedije, leksikone itd.

Od djela opće i nacionalne historije ističu se djela Jirečeka, V. Ćorovića, Truhelke, Skarića, Kreševljakovića, Vege i drugih. U etnološkoj zbirci zastupljena su izdanja narodnog stvaralaštva (rijetke zbirke narodnih pjesama, Istočno blago Kapetanovića Ljubušaka i dr.). Ova zbirka posjeduje većinu onoga što su bosanski muslimani štampali ili što je o njima napisano. Veliki broj ovih knjiga je napisan na stranim jezicima i štampan izvan Bosne i Hercegovine.

Periodične publikacije ove biblioteke uključuju časopise, novine i kalen-dare, među kojima se ističu: Glasnik Zemaljskog muzeja, Wissenschaftliche Mitteilungen, Jugoslovenski istorijski časopis, Godišnjak istorijskog druš-tva BiH, Glasnik Arhiva i društva arhivista BiH, komplet lista Pravda (1935-1941), Naša domovina, te kalendari Narodna uzdanica, Gajret, jedna Salnama iz 1284. god. po Hidžri, kalendar Musa Ćazim Ćatić i dr.

Biblioteka Sinanudina SokolovićaSinanuddin-ef. Sokolović rođen je 1911. godine u Priboju na Limu.

Poslije završetka Šerijatske gimnazije upisao se na Šerijatsku sudačku školu, koju je završio 1936. godine. Kao šerijatski sudija službovao u Visokom i Travniku. Poslije Drugog svjetskog rata radio je kao pravni savjetnik u preduzeću „Šik“. Godine 1960. postavljen je za profesora u Gazi Husrev-begovoj medresi. Napisao je nekoliko bibliografija i publikacija islamskog sadržaja. Umro je u Sarajevu 1973. godine ostavivši iza sebe veoma bogatu i vrijednu biblioteku koju su njegovi potomci predali Gazi Husrev-begovoj biblioteci kao legat, 2002. godine.25

Ova biblioteka sadrži štampane knjige na evropskim i orijentalnim jezicima, periodične publikacije i četiri rukopisa.26 Biblioteka je posebno bogata kada je u pitanju islamska literatura i sve što je napisano o islamu i muslimanima uopće. U spisku koji je sa knjigama donesen u Gazi Husrev-begovu biblioteku popisane su knjige na evropskim jezicima, novine i časopisi dok štampana orijentalna djela i rukopisi nisu zabilježeni. Prema spomenutom spisku, zbirka na evropskim jezicima podijeljena je na oblasti:

25 Nekrolog povodom smrti hfz Sinanudina Sokolovića objavljen je u Glasniku Vrhovnog Islamskog starješinstva u SFRJ, god. XXXVI, br. 11-12, str. 568-572.

26 Popara, Katalog..., XVI, br. 9037, 9104, 9313, 9377.

Azra Kantardžić296

Kur’an, narodne pjesme muslimana, šerijatski akti i knjige, islam, Muhamed, a.s. i sl., historija, kultura BiH i slično, leksikoni, rječnici itd., te beletristika. Poseban dio uključuje periodiku. U spomenutim oblastima zastupljena su stara i vrijedna djela kao, npr.: prijevod Kur’ana iz 1895., Medželle i Ahkjami šerije iz 1906. godine, stara izdanja narodnih pjesama, prve štampane knjige u BiH itd. Knjige na evropskim jezicima ove biblioteke broje oko 1500 knjiga dok je štampanih knjiga na orijentalnim jezicima evidentirano oko pet stotina.

Danas Gazi Husrev-begova biblioteka nabavlja sva za ovu ustanovu značajna djela. Pojedinci i različite naučne ustanove i biblioteke pokla-njaju zbirke knjiga i cijele biblioteke. Domaći i strani pisci i dalje donose svoje radove na poklon, pogotovo ako su se služili fondovima Biblioteke. Biblioteka tako nastavlja tradiciju započetu 1537. godine kada je osnova-na i ide putem koji je zacrtao njen osnivač Gazi Husrev-beg, koji u svojoj vakufnami ističe da su ove knjige namijenjene svim čitaocima željnim znanja i nauke.27

Ključne riječi: Gazi Husrev-begova biblioteka, knjižni fondovi, evrop-ski knjižni fond, privatne biblioteke, biblioteka Osmana Asafa Sokolovića, biblioteka Muhameda Hadžijahića, biblioteka Sinanudina Sokolovića.

Summary

The Collection of books in European languages in the Gazi Husrev-bey’s Library

In this work the collection of books in European languages were introduced and presented. This book collection originated from the end of the 19th century and beginning of the 20th century with the coming of Austro-Hungary in Bosnia and Herzegovina. It consists of monographic publications on Bosnian and other European languages. The core of this collection presented works of Bosnian-Hercegovinian authors, works on Bosnia and Herzegovina and its population. The important collection within this book stock is collection of alhamiado literature which deals with works written in Arabic alphabet in Bosnian language. As is the case of other

27 Prijepis Gazi Husrev-begove vakufname čuva se u Biblioteci u dokumentima br. 1303.

Fond knjiga na evropskim jezicima u Gazi husrev-begovoj biblioteci 297

collections in the Library, this collection has also been extended by acquisi-tion of books by donation of private libraries of prominent Muslim scholars. Among such private collections it is important to mention the libraries of Osman Asaf Sokolović, Muhamed Hadžijahić, Sinanudin Sokolović and others. Today this collection is being expanded by purchasing of all publica-tions relevant to this library.

Azra Kantardžić298

Indira Hadžić-Bogdanović

AL-ĠAZĀLĪJEVO TRETIRANJE ALLĀHOVIH IMENA U DJELU

AL-MAQÔAD AL-ASNĀ FI ŠARÕ MA‘ĀNĪ ASMĀ’ I-LLĀH AL-ÕUSNĀ

“On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Presveti, Onaj Koji je bez nedostatka, Darovatelj sigurnosti, Onaj Koji nad svačim bdije, Silni, Uzvišeni, Gordi, Slavljen neka je Allah – (za razliku) od onih koje Nje-mu smatraju ravnim!

On je Allah, Tvorac, Sazdavatelj iz ničega, Oblikovatelj svega, On ima najljepša imena. Njega hvali ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, On je Silni i Mudri.”1

U Kur’ānu se spominju mnoga Allahova imena (asmā’) i atributi (¥ifāt), ne samo njih devedeset devet utvrđenih tradicionalnim izvorima isla-ma. Teolozi su napisali brojna djela u kojima tretiraju Allāhova imena razvi-đajući njihovu bitnost u odnosu na Boga, Univerzum i čovjeka.

Specifična karakteristika ljudskih bića izvire iz njihove sposobnosti da imenuju stvari, a ta konstanta je posljedica činjenice da su i sami stvoreni na sliku Sveobujmljujućeg imena Allāh (al-Ism al-Ğāmi’), koje je izvor svih ostalih Božijih imena. Kur’an znakovito ukazuje na takvu konstantu ljud-skog bića: “I pouči On Adema nazivima svih stvari.”2

Razmišljanje o Allāhovim Imenima je veoma zanimljiva i bitna tema. Ġazālī je u Maq¥adu genijalno spojio savremene rasprave u filozofiji religije sa onim koje se odnose na praktičnu (tj. moralnu) dimenziju teologije i reli-gijskog jezika, na narav mističnog cilja, kao i na logičke posljedice nemoguć-nosti spoznavanja Boga kao problema atribucije. Općenito, po samoj vrsti problematike koja se tretira kao i po razinama interesnih sfera koje se odnose na raspravu o Imenima, Ġazālījev Maq¥ad, vjekovima nakon njegove smrti, ostaje najkompletnije i najbolje izbalansirano djelo koje najsistematičnijom metodom tretira pitanje Allāhovih imena. Tvrdi se da je Ġazālījev utjecaj na tu vrstu djela srazmjeran njegovu općem utjecaju u historiji islamske misli.

1 Kur’an, LIX:23-24. 2 Ibid, II:31

Indira Hadžić-Bogdanović300

O tekstuPo svemu sudeći nema nikakvog razloga sumnjati da je Maq¥ad auten-

tično Ġazālījevo djelo. Naprotiv, svi argumenti idu u prilog tvrdnji da je dje-lo njegovo. Pojedine doktrine, kao i sam stil, veoma su gazalijevski. Nadalje, u djelu se više nego jedanput spominje Iõya’.3 Djelo spada među ona kasna, po svemu sudeći, napisano tokom deset posljednjih godina Ġazālījeva života, najvjerovatnije u zadnjih šest godina.

Štampa teksta Postoji nekoliko štampanih izdanja Maq¥ada, iako nijedno od njih

nije u znanstveno-kritičkoj obradi. Zapravo, sva su izdanja reprodukcije i re-print jednog istog teksta. Prvo se pojavilo u Kairu 1322 h. (1904.), u štampi Taqaddum Pressa i označeno je kao Prvo izdanje. Na kraju ovog teksta, kao vrijeme nastanka/prijepisa glavnog rukopisa, na kojem je potonje izdanje bilo zasnovano, naveden je datum četvrtak, 15. ša’bān 872. h. /1467. g. Upisana je i zabilješka da je glavni rukopis provjeren u odnosu na tri ostala. Međuti knjiga sadrži reproducirani tekst bez fusnota koje bi ukazale na tekstualne manjkavosti. Također ni rukopisi ne nose identifikacijske bilješke izuzev da-tuma. Prvi tekst knjige je ponovno štampan u Kairu 1324 h./1906. od strane Sa’ādah Pressa i označen je kao Drugo izdanje. Osim tog, postoji još jedno izdanje štampano u Kairu i distribuirano od strane al-Maktaba al-’Alamiyya, čije publiciranje nije datirano. Izgleda da je to izdanje zapravo reprint teksta iz 1322. i 1324. godine, s tim da je izostavljena bilješka o porijeklu rukopisa. Isto izdanje je reproducirano u Kairu 1961. godine.

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci registriran je štampani primjerak Maq¥ada pod nazivom Al-Maq¥ad al-asnā šarõ asmā’ Allāh al-õusnā, Huğğa al-Islām al-Imām Abu Õāmid al-Ġazālī, kog je uredio Badruddīn al-Õalabī, označeno kao Prvo izdanje štampano u Egiptu, 1324. h. /1906.4

3 Vidjeti Hourani G., The chronology of Ghazali’s Writings, Journal of the American Oriental Society, 79, 1959., str. 225-233., o datiranju Iõya’a i o tome da je Maq¥ad Gazalijevo poznije djelo. Također vidjeti W.M. Watt, The Authenticity of Works Attributed to al-Ġazālī, Journal of the Royal Asiatic Society, 1952., str. 44.

4 Čineći jednu knjigu ovaj primjerak Maq¥ada štampan je zajedno sa djelom pod nazivom Al-Añwā’ al-bahğah fī ibrāz daqāiq al-munfariğah, Šayê al-Islām Zakariyā al-An¥ārī al-Šāfī, Prvo izdanje, Egipat, 1323. h./1905. Šāfījevo djelo zauzima prve 44 stranice ove knjige.

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 301

Za pripremu ovog analitičkog rada o Gazalijevom Maqsadu, kog sam s neizrecivim ushućenjem prevela, korišćena su sljedeća štampana djela i ru-kopisi: 5

Ahlwardt, No. 22196 (B)British Museum, No. Or. 73577 (L)Ahlwardt, No. 22208 (T)Yahuda, No. 30939 (P1)Yahuda, No. 2907 (P2)Yahuda, No. 5470. (P3)Također su korištena i dva nekompletna rukopisa: Garrett, No. 1891,10

(G) iz Princetona, i mikrofilm iz Michigena11 (M). Od šest glavnih gore na-vedenih rukopisa ‘B i L’ su bili oslonci u većini slučajeva, dok je ‘B’ odabran kao primarni tekst i ova dva teksta su najstariji nađeni rukopisi. ‘B’ je završen u četvrtak, 16. redžepa 570. h. /1174., tj. Šezdeset pet lunarnih godina na-kon Ġazālījeve smrti 505. h./ 1111. Prepisivanje rukopisa L je upotpunjeno pred kraj èī al-hiğğa, ili devedeset godina nakon smrti njegova autora.

Na kraju rukopisa ‘T’, kao datum prijepisa zabilježen je rabi’ al-awwal 551. h./1156., što pretpostavlja da je prepisan četrdeset šest godina nakon Ġazālījeve smrti. Međutim Ahlwardt naglašava činjenicu da postoji manja nepodudarnost među rukopisima: onog u kojem je obilježeno ime prepisi-vača i onog koji je datiran. Ahlwardt vjeruje da rukopis kojim je pisan glav-ni tekst pripada kasnijem periodu, vjerovatno oko 700 h./1300. U svakom slučaju, rukopis ‘T’ se pokazao kao veoma koristan primjerak. Vjerovatno je to najčitljiviji i najurednije napisani/prepisani rukopis jer u njemu postoji najmanji broj manjkavosti.

5 Vidi: Abū Õāmid al-Ghazālī, Al-Maq¥ad al-asnā fī sharõ ma’ānī asmā’ Allāh al-õusnā, Arabic Text, Edited with Introduction by Fadlou A. Shehadi, Dar el-Machreq, Beyrouth, 1982. Fadlou A. Shehadijevo tretiranje rukopisa Maq¥ada je glavni izvor našeg teksta kao i prijevoda djela, jer se upravo on posvetio istraživanju rukopisa Maq¥ada i njihovom prezentiranju.

6 Universitätsbibliothek Thübingen, Depot der cherm. Preuss. Staatsbibliothek; navede-no kod Ahlwardta, vol. 8, str. 501

7 Ellis and Edwards, A Descriptive List of Arabic Manuscripts at the British Museum, str. 9

8 Ahlwardt, loc. cit.9 Dr. Mach Rudolph, A Descriptive Catalogue of Arabic Manuscripts at Princeton, as yet

unpublished10 The Garrett Collection, str. 56211 A. H. Worrell, Catalogue of Oriental Manuscripts University of Michigen, No. 247.

Indira Hadžić-Bogdanović302

‘B i L’ su, također, čitljivi rukopisi. U ‘B’ se nalazi manje grešaka negoli u ‘L’ rukopisu, iako u njemu postoji nekoliko brisanja hemijskim sredstvom. U ‘L’ rukopisnom primjerku evidentirano je više manjkavosti, čak relativno ozbiljnijih, međutim ne toliko problematičnih da bi se tekst rukopisa sma-trao nepotpunim. Pored činjenice da je ‘B’ rukopis smatran najstarijim, to je istovremeno i najpouzdaniji rukopisni primjerak djela.

Rukopisi koje posjeduje Princeton svi su iz kasnijeg perioda, premda nijedan od njih ne sadrži datum prepisivanja. ‘P1’ je vjerovatno prepisan u 10 st. H. (15. st.), dok se čini da je ‘P2’ prepisan u 11. st. H. (16. st.). ‘P3’ je najkasnije nastao među rukopisima iz grupe ‘P’, vjerovatno oko 11. i 12. st. H. (16. ili 17. st.). Iako je taj rukopis najnečitljiviji, ipak, predstavlja najkom-pletniji i najpouzdaniji rukopisni primjerak.

NaslovKada je riječ o naslovu Maq¥ada pojavljuje se nesklad u naslovima

među rukopisima i štampanim izdanjima djela kao i u interpretativnim tek-stovima ili studijama o njemu.

Jedna od razlika pojavljuje se u elativnim oblicima riječi najuzvišeniji (al-asnā) i krajnji (al-aqsā) u kontekstu naslova. U većini rukopisa nekih dru-gih Ġazālījevih djela, u kojima se spominje Maq¥ad, evidentno je preferiranje termina al-aq¥ā.12 I u samom tekstu rečenog djela, u trećoj alineji uvodne stranice, Ġazālī ističe da je tumačenje Allāhovih imena izuzetno težak zada-tak koji je, unatoč tome, njegov ,,krajnji cilj’’ (al-maq¥ad al-aq¥ā): “Razbori-tog dva razloga spašavaju da ne potone u vodeni bezdan poput ovog. Prvi: tema je sama po sebi vrlo poželjna, ali teško dosezljiva i neizvjesno spoznatlji-va. Locirana je na najvišem stupnju konačnih pitanja i krajnjih namisli pred kojim srca zastaju nepomična a recepcije umova splahnu ostavši bez ishodiš-nih načela usljed beskonačnosti teme kao takve. Otkud ljudskim moćima smjelost da metodom znanstvenog traganja i opservacija pokušaju shvatiti Božije atribute? Da li su ikada osjetila vida šišmiša mogla podnijeti svijetlost Sunca? Drugi razlog: raskrivanje esencijalne biti Allāhovih imena i atributa skoro bi u cijelosti proturječilo ranijim iskustvima umnih znalaca...”

Pregled rukopisa i štampanih izdanja spomenutih u našem radu te rukopisa i publici-ranih izdanja koja ovdje nisu navedena, ukazuje na češću 12 Ôaliba i ‘Ayyādi u svom izdanju Munqièa (str. 107.), kao i ‘Afīfī u svom izdanju

Miškāta (str. 56), upotrebljavaju riječ al-asnā, međutim oni u fusnotama ukazuju da je u rukopisima koje su koristili naveden termin al-aq¥ā. Njihova promjena naziva rukovođena je frekventnijim naslovom djela Al-Maq¥ad al-asnā.

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 303

upotrebu termina al-asnā. Svakako, što se tiče samog značenja u naslovu spo-menutih termina oba su adekvatna, sinonimi po vrsti i značenju, budući da je razviđanje predmetnog pitanja najuzvišeniji i konačni cilj.

Čini se zanimljivom i upotreba čestice fī u kontekstu nekih varijanti naslova djela, dok je u nekim čestica izostavljena. Sam Ġazālī je u prednje spominjanoj trećoj alineji uvodne stranice Maq¥ada upotrijebio konstruk-ciju Al-Maq¥ad al-aq¥ā fi šarõi... apostrofirajući činjenicu da je njegov pri-marni cilj tumačenje pitanja.13 Taj cilj može biti i krajnja nakana kojom se zaključuje tumačenje svakog imena pojedinačno, ,,naputak’’ (hidaya), koji je vodič vjerniku posredovanjem značenja Božijih imena. Za naslov Maq¥ada u našem radu prihvaćena je puna varijanta naslova Al-Maq¥ad al-asnā fī šarõi ma’ānī asmā’ Allāh al-õusnā, jer je najeksplicitnija.

Šta je konačni cilj rasprave? Da li je to znanje o Bogu ili sjedinjenje s Njim i nestanak ljudskog duhovnog ega u Njegovu apsolutnom Bitku? U Ġazālījevim medijacijama to nisu alternativne forme. Konačni cilj ljudskog bića je dvojak: spoznati Boga i zaogrnuti se Njegovim transcendentnim i imanentnim Naličjem.

Istovjetan naslov je korišten zarad upućivanja na nešto drukčiji cilj. Naime, ‘Aziz ibn Muõammad Nasafī,14 koji piše o traganju za Bogom na su-fijskom putovanju i stadijima uzdizanja na tom putu, također je svoje djelo nazvao al-Maq¥ad al-Aq¥a (Krajnji cilj), što predstavlja krajnje stanište tra-

13 Iz naslova primjerka Maq¥ada, koji se nalazi u Gazi Hurev-begovoj biblioteci, a koji glasi Al-Maq¥ad al-asnā šarõ asmā’ Allāh al-õusnā, uočavamo izostanak riječi fī i ma’ānī, a umjesto al-aq¥ā upotrebljena je riječ al-asnā. Međutim ono što je bitno jeste činjenica da je sadržaj djela istovjetan rukopisima i ostalim štampanim primjercima koje smo naveli.

14 O Nasafīju praktično ništa nije poznato izuzev natuknica autora djela Mağlis al-’uššāq (Sastajanje zaljubljenih), koje citira Charles Rieu, a preuzimali ih neki kasniji pisci. Spominje se da je živio u Buhari, da je iz nje izbjegao usljed invazije Džingis-Kana na grad. Umro je u Abarkuhu, smještenom između Istahra i Jezda, međutim ne može se sa sigurnošću tvrditi koje godine. Godina njegove smrti može biti bilo koja između 1281. i 1300. godine. Napisao je nekoliko veoma poznatih djela o sufizmu, uključujući djelo Kašf al-haqāiq, sažetak djela Nağmuddīn Kubrāovog učenika Sa’duddīna Hummu’ija. Nasafī citira Hummu’ija u svom djelu Al-Maq¥ad al-aq¥ā, gdje mu se obraća kao onome koji više nije među živima. Budući da je Hummu’i preminuo 650/1253., moguće je da je rečeno djelo napisano negdje između 1253-1263. Vidi: N. Hanif, Biographical encyclopaedia of Sufis, Central Asia And Middle East, New Delhi, Sarup, 2002., str. 507 , ISBN 81-7625-266-2.2002., str. 294-332.

Indira Hadžić-Bogdanović304

ganja sufije. Prijepis al-Êawārizmījevog15 prijevoda ovog djela na perzijski jezik nastao 873. h. godine, nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (13. Katalog rukopisa, broj djela R 7780) u obradi Hase Popare iz 2004. godine, str. 546-7. Na engleskom jeziku djelo je poznato pod nazivom Oriental My-sticism, koje je uredio Edward Henry Palmer (1840-1882.).16 On je 1867. go-dine objavio raspravu o Orijentalnom misticizmu zasnovanu na Nasafījevom Maq¥adu, što je, zapravo, verzija pažljivo odabranih odlomaka iz originala.

PoglavljaSvi rukopisni i publicirani tekstovi ovog Ġazālījevog djela sadrže tri

glavne cjeline (dijelove), ili funūn, premda su evidentna određena mimoila-ženja oko podcjelina.

Prva cjelina je uvodna i tretira aspekt semantičko-logičkih relacija imenovanja ili označavanja. Striktno je analitički koncipirana, a njezino prvo poglavlje koje raspravlja o predikaciji ima neposredan značaj i za savremene filozofske provenijencije.

Druga cjelina, koja je i najobimnija, čini bit djela i sadrži razlaganje o značenju svakog od devedeset devet imena kao i razjašnjenje etičko-religijske svrhe rasprave. Nakon tumačenja svakog božanskog imena ponaosob, Ġazālī nudi ,,naputak’’ o imenu i objašnjava ideju ,,udio čovjeka’’ u svakom imenu. Ta cjelina, zapravo, predstavlja krucijalni plan razmatranja tog pitanja kojim se krajnji cilj ostvaruje. Na završetku tog centralnog dijela knjige Ġazālī se nakratko bavi i pitanjima brojnosti imena, ne tradicionalnim vrelima usta-novljenim brojem, što je tema treće cjeline, zatim pitanjem nepodvojene i bezuvjetne jedinosne jednote Boga. U kontekstu rasprave problemi nastaju pri postavljanju pitanja:

a) kako se, u skladu sa učenjem Ahl al-Sunna, imena i atributi svode na jednu jedinosnu Bit i sedam svojstava i

b) kako se, sukladno filozofskim i mutezilijskim interpretacijama, imena i atributi reduciraju na jednu Bit?

15 Muõammad bin Mūsā Abū Ğa’far al-Êawārizmī (u. 845/1441.), perzijski matematičar, astronom i geograf. Njegovo kapitalno djelo je Al-Kitāb al-muêta¥ar fī õisāb al-ğabr wa al-muqābala, ili Al-Ğabr, iz čega je derivirana riječ algebra, a samo djelo predstavlja osnovu iz koje se razvila moderna algebra.

16 Edward Henry Palmer, Oriental Mysticism, Cambridge, 1867.

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 305

Na samom početku Maq¥ada, na mjestu gdje Ġazālī daje sinopsis, u svim tekstovima se spominje da to poglavlje (fa¥l) čini dio treće cjeline. Slje-dećim dijagramom biće objašnjeno kako je došlo do prometanja poglavlja:

Druga cjelina ( fann) Treća cjelina ( fann)fa¥l 1 fa¥l 1fa¥l 2 fa¥l 2fa¥l 3( fa¥l 3)

Treća cjelina zahvata teološka i filozofska pitanja. Prvo poglavlje treće cjeline sadrži raspravu o ustanovljenosti božanskih imena i njihovu svođenju na devdeset devet Vjerozako-nom (Šerijat). U Drugom poglavlju se razma-traju odlike svođenja imena na specifičan broj, a potom slijedi prometnuto treće poglavlje koje upotpunjava raspravu postavljanjem pitanja o dopustivo-sti normiranja Allāhovih imena vjerskom Tradicijom – Vjerozakonom, ili da njihov broj može biti proširen na osnovu razumskih kriterija.

Predmeti raspraveSvrha Maq¥ada fokusirana je na tumačenje Allāhovih lijepih imena,

čiji je broj, sukladno hadisima, zaokružen na devedeset devet. Jedan vjernik je zatražio od Ġazālīja da mu objasni božanska imena, a kao odgovor na nje-gov zahtjev nastalo je ovo djelo. Međutim, iako je početni zadatak njegova tumačenja teološko-gnostički, ipak je krajnji cilj njegova napora etičko-re-ligijski.

Kroz hadise je protkana veza između teološkog tumačenja i cilja vje-rovanja. O tome svjedoči sadržaj hadisa koji prenosi Abū Hurayra, neka je Allāh zadovoljan njim, a koji glasi: ,,Allāhov poslanik, Allāh ga blagoslovio i spasio, kazao je: ,Svemogući i Svevišnji Allāh ima devedeset i devet imena, stotinu manje jedno; zaista je On jedan i voli nepar,17 a onaj ko ih potpuno

17 Riječi jedan i nepar u originalnom tekstu su predstavljene riječju witr, što u prijevodu znači jedini, jedan; sam, neparan.

Indira Hadžić-Bogdanović306

shvati,18 ući će u Džennet’.”19 Međutim mnogi islamski znalci, koji su se bavili pitanjem Imena i Atributa, nisu se ograničavali na brojnost iz predanja Abū Hurayre, već su uključivali i ona koja su spomenuta u Kur’ānu. Prvi mislilac koji je napisao tekst na tu temu obima knjige bio je al-Bayhaqī,20 a vjerovat-no je on i zabilježio najširu grupu Božijih imena. Svakako da je i Ġazālī bio svjestan šireg broja Imena spomenutih u Kur’ānu, te je tom pitanju posvetio tekst u prvom poglavlju treće cjeline Maq¥ada, koji glasi: “Štaviše, postoje imena spomenuta u Kur’ānu koja nisu izrečena ni jednim od dva zbirna spo-mena (kur’ansko zbirno spominjanje i hadiska predaja Abū Hurayre), poput imena Prijatelj (al-Mawlā), Zaštitnik (al-Na¥īr), Pobjednik (al-Ġālib), Bli-ski (al-Qarīb), Gospodar (al-Rabb) i Pomagatelj (al-Nā¥ir). Također posto-je i složenice imena, kao što je navedeno u riječima Najuzvišenijeg: Svjedok zasluženoj kazni, Primatelj pokajanja, Oprostitelj grijeha, Preobrazitelj noći u dan, Darovatelj života iz smrti i Preobražavatelj života u smrt. Osim toga, u

18 Za prijevod glagola ‘aõ¥ā odabran je termin potpuno shvatiti, dok glagol ima sljedeća značenja: nabrojati, prebrojati, moći, znati, zapamtiti, shvatiti, popisati. U prijevodi-ma ovog hadisa na naš jezik najčešće možemo susresti riječ nabrojati, međutim želeći napraviti distinkciju između nabrajanja i razumijevanja, ovdje je preovladao smisao koji upućuje na pamćenje, dok sam glagol implicira i nabrajanje i pamćenje i razumi-jevanje. U pogledu značaja specifičnosti u slučaju ovog glagola u navedenom hadisu, potrebno je naglasiti kvalitativnu vrijednost broja, a ne osvrtati se isključivo na njegov značaj kvantitativnosti, na što nam svekoliko ukazuje činjenica o numeričkim vrijed-nostima harfova arapskog pisma, a i sam Qur’ān ukazuje na značaj broja koji kroz Plemenitu Knjigu pulsira ovlaš ističući naznake o višedimenzionalnim vrijednostima u našim spoznajama.

19 Muslim, Èikr, 6.20 Abu Bakr Aõmad ibn Husayn al-Bayhaqī, također poznat kao Imam al-Bayhaqī,

rođen je 384. H. (994.) u malom gradu Êusruğird u blizini Bayhaqa, Êorāsān. Za vrijeme svog života postao je poznati učenjak hadisa kao i šafijske škole fikha. Njegovo puno ime je Abu Bakr Aõmad Ibn al-Õusayn Ibn ‘Alī Ibn Mūsā al-Êusruğirdī. Al-Bayhaqījev učitelj fikha je, među ostalima, bio Abu al-Fatõ Nāsir ibn al-Õusayn ibn Muõammad al-Nišabūrī. Hadisku nauku je učio kod Õakima al-Nišabūrīja i bio njegov najistaknutiji učenik. Al-Bayhaqī je umro 1066. godine. Naziv njegova djela o kojem je gore riječ je: Kitāb al-asmā’ wa al-¥ifāt, izdavač Furqān al-Qur’ān al-’Azzāmīyya, Kairo, 1939. godina. Među njegova ostala djela spadaju: Al-Sunnan al-kubrā (koje je poznato i kao Al-Sunnan al-Bayhaqī), Ma’arifa al-sunnan wa al-aïār, Bayān êata’i man aêta’a ‘ala al-Šāfi’ī (Objašnjenje greške onih koji su grešku pripisali al-Šāfi’ī), Al-Mab¥ūt (djelo o Šāfijevom zakonu), Al-I‘tiqad ‘alā maèhab al-salaf ahl al-sunna wa al-ğama’a, Dalā’il al-nubuwwa (Znaci poslanstva), Šu‘ab al-iman (Ogranci vjere), Al-Da’awat al-kabīr (Velika knjiga o dovama), Al-Zuhd al-kabīr (Velika knjiga o odricanjima).

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 307

Kur’ānu se ističu mnogobrojna djela koja se vežu za Svevišneg Boga i o Nje-mu je rečeno: On otklanja zlo (XXVII:62), On osnažuje istinu (XXXIV:48), Učinit će da se oni razlikuju (XXXII:25) i‘Dali smo naredbu sinovima Izraela (XVII:4). Stoga ako je dopušteno izvođenje imena iz djelovanja, onda bi se mogla izvesti i Njegova sljedeća imena: Otklonitelj zla, Osnažitelj istine, Od-likovatelj i Određivatelj. Štaviše, takva imena u Kur’ānu su mnogobrojna na što ćemo se kasnije osvrnuti.”

Slijedeći trag Ġazālījeve misli u Maq¥adu nailazimo na preplitanja te-ologije i religijskog iskustva. Ova nit je jedna od brojnih sinteza misticizma i teologije u islamu. Krajnja čežnja u sufizmu je qurb - blizina Svevišnjemu, a put koji vodi do nje ostvaruje se stjecanjem različitih vrlina koje će čovjeka učiniti naličjem Njegovim. Ġazālī je raspravljao o toj temi i u drugim svojim djelima, a naročito u četvrtoj knjizi Iõyā’a. U samom Maq¥adu, akcenat na religijsko-etičkom aspektu javlja se u dvije forme: u ,,napomeni’’, i ,,naputku’’ koje prate tumačenje svakog pojedinačnog Imena, kao i u četvrtom poglavlju prve cjeline. Uvodna rečenica ovog poglavlja glasi: “Tumačenje kako se pot-punost i sreća čovjekova ostvaruju u obziru samopriskrbljivanja savršenstva Svevišnjeg Boga te kroz svijest da sam sebe ukrašava značenjima Njegovih svojstava i imena u razmjeri intenziteu koji su čovjeku pojmljivi.”

Iako je Ġazālī u mnogim svojim djelima tretirao direktnu primje-njivost teologije u religijskom iskustvu, način na koji je odabrao to činiti u Maq¥adu predstavlja jedinstven pristup. Gledano s aspekta teologije Imena kao takva ne predstavljaju teološki dokumenat u smislu određenog teksta ili kreda. Evidentne su tradicijske predaje o posebnim elementima, imenima i atributima, kojima Svevišnji Bog može biti zazivan u spomenu Njega (ha-disi o Najljepšim Allāhovim Imenima). Kada je riječ o razmatranju odnosa između opće teologije i religijskog iskustva, Ġazālī tom promišljanju nije pri-stupio odmah. Smještanjem tih predanja u ravan općeg teološkog diskursa, Ġazālī je svoju duhovnu recepciju početno morao usredsrijediti na skupinu Imena tradicijskim vrelima ustanovljenu. To predstavlja tumačenje (šarõ), koje čini prvu karakteristiku Ġazālījeva tretiranja Imena. Božanska imena i atributi su svojom reprezentativnošću i obujmljivošću pružila šansu teologiji da se metodološki iskaže. Nakon šarõa svakog Imena, uslijedilo je razviđa-nje relacija između opće teologije i religijskog iskustva. Tu možemo podvući paralelu između Maq¥ada i Iõyā’a u kojoj Ġazālī također prezentira metod kojim teologija može biti vodič kroz religijsku ortopraksu, međutim Iõyā’ se odnosi na opću i osnovnu islamsku teologiju, u principu ašarijsku. Ni u

Indira Hadžić-Bogdanović308

Maq¥adu teologija u svojoj biti nije drukčija, ona je ista opća i osnovna te-ologija, ali ovdje predstavlja sumarum unaprijed postavljenog skupa imena Svevišnjeg Gospodara.

Sam konceptualni obzir brige Svevišnjeg Boga o Njegovim bićima predmet je opće teološke misli, dok u ovom slučaju Ġazālījev umski pro-mišljaj raste kroz prizmu blještavila skupa božanskih imena i svojstava. To osebujno mnoštvo profinjenih puteva o kojima je ljudsko biće potanko oba-viješteno, pouzdan su smjerokaz čovjeku kako da se odnosi prema životu i pronalazi sebi olakšice u brojnim životnim iskušenjima, kako da se brine o svojim bližnjima, o sebi, drugima i svom okruženju, ukazuju mu kako se uspješno suočavati sa ukupnim životnim manifestacijama, a zapravo sve vrijeme uzimajući u obzir naumljeni cilj kojem se hodi. Tako taj mnogoliki okvir pravaca, tih devedeset devet puteva, zaokružuju prvi kurs kog Ġazālī zahvata u svom Maq¥adu.

Druga karakteristika Ġazālījeva tretiranja Imena reflektira se u dimen-ziji njegova ,,izbavljenja’’ Božanskih imena i svojstava iz tradicionalnog mo-litvenog čina, smještajući ih tako u širi religijsko-sufijski sadržajni okvir.21 Ta činjenica, naravno, još jednom potvrđuje Ġazālījevu predanost stajalištu da nijedan vid religijskog života ne biva potpunim bez čiste duhovne dimenzi-je.

Prethodno smo već kazali da je krajnji cilj teološkog tumačenja Bo-žanskih imena i atributa iskustveni, ali moguće ga je osloviti i kao teološko-teorijski diskurs predmetnog pitanja. Iako se teološki sadržaj Maq¥ada bitno ne razlikuje od teološkog diskursa u ostalim Ġazālījevim djelima, uputno je ukazati na jedan drugi interesantan aspekt ovog djela. Naime, Ġazālījevom tumačenju Imena prethodi logičko-semantička rasprava o imenima i imeno-vanju koja predstavlja logički uvod u središnji plan Maq¥ada. Ġazālī pribje-gava logičkoj konceptualizaciji imena i imenovanja u želji da čitaocu ukaže na

21 Ovo je vjerovatno posljedica utjecaja al-Qušayrīja (u. 1074.) i njegove knjige o Imenima Al-Taõbīr fī al-taèkīr (uredio Ibrāhīm Basyūnī, Kairo, 1968.). Treba napomenuti da je Qušajrī bio dobar prijatelj al-Ğuwaynīja, al-Ġazālījevog učitelja. Iako Qušayrījeva knjiga ne sadrži mnogo od teološke i filozofske sofistikacije ili sistematičnog karaktera Ġazālījeve rasprave, njen akcenat na vođenju vjernika kroz život jeste evidentan. Fadlou A. Shedadi, za razliku od Allarda, nalazi da je ovaj element mnogo manje istaknut kod Bayhaqīja (vidi: Allard, Michel, Le problem des attributs divins, Bejrut, 1965., str. 359). U svakom slučaju, za Ġazālīja nije bitno samo dati potrebniku ono za čim traga stoga što je Bog nazvan Darovateljem, već je bitno to što stjecanjem razuđenih dimenzija božanskih imena i svojstava čovjek-salik ispunjava mistički cilj metafizičkog sjedinjenja s Bogom.

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 309

semantičku i logičku povezanost pitanja imena, imenovanog i imenovanja, smatrajući da se primjerenije može posvetiti pojašnjavanju ‘imena’ nakon što razjasni relacije imenovanja.22

Ġazālījevu logičko-semantičku raspravu je moguće prikazati kroz slje-deća pitanja:

šta je ime?,- 23

koja je njegova veza sa onim što ono imenuje?,- ukoliko postoji mnogo imena koja se odnose na jedan podmet:

koja je priroda veze tih brojnih imena sa jednim bitkom koji se ime-- nuje?,

kakva je veza tih imena u odnosu jednih na druge?- Ġazālī je rečena pitanja raspravio u obliku tri teze koje bi se mogle po-

nuditi kao odgovori na postavljena pitanja, i navodi: “Mnogi mislioci upu-stili su se u rasprave o značenju imena i imenovanog krećući se u različitim pravcima i, unutar njih, većina skupina se udaljila od istine. Među njima su se izdvojili oni:

a) koji tvrde da je ime istovjetno njime imenovanom s tim što ime ne predstavlja čin imenovanja;24

22 Bilo je uobičajeno, i prije i nakon Ġazālīja, davati tumačenja značenja Imena objašnjavajući njihovo značenje u jeziku (fī al-luġa), što nalazimo i u njegovim djelima. Također nije neuobičajeno, prije tumačenja samih Imena, osvrnuti se na jednu ili više teza o odnosu imena, imenovanog i imenovanja. Kao primjer poslužiće nam djelo Abú Bakra al-Bāqillānīya (950-1013.) Kitāb al-tamhīd, uredio R. McCarrthy, str. 225-236. Narav sistematičnog karaktera rasprave, kakvu je primijenio Ġazālī, možemo naći i kod Faêruddina Rāzīja (u. 1209.), koji u svom djelu Šarõ asmā’ Allāh al-õusna, prati iste tri sistematski povezane podcjeline Ġazālījeva Maq¥ada. Također u kasnije nastalom djelu Muõammad Taqī al-Dīn al-I¥fahānīja (u. 1914.), pod nazivom Kāšif al-Asmā’, dato je nešto kraće tretiranje pitanja logike imena i imenovanja, što zapravo ne predstavlja ništa drugo do izbor doslovno prenesenih odlomaka iz Ġazālījeva Maq¥ada.

23 Arapska riječ ism, poput latinske nomen, u zavisnosti od konteksta, može biti prevedena sintaksički kao imenica ili semantički kao ime. U najvećem broju slučajeva mi ćemo ism radije prevoditi kao ime a ne kao imenica, što je u skladu sa njenom logičko-semantičkom funkcijom imenovanja. Time ćemo proizvesti vezu između imena (al-ism) - imenovanog (al-musammā) - imenovanja (al-tasmiya), dok to ne bismo mogli postići upotrebljavajući riječ imenica.

24 Ovo stanovište je zauzimao al-’Aš‘arī želeći izbjeći mogućnost tvrdnje da ukoliko ime nije isto što i imenovano moglo bi se reći da je stvoreno. Ġazālī ističe stav da Imena kao riječi ne moraju biti oduvijek sve dok to njihova značenja jesu, a neko bi potom mogao ustvrditi da je Bog stvorivši čovjeka u njega usadio eho ovih imena.

Indira Hadžić-Bogdanović310

b) koji tvrde da ime nije isto što i imenovano, ali iskazuje značenje imenovanja,25 i

c) koji su se afirmirali u oblasti dijalektičke filozofije i kelama26 tvrd-njom da ime može biti istovjetno imenovanom kao kad kažemo za Boga da je Bitak i Biće, te tvrdnjom da ime nije istovjetno njim imenovanom, kao u primjeru naše konstatacije: Bog je, doista, Stvaratelj (al-Êāliq) i Sveodrža-vatelj (al-Razzāq), koja ukazuje na čin stvaranja (êalq) i održavanje u egzi-stenciji (rizq), a ta dva pridjevka jesu nešto drugo a ne On. Njima se pririče i teza kojom se tvrdi da ime nije isto što i imenovano a niti je nešto drugovjetno njemu, kao kada kažemo Znalac (al-Alīm) i Moćni (al-Qādir); ta dva pojma upućuju na znanje (‘ilm) i moć (qudra), dočim za Božija svojstva se ne kaže da su istovjetna Njemu a niti da su nešto suprotno Njemu.”

Jednostavno je primijetiti da je prva teza protuslovna drugoj, dok treća teza u biti ispituje samo jednu vrstu odnosa između imena, imenovanog i imenovanja. Za dvije postavke treće teze (ime je istovjetno imenovanom i ime nije isto što i imenovano) tvrdi se da i jedna i druga postavka u određenim slu-čajevima mogu biti ispravne, ali ne u svim slučajevima. Također je jasan i za-ključak treće tvrdnje kojom se upozorava na slučajeve u kojima nisu ispravne niti prva niti druga tvrdnja (ime nije isto što i imenovano a niti je nešto drugo). Da bi ukazao na činjenicu da nijedna navedena teza nije ispravna budući da svaka, barem djelomično, sadrži suštinske razlike, Ġazālījeva analiza logičkog sukusa ovog pitanja praćena je problematiziranjem nekih teološko-filozofij-skih pitanja u pogledu odnosa imena, imenovanog i imenovanja, posebice odnosa imena i imenovanog, dok odnos sa ime-novanjem, kao sporednim aspektom, samo povremeno uvodi u raspravu.

Ġazālī objašnjava: “Postoji analogija obrasca ‘ime, imenovanje i ime-novano’ sa obrascem ‘kretnja, pokretanje, pokretač i pokrenuto’. To su četiri međusobno oprečna naziva koji upućuju na različita značenja (pojamnine). ‘Kretnja’ upućuje na prijenos s mjesta na mjesto, dok se ‘pokretanje’ odnosi na izvođenje čina kretanja, ‘pokretač’, pak, ukazuje na vršioca kretnje, dok ‘pokrenuto’ upućuje na objekt koji trpi kretnju, premda je kretnja kao takva produkt činitelja radnje, za razliku od ‘pokrenutog’ koji upućuje samo na prostor u kojem se kretnja odvija, a ne i na vršioca radnje.”

25 Ovaj stav su branili mutezilije da bi omogućili izjavu da su Imena, kao i Kur’ān, stvo-rena a ne vječna.

26 Prema Ġazālīju, ove tvrdnje su branili određeni mutekelimuni.

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 311

Ime kao riječ je lingvistički entitet.27 Ġazālī ističe da ime nije što i ime-novano ukoliko oboje predstavljaju lingvistički entitet. Kao takvo ono postoji u jeziku, a kao njegova oprečnost pojavljuje se pojamnina ili njegovo značenje koje egzistira u umu, a koje se razlikuje od realiziranog bitka u stvarnom svi-jetu. To predstavlja ontološku klasifikaciju u vidu tri različita obzira: nebo iznad, koje natkriljuje, nebo kao riječ koja se može zapisati ili izgovoriti, i nebo kao pojamnina. Sa tog gledišta, ime je drugovjetnije od dvije stvari: konceptualne pojamnine i stvarnog objekta.

U Maq¥adu je kazano: “Bitak u formama ostvarenih realiteta pred-stavlja temeljno zbiljsko bivanje, dok je postojanje u umu iskustveno jer čini forme apstraktnih bića i, naposljetku, bitak u jeziku iskazuje se pojmovnim kategorijama demonstrativnog znakovlja.” U odnosu na ontološku klasifika-ciju, Ġazālī kaže: “...cilj svega toga je shvatiti da se ime, <naziv> svodi na riječ koja je pozicionirana na treći stepen.” U toj hijerarhiji, koja kreće od osnovne kategorije stvarnog i objektivnog, riječ je smještena na treći nivo.

Za ime se tvrdi da ga odlikuje konceptualno značenje, gdje je ozna-čavanje (dalālat) u funkciji uspostave odnosa između, npr., neba kao riječi i samog egzistirajućeg neba (al-madlūlu ‘alayhi) kao konkretiziranog realiteta. Putem riječi se ukazuje na značenje i već se tu jasno očituje Ġazālījeva kon-ceptualistička teorija značenja prema kojoj se za riječ može reći da imenuje ili simbolizira njezinu pojamninu u umu na način predodžbe njezine objektivne stvarnosti. Iz rečenog može se izvesti zaključak: da je pojamnina <značenje> istovjetno imenovanom, značenje neba je ono što je tim nazivom imenovano, dakle može se tvrditi da je ime jednako imenovanom. Jer ako se iz imena ne shvataća njim imenovano, onda se ne može reći da označenom ime pripada. Ime ili imenica (ism) nebo u značenju riječi nebo zapravo označava stvarno nebo. Oboje i nebo i imenica predstavljaju lingvističke entitete od kojih se jedno može odnositi na drugo, imenica se može odnositi na nebo, dok se za

27 Ovakvim konceptom definiranja Ġazālī razrađuje široko polje klasifikacije unutar lingvističkih entiteta. On to čini tako što riječ pomjera po vertikali smještajući je na različite nivoe pojašnjavanjem kako su riječi prvobitno postavljene da bi nešto označavale, nakon čega su imenice, glagoli i čestice pozicionirani da ukazuju na vrste riječi, jer nakon takvog pozicioniranja, također, i riječi postaju egzistentne individue a njihove forme bivaju pojamnine u razumu, čime zaslužuju da se na njih ukaže jezičkim pojmovljem. Dakle, prvi nivo u jeziku jeste sama riječ koja je egzistentni individualitet, drugi nivo je karakterizacija riječi kojom postaje rod: imenica, glagol, pridjev, a može se ići i dalje pa da se imenica pozicionira na treći ili četvrti nivo, tako da se imena dijele na vrste, na neodređena ili određena, i dalje gradacijom nivoa imena ili klasificiranjem na neki drugi način.

Indira Hadžić-Bogdanović312

imenicu ne može reći da je nebo, odnosno nebo kao konkretizirana indivi-duacija se ne može odnositi na imenicu kao jezički entitet, što čini suštinu odnosa dviju rečenih kategorija, tj. njihovu relaciju koja nije refleksivna.

Unutar lingvističke hijerarhije imenica, koja označava zbiljske, nelin-gvističke realitete, uz glagole <za razliku od čestica> (õurūf)28, koje označava-ju relacije koje, kako kaže Ġazālī ,,same po sebi nemaju značenje’’ označavaju ono što nije ,,odnosno’’, ,,već što samo po sebi posjeduje značenje’’. Međutim glagol se razlikuje od imenice po tome što ,,označava vrijeme trajanja tog zna-čenja’’. Imenica je lišena svake vremenske odrednice.

Dalje, Ġazālījeva ontološka klasifikacija bitka u Maq¥adu usmjerava ka njegovoj esencijalnoj teoriji vertikalne gradacije imena, koje ne samo da se pozicionira u ravan vlastitog imena već mu se pridodaju i druge priročne funkcije: “A kako i ne bi bili jezičkim nazivljem ostvareni egzistenti među-sobno kontradiktorni kada svakog od njih karakteriziraju konkretni elemen-ti koji kod onog drugog nisu prisutni? Tako, primjerice, čovjeka, s aspekta ostvarenog konkretiziranog bitka, specifiziraju pridjevci kao što su: spava - budan, živ - mrtav, stoji – kreće se - sjedi, i tsl., dok ga s aspekta njegova bitka u umu specifiziraju pridjevci poput: subjekat - predikat, opći - konkretan, univerzalan - individualan, propozicija <sastavni element suda> itd. I, na-pokon, bitak čovjeka u jezičkom pojmovlju odlikuju predikacije kao što su: Arap, Perzijanac, Turčin, zatim pojam od više ili manje slovnih elemenata ili, pak, pridjevci: imenica, glagol ili čestica i sl. Bitak u jezičkom pojmovlju dopustivo je diferencirati s aspekta vremenite razlikovnosti i s aspekta regio-nalne slojevitosti jezičkog iskustva. Što se, pak, tiče bitka u formama ostvare-nih realiteta (bića) u pojavnom svijetu, i bitka u imaginativnim kategorijama uma, njih ne specifiziraju predikacije: vremenita divergentnost niti različita kulturna slojevitost jezičkog iskustva.”

Ġazālījevo tumačenje imena i imenovanog dodjeljuje imenovanju dvo-jaku ulogu čiji je primarni smisao u funkciji iskazivanja značenja. Također je prisutna i manje bitna uloga kao kada se imenovanjem <nekog ili nečeg> upotrijebi navlastito ime ili prezime ili, pak, nadimak. Ġazālī u tom smislu kaže: “Izraz imenovanje se odnosi na spominjanje već datog imena, kao kada neko doziva neku osobu imenom Zejde!”

28 Ġazālī je upotrijebio riječ ,,čestica’’ (õarf), koja ima isto značenje kao i riječ ,,slovo’’, čime se sugerira činjenica da su čestice dijelovi rečenica kao što su slova dijelovi riječi. Njihov smisao je u relaciji koja se ostvaruje upotrebom s drugim vrstama riječi (imenice, glagoli, pridjevi).

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 313

Ġazālī, potom, ukazuje na središnju poziciju i logičku evaluaciju tvrd-nje ,,on jeste on’’ (huwa huwa) koja svoj smisao pronalazi u negaciji istovjet-nosti, tj. u drugosti ,,X je drugovjetno Y’’ (huwa ġayruhu), gdje se i smisao negacije posvjedočuje u afirmaciji. Ġazālī rečene postavke pojašnjava rječi-ma: “To pitanje neće biti shvaćeno bez prethodnog spoznanja pojamnina ,,istost/jestost’’ i ,,drugost’’. Naš iskaz: ,,on jeste on’’ (huwa huwa) primje-njiv je u tri modusa. Prvi modus prijemčiv je egzemplarnom obrascu: ,,vino (êamr) jeste vino (‘iqār)’’, ili ,,lav (layï) jeste lav (asad)’’. Drugi modus izražen je propozicijom: ,,britka sablja (¥ārim) jeste sablja (sayf )’’, ili ,,sablja od in-dijskog čelika (muhannad) jeste sablja (sayf )’’. Treći modus, pak, ispoljen je tvrdnjom izricatelja: ,,snijeg je bijel hladan’’, tako da pridjevci bijelo i hladno označavaju istovjetnu pojamninu, tj. bijelo je isto što i hladno.”

U prvom modusu odnosa kao u navođenom primjeru: ,,lav (layï) jeste lav (asad)’’, prisutna je jednakost imena i označenog i jedina prisutna razli-ka očituje se u formi dviju riječi. Takve riječi–imena nazivaju se sinonimi (mutarādifat). U primjerima odnosa sinonimnih izraza odnosna kopula ,,je’’ iskazuje istovjetnost identiteta.

U drugom modusu odnosa Ġazālī upotrebljava riječ sayf koja uglav-nom označava pojamninu sablje. Ôārim je naziv za istu vrstu predmeta koji, ipak, posjeduje specifičnu odliku pojamnine i doslovce znači ,,britka sablja’’. Ukazao je i na još jednu odliku sablje koja je u sprezi s metalom od kog je na-pravljena i područjem u kojem se izrađuje, a kako je to Indija, onda je nazvana sablja muhannad. Time se ono što je općenitije (sayf ) identificira s onim što je specifičnije (¥ārim, muhannad). Priroci ¥ārim i muhannad označavaju sa-blju (sayf ), ali ne i obrnuto. Prirocima označene pojamnine sablje jesu sablja sa posebnim odlikama. Takve riječi su nazvane ,,tuđicama’’ (mutadāêilāt) <prodor pojedinih riječi iz jezika u jezik kao jezičko međuprožimanje>, bu-dući da značenje jednog izraza ,,ulazi’’ u smisao drugog – tj. općenitije zna-čenje sablje interpolira se u ostala dva sa posebnim odlikama. U rečenom primjeru odnosa primjenjiv je koncept označavanja kroz saopćavanje opće-nitijeg roda uz priricanje posebnosti podroda. Interpoliranje (tadāêul ) riječi sayf u značenje druge dvije pojamnine opravdano je faktorom interferencije jezika.

Treći modus odnosa Ġazālī iskazuje obrascem ,,snijeg je bijel i hladan’’, tako da pridjevci bijel i hladan upućuju na istovjetno značenje, tj. bijelo je istostoznačno hladnom”. U primjeru je naziv ,,snijeg’’ kao zasebita pojamni-na opisan pridjevcima bijel i hladan. Značenje riječi <pridjeva> ,,bijel’ razli-

Indira Hadžić-Bogdanović314

kuje se od značenja pridjeva ,,hladan’’ i oba izražavaju različitu odliku jednog podmeta. To što povezuje ,,bijelo i hladno’’ jeste činjenica da oba priroka pripadaju istoj supstanci <suštastvu>. Stoga se može kazati ,,bijelo je hlad-no’’, ali samo u slučaju ako se podrazumijeva jedinstvo bitka podmeta, tj. da je podmetni realitet, kao lokus u kom se sjedinjuju priročne oznake, opisan kao bijel i kao hladan. Moglo bi se reći da je u ovom primjeru prisutan i dvostruki obrazac odnosa. Tvrdnji da se iskazom ,,snijeg je bijel’’ i ,,snijeg je hladan’’ želi izraziti identitet između snijega i bjeline te snijega i hladnoće, odnosno između podmeta i njegovih priroka moglo bi se uzvratiti drugom postavkom da se tu zapravo radi o odnosu priroka, a ne o identitetu podmeta. Priročna kopula ,,je’’ samo se dotiče lokusa i nije u funkciji identificiranja s podme-tom. Dakle, priroci ,,bijelo’’ i ,,hladno’’ ne iskazuju identitet na način kakav je iskazan u prvom primjeru odnosa sinonimija ,,lav (layï) jeste lav (asad)’’.

Podmet poput snijega može posjedovati više odlika, a iz tih odlika izvode se vrste odnosa. Veoma je bitno razgraničiti dva aspekta priricanja: odnos stvari <podmeta> sa njenim svojstvima <prirocima> i odnos među samim svojstvima. Prilikom razmatranja trećeg modusa predikacije u pri-mjeru snijega, Ġazālī odbacuje mogućnost povezanosti <odnosa> imena, imenovanja i imenovanog. Međutim modus predikacije kojom se ukazuje da podmet posjeduje odlike koje su mu svojstvene i njemu pripadaju, prihva-ćen je u slučaju odnosa Svevišnjeg Boga i Njegovih imena i atributa. Kada je riječ o drugom aspektu predikacije, tj. o odnosu među samim svojstvima, u toj ravni problematiziraju se neka teološka pitanja, kao, npr. da li su Božija imena identična s Njim ili ne, a to je pitanje koje se situira u ravan odnosa između priroka i podmeta. Ostala pitanja poput: izvođenje, sinonimnosti, dvoznačnosti i reduciranja broja atributa, situiraju se na razinu odnosa pre-dikata jednih s drugima.

Nakon što je ponudio tri modusa interpretacije ,,huwa huwa’’, Ġazālī se usmjerava ka centralnom pitanju prve cjeline: ka odnosu imena, imenova-nja i imenovanog. Njegova rasprava se može sumirati u sljedećem obrascu:

Značenja koja ,,ime’’, ,,imenovanje’’ i ,,imenovano’’ posjeduju, različi-a. ta su jedna od drugih. Za razliku od prvog slučaja, primjera ,,lava’’, riječi nisu sinonimi i kod njih ne postoji jednakost identiteta, tj. jedinstvo biti bitka.

Pojam, npr. ,,nebo’’, nije istovjetan nebu, imenovanom realitetu zbog b. toga što postoji ontološka razlika između lingvističkog i nelingvističkog identiteta <štostva>, a niti se može govoriti o istovjetnosti odnosa između tri pojamnine, kakav je slučaj u drugom primjeru ,,sablje’’. Premda su sva tri

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 315

naziva za sablju izvedena iz iste osnove, imenovanje i imenovano nisu <pri-ročne> pojamnine po sebi zasebite, dok pridjevci ¥ārim i muhannad po od-likama jesu sablja (sayf ).

I kako je već rečeno o trećem modusu, odnos imena, imenovanja c. i imenovanog nije odnos više predikata – imena i imenovanja sa imenova-nim.

Da ime može biti drugovjetnije od imenovanog za Ġazālīja je prihvat-ljiv sud ukoliko se ime odnosi na lingvistički entitet, budući da je drugovjet-nije od dvije pojamnine koje bi se imenom moglo označiti, tj. od konceptual-nog značenja i stvarnog podmeta.

A da li ime, s obzirom na njegovo značenje, može biti drugovjetno ime-novanom? Mutekelimi smatraju da može, što je teza koja je po njima održiva kroz sljedeća dva stava. Prvo, oni su razmatrali da su božanska imena izvede-na iz atributa, primjerice ,,znalac’’ iz znanja, a ne da su imenska vrsta kakva je, npr., imenica čovjek. Nazvati čovjeka znalcem znači pripisati mu znanje. U tom slučaju znalac je u odnosu sa znanjem, za razliku od ,,čovjeka’’ koji se odnosi na individuu, odnosno na samu njezinu suštinu. Ako se izvedena imena ne odnose na suštinu bića, onda je njihov smisao neupitno drukčiji od onog koji pripada biću, a ime nije u jednakosti sa imenovanim.

Drugo stajalište koje su, prema Ġazālīju, slijedili mutekelimuni u po-gledu teze ,,da ime može biti drugovjetnije od imenovanog’’, sadržano je u njihovu razmatranju odnosnih atributa kao pripadnih svojstava29 <čiste biti> - substantiae koje Ġazālī smatra besmislenim budući da se odnosni atributi mogu pridjevati ili poreći u odnosu na podmet, jednako kao i neodnosni koji također pružaju informaciju.

Za treće gledište da ,,ime može biti neistovjetno imenovanom a niti drugovjetnije njemu’’, Ġazālī nudi primjer pridjevka ,,znalac’’ i imenice ,,čo-

29 Upotreba pripadnog svojstva ili akcidencije problematizirana je kroz cijelu povjest filozofije u različitim filozofijskim kontekstima. Po Aristotelu akcidencija podrazumijeva prirok (perceptivnu kakvoću kakva je, npr., boja, težina nečega što ipak ostaje ono što jeste i ako njegova perceptivna kakvoća bude izmijenjena) koji može i ne mora pripadati određenom podmetu, a koji nema utjecaja na suštinu podmeta kao takvog. Mu’tezilije su tvrdili da je ništavilo stvar (šay’), bit (èāt) i pozi-tivna stvar (ïābit). Prema njihovom učenju, prije postojanja svijeta Bog je znao stvari koje će stvoriti, i samo to Božije znanje imalo je stanovitu zbiljnost. Stvarajući svijet, Bog je tim bitima (èawāt) dao svojstvo postojanja. To shvatanje bitka kao pripadnog svojstva, akcidencije, dijelili su i al-Fārābī i Ibn Sīnā, dok je za eš’arije i Ibn Rušda bitak uvijek bivstvo, supstancija.“ Tarik Haverić, Srednjovjekovno filosofijsko naziv-lje..., str. 69-70.

Indira Hadžić-Bogdanović316

vjek’’. Razlika se ustanovljava činjenicom da ,,znalac’’ i ,,čovjek’’ upućuju na drugovjetnija značenja, u smislu jednog obzira odnosa, dok se istovjetnost među pojamninama uprisutnjuje činjenicom da je određeni označeni znal-cem, također označen i čovjekom, u smislu drugog obzira odnosa. Dakle, u rečenom modusu odnosa ime-imenovano pojavljuju se istovjetnost – s jed-nog obzira, i drugovjetnost – s drugog obzira. Također, postoje i modusi u kojima, u cjelini, nisu prisutne niti istovjetnost niti drugovjetnost.

Ranije smo se već dotakli pitanja o dva aspekta atribucije: odnos izme-đu priroka i njihova lokusa <podmeta> i odnos među samim prirocima. Prvi aspekt osigurava logički obzir unutar kojeg Božija jednoća može odoljeti ra-znovrsnosti atributa. Međutim ovaj historijski <teloško-filozofski> problem nije u centru razviđanja Maq¥ada. Ġazālī se više usredsredio na aspekt odnosa među atributima ili odnosa imena jednih s drugima. Tri prednje rečena pro-mišljanja postavke ,,huwa huwa’’ upravo se bave odnosom atributa jednih s drugima: prvi egzemplar – odnos dva naziva za lava ili za vino, drugi - odnos među tri naziva za sablju, i treći - odnos između pridjevaka bijelo i hladno.

U prvom obrascu riječ je o čistoj sinonimiji, koju Ġazālī odbacuje budući da nijedno od Božijih imena ne izražava odnos sinonimnosti koji bi, potom, proizveo reduciranje zbira devedeset devet Njegovih imena, a što je u izričitoj suprotnosti s tradicionalnim predajama u kojima se izrijekom navo-di zbir od devedeset devet Imena različitih značenja (ma’ānī mutabāyināt).

Drugi obrazac tretira vrstu odnosa među mnogim grupama atributa ,,bliskih značenja’’ (mutaqāriban fī al-ma’nā). Tim pitanjem Ġazālī se bavi u drugom dijelu prve cjeline, gdje nudi objašnjenja međusobno bliskih znače-nja imena Uzvišenog Allāha, kao što su Veličanstveni (al-’Aëīm) - Svevišnji (al-Ğalīl) - Veliki (al-Kabīr), potom Stvaratelj (al-Êāliq) - Sazdavatelj (al-Bāri’) - Oblikovatelj (al-Mu¥awwir). Ġazālījevo tumačenje tog pitanja glasi: “Također, On je odredio da riječi kojim se uvodi u molitvu-namaz budu ‘Allāh je najveći’ (Allāhu akbar). Čak ni oni koji su obdareni velikom umnošću ne bi umjesto tih riječi upotrijebili srodnu složenicu ‘Allāh je najveličanstveni-ji’ (Allāhu a’ëam). Sukladno prednje rečenom obrascu, Arapi pri upotrebi ova dva priročna izraza prave jasnu distinkciju jer izraz kabīr upotrebljavaju tamo gdje se ne upotrebljava izraz ‘aëīm. Da su ta dva pridjeva istovjetnih značenja koristili bi se ravnomjerno u svakoj situaciji. Arapi kažu: ,,taj i taj je veći <stariji> po godinama’’, a ne: ,,veličanstveniji po godinama’’. U tom smi-slu i Svevišnji (al-Ğalīl) se razlikuje od Velikog (al-Kabīr) i Veličanstvenog (al-’Aëīm), budući da se ,,uzvišenost’’ (ğalāl) odnosi na svojstvo odličnosti,

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 317

što je i razlog da se ne koristi izrijek ,,taj i taj je uzvišeniji po godinama od tog i tog’’, nego će se kazati ,,veći/stariji’’. Slično tome reći će se ,,Prijestolje (‘arš)30 je veličanstvenije od ljudskog bića’’, a ne ,,uzvišenije od ljudskog bića’’.” Zbog toga imena razvrstana po grupama srodnih značenja poput navedenih, una-toč međusobnoj značenjskoj bliskosti, ipak nisu sinonimna.”

Potom, slijedeći logiku takvog interpretiranja znaka i označenog, po-trebno je dodatno pojašnjenje već navođenog obrasca – sablje. To što tri imena za sablju čini jednim grupnim obrascem jeste činjenica da to nazivlje izražava imeničku vrstu podmeta, gdje su al-¥arīm i al-muhannad podvrsta sablje – sayf. Na sličan način možemo govoriti o Imenima al-Kabīr i al-’Aëīm, kojima se Bog oslovljava određenim prirocima ,,veličine’’ i ,,veličanstvenosti’’. Međutim rečena imena nisu oznake kategorije ni potkategorije <rod ili vr-sta> koje se pririču Bogu. Stoga, odnos između imena Allāh i naziva al-Kabīr ne odgovara vrsti odnosa između sayf i al-¥arīm i al-muhannad. Ime Allāh <kao oznaka Njegova apsolutnog Bitka> ne sintetizira se u značenje pojedi-načnih imena/atributa al-Kabīr i al-’Aëīm; ne može se reći Allāh je ime Znal-ca, Samilosnog, Stvaratelja itd., dočim, dopustivo je kazati da su to imena Allāhova. Također, ne može se tvrditi da ta dva imena, al-Kabīr i al-’Aëīm, u sebi uosobljuju značenje glavnog božanskog imena Allāh, unatoč prirečenim posebnostima koja su im svojstvena. Analogija između dva modusa odnosa u prednje navođenim primjerima biće pobliže razjašnjena interpretacijom koja će tek uslijediti, dočim se razlika otkriva činjenicom da su pojamnine sablje, iskazane riječima kojim su označene vrste. Dakle, nazivi koji označavaju vrste mogu dati odgovor na pitanje ,,Šta je to?’’. To znači da nazivi mogu biti pro-šireni odlikama u funkciji opisa njihove suštine. Dočim, Allāh nema jedno takvo ime koje bi iskazivalo Njegovu Bit sukladno Ġazālījevu navodu: “Allāh ne pripada nikakvoj vrsti i nema imena kojim bi se oslovila Njegova Bit.” To će reći da Allāh nema neko drugo ime kao takvo, koje bi u sebi sintetiziralo značenja svih ostalih Njegovih imena. Allāh je vlastito ime i uistinu najpo-sebnije od svih drugih Njegovih imena. Za ime Allāh Ġazālī još kaže:,,...i sve što je navedeno o njegovoj etimologiji i definiranju predstavlja čin nepromi-šljenosti i tlapnje.“ Dakle, čovjeku o tom Imenu ništa nije poznato. Imena Biti, kojim je Ona dovedena do ,,drugog’’ obzira <ili: vida> Svog Načela kao suodnos sa Očitovanjem, jesu Njezini atributi kao deskriptivni nazivi za Bit (èāt) <koji djelomično spadaju na Bitak Apsoluta>, ali ne i za Njezino što-stvo (māhiyyat al-èāt). Ime Istina (al-Õaqq) može biti shvaćeno kao ideja

30 Pod ,,Prijestoljem’’ (‘arš) se misli na Božije Prijestolje koje je višedimenzionalni sim-bol u islamskoj religijskoj misli.

Indira Hadžić-Bogdanović318

o Nužnom Bitku kao najuzvišenijem i najskrovitijem obziru imena Allāh, Koji je onkraj svake uzročnosti, dok Presveti (al-Quddūs) oslovljava Svetost Allāha, koja je onkraj svakog opisa, neprireciva. Čak ni imena koja se odnose na Njegovu Bit nisu opće deskriptivno nazivlje Njegove Biti kao takve, već obziri kojim Bog oslovljava Sebe, tj. označava posvemašnjim navlastitim od-likama Svoju Bit. Za sva Božija imena, osim imena Allāh, može se kazati da označavaju Boga Njemu primjerljivim odlikama.

Kada su usljed bliske smisaonosti neka Imena svrstana u grupe, poput al-Kabīr i al- ‘Aëīm, za njihova značenja se može kazati da se prelamaju <pre-klapaju>, stoga što im je zajedničko označavanje Boga kroz Njegovu odliku ,,Veličanstvenosti’’, odnosno to su dva značenja kojima Bog kao Veličanstvo može biti oslovljen.

Prednjim razviđanjima moguće je priključiti i jedan oblik semantičke klasifikacije koji se ne odnosi izravno na odrazac pojamnine ,,huwa huwa’’. Taj oblik je iskazan jezičkom konstrukcijom ,,al-’ism al-muštarak’’, koja upu-ćuje na ,,riječi sa dva ili više značenja’’ ili, pak, u doslovnom značenju na arap-skom jeziku ,,na dva ili više značenja koja dijele jedan naziv’’.

Prvi oblik takvog imenskog modusa sadržan je u Aristotelovoj katego-riji dvoznačnog. U kontekstu božanskih imena i atributa taj modus je prisu-tan u imenu al-Mu’min, s dvoznačnom oznakom: ,,onaj koji vjeruje’’ i ,,Onaj koji pruža sigurnost’’. Kao što smo već zamijetili, Ġazālī se opredjeljuje za stav da svakom Božijem imenu mora pripadati samo jedno značenje, što nas podsjeća na njegov stav da svako Njegovo ime posjeduje jedno distinktivno značenje kojim se otklanja sinonimija. Među značenjima imena al-mu’min, kojim se oslovljava Svevišnji Bog, ispravno je prihvatiti značenje ,,Darovatelj sigurnosti’’.

Drugi smisao modusa al-’ism al-muštarak privodi nas u jedan veoma poseban kontekst. Većina Imena koja se koriste kada se govori o Bogu, isto-vremeno su riječi koje se upotrebljavaju u odnosu na ljudsko biće. Ali, ako ni-šta nije kao Svevišnji Bog, istovjetnost nazivlja za Boga i čovjeka ne bi mogla dopustiti i istovjetnost značenja. I dalje se može govoriti o jednoj riječi koju dijele dva značenja, međutim ne u kontekstu dvovalentnosti.

Pojam ,,Znalac’’, prijemčiv u odnosu na Boga po formi i značenju, jeste riječ koja se odnosi i na čovjeka. Ali zarad Božije jednotne jedinosti Ġazālī tvrdi da, budući da se istom oslovljava i On, pojam mora iskazivati značenje31

31 Na mnogim drugim mjestima se može naći ovaj Ġazālījev stav. Npr., vidi Fadlou Shehadi, Ghazali’s Unique Unknowable God, str. 18

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 319

apsolutnog intenziteta. Značaj upotrebe jedne riječi u dva konteksta potvr-đuje se u činjeci da čovjeku omogućava shvaćanje riječi upotrijebljene u izri-canju Božanske apsolutnosti analogijom njezina značenja u kontekstu ljud-ske relativnosti. Ipak, značenja dviju riječi u primjeru: Bog Znalac i čovjek znalac nisu istovjetna, već se prelamaju, budući da su Bog i čovjek suštinski dva različita identiteta. Božije znanje je apsolutno i savršeno sukladno Nje-govoj Samobitnosti. Semantika riječi doživljava preobražaj kojim se iskazuje sveukupnost božanskog savršenstva. Jedna riječ sa dvije različite denotacije, ljudskom i Božanskom, odnosno u dva različita konteksta. Na drugoj strani, riječ ,,Svemilosni’’ (ar-Raõmān), isključivo se odnosi na Boga i konceptuali-zira plan savršenog i jedinstvenog obzira kojim On svjedoči Svoj raõmet.

U kontekstu svekolikih razviđanja pitanja Božanskih imena izdvajala su se tri otvorena pitanja. Prvo i centralno pitanje, bilo je predmetom dugo-trajnih rasprava između mutezilija i filozofa s jedne, i među samim teolozima s druge strane. To je ,,pitanje naravi odnosa između Božijih svojstava i samog Boga’’. Konkretnije, da li je taj odnos takav da se njim načelo Božije jednoće (tawhīd) razgrađuje brojnošću Božijih svojstava koja mu se pririču? Ukratko, mutezilije i filozofi odbijaju ideju o metafizičkom obziru svojstava i njiho-vu drugovjetnost od Boga, ali ne i njihovu logičku različitost od Njega ili jednog svojstva od drugog. Njihova bojazan se odnosila na priricanje Bogu metafizički drugovjetnijih svojstava, budući da bi to predstavljalo usposta-vu ,,antropomorfne strukture’’ u Božansku Narav. Za Ġazālīja i ortodoksne teologe to predstavlja način pronalaženja logičkog modusa kojim, ne samo da bi se očuvala Božija jednoća već bi se očuvalo i tradicionalno islamsko vjerovanje u jednog Boga Koji je oslovljen sa mnogo imena i atributa. Aš‘arī u djelima Ibānat i Maqālāt, kao i Ġazālī u Tahāfutu, a u manjoj mjeri i u Iqti¥ādu, bespoštedno su kritizirali pokušaje anihilacije svojstava u Božijoj Biti na razini Njegova Jedinstva. Njihov logički modus kao osnov je činio Bit i priroke koji o Njoj mogu biti rečeni. Obzir Biti oduvijek i zauvijek je jedan neovisno o broju priricanih atributivnih odlika. Svojstva su drugovjetnija od Boga iz perspektive njihove neidentičnosti sa Njegovom Biti, dok se u isto vrijeme može reći da su istovjetna Njemu iz perspektive njihove neprirecivo-sti ikom/ičem drugom osim Njemu. Ukratko, Ġazālījeva teloška vizija kom-binira apofatičan i katafatičan pristup.32

Drugo pitanje, mada je vezano za prethodno, u logičkoj perspektivi svrstava se pod pitanja drugog reda, raspravlja vidove značenja atributa i na-

32 Katafatična teologija je pozitivna teologija koja opisuje šta Bog jeste za razliku od apofatičke teologije koja je negativna i opisuje šta Bog nije.

Indira Hadžić-Bogdanović320

rav odnosa jednih s drugim. Naprimjer vid, koji se odnosi na Boga, redukci-onisti su sveli na Njegovo znanje o vizuelnom, ono što On čuje, na znanje o čujnom itd. Mnoštvo je različitih pridjevaka koji su pojmljeni unutar atri-buta znanje. Potom je uslijedio plan svođenja tog svojstva na Bit, što je do-men prethodnog pitanja. Za teologe osnovno pitanje nije bilo fokusiranje na iznalaženje modusa svođenja Božanskih svojstava, dva ili više njih, na Božiju Bit, već odbacivanje svođenja kao takvog, ali bi se složili sa svojim oponenti-ma o dopustivosti svođenja više svojstava na jedno, kao u primjeru svojstva znanje.

Kao jedan primjer Imena, kojim se na najprikladniji način iskazuje Načelo i Očitovanje Zbilje, te obujmljuju sve Njezine nazivne odlike u jed-nom Imenu, jeste kategorija ,,Svjetla’’ (al-Nūr), koja čini temeljnu metaforu za Božiju Bit jer “Allāh je Izvor Svjetlosti Nebesa i Zemlje! - Allāhu nūru al-samāwāti wa al-’arñi”.33 Imenovati Allāha Svjetlom znači imenovati Ga Bićem, kako to lijepo kaže Qūnawī34: “Istinsko Svjetlo uzrokuje percepciju, ali ono nije opaženo”, na način kako Biće Zbilje odražava očitovanje i raskri-vanje, ali Ono nikada nije očitovano niti raskriveno. Da nije Svjetla ništa ne bi moglo biti shvaćeno (idrāk) niti spoznato, osjećano niti zamišljeno. Sve što je spoznato povezano je sa Zbiljom, a Zbilja je Svjetlo.

U islamskoj teologiji uobičajena je gradacija Imena na ona koja pripa-daju Božijoj Biti i Njegovim svojstvima - neodnosna, i ona koja iskazuju Nje-gove činidbe - odnosna, što je često korištena osnova za utvrđivanje hijerar-hije ili gradacije Bitka. Nepriličnost u govoru o odlikama Njegovih svojstava naziđena je na dva načina: prvo - realnošću Božijih neodnosnih svojstva, tj. sedam Božanskih svojstava u izravnom su odnosu sa Bogom, premda su dru-govjetnija od Njegove Biti; i drugo - razlikom koja se ponekad pravi između ¥ifat, zbiljski nevlastitog svojstva ili priroka, i wasf, opisne riječi koju čovjek upotrebljava za označavanje priročne odlike, <tj. podmeta>.35

Međutim teolozi nisu težili ka svođenju atributa i reduciranju njihova zbira zbog toga što njihov obrazac odnosa između brojnih atributa i jednog lokusa ne uvjetuje mnoštvo samog Lokusa, tj. Biti. Teolozi su utvrdili pose-ban položaj za sedam Božanskih atributa, ali ne u smislu obaveznog reinte-griranja svih ostalih svojstava u osnovnih sedam. Krajnja nakana mutezilija

33 Kur’ān, XXIV:3534 Ôadruddin al-Qūnawī (u. 1274.), učenik i pastorak Ibn ‘Arabīja, živio je u Konji u isto

vrijeme kada i Mawlānā Dželāluddīn Rūmī.35 Vidi fusnotu pod br. 35

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 321

bila je usredotočena ka utemeljivanju Božije jednoće (tawõīd), budući da su sedam rečenih svojstava svodili na jedno ,,znanje’’ koje bi konačno trebalo prireći jednoj Biti.

Ġazālī nije želio u Maq¥adu podrobnije tretirati pitanje historijskih rasprava o mnoštvu imena i atributa te o njihovu svođenju na sedam prireče-nih Božijoj Biti ili reduciranju svih na Božiju Bit. On je pitanju multiplicira-nja atributa ili, u obrnutom smislu, pitanju njihova reduciranja, posvetio dio teksta drugog i trećeg poglavlja druge cjeline. Ġazālī se, zapravo, jasno odre-đuje o tome i kaže da se rasprava o učenjima mutezilija i filozofa komotno može isključiti iz Maq¥ada, budući da ne prinosi značaju ovog djela, zaključ-kom: “Da bi moj stav bio shvaćen ili opovrgnut, trebalo bi mnogo vremena, zbog toga mi dopustite da uputim na ono što sam o tome napisao u Kitābu at-tahāfut, budući da je <pitanje njihovih učenja> jako daleko od koncepta ove knjige, a Allāh zna najbolje.”

Osim dva prednje rečena pitanja postoji još jedan filozofski problem uobličen u formi upita: “Na osnovu čega se mogu priricati određeni pridjevci Bogu, Koji je oslovljen nepri-recivim i nespoznatljivim?” Ġazālī je oprezno i umski ingeniozno promišljao problem na razini filozofije religijskog jezi-ka. U toj ravni se više ne postavlja pitanje odnosa semantike imenovanja i atributa, već između poimanja naravi i funkcije religijskog jezika u čijem kon-tekstu se zadržava aktualnim problem odnosa Božanskih atributa i Boga, te pitanje mogućnosti atribucije, kao problem logike i epistemologije o postu-latu ,,Niko nije kao On!’’ 36 Problem se pokazao posvemašnje kompleksnim i s aspekta slojevitosti promišljanja o mogućim odgovorima na pitanje ,,da li je o Bogu kao jedinoj Zbilji uopće moguć ikakav konkretan govor’’?! Unatoč mnoštvu različitih interpretacija, nastajalih unutar višestrukih provenijenci-ja muslimanskog mišljenja, rečeni kur’anski kredo ,,Laysa ka-miïlihi šay’un’’ ne prestaje pobuđivati mističku napetost znanja čežnjivog muslimanskog genija. Takvom ozbiljnošću i duhovnim senzibilitetom tretirao ga je Ġazālī u Maq¥adu (četvrto poglavlje prvog dijela): “Božanska Zbilja po Svojoj te-meljnoj naravi je Nužnobivajući Bitak, po Sebi opstojeći, iz Kojeg se izvijaju egzistencijalne forme savršenog sklada i čudesnog poretka, a čije bivanje je moguće po Njemu. Teško je pojmljiv modus ljudskog sudjelovanja u Božan-skoj Naravi, iščeznuće stvorenog u Vječnom, sličnost jedne naravi sa drugom. Ako odlike ljudskog moralnog bića kakve su: milosno, vrlo strpljivo, veoma zahvalno, ne uvjetuju prisustvo sličnosti između Apsolutne Naravi i relativ-

36 Kur’ān, XLII:11

Indira Hadžić-Bogdanović322

ne naravi, tako se ponašaju i oblici: čuje, vidi, zna, može, živi, djeluje. Pod tim mnijem da je Božanska Narav bezuvjetni navlastiti pripadak Allāhu, Uzvišenom i Svetom, o Kojoj znanje posjeduje samo On, jer je nemislivo znanje o odlikama Naravi Boga, tj. Njegove Biti osim znanja u Njemu o Njoj te budući da ne postoji niko/ništa sličan ili ravan Njemu, po tome je i znanje o Njegovoj Biti u privilegiji samog Allāha. Sukladno tome je Ğunayd,37 Allāh mu se smilovao, imao pravo kada je kazao: ,,Allāha poznaje samo Allāh.’’ To je razlog zašto je samo najčasnijem od Svojih bića (Muõammedu, a.s.) otkrio Ime koje bijaše zadržao skritim, pa ga potom saopćio: “Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg”.38 Zato, tako mi Allāha, niko drugi do Allāh ne poznaje Allāha, bilo u ovom ili onom svijetu”.

Ġazālī će rasvijetliti predmetni problem pitanjem - kako je jednovre-meno dopustiva antinomija <suprostavljenost teze i antiteze> o mogućnosti i nemogućnosti spoznaje Boga? “Ako neko kaže: ‘znam samo za Boga’ - bio bi u pravu, a da je tvrdio: ‘ne poznajem Boga’, također - bilo bi ispravno. Ipak, poznato nam je da negacija i afirmacija jednovremeno ne mogu činiti istinu, jer se istina u biti razlikuje od neistine, te u tom smislu, ako je istina negacija, tada afirmacija izriče neistinu i obrnuto. Međutim kada je pristup govoru različit, istina je pojmljiva s obje strane.” Kako se dá zamijetiti iz prednjih ci-tata, Ġazālī nije direktno rasvjetljavao problem načela atribucije kao takve.

Naznake o mogućem kriteriju temeljem kojeg se ustanovljuju atributi nalaze se u trećoj cjelini u poglavlju pod naslovom: “O tumačenju da imena Uzvišenog Allāha nisu Božanskim normama ograničena na zbir devedeset devet”, ali, kako će reći Ġazālī, na rečeni brojčani zbir imena ukazuje se tra-dicionalnim vjerskim izvorima, premda je dopustivo Boga oslovljavati ime-nima i atributima izvan zbirno spominjanih, uz uvjet da islamska Norma izrijekom ne zabranjuje oslovljavati Ga izvedenim imenom. Tu se, zacijelo, hoće kazati da devedeset devet Božanskih imena kojim Ga oslovljavamo ne impliciraju u sebi nikakve negativne poricajuće kontekste već, naprotiv, sva-ko ime je u funkciji slavljenja Njega, kako Ġazālī kaže: “Koje god ime ne sugerira nedostatak i izražava veličanje, prijemčivo je i dozvoljeno ga je upo-trebljavati u oslovljavanju Boga.”37 Ğunayd, (u. 910). Priznaju mu se zasluge za podučavanje mnogih ranosufijskih učite-

lja, među kojima je bio i Õallāğ. Isticao se svojom ravnotežom i trezvenošću. Iako je priznavao da odgovarajuće ,,iščezavanje ljudskog ega’’ (fanā’) može zahtijevati eksta-tičko iskustvo, transvijest je ta kojom se potvrđuje ,,ostajanje’’ (baqā’) u Bogu. A.M. Schimmel, str. 57-59, Anawati, G.C.I, Gardet, Louis, Mystique Musulmane (Paris: Vrin, 1986), str. 34-35.

38 Kur’ān, LXXXVII:1

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 323

O pitanju broja Imena izvan zbira devedeset devet kojim Bog oslov-ljava Sebe, Ġazālī u Maq¥adu kaže: «Zabilježeno je da je Allāhov Poslanik, Allāh mu se smilovao i spasio ga, kazao: “Kakva god nevolja i tuga zadesi neku osobu, neka kaže: “Allāhu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i sin robinje Tvoje, moj perčin kose je u Tvojim rukama, a Tvoj sud o meni je konačan. Zaklinjem te svakim Imenom kojim si Sebe oslovio ili kojeg si u Svojoj Knjizi otkrio ili o kojem si ijedno Svoje stvorenje podučio ili koje si iz Svog znanja o skrivenom za Sebe odabrao, učini Kur’ān obnovom srca mog, svjetlom mo-jih najskrivenijih misli, vodiljom u nedaći i raskrili veo moje nevolje! Allāh, Veliki i Slavljeni, otkloniće svaku njegovu nevolju i tugu i zamijeniće ih sre-ćom.” Riječi ,,koje si iz Svog znanja o skrivenom za Sebe odabrao’’ ukazuju da Imena nisu ograničena na ona koja su spomenuta u dobro poznatim verzija-ma predaja. Prosto nas plijeni ovaj gazalijevski pristup u kojem titra njegova sufijska narav i, poglavito, zaokružuje ukupna historijska teološko-gnostička razmatranja Božanskih imena.

Takve refleksije primijećujemo i u Ġazālijevom raskazivanju postulata o ,,sličnosti s Bogom’’, da li to podrazumijeva identifikaciju između Boga i čovjeka? Naime, u Drugoj cjelini Ġazālī ističe stav, kojeg također zauzima i u Iõyā’u, Arba’īnu i Miškātu, da ni qurb niti fanā’, a niti mističko znanje ra-skriljeno u tawõidu, ne mogu biti obziri jedinstva Bog – čovjek niti ostvariti njihovu supstancijalnu identifikaciju.

Susret (ištirāk) u Imenima ljudskog ja/stva (nasut) i božanskog On/stva (lahut), čini sržni plan u interpretaciji Božijih lijepih Imena. Ako Sve-višnji Bog može biti nazvan utvrđenim imenima, a također tim imenima i čovjek može biti nazvan, ako su imena atributivna, onda je moguće za čo-vjeka odabrati idealnu narav Boga putem imena koja su mu poznata. Ono što je u odnosu na Imena čovjeku dovoljno za njegov vjerski aspekt života jeste da ih razumije putem nazivlja koje mu je poznato. Zapravo, to je jedini način na koji čovjek može zazbiljiti Božanska imena u svom životu. Potom je čovjeku naređeno da se suobražava sa tom naravi. A u slučaju Imena, koja su isključivo prijemčiva u odnosu na Svevišnjeg Boga, kakva su al-Õaqq, al-Quddūs, al-Raõmān, čovjeku se može približiti metaforički smisao kojim će ostvariti narav kakvu ta Imena izražavaju. Svakako, qurb je konačna težnja. I tako imena, smjenjujući se iz jedne biti u drugu, iz jednog obzira u drugi i na horizontu Jednoga, na devedeset devet načina, postaju vodič smjernom vjer-niku raskazujući mu šta za sebe preuzeti iz svakog Imena kojim je Gospodar Sebe nazvao. I tako, u mnoštvu puteva kojim nas Ġazālī usmjerava, hodeći

Indira Hadžić-Bogdanović324

jednim po jednim, njegova riječ stiče narav posvemašnje upute; kao jedna forma priručnika suptilnih raznolikosti koje smireno trebamo usvajati.

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 325

IZVORI I SELEKTIVNA BIBLIOGRAFIJA 39

I/ Izvori1. Al-Qur’an al-Karīm, prijevod, Besim Korkut

II/ Primarna bibliografija1. Al-Ġazālī, abū Õāmid Muõammad ibn Muõammad al-Ãusī

(1058-1111.), Al-Maq¥ad al-asnā šarõ asmā’ Allāh al-õusnā, uredio Badruddīn al-

Õalabī, Prvo izdanje, Egipat, 1324. H. (1906.);2. Al-Maq¥ad al-asnā, fi šarõ ma’ānī asmā’ Allāh al-õusnā, Kairo: Taqad-

dum Press, 1322/ 1904.; 3. Al-Maq¥ad al-asnā, fi šarõ ma’ānī asmā’ Allāh al-õusnā, Arabic Text,

edited with introduction by Fadlou A. Shehadi, Dar el-Machreq, Beyrouth, 1982.;

4. Al-Ghazalī on the Ninety-Nine Beautiful Names of God, prijevod Da-vid B. Burrell and Nazih Daher, Islamic Text Society, 1993., ISBN 0946621314;

5. Al-Ghazali on the Ninety-Nine Beautiful Names of God: al-Maq¥ad al-asnā, fi šarõ ma’ānī Asmā’ Allāh al-õusnā, preveo I priredio: Nakamu-ra Hardcover, Islamic Text Society, March 1993., Iõyā’ ulūm al-dīn , Cairo, 1312/1894.;

6. The Ninety-Nine Beautiful Names of God: Al-Ghazali on the Ninety-nine Beautiful Names of God; al-Maq¥ad al-asnā, fi šarõ ma’ānī asmā’ Allāh al-õusnā, Al-Ghazali, prijevod David Burrell and Nazih Daher, The Islamic Texts Society 1995., ISBN 0946621314;

7. õyā’ ‘ulūm al-dīn, IV toma, Kairo, 1928. Maq¥ad u Katalozima rukopisa:

1. W. Ahlwardt, Verzeichniss der Arabischen Handschriften der Königlichen Bibliothek zu Berlin, Berlin, 1899., (vol. 8);

2. C. Brockelmann, Geschichte der Arabischen Litteratur, Leiden, 1937., (Supplementband I);

39 U ovom tekstu je primjenjivan sistem DMG transkripcije. Navedeni sistem je tako-đer slijeđen u prilogu koji slijedi, međutim tamo gdje su navedeni originalni nazivi djela pojedinih autora koji su slijedili druge transkripcijske modele, ti nazivi su ostav-ljeni kao takvi bez intervencija. Što se tiče podataka o literaturi koja se odnosi na razmatranu tematiku, uključivani su svi raspoloživi podaci do kojih smo mogli doći.

Indira Hadžić-Bogdanović326

3. H. Derenbourg, Les manuscriptes arabes de l’ Escurial, Paris, 1884., (vol. I);

4. Ellis and Edwards, A Descriptive List of Arabic Manuscripts at the British Museum, London, 1912.;

5. Faris Hiti and ‘Abd al-Malik, The Garrett Collection, Princeton University Press, 1938.;

6. Mach Rudolph, A Descriptive Catalogue of Arabic Manuscripts at Princeton, as yet unpublished;

7. A.H. Worrell, Catalogue of Oriental Manuscripts in the Library of the University of Michigan;

8. Ann Arbor, 1925. (Typescript).

Sekundarna referentna literatura 1. Allard Michel, Le problem des attributs divins, Beyrouth, 1965.;2. Farouk Mitha, Al-Ghazali and the Ismailis, A Debate on Reason and

Authority in Medieval Islam, I. B. Tauris, 2002., 160 str.; 3. M. Campanini, Al-Ghazzali, in S.H. Nasr and O. Leaman (eds) Hi-

story of Islamic Philosophy, London: Routledge, 1996. ch. 19, 258-74.; 4. ‘Abd al-Allāh ibn Ôāliõ ibn ‘Abd al-’Azīz al-Ġu¥n, Asmā’ Allāh al-õusnā

/ ta’līf ‘Abd al-Allāh ibn Ôāliõ ibn ‘Abd al-’Azīz al-Ġu¥nal-Riyāñ: Dār al-Waãan, 1417/1997.;

5. Kojiro Nakamura, Imam Ghazali’s Cosmology Reconsidered with Spe-cial Reference to the Concept of “Jabarut”, Studia Islamica, No. 80, 1994., p. 29-46;6. LazarusYafeh H., Studies in al-Ghazali, Jerusalem: The Magnes Press, 1975.;

7. O. Leaman, An Introduction to Medieval Islamic Philosophy, Cambrid-ge: Cambridge University Press, 1985.;

8. Ghazali and the Ash’arites, Asian Philosophy, 6 (1) (1996.): 17-27;9. D. B. Macdonald, The Life of al-Ghazzali, with Especial Reference to

His Religious Experiences and Opinions, Journal of the American Ori-ental Society 20, 1899., 71-132;

10. Nu’man, ‘Abdullāh, An analytical study of the theological debate on the Muslim concept of God and his attributes from Õasan al-Ba¥rī to Abū Õāmid al-Ġazālī, University of Melbou-rne, Thesis (M.A.), 1993/1994., 160 str.;

11. Fadlou Shehadi, Ghazali’s Unique Unknowable God: A Philosophical Critical Analysis of Some of the Problems Raised by Ghazali’s View of God as Utterly Unique and Unknowable, Leiden: Brill, 1964.;

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 327

12. M. Sherif, Ghazali’s Theory of Virtue, Albany, NY: State University of New York Press, 1975.;

13. W. Montgomery Watt, The Faith and Practice of al-Ghazālī (al-Munqidh min al-Dalāl),Ed. W. Montgomery Watt, London: George Allen and Unwin, 1953.;

14. Muslim Intellectual: A Study of al-Ghazali, Edinburgh: Edinburgh University Press, 1963.;

15. The Authenticity of the Works Attributed to al-Ghāzalī, Journal of the Royal Asiatic Society, 1952., pp. 24-25;

16. M. Bouyges, Essai de chronologie des oeuvres de al-Ghazālī, Beyrouth, 1959.;

17. Melkie Selma, Exposition of the Most Exalted Meanings of the Most Be-autiful Names of Allah, M.A. Thesis submitted to the Faculty of the Kennedy School of Missions, Hartford Seminary Foundation, May, 1943.;

18. G. F. Hourani, The Chronology of Ghazali’s Writings, Journal of the American Oriental Society, 79, 1959., pp. 225-33;

19. L. Gardet, Al-asmā’ al-õusnā, Encyclopedia of Islam, New edition, Brill-Luzac, 1960., pp. 714-717.

III/ Sekundarna bibliografija1. Abū ‘Alī al-Ãabarsī (1093-1153.), Mağma’ al-bayān fī tafsīr al-Qur’ān,

Maãba’at Saydā’ (Sidon, Libanon): Maãba’at al-’Irfān, 6 tom., ISBN: 1333-56/1914-37;

2. Kom: Maktab’Ayat Allāh Uzmā al-Mar’ašī al-Nağafī, 5 tom., 1403/1982.;

3. Beirut: 1415/1995., 30 tom. u 6;4. Beirut: 1380/1961., uvod Muõsin al-Amīn al-Õusaynī al-’Āmilī, 30

tom. u 6;5. Abū Man¥ūr ‘Abd al-Qāhir al-Baġdādī (u. ca. 429/1037.),Tafsīr asmā’i

Allāh al-õusnā, London: Brit. Lib. Or. 7547.; 6. Al-Farq bayn al-firāq, uredio: Muõammad Muõyi al-Din ‘Abd al-

Õamid, Kairo Bayrūt: Dār al-Kutub al-’Ilmiyya; 7. Muslem schisms and sects (al-Farq bayn al-firāq), Vol. II , uz napome-

ne sa arapskog na engleski jezik preveo Abraham S. Halkin, Tel Aviv, 1935., Modern cloth., XVIII, 259 str.;

Indira Hadžić-Bogdanović328

8. Muslim Schisms and Sects, ‘Abd al-Qāhir Ibn Ãahir Abū Man¥ūr al-Baġdādī, Philadelphia: Porcupine Press; facsim. of 1935. edition Sep. 1977., ISBN-10: 0879914505, ISBN-13: 978-0879914509., Dio pod nazivom: „Usul al-dīn“, uključuje materijal o Allahu i Njegovim atri-butima;

9. Aõmad ibn ‘Alī al-Būnī (Muõyī al-Dīn) (u. 622/1225.), Vidi: Broc-kelmann, GAL I/2:655f., Skoro sav njegov opus je neobjavljen i nije prošao uređivačke procese;

10. Kitāb šams al-ma’ārif, Beirut: Maktabat al-Ïaqāfiyya (576 str.+16 in-dex), 4 toma;

11. Šarõ ism Allāh al-a’ëam fī al-ruõānī wa yalayyhi kitāb al-lama’at fī fawā’id al-ruõānīyya ‘aëīëat al-sama’at, Cairo: al-Maktabat al-Maõmūdiyya al-Tijāriyya bi’l-Azhar, 1358/1939., 119 + index ;

12. Al-’Arabī, Šayê al-Akbar Muõyī al-Dīn, ‘Abū ‘Abdullāh Muõammad ibn ‘Alī ibn Muõammad ibn al-’Arabī al-Hāãimī al-Ãā’ī (1165-1240.), Al-Futūõāt al-Makkiyya, Beirut: Dār Ôadir n.d., 1968, i Cairo Ed. 1911.), IV toma;

13. Kašf al-ma’nā ‘an sirr’asma’ Allāh al-õusnā, ed. and introd. Pablo Be-neito and Õasan al-Mamdūõī, al-Lubnān, Mu’assassat al-’Urwat al-Wuïqā, 1429. (2008.), 200 str.;

14. Al-’Aš’arī, abū al-Õasan Alī ibn Ismā’īl (874-936.), Maqālāt al-islāmīyyīn, Kairo, 1950-1954.;

15. Al-Ibānah ‘an U¥ūl al-dīyānah, Kairo, 1929.;16. Allard, Michel, Le problème des attributs divins dans la doctrine d’Al-

As’ari et de ses premiers grands disciples,Beyrouth Impr. Catholique 1965. Grd. in-8 br. XXII-450 pp; index.Très bonne condition ex. non coupé. (Thèse pour le Doctorat ès Lettres présentée à la Faculté des Lettres et Sciences Humaines de l’Université de Paris);

17. Bahā’ al-Dīn Muõammad ibn ‘Izz al-Dīn Õusayn ibn ‘Abd al-Ôamad, (1547-1621.), Dar rumūz-i ism a’ëam, Jawahiri, 93-99, prijevod Step-hen N. Lambden, 2006.;

18. Al-Bāqillānī, abu Bakr (950-1013.), Kitāb al-tamhīd, uredio R. McCarrthy;

19. Al-Bayhaqī, abu Bakr Aõmad ibn al-Õusayn (994-1066.), Kitāb al-asmā’ wa al-¥ifāt / lil-Bayhaqī, Bayrūt: Dār al-Kutub al-’Ilmiyya, 1984. i 2001., 664 str.;

20. Kairo: Furqān al-Qur’ān al-’Azzāmīyya, 1939.;

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 329

21. Kairo: Dar al-Hadiï, 2002.; 22. Ğa’far al-Ôādiq (u. 148/765.), Al-Tafsīr al-sūfī li’l-Qur’ān ‘ind al-Ôādiq,

Beirut: Dār al-Andalus, 1979., 272 str.; 23. Kāmil al-tafsīr al-sūfī al-’irfāni li’l-Qur’ān, uredio Dr. ‘Ali Za`ur, Pa-

riz: Dar al-Bouraq, 272 str.;24. Kitāb al-taqsīm fi ta’bir al-õulm (Tafsīr al-nafsi al-ğasadi wa’l-sūfī al-

aêlaqi lil-õulm wa’l-ramz wa al-muqaddas),uredio Dr. ‘Ali Za’ur. Pa-ris: Dar al-Bouraq, 2004., 497 str.;

25. Nwyia, Paul, Le Tafsīr mystique attibué a Ga`far Sadiq, Melanges de’l-Universitie Saint-Joseph, 1967.;

26. Recherches (Université Saint-Joseph - Beirut, Lebanon, Institut de lettres orientales); vol. 49. Beyrouth: Dār el-Machreq, 1970., i vol. 43:4, Beirut, 1968.;

27. Ğalāl al-Dīn ‘Abd al-Raõmān al-Suyūãī (u. 911/1505.), Al-Durr al-muntaëim fī al-’ism al-a’ëam, Rukopis u biblioteci ‘al-Ëahiriyya’ u Da-masku koji se sastoji iz 831 stranice;

28. Al-Durr al-munaëëam fī al-’ism al-’a’ëam, (Rasa’il al-Suyuti No. 17), uredio Sa’īd Muõam-mad al-Liõām, Beirut: ‘Ālam al-Kitab, 1417/1996.;

29. Õağği Hādī Sabzavārī (ca. 1797-1872.), Šarõ al-asmā’ al-õusnā, Kom: Bi-Nafaqat Maktabat Ba¥īratī, 197?, 288, 113 str, faksimil rukopisa, Rağab 1281. (1864.);

30. Ibn al-Ğawzi, ‘Abd al-Raõmān ibn ‘Ali ibn Muõammad Abū Farağ (1126-1200.),

The Attributes of God (Daf ’Shubah al-Tashbih bi-Akaff al-Tanzih), introduction Khalid Yahya Blankinship, translation, notes and ap-pendices by ‘Abdullah bin Hamid ‘Ali, original Notes by Imam Zahid al-Kawthari, Bristol, England: Amal Press, 2006., 169 pp.;

31. Al-Muntaëam fī ãarīq al-’umam wa al-muluk, uredili Muõammad and Mu¥tafā ‘Abd al-Qādir ‘Aãā , 17+1 vol., Beirut: Dar al-Kutub al-’Ilmiyya, 1315/1995., 6934 str.;

32. Uredio Suhayl Zakkār, XX toma u 13, Beirut, 1995.; 33. Nuzhat al-a’yun al-nawāzir fī ‘ilm al-wuğūh wa al-nazā’ir, uredio

Muõammad ‘Abd al-Karīm Kāëim al-Rāñī, Beirut, 1404/1984.; 34. Ziğd al-masir fī’um al-tafsīr, uvod Muõammad Zuhayr al-Šāwīš, 8

tom., Damask, 1384-5/1964-5., bilješke: Aõmad Šams al-Dīn, 8 tom., Beirut 1414/1994.;

Indira Hadžić-Bogdanović330

35. Zād al-masīr fi ‘ilm al-tafsīr, Beirut (1384/1964.).; 36. Funūn al-afnan fi al-’ağa’ib ‘ulūm al-Qur’ān, uredio Rašīd ‘Abd al-

Raõmān al-’Ubaydī, Bagdad 1408/1988.; 37. Ibn ‘Aãā’ullāh (1259-1309.), Traité sur le nom Allah, les Deux Océans,

Paris, 1981., prijevod M. Gloton; 38. Nwyia, Paul, Ibn ‘Ata’ Allah (m. 709/1309.) et la naissance de la con-

frérie sadilite. Edition critique et traduction des Hikam précédées d’une introduction sur le soufisme et suivies de notes sur le vocabulaire mystique, Beyrouth Dar el-Machreq, 1986.;

39. Ibn Barrağān (u. 536/1121.), Šarõ al-asmā’ al-õusnā, Ms. Paris, Bib. Nat. Arabe 2642;

40. Šarõ al-asmā’ al-õusnā, Comentario Sobre Los Nombres Mas Be-llos De Dios Ibn Bar-rajan, ‘Abd al-Salām ibn ‘Abd al-Raõmān ibn Muõammad, Madrid, 2000., 571 pp., ISBN 10: 8400079760, ISBN 13: 9788400079765;

41. Al-Išbīlī, abū Bakr Muõammad ibn ‘Abd-Allāh ibn al-’Arabī al-Ma’āfirī (1076-1148.),

Andaluzijski malikijski pravnik koji je bio qañī (sudija) u rodnoj Se-vilji. Putovao je u Siriju, Irak i Egipat, a jedno vrijeme je bio učenik al-Ġazālīja. Vidi: J. Robson III:707; McAuliffe, 2006., str. 194-196.;

42. Al-Amad al-aq¥ā, Djelo o Allahovim Imenima u formi rukopisa u Ra-batu i Istanbulu;

43. Al-Kulaynī, abū Ğa’far Muõammad ibn Ya’qūb (u. 329/941.), Al-U¥ul min al Kāfī, (vol. 1-2)., uredio ‘Ali Akbar al-Ġaffārī. Beirut: Dār al Añwā, 1405/1985.;

44. Al-Furū’ min al Kāfī,(vol. 3-7), uredio ‘Ali Akbar al-Ġaffārī, Beirut: Dār al Añwā, 1405/1985.;

45. Muõammad al-Bāqir (u. 57/676.) i Dža’far al-Ôādiq (u. 148/765.), Du’a’ al-simāt, Tradi- cionalno prenošena preko imama Muõammad al-Bāqira (u. 57/676.) i Ğa’far al-Ôādiqa (u. 148/765.), Stephen Lamb-den, prijevod i uvod;

46. Muõammad Taqī al-Dīn al-I¥fahānī (u. 1914.), Kāšif al-asmā’I;47. Al-Nasā’ī, Aõmad ibn Šu’ayb ibn ‘Alī ibn Sīnān Abū ‘Abd al-Raõmān

(ca. 829-915.), Kitāb al-Nu’ūt: al-asmā’ wa-al-¥ifāt, uredio ‘Abd al-’Azīz ibn Ibrāhīm al-Šahwān, al-Riyāñ: Maktaba al-’Ubaykān, 1419/1998.;

48. Al-Qāsim ibn Ibrāhīm (785-860.), Kitāb al-Mustaršid fī al-tawõīd;

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 331

49. Binyamin Abrahamov, Anthropomorphism and interpretation of the Qur’ān in the theo-logy of al-Qāsim ibn Ibrāhīm: Kitāb al-Mustarshid. New York: E. J. Brill, 1996.;

50. Al-Qušayrī, ‘Abd al-Karīm ibn Hawāzin (986-1074.), al-Taõbīr fī l-taèkīr, uredio Ibrāhīm Basyūnī, Kairo, 1968.;

51. Šarõ al-Qušayrī li’l-asma’ Allāh al-õusna, uredio ‘Ā¥im Ibrāhīm al-Kayālī, Beirut: Dar al-Kutub al-’Ilmiyya, 2006., 280 str.;

52. Al-Rāzī, Faêr al-Dīn (1149/1209.), G. C. Anawati, Fakhr al-Dīn al-Rāzī, vol. 2:751-5, Tafsīr mafātīõ al-ġayb (Tafsīr al-kabīr), Kairo, 1286/1869.;

53. Al-Tafsīr al-kabīr, Bulaq, 8 tom., 1279-1289/ 1862-1872. 54. Al-Tafsīr al-kabir, Beirut: Dār al-iõya al-turaï al-’arabi, III izd., 32

toma u 16;55. Aõkām al-basmalat wa mā yata’allaq bihā min al-aõkām wa al-ma’ānī

wa-iêtilaāf al-’ulamā’, Bulaq, Kairo: Maktabāt al-Qur’ān, 1988.; 56. Lawām’i al-bayyināt, uredio Badr al-Dīn al-Õalabī, Kairo, 1905.;57. Šarõ asma’ Allāh al-õusnā (lil-Rāzī: wa-huwa al-kitāb al-musammā

lawām’i al-bayyināt šarõ asma’ Allāh ta’ālā wa al-¥ifāt), uredio Sa’d, Ãaha ‘Abd al-Ra’ūf, Kairo: Maktabāt al-Kulliyyāt al-Azhariyya, 1999.;

58. Traité sur les Noms Divins, prijevod i komentar M. Gloton, 2 toma, Paris: Devy, 1986.;

59. Rañī al-dīn ‘Alī ibn Mūsā ibn Ãāwūs al-Õasānī al-Õillī (u. 664/1226.),Muhağ al-du’awāt wa manhağ al-’Abadāt, uredio Šayê Õusayn al-A’lami, Beirut: Mu’assasat al-A’lamī, 1414/1993., 480 str.;

60. Sayyid Kāëim al-Õusaynī al-Raštī (u. 1259/1843.), Šarh du’a al-simāt wa õadīï al-qadr; Sayyid Kāëim al-Õusaynī al-Raštī (u.1259/1843.) napisao je Komentar na Molitvu znakova (1350 stihova i preko 300 stranica) u otomanskoj Kufi (današnji Irak) 15. šabana 1238. (27.4.1823.). Napisan je u formi odgovora na pitanja nekog Mullā ‘Alija Asġara Nīšāpūrīja o jednom dijelu dobro poznate molitve. Ona sadrži opsežan komentar o konceptu Najuzvišenijeg Imena (al-Ism al-A’ëam);

61. Al-Ãabaranī, abū al-Qāsim Sulaymān ibn ‘Ayyub ibn Muãayyir Laõmī (873-971.), Kitāb al-Du’ā, uredio i dao uvod Mustafa ‘Abd al-Qādir ‘Aãa, Beirut: Dar al-Kutub al-’Ilmiyya, 1421/2000., 624 str.;

62. Al-Ãabarī, abū Ğa’far Muõammad ibn Ğarīr (838-923.), Ğāmi’ al-bayān fī ta’wīl al-Qur’ān, 15 vols. Beirut: Dār al-Fikr, 1988., 12 vols.

Indira Hadžić-Bogdanović332

Beirut: Dār al-Kutub al-’Ilmīyah, 1992., Dār al-Iõyā al-Turāï al-’Arabī, Beirut, Lebanon, 2001.;

63. Tumačenje Qurāna od Abū Ğa’far Muõammad b. Ğarīr al-Ãabarīja; skraćeni prijevod Ğāmi’ al-bayān fī ta’wīl al-Qur’ān, sa uvodom i na-pomenama J. Coopera; urednici, W. F. Madelung, A. Jones. London; New York: Oxford University Press, 1987.;

64. Taqī al-Dīn Aõmad ibn Taymiyya (u.728/1328.), Kitāb al-asmā’ wa al-¥ifāt, ure-dio Mu¥ãafā ‘Abd al-Qādir ‘Aãā, Beirut: Dār al-Kutub al-’Ilmīyah, 1408/1988.;

65. Al-Risālat al-tadmurīyat fī taõqīq al-iïbāt li-asmā’ Allāh wa ¥ifātuh wa-bayān õaqīqat al-ğam’ bayna al-šar’ wa al-qada , Kairo: Qa¥ī Muõib al-Dīn al-Êaãīb, 1405/1984., 68 str.;

66. Risalat al-fatwā al-õamawīyah al-kubrā wa yaliha al-risalat al-Ma-dinat fi tahqiq al-mağaz wa al-õaqiqat fi ¥ifat Allah ta’ala; ta¥õiõiha bi-qadr al-imkan wa ta’liq õawašiyaha Muõammad ‘Abd al-Razaq Õamzah, Kairo: Maãba’at al-Madanī,ca. 1967.;

67. Taqrīb al-Tadmurīya: taõqīq al-iïbāt lil-asmā’ wa al-¥ifāt wa-õaqīqat al-jam’ bayna al-qadar wa al-šar’, uredio Muõammad ibn Ôāliõ ibn ‘Uïaymīn; i’tanā bi al-kitāb wa-êarraya aõādīïahu Sayyid ibn ‘Abbās ibn ‘Alī al-Ğalīmī, Kairo: Maktabat al-Sunnat, 1413/1992.;

68. Al-Ãurãūšī, abū Bakr Muõammad ibn Walid al-Andalusī (1059-1126.), Al-Du’ā’ al-māïūr wa ādābah, II izdanje. Beirut: Dar al-Fikr, 1423/2003., ISBN 1-57547-742-4, 344 str., Šesto poglavlje ovog dje-la, koje se sastoji iz petnaest stranica, nosi naziv: Fī ma’rifat ism Allāh al-a’ëam (O spoznaji najuzvišenijeg Allahovog Imena).

IV/ Moderna djela i studije 1. Abd Allāh ibn Ôāliõ ibn ‘Abd al-’Azīz al-Ġusn, Asmā’ Allāh al-õusnā,

al-Riyāñ: Dār al-Waãan, 1417/1996-7., 407 str., Originalno predstav-ljena kao odbrana magistarskog rada. Uključuje bibliografske referen-ce (str. 365-399) i indeks.;

2. Allard Michel, Le problème des attributs divins dans la doctrine d’Al-As’Ari et de ses premiers grands disciples, Beyrouth Impr. Catholique 1965. Grd. in-8 br. XXII-450 pp; index.Très bonne condition ex. non coupé. Thèse pour le Doctorat ès Lettres présentée à la Faculté des Lettres et Sciences Humaines de l’Université de Paris.;

Al-Ġazālījevo tretiranje Allāhovih imena u djelu... 333

3. Annemarie Schimmel, Islamic Names, Edinburgh: Edinburgh Uni-versity Press, 1989.;

4. Mystical Dimensions of Islam, University of North Carolina Press, 1975.;

5. Asqar ‘Umar Sulaymān, Asmā’ Allāh wa ¥ifātah fī mu’taqad ahl al-sunnat wa al-ğamā’ah, Jordan: Dār al-Nafā’is lil-Nashr wa al-Tawzī, 1418/1997.;

6. Bediuzaman Said Nursi, Odsjaji, Trideseti odsjaj str. 593-698, Saraje-vo, Rejhan, 2007.;

7. Daniel Gimaret, Les Noms divins en Islam, Exégèse lexicographique et théologique, Paris: Les Editions du Cerf, 1988., 448 str.;

8. Arkūnov pregled, M. in Arabica, Tom 37, Broj 2, 1990., str. 244-245(2)

9. Pregled Roger Deladrièrea, D. Gimaret, Les noms divins en Islam. Exégèse lexicogra-phique et théologique», in Revue de l’histoire des reli-gions, 1/1990., [En ligne], mis en ligne le 6 octobre 2004.

10. Muõammad ‘Abd al-’Azīz, Al-Du’ā’ bi’l ism al-’a’ëam, Dar al-`Ulum, 2006., 112 str.;

11. Muõammad Sāliõ Al-’Uïaymin, Al-Qawā’id al-muthlā fi ¥ifāt Allāh wa asmā’ al-õusnā, Saudijska Arabija, 1404/1984.;

12. Qarīb Allāh, Ustaè Dr. Õasan al-Šayê al-Fātiõ, Al-Ism al-’A’ëam li’l-Mawlā, Beirut: Dar al-Ğil, II izdanje 2002., 112 str.;

13. Tarik Haverić, Srednjovjekovno filosofijsko nazivlje u arapskom jeziku, El-Kalem, Sarajevo, 1991.;

14. Y. Moubarac, Le noms, titres et attributs de Dieu dans le Coran et leurs correspondants en épigraphie sud-sémitique, Louvain 1955., u Le Muse-on 68 (1955.), 93-135 + 325-368.;

Ključne riječi: Al-Gazali, lijepa Božija imena, svojstva, korpus 99 ime-na, maqsad, interpretiranje, značenja.

Indira Hadžić-Bogdanović334

Summary

Al-Gazalis treatment of Allah’s name in work ofAl-Maqôad al-asnā fi šarõ ma‘ānī asmā’i-llāh al-õusnā

The question of Allah’s beautiful names was equally presented in theological and philosophical debates, especially of those of gnostical perception-cognition. Gazali’s work Al-Maq¥ad al-asnā fi šarõ ma‘ānī asmā’i-llāh al-õusnā, moved a number of classical thinkers towards dealing with such topics as well as modern thinkers towards interpretation of his work. The works were commenting, critically examined or contested by Islamic and non - Islamic thinkers. Because of that, the result was a number of works, commentaries, tractates and studies. Almost all classical thinkers, relied on Gazali’s interpretation of certain topics in question or they use it as methodological direction and guideline – towards dealing with such sensi-tive abstract problems.

Gazali, known as merciless criticizer of Farabi’s and Avicena’s works and their interpretation of Islamic sciences about primordial pillars, about which he wrote his last work where he used linguistic and logic category, or methodology of perception which he has criticized, in order to make closer to reader the core of Sufi gnoseological debate about Allah’s beautiful names. That fact gives as a new space for new and different informal reading of Abu Hamid Al-Gazali’s work.

GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA U SARAJEVU. KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH, PERZIJSKIH I BOSANSKIH RUKOPISA. Svezak šesnaesti. Obradio Haso Popara. Al-Furqan, Fondacija za islamsko naslijeđe – Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, London – Sarajevo, 1429/2008., XXXI + 784 + 13 faksimila + 12 strana arapskih prijevoda.

Projekat katalogizacije rukopisa na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu postepeno se privodi kraju. Po ustaljenoj dinamici - godina i katalog ili dva – već deset godina zaredom, pred čitaoce i naučnu javnost izlazi po jedan novi svezak Kataloga, a smjenjuju se samo oni koji su rukopise obradili: Fehim Nametak 1998., Zejnil Fajić 1999., Mustafa Jahić 1999., Haso Popara - Zejnil Fajić 2000., Mustafa Jahić 2000., Haso Popara 2001., Osman Lavić, 2002., Zejnil Fajić 2003., Mustafa Jahić 2003., Haso Popara 2004., Osman Lavić 2005., Osman Lavić 200?. i posljednji, šesnaesti svezak, Haso Popara 2008.

U ovom svesku obrađena su 542 rukopisna kodeksa, od broja 8840 do broja 9381, u kojima su sadržana 954 djela iz gramatike, stilistike, metrike, leksikografije i književnosti (oblasti kojima pripada prvo djelo u kodeksu), ali i iz brojnih drugih disciplina (iz kojih imamo djela u istome povezu). Po dosadašnjoj praksi obrade rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i u ovom svesku, unutar disciplina, djela su razvrstana po jezicima, pa su tako prvo obrađeni rukopisi na arapskom, a potom na turskom, perzijskom i bosanskom jeziku.

Kataloškoj obradi rukopisa prethode: „Uvodna riječ“ direktora Fondacije; „Predgovor“ direktora Biblioteke; „Uvod“ autora kataloga – dati dvojezički (bosanski/engleski); “Izvori i literatura“ i primijenjena „Transkripcija“, dok je arapski prijevod uvodnikâ dat na kraju sveska.

U odjeljku rukopisa iz gramatike (strane 3-215) obrađeni su kodeksi pod rednim brojevima 8840-8979; iz stilistike (strane 219-240) pod rednim brojevima 8980-9004 i metrike (strane 243-248) pod rednim brojevima 9005-9008.

Bogatu, raznovrsnu i zanimljivu grupu čine rukopisi iz leksikografije obrađeni na stranama 251-340, pod rednim brojevima 9009-9089, među

Ocjene i prikazi336

kojima su arapsko-arapski, arapsko-turski, arapsko-tursko-bosanski, arap-sko-perzijski, arapsko-perzijsko-turski, arapsko-bosanski, perzijsko-turski, perzijsko-bosanski, tursko-bosanski, tursko-bosansko-arapski i bosansko-tursko-bosanski rječnici od kojih je najstariji kodeks sa četiri arapsko-per-zijska rukopisa prepisan u mjesecu zu-l-hidždžetu 608. hidžretske, odnosno u maju 1212. godine. Mada skoro polovinu čine arapsko-turski rječnici, njih je čak 38, našu posebnu pažnju privukli su rječnici u kojima je jedan od jezika bosanski. Među takvima ističu se dva prijepisa popularnog Potur Šahidije – Maqbul-i ‘arifa Muhameda Hevaije Uskufije iz 18. i 19. stoljeća, te dva manja anonimna tursko-bosanska rječnika (redni broj 9084 i 9085) također iz 18. stoljeća.

U književnost kojoj je autor kataloga pridružio i epistolografska djela (munša’at) svrstani su kodeksi obrađeni na stranama 341-699, pod rednim brojevima 9090-9381. Među njima je i zaboravljeni komentar Mehmeda Handžića na poznato djelo Hasana Kafije Pruščaka Usul al-hikam fi nizam al-’alam, napisan u Kairu 1346/1927. godine na arapskom jeziku. Književnosti na bosanskom jeziku pripadaju kodeksi obrađeni na stranama 683-699, pod rednim brojevima 9373-9381. i mada se radi o mlađim prije-pisima anonimnih radova i poema Muhameda Ruždije i ovi rukopisi imaju određenu kulturološku i historijsku vrijednost.

Indeksi: (originalnih) naslova (str. 701-727), naslova u transkripciji (str. 729-742), autora (str. 743-758), prepisivača (str. 759-763), bivših vla-snika i vakifa (str. 765-769) i mjesta (str. 771-775), signaturni (str. 777-780) i kataloški indeks (str.781-784) olakšavaju pronalaženje traženih djela, lič-nosti, pojmova i institucija.

Pri obradi rukopisa autor se služio, za Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu već tradicionalnom, prije više decenija usvojenom metodom i iskustvima autora sličnih kataloga drugih rukopisnih kolekcija u zemlji i svijetu. Zahvaljujući tome, Katalog je urađen prema uobičajenim standar-dima, stručno i sa puno korisnih detalja. To je naročito vidljivo kod obrade rukopisa bez navedenog imena autora i naslova ili varijanti naslova, kod nekompletnih rukopisa kojima nedostaju početak i kraj, pri uspješnom odgonetanju arapskih grafema pisanih rukom više desetina kaligrafa, jer je svaki obrađeni kodeks (često i svako djelo u njemu) prepisalo drugo pero i druga ruka i prepoznavanju raznih duktusa arapskoga pisma (nesh, ta’liq, rik’a), kod navođnja likovnih ukrasa, u prepoznavanju materijala i određiva-nju porijekla papira te kod dešifriranja marginalnih zabilježaka.

Ocjene i prikazi 337

Obrađeni rukopisi sadrže djela autora sa širokog prostora islamskoga svijeta (Širazi, Akbarabadi, Davlatabadi, Azhari, Kufi, Andalusi, Qurtubi) nastalih u višestoljetnom razdoblju. Kao prepisivači susreću se osobe iz raznih mjesta koje su živjele u različitim vremenima od trinaestog do počet-ka dvadesetog stoljeća (Nesuh u nahiji Kladanj, Ibrahim, kadija u Visokom, Hasan u Ibrahim-hanovom saraju u Banjoj Luci, Alija u Jildirim Bajezidovoj medresi, Derviš Mustafa u Roznamedžijinom hanikahu). Kao bivši vla-snici opisanih rukopisa susreću se brojne institucije i pojedninci (džamije, medrese, tekije, Ahmed iz Tripolisa, Alija iz Varcara, Ishak, kadija u Egiptu, Džafer iz Travnika, hadži Halil iz Bagdada), a to opet daje sliku teritorijalne rasprostranjenosti knjige, bogatstva knjižnog fonda pojedinih kolekcija i društvene pripadnosti vlasnika (softe, imami, muderisi, šejhovi, muftije, kadije, dizdari, kapetani, valije).

Posebno raduje i poseban značaj ima identifikacija autora medžmu’a (šejha Ahmeda Gore, mula Mustafe Biogradlije, mula Numana Fočaka, Mustafe Ševkije Užičanina, Abdulah-efendije Maglajlića, Salih-efendije i dr.) i novih kopija djela ranije poznatih autora sa naših prostora (Adnija, Ali-dedea, Hasana Kafije, Nesuha Duvnjaka, Aga-dedea, Sabita, Šejh-Juje, Safije, Isbeije, Ilhamije, Zikrije). Tome treba dodati jedini do sada poznati primje-rak putopisa na hadž hadži Mustafe Novljanina iz 1180/1766-67. godine i komentar na popularnu kasidu „Munferidžu“ koji je u srijedu, zadnji dan mjeseca safera 1058/1648. godine na turskom jeziku napisao Abdussamed Ibrahim b. Muhamed Pruščak, koji nam je od prije poznat kao prevodilac na turski jednog djela o tesavufu iz 1038/1627-28. godine sačinjenog u Banjoj Luci. To su jedina dva do sada pronađena djela ovoga Pruščaka koji je jedno vrijeme služio kao muftija u Budimu.

Vrijedno je istaći, također, da se autor Kataloga osvrtao i na marginal-ne i druge bilješke na rukopisima iz kojih se crpe vrijedni podaci o pojavama, ljudima i institucijama.

Zbog svega navedenog, autoru šesnaestog sveska Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, hafizu Hasi Popari, treba odati pri-znanje za uloženi trud i umijeće u istraživačkom radu i na ostvarenim rezul-tatima, a Gazi Husrev-begovoj biblioteci na vrijednom izdanju.

Ovim novim sveskom Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosan-skih rukopisa, koji je pripremio hafiz Haso Popara, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, po šesnaesti put, izlazi pred domaću i svjetsku javnost sa još jednim značajnim djelom koje će posebno obradovati onaj dio istraži-

Ocjene i prikazi338

vača povijesti, pismenosti, znanosti, književnosti, umjetnosti i kulture uopće koji se bave islamom i onim što o njemu baštini Bosna i Hercegovina, na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku.

Ismet Bušatlić

LJUBOVIĆEVO AFIRMIRANJE KLASIČNE BOSANSKE NAUČNE SLAVE

Amir Ljubović, The Works in Logic by Bosnian Authors in Arabic, izd. Brill, Leiden and Boston, 2008. (252 pages)

1. Amir Ljubović – autor naučne strogoće i jasnoćeAmira Ljubovića, dugogodišnjeg profesora Filozofskog fakulteta

Univerziteta u Sarajevu, specijalistu za predmete i područja orijentalno-islamske civilizacije na Odsjeku za Orijentalnu filologiju, nije potrebno predstavljati ni bosanskohercegovačkoj ni našoj balkanskoj ili južnoevrop-skoj naučnoj javnosti. Ljubović se i prije odbrane svoje doktorske disertacije iz filozofskih nauka (1988. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu), koja je bila posvećena djelima bosanskih muslimanskih autora iz područja logike na arapskom jeziku, afirmirao kao strogo profiliran istraživač s područja kompleksnih historijskih tema i rukopisnog naslijeđa orijentalno-islamske civilizacije kod nas. Nakon odbrane doktorske disertacije Amir Ljubović je i formalno dobio i zaimao priznanja kao meritoran istraživač naše rukopisne baštine s područja filozofije, logike, semantike, poetike i sl.

U našoj naučnoj javnosti Amir Ljubović je zasluženo (i s pokrićem u objavljenim djelima) u samom vrhu najzaslužnijih bosanskohercegovač-kih naučnika za naučnu valorizaciju i predstavljanje djela Hasana Kafija Pruščaka (um. 1615. u Pruscu), Muhameda Muse Allameka (um. 1636. u Carigradu), Mustafe Ejubovića (um. 1707. u Mostaru), Muhameda Čajničanina (um. 1792. u Sarajevu) te mnogih drugih bošnjačkih autora koji su se bavili arapsko-islamskim filozofskim, logičkim, gramatičkim, sin-taksičkim, semantičkim disciplinama.

U vezi sa studijama i knjigama Amira Ljubovića potrebno je ukazati na važnu činjenicu koja obilježava njihova autora. Profesor dr. Amir Ljubović je istraživač koji je strogo usredsređen na svoj predmet. Akribičnost, preci-znost i metodološka strogoća jesu opća obilježja njegovih knjiga i studija.

2. Brillovo izdanje Ljubovićeve disertacijeKao što ne treba posebno predstavljati Amira Ljubovića, isto vrijedi i

za Brill, izdavača Ljubovićeva djela The Works in Logic by Bosniac Authors in

Ocjene i prikazi340

Arabic. Brill, holandski izdavač sa sjedištem u Leidenu, u Evropi je već deset-ljećima najafirmiraniji izdavač mnogobrojnih djela o islamu, muslimanima, islamskom istoku, islamskim naukovnim područjima i disciplinama.

I dok je bilo epoha kad je Brill bio orijentiran na orijentalistička djela ekstremne retorike o islamu i afirmirao djela koja na nekim svojim strani-cama ili poglavljima poriču civilizacijske i kulturne vrijednosti islama, ovdje treba kazati da već odavno to nije slučaj. Brill je svojom izdavačkom politi-kom sve više okrenut i prema autentičnom muslimanskom diskursu o isla-mu. I sama pojava Ljubovićeva djela The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic svjedoči da se Brill davno odrekao ekstremnog orijentalističkog tretiranja islama i njegova naslijeđa.

Formalni sadržaj djela The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic uređen je i opremljen po najstrožijim metodološkim propozicijama velikih izdavača. Djelo počinje sa Transcription Table (tabela transckripcije) i List of Abbreviations (popisom skraćenica), a potom se daje Introduction (Uvod).

Slijedi potom pet glavnih dijelova ove knjige:Development of Arabic Logic by the 16th CenturyI. (str. 9) (Razvoj arap-ske logike do XVI stoljeća),Bosniac Authors and Their WorksII. (str. 25) (Bošnjački autori i njihovi radovi iz logike),Characteristics of Works in the Field of Logic – Issues in the Field of Lo-III. gic (str. 57) (Karakteristike spisa/radova iz područja logike),Comparison: Bosniac Logicians and Logicians of Western EuropeIV. (str. 143) (Usporedba bošnjačkih logičara sa zapadno-evropskim logičari-ma),Logic in the Classical System of Islamic SciencesV. (str. 169) (Logika u klasičnom sistemu islamskih nauka).

Potom od stranice 193 – 247 slijedi:Conclusion- (Zaključak),Glossary of Logical Terminology- (Rječnik logičkih termina),Index of Personal Names- (Indeks osobnih imena),Index of English Logical Terms- (Indeks logičkih termina na engle-skom),Index of Arabic Logical Terms- (Indeks logičkih termina na arap-skom).

Ocjene i prikazi 341

3. Hvale vrijedno predstavljanje naše klasične logičke i filozofske baštine

Kad listamo i čitamo Ljubovićevo djelo The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic pokušavamo se za trenutak staviti u poziciju stranih čita-telja i istraživača koji će ovu izvanrednu knjigu čitati u ovom Brillovom izdanju. Smatramo da su dvije konstante ovog Ljubovićeva djela najvažnije i pretpostavljamo da će ih i drugi znatiželjni čitatelji također otkriti.

Prvo, najuočljivije što će čitatelji i istraživači naći na stranicama djela The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic je činjenica da profesor Ljubović dokumentirano pokazuje viševjekovno bosanskohercegovačko muslimansko nasljedovanje i izučavanje logike iz, poglavito, grčke i arapske tradicije izučavanja logike.

Tu su veliki i važni razlozi koji svjedoče da je Ljubović objavljivanjem ovog djela na engleskom ponudio nesvakidašnje vrijedno afirmiranje naše kulture i obrazovanja. Danas je engleski najprestižniji svjetski jezik, onaj nezaobilazni naučni koine ili lingua franca svjetskoga znanja i naukovnoga iskustva.

Profesor Ljubović je objavljivanjem djela The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic predstavio ne samo ono što je stručno filozofsko i logičko na stranicama desetina arapskih rukopisa koje je pomno izučio i konsultirao, već je na najbolji način pokazao da je Bosna (i Hercegovina) odavno korespondirala sa poznatim i priznatim naukovnim tradicijama islamske klasične epohe, a preko nje i sa naukovnim tradicijama drevne Grčke, Perzije itd.

Drugo, objavljivanjem djela The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic profesor dr. Amir Ljubović je na sustavan način ponudio pregledan enciklopedijski priručnik klasične arapske logičke terminologije sa adekvat-nim i općeprihvaćenim standardnim i naučno akceptiranim prijevodom na engleski jezik.

Na ovom mjestu važno je preporučiti ovo Ljubovićevo djelo svima nama koji s arapskog ili, pak, s engleskog prevodimo studije i djela filozof-skih, teoloških i logičkih tema i sadržaja. Izraslost i stasalost neke nauke (ili naučne discipline) najbolje se vidi kroz stasalost i razraslost njene termi-nologije. To pokazuje i Ljubovićeva knjiga The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic.

. . .

Ocjene i prikazi342

Ima lijepih stvari u ovoj našoj tmurnoj i učmaloj bosanskoj stvarnosti. Jedna od lijepih stvari, jedan od lijepih događaja, jeste ovo djelo prof. Dr. Amira Ljubovića.

Objavljivanjem The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic u izdanju renomiranog Brilla profesor Ljubović je podigao ugled i naših islamskih i naših orijentalističkih studija. Na tome mu treba odati priznanje i iskazati zahvalu, te tom zahvalom i priznanjem podstaći i sve druge da se predstave na svjetskim jezicima.

Enes Karić

PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU 57/2007., Orijentalni intitut u Sarajevu, Sarajevo, 2008., str. 318.

Nastavljajući uspješan rad, Orijentalni institut je protekle godine izdao 57. broj Priloga za orijentalnu filologiju (POF) čime je za korak bliže značajnom jubileju 60. broju ovog godišnjaka.

Ono što se već na samom početku nameće kao prvi dojam i što skreće pozornost, jeste internacionalni karakter časopisa. On nije samo formalan nego i stvaran. Osim na bosanskom radovi su pisani na engleskom i turskom, to znači da u njemu sarađuju i autori izvan naše regije. U eri opće globali-zacije to i nije neka novina ili iznenađenje. No, mora se priznati da je to za jedan časopis ove vrste u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku ipak nešto na što treba skrenuti pažnju. Potvrda je to da je POF kao časopis i dalje poznat i priznat, uprkos svim nedaćama što su ga pratile. Mnogi časopisi tog ranga izgubili su bitke za svoj opstanak ili kontinuirani izlazak, a vrlo su značajni za bosanskohercegovačku nauku. Ja ću navesti dva vrlo važna: GDI, GZM (i dr.), od kojih se prvi potpuno ugasio a drugi tek povremeno izlazi. To je veliki gubitak, posebno s aspekta rezultata koje su ti časopisi postigli u našoj historijskoj nauci. U tom kontekstu naprijed navedena činjenica potvrda je da se POF još uvijek prati u svijetu struke i nauke, da objavljivanje u njemu predstavlja prestiž, i nadasve to je priznanje samom časopisu. Naravno, želim podsjetiti da se u POF-u i ranije objavljivalo na raznim jezicima: engleskom, njemačkom, ruskom, francuskom, turskom. To znači da on samo nastavlja svoju staru tradiciju. POF je prepoznatljiv i jedinstven časopis na našim, ali i u regionalnim prostorima. On je profiliran kao časopis koji se bavi pitanjima kulturne baštine i povijesti naših krajeva u razdoblju osmanske vladavine. To donekle determinira njegovu sadržajnu koncepciju koja je postala tradi-cionalna. Prema tome, i ovaj broj je u tom duhu i želim ukazati na to da se i novi broj bavi sljedećim oblastima: 1. filologijom (dakle jezikom i književno-šću), 2. historijom i diplomatikom, 3. islamskom umjetnošću, 4. kulturnom (arhitektonskom) baštinom. Naravno, ne treba zaboraviti ni neke druge sadržaje časopisa, uvjetovane različitim događajima ili pojavom publikacija POF-u bliske tematske i problemske naravi. Prema tome, pored navedenog ovaj broj ima još: in memoriam, prijevodi, osvrti (polemike), izvještaje sa skupova i kongresa i, naravno, prikaze.

Ocjene i prikazi344

Praksa je da sjećanja na istaknute ličnosti u oblasti kojom se časopis bavi donosi na prvim stranicama. Ovaj put naše čitatelje upoznajemo sa životom i djelom saradnika POF-a rahmetli prof. dr. Bećira Džake, poznatog irani-ste, profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i Muhameda Ždralovića, dugogodišnjeg rukovoditelja Orijentalne zbirke Arhiva Hrvatske akade-mije znanosti i umjetosti i profesora Islamske civilizacije na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta. Ove priloge donose profesori Namir Karahalilović i Fehim Nametak. Ostatak predstavljanja podijelit ćemo u dva bloka, književno-jezički i historijski.

Radove iz oblasti jezika i književnosti potpisuju univerzitetski pro-fesori: dr. Ekrem Čaušević, ,,Upitne rečenice u turskom jeziku“, dr. Kerima Filan, ,,Osobitosti osmanskog jezika Mula Mustafe Bašeskije“, dr. Sabina Bakšić, ,,Pragmalingvistički aspekt nekih osmanskih dokumenata“. Ovi autori, kao i naslovi radova pokazuju slojevitost problematike u oblasti jezika, razli-čite mogućnosti proučavanja određenih pitanja. Oni otvaraju one probleme kojima se ranije nije poklanjala pažnja i na taj način popunjavaju znanstvene praznine u nauci, bilo u oblasti lingvistike modernog ili osmansko-turskog jezika. Sama tematska šarolikost reflektira povijesnu evoluciju turskoga jezika, dinamičnost razvitka, ali i društvene i povijesne tokove, kao i samo društvo i njegovu slojevitost. Zato analiza jezika, bilo onoga kojim se služi Bašeskija bilo jezika osmanske diplomatičke građe, kako autori zaključuju, zorno pokazuje da je i kroz jezik moguće prepoznavati društvene slojeve, odnosno pripadnost pojedinim društvenim slojevima osmanskog društva.

Dva su rada iz oblasti književnosti, jedan književno-historijske drugi književne naravi. Dr. Adnan Kadrić u svome radu „Ka narativnoj skici djela Povijest osvajanja Egipta 1517. godine bosanskog pjesnika Ali-bega Hercegovića Širija“ uvodi u ,,svijet bosanskog“ autora i potomka bosanske plemićke porodice Kosača, sina Ahmed-paše Hercegovića i unuka Stjepana Kosače. On je ujedno i potomak osmanskih sultana po ženskoj liniji. Kadrić daje temeljne informacije o obilježjima Širijeva jezika i stila, fabuli ovoga djela posvećenoga njegovom dajdži Selimu I.

U naslovu „Kruženje čaše od Walida ibn Yazida do Zijaije Mostarca“ dr. Namir Karahalilović tretira pitanje širenja motiva iz jedne u druge knji-ževne tradicije kao i mogućnosti značenjskih transpozicija toga motiva.

Radove historijske i kulturno-historijske naravi u ovom broju potpi-suju: Hatidža Čar-Drnda, Mehmed Demiryurek, Rustem Bozer, Machiel Kiel, Alma Omanović-Veladžić, Tihomira Mršić.

Ocjene i prikazi 345

U tematskom pogledu tri su rada historijske naravi, jedan iz oblasti islamske umjetnosti, dva iz kulturne baštine.

Vremenski okvir koji pokrivaju teme, također je veoma širok, i on u potpunosti, istina sa različitim stepenom zastupljenosti, pokriva cjelokupno osmansko razdoblje, od prvih godina do kraja osmanske uprave. Ohrabruje činjenica da nakon stanovite pauze u ovom broju ponovo imamo radove koji se odnose na kasno razdoblje osmanske vladavine. Moglo bi se reći da ovaj put oni dominiraju. Prvo je važno zbog činjenice da je taj period (19. stolje-će) barem kada se tiče osmanistike nekako danas zapostavljen. Drugo, da se određena pitanja iz 19. stoljeća aktueliziraju i na temelju osmanske arhivske građe, dakle da im se ne pristupa samo iz perspektive vanjskoga promatrača, nego i iznutra. Samo je tako moguće doći do cjelovitog suda o pojedinim događajima i procesima.

Vrijeme ne dopušta elaboriranje svakog rada ponaosob, i stoga ćemo na neke samo informativno ukazati kao: ,,Kritobulov opis osmanske opsade Jajca 1464. godine’’, koji s grčkog izvornika preko francuskog dospijava i na naše jezičko podneblje u prijevodu Tihomire Mršić iz Zagreba, i drugi rad naslovljen ,,Kalaun Jusuf-pašina džamija u Maglaju, datum izgradanje i karakteristike“ iz pera Machiela Kiela.

Jedan dio svakodnevnog života Sarajeva odslikava nam Alma Omanović-Veladžić u naslovu ,,Iz Sarajevske svakodnevice početkom 19. stoljeća (bračni ugovori 1800.-1810. godine)“. On je vrijedan pažnje ne samo po svojoj tematskoj suštini nego i po tome što je rađen na temelju volumino-znog djela Tarih-i Enveri (kod nas poznatijeg kao Kadićeva hronika) pisanog na osmanskoturskom jeziku.

,,Popis prihoda i rashoda vakufa u Foči od 1865. do 1874. godine“ rad je Hatidže Čar-Drnda, rad je rađen na prvorazrednom historijskom izvoru, sidžilu fočanskog kadiluka iz druge polovine 19. stoljeća. Takvih izvora, nažalost, do danas je sačuvan veoma mali broj. Važan je i stoga što se odnosi upravo na grad u kojemu je vakufska imovina doživjela u svojoj povijesti nezapamćenu devastaciju. On je jedan od rijetkih tragova o mnogim vakufi-ma, o čijem nekadašnjem postojanju danas spoznaje možemo stjecati samo na temelju pisanih tragova o njima, istovremeno je i pečat protiv zaborava tih vakufa.

Želim skrenuti posebnu pažnju na rad Mehmeda Demiryureka, pod naslovom Bosna Halkinin Istirhamati. Radi se jednoj predstavci, zamolbi, nekoj vrsti pritužbe ili žalbe Bošnjaka upućenoj sadriazamu 1875., dakle

Ocjene i prikazi346

posljednjih godina osmanske uprave u Bosni. Riječ je o dokumentu, ponu-đenom u tri varijante, rezimirani prijevod predstavke na turskom jeziku, transkribiranoj latiničnoj varijanti na osmanskoturskom i faksimilima samog izvornika. Prva zanimljivost na koju želim ukazati jeste da se origi-nalan tekst ovoga dokumenta čuva u grčkom dijelu Kipra, (u Nikoziji), u Biblioteci rukopisa na turskom jeziku.

Predstavka je osim uvoda podjeljena u 13 odjeljaka koji govore o problemima u zemljoradnji, teškim uvjetima privređivanja, nametima, sto-čarstvu, trgovini, ubiranju desetine, eksploataciji šuma, gradovima i njihovoj zapuštenosti, nenamjenskom trošenju gradskih prihoda, nepoštivanju propi-sa koji se odnose na uređenje gradova, zamjenskim porezima na nekadašnje timare, nepravilnostima kod izbora, putevima i mostovima, poteškoćama proisteklim iz nametanja poreza na ime nesluženja vojske za nemuslimane, potrebe njegovog prilagođavanja platežnim mogućnostima i sudstvu. Nema skoro ni jedan segment društvenog života koji ovim nije obuhvaćen.

Želim podsjetiti da se u uvodnom dijelu predstavke, koju potpisuje preko 300 osoba, naglašava lojalnost državi, ali isto tako da se želi ukazati na realnost, probleme s kojima se stanovništvo susreće, potrebu otklanjanja sla-bosti, nezakonitosti i sl. Ustvari, predstavka nije ništa drugo nego dijagnoza slabosti sistema, korumpiranos činovnika. I to, naravno, kao što se iz samog teksta predstavke vidi, nije prva, što upućuje na ignorantski odnos državnog vrha prema zahtjevima.

Ovaj dokument zorno pokazuje da je osmansko društvo klasno društvo, te da u interpretacijama treba polaziti od tih pretpostavki, da teš-koće dijele svi podjednako, bili oni muslimani ili ne, ovisno o tome kom društvenom sloju pripadaju. To nameće potrebu da se napuste predrasude u kojima je konfesionalna pripadnost osnovni kriterij određivanja polo-žaja, odnosno osnovni uzrok podređenog položaja, izvor diskrimina-cije, eksploatacije i sl. Naprosto, nije moguće generalizirati i stavljati znak jed-nakosti, raja – obespravljeni, tj. nemuslimani, a bogataši – privilegirani, tj. muslimani. Paradoks je u tome što su barem u Bosni većinu rajinskog sloja činili muslimani, ali se uvijek upravo tu naglašavala spomenuta formula. Svi naprijed istaknututi problemi podjednako su, dakle, pogađali i jedne i druge. Predstavkom se iskazuje solidarnost sa siromašnijim nemuslimanima, pokazuje briga o njima.

Ovakva pitanja nužnim nameću potrebu većeg poklanjanja pažnje izučavanju pojedinih događaja i procesa iz osmanske perspektive, posebno

Ocjene i prikazi 347

burnog 19. stoljeća, koje u našoj historiografiji osmanske provenijencije mora dobiti više prostora.

Aladin Husić

T.C. Başbakanlık Devlet Genel Müdürlüğü Osmanlı Arşivı Daire Başkanlığı, Gökkubbe Altında Birlikte Yaşamak - belgelerin diliyle osmanlı hoşgörüsü (Živjeti zajedno pod istim nebeskim svo-dom – osmanska tolerancija dokazana dokumentima), Ankara, 2006. ISNB: 975-19-3842-2

Tim stručnjaka zaposlenih u Arhivu za dokumente na osmanskom jeziku koji djeluje u okviru Državnog arhiva Republike Turske izdao je djelo Gökkubbe Altında Birlikte Yaşamak - belgelerin diliyle osmanlı hoşgörüsü (Živjeti zajedno pod istim nebeskim svodom – osmanska tolerancija dokazana dokumentima). Djelo je izdato u Ankari 2006. godine. Sadrži fotokopije originalnih dokumenata koji dokazuju da je osmanska vlast bila sposobna da pravedno i tolerantno upravlja društvom koje je živjelo na tri različita kontinenta, odnosno društvom sa različitim vjerskim, nacionalnim, mezhebskim i kulturnim identitetom.

Vođa ovog opsežnog projekta je direktor Državnog arhiva Republike Turske doc. dr. Yusuf Sarınay. Djelo sadrži 367 stranica. Dokumenti su podi-jeljeni u četiri cjeline, i to: prvi dio pod nazivom “Tolerancija”, koji sadrži 35 dokumenata, drugi dio pod nazivom “Azilanti”, koji sadrži 28 dokumenata, treći dio, koji se odnosi na zemlje Zapada i sadrži 17 dokumenata, te četvrti dio pod nazivom “Islamske zemlje”, koji sadrži 10 dokumenata.

Radi opsežnosti i važnosti ovog projekta, djelo je uređeno tako da je data fotokopija dokumenta na osmanskom jeziku, potom njegova transkrip-cija, a nakon toga izložen je smisao i sadržaj teksta na turskom i engleskom jeziku.

Prvi dokument u knjizi je Ahdnama sultana Mehmeda Fatiha (vla-dao 1444. i povukao se sa prijestolja iste godine, vladao drugi put od 1451.-1481.) kojom se 28.05.1463. godine Franjevcima u Bosni osigurava i garantira, pored slobodnog ispovijedanja njihove vjere, sloboda ličnosti, nepovredivost imetka i života te slobodno kretanje i udruživanje. U knjizi je dat faksimil kopije Ahdname, a prepisivač je datum prepisa muharrem 883. (4.4.1478.) spojio sa tekstom dokumenta što može stvoriti grešku. Što se tiče datuma nastanka Ahdname, prepisivač je napisao samo 28. maj, ali nije

Ocjene i prikazi350

napisao godinu.1 Budući da se prvi dokumenat odnosi na naše prostore, sa oduševljenjem smo prišli ovom djelu. Međutim izdavaču možemo zamjeriti što nije dao faksimil originala, koji nije teško naći.

Drugi dokument je pismo pravoslavnih stanovnika sa područja Tuzle u Bosni kojim se zahvaljuju sultanu Abdulmedžidu (vladao 1839.-1861.) zbog slobode ispoljavanja vjerskih osjećanja.

Sedam dokumenata od ukupno 35 koliko sadrži dio o toleranciji odnosi se na Bosnu.

U jednom pismu koje je poslao nadbiskup katolika iz Bosne zahvaljuje se sultanu Abdulmedžidu (vladao 1839.-1861.) što je dopustio izgradnju 9 crkvi u Bosni. U pismu se navodi da su katolici ovu vijest dočekali sa suzama radosnicama, te da su privilegije koje je dao sultan Mehmed Fatih crkvama i manastrima skoro nestale, ali da su ponovo uspostavljene naredbama sultana Abdulmedžida.

Pored ovih nekoliko primjera koje smo naveli kao dokaz vjerske tolerancije, navest ćemo primjer koliko se vodilo računa da se ne čini ništa što je na štetu podanika Osmanskog carstva. Sultan Sulejman Veličanstveni (vladao 27. april 1520.- 6. septembar 1566.) izdao je ferman (naredbu) u mjesecu šabanu 967. (maju 1560.) da se od stanovnika Smedreva ne uzima veći porez od onoga koliko je zakonom propisano.

Još jedan dokument u ovoj cjelini odnosi se na pomoć sultana Abdulhamida II (vladao 1876-1909.) jermenskoj patrijarhiji.

U drugom dijelu knjige dokumentovani su zahtjevi za azil u Osmansku državu, te je i nazvan “Azilanti”. Dvojici članova srbijanskog senata koji nisu mogli izdržati ponašanje Knjaza Miloša (vladao od 1815.-1839.) prema njima dodijeljen je azil u Osmansko carstvo, kao i mjesečna plaća. Edmiju Stanojeviću i Aleksandru Nadoviću2 određena je mjesečna plaća od 2500 groša, a 500 groša osmerici visokih uglednika iz Srbije koji su došli kasnije.

Naređeno je da se na dostojanstven način dočeka Muhamed-han kojeg je iranska država protjerala u Tabriz, te je on zatražio utočište u Osmanskom carstvu.

Savjetnik iranskog ambasadora u Istanbulu Mulkum-han, koji je dobivao mjesečnu plaću od 5000 groša na toj poziciji, zatražio je osmansko državljanstvo. Pošto ga je država ocijenila kao uspješnog diplomatu, dodije-ljena mu je plaća od 6000 groša i čin drugog stepena.

1 BOA, Düvel-i Ecnebiye Defteri, 14/2_1-.2 Vjerovatno se misli na uglednu srbijansku porodicu Nedić.

Ocjene i prikazi 351

U ovom djelu nalazi se kopija nekoliko listova iz popisa stanovništva sa imenima Jevreja koji su protjerani iz Španije i Portugala, a koji su se nasta-nili u Edirnama.

Budući da je dugi niz godina vladala diplomatska netrpeljivost između Turske i Jermenije zbog optužbi da je Osmanska država počinila genocid nad Jermenima, te da je ovo djelo izašlo upravo u to vrijeme, pismo predstavnika Jermena u kojem se izvinjavaju zbog zlodjela nekih pripadnika svog naroda predstavlja nesumnjivo važan dokument u ovom djelu. U pismu se navodi: “Mi, pripadnici Jermena, svjedoci smo sultanove dobrote prema nama, kao i prema drugim sultanovim podanicima. Između pripadnika islama i Jermena su oduvijek postojali prijateljski odnosi. Unatoč riječima pojedinih buntov-nika, mi nećemo uzmicati od službe Osmanskoj vlasti. Ustvari, za nas je čast da budemo državljani Osmanske države.”

Posebnu pažnju privlači treći dio knjige koji govori o odnosu Osmanske države sa Zapadnim zemljama. U ovom dijelu se nalaze pisma osmanskih sultana upućena vladarima Zapadnih zemalja. U jednom od tih pisama sultan Sulejman Veličanstveni izražava svoje zadovoljstvo vladaru Francuske zbog poboljšanja odnosa između Francuske i Engleske. U ovom dijelu se navodi i pismo sultana Sulejmana Veličanstvenog (vladao 27. april 1520.-6. septembar 1566.) upućeno francuskom kralju Franji II (vladao 1559.-1560.) na molbu kraljeve majke da im pruži pomoć. Sultan navodi da će im pružiti pomoć pod uvjetom da budu iskreni i dobronamjerni prema njemu kao što su to bili njihovi preci.

U ovom dijelu navodi se još jedan zanimljiv dokument o pomoći stradalnicima od požara u Americi. Ferman je izdao sultan Abdulahamid II (vladao 1876.-1909.), a pomoć je iznosila 300 lira. Amrički izaslanik se zahvalio na ovoj pomoći u ime svoje zemlje, a ovu vijest su prenijele sve američke novine.

Nakon ovog dokumenta navodi se i pismo stanovnika Irske i ugled-nika te zemlje u kojem se zahvaljuju sultanu Selimu II (vladao 1566.-1574.) za materijalnu pomoć u vrijeme velike gladi i oskudice. Oni navode da su se za pomoć obraćali i drugim zemljama, ali da je ovaj humani gest osmanskog sultana primjer za sve evropske zemlje.

U posljednjem dijelu koji dokumentuje odnose sa islamskim svijetom posebno mjesto zauzima kopija sporazuma između Irana i Osmanske države o međusobnoj saradnji u vezi s pitanjem hadžija, zarobljenika, trgovine i mezheba. U sporazumu koji je zaključen između Abdulbaki-hana, izasla-

Ocjene i prikazi352

nika iranskog šaha Nadira Bahadira, iranskih poslanika Mirze Ebulkasima i mule Alija Ekbera sa turskim vezirom Mehmed-pašom3 i šejhu-l-islamom Sejjidom Mustafa-efendijom4 koji je zaključen 4. novembra 1736. godine navodi se: “Neka Iran osigura pristojnu nadoknadu iz državne blagajne za one koji idu na hadž i neka izda naredbu namjesnicima i sudijama na putu od Bagdada do Damaska da održavaju sigurnost puta. Neka se zabrani kupoprodaja iranskih zarobljenika u Istanbulu i neka se daju olakšice onim robovima koji se žele vratiti u svoju domovinu. Neka se oslobode turski zarobljenici u Iranu. Neka iransko stanovništvo slijedi put Ehli-sunneta. Neka se tolerantno postupa prema muslimanima koji u Iran dolaze i prolaze radi hadža, trgovine i turizma. Neka ih niko ne uznemirava zbog njihove nošnje. Neka se od robe kojom trguju trgovci iz ove dvije države ne uzima ništa više osim carine koja je zakonom određena.”

Ovo djelo koje obiluje dokazima o toleranciji, pravednosti i humano-sti osmanske vlasti, preporučuje se svim istraživačima historije. Pored toga, vrijedno je spomenuti da može biti od koristi svima onima koji uče čitati osmanske dokumente, jer je pored kopije originala navedena i transkripcija. Bez sumnje da prijevod na engleski jezik daje ovom djelu poseban značaj, jer ga mogu koristiti i oni koji ne znaju turski jezik. Jedina zamjerka izdavaču ovog vrijednog djela je to što je u većini slučajeva koristio faksimile prepisa koje je posjedovao u svom arhivu, iako je mogao prikazati faksimile barem nekih poznatih originala, jer u prepisima uvijek postoji mogućnost da nasta-nu greške.

Samira Osmanbegović-Bakšić

3 Yeğen Mehmed-paša je veliki vezir u vrijeme sultana Mahmuda I u periodu 19.7.1737-22.3.1739.

4 Šejhu-l-islam Fejzullah Efendizade Mustafa-efendi bio je na ovoj dužnosti u vrijeme sultana Mahmuda I u periodu 13.4.1736-4.3.1745

S A D R Ž A J

Haso Popara: TRI NEOBJAVLJENA DOKUMENTA O BANJALUČKOM MUTESELLIMU I MUHAFIZU ALI-BEGU GROŠIĆU - Prilog historiji Banje Luke 1738-1740. . ..................................................... 5 Three unpublished documents about Banjaluka’s Mutesellim and Muhafiz Ali-bey Grošić -contribution to the history of Banja Luka 1738-1740. . ...........................................................................36

Aladin Husić: TEŠANJSKI VAKUFI - s posebnim osvrtom na novčane vakufe - ................................................41 Waqf of the town of Tešanj - With special emphasize on money based waqf - ........................................64

Nusret Kujraković: VAKUF HUSEIN-KAPETANA GRADAŠČEVIĆA ...........................65 Waqf of Husein Kapetan Gradaščević ..........................................................90

Azra Gadžo-Kasumović: REGESTE VASIJJETNAMA U ARHIVU GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE .............................................99 Regesta of vasijjetnama in the Archive of Gazi Husrev-bey’s Library .......................................................................142

Osman Lavić: RUKOPISI KARAĐOZ-BEGOVE BIBLIOTEKE U MOSTARU ...............................................................................................143 Manuscripts of the Karadjoz-bey library in Mostar ................................159

Kerima Filan: SUFIJE I KADIZADELIJE U OTOMANSKOM SARAJEVU ......163 Sufis and kadizadelis in Ottoman Sarajevo ...............................................185

Adnan Kadrić: VELIKI VEZIR I PJESNIK AHMED-PAŠA HERCEGOVIĆ U POETIZIRANIM HRONIKAMA NA OSMANSKOM JEZIKU (Prilog književnoj historiografiji) ..............................................187 The Great vezir and poet Ahmed-pasha Hercegović in poeticized chronicle on Ottoman language (Contribution to the historiography of the literature) ....................................................................204

Mustafa Jahić: MEDŽMUA BAJRAMA I MEHMEDA KALABE IZ SARAJEVA ..............................................................................................205 Medjmua of Bajram and Mehmed Kalaba from Sarajevo .....................222

Ahmed Mehmedović: HADŽI HAFIZ MUHAMMED BAQI DŽINO-ZADE - sarajevski kadija, vakif, kaligraf i bibliofil ...............................................225 Hadji hafiz Muhammed Baqi Džino-zade - a qadi of Sarajevo, vakif, calligrapher and bibliophile- ............................................................236

Nusret Kujraković: DOKUMENTI O GRADAČAČKOM MUFTIJI hadži hafizu Ahmed-ef. Mulaibrahimoviću (Svircu) .............................239 Documents about mufti of Gradačac hajji hafiz Ahmed ef. Mulaibrahimović (Svirac) .........................................................248

Alen Kalajdžija: ELEMENTI KNJIŽEVNOJEZIČKE KOINE U NAJSTARIJOJ ALHAMIJADO PJESMI “HIRVAT TÜRKISI” (1588/1589.).........249 The elements of literary–linguistic koine in the oldest Alhamiado poem Hirvat turkisi (1588/1589) ........................................271

Munir Mujić: METONIMIJA U ARAPSKOJ STILISTICI .......................................273 Metonymy in Arabic stylistics .....................................................................286

Azra Kantardžić: FOND KNJIGA NA EVROPSKIM JEZICIMA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI .....................................287 The Collection of books in European languages in the Gazi Husrev-bey’s Library ................................................................296

Indira Hadžić-Bogdanović: AL-ĠAZĀLĪJEVO TRETIRANJE ALLĀHOVIH IMENA U DJELU AL-MAQÔAD AL-ASNĀ FI ŠARÕ MA‘ĀNĪ ASMĀ’ I-LLĀH AL-ÕUSNĀ...................................................................299 Al-Gazalis treatment of Allah’s name in work of Al-Maq¥ad al-asnā fi šarõ ma‘ānī asmā’i-llāh al-õusnā ...............................................334

Ocjene i prikazi

GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA U SARAJEVU. KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH, PERZIJSKIH I BOSANSKIH RUKOPISA Svezak šesnaesti. Obradio Haso Popara. Al-Furqan, Fondacija za islam-sko naslijeđe – Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, London – Sarajevo, 1429/2008., XXXI + 784 + 13 faksimila + 12 strana arap-skih prijevoda. (Ismet Bušatlić) ......................................................................

LJUBOVIĆEVO AFIRMIRANJE KLASIČNE BOSANSKE NAUČNE SLAVEAmir Ljubović, The Works in Logic by Bosnian Authors in Arabic, izd. Brill, Leiden and Boston, 2008., 252 str. (Enes Karić) .................

PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU 57/2007., Orijentalni intitut u Sarajevu, Sarajevo, 2008., str. 318. (Aladin Husić) .....................

T.C. Başbakanlık Devlet Genel Müdürlüğü Osmanlı Arşivı Daire Başkanlığı, Gökkubbe Altında Birlikte Yaşamak - belgelerin diliyle osmanlı hoşgörüsü (Živjeti zajedno pod istim nebeskim svodom – osmanska tolerancija dokazana dokumentima), Ankara, 2006., ISNB: 975-19-3842-2 (Samira Osmanbegović-Bakšić) ..........................................

335

339

343

349