prilog poznavanju sakralnih inventara otoka ......povijesni tekstil, èipka key words: the island of...
Post on 17-Mar-2021
3 Views
Preview:
TRANSCRIPT
PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I
DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ U radu se donose rezultati istraživanja poduzetog u svibnju 2009. godine, kada su s ciljem evidentiranja predmeta izraðenih od vrijednih povijesnih tekstila obiðene sve crkve i samostani na otoku Rabu. Ovdje se neæe predstaviti èitav zateèen tekstilni fundus, odnosno predmeti izraðeni od recentnijih materijala, nego æe se nastojati temeljitije obraditi tkanine nastale u razdoblju od posljednje èetvrtine 16. stoljeæa do prve èetvrtine 19. stoljeæa. Buduæi da je ovaj dio naše umjetnièke baštine i na otoku Rabu, na žalost, bio zanemaren, ovi se dragocjeni predmeti po prvi put objavljuju i tumaèe s nadom u buðenje interesa za njihovom obnovom i što brižnijem èuvanju u buduænosti.
The paper puts forth the research findings recorded in May 2009, when all the churches and monasteries of the island were visited in order to register objects made of valuable historical textiles. However, no complete presentation of the fundus found or of the objects made of more recent materials is going to be given. Instead, an effort will be made to tackle thoroughly those textiles created from the last quarter of the 16th to the first quarter of the 19th century. Since this part of our artistic heritage was unfortunately neglected even on the island itself, these valuable objects have been presented for the first time and interpreted with a view of awakening interest in their restoration and more careful preservation in the future.
Abstract:
Sažetak:
RAPSKI ZBORNIK II.
453
Kljuène rijeèi: otok Rab, sakralna umjetnost, inventari, misno ruho, povijesni tekstil, èipka
Key words: the island of Rab, sacral art, inventory, liturgical vestment, historical textile, lace
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab)
UVOD
Pokretanje projekta novoga Rapskog zbornika, èime je struènjacima niza
znanosti ponovno skrenuta pozornost na još uvijek nedovoljno rasvijetljenu povijest,
znaèajke i baštinu toga našeg sjevernojadranskog otoka, bila je ujedno sjajna prilika
da se po prvi put provede istraživanje starog misnog ruha saèuvanog u njegovim
crkvama. Buduæi da nikada ranije nije bio pokrenut slièan pothvat, odnosno da su te
umjetnine sve do sada ostale potpuno nepoznate, u istraživanje ili – bolje reèeno –
pretraživanje crkava se krenulo s velikim oèekivanjima, koja, na žalost, ipak nisu
posve ispunjena. U nekadašnjoj rapskoj katedrali sv. Marije Velike – danas nadžupnoj
crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, su se doduše saèuvali prekrasni primjerci
staroga misnog ruha, no ipak u manjoj kolièini. Od svih insignija mnogih rapskih
biskupa (mitre, rukavice, èarape, papuèe) u sakristiji se do danas uspjela saèuvati
samo jedna mitra (slike 22., 23. i 24.) Prema nekim mjesnim kazivanjima, koje u
buduænosti svakako treba istražiti, navodno je nakon ukinuæa biskupije 1828. godine
znaèajna kolièina misnog ruha iz rapske katedrale odnesena u katedralu u Krku. Stoga
su nam posebno dragocjeni inventari rapske stolnice iz druge polovice 16. stoljeæa
(njih pet – iz 1579., 1582., 1589., 1590. i 1597. godine) i s poèetka 17. stoljeæa (tri su
datirana u 1602., 1611. odnosno 1614. godinu, dok su dva bez godine) koji su se
saèuvali u arhivu župnog ureda u Rabu. Dakako, bilo bi nužno prouèiti i još uvijek
neobjavljen inventar iz 1929. godine, koji se èuva u istom arhivu, no ovdje æemo se
ipak ponajviše zadržati na inventaru sastavljenom 24. travnja 1579. godine (Perinèiæ,
2004). Popis tada zateèenog misnog ruha, meðu kojem je bilo mnoštvo iznimno
raskošnih predmeta, ostavlja nas u nevjerici. Spominju se tri mitre, jedna od bijelog
damasta, druga od bijelog bocassina (laneno ili pamuèno platno; vidi Davanzo Poli,
1988) i treæa raskošnija – s kamenjem od staklene paste (pietre false). Nabrojano je
èetrnaest pluvijala, od kojih su èetiri bila izraðena od jedne od najskupocjenijih
454 455UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
tkanina uopæe – baršuna; tri su od baršuna grimizne boje, dok
je jedan od bijelog. Na kapuljaèi pluvijala od bijelog damasta
apliciran je izvezeni lik sv. Jeronima, dok je na kapuljaèi
pluvijala od grimiznog satena lik Bogorodice. Navodi se da je
svetaèki lik (ili likovi?) izvezen u zlatu na kapuljaèi pluvijala
od crnog tumellatta. Posebno zapanjuje opis pluvijala od
zlatne tkanine (panno d'oro) ukrašen vezenim svetaèkim
likovima (figurato) s kapuljaèom od iste zlatne tkanine
prekrivene biserjem (capuzzo d'oro et perle et sopra, mancano
aliquante che sono perse). Slijedi niz od dvadeset i jedne
misnice, od kojih je èak šest od grimiznog baršuna. Za više
misnica se navodi da im križeve ukrašavaju svetaèki likovi
izvezeni u zlatu, ponegdje i biserjem. Meðu više amikata,
istièe se spomen onoga od grimiznog baršuna na kojem je
biserjem izvezen Agnus Dei, okružen s èetiri slova raðena u
istoj tehnici. Katedrala je tada posjedovala i dva procesijska
sjenila te pet antependija: na jednom je bilo izvezeno
Uskrsnuæe, na drugom svetaèki likovi vezeni zlatnim nitima, a
za jedan antependij stoji da je bio vezen biserjem.
Inventar iz 1582. godine publiciran je 1938. godine,
gdje je po nekim stavkama sravnjen sa stanjem prikazanim u
drugim, kasnijim inventarima (Polonijo, 1938). Ovdje je
navedeno šesnaest pluvijala, meðu kojima se istièe jedan od
grimiznog baršuna koji na kapuljaèi ima apliciran vezeni lik
sv. Kristofora. Buduæi da se ne spominje u inventaru iz 1579.
godine, možemo pretpostaviti da je nabavljen tijekom tri
godine koje su protekle izmeðu sastavljanja dvaju inventara.
Treba naglasiti, naravno, da je u tom razdoblju mogao biti
nabavljen samo vez odnosno lik sv. Kristofora, a ne i èitav
pluvijal. Pažnju privlaèi i spomen pluvijala od zelenog satena
sa zlatom vezenim rubovima i kapuljaèom (frisi d'oro).
Navedene su dvadeset i dvije misnice, meðu kojima je jedna
od zlatnog damasta, s cvjetnim uzorkom i apliciranim
(biskupskim) grbom.
Ova dva inventara iz posljednje èetvrtine 16. stoljeæa
pružaju uistinu impresivnu sliku bogatstva koje je u
skupocjenom tekstilu i vezu nekada posjedovala rapska
katedrala. Do danas se u njezinoj sakristiji nije saèuvao
nijedan primjerak veza, niti predmet od baršuna. Izgubljeni su
i antependiji i procesijska sjenila. Najraniji saèuvani primjerak
tekstila, o kojem æe više biti reèeno dalje u tekstu, datira na sam
poèetak 17. stoljeæa. Treba napomenuti da se u sakristiji
katedrale, osim ruha koje æe ovdje biti obraðeno, saèuvalo i
više vrijednih predmeta (uglavnom je rijeè o velumima za
kalež) koji su u potpunosti gusto prošiveni krupnim lanèanim
strojnim bodom (Slika 1.), èime je autentièna ljepota i
slikovitost starih svila toliko narušena da ih je nemoguæe
detaljno analizirati i objaviti dok se ne provedu struèni
restauratorsko-konzervatorski zahvati, kojim bi se sve
naknadne intervencije trebale ukloniti. Dakle, osim ovdje
objavljenih dijelova misnog ruha, treba naglasiti i stalno imati
na umu da u nekadašnjoj katedrali postoji još izuzetnih
primjeraka tekstila koji unatoè neuglednosti zbog strojnim
bodom nagrðene površine moraju i dalje biti pomno èuvani, a
nadajmo se jednom i primjereno obnovljeni.
U franjevaèkom samostanu sv. Bernardina Sijenskog u
Kamporu – toènije u samostanskim zgradama, muzeju te
sakristiji samostanske crkve sv. Eufemije – se do danas nije
saèuvao nijedan primjerak starog misnog ruha ili bilo kojeg
tekstilnog predmeta namijenjenog liturgiji ili ukrašavanju
interijera. Iz teksta apostolske vizitacije Agostina Valiera, koji
je samostan obišao 29. svibnja 1579. (Perinèiæ, 2004),
saznajemo da su franjevci tada posjedovali èetiri misnice,
èetiri dalmatike i jedan pluvijal. Posebno je skupocjen bio
ornat (misnica, štola i manipul) od baršuna: vjerojatno je rijeè
o skupocjenom ciselé broché bouclé baršunu, jer stoji da je
misnica skrojena ex brocato rizzo cum velluto albotto
intertexto (odreðen dio dekora bi stoga bio izveden u bijelom,
ujednaèeno rezanom baršunu, a na podlozi zastrtoj zlatnim
nitima, ponegdje s bouclé petljicama). Nadalje, u opisu
misnice stoji da joj je središnji stup bio figuralno ukrašen,
odnosno da joj je u tom predjelu bio apliciran vezeni ornament
s prikazima svetaèkih likova (cum figuris collegantibus in
centro). Do danas se u samostanu nije saèuvala ni bogata
venecijanska lanena èipka (Slika 2.), raðena tehnikom na
batiæe, koja se na temelju dekorativnih elemenata može
datirati u prvu polovicu 18. stoljeæa. Izgled èipke nam je 1poznat s fotografije saèuvane u privatnom arhivu. Vjerojatno
je ukrašavala rub nadoltarnika a izvedena je u tehnici punto
Venezia. Naziv je nadahnut finim sponama koje povezuju veæe
èipkane elemente kao što stotine mostova nad venecijanskim
kanalima spajaju brojne otoèiæe lagune u jedinstveno gradsko
tkivo. Iako nigdje nije navedeno gdje je fotografija snimljena,
možemo pretpostaviti da je rijeè o nekom od oltara u crkvi sv.
Eufemije, buduæi da isti arhiv sadrži više fotografija drugih
umjetnina iz samostana u Kamporu. Opæenito govoreæi,
kolièina saèuvanih starih èipaka je posebno poražavajuæa:
stare sveæenièke albe i rokete èiji su ovratnici, rubovi i rukavi
obrubljivani raskošnim èipkama od finih lanenih niti –
jednako kao i na podruèju Zadarske nadbiskupije, ni na Rabu,
na žalost, nisu nigdje pronaðene, èak ni u fragmentima. Ipak,
svakako treba spomenuti skupocjenu èipku izraðenu tehnikom
na batiæe a u cijelosti od pozlaæenih metalnih niti, datiranu u
drugu polovicu 17. stoljeæa, koja se u prilièno velikoj dužini
saèuvala na misnici iz samostana sv. Antuna Opata u Rabu
(slike 29. i 30.) na koju je sekundarno prišivena kao
nadomjestak užim, tkanim pozamanterijskim trakama.
U slavnoj samostanskoj crkvi sv. Petra u Supetarskoj
Dragi saèuvana je jedna misnica te dijelovi misnog ornata
(misnica i štola), izraðeni od dviju vrsta svilenih tkanina koje u
ovom pregledu svakako trebaju biti predstavljene. Meðutim, u
Državnom arhivu u Zadru (fond: Spisi rapskih bilježnika) je
pohranjen inventar imovine samostanske crkve sv. Petra, koji
nam, izmeðu ostalog, svjedoèi prvenstveno o kolièini – a tek
djelomièno o izgledu misnog ruha koje se u crkvenoj sakristiji
nalazilo 1648. godine, a kojem danas, na žalost, nema ni traga.
U popisu se za gotovo svaki tekstilni predmet napominje da je
vechio – star ili strazado, straciato – trošan, pohaban (vidi
Prilog 1.) zbog èega smo skloni zamišljati da su navedeni
primjerci nastali u 16. i 15. stoljeæu, a možda èak i ranije. Treba
istaknuti misnicu, štolu i manipul od zlatne tkanine tkane ''na
stari naèin'', misnicu, štolu i manipul od pohabanog bijelog
damasta, misnicu i štolu od trošnog crvenog baršuna èiji je
cvjetni dekor tkan zlatnim nitima, misnicu, štolu i manipul od
starog crnog damasta, misnicu, štolu i manipul od starog,
ošteæenog crvenog damasta, te staru, pohabanu misnicu od
crvenog baršuna. Misnicu i štolu od zelenog damasta iz druge
èetvrtine 17. stoljeæa, koje su se saèuvale u crkvi, a koje se
obraðuju dalje u radu, ne prepoznajemo ni u jednom navodu
inventara, što bi znaèilo da se 1648. godine još nisu nalazile u
sakristiji.
Inventar crkve iz 1739. godine zapoèinje s navodom o
staroj misnici, štoli i manipulu od zelenog damasta, ali meðu
tim predmetima ipak ne možemo s potpunom sigurnošæu
prepoznati našu misnicu i štolu. U istom inventaru je
nabrojano ukupno devet misnica (s pripadajuæim štolama i
manipulima) uglavnom od damasta (bijele, crvene, ljubièasto
– plave boje), a zanimljivo je da je još uvijek bio saèuvan stari
ornat sastavljen od misnice, štole i manipula od crvenog
baršuna s cvjetnim dekorom tkanim u zlatu, koji se spominje i
u inventaru iz 1648. godine. Za komplet koji se sastojao od
misnice, štole, manipula, veluma i burse, izraðen di raso fondi
rosso, di diversi colori (svila raznobojnog dekora izvedenog
na podlozi od crvenog satena) se napominje da je nov (tutto
novo). Navode se dva para dalmatika: dvije stare dalmatike su
od crne ferandine (lagane tkanine svilene osnove i lanene
potke; Davanzo Poli, 1988), dok je drugi par od istovjetne
tkanine crvene boje. Spominje se i jedan stari antependij
izraðen od bijele ferandine.
Inventar iz 1780. godine pokazuje nešto drugaèiju
situaciju: više nema bijelog antependija i crnih dalmatika, ali
se i dalje èuva stara misnica od crvenog baršuna cvjetnog
uzorka, meðutim sada bez štole i manipula. Spominju se dvije
stare dalmatike od crvene svile (moguæe isti par koji se navodi
i 1739. godine?), a zanimljivo je da se opisu ornata koji je
1739. godine bio tutto novo sada ipak ne pridodaje pridjev
star. Dakle, iz ova dva inventara saznajemo da je misno ruho
moglo biti korišteno tijekom èetrdeset godina, a da ipak ne
bude smatrano starim, što je zanimljivo i korisno saznanje.
Sveukupno je nabrojano devet misnica, uglavnom s
pripadajuæim štolama i manipulima, potom pet štola i tri
manipula (zasebno navedeni, bez misnica), pet veluma za
kalež i èetiri burse. Posebno treba istaknuti dva jastuka za
misal i jedan antependij, izraðene od oslikane, pozlaæene i 2 puncirane kože (coridor).
Oba je navedena inventara iz 18. stoljeæa objavila
povjesnièarka Lovorka Èoraliæ (Èoraliæ, 2003a), koja je
ujedno publicirala niz dragocjenih arhivskih dokumenata na
koje se ovom prilikom potrebno osvrnuti. Osim inventara
rapske crkve sv. Ivana Evanðelista iz 1784. godine (Èoraliæ,
2003b) i tri inventara rapskog biskupa Blaža Sidinea
sastavljena neposredno prije i nakon njegove smrti 1584.
godine (Èoraliæ, 2003c) treba spomenuti i oporuku rapskog
biskupa Petra Gaudencija iz 1660. godine (Èoraliæ, 2002).
Crkva i samostan sv. Ivana Evanðelista u Gornjoj ulici
su pripadali benediktinkama do 1287. godine, kada prelaze u
posjed franjevaca konventualaca, èiji æe ostati sve do gašenja
1783. godine. Sve do tada, ovaj se samostan ubrajao meðu
najistaknutije franjevaèke samostane na istoènoj obali
Jadrana. Nedugo po odluci o konaènom ukidanju samostana,
1784. godine je naèinjen popis imovine koja se nalazila u
crkvi, sakristiji u samostanskim zgradama. Buduæi da su po
zatvaranju samostana brojni ukrasi i umjetnine bili preneseni u
druge rapske crkve i samostane, moglo bi se pomišljati da je
meðu tekstilnim predmetima danas pronaðenim u rapskim
crkvama i pokoji primjerak ruha koji izvorno potjeèe iz crkve
sv. Ivana. Ipak, ruho popisano u sakristiji sv. Ivana 1784.
godine je takoreæi tek nabrojano, bez detaljnijih opisa, pa je
naravno nemoguæe pouzdano dovoditi u vezu bilo koji dio
misnog ruha koji se u èlanku obraðuje s onima navedenima u
ovom arhivskom dokumentu. Ipak, treba uputiti na uistinu
dojmljivu dužinu tog popisa, odnosno na kolièinu i oèitu
skupocjenost misnog ruha i drugih srodnih dijelova sakralne
opreme. Spominje se više starih predmeta: pluvijal od svile
cvjetnog uzorka, misnica od crvenog damasta, misnica od
zelenog baršuna, dvije misnice od bijele svile, svileni
antependij (predoltarnik), jedanaest amikata te dva jastuka od
baršuna. Evidentirano je èak osam jastuka za polaganje misala
izraðena od pozlaæene kože (coridor), koji su se nalazili,
uvijek u paru, na menzama èetiriju oltara u crkvi. Za èak šest
takvih jastuka se naglašava da su stari, zbog èega je moguæe
pretpostaviti da su datirali èak u 16. stoljeæe. Danas na èitavom
Rabu nije saèuvan nijedan predmet od baršuna, nijedan
(stariji) antependij, a nema ni traga ukrasnim predmetima
(jastucima, antependijima, zidnim oblogama, presvlakama za
namještaj) od coridora. U sakristiji sv. Ivana je 1784. zateèeno
èak dvadeset i šest misnica, mahom od svile, u zelenoj, crnoj,
bijeloj, crvenoj i ljubièasto-plavoj boji (paonazzo), s dekorom
na pruge ili cvjetove izvedene raznobojnom svilom ili
srebrnim nitima, potom dva pluvijala, jedna dalmatika,
humerali, mnogobrojne burse, štole i manipuli.
Popisi imovine rapskog biskupa Blaža Sidinea sadrže
svu njegovu pokretnu imovinu pohranjenu u biskupskom
sjedištu u Rabu, te stoga ujedno i otkrivaju zanimljive podatke
o misnom ruhu, odjeæi i obuæi koje je posjedovao. Važno je
istaknuti da su iz treæeg inventara, jedinog sastavljenog nakon
Sidineove smrti, izostavljeni podaci o njegovu misnom ruhu
(šeširima, roketama, mitrama, biskupskim odijelima,
biskupskim kapicama, rukavicama i sl.) što, prema tumaèenju
Lovorke Èoraliæ, vjerojatno pokazuje kako je rijeè o imovini
koja je bila vlasništvo Rapske biskupije i koja se stoga nije
mogla oporuènim odredbama darivati drugim pojedincima ili
crkvenim ustanovama. Taj je zakljuèak vrlo vjerojatno
ispravan, a Sidineovi inventari koji ga potvrðuju su tim više
dragocjeniji povijesni dokumenti, ne samo pri rekonstrukciji
ranonovovjekovnog inventara rapske katedrale veæ i naših
ostalih biskupskih i nadbiskupskih stolnica. Tako je katedrali
morao ostati par Sidineovih biskupskih rukavica, par
biskupskih èarapa i papuèa, te jedna od dvije bijele mitre. S
drugom bijelom mitrom je pokopan u katedrali (biskupi i opati
su se uvijek pokapali zajedno s bijelom mitrom), odjeven u
biskupsku roketu, a ukopan je i s jastukom, jastuènicom i
plahtom. Posjedovao je niz predmeta od tekstila, ne samo
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
1Autor fotografije, snimljene izmeðu 1931. i 1939. godine, je Miroslav
Maroeviæ.
2 Za postupak izrade, korisne arhivske izvore, reprodukcije i podatke o
saèuvanim predmetima od pozlaæene, oslikane i puncirane kože vidi:
HAN, 1955-1956; STANIÈIÆ, 1978; CENTONZA, 2008.
454 455UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
tkanina uopæe – baršuna; tri su od baršuna grimizne boje, dok
je jedan od bijelog. Na kapuljaèi pluvijala od bijelog damasta
apliciran je izvezeni lik sv. Jeronima, dok je na kapuljaèi
pluvijala od grimiznog satena lik Bogorodice. Navodi se da je
svetaèki lik (ili likovi?) izvezen u zlatu na kapuljaèi pluvijala
od crnog tumellatta. Posebno zapanjuje opis pluvijala od
zlatne tkanine (panno d'oro) ukrašen vezenim svetaèkim
likovima (figurato) s kapuljaèom od iste zlatne tkanine
prekrivene biserjem (capuzzo d'oro et perle et sopra, mancano
aliquante che sono perse). Slijedi niz od dvadeset i jedne
misnice, od kojih je èak šest od grimiznog baršuna. Za više
misnica se navodi da im križeve ukrašavaju svetaèki likovi
izvezeni u zlatu, ponegdje i biserjem. Meðu više amikata,
istièe se spomen onoga od grimiznog baršuna na kojem je
biserjem izvezen Agnus Dei, okružen s èetiri slova raðena u
istoj tehnici. Katedrala je tada posjedovala i dva procesijska
sjenila te pet antependija: na jednom je bilo izvezeno
Uskrsnuæe, na drugom svetaèki likovi vezeni zlatnim nitima, a
za jedan antependij stoji da je bio vezen biserjem.
Inventar iz 1582. godine publiciran je 1938. godine,
gdje je po nekim stavkama sravnjen sa stanjem prikazanim u
drugim, kasnijim inventarima (Polonijo, 1938). Ovdje je
navedeno šesnaest pluvijala, meðu kojima se istièe jedan od
grimiznog baršuna koji na kapuljaèi ima apliciran vezeni lik
sv. Kristofora. Buduæi da se ne spominje u inventaru iz 1579.
godine, možemo pretpostaviti da je nabavljen tijekom tri
godine koje su protekle izmeðu sastavljanja dvaju inventara.
Treba naglasiti, naravno, da je u tom razdoblju mogao biti
nabavljen samo vez odnosno lik sv. Kristofora, a ne i èitav
pluvijal. Pažnju privlaèi i spomen pluvijala od zelenog satena
sa zlatom vezenim rubovima i kapuljaèom (frisi d'oro).
Navedene su dvadeset i dvije misnice, meðu kojima je jedna
od zlatnog damasta, s cvjetnim uzorkom i apliciranim
(biskupskim) grbom.
Ova dva inventara iz posljednje èetvrtine 16. stoljeæa
pružaju uistinu impresivnu sliku bogatstva koje je u
skupocjenom tekstilu i vezu nekada posjedovala rapska
katedrala. Do danas se u njezinoj sakristiji nije saèuvao
nijedan primjerak veza, niti predmet od baršuna. Izgubljeni su
i antependiji i procesijska sjenila. Najraniji saèuvani primjerak
tekstila, o kojem æe više biti reèeno dalje u tekstu, datira na sam
poèetak 17. stoljeæa. Treba napomenuti da se u sakristiji
katedrale, osim ruha koje æe ovdje biti obraðeno, saèuvalo i
više vrijednih predmeta (uglavnom je rijeè o velumima za
kalež) koji su u potpunosti gusto prošiveni krupnim lanèanim
strojnim bodom (Slika 1.), èime je autentièna ljepota i
slikovitost starih svila toliko narušena da ih je nemoguæe
detaljno analizirati i objaviti dok se ne provedu struèni
restauratorsko-konzervatorski zahvati, kojim bi se sve
naknadne intervencije trebale ukloniti. Dakle, osim ovdje
objavljenih dijelova misnog ruha, treba naglasiti i stalno imati
na umu da u nekadašnjoj katedrali postoji još izuzetnih
primjeraka tekstila koji unatoè neuglednosti zbog strojnim
bodom nagrðene površine moraju i dalje biti pomno èuvani, a
nadajmo se jednom i primjereno obnovljeni.
U franjevaèkom samostanu sv. Bernardina Sijenskog u
Kamporu – toènije u samostanskim zgradama, muzeju te
sakristiji samostanske crkve sv. Eufemije – se do danas nije
saèuvao nijedan primjerak starog misnog ruha ili bilo kojeg
tekstilnog predmeta namijenjenog liturgiji ili ukrašavanju
interijera. Iz teksta apostolske vizitacije Agostina Valiera, koji
je samostan obišao 29. svibnja 1579. (Perinèiæ, 2004),
saznajemo da su franjevci tada posjedovali èetiri misnice,
èetiri dalmatike i jedan pluvijal. Posebno je skupocjen bio
ornat (misnica, štola i manipul) od baršuna: vjerojatno je rijeè
o skupocjenom ciselé broché bouclé baršunu, jer stoji da je
misnica skrojena ex brocato rizzo cum velluto albotto
intertexto (odreðen dio dekora bi stoga bio izveden u bijelom,
ujednaèeno rezanom baršunu, a na podlozi zastrtoj zlatnim
nitima, ponegdje s bouclé petljicama). Nadalje, u opisu
misnice stoji da joj je središnji stup bio figuralno ukrašen,
odnosno da joj je u tom predjelu bio apliciran vezeni ornament
s prikazima svetaèkih likova (cum figuris collegantibus in
centro). Do danas se u samostanu nije saèuvala ni bogata
venecijanska lanena èipka (Slika 2.), raðena tehnikom na
batiæe, koja se na temelju dekorativnih elemenata može
datirati u prvu polovicu 18. stoljeæa. Izgled èipke nam je 1poznat s fotografije saèuvane u privatnom arhivu. Vjerojatno
je ukrašavala rub nadoltarnika a izvedena je u tehnici punto
Venezia. Naziv je nadahnut finim sponama koje povezuju veæe
èipkane elemente kao što stotine mostova nad venecijanskim
kanalima spajaju brojne otoèiæe lagune u jedinstveno gradsko
tkivo. Iako nigdje nije navedeno gdje je fotografija snimljena,
možemo pretpostaviti da je rijeè o nekom od oltara u crkvi sv.
Eufemije, buduæi da isti arhiv sadrži više fotografija drugih
umjetnina iz samostana u Kamporu. Opæenito govoreæi,
kolièina saèuvanih starih èipaka je posebno poražavajuæa:
stare sveæenièke albe i rokete èiji su ovratnici, rubovi i rukavi
obrubljivani raskošnim èipkama od finih lanenih niti –
jednako kao i na podruèju Zadarske nadbiskupije, ni na Rabu,
na žalost, nisu nigdje pronaðene, èak ni u fragmentima. Ipak,
svakako treba spomenuti skupocjenu èipku izraðenu tehnikom
na batiæe a u cijelosti od pozlaæenih metalnih niti, datiranu u
drugu polovicu 17. stoljeæa, koja se u prilièno velikoj dužini
saèuvala na misnici iz samostana sv. Antuna Opata u Rabu
(slike 29. i 30.) na koju je sekundarno prišivena kao
nadomjestak užim, tkanim pozamanterijskim trakama.
U slavnoj samostanskoj crkvi sv. Petra u Supetarskoj
Dragi saèuvana je jedna misnica te dijelovi misnog ornata
(misnica i štola), izraðeni od dviju vrsta svilenih tkanina koje u
ovom pregledu svakako trebaju biti predstavljene. Meðutim, u
Državnom arhivu u Zadru (fond: Spisi rapskih bilježnika) je
pohranjen inventar imovine samostanske crkve sv. Petra, koji
nam, izmeðu ostalog, svjedoèi prvenstveno o kolièini – a tek
djelomièno o izgledu misnog ruha koje se u crkvenoj sakristiji
nalazilo 1648. godine, a kojem danas, na žalost, nema ni traga.
U popisu se za gotovo svaki tekstilni predmet napominje da je
vechio – star ili strazado, straciato – trošan, pohaban (vidi
Prilog 1.) zbog èega smo skloni zamišljati da su navedeni
primjerci nastali u 16. i 15. stoljeæu, a možda èak i ranije. Treba
istaknuti misnicu, štolu i manipul od zlatne tkanine tkane ''na
stari naèin'', misnicu, štolu i manipul od pohabanog bijelog
damasta, misnicu i štolu od trošnog crvenog baršuna èiji je
cvjetni dekor tkan zlatnim nitima, misnicu, štolu i manipul od
starog crnog damasta, misnicu, štolu i manipul od starog,
ošteæenog crvenog damasta, te staru, pohabanu misnicu od
crvenog baršuna. Misnicu i štolu od zelenog damasta iz druge
èetvrtine 17. stoljeæa, koje su se saèuvale u crkvi, a koje se
obraðuju dalje u radu, ne prepoznajemo ni u jednom navodu
inventara, što bi znaèilo da se 1648. godine još nisu nalazile u
sakristiji.
Inventar crkve iz 1739. godine zapoèinje s navodom o
staroj misnici, štoli i manipulu od zelenog damasta, ali meðu
tim predmetima ipak ne možemo s potpunom sigurnošæu
prepoznati našu misnicu i štolu. U istom inventaru je
nabrojano ukupno devet misnica (s pripadajuæim štolama i
manipulima) uglavnom od damasta (bijele, crvene, ljubièasto
– plave boje), a zanimljivo je da je još uvijek bio saèuvan stari
ornat sastavljen od misnice, štole i manipula od crvenog
baršuna s cvjetnim dekorom tkanim u zlatu, koji se spominje i
u inventaru iz 1648. godine. Za komplet koji se sastojao od
misnice, štole, manipula, veluma i burse, izraðen di raso fondi
rosso, di diversi colori (svila raznobojnog dekora izvedenog
na podlozi od crvenog satena) se napominje da je nov (tutto
novo). Navode se dva para dalmatika: dvije stare dalmatike su
od crne ferandine (lagane tkanine svilene osnove i lanene
potke; Davanzo Poli, 1988), dok je drugi par od istovjetne
tkanine crvene boje. Spominje se i jedan stari antependij
izraðen od bijele ferandine.
Inventar iz 1780. godine pokazuje nešto drugaèiju
situaciju: više nema bijelog antependija i crnih dalmatika, ali
se i dalje èuva stara misnica od crvenog baršuna cvjetnog
uzorka, meðutim sada bez štole i manipula. Spominju se dvije
stare dalmatike od crvene svile (moguæe isti par koji se navodi
i 1739. godine?), a zanimljivo je da se opisu ornata koji je
1739. godine bio tutto novo sada ipak ne pridodaje pridjev
star. Dakle, iz ova dva inventara saznajemo da je misno ruho
moglo biti korišteno tijekom èetrdeset godina, a da ipak ne
bude smatrano starim, što je zanimljivo i korisno saznanje.
Sveukupno je nabrojano devet misnica, uglavnom s
pripadajuæim štolama i manipulima, potom pet štola i tri
manipula (zasebno navedeni, bez misnica), pet veluma za
kalež i èetiri burse. Posebno treba istaknuti dva jastuka za
misal i jedan antependij, izraðene od oslikane, pozlaæene i 2 puncirane kože (coridor).
Oba je navedena inventara iz 18. stoljeæa objavila
povjesnièarka Lovorka Èoraliæ (Èoraliæ, 2003a), koja je
ujedno publicirala niz dragocjenih arhivskih dokumenata na
koje se ovom prilikom potrebno osvrnuti. Osim inventara
rapske crkve sv. Ivana Evanðelista iz 1784. godine (Èoraliæ,
2003b) i tri inventara rapskog biskupa Blaža Sidinea
sastavljena neposredno prije i nakon njegove smrti 1584.
godine (Èoraliæ, 2003c) treba spomenuti i oporuku rapskog
biskupa Petra Gaudencija iz 1660. godine (Èoraliæ, 2002).
Crkva i samostan sv. Ivana Evanðelista u Gornjoj ulici
su pripadali benediktinkama do 1287. godine, kada prelaze u
posjed franjevaca konventualaca, èiji æe ostati sve do gašenja
1783. godine. Sve do tada, ovaj se samostan ubrajao meðu
najistaknutije franjevaèke samostane na istoènoj obali
Jadrana. Nedugo po odluci o konaènom ukidanju samostana,
1784. godine je naèinjen popis imovine koja se nalazila u
crkvi, sakristiji u samostanskim zgradama. Buduæi da su po
zatvaranju samostana brojni ukrasi i umjetnine bili preneseni u
druge rapske crkve i samostane, moglo bi se pomišljati da je
meðu tekstilnim predmetima danas pronaðenim u rapskim
crkvama i pokoji primjerak ruha koji izvorno potjeèe iz crkve
sv. Ivana. Ipak, ruho popisano u sakristiji sv. Ivana 1784.
godine je takoreæi tek nabrojano, bez detaljnijih opisa, pa je
naravno nemoguæe pouzdano dovoditi u vezu bilo koji dio
misnog ruha koji se u èlanku obraðuje s onima navedenima u
ovom arhivskom dokumentu. Ipak, treba uputiti na uistinu
dojmljivu dužinu tog popisa, odnosno na kolièinu i oèitu
skupocjenost misnog ruha i drugih srodnih dijelova sakralne
opreme. Spominje se više starih predmeta: pluvijal od svile
cvjetnog uzorka, misnica od crvenog damasta, misnica od
zelenog baršuna, dvije misnice od bijele svile, svileni
antependij (predoltarnik), jedanaest amikata te dva jastuka od
baršuna. Evidentirano je èak osam jastuka za polaganje misala
izraðena od pozlaæene kože (coridor), koji su se nalazili,
uvijek u paru, na menzama èetiriju oltara u crkvi. Za èak šest
takvih jastuka se naglašava da su stari, zbog èega je moguæe
pretpostaviti da su datirali èak u 16. stoljeæe. Danas na èitavom
Rabu nije saèuvan nijedan predmet od baršuna, nijedan
(stariji) antependij, a nema ni traga ukrasnim predmetima
(jastucima, antependijima, zidnim oblogama, presvlakama za
namještaj) od coridora. U sakristiji sv. Ivana je 1784. zateèeno
èak dvadeset i šest misnica, mahom od svile, u zelenoj, crnoj,
bijeloj, crvenoj i ljubièasto-plavoj boji (paonazzo), s dekorom
na pruge ili cvjetove izvedene raznobojnom svilom ili
srebrnim nitima, potom dva pluvijala, jedna dalmatika,
humerali, mnogobrojne burse, štole i manipuli.
Popisi imovine rapskog biskupa Blaža Sidinea sadrže
svu njegovu pokretnu imovinu pohranjenu u biskupskom
sjedištu u Rabu, te stoga ujedno i otkrivaju zanimljive podatke
o misnom ruhu, odjeæi i obuæi koje je posjedovao. Važno je
istaknuti da su iz treæeg inventara, jedinog sastavljenog nakon
Sidineove smrti, izostavljeni podaci o njegovu misnom ruhu
(šeširima, roketama, mitrama, biskupskim odijelima,
biskupskim kapicama, rukavicama i sl.) što, prema tumaèenju
Lovorke Èoraliæ, vjerojatno pokazuje kako je rijeè o imovini
koja je bila vlasništvo Rapske biskupije i koja se stoga nije
mogla oporuènim odredbama darivati drugim pojedincima ili
crkvenim ustanovama. Taj je zakljuèak vrlo vjerojatno
ispravan, a Sidineovi inventari koji ga potvrðuju su tim više
dragocjeniji povijesni dokumenti, ne samo pri rekonstrukciji
ranonovovjekovnog inventara rapske katedrale veæ i naših
ostalih biskupskih i nadbiskupskih stolnica. Tako je katedrali
morao ostati par Sidineovih biskupskih rukavica, par
biskupskih èarapa i papuèa, te jedna od dvije bijele mitre. S
drugom bijelom mitrom je pokopan u katedrali (biskupi i opati
su se uvijek pokapali zajedno s bijelom mitrom), odjeven u
biskupsku roketu, a ukopan je i s jastukom, jastuènicom i
plahtom. Posjedovao je niz predmeta od tekstila, ne samo
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
1Autor fotografije, snimljene izmeðu 1931. i 1939. godine, je Miroslav
Maroeviæ.
2 Za postupak izrade, korisne arhivske izvore, reprodukcije i podatke o
saèuvanim predmetima od pozlaæene, oslikane i puncirane kože vidi:
HAN, 1955-1956; STANIÈIÆ, 1978; CENTONZA, 2008.
456 457UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
odjeæu veæ i zastore, zavjese za vrata, ukrasne obrube za kamin
i slièno. Popisom prevladavaju veste, što bi se moglo prevesti
kao ogrtaèi ili haljetci, a ne primjerice kao košulje. Uglavnom
su od jednostavnih, laganih svilenih tkanina bez uzorka
(panno, samito, zambelotto) u crnoj, zelenoj, crvenoj ili
ljubièasto-plavoj boji. Sve su podstavljene drugim vrstama
tkanina, a dvije krznom (jedna janjeæim). Spominje se i vesta
od lagane vunene tkanine (sarza). Iako se ne uoèavaju
skupocjenije tkanine, poput baršuna, ganza ili raskošnih svila
s dekorima izvedenim svilom, zlatom i srebrom u broché
tehnici, inventar imovine Blaža Sidinea svakako sadrži
zanimljive i vrijedne podatke o predmetima koji su davno
išèezli, ali ih u pregledu povijesnih tekstila danas saèuvanih na
otoku Rabu ipak treba spomenuti.
Iz oporuke biskupa Petra Gaudencija saznajemo da je
katedrali ostavio dvije svoje misnice (zelenu i ljubièasto-
plavu; paonazza), dok je dio svoje crne crkvene odjeæe
namijenio svojem praneæaku, splitskom kanoniku Franji
Valentiniju (Èoraliæ, 2002).
Odgovore na pitanja o odjeæi imuænijih Rabljana,
odnosno o tekstilnim ukrasima njihovih kuæa, pružaju
saèuvani inventari sastavljani neposredno nakon smrti
vlasnikâ. U Državnom arhivu u Zadru, u Spisima rapskih
bilježnika, je pohranjen i zapis o procjeni tkanina odnosno
odjeæe stanovitog gospodina Marina iz 1663. godine (Prilog
2.), gdje je kao najdragocjeniji procijenjen odjevni predmet
skrojen od ciselé baršuna tkan osnovom u više boja. U
posmrtno sastavljenom inventaru pokretnih dobara Rabljanke
Prudencije Marinelis iz 1667. godine (Prilog 3.) uoèavaju se
navodi o svilenim odjevnim predmetima, poput primjerice o
rukavima od crnog damasta. U tom je smislu zanimljiv i
inventar sveæenika Marina Pulišaniæa iz 1668. godine (Prilog
4.), koji svjedoèi o nizu odjevnih predmeta od svilenih tkanina
razlièitih vrsta i boja. Iz 1674. godine datira dokument o
procjeni miraza Katarine, kæeri Nikole Coliæa (Prilog 5.),
pregledavajuæi kojeg možemo usporeðivati visinu procjene
Katarinina nakita, odjeæe i drugih tekstilnih predmeta.
Inventari i oporuke su odavno prepoznati kao vrijedni
znanstveni aparati koji ne samo što posvjedoèuju razinu
materijalne kulture pojedinaca veæ pružaju dragocjena
saznanja o kulturnoj baštini gradova i crkvenih ustanova.
Podaci o vrstama i kolièinama prestižnijih tekstila koji su se u
16., 17. i 18. stoljeæu mogli zateæi meðu posjedom rapskog
puka i plemstva su nedvojbeno znaèajni, jer su dijelovi odjeæe
ili predmeti namijenjeni ukrašavanju interijera nerijetko
oporuèno ostavljani u svrhu izrade misnog ruha ili opreme
crkvenih prostora. Takvih izraza pobožnosti posebno se treba
sjetiti pri analizi dijelova odjeæe u koje su se odijevali kipovi
Gospe od Karmela i Djeteta iz crkve sv. Justine u Rabu. Inaèe,
prekrasna haljina i druga oprema spomenutih drvenih kipova
je pronaðena na tavanici jedne od pokrajnjih prostorija uz
sakristiju katedrale. I više drugih, iznimno vrijednih
primjeraka misnog ruha nije pronaðeno unutar sakristijskih
ormara. Tako je u katedrali nemali broj tekstila, koji se ovdje
objavljuje, otkriven zatvoren visoko unutar poleðine južnog
krila gotièkih korskih klupa. Sav tekstil iz samostana franjevki
sv. Antuna Opata u Rabu takoðer nije zateèen u sakristiji, nego
je premješten u jednu od samostanskih soba. Pronaðen je i
analiziran zahvaljujuæi ljubaznosti sestara franjevki, koje su
dopustile ulazak u klauzurni dio samostana. Ove okolnosti
navodim iz više razloga: prvo, istraživaèi tekstila moraju biti
svjesni da nije dovoljno tek provjeriti stanje u sakristiji, veæ je
u potrazi za starim primjercima misnog ruha, koje je najèešæe
dugo izvan upotrebe, nužno temeljito pretražiti èitav sakralni
prostor te sve pokrajnje prostorije. Drugo – takvi pomalo
detektivski zadaci nisu moguæi bez razumijevanja,
susretljivosti i velikog ukazanog povjerenja župnikâ,
redovnikâ i redovnicâ, sakristanâ – laikâ, kojim ovim putem
zahvaljujem na njihovoj srdaènoj potpori i velikom
entuzijazmu prilikom pregleda crkava i samostana u Rabu i
svim drugim otoènim mjestima.
Prikaz najvrjednijih zateèenih tekstilnih predmeta
rapskih crkava je svakako najzahvalnije donositi kronološkim
slijedom, dakle sukladno datacijama tekstila, a ne prema
mjestu nalaza odnosno ''grupiranjem'' prema crkvama u
kojima se danas èuvaju. Stoga treba zapoèeti s najstarijim
primjerkom tekstila. Rijeè je o klasiènom damastu crvene boje
koji se saèuvao na jastuku za misal (54 x 28 cm) u samostanu
franjevki sv. Antuna Opata u Rabu (slike 3. i 4.). Jastuk je s
obje strane prekriven s ukupno tri fragmenta damasta razlièitih
dimenzija, koji su za ovu svrhu sasvim sigurno bili preuzeti s
nekog drugog predmeta. Uoèava se da je damast na jastuku
postavljen na revers, odnosno na naèin da mu ne vidimo lice
veæ nalièje. To upuæuje na zakljuèak da je na izvornom
predmetu bio istrošen i izblijedio, pa su za izradu jastuka
korištene bolje saèuvane površine koje su ujedno na svojem
reversu saèuvale izražajniju boju. Osim što je prašnjav i
ponegdje ošteæen, damast je ipak u zadovoljavajuæem stanju
(Slika 5.). Ovakvi damasti su se tkali tijekom poduljeg
razdoblja, odnosno u drugoj polovici 16. stoljeæa i poèetkom
17. stoljeæa, a na našoj obali nisu posve nepoznati. Štoviše,
vjerojatno najglasovitiji tekstilni nalaz u povijesti domaæe
arheologije, odnosno podvodne arheologije, je bala od 54
metra ovakvoga venecijanskog damasta koja se saèuvala
unutar okovane drvene škrinje u olupini mletaèke trgovaèke
galije Gagiane, koja se 14. listopada 1583. nasukala i potonula
kod otoèiæa Gnaliæ nasuprot Biogradu (Petricioli 1974; Flury
Lemberg 1988; Katalog 2006). Ta su 54 metra svilenog
damasta oèito bila nedugo prije skinuta s tkalaèkog stana u
Veneciji te poslana na Istok kao proizvod namijenjen izvozu,
odnosno, kao tkanina (stoffa) da navegar. Naime, u Veneciji su
se tkale dvije kategorije tekstila: da parangon i da navegar.
Pani da parangon su se tkale za venecijansku aristokraciju, a
prije nego što bi mogle biti puštene u prodaju morale su proæi
stroge kontrole pri posebnoj agenciji Corte da Parangon, pred
najistaknutijim pripadnicima (gastaldi) svilarskih odnosno
tkalaèkih cehova. Trgovci bi pred takvo vijeæe donosili
tkanine, koje su se potom pomno pregledavale i usporeðivale s
onima pohranjenima u tom prosudbenom tijelu, a za koje je
veæ pouzdano utvrðeno da su tkane po svim zakonskim
odredbama. Provjeravao se èitav niz obilježja: kvaliteta
materijala (sirovine, odnosno niti), kvaliteta boje,
Najvažniji tekstilni predmeti saèuvani u crkvama na otoku Rabu
kompaktnost odnosno gustoæa tkanja, dužina i širina tkanine,
te tehnièka složenost. Sve je trebalo odgovarati strogo
zadanim pravilima, a u sluèaju da predmetna tkanina ne bi
udovoljila odredbama, trgovcu bi ona bivala oduzeta, a on sam
bi bio kažnjen novèano i kaznom zatvora, a duljina zatvorske
kazne bi se udvostruèavala sa svakim buduæim sliènim
prijestupom. Tekstili da navegar, namijenjeni izvozu na Istok,
trebali su udovoljavati nižim proizvodnim standardima
odnosno manje krutim zakonskim odredbama, da bi se
trgovinom ostvarila što veæa ekonomska dobit. Prema Doretti
Davanzo Poli, damast pronaðen kod otoka Gnaliæ bi mogao
pripadati kategoriji da navegar (Davanzo Poli, 2006). Izvorno
je, prema istoj autorici, bio crvene boje, možda jednake nijanse
kao rapski primjerak. Ovdje vrijedi napomenuti i da je
nekoliko manjih komada ovakvog crvenog damasta saèuvano
u obliku sekundarno ušivenih zakrpi na pluvijalu iz župne
crkve u Pašmanu. Svraæam pažnju i na damaste identiène
dekoracije u razlièitim nijansama zelene (katedrala sv. Marije
u Osoru, župna crkva Roðenja Blažene Djevice Marije na
Silbi) oker žute (župna crkva Pohoðenja Blažene Djevice
Marije u Molatu na otoku Molatu) i ljubièaste (katedrala sv.
Marije u Osoru). Dekoracija damasta kojim je prekriven jastuk
iz samostana sv. Antuna Opata bi, zbog izrazito male saèuvane
površine, manje upuæenom oku mogla biti teško èitljiva,
odnosno shvatljiva. Poznavaocima povijesnih tekstila je pak i
tako mala površina sasvim dovoljna da prepoznaju istinsku
vrijednost tkanine, da postave ispravnu dataciju, te da u
struènoj literaturi izdvoje vjerne komparativne primjerke.
Njihovi su dekori inaèe izrazito veliki, raskošni i razraðeni do
mnoštva sitnih pojedinosti. Strogo su simetrièni i protežu se
èitavom širinom tekstila, koja obièno iznosi oko 62
centimetra, ukljuèujuæi i rubove. Na pluvijalu iz zbirke
Bernheimer u Münchenu (Slika 6.) se vidi da damastom
dominira motiv vaze ili kantarosa iz kojeg izviru dvije lisnate
grane, isprepleæuæi se s pojasevima s naglašenim, gustim
uzorkom šahovnice (Durian Ress, 1991). Grane se vertikalno
izvijaju tvoreæi mjestimièno široki ovalni meðuprostor koji
ispunjava masivni lisnati ornament. Uoèavaju se i stilizirani
plodovi mogranja, nazubljeno lišæe, te izrazito plošni i
stilizirani cvjetovi karanfila, koji podsjeæaju na zvjezdice.
Zanimljivo je uputiti na haljinu od zelenog damasta velikog
raporta i simetriène kompozicije, s prepoznatljivim motivom
kantarosa, nazubljenog lišæa i izvijenih grana, a u koju je
odjevena Marija Magdalena na Caravaggiovoj slici
Magdalena pokajnica iz 1596. ili 1597. godine (Rim, Galleria
Doria Pamphilj). Upadljiva je snaga toga dekorativnog jezika
koji se umnaža u toliko velikim elementima, da je gotovo
posve nemoguæe pronaæi dio misnog ruha na kojem bi se
raport mogao pokazati u punoj velièini. Ipak, visina raporta,
odnosno velièina uzorka koji se na tekstilu ponavlja, se dakako
može izraèunati na damastu iz Biograda, a ona iznosi
zapanjujuæih 150 centimetara. Stoga rapski damast nipošto ne
možemo u potpunosti doživjeti sve dok ga ne usporedimo s
drugim primjercima koji su nam saèuvani u veæim
površinama. Tu svakako treba spomenuti velièanstven misni
ornat iz nekadašnje katedrale u Osoru, od kojeg se saèuvalo
više dijelova ruha izraðenog od ovakvog damasta zelene boje.
Posebno je upeèatljiv na pluvijalu i na dalmatikama. Damast
blizak osorskom se èuva u Zbirci Mariana Fortunyja u Veneciji
(Davanzo Poli, 2008). Datiran je u drugu polovicu 16. stoljeæa,
a autorica ga u kataloškoj jedinici povezuje s damastom
pronaðenim kod Gnaliæa, i napominje da se u zbirci tekstila
venecijanskih sinagoga èuva cjelovit ornat izraðen od
istovjetnog damasta. Isto tako, spominje više primjeraka
crvene varijante koji su evidentirani u venecijanskim crkvama.
Ne nalazimo ih samo u Veneciji, veæ i na terrafermi, odnosno
diljem Veneta: primjerice u katedrali u Veroni se saèuvao
pluvijal od ovakvog svijetlozelenog damasta, potom pluvijal
od damasta u crvenoj varijanti u mjestu Bovolone u okolici
Verone, te dijelovi misnog ruha u Fori kod Vicentina ili u
mjestu Caorle (Ericani, Frattaroli, 1993). U struènoj literaturi
poznat je i broccatello identiène dekoracije koji se èuva u
Museo Civico u Trevisu (Davanzo Poli, 1994), a fragment
crvenog damasta, poput rapskog, se èuva u Zbirci Gandini u
Modeni. Ne samo što je znaèajan dio teksta njegove kataloške
jedinice posveæen nalazu kod Gnaliæa, veæ je i datiran u 1583.
godinu – odnosno u godinu potonuæa Gagiane! Nadalje,
autorica teksta navodi da je istovjetan damast evidentiran i u
Toskani, toènije u katedrali u Volterri (Cuoghi Constantini,
Silvestri, 2010), a publicirana je i jedna misnica iz
Montepulciana kod Siene u cijelosti skrojena od poveæih
fragmenata ovakvog damasta (Ciatti, 1994). Iako rapski
damast pokazuje niz podudarnosti s damastom s Gagiane, u
vrsti tkanja (klasièni damast konstruiran kombiniranjem
petoveznog satena s licem osnove za podlogu i petoveznog
satena s licem potke za dekor) te dakako u dekorativnim
elementima, pri njegovu datiranju ipak neæemo doslovno
preuzeti 1583. godinu, veæ je ipak prihvatljivije obuhvatiti
nešto šire razdoblje, odnosno posljednju èetvrtinu 16. stoljeæa.
Iako na prvi pogled beznaèajan i neugledan, jastuk s damastom
pronaðen u samostanu sv. Antuna Opata je zapravo pravi
dragulj i vrijedan pronalazak kojeg treba, jednako kao i sve
druge predmete od povijesnih tekstila, primjereno pohraniti i
pažljivo èuvati.
Jednako kao i opisani jastuk, mogla bi proæi
nezamijeæena i dva fragmenta zelenog damasta (dimenzija
oko 20 x 7,5 centimetara) koji su se saèuvali na jednoj od
misnica u rapskoj katedrali (Slika 7.) i to kao zakrpe na njezinu
prednjem dijelu. Rijeè je o svilenom dvobojnom damastu, gdje
podlogu tvori lice osnove petoveznog satena, a uzorak lice
potke petoveznog satena. Dekor je sitan – visina raporta iznosi
tek 11,7 centimetara, dok širinu nije moguæe izraèunati – ali je
razigran neobiènim, sitnim i pomalo nadrealnim repertoarom,
gdje se uspijevaju jasno razaznati tek mali plodovi mogranja s
uzorkom šahovnice. Ovakvi se dekori, poznati pod nazivima a
mazze i a tronchetti (u 19. stoljeæu se javio francuski termin
branche tronquie) prvi put javljaju tijekom druge polovice 16.
stoljeæa, toènije oko 1580. godine, a u modi odnosno na
tkaninama æe se održati do otprilike 1625. – 1630. godine.
Predstavljaju svojevrsnu revoluciju u povijesti europskih
tekstila jer su prva tekstilna tipologija osmišljena i tkana
iskljuèivo za izradu odjevnih predmeta. Ranije su se tkanine
grandioznih, raskošnih dekora i teške izrade, poput baršuna,
broccatella ili broché svila i lampasa tkale s dekorima a gricce,
de' cammini, ili a maglie chiuse et arabeschi, a bili su uvijek
podjednako korišteni za odjeæu, za ukrašavanje interijera, ili
naravno za izradu misnog ruha. Ranije su ujedno dominirali
strogo simetrièni motivi, a sada, prvi put nakon više od
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
456 457UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
odjeæu veæ i zastore, zavjese za vrata, ukrasne obrube za kamin
i slièno. Popisom prevladavaju veste, što bi se moglo prevesti
kao ogrtaèi ili haljetci, a ne primjerice kao košulje. Uglavnom
su od jednostavnih, laganih svilenih tkanina bez uzorka
(panno, samito, zambelotto) u crnoj, zelenoj, crvenoj ili
ljubièasto-plavoj boji. Sve su podstavljene drugim vrstama
tkanina, a dvije krznom (jedna janjeæim). Spominje se i vesta
od lagane vunene tkanine (sarza). Iako se ne uoèavaju
skupocjenije tkanine, poput baršuna, ganza ili raskošnih svila
s dekorima izvedenim svilom, zlatom i srebrom u broché
tehnici, inventar imovine Blaža Sidinea svakako sadrži
zanimljive i vrijedne podatke o predmetima koji su davno
išèezli, ali ih u pregledu povijesnih tekstila danas saèuvanih na
otoku Rabu ipak treba spomenuti.
Iz oporuke biskupa Petra Gaudencija saznajemo da je
katedrali ostavio dvije svoje misnice (zelenu i ljubièasto-
plavu; paonazza), dok je dio svoje crne crkvene odjeæe
namijenio svojem praneæaku, splitskom kanoniku Franji
Valentiniju (Èoraliæ, 2002).
Odgovore na pitanja o odjeæi imuænijih Rabljana,
odnosno o tekstilnim ukrasima njihovih kuæa, pružaju
saèuvani inventari sastavljani neposredno nakon smrti
vlasnikâ. U Državnom arhivu u Zadru, u Spisima rapskih
bilježnika, je pohranjen i zapis o procjeni tkanina odnosno
odjeæe stanovitog gospodina Marina iz 1663. godine (Prilog
2.), gdje je kao najdragocjeniji procijenjen odjevni predmet
skrojen od ciselé baršuna tkan osnovom u više boja. U
posmrtno sastavljenom inventaru pokretnih dobara Rabljanke
Prudencije Marinelis iz 1667. godine (Prilog 3.) uoèavaju se
navodi o svilenim odjevnim predmetima, poput primjerice o
rukavima od crnog damasta. U tom je smislu zanimljiv i
inventar sveæenika Marina Pulišaniæa iz 1668. godine (Prilog
4.), koji svjedoèi o nizu odjevnih predmeta od svilenih tkanina
razlièitih vrsta i boja. Iz 1674. godine datira dokument o
procjeni miraza Katarine, kæeri Nikole Coliæa (Prilog 5.),
pregledavajuæi kojeg možemo usporeðivati visinu procjene
Katarinina nakita, odjeæe i drugih tekstilnih predmeta.
Inventari i oporuke su odavno prepoznati kao vrijedni
znanstveni aparati koji ne samo što posvjedoèuju razinu
materijalne kulture pojedinaca veæ pružaju dragocjena
saznanja o kulturnoj baštini gradova i crkvenih ustanova.
Podaci o vrstama i kolièinama prestižnijih tekstila koji su se u
16., 17. i 18. stoljeæu mogli zateæi meðu posjedom rapskog
puka i plemstva su nedvojbeno znaèajni, jer su dijelovi odjeæe
ili predmeti namijenjeni ukrašavanju interijera nerijetko
oporuèno ostavljani u svrhu izrade misnog ruha ili opreme
crkvenih prostora. Takvih izraza pobožnosti posebno se treba
sjetiti pri analizi dijelova odjeæe u koje su se odijevali kipovi
Gospe od Karmela i Djeteta iz crkve sv. Justine u Rabu. Inaèe,
prekrasna haljina i druga oprema spomenutih drvenih kipova
je pronaðena na tavanici jedne od pokrajnjih prostorija uz
sakristiju katedrale. I više drugih, iznimno vrijednih
primjeraka misnog ruha nije pronaðeno unutar sakristijskih
ormara. Tako je u katedrali nemali broj tekstila, koji se ovdje
objavljuje, otkriven zatvoren visoko unutar poleðine južnog
krila gotièkih korskih klupa. Sav tekstil iz samostana franjevki
sv. Antuna Opata u Rabu takoðer nije zateèen u sakristiji, nego
je premješten u jednu od samostanskih soba. Pronaðen je i
analiziran zahvaljujuæi ljubaznosti sestara franjevki, koje su
dopustile ulazak u klauzurni dio samostana. Ove okolnosti
navodim iz više razloga: prvo, istraživaèi tekstila moraju biti
svjesni da nije dovoljno tek provjeriti stanje u sakristiji, veæ je
u potrazi za starim primjercima misnog ruha, koje je najèešæe
dugo izvan upotrebe, nužno temeljito pretražiti èitav sakralni
prostor te sve pokrajnje prostorije. Drugo – takvi pomalo
detektivski zadaci nisu moguæi bez razumijevanja,
susretljivosti i velikog ukazanog povjerenja župnikâ,
redovnikâ i redovnicâ, sakristanâ – laikâ, kojim ovim putem
zahvaljujem na njihovoj srdaènoj potpori i velikom
entuzijazmu prilikom pregleda crkava i samostana u Rabu i
svim drugim otoènim mjestima.
Prikaz najvrjednijih zateèenih tekstilnih predmeta
rapskih crkava je svakako najzahvalnije donositi kronološkim
slijedom, dakle sukladno datacijama tekstila, a ne prema
mjestu nalaza odnosno ''grupiranjem'' prema crkvama u
kojima se danas èuvaju. Stoga treba zapoèeti s najstarijim
primjerkom tekstila. Rijeè je o klasiènom damastu crvene boje
koji se saèuvao na jastuku za misal (54 x 28 cm) u samostanu
franjevki sv. Antuna Opata u Rabu (slike 3. i 4.). Jastuk je s
obje strane prekriven s ukupno tri fragmenta damasta razlièitih
dimenzija, koji su za ovu svrhu sasvim sigurno bili preuzeti s
nekog drugog predmeta. Uoèava se da je damast na jastuku
postavljen na revers, odnosno na naèin da mu ne vidimo lice
veæ nalièje. To upuæuje na zakljuèak da je na izvornom
predmetu bio istrošen i izblijedio, pa su za izradu jastuka
korištene bolje saèuvane površine koje su ujedno na svojem
reversu saèuvale izražajniju boju. Osim što je prašnjav i
ponegdje ošteæen, damast je ipak u zadovoljavajuæem stanju
(Slika 5.). Ovakvi damasti su se tkali tijekom poduljeg
razdoblja, odnosno u drugoj polovici 16. stoljeæa i poèetkom
17. stoljeæa, a na našoj obali nisu posve nepoznati. Štoviše,
vjerojatno najglasovitiji tekstilni nalaz u povijesti domaæe
arheologije, odnosno podvodne arheologije, je bala od 54
metra ovakvoga venecijanskog damasta koja se saèuvala
unutar okovane drvene škrinje u olupini mletaèke trgovaèke
galije Gagiane, koja se 14. listopada 1583. nasukala i potonula
kod otoèiæa Gnaliæ nasuprot Biogradu (Petricioli 1974; Flury
Lemberg 1988; Katalog 2006). Ta su 54 metra svilenog
damasta oèito bila nedugo prije skinuta s tkalaèkog stana u
Veneciji te poslana na Istok kao proizvod namijenjen izvozu,
odnosno, kao tkanina (stoffa) da navegar. Naime, u Veneciji su
se tkale dvije kategorije tekstila: da parangon i da navegar.
Pani da parangon su se tkale za venecijansku aristokraciju, a
prije nego što bi mogle biti puštene u prodaju morale su proæi
stroge kontrole pri posebnoj agenciji Corte da Parangon, pred
najistaknutijim pripadnicima (gastaldi) svilarskih odnosno
tkalaèkih cehova. Trgovci bi pred takvo vijeæe donosili
tkanine, koje su se potom pomno pregledavale i usporeðivale s
onima pohranjenima u tom prosudbenom tijelu, a za koje je
veæ pouzdano utvrðeno da su tkane po svim zakonskim
odredbama. Provjeravao se èitav niz obilježja: kvaliteta
materijala (sirovine, odnosno niti), kvaliteta boje,
Najvažniji tekstilni predmeti saèuvani u crkvama na otoku Rabu
kompaktnost odnosno gustoæa tkanja, dužina i širina tkanine,
te tehnièka složenost. Sve je trebalo odgovarati strogo
zadanim pravilima, a u sluèaju da predmetna tkanina ne bi
udovoljila odredbama, trgovcu bi ona bivala oduzeta, a on sam
bi bio kažnjen novèano i kaznom zatvora, a duljina zatvorske
kazne bi se udvostruèavala sa svakim buduæim sliènim
prijestupom. Tekstili da navegar, namijenjeni izvozu na Istok,
trebali su udovoljavati nižim proizvodnim standardima
odnosno manje krutim zakonskim odredbama, da bi se
trgovinom ostvarila što veæa ekonomska dobit. Prema Doretti
Davanzo Poli, damast pronaðen kod otoka Gnaliæ bi mogao
pripadati kategoriji da navegar (Davanzo Poli, 2006). Izvorno
je, prema istoj autorici, bio crvene boje, možda jednake nijanse
kao rapski primjerak. Ovdje vrijedi napomenuti i da je
nekoliko manjih komada ovakvog crvenog damasta saèuvano
u obliku sekundarno ušivenih zakrpi na pluvijalu iz župne
crkve u Pašmanu. Svraæam pažnju i na damaste identiène
dekoracije u razlièitim nijansama zelene (katedrala sv. Marije
u Osoru, župna crkva Roðenja Blažene Djevice Marije na
Silbi) oker žute (župna crkva Pohoðenja Blažene Djevice
Marije u Molatu na otoku Molatu) i ljubièaste (katedrala sv.
Marije u Osoru). Dekoracija damasta kojim je prekriven jastuk
iz samostana sv. Antuna Opata bi, zbog izrazito male saèuvane
površine, manje upuæenom oku mogla biti teško èitljiva,
odnosno shvatljiva. Poznavaocima povijesnih tekstila je pak i
tako mala površina sasvim dovoljna da prepoznaju istinsku
vrijednost tkanine, da postave ispravnu dataciju, te da u
struènoj literaturi izdvoje vjerne komparativne primjerke.
Njihovi su dekori inaèe izrazito veliki, raskošni i razraðeni do
mnoštva sitnih pojedinosti. Strogo su simetrièni i protežu se
èitavom širinom tekstila, koja obièno iznosi oko 62
centimetra, ukljuèujuæi i rubove. Na pluvijalu iz zbirke
Bernheimer u Münchenu (Slika 6.) se vidi da damastom
dominira motiv vaze ili kantarosa iz kojeg izviru dvije lisnate
grane, isprepleæuæi se s pojasevima s naglašenim, gustim
uzorkom šahovnice (Durian Ress, 1991). Grane se vertikalno
izvijaju tvoreæi mjestimièno široki ovalni meðuprostor koji
ispunjava masivni lisnati ornament. Uoèavaju se i stilizirani
plodovi mogranja, nazubljeno lišæe, te izrazito plošni i
stilizirani cvjetovi karanfila, koji podsjeæaju na zvjezdice.
Zanimljivo je uputiti na haljinu od zelenog damasta velikog
raporta i simetriène kompozicije, s prepoznatljivim motivom
kantarosa, nazubljenog lišæa i izvijenih grana, a u koju je
odjevena Marija Magdalena na Caravaggiovoj slici
Magdalena pokajnica iz 1596. ili 1597. godine (Rim, Galleria
Doria Pamphilj). Upadljiva je snaga toga dekorativnog jezika
koji se umnaža u toliko velikim elementima, da je gotovo
posve nemoguæe pronaæi dio misnog ruha na kojem bi se
raport mogao pokazati u punoj velièini. Ipak, visina raporta,
odnosno velièina uzorka koji se na tekstilu ponavlja, se dakako
može izraèunati na damastu iz Biograda, a ona iznosi
zapanjujuæih 150 centimetara. Stoga rapski damast nipošto ne
možemo u potpunosti doživjeti sve dok ga ne usporedimo s
drugim primjercima koji su nam saèuvani u veæim
površinama. Tu svakako treba spomenuti velièanstven misni
ornat iz nekadašnje katedrale u Osoru, od kojeg se saèuvalo
više dijelova ruha izraðenog od ovakvog damasta zelene boje.
Posebno je upeèatljiv na pluvijalu i na dalmatikama. Damast
blizak osorskom se èuva u Zbirci Mariana Fortunyja u Veneciji
(Davanzo Poli, 2008). Datiran je u drugu polovicu 16. stoljeæa,
a autorica ga u kataloškoj jedinici povezuje s damastom
pronaðenim kod Gnaliæa, i napominje da se u zbirci tekstila
venecijanskih sinagoga èuva cjelovit ornat izraðen od
istovjetnog damasta. Isto tako, spominje više primjeraka
crvene varijante koji su evidentirani u venecijanskim crkvama.
Ne nalazimo ih samo u Veneciji, veæ i na terrafermi, odnosno
diljem Veneta: primjerice u katedrali u Veroni se saèuvao
pluvijal od ovakvog svijetlozelenog damasta, potom pluvijal
od damasta u crvenoj varijanti u mjestu Bovolone u okolici
Verone, te dijelovi misnog ruha u Fori kod Vicentina ili u
mjestu Caorle (Ericani, Frattaroli, 1993). U struènoj literaturi
poznat je i broccatello identiène dekoracije koji se èuva u
Museo Civico u Trevisu (Davanzo Poli, 1994), a fragment
crvenog damasta, poput rapskog, se èuva u Zbirci Gandini u
Modeni. Ne samo što je znaèajan dio teksta njegove kataloške
jedinice posveæen nalazu kod Gnaliæa, veæ je i datiran u 1583.
godinu – odnosno u godinu potonuæa Gagiane! Nadalje,
autorica teksta navodi da je istovjetan damast evidentiran i u
Toskani, toènije u katedrali u Volterri (Cuoghi Constantini,
Silvestri, 2010), a publicirana je i jedna misnica iz
Montepulciana kod Siene u cijelosti skrojena od poveæih
fragmenata ovakvog damasta (Ciatti, 1994). Iako rapski
damast pokazuje niz podudarnosti s damastom s Gagiane, u
vrsti tkanja (klasièni damast konstruiran kombiniranjem
petoveznog satena s licem osnove za podlogu i petoveznog
satena s licem potke za dekor) te dakako u dekorativnim
elementima, pri njegovu datiranju ipak neæemo doslovno
preuzeti 1583. godinu, veæ je ipak prihvatljivije obuhvatiti
nešto šire razdoblje, odnosno posljednju èetvrtinu 16. stoljeæa.
Iako na prvi pogled beznaèajan i neugledan, jastuk s damastom
pronaðen u samostanu sv. Antuna Opata je zapravo pravi
dragulj i vrijedan pronalazak kojeg treba, jednako kao i sve
druge predmete od povijesnih tekstila, primjereno pohraniti i
pažljivo èuvati.
Jednako kao i opisani jastuk, mogla bi proæi
nezamijeæena i dva fragmenta zelenog damasta (dimenzija
oko 20 x 7,5 centimetara) koji su se saèuvali na jednoj od
misnica u rapskoj katedrali (Slika 7.) i to kao zakrpe na njezinu
prednjem dijelu. Rijeè je o svilenom dvobojnom damastu, gdje
podlogu tvori lice osnove petoveznog satena, a uzorak lice
potke petoveznog satena. Dekor je sitan – visina raporta iznosi
tek 11,7 centimetara, dok širinu nije moguæe izraèunati – ali je
razigran neobiènim, sitnim i pomalo nadrealnim repertoarom,
gdje se uspijevaju jasno razaznati tek mali plodovi mogranja s
uzorkom šahovnice. Ovakvi se dekori, poznati pod nazivima a
mazze i a tronchetti (u 19. stoljeæu se javio francuski termin
branche tronquie) prvi put javljaju tijekom druge polovice 16.
stoljeæa, toènije oko 1580. godine, a u modi odnosno na
tkaninama æe se održati do otprilike 1625. – 1630. godine.
Predstavljaju svojevrsnu revoluciju u povijesti europskih
tekstila jer su prva tekstilna tipologija osmišljena i tkana
iskljuèivo za izradu odjevnih predmeta. Ranije su se tkanine
grandioznih, raskošnih dekora i teške izrade, poput baršuna,
broccatella ili broché svila i lampasa tkale s dekorima a gricce,
de' cammini, ili a maglie chiuse et arabeschi, a bili su uvijek
podjednako korišteni za odjeæu, za ukrašavanje interijera, ili
naravno za izradu misnog ruha. Ranije su ujedno dominirali
strogo simetrièni motivi, a sada, prvi put nakon više od
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
458 459UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
stoljeæa, asimetrièni dekori opet stjeèu veliku popularnost.
Motivi a mazze nisu nipošto bili korišteni za opremanje
interijera veæ iskljuèivo za mušku, žensku i djeèju garderobu,
te se stoga najèešæe javljaju kao lakše, podatnije tkanine,
odnosno kao damasti, baršuni ciselé ili kao svile broché.
Opæenito su rijetki primjerci misnog ruha koji su u cijelosti
izvedeni od svila a mazze, vjerojatno zbog toga što su se
ovakvi tekstili previše poistovjeæivali sa svjetovnom odjeæom,
a izgleda da su za izvedbu misnog ruha ipak uvijek bili
poželjniji raskošni, upeèatljivi dekori, a ne diskretni uzorci
poput ovih (Boccherini, 1993). Uzorci a mazze se prepoznaju
po sitnim razlistanim ili rascvalim granèicama koje se po
èitavoj površini tkanine umnažaju u naglašenom ritmu,
najèešæe poredane u vodoravne redove, pri èemu se njihovo
usmjerenje zrcalno mijenja u svakom redu. Izostaje bilo kakva
vrsta okvira ili mreže koja bi ih okruživala, èime je postignuta
dodatna dinamiènost. Katkad su razmješteni prema rasteru
šahovske ploèe èime se postiže dvojaki dojam gibanja: i
vodoravnog i dijagonalnog. Neki struènjaci ih tumaèe kao
metafore života i plodnosti, jer u tim granèicama prepoznaju
motiv usahlog stabla koje je opet procvjetalo, a koji je i ranije
bio interpretiran na renesansnim tekstilima kao simbol
vjeènog života i ponovnog raðanja. Dakle dekorativna tema se
nastavlja, samo u znatno umanjenom mjerilu. Ovakvi tekstili
možda ne ostavljaju snažan vizualan dojam, ali i dalje prisutan
i naglašen simbolizam dekora pruža èarobnu auru odjevnim
predmetima kojima se pokriva tijelo (Orsi Landini, 1999). U
struènoj literaturi pronalazimo mnoštvo zanimljivih i korisnih
komparativnih primjeraka, odnosno reprodukcija tkanina
sliènih uzoraka, a treba izdvojiti damast s misnice i štole koje
su se saèuvale u župi Roncade u Venetu (Geromel Pauletti,
1997). Datira se na poèetak 17. stoljeæa, a zbog izrazite
kvalitete svile i gustoæe tkanja zakljuèuje se da je proizvod
glasovite manufakture, po svoj prilici jedne od venecijanskih.
Damast iz Roncade (Slika 8.) ima gustoæu osnove od 120 niti
po centimetru, a potke 35 niti. Na damastu iz rapske katedrale
je izbrojano 115 niti osnove i 36 niti potke po centimetru, što
ga, osim istovjetne tehnike tkanja i izrazite dekorativne
sliènosti, èvrsto povezuje uz onaj iz Roncadea, te ga ujedno
možemo vezati uz Veneciju i datirati na poèetak 17. stoljeæa.
U prvu polovicu 17. stoljeæa, toènije u razdoblje
izmeðu 1630. i 1640. godine datira i zeleni svileni klasièni
damast od kojeg su izraðene misnica (108 – 99 x 72,5 – 63 cm)
i štola (229 x 23,5 – 12 cm) saèuvane u crkvi sv. Petra u
Supetarskoj Dragi (Slika 9.). Ovo je, dakle, najstariji
primjerak tekstila saèuvan u tom samostanu. Ima gust uzorak
karakteristiène kompozicije, koji tvore buketi od stiliziranih
cvjetova i lista. Nižu se u vodoravnim redovima u kojima se
naizmjenièno izmjenjuju po izgledu i usmjerenju. Impostacija
ovakve tekstilne tipologije ima ishodište u dekorima a mazze,
meðutim primjeæuje se da su sitni i pomalo geometrizirajuæi
dekori a mazze sada zamijenjeni veæim, raskošnijim i
plastiènijim odnosno više naturalistièkim vegetabilnim
motivima. Ovakvim dekorima nadjenut je naziv a tre fiori
(vidi Devoti, 1989). Njihova proizvodnja je bila jako raširena
na podruèju èitave današnje Italije veæ od prvog desetljeæa 17.
stoljeæa, a najstariji primjerci potjeèu iz Genove i Lucce.
Najèešæe su se tkali jednobojni ili višebojni damasti, a takoðer
i ciselé baršuni, a èesto je dokumentirana njihova primjena u
sakralnom okružju (Carmignani, 2005). Crveni damast s
uzorkom izrazito bliskim ovom iz Supetarske Drage saèuvao
se na pluvijalu u Trevisu (Slika 10.), a u njegovu opisu se
navodi da se ovakav dekor, na kojem se primjeæuje detalj tzv.
dvostrukog grananja (doppia ramificazione) tradicionalno
vezuje uz venecijanske manufakture gdje je i stekao naziv
opera a spianzi (Ericani-Frattaroli, 1993). I u Trevisu i u
Supetarskoj Dragi je rijeè o klasiènom damastu izvedenom
kombiniranjem lica i nalièja petoveznog satena. Visina raporta
u Trevisu (37,5 cm) nešto je veæa od onog na Rabu (32,5 cm), a
i rubovi su im tkani u razlièitim konstrukcijama i bojama
osnove (u Trevisu su tkani u keperu 3/1, na naizmjeniène bijele
i zelene pruge, a na Rabu u taftu, u zelenoj boji). Ipak, razlika u
rubovima možda proizlazi iz drugaèije bojanih niti korištenih
pri tkanju, te stoga nema razloga da se damastu iz Supetarske
Drage zanijeèe venecijansko podrijetlo. Ovdje treba
spomenuti i borte (pozamanterijske trake) koje su saèuvane na
misnici i štoli. Tkane su lanenim nitima u kombinaciji s
delikatnim plosnatim zlatnim listiæima (oro lamellato) i nitima
ovijenim zlatnim listiæem (oro filato) a mogu se datirati u 17.
stoljeæe (Schoenholzer Nichlos, Silvestri, 2002).
Vrijedan damast iz treæe èetvrtine 17. stoljeæa saèuvao
se i na boènim sekcijama prednje i leðne strane misnice (104,5
x 74 cm) iz župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Loparu (slike 11.
i 12.) I ovdje se radi o klasiènom damastu, tkan izmjenom lica i
nalièja petoveznog satena. Licem osnove satena, odnosno
njegovu pravom, zaglaðenom i sjajnom stranom je tkana
podloga damasta, dok je zagasitim licem potke satena izveden
dekor, koji se sastoji od velikih ovalnih okvira koje zatvaraju
grane nazubljenih listova mjestimièno dekoriranih motivom
perli, unutar kojih se rastvara element u obliku èešera okrunjen
bogatim cvjetnim vjenèiæem (slike 13. i 14.) Da nam je kojim
sluèajem saèuvana veæa, odnosno šira površina damasta, bilo
bi jasnije vidljivo i da su ovalni okviri odnosno èešeri unutar
njih na tkanini rasporeðeni u rasteru šahovskog polja. Srodni
primjerci su saèuvani u Zbirci Gandini u Modeni (Cuoghi
Constantini, Silvestri, 2010) i u Kunstgewerbemuseum der
Stadt u Kölnu (Markowski, 1976), a datiraju se prilièno široko
(od 1600. do 1675. godine), što upuæuje da su i ovakvi dekori
bili izrazito traženi te da su se stoga tkanine s ovim uzorkom
tkale tijekom duljeg razdoblja. Zbog velièine raporta (na
damastu iz Lopara visina uzorka iznosi 36 centimetara) i
strogo simetriène kompozicije zakljuèuje se da su bili
namijenjeni opremanju interijera i izradi misnog ruha, dok je
malo vjerojatno da se od njih krojila svjetovna odjeæa. Zbog
gustog i kompaktnog tkanja, te saèuvanog desnog ruba
širokog 0,9 cm, a tkanog u keperu na naizmjeniène bijele i
zelene pruge, može se iznijeti pretpostavka o venecijanskoj
manufakturi kao mjestu proizvodnje loparskog damasta.
Možemo ga datirati u šesto desetljeæe 17. stoljeæa (1650. –
1660.), ponajviše zbog odreðene plastiènosti motiva i ponekih
cvjetnih elemenata koje prepoznajemo i na tekstilima
drugaèijih dekorativnih tipologija, a koje pouzdano datiramo u
isto razdoblje.
Slièan cvjetni vjenèiæ, primjerice, uoèavamo i na
zelenom svilenom damastu od kojeg je skrojena misnica (103
– 96 x 74 – 62 cm) iz rapske katedrale (slike 15., 16. i 17.) ali
koji ipak treba datirati nešto kasnije, odnosno u razdoblje
izmeðu 1660. i 1680. godine. Dataciju je potrebno pomaknuti i
zbog velièine raporta (iznosi 44,5 cm), što veæ upuæuje da smo
odmaknuli dalje u drugu polovicu 17. stoljeæa. Isto tako,
uoèava se odreðena strogoæa i izrazita plošnost motiva, koji su
uglavnom nastali reinterpretacijom dekorativnih rješenja iz
prve polovice stoljeæa, odnosno posudbom elemenata iz
tipologije a tre fiori. I ovdje je rijeè o klasiènom damastu,
izvedenom obrtanjem petoveznog satena, koji možemo vezati
uz venecijanske manufakture (desni rub je saèuvan samo
djelomièno, ali je vidljivo da je tkan u keperu na izmjeniène
ljubièaste i bijele pruge). Predstavlja tipièan primjer tekstila
namijenjenog opremi interijera (zidnim oblogama,
presvlaèenju namještaja, zastorima) na što upuæuju uveæani
florealni dekorativni elementi koji se uzduž središnje osi
simetrièno nižu u okomitom usmjerenju.
Zbog niza srodnih obilježja, zelenom damastu iz
katedrale možemo pridružiti crveni damast saèuvan na
pluvijalu (293,5 x 140,5 cm) u župnoj crkvi u Loparu (Slika
18.), koji datiramo u isto razdoblje, a takoðer kao proizvod
venecijanskih manufaktura. Buduæi da je rijeè o pluvijalu,
najveæem dijelu misnog ruha, zbog èega nam je tekstil saèuvan
u velikim površinama i bez prekidanja razdjelnim bortama,
kao što je to uvijek sluèaj s misnicama, raspolažemo s daleko
više podataka o svili. Dekor je ujedno daleko lakše sagledati.
Tako se na polukružnom dijelu pluvijala, gdje je spojeno više
fragmenata damasta – i to na naèin da se pazilo na slijed
dekoracije odnosno na ujednaèenost razine dekorativnih
elemenata – jasno vidi da je kompozicija osmišljena na naèin
da, kada se damast spaja u nizu, neprekidno teèe (Slika 19.). To
je tipièna odlika tekstilâ tkanih s namjenom oblaganja zidnih
površina svjetovnih ili sakralnih interijera. Na to ujedno
upuæuje i na veliki raport, koji iznosi 107,5 centimetara. Na
Veneciju kao podrijetlo damasta upuæuje njegova širina, koja
iznosi 53 centimetra, te rubovi tkani u keperu na zelene i bijele
pruge (lijevi rub je širok 0,7, a desni 0,9 cm). I u ovom sluèaju
prepoznajemo izravno ugledanje na starije tekstilne
dekoracije – posebno cijenjene i glasovite u smislu opremanja
unutrašnjosti palaèa – toènije na baršune tkane u Genovi
tijekom druge polovice 16. i prve polovice 17. stoljeæa
(Cataldi Gallo, 2001). Takva se inspiracija najoèitije
prepoznaje po motivu krune (Slika 20.), iz koje izviru, i u kojoj
se ponovno spajaju, raskošne udvojene vitice s pravilno
nanizanim cvjetovima, lišæem i plodovima (Slika 21.).
U sedmo desetljeæe 17. stoljeæa, dakle izmeðu 1660. i
1670. godine, treba datirati i lijep primjerak svile od koje je
izraðena jedina do danas saèuvana mitra u nekadašnjoj rapskoj
katedrali (Slika 22.) Na žalost, na rubovima njezinih infula
nema grba biskupa kojem je pripadala. Infule, vrpce koje
padaju na biskupova leða, su duge 43, a široke 9,5 cm, dok
dimenzije cornua iznose 43 x 36 cm. Jedini je ukras mitre
raskošna svila kojom je prekrivena, a koja je, za razliku od
prethodno analiziranih damasta, nedvojbeno bila namijenjena
reprezentativnoj svjetovnoj odjeæi. U tehnièkom smislu, rijeè
je o dvobojnom damastu (i ovdje je konstrukcija koja se obræe
petovezni saten), dok je podloga gusto zastrta delikatnom
zlatnom lamé potkom. Dakle, ima jednu osnovu – svilenu, u
crvenkastoj nijansi, temeljnu potku – lanenu, u prirodnoj boji
lana (koja tvori uzorak) te dodatnu, lamé potku, koja prekriva
podlogu damasta odnosno samo one predjele tkane u crvenom
aversu petoveznog satena. Zbog toga bi se ovakav damast
najkraæe nazvao dvobojni damast fond lamé. Dekor tvori
bogati, izvijeni cvijet koji se multiplicira u horizontalnom
slijedu, s tim da se u sljedeæem redu niže u zrcalnom položaju
(slike 23. i 24.). Može se izdvojiti niz lijepih komparativnih
primjeraka svila sliènih dekorativnih rješenja, koje su ujedno
uvijek datirane u razdoblje izmeðu 1650. i 1675. godine
(Thornton, 1965; Davanzo Poli, 1991a; Ericani, Frattaroli,
1993). Visina raporta rapskog damasta je prilièno velika, a
buduæi da je usto i asimetriènog uzorka, ovakva svila i nije
posve zahvalan izbor za izradu biskupske mitre. Ipak, svakako
je krasna predstavnica skupocjenih inaèica damastâ kakvi
visoku cijenu i vizualnu dojmljivost duguju velikoj kolièini
utkanih niti od spljoštenog i pozlaæenog metala. Svjetovna
odjeæa i misno ruho skrojeno od ovakvih svila zacijelo su
ostavljali upeèatljiv dojam, a posebno u interijerima u kojima
bi se – sinkrono s kretnjama osobe koja ih je nosila – njihovi
dekori ljeskali i presijavali pod svjetlošæu voštanica ili
plamena iz kamina.
Na cijelom otoku Rabu saèuvala su se samo dva
primjerka tekstila koji se mogu datirati u posljednju èetvrtinu
17. stoljeæa. Za izradu jedne štole pronaðene u katedrali (koja
je, zbog izrazito uskih dimenzija, zacijelo recentnijeg datuma
nastanka) sekundarno je upotrijebljeno nekoliko fragmenata
reprezentativne, kompleksno konstruirane svilene tkanine
(Slika 26.) Uistinu je prava šteta što se taj damast rayé liseré
broché nije saèuvao u veæoj površini, odnosno na veæem
predmetu. Damast nije klasièan, veæ tzv. damast di Lione, tkan
kombinacijom aversa satena i reversa kepera. Pod pojmom
rayé podrazumijevamo vertikalne pruge, odnosno prugasto
tkanje dobiveno nitima osnove razlièitih boja (u ovom sluèaju,
pruge su tamnoljubièaste i zagasito ružièaste). Temeljna
zelena svilena potka liseré efektima stvara karakteristiènu,
namreškanu podlogu onom uskom dijelu dekora koji s obje
strane flankiraju pruge. Nitima od bijele svilene jezgre, oko
koje je ovijena posrebrena metalna nit, su broché tehnikom
utkani stilizirani, simetrièni cvjetni motivi. Lijep
komparativni primjerak se èuva u jednoj privatnoj zbirci u
Veneciji (Slika 27.), a pretpostavlja se da je rijeè o proizvodu
tamošnjih manufaktura, zbog èega isto možemo zakljuèiti i za
damast iz rapske katedrale (Davanzo Poli, Moronato, 1994).
Iako se na prvi pogled možda ne primjeæuje, ovom je
damastu blizak i onaj na misnici iz samostana franjevki sv.
Antuna Opata. Naime u samostanu je zateèena misnica (108,5
– 104,5 x 71 – 63,5 cm) koja je na prednjem i leðnom dijelu
prekrivena s toliko fragmenata razlièitih tkanina, da ostavlja
dojam bezvrijednog primjerka misnog ruha koje ne zaslužuje
veæu pažnju (slike 28. i 29.). No pažljivijim pregledom se
dokazalo upravo suprotno. Vrijedna èipka raðena na batiæe, u
cijelosti izvedena metalnim nitima zlatnog sjaja razlièitih
profilatura (Slika 30.), široka 5 centimetara, prišivena je na
predjelima gdje obièno budu razdjelne pozamanterijske trake
(borte) na cijeloj leðnoj strani i gornjem dijelu prednje strane.
Ako se zateknu na liturgijskom ruhu, ovakve skupocjene èipke
nemaju ulogu razdjelnih borti, veæ ih gotovo u pravilu
obrubljuju. Primjerice, u zadarskoj katedrali se saèuvao velum
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
458 459UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
stoljeæa, asimetrièni dekori opet stjeèu veliku popularnost.
Motivi a mazze nisu nipošto bili korišteni za opremanje
interijera veæ iskljuèivo za mušku, žensku i djeèju garderobu,
te se stoga najèešæe javljaju kao lakše, podatnije tkanine,
odnosno kao damasti, baršuni ciselé ili kao svile broché.
Opæenito su rijetki primjerci misnog ruha koji su u cijelosti
izvedeni od svila a mazze, vjerojatno zbog toga što su se
ovakvi tekstili previše poistovjeæivali sa svjetovnom odjeæom,
a izgleda da su za izvedbu misnog ruha ipak uvijek bili
poželjniji raskošni, upeèatljivi dekori, a ne diskretni uzorci
poput ovih (Boccherini, 1993). Uzorci a mazze se prepoznaju
po sitnim razlistanim ili rascvalim granèicama koje se po
èitavoj površini tkanine umnažaju u naglašenom ritmu,
najèešæe poredane u vodoravne redove, pri èemu se njihovo
usmjerenje zrcalno mijenja u svakom redu. Izostaje bilo kakva
vrsta okvira ili mreže koja bi ih okruživala, èime je postignuta
dodatna dinamiènost. Katkad su razmješteni prema rasteru
šahovske ploèe èime se postiže dvojaki dojam gibanja: i
vodoravnog i dijagonalnog. Neki struènjaci ih tumaèe kao
metafore života i plodnosti, jer u tim granèicama prepoznaju
motiv usahlog stabla koje je opet procvjetalo, a koji je i ranije
bio interpretiran na renesansnim tekstilima kao simbol
vjeènog života i ponovnog raðanja. Dakle dekorativna tema se
nastavlja, samo u znatno umanjenom mjerilu. Ovakvi tekstili
možda ne ostavljaju snažan vizualan dojam, ali i dalje prisutan
i naglašen simbolizam dekora pruža èarobnu auru odjevnim
predmetima kojima se pokriva tijelo (Orsi Landini, 1999). U
struènoj literaturi pronalazimo mnoštvo zanimljivih i korisnih
komparativnih primjeraka, odnosno reprodukcija tkanina
sliènih uzoraka, a treba izdvojiti damast s misnice i štole koje
su se saèuvale u župi Roncade u Venetu (Geromel Pauletti,
1997). Datira se na poèetak 17. stoljeæa, a zbog izrazite
kvalitete svile i gustoæe tkanja zakljuèuje se da je proizvod
glasovite manufakture, po svoj prilici jedne od venecijanskih.
Damast iz Roncade (Slika 8.) ima gustoæu osnove od 120 niti
po centimetru, a potke 35 niti. Na damastu iz rapske katedrale
je izbrojano 115 niti osnove i 36 niti potke po centimetru, što
ga, osim istovjetne tehnike tkanja i izrazite dekorativne
sliènosti, èvrsto povezuje uz onaj iz Roncadea, te ga ujedno
možemo vezati uz Veneciju i datirati na poèetak 17. stoljeæa.
U prvu polovicu 17. stoljeæa, toènije u razdoblje
izmeðu 1630. i 1640. godine datira i zeleni svileni klasièni
damast od kojeg su izraðene misnica (108 – 99 x 72,5 – 63 cm)
i štola (229 x 23,5 – 12 cm) saèuvane u crkvi sv. Petra u
Supetarskoj Dragi (Slika 9.). Ovo je, dakle, najstariji
primjerak tekstila saèuvan u tom samostanu. Ima gust uzorak
karakteristiène kompozicije, koji tvore buketi od stiliziranih
cvjetova i lista. Nižu se u vodoravnim redovima u kojima se
naizmjenièno izmjenjuju po izgledu i usmjerenju. Impostacija
ovakve tekstilne tipologije ima ishodište u dekorima a mazze,
meðutim primjeæuje se da su sitni i pomalo geometrizirajuæi
dekori a mazze sada zamijenjeni veæim, raskošnijim i
plastiènijim odnosno više naturalistièkim vegetabilnim
motivima. Ovakvim dekorima nadjenut je naziv a tre fiori
(vidi Devoti, 1989). Njihova proizvodnja je bila jako raširena
na podruèju èitave današnje Italije veæ od prvog desetljeæa 17.
stoljeæa, a najstariji primjerci potjeèu iz Genove i Lucce.
Najèešæe su se tkali jednobojni ili višebojni damasti, a takoðer
i ciselé baršuni, a èesto je dokumentirana njihova primjena u
sakralnom okružju (Carmignani, 2005). Crveni damast s
uzorkom izrazito bliskim ovom iz Supetarske Drage saèuvao
se na pluvijalu u Trevisu (Slika 10.), a u njegovu opisu se
navodi da se ovakav dekor, na kojem se primjeæuje detalj tzv.
dvostrukog grananja (doppia ramificazione) tradicionalno
vezuje uz venecijanske manufakture gdje je i stekao naziv
opera a spianzi (Ericani-Frattaroli, 1993). I u Trevisu i u
Supetarskoj Dragi je rijeè o klasiènom damastu izvedenom
kombiniranjem lica i nalièja petoveznog satena. Visina raporta
u Trevisu (37,5 cm) nešto je veæa od onog na Rabu (32,5 cm), a
i rubovi su im tkani u razlièitim konstrukcijama i bojama
osnove (u Trevisu su tkani u keperu 3/1, na naizmjeniène bijele
i zelene pruge, a na Rabu u taftu, u zelenoj boji). Ipak, razlika u
rubovima možda proizlazi iz drugaèije bojanih niti korištenih
pri tkanju, te stoga nema razloga da se damastu iz Supetarske
Drage zanijeèe venecijansko podrijetlo. Ovdje treba
spomenuti i borte (pozamanterijske trake) koje su saèuvane na
misnici i štoli. Tkane su lanenim nitima u kombinaciji s
delikatnim plosnatim zlatnim listiæima (oro lamellato) i nitima
ovijenim zlatnim listiæem (oro filato) a mogu se datirati u 17.
stoljeæe (Schoenholzer Nichlos, Silvestri, 2002).
Vrijedan damast iz treæe èetvrtine 17. stoljeæa saèuvao
se i na boènim sekcijama prednje i leðne strane misnice (104,5
x 74 cm) iz župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Loparu (slike 11.
i 12.) I ovdje se radi o klasiènom damastu, tkan izmjenom lica i
nalièja petoveznog satena. Licem osnove satena, odnosno
njegovu pravom, zaglaðenom i sjajnom stranom je tkana
podloga damasta, dok je zagasitim licem potke satena izveden
dekor, koji se sastoji od velikih ovalnih okvira koje zatvaraju
grane nazubljenih listova mjestimièno dekoriranih motivom
perli, unutar kojih se rastvara element u obliku èešera okrunjen
bogatim cvjetnim vjenèiæem (slike 13. i 14.) Da nam je kojim
sluèajem saèuvana veæa, odnosno šira površina damasta, bilo
bi jasnije vidljivo i da su ovalni okviri odnosno èešeri unutar
njih na tkanini rasporeðeni u rasteru šahovskog polja. Srodni
primjerci su saèuvani u Zbirci Gandini u Modeni (Cuoghi
Constantini, Silvestri, 2010) i u Kunstgewerbemuseum der
Stadt u Kölnu (Markowski, 1976), a datiraju se prilièno široko
(od 1600. do 1675. godine), što upuæuje da su i ovakvi dekori
bili izrazito traženi te da su se stoga tkanine s ovim uzorkom
tkale tijekom duljeg razdoblja. Zbog velièine raporta (na
damastu iz Lopara visina uzorka iznosi 36 centimetara) i
strogo simetriène kompozicije zakljuèuje se da su bili
namijenjeni opremanju interijera i izradi misnog ruha, dok je
malo vjerojatno da se od njih krojila svjetovna odjeæa. Zbog
gustog i kompaktnog tkanja, te saèuvanog desnog ruba
širokog 0,9 cm, a tkanog u keperu na naizmjeniène bijele i
zelene pruge, može se iznijeti pretpostavka o venecijanskoj
manufakturi kao mjestu proizvodnje loparskog damasta.
Možemo ga datirati u šesto desetljeæe 17. stoljeæa (1650. –
1660.), ponajviše zbog odreðene plastiènosti motiva i ponekih
cvjetnih elemenata koje prepoznajemo i na tekstilima
drugaèijih dekorativnih tipologija, a koje pouzdano datiramo u
isto razdoblje.
Slièan cvjetni vjenèiæ, primjerice, uoèavamo i na
zelenom svilenom damastu od kojeg je skrojena misnica (103
– 96 x 74 – 62 cm) iz rapske katedrale (slike 15., 16. i 17.) ali
koji ipak treba datirati nešto kasnije, odnosno u razdoblje
izmeðu 1660. i 1680. godine. Dataciju je potrebno pomaknuti i
zbog velièine raporta (iznosi 44,5 cm), što veæ upuæuje da smo
odmaknuli dalje u drugu polovicu 17. stoljeæa. Isto tako,
uoèava se odreðena strogoæa i izrazita plošnost motiva, koji su
uglavnom nastali reinterpretacijom dekorativnih rješenja iz
prve polovice stoljeæa, odnosno posudbom elemenata iz
tipologije a tre fiori. I ovdje je rijeè o klasiènom damastu,
izvedenom obrtanjem petoveznog satena, koji možemo vezati
uz venecijanske manufakture (desni rub je saèuvan samo
djelomièno, ali je vidljivo da je tkan u keperu na izmjeniène
ljubièaste i bijele pruge). Predstavlja tipièan primjer tekstila
namijenjenog opremi interijera (zidnim oblogama,
presvlaèenju namještaja, zastorima) na što upuæuju uveæani
florealni dekorativni elementi koji se uzduž središnje osi
simetrièno nižu u okomitom usmjerenju.
Zbog niza srodnih obilježja, zelenom damastu iz
katedrale možemo pridružiti crveni damast saèuvan na
pluvijalu (293,5 x 140,5 cm) u župnoj crkvi u Loparu (Slika
18.), koji datiramo u isto razdoblje, a takoðer kao proizvod
venecijanskih manufaktura. Buduæi da je rijeè o pluvijalu,
najveæem dijelu misnog ruha, zbog èega nam je tekstil saèuvan
u velikim površinama i bez prekidanja razdjelnim bortama,
kao što je to uvijek sluèaj s misnicama, raspolažemo s daleko
više podataka o svili. Dekor je ujedno daleko lakše sagledati.
Tako se na polukružnom dijelu pluvijala, gdje je spojeno više
fragmenata damasta – i to na naèin da se pazilo na slijed
dekoracije odnosno na ujednaèenost razine dekorativnih
elemenata – jasno vidi da je kompozicija osmišljena na naèin
da, kada se damast spaja u nizu, neprekidno teèe (Slika 19.). To
je tipièna odlika tekstilâ tkanih s namjenom oblaganja zidnih
površina svjetovnih ili sakralnih interijera. Na to ujedno
upuæuje i na veliki raport, koji iznosi 107,5 centimetara. Na
Veneciju kao podrijetlo damasta upuæuje njegova širina, koja
iznosi 53 centimetra, te rubovi tkani u keperu na zelene i bijele
pruge (lijevi rub je širok 0,7, a desni 0,9 cm). I u ovom sluèaju
prepoznajemo izravno ugledanje na starije tekstilne
dekoracije – posebno cijenjene i glasovite u smislu opremanja
unutrašnjosti palaèa – toènije na baršune tkane u Genovi
tijekom druge polovice 16. i prve polovice 17. stoljeæa
(Cataldi Gallo, 2001). Takva se inspiracija najoèitije
prepoznaje po motivu krune (Slika 20.), iz koje izviru, i u kojoj
se ponovno spajaju, raskošne udvojene vitice s pravilno
nanizanim cvjetovima, lišæem i plodovima (Slika 21.).
U sedmo desetljeæe 17. stoljeæa, dakle izmeðu 1660. i
1670. godine, treba datirati i lijep primjerak svile od koje je
izraðena jedina do danas saèuvana mitra u nekadašnjoj rapskoj
katedrali (Slika 22.) Na žalost, na rubovima njezinih infula
nema grba biskupa kojem je pripadala. Infule, vrpce koje
padaju na biskupova leða, su duge 43, a široke 9,5 cm, dok
dimenzije cornua iznose 43 x 36 cm. Jedini je ukras mitre
raskošna svila kojom je prekrivena, a koja je, za razliku od
prethodno analiziranih damasta, nedvojbeno bila namijenjena
reprezentativnoj svjetovnoj odjeæi. U tehnièkom smislu, rijeè
je o dvobojnom damastu (i ovdje je konstrukcija koja se obræe
petovezni saten), dok je podloga gusto zastrta delikatnom
zlatnom lamé potkom. Dakle, ima jednu osnovu – svilenu, u
crvenkastoj nijansi, temeljnu potku – lanenu, u prirodnoj boji
lana (koja tvori uzorak) te dodatnu, lamé potku, koja prekriva
podlogu damasta odnosno samo one predjele tkane u crvenom
aversu petoveznog satena. Zbog toga bi se ovakav damast
najkraæe nazvao dvobojni damast fond lamé. Dekor tvori
bogati, izvijeni cvijet koji se multiplicira u horizontalnom
slijedu, s tim da se u sljedeæem redu niže u zrcalnom položaju
(slike 23. i 24.). Može se izdvojiti niz lijepih komparativnih
primjeraka svila sliènih dekorativnih rješenja, koje su ujedno
uvijek datirane u razdoblje izmeðu 1650. i 1675. godine
(Thornton, 1965; Davanzo Poli, 1991a; Ericani, Frattaroli,
1993). Visina raporta rapskog damasta je prilièno velika, a
buduæi da je usto i asimetriènog uzorka, ovakva svila i nije
posve zahvalan izbor za izradu biskupske mitre. Ipak, svakako
je krasna predstavnica skupocjenih inaèica damastâ kakvi
visoku cijenu i vizualnu dojmljivost duguju velikoj kolièini
utkanih niti od spljoštenog i pozlaæenog metala. Svjetovna
odjeæa i misno ruho skrojeno od ovakvih svila zacijelo su
ostavljali upeèatljiv dojam, a posebno u interijerima u kojima
bi se – sinkrono s kretnjama osobe koja ih je nosila – njihovi
dekori ljeskali i presijavali pod svjetlošæu voštanica ili
plamena iz kamina.
Na cijelom otoku Rabu saèuvala su se samo dva
primjerka tekstila koji se mogu datirati u posljednju èetvrtinu
17. stoljeæa. Za izradu jedne štole pronaðene u katedrali (koja
je, zbog izrazito uskih dimenzija, zacijelo recentnijeg datuma
nastanka) sekundarno je upotrijebljeno nekoliko fragmenata
reprezentativne, kompleksno konstruirane svilene tkanine
(Slika 26.) Uistinu je prava šteta što se taj damast rayé liseré
broché nije saèuvao u veæoj površini, odnosno na veæem
predmetu. Damast nije klasièan, veæ tzv. damast di Lione, tkan
kombinacijom aversa satena i reversa kepera. Pod pojmom
rayé podrazumijevamo vertikalne pruge, odnosno prugasto
tkanje dobiveno nitima osnove razlièitih boja (u ovom sluèaju,
pruge su tamnoljubièaste i zagasito ružièaste). Temeljna
zelena svilena potka liseré efektima stvara karakteristiènu,
namreškanu podlogu onom uskom dijelu dekora koji s obje
strane flankiraju pruge. Nitima od bijele svilene jezgre, oko
koje je ovijena posrebrena metalna nit, su broché tehnikom
utkani stilizirani, simetrièni cvjetni motivi. Lijep
komparativni primjerak se èuva u jednoj privatnoj zbirci u
Veneciji (Slika 27.), a pretpostavlja se da je rijeè o proizvodu
tamošnjih manufaktura, zbog èega isto možemo zakljuèiti i za
damast iz rapske katedrale (Davanzo Poli, Moronato, 1994).
Iako se na prvi pogled možda ne primjeæuje, ovom je
damastu blizak i onaj na misnici iz samostana franjevki sv.
Antuna Opata. Naime u samostanu je zateèena misnica (108,5
– 104,5 x 71 – 63,5 cm) koja je na prednjem i leðnom dijelu
prekrivena s toliko fragmenata razlièitih tkanina, da ostavlja
dojam bezvrijednog primjerka misnog ruha koje ne zaslužuje
veæu pažnju (slike 28. i 29.). No pažljivijim pregledom se
dokazalo upravo suprotno. Vrijedna èipka raðena na batiæe, u
cijelosti izvedena metalnim nitima zlatnog sjaja razlièitih
profilatura (Slika 30.), široka 5 centimetara, prišivena je na
predjelima gdje obièno budu razdjelne pozamanterijske trake
(borte) na cijeloj leðnoj strani i gornjem dijelu prednje strane.
Ako se zateknu na liturgijskom ruhu, ovakve skupocjene èipke
nemaju ulogu razdjelnih borti, veæ ih gotovo u pravilu
obrubljuju. Primjerice, u zadarskoj katedrali se saèuvao velum
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
za kalež, dio misnog ornata nadbiskupa Vicka Zmajeviæa,
obrubljen sliènom metalnom èipkom. Dakle, èipka je na
misnicu nedvojbeno prenesena s nekog drugog predmeta.
Usporedbom s nekim dekorativno i izvedbeno srodnim
èipkama, može se pretpostaviti da potjeèe sa sjevera Italije, a
datira se u drugu polovicu 17. stoljeæa (Davanzo Poli, 1995).
Najveæa površina misnice je prilièno nezgrapno prekrivena
èak trima vrstama jednostavnijih svilenih tkanina kvadratnog
uzorka, koje su vjerojatno nastale poèetkom 19. stoljeæa.
Središnji stup leðnog dijela je ispunjen s više fragmenata
neobiène svile iz prve èetvrtine 19. stoljeæa, o kojoj æe nešto
više biti reèeno kasnije (Slika 85.) No najvrjedniji dio misnice
je skriven ispod svih navedenih tkanina, a izgleda da prekriva
èitavu njezinu površinu. Rijeè je o ružièasto-bijelom damastu,
toènije, damastu Gros de Tours rayé liseré lancé (Slika 31.).
Dakle nije rijeè o klasiènom damastu, nego o damastu èija je
podloga tkana u petoveznom satenu, a uzorak u posebnoj
varijanti tafta (Gros de Tours), veæ na prvi pogled
prepoznatljivoj po blago rebrastoj strukturi. U toj su
konstrukciji, dakle, tkani elementi S oblika koji se središtem
bijelih pruga vertikalno nižu obavijeni oko tanke osi.
Primjeæuje se da imamo niti osnove bojane u bijeloj, zagasito
ružièastoj (rosa antico) i u crnoj boji. Niti bojane u crno su, na
žalost, slabije saèuvane, meðutim uoèava se da su tvorile
tanke crne pruge koje su s obje strane flankirale širu, ružièastu
prugu (Slika 32.) Složene, sitne dekorativne elemente koji se
vertikalno nižu i posred i pokraj pruga, stvaraju temeljna
bijela potka u liseré efektu i lancé potka u zagasito ružièastoj
nijansi. Osim onog iz benediktinskog samostana u
Montecassinu (Slika 32b), u struènoj literaturi je moguæe
pronaæi niz lijepih primjeraka za usporedbu (Devoti, Romano,
1981; Orsi Landini, 2004; Fiori, 2009), a dva srodna primjerka
su se saèuvala i na podruèju Zadarske nadbiskupije; na misnici
u zadarskom samostanu sv. Frane i na misnom ornatu iz Vele
Rave na otoku Ravi (Baniæ, 2008). Damast iz samostana sv.
Antuna Opata može se datirati u posljednje desetljeæe 17.
stoljeæa, a zbog ruba tkanog svilenom osnovom na zelene i
bijele pruge (saèuvan je lijevi rub, èija širina iznosi 1,2 cm)
pretpostavlja se da je venecijanskog podrijetla. Svakako bi
bilo poželjno uputiti misnicu na struèan konzervatorsko-
restauratorski zahvat, tijekom kojeg bi se došlo do pouzdanog
odgovora na pitanje o ukupnoj saèuvanoj površini i stanju
damasta. Ako bi se uvidjelo da se damast uistinu pruža ispod
svih kasnijih dodataka na misnici (zahvaljujuæi kojima se
saèuvao), trebalo bi razmisliti o uklanjanju naknadnih
intervencija te restauraciji i prezentaciji svile s kraja 17.
stoljeæa.
Pregled tekstila nastalih tijekom 18. stoljeæa
zapoèinjemo sa skupocjenom svilom koja nije saèuvana na
misnom ruhu, veæ je od nje skrojen predmet èiji je pronalazak
jedno od najugodnijih iznenaðenja èitavog istraživanja: rijeè
je o haljini u koju se odijevao drveni kip Gospe od Karmela,
izvorno smješten na oltaru Gospe od Karmela u samostanskoj
crkvi sv. Justine, a koji se danas nalazi u sakristiji nadžupne
crkve u Rabu (Slika 33.). Drvene skulpture Bogorodice i
Djeteta, koje su se odijevale (i preodijevale, ovisno o
odmicanju liturgijske godine odnosno o mijenama blagdana),
lako se prepoznaju po grubom tesanju onih dijelova tijela koje
prekriva odjeæa, dok su im fino obraðena samo lica, poprsja,
podlaktice sa šakama te ponekad stopala. Zbog lakšeg
odijevanja i razodijevanja, ruke im se mogu pomicati u laktu, a
nekim se kipovima obje ruke, te èak i glava, mogu odvojiti od
trupa. Ovakvi kipovi, koji su se najèešæe nosili u sveèanim
procesijama, nisu rijetkost u crkvama na našoj obali.
Nalazimo ih od Istre do Kaštelanskog zaljeva – a posebno na
Braèu i Hvaru. U kontinentalnoj Hrvatskoj je obièaj
odijevanja kipova prisutan na sjeverozapadu, najviše u
Zagorju, dok je u Slavoniji izrazito rijedak (Radauš Ribariæ,
1993). Podaci o ritualnom kupanju i odijevanju kipova sežu u
vrijeme antièke Grèke, gdje je poznata tradicija oblaèenja
xoana, drvenih kipova manjih božanstava. Dakako, govoreæi
o pojavi i rasprostranjenosti drvenih kipova za odijevanje u
našim krajevima, a pogotovo onim priobalnim, prvenstveno
nas zanima povijest toga obièaja u Veneciji. Tamo je
zabilježen veæ u 14. stoljeæu, a D. Davanzo Poli tu pojavu
vezuje upravo uz tadašnji procvat lokalne industrije luksuznih
tkanina. Ona ujedno donosi zanimljive podatke o ceremoniji
odijevanja kipova, koja se obavljala uvijek u sumrak, u tišini i
samoæi, nakon što bi se crkva zatvorila za vjernike. Ritual je
bio pun simbolizma i intenzivne pobožnosti, a s iznimnim
poštovanjem su ga obavljale uvijek iste žene, najèešæe
picokare ili redovnice. Redovnice su ujedno bile i vrsne
vezilje i švelje, pa su, osim što su kipove odijevale, èesto i
izraðivale odjeæu za njih. Dirati kip i brinuti se za njega bila je
iznimna èast, a ujedno najèešæe doživotna uloga koja je
podrazumijevala veliku odgovornost. Ako u blizini nije bilo
samostana, osnivale bi se posebne družine odjevalaca, ili
odjevateljica kipa (tal. vestitrici). Tako je 1689. godine pri
venecijanskoj crkvi Santa Maria del Giglio zabilježena
compagnia di devoti e devote del Rosario. Ovaj je obièaj u
Veneciji bio toliko uzeo maha da se nisu odijevali samo kipovi
Bogorodice, nego i drugi sveci, drveni anðeli, ili èitava Sveta
obitelj. Izraðivani su im svi dijelovi odjeæe – èak i donje rublje,
potkošulje, èarape i cipele. Buduæi da su kipovi morali imati
odjeæu u svim liturgijskim bojama (bijeloj, crvenoj, zelenoj,
ljubièastoj, crnoj i ružièastoj), u sakristiji one crkve u kojoj bi
se takav kip èastio bi se ubrzo stvorila poveæa kolièina odjeæe,
za koju se takoðer trebalo pomno brinuti. Vrhunac u smislu
kolièine odjeæe za kipove je u venecijanskim crkvama
dosegnut tijekom prve polovice 18. stoljeæa: tako su u
inventaru crkve San Agnese iz 1708. godine evidentirana èak
šezdeset i dva dijela odjeæe, dok ih je u nekim drugim crkvama
bilo izmeðu trideset i èetrdeset (Davanzo Poli, 1993). U
rapskoj katedrali se takoðer nalazio drveni kip Bogorodice
koji se odijevao. Iz inventara sastavljenog 1602. godine
saznajemo da se nalazio se na oltaru Božjega Tijela (Polonijo,
1938). Posebno su dragocjeni podaci o kolièini njezine
odjeæe: 1579. godine je zabilježeno trideset i osam komada
razlièitih vrsta odjeæe (vesticuole della Madonna di piu sorte
numero 38), dok je zasebno navedeno pet suknji (gonella).
Bile su razlièitih boja (tamno zelena, crvena, ljubièasto-plava)
a od dvije suknje skrojene od grimiznog baršuna, jedna je bila
ukrašena našivenim biserjem (vidi Perinèiæ, 2004). U
inventaru iz 1582. godine se spominje trideset i devet odjevnih
predmeta u razlièitim bojama, dok se u onom iz 1611. godine
navodi samo jedna haljina za Bogorodicu, a 1614. godine 4
panni della Madonna qual si porta attorno la Città (Polonijo,
1938). I u rapskoj crkvi sv. Križa se èastio ovakav kip
474 475
Bogorodice, a 29. sijeènja 1579. je evidentirano šest njezinih
haljina, ili dijelova odjeæe (vestizola), u zelenoj, crvenoj,
grimiznoj i bijeloj boji (bijeli komplet je bio vezen): una
vestizola della nostra Donna, di damasco verde, un'altro di
damasco rosso, una vestizola di panno scarlatino, una
vestizola di panno bianco a recami (vidi Perinèiæ, 2004).
Ovakvi su kipovi saèuvani i u više crkava na podruèju
Zadarske nadbiskupije, primjerice na otocima Silbi, Ižu,
Vrgadi, Pagu, Ugljanu, u mjestu Pakoštane, a zasigurno je
najpoznatiji, zbog glasovite procesije, kip ninske Gospe od
Zeèeva. Ipak, unatoè toliko raširenoj pobožnosti kipova za
odijevanje, za koje znamo da su morali imati haljine u svim
liturgijskim bojama, do danas se na podruèju èitave
Nadbiskupije nije uspio saèuvati nijedan stariji dio njihove
odjeæe. Stoga je rapski nalaz uistinu vrijedan. Iz novije
domaæe struène literature saznajemo za još dva kompleta
odjeæe za kipove koja su skrojena od reprezentativnih
baroknih tekstila. ''Malo odijelo za kip Marije i Isusa''
saèuvano je u franjevaèkom samostanu u Mariji Gorici, a
izraðeno je od ''smeðeružièastog svilenog damasta pretežno
broširanog pozlaæenom niti s dodatkom malih cvjetiæa plavih
nijansi'' datiranom izmeðu 1700. i 1720. godine (Ivoš, 1999).
Dominikanski samostan u Starom Gradu na Hvaru baštini
drvene kipove Gospe od Ružarija i Djeteta, kojima pripadaju
haljine izraðene od skupocjene svile nastale oko 1750. godine
(Kamenov, 2011). I D. Davanzo Poli napominje da su se
haljine za Bogorodicu i Dijete najèešæe izraðivale kao
komplet, odnosno od iste tkanine. Osim haljine, kipu Gospe
Karmelske iz sv. Justine je pripadao i korzet (tal. bustino) od
zlatnožutog svilenog tafta (slike 35. i 36.), jedan dugaèak veo
od strojno raðene bijele èipke, te bijela košulja i podsuknja
èipkastih obruba novije izrade. Od opreme Djeteta preostala je
jedna bijela košuljica te papuèice od grimiznog svilenog
satena obrubljene zlatnom metalnom èipkom. Buduæi da se
kip Djeteta uglavljivao u bedro kipa Bogorodice pomoæu
drvenih valjkastih utora na donjem dijelu njegovih stopala,
rupe kroz koje su utori prolazili su otvorene i na papuèicama i
na onom dijelu haljine koji prekriva bedro (Slika 37.). I ti
otvori dokazuju da je haljina izraðena upravo za ovaj kip.
Dugaèka je oko 135 centimetara, a promjer suknje, u donjem
dijelu, iznosi oko 150 centimetara. Ima dugaèak prorez na
leðima, gdje se i zatvara vezivanjem niza prišivenih vrpci
(slike 38. i 39.). Osim manjeg fragmenta grubog konopljina
platna prišivenog u predjelu prsišta, nema nikakve druge
podstave. Nema ni rukava, odnosno – rukavi su izgubljeni.
Naime najèešæe su bili zasebno iskrojeni, prvenstveno zbog
što lakšeg navlaèenja i skidanja. Haljina je izraðena od dvije
gotovo potpuno identiène inaèice svile. Radi se o louisine
liseré broché a liage répris, gdje liseré efekt proizvodi osnova,
a ne temeljna potka. Tehnika i predložak su isti kod obje
inaèice, kao i boja podloge i vrsta metalnih broché potki.
Meðutim, cvjetni motivi, takoðer izvedeni broché tehnikom,
su u jednoj verziji izvedeni svilom jarkocrvene boje, dok su u
drugoj varijanti tkani svilom obojanom u oker nijansu (slike
41. i 42.) Predio koji je posebno dobro vidljiv na reversu
tkanine (Slika 43.) dokazuje da je do promjene nijansi svila
došlo na istom tkalaèkom stanu, bez rezanja bilo koje od
varijanti i kretanja s drugom inaèicom posve ispoèetka.
Buduæi da je rijeè o tehnici broché, tkalac je vrlo jednostavno,
bez prekidanja tkanja, promijenio navoj svile unutar èunka s
kojim se tehnika broché izvodi i nastavio tkati po istom
predlošku, s istim nitima osnove i potki. I u tom je smislu
haljina, odnosno njezina svila, svojevrstan kuriozitet.
Datiramo je u prvo desetljeæe 18. stoljeæa, a zbog širine tkanine
(51 cm), gustoæe tkanja te poznatih srodnih primjeraka
zakljuèuje se da je bez sumnje tkana u Veneciji. Posebno treba
spomenuti svilu iz Trevisa (Slika 44.) i onu saèuvanu na haljini
kipa Gospe od Milosti iz venecijanske crkve Santa Maria
Gloriosa dei Frari, a koja se èuva u Museo Diocesano (slike 45.
i 46). Uoèljive su odreðene zajednièke karakteristike tkanja
kod sve tri svile: svima je temeljna konstrukcija taft, na kojem
dominantni dekor stvaraju metalne (srebrne) i svilene broché
potke, a poduzorak niti osnove u liseré efektu. Ujedno, sve su
lijepi i vrijedni primjerci venecijanskih svila tipologije
bizarre. Stil bizarre u tekstilnoj umjetnosti je trajao, opæenitije
reèeno, tijekom posljednje èetvrtine 17. i prve èetvrtine 18.
stoljeæa. Stavovi o poèetku i kraju stila se meðu struènjacima
uglavnom razlikuju. Primjerice, neki za poèetak uzimaju
1700. godinu, dakle potpuno negirajuæi stilske mijene s kraja
17. stoljeæa, što je ipak neprihvatljivo jer su se prve jasne
naznake stila bizarre nedvojbeno javile na svilama nastalim
izmeðu 1675. i 1700. Damast s misnice iz sv. Antuna Opata
(slike 31. i 32.) bi se tako mogao okarakterizirati kao proto-
bizarre, jer u svojem dekoru kombinira neprepoznatljive,
fantastiène elemente poput spomenutih S-formi. Svila s
haljine predstavlja primjerak ''èistih'' odlika bizarre, za koje
veæina autora smatra da su nastupile upravo izmeðu 1700. i
1710. godine. Uzorak se sastoji od nadrealno osmišljenih
cvjetova i lišæa koji se isprepleæu s neobièno izvijenim i
zašiljenim oblicima izvedenim metalnim (srebrnim) nitima.
Izduženost raporta (59.5 centimetara) i dijagonalno gibanje
uzorka su takoðer dvije važne odlike bizarre dekoracijâ.
Pretpostavlja se da je upravo Venecija ishodište ove neobiène
tekstilne tipologije, nastale ugledanjem na uzorke pamuènih i
svilenih tkanina koje su tijekom 17. stoljeæa u Europu bile
donašane s Dalekog istoka, i to u golemim kolièinama. Pritom
treba naglasiti da istoènjaèki ornamentalni jezik nije bivao
doslovno prenašan na zapadnjaèke tekstile, veæ uvijek
reinterpretiran i poèesto sukobljavan s elementima preuzetima
iz europske svakodnevnice. Ujedno, dizajneri predložaka za
tekstil su preuzimali motive s orijentalnih tepiha, kineskog
porculana i lakiranog drvenog namještaja, perzijskih i
indijskih tkanina miješajuæi ih bez ikakve intencije da stvore
vjernu kopiju istoènjaèkog predmeta. Upravo zbog takve
nesputane mašte i kreativnosti autorâ njihovih predložaka,
bizarre svile su i danas nevjerojatno dojmljive u svojoj
raznolikosti, te naravno bogatstvu i složenosti izvedbe. Bile su
prvenstveno namijenjene izradi reprezentativne svjetovne
odjeæe, no unatoè tome, do danas su se saèuvale mahom na
misnom ruhu i drugim liturgijskim predmetima. Te okolnosti
dakako nisu sluèajne, jer su se skupocjeni odjevni predmeti ili
same svile èesto darivale, oporuèno ili za života, upravo za
izradu misnog ruha, antependija i sl. Obièaj darivanja je, pak,
posebno usko vezan uz drvene kipove za odijevanje.
Istraživanja provedena u Veneciji i Venetu su pokazala da su ex
vota poklanjale žene iz svih društvenih slojeva – od plemkinja
do prostitutki, dok su muževi èesto darivali odjeæu preminule
supruge, kao zalog za spas njezine duše. Èin darivanja je
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
za kalež, dio misnog ornata nadbiskupa Vicka Zmajeviæa,
obrubljen sliènom metalnom èipkom. Dakle, èipka je na
misnicu nedvojbeno prenesena s nekog drugog predmeta.
Usporedbom s nekim dekorativno i izvedbeno srodnim
èipkama, može se pretpostaviti da potjeèe sa sjevera Italije, a
datira se u drugu polovicu 17. stoljeæa (Davanzo Poli, 1995).
Najveæa površina misnice je prilièno nezgrapno prekrivena
èak trima vrstama jednostavnijih svilenih tkanina kvadratnog
uzorka, koje su vjerojatno nastale poèetkom 19. stoljeæa.
Središnji stup leðnog dijela je ispunjen s više fragmenata
neobiène svile iz prve èetvrtine 19. stoljeæa, o kojoj æe nešto
više biti reèeno kasnije (Slika 85.) No najvrjedniji dio misnice
je skriven ispod svih navedenih tkanina, a izgleda da prekriva
èitavu njezinu površinu. Rijeè je o ružièasto-bijelom damastu,
toènije, damastu Gros de Tours rayé liseré lancé (Slika 31.).
Dakle nije rijeè o klasiènom damastu, nego o damastu èija je
podloga tkana u petoveznom satenu, a uzorak u posebnoj
varijanti tafta (Gros de Tours), veæ na prvi pogled
prepoznatljivoj po blago rebrastoj strukturi. U toj su
konstrukciji, dakle, tkani elementi S oblika koji se središtem
bijelih pruga vertikalno nižu obavijeni oko tanke osi.
Primjeæuje se da imamo niti osnove bojane u bijeloj, zagasito
ružièastoj (rosa antico) i u crnoj boji. Niti bojane u crno su, na
žalost, slabije saèuvane, meðutim uoèava se da su tvorile
tanke crne pruge koje su s obje strane flankirale širu, ružièastu
prugu (Slika 32.) Složene, sitne dekorativne elemente koji se
vertikalno nižu i posred i pokraj pruga, stvaraju temeljna
bijela potka u liseré efektu i lancé potka u zagasito ružièastoj
nijansi. Osim onog iz benediktinskog samostana u
Montecassinu (Slika 32b), u struènoj literaturi je moguæe
pronaæi niz lijepih primjeraka za usporedbu (Devoti, Romano,
1981; Orsi Landini, 2004; Fiori, 2009), a dva srodna primjerka
su se saèuvala i na podruèju Zadarske nadbiskupije; na misnici
u zadarskom samostanu sv. Frane i na misnom ornatu iz Vele
Rave na otoku Ravi (Baniæ, 2008). Damast iz samostana sv.
Antuna Opata može se datirati u posljednje desetljeæe 17.
stoljeæa, a zbog ruba tkanog svilenom osnovom na zelene i
bijele pruge (saèuvan je lijevi rub, èija širina iznosi 1,2 cm)
pretpostavlja se da je venecijanskog podrijetla. Svakako bi
bilo poželjno uputiti misnicu na struèan konzervatorsko-
restauratorski zahvat, tijekom kojeg bi se došlo do pouzdanog
odgovora na pitanje o ukupnoj saèuvanoj površini i stanju
damasta. Ako bi se uvidjelo da se damast uistinu pruža ispod
svih kasnijih dodataka na misnici (zahvaljujuæi kojima se
saèuvao), trebalo bi razmisliti o uklanjanju naknadnih
intervencija te restauraciji i prezentaciji svile s kraja 17.
stoljeæa.
Pregled tekstila nastalih tijekom 18. stoljeæa
zapoèinjemo sa skupocjenom svilom koja nije saèuvana na
misnom ruhu, veæ je od nje skrojen predmet èiji je pronalazak
jedno od najugodnijih iznenaðenja èitavog istraživanja: rijeè
je o haljini u koju se odijevao drveni kip Gospe od Karmela,
izvorno smješten na oltaru Gospe od Karmela u samostanskoj
crkvi sv. Justine, a koji se danas nalazi u sakristiji nadžupne
crkve u Rabu (Slika 33.). Drvene skulpture Bogorodice i
Djeteta, koje su se odijevale (i preodijevale, ovisno o
odmicanju liturgijske godine odnosno o mijenama blagdana),
lako se prepoznaju po grubom tesanju onih dijelova tijela koje
prekriva odjeæa, dok su im fino obraðena samo lica, poprsja,
podlaktice sa šakama te ponekad stopala. Zbog lakšeg
odijevanja i razodijevanja, ruke im se mogu pomicati u laktu, a
nekim se kipovima obje ruke, te èak i glava, mogu odvojiti od
trupa. Ovakvi kipovi, koji su se najèešæe nosili u sveèanim
procesijama, nisu rijetkost u crkvama na našoj obali.
Nalazimo ih od Istre do Kaštelanskog zaljeva – a posebno na
Braèu i Hvaru. U kontinentalnoj Hrvatskoj je obièaj
odijevanja kipova prisutan na sjeverozapadu, najviše u
Zagorju, dok je u Slavoniji izrazito rijedak (Radauš Ribariæ,
1993). Podaci o ritualnom kupanju i odijevanju kipova sežu u
vrijeme antièke Grèke, gdje je poznata tradicija oblaèenja
xoana, drvenih kipova manjih božanstava. Dakako, govoreæi
o pojavi i rasprostranjenosti drvenih kipova za odijevanje u
našim krajevima, a pogotovo onim priobalnim, prvenstveno
nas zanima povijest toga obièaja u Veneciji. Tamo je
zabilježen veæ u 14. stoljeæu, a D. Davanzo Poli tu pojavu
vezuje upravo uz tadašnji procvat lokalne industrije luksuznih
tkanina. Ona ujedno donosi zanimljive podatke o ceremoniji
odijevanja kipova, koja se obavljala uvijek u sumrak, u tišini i
samoæi, nakon što bi se crkva zatvorila za vjernike. Ritual je
bio pun simbolizma i intenzivne pobožnosti, a s iznimnim
poštovanjem su ga obavljale uvijek iste žene, najèešæe
picokare ili redovnice. Redovnice su ujedno bile i vrsne
vezilje i švelje, pa su, osim što su kipove odijevale, èesto i
izraðivale odjeæu za njih. Dirati kip i brinuti se za njega bila je
iznimna èast, a ujedno najèešæe doživotna uloga koja je
podrazumijevala veliku odgovornost. Ako u blizini nije bilo
samostana, osnivale bi se posebne družine odjevalaca, ili
odjevateljica kipa (tal. vestitrici). Tako je 1689. godine pri
venecijanskoj crkvi Santa Maria del Giglio zabilježena
compagnia di devoti e devote del Rosario. Ovaj je obièaj u
Veneciji bio toliko uzeo maha da se nisu odijevali samo kipovi
Bogorodice, nego i drugi sveci, drveni anðeli, ili èitava Sveta
obitelj. Izraðivani su im svi dijelovi odjeæe – èak i donje rublje,
potkošulje, èarape i cipele. Buduæi da su kipovi morali imati
odjeæu u svim liturgijskim bojama (bijeloj, crvenoj, zelenoj,
ljubièastoj, crnoj i ružièastoj), u sakristiji one crkve u kojoj bi
se takav kip èastio bi se ubrzo stvorila poveæa kolièina odjeæe,
za koju se takoðer trebalo pomno brinuti. Vrhunac u smislu
kolièine odjeæe za kipove je u venecijanskim crkvama
dosegnut tijekom prve polovice 18. stoljeæa: tako su u
inventaru crkve San Agnese iz 1708. godine evidentirana èak
šezdeset i dva dijela odjeæe, dok ih je u nekim drugim crkvama
bilo izmeðu trideset i èetrdeset (Davanzo Poli, 1993). U
rapskoj katedrali se takoðer nalazio drveni kip Bogorodice
koji se odijevao. Iz inventara sastavljenog 1602. godine
saznajemo da se nalazio se na oltaru Božjega Tijela (Polonijo,
1938). Posebno su dragocjeni podaci o kolièini njezine
odjeæe: 1579. godine je zabilježeno trideset i osam komada
razlièitih vrsta odjeæe (vesticuole della Madonna di piu sorte
numero 38), dok je zasebno navedeno pet suknji (gonella).
Bile su razlièitih boja (tamno zelena, crvena, ljubièasto-plava)
a od dvije suknje skrojene od grimiznog baršuna, jedna je bila
ukrašena našivenim biserjem (vidi Perinèiæ, 2004). U
inventaru iz 1582. godine se spominje trideset i devet odjevnih
predmeta u razlièitim bojama, dok se u onom iz 1611. godine
navodi samo jedna haljina za Bogorodicu, a 1614. godine 4
panni della Madonna qual si porta attorno la Città (Polonijo,
1938). I u rapskoj crkvi sv. Križa se èastio ovakav kip
474 475
Bogorodice, a 29. sijeènja 1579. je evidentirano šest njezinih
haljina, ili dijelova odjeæe (vestizola), u zelenoj, crvenoj,
grimiznoj i bijeloj boji (bijeli komplet je bio vezen): una
vestizola della nostra Donna, di damasco verde, un'altro di
damasco rosso, una vestizola di panno scarlatino, una
vestizola di panno bianco a recami (vidi Perinèiæ, 2004).
Ovakvi su kipovi saèuvani i u više crkava na podruèju
Zadarske nadbiskupije, primjerice na otocima Silbi, Ižu,
Vrgadi, Pagu, Ugljanu, u mjestu Pakoštane, a zasigurno je
najpoznatiji, zbog glasovite procesije, kip ninske Gospe od
Zeèeva. Ipak, unatoè toliko raširenoj pobožnosti kipova za
odijevanje, za koje znamo da su morali imati haljine u svim
liturgijskim bojama, do danas se na podruèju èitave
Nadbiskupije nije uspio saèuvati nijedan stariji dio njihove
odjeæe. Stoga je rapski nalaz uistinu vrijedan. Iz novije
domaæe struène literature saznajemo za još dva kompleta
odjeæe za kipove koja su skrojena od reprezentativnih
baroknih tekstila. ''Malo odijelo za kip Marije i Isusa''
saèuvano je u franjevaèkom samostanu u Mariji Gorici, a
izraðeno je od ''smeðeružièastog svilenog damasta pretežno
broširanog pozlaæenom niti s dodatkom malih cvjetiæa plavih
nijansi'' datiranom izmeðu 1700. i 1720. godine (Ivoš, 1999).
Dominikanski samostan u Starom Gradu na Hvaru baštini
drvene kipove Gospe od Ružarija i Djeteta, kojima pripadaju
haljine izraðene od skupocjene svile nastale oko 1750. godine
(Kamenov, 2011). I D. Davanzo Poli napominje da su se
haljine za Bogorodicu i Dijete najèešæe izraðivale kao
komplet, odnosno od iste tkanine. Osim haljine, kipu Gospe
Karmelske iz sv. Justine je pripadao i korzet (tal. bustino) od
zlatnožutog svilenog tafta (slike 35. i 36.), jedan dugaèak veo
od strojno raðene bijele èipke, te bijela košulja i podsuknja
èipkastih obruba novije izrade. Od opreme Djeteta preostala je
jedna bijela košuljica te papuèice od grimiznog svilenog
satena obrubljene zlatnom metalnom èipkom. Buduæi da se
kip Djeteta uglavljivao u bedro kipa Bogorodice pomoæu
drvenih valjkastih utora na donjem dijelu njegovih stopala,
rupe kroz koje su utori prolazili su otvorene i na papuèicama i
na onom dijelu haljine koji prekriva bedro (Slika 37.). I ti
otvori dokazuju da je haljina izraðena upravo za ovaj kip.
Dugaèka je oko 135 centimetara, a promjer suknje, u donjem
dijelu, iznosi oko 150 centimetara. Ima dugaèak prorez na
leðima, gdje se i zatvara vezivanjem niza prišivenih vrpci
(slike 38. i 39.). Osim manjeg fragmenta grubog konopljina
platna prišivenog u predjelu prsišta, nema nikakve druge
podstave. Nema ni rukava, odnosno – rukavi su izgubljeni.
Naime najèešæe su bili zasebno iskrojeni, prvenstveno zbog
što lakšeg navlaèenja i skidanja. Haljina je izraðena od dvije
gotovo potpuno identiène inaèice svile. Radi se o louisine
liseré broché a liage répris, gdje liseré efekt proizvodi osnova,
a ne temeljna potka. Tehnika i predložak su isti kod obje
inaèice, kao i boja podloge i vrsta metalnih broché potki.
Meðutim, cvjetni motivi, takoðer izvedeni broché tehnikom,
su u jednoj verziji izvedeni svilom jarkocrvene boje, dok su u
drugoj varijanti tkani svilom obojanom u oker nijansu (slike
41. i 42.) Predio koji je posebno dobro vidljiv na reversu
tkanine (Slika 43.) dokazuje da je do promjene nijansi svila
došlo na istom tkalaèkom stanu, bez rezanja bilo koje od
varijanti i kretanja s drugom inaèicom posve ispoèetka.
Buduæi da je rijeè o tehnici broché, tkalac je vrlo jednostavno,
bez prekidanja tkanja, promijenio navoj svile unutar èunka s
kojim se tehnika broché izvodi i nastavio tkati po istom
predlošku, s istim nitima osnove i potki. I u tom je smislu
haljina, odnosno njezina svila, svojevrstan kuriozitet.
Datiramo je u prvo desetljeæe 18. stoljeæa, a zbog širine tkanine
(51 cm), gustoæe tkanja te poznatih srodnih primjeraka
zakljuèuje se da je bez sumnje tkana u Veneciji. Posebno treba
spomenuti svilu iz Trevisa (Slika 44.) i onu saèuvanu na haljini
kipa Gospe od Milosti iz venecijanske crkve Santa Maria
Gloriosa dei Frari, a koja se èuva u Museo Diocesano (slike 45.
i 46). Uoèljive su odreðene zajednièke karakteristike tkanja
kod sve tri svile: svima je temeljna konstrukcija taft, na kojem
dominantni dekor stvaraju metalne (srebrne) i svilene broché
potke, a poduzorak niti osnove u liseré efektu. Ujedno, sve su
lijepi i vrijedni primjerci venecijanskih svila tipologije
bizarre. Stil bizarre u tekstilnoj umjetnosti je trajao, opæenitije
reèeno, tijekom posljednje èetvrtine 17. i prve èetvrtine 18.
stoljeæa. Stavovi o poèetku i kraju stila se meðu struènjacima
uglavnom razlikuju. Primjerice, neki za poèetak uzimaju
1700. godinu, dakle potpuno negirajuæi stilske mijene s kraja
17. stoljeæa, što je ipak neprihvatljivo jer su se prve jasne
naznake stila bizarre nedvojbeno javile na svilama nastalim
izmeðu 1675. i 1700. Damast s misnice iz sv. Antuna Opata
(slike 31. i 32.) bi se tako mogao okarakterizirati kao proto-
bizarre, jer u svojem dekoru kombinira neprepoznatljive,
fantastiène elemente poput spomenutih S-formi. Svila s
haljine predstavlja primjerak ''èistih'' odlika bizarre, za koje
veæina autora smatra da su nastupile upravo izmeðu 1700. i
1710. godine. Uzorak se sastoji od nadrealno osmišljenih
cvjetova i lišæa koji se isprepleæu s neobièno izvijenim i
zašiljenim oblicima izvedenim metalnim (srebrnim) nitima.
Izduženost raporta (59.5 centimetara) i dijagonalno gibanje
uzorka su takoðer dvije važne odlike bizarre dekoracijâ.
Pretpostavlja se da je upravo Venecija ishodište ove neobiène
tekstilne tipologije, nastale ugledanjem na uzorke pamuènih i
svilenih tkanina koje su tijekom 17. stoljeæa u Europu bile
donašane s Dalekog istoka, i to u golemim kolièinama. Pritom
treba naglasiti da istoènjaèki ornamentalni jezik nije bivao
doslovno prenašan na zapadnjaèke tekstile, veæ uvijek
reinterpretiran i poèesto sukobljavan s elementima preuzetima
iz europske svakodnevnice. Ujedno, dizajneri predložaka za
tekstil su preuzimali motive s orijentalnih tepiha, kineskog
porculana i lakiranog drvenog namještaja, perzijskih i
indijskih tkanina miješajuæi ih bez ikakve intencije da stvore
vjernu kopiju istoènjaèkog predmeta. Upravo zbog takve
nesputane mašte i kreativnosti autorâ njihovih predložaka,
bizarre svile su i danas nevjerojatno dojmljive u svojoj
raznolikosti, te naravno bogatstvu i složenosti izvedbe. Bile su
prvenstveno namijenjene izradi reprezentativne svjetovne
odjeæe, no unatoè tome, do danas su se saèuvale mahom na
misnom ruhu i drugim liturgijskim predmetima. Te okolnosti
dakako nisu sluèajne, jer su se skupocjeni odjevni predmeti ili
same svile èesto darivale, oporuèno ili za života, upravo za
izradu misnog ruha, antependija i sl. Obièaj darivanja je, pak,
posebno usko vezan uz drvene kipove za odijevanje.
Istraživanja provedena u Veneciji i Venetu su pokazala da su ex
vota poklanjale žene iz svih društvenih slojeva – od plemkinja
do prostitutki, dok su muževi èesto darivali odjeæu preminule
supruge, kao zalog za spas njezine duše. Èin darivanja je
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
uvijek imao velik znaèaj, a nisu bili darivani samo predmeti
namijenjeni oblaèenju kipa: glave Bogorodicâ su katkad
tesane bez modeliranih frizura, da bi im se mogle postaviti
vlasulje izraðene od prave kose, koje su žene poklanjale u znak
zavjeta. Nadalje, ušne rese su im èesto probušene, buduæi da su
bile darivane naušnicama, a naravno i drugim vrstama nakita
(Pagnozzato, 2003).
Haljina i zlatnožuti korzet rapske Gospe od Karmela su
takoðer predmeti koje bi trebalo uputiti na struèan
konzervatorsko-restauratorski zahvat. Buduæi da æe kipovi
Gospe i Djeteta jednom zacijelo biti izloženi u muzeju
sakralne umjetnosti u crkvi sv. Justine, odakle i potjeèu,
njihova najpotpunija i ujedno najdojmljivija prezentacija bi
ukljuèivala srebrne votivne krune, nakit, i naravno obnovljenu
odjeæu od vrijednih baroknih svila.
Na Rabu su se saèuvala još tri primjerka svila iz
razdoblja bizarre: jedan je saèuvan na dijelovima misnog
ornata u samostanu sv. Antuna Opata, a druga dva na dalmatici
u nadžupnoj crkvi u Rabu. U samostanu franjevki su se, dakle,
saèuvali velum za kalež (Slika 47.), štola (Slika 48.) i manipul
skrojeni od louisine lancé broché a liage rèpris. Na zelenoj
podlozi, tkanoj u taftu louisine, se uzorak pruža u
dijagonalnom usmjerenju, a visina raporta iznosi 58
centimetara. Dekor je tkan dvjema svilenim lancé potkama (u
bijeloj i svijetložutoj boji) i svilenim broché potkama u jarko
ružièastoj, svijetloružièastoj i u boji lososa. Buduæi da broché
niti na licu svile ne leže slobodne, veæ su vezane nitima osnove
(u konstrukciji 3/1 kepera Z usmjerenja) tehnièkom nazivu
tkanine je potrebno dodati i termin a liage rèpris (''dvostruko
vezivanje''). Na velumu (51,3 x 47 cm) su saèuvana èetiri
fragmenta svile, koju zbog velièine raporta možda možemo
bolje sagledati na štoli (199 x 22,5 – 10 cm) gdje izduženost i
dinamiènost kompozicije više dolazi do izražaja. Na štoli je
ujedno vidljivo više dekorativnih elemenata, koji uvelike
podsjeæaju na motive svile s pluvijala zadarskog nadbiskupa
Vicka Zmajeviæa (datiran izmeðu 1715. i 1718. godine) te na
uzorak damasta s misnice saèuvane u katedrali u Gallipoliju
(Peri, 1995) datiranog na poèetak 18. stoljeæa. Tipièno
sinusoidno vertikalno kretanje dekora, apstraktni elementi oko
kojih se povija sitno, egzotièno cvijeæe, i ovu tkaninu izdvaja
kao lijep bizarre primjerak koji pak, zbog nešto prisutnijeg
naturalizma u naèinu izvedbe cvjetnih motiva, treba datirati
oko 1718. – 1720. godine. Primjeæuje se da je njezina izrada u
tehnièkom odnosno konstruktivnom smislu ponešto
pojednostavnjena: nema pod-uzorka, odnosno podloge tkane
u damastu, nema metalnih niti zlatnog ili srebrnog sjaja, a
umjesto da je dekor u cijelosti izveden broché tehnikom
pribjeglo se uvoðenju dviju lancé potki, èime je postupak
tkanja bio uvelike olakšan i ubrzan. Iz takve analize proizlazi
da je ova tkanina morala biti nešto manje skupa od, primjerice,
one upotrijebljene za izradu haljine, ili dviju bizarre svila koje
su nam se saèuvale na spomenutoj dalmatici (113 x 104 cm) iz
nekadašnje katedrale. Dalmatika je izraðena od više vrsta
tkanina (rukavi su skrojeni od novijeg damasta žute boje), dok
je površina prednje i leðne strane prekrivena s dva lijepa
primjerka venecijanskih svila nastalih izmeðu 1720. i 1730.
godine. Srodne primjerke nalazimo u Firenci (Peri, 1984),
venecijanskoj Zbirci Cini (Davanzo Poli, 1991a) i u Museo
Mosca u Pesaru (Ciardi Dupre dal Poggetto, 1989).
Predstavljaju završnu fazu bizarre stila, ili – bolje reèeno –
karakteristike tekstilâ tkanih na prijelazu dvaju velikih stilova:
bizarre i naturalizma. Svila kojom je prekivena cijela prednja i
donji dio leðne strane (Slika 49.) i ona koja se na leðnoj strani
saèuvala u èetiri manja, nejednaka fragmenta (Slika 50.) su po
konstrukciji damasti broché lancé a liage répris. Oba su tkana
obrtanjem osmoveznog satena, dok je drugi primjerak usto i
dvobojni damast (izveden kombinacijom bijele osnove i žute
potke). Brojne broché i lancé potke, koje stvaraju glavni ili
dominantni dekor, su na licu tkanine fiskirane nitima osnove u
konstrukciji 3/1 kepera S. Glavni, mahom cvjetni dekor
nadopunjuju apstraktni pod-uzorci izvedeni u damastu (slike
51. i 52.), drugaèijih dekorativnih elemenata od onih
izvedenih raznobojnim svilenim nitima, èime se postiže
dinamièniji, složeniji odnosno razigraniji dojam. ''Dvostruki''
uzorci su opæenito jedna od najizraženijih odlika svila bizarre.
I svili s prednje strane (Slika 49.) je raport naglašeno izdužen
(iznosi oko 62,5 centimetara) a uzorak se pruža vertikalno, u
dijagonalnom usmjerenju. Kod drugog primjerka (Slika 50.),
kojem raport nije moguæe izraèunati, ne primjeæujemo toliko
naglašeno dijagonalno kretanje, veæ se èini da uzorak stvaraju
elementi vodoravnog usmjerenja, rasporeðeni prema rasteru
šahovske ploèe. U takvom ritmu, koji je inaèe odlikovao
dekore starijih tekstila, posebno onih iz 17. stoljeæa, možda
možemo prepoznati nagovještaj naturalizma: stila koji æe se
oko 1730. godine nametnuti kao dominantan.
Krasan primjerak svile, èija je dekoracija izvedena po
svim uzusima te nove mode, je upotrijebljen za izradu misnice
koja se saèuvala u crkvi sv. Križa u Rabu (Slika 53.) Na žalost,
nije saèuvan nijedan drugi dio misnog ornata, a za samu
misnicu (dimenzija 105 – 92 x 65,5 – 57 cm) je upotrijebljeno
više fragmenata svile koju prema konstrukciji definiramo kao
taft louisine broché a liage répris. Na jednostavnoj i
monokromnoj jarko žutoj podlozi, tkanoj u varijanti tafta
louisine, je rakošan dekor izveden raznobojnim svilenim
nitima utkanim u tehnici broché, koje na licu tkanine vezuju
(fiksiraju) odreðene niti osnove u keperu 3/1 S. Visina raporta
iznosi 31 centimetar, a dominira motiv robusne razlistale
grane, iz koje izbijaju i dva velika, raskošna cvijeta te veliki,
ljubièasti pupoljci i plodovi koji nalikuju šljivama. Pružaju se
u vodoravnom usmjerenju, ne mijenjajuæi naizmjenièno
impostaciju u svakom redu. U meðuprostoru je umetnut lijepo
izveden pejzaž, u plavièasto-bijelim nijansama, kojim
dominiraju stabalca i planina pod snijegom (Slika 54.) U
ovom motivu nije teško prepoznati utjecaje ornamentike
Dalekog istoka, ne samo kineskih i japanskih svila veæ
naravno i porculana, namještaja te drugih predmeta od
lakiranog drva. Ovakva se dekorativna tipologija, gdje
raskošni masivni elementi asimetrièno, ali pravilno ''lebde'' na
jednostavnoj podlozi, u struènoj literaturi naziva a isolotti.
Posebno je prisutna na tekstilima tkanim od 1730. do 1740.
godine. Svila na misnici iz crkve sv. Križa može se datirati oko
1735. godine, a vrlo vjerojatno je tkana u poznatim
manufakturama u Lyonu. Na to upuæuje izgled rubova (lijevi
je širok 0,3 a desni 0,4 centimetra), koji su izvedeni od èetiri
krupnije bijele niti vezane u taftu. Na Lyon posebno upuæuje
primjena karakteristiène tehnike point rentre, ili berclé, koju je
oko 1730. godine osmislio jedan od opæenito najpoznatijih
lyonskih crtaèa predložaka za svile, slikar Jean Revel (1684. –
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.476
1751.) Navedenom je tehnikom, ili efektom, omoguæeno
postizanje finog i postupnog nijansiranja raznobojnih svilenih
niti potki koje su se utkivale tehnikom broché. Na taj su naèin
oblici na tekstilu mogli biti tretirani na ''slikarski'' naèin:
poigravanjem s efektima chiaro-scuro postizala se do tada
neviðena plastiènost motiva. Cvijeæe, lišæe, voæe, pa èak i
arhitektonski elementi, su sada na tekstilu po prvi put doèarani
u svojoj ''trodimenzionalnoj'' punini i uvjerljivoj perspektivi.
Zbog takve prirodnosti prikaza stil se i naziva naturalizmom,
iako su motivi koji se na tekstilu prikazuju zapravo i dalje
nadrealni. Prevladavaju motivi golemog rascvalog cvijeæa na
siæušnim stapkama, odnosno na nerazmjerno malenim
stabalcima, ispod kojih se smještaju sitne kuæe, stupovi, vaze,
brodovi, glazbala ili bilo koji drugi predmeti koji mogu biti
preuzeti iz svakodnevnice, ali su uglavnom potpuno
izmaštani.
Nešto kasnije, ali još uvijek u ozraèju naturalizma, je
nastala i neobièna svila saèuvana na misnici iz župne crkve sv.
Ilije u Mundanijama (slike 55. i 56.) Ova bi se misnica možda
mogla nazvati najneobiènijim rapskim primjerkom misnog
ruha. Naime, dobro je poznato da su svile koje su nam se do
danas sretno oèuvale na starim liturgijskim predmetima
izvorno uglavnom bile namijenjene svjetovnoj odjeæi,
podjednako muškoj i ženskoj, te opremanju interijera.
Dakako, katkad su se svile dizajnirale i tkale izrièito za
crkvene potrebe (u 18. stoljeæu se nazivaju ornement d'église),
ali takvi su sluèajevi ipak bili rjeði, ponajviše zbog izrazite
skupoæe takvih narudžbi. Nadalje, zbog kolièine i razlièitosti
površine i oblika fragmenata tkanine, sekundarno
upotrijebljenih za izradu liturgijskog ruha, zakljuèujemo da su
izvorno bili iskrojeni za šivanje drugaèije konstrukcije : one
odjevnog predmeta, koji je crkvi, samostanu ili bratovštini bio
poklonjen kao zavjetni dar ili oporuèno ostavljen. Misnica iz
Mundanija (dimenzija 109 – 100 x 73,5 – 66,5 centimetara) je
posebna upravo zbog toga što je za njezinu izradu
upotrijebljeno više komada lijepe, raskošne tkanine, za koju
ujedno nema sumnje da je izvorno bila namijenjena iskljuèivo
krojenju reprezentativnih muških kaputiæa. Na to upuæuje
izrazito neobièan dekor koji se vertikalno pruža uzduž jednog
(rubnog) dijela svile, i to na naèin da se prema vrhu sužava.
Dva najduža fragmenta, koja se protežu cijelim boènim
stranama leðnog dijela, a djelomièno zahvaæaju i gornji dio
prednjeg dijela misnice, su dugi oko 108 centimetara. Stoga je
ispravno zakljuèiti da je svila uistinu bila namijenjena krojenju
muškog kaputa, a ne prsluka, za koje su se takoðer dizajnirale i
tkale svile èiji je dekor bio potpuno prilagoðen njihovom
obliku. Kaput koji se èuva u Metropolitan Museum of Art u
New Yorku (Slika 58.) je krasan primjerak takvih skupocjenih
dijelova muške garderobe. Zanimljivo je da je u Victoria and
Albert Museumu u Londonu saèuvan predložak za svilu kakva
je saèuvana na kaputu (Slika 59.), a izradila ga je Anna Maria
Garthwaite (1689/90. – 1763.) u Londonu 1747. godine
(Rothstein, 1990). I na drugom predlošku Garthwaitove (Slika
60.) se lijepo vidi kako je dekor ovih svila, kakva se saèuvala u
Mundanijama, osmišljen na naèin da elegantno prati donji rub
kaputa te da ga posebno obogaæuje u središnjem dijelu, gdje se
kopèa, dok je ostatak površine jednobojan. Zanimljivo je da bi
se posebno tkali i oni dijelovi svile od kojih bi se krojili
preklopi za džepove. Svila iz Mundanija je taft louisine lancé
broché s liseré efektima osnove. Potke lancé su bijele i zelene
svilene niti koje sudjeluju u stvaranju dekora, dok su tehnikom
broché utkane sve ostale svilene raznobojne niti. Površina na
kojoj nema dekora je delikatno razigrana liseré efektima jednog
dijela niti osnove, koje pritom stvaraju sitni uzorak lonsangha
(Slika 61.). Bogat, neobièan dekor kombinira ''naturalistièke''
cvjetove, pupoljke i lišæe, ali i elemente koji su potpuno
apstraktni, odnosno bizarni. Iako se takvi motivi uoèavaju i na
predlošcima Anne Marie Garthwaite, treba imati na umu da se
ona – kao i gotovo svi drugi tadašnji crtaèi predložaka za svile u
Engleskoj – izravno nadahnjivala i svilama i predlošcima za
svile s Kontinenta. Ujedno, rubovi rapskog primjerka su posve
drugaèiji od rubova jedne svile tkane po predlošku
Garthwaitove, a koja se èuva u Victoria and Albert Museumu u
Londonu. Stoga je ipak kao podrijetlo svile iz Mundanija
ispravnije pretpostavljati Francusku, te ujedno ponuditi
dataciju izmeðu 1745. i 1750. godine.
Otprilike u isto razdoblje, toènije izmeðu 1740. i 1750.
godine, možemo datirati i tri druge, nešto manje
reprezentativne svile koje su se saèuvale na Rabu. Za izradu
misnice (104 – 94,5 x 71 – 63,5 cm) iz crkve sv. Petra u
Supetarskoj Dragi (Slika 62.) upotrijebljena je svila
proizvedena u Veneciji ili u Venetu, a kakva je saèuvana i na
misnom ornatu u zadarskoj katedrali sv. Stošije te primjerice na
jednoj misnici iz katedrale u Bassano del Grappa (Davanzo
Poli, 1991b). Na podlozi tkanoj u varijanti tafta zvanoj Gros de
Tours je raskošan dekor tkan tehnikama lancé i broché,
svilenim potkama koje na licu tkanine fiksiraju niti osnove u
keperu 3/1 S. Visina raporta iznosi 72 centimetra, a iako je svila
razrezana na više dijelova koji nisu prišiveni na naèin da vjerno
prate dekor, primjeæuje se da je rijeè o strogo simetriènoj,
romboidnoj kompoziciji, a ne o ranije omiljenoj tipologiji a
isolotti. Slièno je koncipiran i uzorak svile saèuvane na velumu
za kalež u crkvi sv. Križa (Slika 63.) a koja se datira u isto
razdoblje. I ovdje se cvjetni motivi isprepleæu s rocaille
elemetima, ali u nešto manje raskošnom odnosno ''plastiènom''
prikazu. Takoðer potjeèe iz Veneta, a od sliène svile je uzraðen i
velum (Slika 64.) koji se danas nalazi u Dijecezanskom muzeju
u Trentu (Devoti, Diglio, Primerano, 1999).
Tijekom istog, petog desetljeæa 18. stoljeæa, takoðer u
sjevernotalijanskim manufakturama, je nastao i jednostavan ali
dražestan dvobojni broché damast (a liage répris) od kojeg je
izraðen velum (52,5 x 48,5 cm) iz nekadašnje rapske katedrale
(Slika 65.) Damast je tkan svilenom osnovom zelene boje i
bijelom lanenom potkom, i to kombinacijom aversa satenske
konstrukcije za podlogu i reversa kepera za bijeli dio dekora.
Cvjetovi su tkani tehnikom broché svilenim nitima boje
bjelokosti, blijedo ružièaste i oker boje. Reprodukcije i analize
ovakvih damasta se prilièno èesto sreæu u struènim
publikacijama o povijesnim tekstilima. Gotovo uvijek se kao
mjesto njihova podrijetla navodi sjeverna Italija, dok se u
analizi njihovih karakteristiènih dekora katkad svraæa pažnja na
moguænost utjecaja tadašnjih austrijskih i njemaèkih tekstilnih
manufaktura (Jolly, 2002; Bertone, 1991; Ribezzi, Lunazzi,
Mansi, 1999).
Pregled tekstila iz druge polovice 18. stoljeæa zapoèinje
sa svilom veluma za kalež (54 x 53,5 cm) iz župne crkve sv.
477
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
uvijek imao velik znaèaj, a nisu bili darivani samo predmeti
namijenjeni oblaèenju kipa: glave Bogorodicâ su katkad
tesane bez modeliranih frizura, da bi im se mogle postaviti
vlasulje izraðene od prave kose, koje su žene poklanjale u znak
zavjeta. Nadalje, ušne rese su im èesto probušene, buduæi da su
bile darivane naušnicama, a naravno i drugim vrstama nakita
(Pagnozzato, 2003).
Haljina i zlatnožuti korzet rapske Gospe od Karmela su
takoðer predmeti koje bi trebalo uputiti na struèan
konzervatorsko-restauratorski zahvat. Buduæi da æe kipovi
Gospe i Djeteta jednom zacijelo biti izloženi u muzeju
sakralne umjetnosti u crkvi sv. Justine, odakle i potjeèu,
njihova najpotpunija i ujedno najdojmljivija prezentacija bi
ukljuèivala srebrne votivne krune, nakit, i naravno obnovljenu
odjeæu od vrijednih baroknih svila.
Na Rabu su se saèuvala još tri primjerka svila iz
razdoblja bizarre: jedan je saèuvan na dijelovima misnog
ornata u samostanu sv. Antuna Opata, a druga dva na dalmatici
u nadžupnoj crkvi u Rabu. U samostanu franjevki su se, dakle,
saèuvali velum za kalež (Slika 47.), štola (Slika 48.) i manipul
skrojeni od louisine lancé broché a liage rèpris. Na zelenoj
podlozi, tkanoj u taftu louisine, se uzorak pruža u
dijagonalnom usmjerenju, a visina raporta iznosi 58
centimetara. Dekor je tkan dvjema svilenim lancé potkama (u
bijeloj i svijetložutoj boji) i svilenim broché potkama u jarko
ružièastoj, svijetloružièastoj i u boji lososa. Buduæi da broché
niti na licu svile ne leže slobodne, veæ su vezane nitima osnove
(u konstrukciji 3/1 kepera Z usmjerenja) tehnièkom nazivu
tkanine je potrebno dodati i termin a liage rèpris (''dvostruko
vezivanje''). Na velumu (51,3 x 47 cm) su saèuvana èetiri
fragmenta svile, koju zbog velièine raporta možda možemo
bolje sagledati na štoli (199 x 22,5 – 10 cm) gdje izduženost i
dinamiènost kompozicije više dolazi do izražaja. Na štoli je
ujedno vidljivo više dekorativnih elemenata, koji uvelike
podsjeæaju na motive svile s pluvijala zadarskog nadbiskupa
Vicka Zmajeviæa (datiran izmeðu 1715. i 1718. godine) te na
uzorak damasta s misnice saèuvane u katedrali u Gallipoliju
(Peri, 1995) datiranog na poèetak 18. stoljeæa. Tipièno
sinusoidno vertikalno kretanje dekora, apstraktni elementi oko
kojih se povija sitno, egzotièno cvijeæe, i ovu tkaninu izdvaja
kao lijep bizarre primjerak koji pak, zbog nešto prisutnijeg
naturalizma u naèinu izvedbe cvjetnih motiva, treba datirati
oko 1718. – 1720. godine. Primjeæuje se da je njezina izrada u
tehnièkom odnosno konstruktivnom smislu ponešto
pojednostavnjena: nema pod-uzorka, odnosno podloge tkane
u damastu, nema metalnih niti zlatnog ili srebrnog sjaja, a
umjesto da je dekor u cijelosti izveden broché tehnikom
pribjeglo se uvoðenju dviju lancé potki, èime je postupak
tkanja bio uvelike olakšan i ubrzan. Iz takve analize proizlazi
da je ova tkanina morala biti nešto manje skupa od, primjerice,
one upotrijebljene za izradu haljine, ili dviju bizarre svila koje
su nam se saèuvale na spomenutoj dalmatici (113 x 104 cm) iz
nekadašnje katedrale. Dalmatika je izraðena od više vrsta
tkanina (rukavi su skrojeni od novijeg damasta žute boje), dok
je površina prednje i leðne strane prekrivena s dva lijepa
primjerka venecijanskih svila nastalih izmeðu 1720. i 1730.
godine. Srodne primjerke nalazimo u Firenci (Peri, 1984),
venecijanskoj Zbirci Cini (Davanzo Poli, 1991a) i u Museo
Mosca u Pesaru (Ciardi Dupre dal Poggetto, 1989).
Predstavljaju završnu fazu bizarre stila, ili – bolje reèeno –
karakteristike tekstilâ tkanih na prijelazu dvaju velikih stilova:
bizarre i naturalizma. Svila kojom je prekivena cijela prednja i
donji dio leðne strane (Slika 49.) i ona koja se na leðnoj strani
saèuvala u èetiri manja, nejednaka fragmenta (Slika 50.) su po
konstrukciji damasti broché lancé a liage répris. Oba su tkana
obrtanjem osmoveznog satena, dok je drugi primjerak usto i
dvobojni damast (izveden kombinacijom bijele osnove i žute
potke). Brojne broché i lancé potke, koje stvaraju glavni ili
dominantni dekor, su na licu tkanine fiskirane nitima osnove u
konstrukciji 3/1 kepera S. Glavni, mahom cvjetni dekor
nadopunjuju apstraktni pod-uzorci izvedeni u damastu (slike
51. i 52.), drugaèijih dekorativnih elemenata od onih
izvedenih raznobojnim svilenim nitima, èime se postiže
dinamièniji, složeniji odnosno razigraniji dojam. ''Dvostruki''
uzorci su opæenito jedna od najizraženijih odlika svila bizarre.
I svili s prednje strane (Slika 49.) je raport naglašeno izdužen
(iznosi oko 62,5 centimetara) a uzorak se pruža vertikalno, u
dijagonalnom usmjerenju. Kod drugog primjerka (Slika 50.),
kojem raport nije moguæe izraèunati, ne primjeæujemo toliko
naglašeno dijagonalno kretanje, veæ se èini da uzorak stvaraju
elementi vodoravnog usmjerenja, rasporeðeni prema rasteru
šahovske ploèe. U takvom ritmu, koji je inaèe odlikovao
dekore starijih tekstila, posebno onih iz 17. stoljeæa, možda
možemo prepoznati nagovještaj naturalizma: stila koji æe se
oko 1730. godine nametnuti kao dominantan.
Krasan primjerak svile, èija je dekoracija izvedena po
svim uzusima te nove mode, je upotrijebljen za izradu misnice
koja se saèuvala u crkvi sv. Križa u Rabu (Slika 53.) Na žalost,
nije saèuvan nijedan drugi dio misnog ornata, a za samu
misnicu (dimenzija 105 – 92 x 65,5 – 57 cm) je upotrijebljeno
više fragmenata svile koju prema konstrukciji definiramo kao
taft louisine broché a liage répris. Na jednostavnoj i
monokromnoj jarko žutoj podlozi, tkanoj u varijanti tafta
louisine, je rakošan dekor izveden raznobojnim svilenim
nitima utkanim u tehnici broché, koje na licu tkanine vezuju
(fiksiraju) odreðene niti osnove u keperu 3/1 S. Visina raporta
iznosi 31 centimetar, a dominira motiv robusne razlistale
grane, iz koje izbijaju i dva velika, raskošna cvijeta te veliki,
ljubièasti pupoljci i plodovi koji nalikuju šljivama. Pružaju se
u vodoravnom usmjerenju, ne mijenjajuæi naizmjenièno
impostaciju u svakom redu. U meðuprostoru je umetnut lijepo
izveden pejzaž, u plavièasto-bijelim nijansama, kojim
dominiraju stabalca i planina pod snijegom (Slika 54.) U
ovom motivu nije teško prepoznati utjecaje ornamentike
Dalekog istoka, ne samo kineskih i japanskih svila veæ
naravno i porculana, namještaja te drugih predmeta od
lakiranog drva. Ovakva se dekorativna tipologija, gdje
raskošni masivni elementi asimetrièno, ali pravilno ''lebde'' na
jednostavnoj podlozi, u struènoj literaturi naziva a isolotti.
Posebno je prisutna na tekstilima tkanim od 1730. do 1740.
godine. Svila na misnici iz crkve sv. Križa može se datirati oko
1735. godine, a vrlo vjerojatno je tkana u poznatim
manufakturama u Lyonu. Na to upuæuje izgled rubova (lijevi
je širok 0,3 a desni 0,4 centimetra), koji su izvedeni od èetiri
krupnije bijele niti vezane u taftu. Na Lyon posebno upuæuje
primjena karakteristiène tehnike point rentre, ili berclé, koju je
oko 1730. godine osmislio jedan od opæenito najpoznatijih
lyonskih crtaèa predložaka za svile, slikar Jean Revel (1684. –
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.476
1751.) Navedenom je tehnikom, ili efektom, omoguæeno
postizanje finog i postupnog nijansiranja raznobojnih svilenih
niti potki koje su se utkivale tehnikom broché. Na taj su naèin
oblici na tekstilu mogli biti tretirani na ''slikarski'' naèin:
poigravanjem s efektima chiaro-scuro postizala se do tada
neviðena plastiènost motiva. Cvijeæe, lišæe, voæe, pa èak i
arhitektonski elementi, su sada na tekstilu po prvi put doèarani
u svojoj ''trodimenzionalnoj'' punini i uvjerljivoj perspektivi.
Zbog takve prirodnosti prikaza stil se i naziva naturalizmom,
iako su motivi koji se na tekstilu prikazuju zapravo i dalje
nadrealni. Prevladavaju motivi golemog rascvalog cvijeæa na
siæušnim stapkama, odnosno na nerazmjerno malenim
stabalcima, ispod kojih se smještaju sitne kuæe, stupovi, vaze,
brodovi, glazbala ili bilo koji drugi predmeti koji mogu biti
preuzeti iz svakodnevnice, ali su uglavnom potpuno
izmaštani.
Nešto kasnije, ali još uvijek u ozraèju naturalizma, je
nastala i neobièna svila saèuvana na misnici iz župne crkve sv.
Ilije u Mundanijama (slike 55. i 56.) Ova bi se misnica možda
mogla nazvati najneobiènijim rapskim primjerkom misnog
ruha. Naime, dobro je poznato da su svile koje su nam se do
danas sretno oèuvale na starim liturgijskim predmetima
izvorno uglavnom bile namijenjene svjetovnoj odjeæi,
podjednako muškoj i ženskoj, te opremanju interijera.
Dakako, katkad su se svile dizajnirale i tkale izrièito za
crkvene potrebe (u 18. stoljeæu se nazivaju ornement d'église),
ali takvi su sluèajevi ipak bili rjeði, ponajviše zbog izrazite
skupoæe takvih narudžbi. Nadalje, zbog kolièine i razlièitosti
površine i oblika fragmenata tkanine, sekundarno
upotrijebljenih za izradu liturgijskog ruha, zakljuèujemo da su
izvorno bili iskrojeni za šivanje drugaèije konstrukcije : one
odjevnog predmeta, koji je crkvi, samostanu ili bratovštini bio
poklonjen kao zavjetni dar ili oporuèno ostavljen. Misnica iz
Mundanija (dimenzija 109 – 100 x 73,5 – 66,5 centimetara) je
posebna upravo zbog toga što je za njezinu izradu
upotrijebljeno više komada lijepe, raskošne tkanine, za koju
ujedno nema sumnje da je izvorno bila namijenjena iskljuèivo
krojenju reprezentativnih muških kaputiæa. Na to upuæuje
izrazito neobièan dekor koji se vertikalno pruža uzduž jednog
(rubnog) dijela svile, i to na naèin da se prema vrhu sužava.
Dva najduža fragmenta, koja se protežu cijelim boènim
stranama leðnog dijela, a djelomièno zahvaæaju i gornji dio
prednjeg dijela misnice, su dugi oko 108 centimetara. Stoga je
ispravno zakljuèiti da je svila uistinu bila namijenjena krojenju
muškog kaputa, a ne prsluka, za koje su se takoðer dizajnirale i
tkale svile èiji je dekor bio potpuno prilagoðen njihovom
obliku. Kaput koji se èuva u Metropolitan Museum of Art u
New Yorku (Slika 58.) je krasan primjerak takvih skupocjenih
dijelova muške garderobe. Zanimljivo je da je u Victoria and
Albert Museumu u Londonu saèuvan predložak za svilu kakva
je saèuvana na kaputu (Slika 59.), a izradila ga je Anna Maria
Garthwaite (1689/90. – 1763.) u Londonu 1747. godine
(Rothstein, 1990). I na drugom predlošku Garthwaitove (Slika
60.) se lijepo vidi kako je dekor ovih svila, kakva se saèuvala u
Mundanijama, osmišljen na naèin da elegantno prati donji rub
kaputa te da ga posebno obogaæuje u središnjem dijelu, gdje se
kopèa, dok je ostatak površine jednobojan. Zanimljivo je da bi
se posebno tkali i oni dijelovi svile od kojih bi se krojili
preklopi za džepove. Svila iz Mundanija je taft louisine lancé
broché s liseré efektima osnove. Potke lancé su bijele i zelene
svilene niti koje sudjeluju u stvaranju dekora, dok su tehnikom
broché utkane sve ostale svilene raznobojne niti. Površina na
kojoj nema dekora je delikatno razigrana liseré efektima jednog
dijela niti osnove, koje pritom stvaraju sitni uzorak lonsangha
(Slika 61.). Bogat, neobièan dekor kombinira ''naturalistièke''
cvjetove, pupoljke i lišæe, ali i elemente koji su potpuno
apstraktni, odnosno bizarni. Iako se takvi motivi uoèavaju i na
predlošcima Anne Marie Garthwaite, treba imati na umu da se
ona – kao i gotovo svi drugi tadašnji crtaèi predložaka za svile u
Engleskoj – izravno nadahnjivala i svilama i predlošcima za
svile s Kontinenta. Ujedno, rubovi rapskog primjerka su posve
drugaèiji od rubova jedne svile tkane po predlošku
Garthwaitove, a koja se èuva u Victoria and Albert Museumu u
Londonu. Stoga je ipak kao podrijetlo svile iz Mundanija
ispravnije pretpostavljati Francusku, te ujedno ponuditi
dataciju izmeðu 1745. i 1750. godine.
Otprilike u isto razdoblje, toènije izmeðu 1740. i 1750.
godine, možemo datirati i tri druge, nešto manje
reprezentativne svile koje su se saèuvale na Rabu. Za izradu
misnice (104 – 94,5 x 71 – 63,5 cm) iz crkve sv. Petra u
Supetarskoj Dragi (Slika 62.) upotrijebljena je svila
proizvedena u Veneciji ili u Venetu, a kakva je saèuvana i na
misnom ornatu u zadarskoj katedrali sv. Stošije te primjerice na
jednoj misnici iz katedrale u Bassano del Grappa (Davanzo
Poli, 1991b). Na podlozi tkanoj u varijanti tafta zvanoj Gros de
Tours je raskošan dekor tkan tehnikama lancé i broché,
svilenim potkama koje na licu tkanine fiksiraju niti osnove u
keperu 3/1 S. Visina raporta iznosi 72 centimetra, a iako je svila
razrezana na više dijelova koji nisu prišiveni na naèin da vjerno
prate dekor, primjeæuje se da je rijeè o strogo simetriènoj,
romboidnoj kompoziciji, a ne o ranije omiljenoj tipologiji a
isolotti. Slièno je koncipiran i uzorak svile saèuvane na velumu
za kalež u crkvi sv. Križa (Slika 63.) a koja se datira u isto
razdoblje. I ovdje se cvjetni motivi isprepleæu s rocaille
elemetima, ali u nešto manje raskošnom odnosno ''plastiènom''
prikazu. Takoðer potjeèe iz Veneta, a od sliène svile je uzraðen i
velum (Slika 64.) koji se danas nalazi u Dijecezanskom muzeju
u Trentu (Devoti, Diglio, Primerano, 1999).
Tijekom istog, petog desetljeæa 18. stoljeæa, takoðer u
sjevernotalijanskim manufakturama, je nastao i jednostavan ali
dražestan dvobojni broché damast (a liage répris) od kojeg je
izraðen velum (52,5 x 48,5 cm) iz nekadašnje rapske katedrale
(Slika 65.) Damast je tkan svilenom osnovom zelene boje i
bijelom lanenom potkom, i to kombinacijom aversa satenske
konstrukcije za podlogu i reversa kepera za bijeli dio dekora.
Cvjetovi su tkani tehnikom broché svilenim nitima boje
bjelokosti, blijedo ružièaste i oker boje. Reprodukcije i analize
ovakvih damasta se prilièno èesto sreæu u struènim
publikacijama o povijesnim tekstilima. Gotovo uvijek se kao
mjesto njihova podrijetla navodi sjeverna Italija, dok se u
analizi njihovih karakteristiènih dekora katkad svraæa pažnja na
moguænost utjecaja tadašnjih austrijskih i njemaèkih tekstilnih
manufaktura (Jolly, 2002; Bertone, 1991; Ribezzi, Lunazzi,
Mansi, 1999).
Pregled tekstila iz druge polovice 18. stoljeæa zapoèinje
sa svilom veluma za kalež (54 x 53,5 cm) iz župne crkve sv.
477
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
478 UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
Ivana Krstitelja u Loparu. Rijeè je o uistinu lijepom i dobro
saèuvanom primjerku francuske svile koja je nastala izmeðu
1745. i 1755. godine (Slika 66.), a koja ujedno lijepo ilustrira
prijelaz izmeðu naturalizma i stila a meandro, èije naznake veæ
ovdje prepoznajemo. Natté lancé liseré broché nježne, lila
boje podloge i tehnièki pomno razraðenih, delikatnih
dekoracija predstavlja tipologiju svilâ koje su se poèele tkati
nakon 1745. godine, kada dolazi do snažnog zaokreta od
velikih, impresivnih naturalistièkih dekora prema ovakvim
sitnim, ali ipak dinamièno komponiranim uzorcima. I ovakve
su skupocjene svile, dakako, izvorno bile namijenjene
reprezentativnoj svjetovnoj odjeæi. Dinamizam u ovom
sluèaju posebno proizlazi iz suprotstavljanja posve razlièitih
elemenata, efekata i gibanja: vertikalnih, geometrizirajuæih,
strogo simetriènih motiva (poput dijelova vrpce koja izranja i
zaranja iz podloge), lepršavih namreškanih površina izmeðu
njih, stvorenih liseré efektima temeljne potke, te naglašeno
izvijenih srebrnih rascvalih vitica, koje naèinom svojeg
pružanja najavljuju novi stil, a meandro. Ta se dekorativna
tipologija nešto snažnije nasluæuje na svili saèuvanoj na štoli,
velumu za kalež (Slika 67.) i pluvijalu (Slika 68.) iz rapske
nadžupne crkve. Zanimljivo je da se na ovoj louisine broché,
najvjerojatnije nastaloj u Francuskoj i to izmeðu 1750. i 1760.
godine, reinterpretirao nešto stariji dekor poznat s francuske
svile (Slika 69.) iz švicarske Zbirke Abegg, datirane izmeðu
1733. i 1740. godine (Jolly, 2002). Na svili iz Riggisberga se
istièe neobièan motiv suhog granja, ili korijenja, koje
raèvajuæi se ispunjava prostor izmeðu raskošno tkanih prizora
imaginarnih pejzaža, na kojima se istièu motivi visoke lisnate
trave i stabalca èija je krošnja izvedena u neobiènoj oker
nijansi. Sasvim je izgledno da je dekor svile iz Raba nadahnut
takvim uzorkom, oèito popularnim u Francuskoj desetak
godina ranije. I ovdje primjeæujemo motiv suhog granja (tkan
srebrnim nitima i bijelom svilom u tehnici broché), kao i
motive trave te neobiènog oker stabalca, koji se sada umnožio
èineæi tako malen, nadrealan gaj (Slika 70.) Ovo je svakako
lijep primjer zrelije faze stila a meandro, èija su glavna odlika
(po kojoj i nosi naziv) naglašena dijagonalna pružanja
raskošnih vrpci koje se zmijoliko izvijaju izmeðu i oko lijepih,
bogatih cvjetnih buketa ili umanjenih pejzaža. Svila bliska
ovoj se saèuvala na misnom ornatu u Suteri na Siciliji (Slika
71.), na kojoj se takoðer istièe nježno ružièasta podloga tkana
u taftu, motiv stabalca te srebrnih vrpci unutar i uokolo kojih se
šire snopovi rascvalog cvijeæa, a datirana je u isto razdoblje
(Cantelli, 2000). Na našem se primjerku umjesto vrpci
zmijoliko izvija srebrno-bijelo stilizirano deblo, koje se
mjestimièno grana, a motiv rascvalog i razlistalog debla
dominira i uistinu prekrasnim primjerkom raskošne svile iz
zrele faze stila a meandro (slike 72. i 73.), saèuvane u
izvanrednom stanju na misnom ornatu u samostanu
benediktinki sv. Andrije u Rabu, koji se sastoji od misnice (116
x 73,5 – 63 cm), štole (227,5 x 25,5 – 11 cm), manipula (91 x 22
– 10,5 cm), veluma za kalež (56 x 55,5 cm) i burse (22,5 x 22
cm). Visokoj skupocjenosti ornata pridonosi i podstava od
zelenog svilenog tafta te bogate borte tordiranog oblika u
cijelosti tkane zlatnim nitima. Dok je temeljna konstrukcija
prethodno analizirane svile, odnosno konstrukcija podloge
dekora, bio taft jednostavne varijante, ovdje je podloga tkana u
daleko raskošnijoj, odnosno izvedbeno zahtjevnijoj vrsti
tkanja; cannellé simpleté – kojim se postiže karakteristièna
rebrasta struktura – se izmjenjuje s taffetas doublé:
jednostavnom, plošnom konstrukcijom. Time se veæ na
podlozi ostvaruje dekor u obliku lišæa razlièitih oblika i
velièina, koji je, zapravo, poput sjene lišæu iz bogatih buketa u
cijelosti tkanih broché tehnikom (Slika 74.) Zapanjuje
kolièina i raznolikost niti potki koje su utkane broché
tehnikom, odnosno kojima je izvedena velièanstvena mreža
isprepletena od granja te gustih bijelih i srebrnih èipki (slike
74. i 75.) Analizom je prepoznato ukupno devetnaest razlièitih
vrsta niti kojima je istkan ovaj zahtjevan dekor èija visina
iznosi èak 44 centimetra: svilene niti se javljaju u ukupno
jedanaest razlièitih nijansi, a kombinirane su zajedno s frisé
(''kovrèavom'', uvijenom) bijelom svilom te metalnim nitima
razlièitog sjaja i profilacije. Srebrni lamé, zlatni lamé, srebrni
filé, srebrni riant s jezgrom od bijele svile, srebrni filé frisé i
zlatni filé frisé tvore površine lišæa, latica te djelomièno i
èipkaste vrpce. Uoèava se da se metalne niti i vezuju na posve
razlièit naèin, èime su postignute drugaèije površine sitnih
geometrijskih uzoraka. Njihove razlièite teksture i boje,
odnosno odsjaji, uvelike pridonose složenosti ukupnog dojma
ove impresivne i izvorno zacijelo vrlo skupe svile, nastale u
Francuskoj izmeðu 1760. i 1770. godine. Treba uputiti na
predložak za svilu iz 1762. godine, koji potjeèe iz lyonske
manufakture L.Galy Gallien (Slika 76.), a koji pokazuje niz
sliènosti sa svilom a meandro iz samostana sv. Andrije. Tu je
motiv rascvalog debla koji se izvija izmeðu èipkasto tkanih
vrpci, a prepoznaju se i uvelike slièni cvjetni oblici. Ovo je
nedvojbeno jedan od najljepših misnih ornata druge polovice
18. stoljeæa, ne samo na Rabu veæ i mnogo šire.
Iz istog je razdoblja, a isto tako svakako iz Francuske
(najvjerojatnije iz Lyona) i prekrasna svila veluma za kalež
(54,5 x 50 cm) iz rapske katedrale (Slika 77.) Na žalost, nije
saèuvan nijedan drugi dio misnog ruha koji je pripadao istom
ornatu, odnosno koji je izraðen od istog cannellé simpleté
broché dekorativne tipologije a meandro. Ovdje se umjesto
vrpci izvijaju lisnati vijenci u cijelosti tkani zlatnim lamé
nitima u tehnici broché, a uz koje se nižu, odnosno izbijaju,
dražesni raspupali i rascvjetani vjenèiæi i buketi. Visina
raporta iznosi 47,5 centimetara. Posebno su lijepi buketi, koji
nisu izvedeni samo svilenim i srebrnim lamé nitima, veæ su
cvjetovi uglavnom tkani posebnom vrstom svilenih niti koje
se na francuskom nazivaju chenille, a na talijanskom ciniglia
(gusjenica). Naziv, dakako, duguju svojem neobiènom,
''èupavom'' izgledu, zbog èega podsjeæaju na vrste gusjenica
èija su tijela prekrivena gustim dlaèicama. Ona površina
tkanine gdje su utkane chenille niti potke poprima
karakteristièan baršunast – ili paperjast – i pomalo reljefan
izgled. Na svili s veluma javljaju se u èak šest boja (Slika 78.).
Ovakve su svilene niti osmišljene u Francuskoj tijekom druge
polovice 18. stoljeæa, a buduæi da su – slièno kao i frisé svilene
niti – bile poprilièno skuplje od drugih svilenih niti, one
tkanine èiji je dekor djelomièno izveden i ovakvim nitima su u
pravilu imale višu cijenu (Buss 1990; 1992). Zbog izrazito
dobre oèuvanosti, ali i zbog lijepe, zlatne metalne èipke
palmetnog uzorka kojom je obrubljen, ovaj bi velum svakako
bio krasan eksponat rapskog muzeja sakralne umjetnosti.
Misnica (104 – 94,5 x 68 – 62 cm) i velum za kalež (56
x 47,5 cm) iz rapske katedrale su skrojeni od tkanine nastale u
poznatoj friulijanskoj manufakturi Linussio, koju je u 1717.
godine osnovao Jacopo Linussio (1691. – 1747.) u svojem
rodnom mjestu Moggio, nakon povratka iz Tolmezza gdje je
stekao najvažnija znanja i iskustva u proizvodnji tekstila
(opširno o Jacopu Linussiu u AA.VV. 1991; Ganzer, 1986). U
njegovoj se manufakturi nisu tkale složene, skupocjene svile
tkane i zlatnim i srebrnim nitima, veæ uglavnom svileni
damasti te tkanine poput ove, èije osnove i potke nisu od svile
veæ od vune (Slika 79.). I na podruèju Zadarske nadbiskupije
je evidentirano više primjeraka tekstila koji potjeèu iz ove
manufakture, a rapski pekin rayé a poil trainant broché
možemo datirati u razdoblje izmeðu 1760. i 1770. godine. U
isto je razdoblje datiran i blizak primjerak tkanine saèuvan na
misnici u crkvi sv. Elene u Luicinsu (Ganzer, 1987). Podloga je
tkana u pekinu izvedenom u kombinaciji dviju konstrukcija:
tafta i kepera, vunenim nitima osnove bojanim u više nijansi,
èime je postignut efekt sitnih pruga. Dekor je tkan dodatnom
bijelom osnovom, takoðer od vune, koja se zbog naèina
utkivanja naziva poil trainant, a tvori okomito usmjerene
elemente koji podsjeæaju na èipkastu vrpcu. Sitni cvjetni
buketiæi su utkani broché tehnikom, isto tako vunenim nitima
potki (Slika 80.) Ovo je dobar primjer preuzimanja odreðenih
dekorativnih elemenata s tadašnjih skupocjenih tekstila,
odnosno njihovih imitacija na jeftinijim vunenim tkaninama,
koje su bile uvelike pristupaènije širim kategorijama kupaca.
Upravo zbog toga što je proizvodnju posve usmjerio na
dekorom moderne, ali materijalom manje raskošne tkanine,
Jacopo Linussio, potomak skromne obitelji, se u kratkom
vremenu uspio nametnuti kao uspješan industrijalac èiji su
proizvodi bili traženi i daleko šire od podruèja sjeverne Italije.
Tijekom druge polovice 18. stoljeæa, a u venecijanskim
manufakturama, je nastao i damast fond lamé od kojeg su
izraðene misnica (101,5 x 70 – 62 cm) i štola (220,5 x 26 – 12
cm) iz samostana benediktinki sv. Andrije (Slika 81.). Rijeè je
o klasiènom damastu izvedenom obrtanjem petoveznog
satena, èija je podloga zastrta dodatnom metalnom lamé
potkom zlatnog sjaja. Dakle, to je u tehnièkom smislu jednako
tkan damast poput onog saèuvanog na mitri iz nekadašnje
katedrale (slike 22. – 24.) Dekor je strogo simetrièan, a sastoji
se od središnjih motiva cvjetnih buketa i elementa koji
podsjeæa na kružnu èipku, koji s lijeve i desne strane flankiraju
zmijoliko izvijeni ramages fleuris. Posve identièna svila, èak u
jednakoj zlatno žutoj boji, saèuvala se na misnici u mjestu Este
(Davanzo Poli, 1981).
Pažnju svakako zaslužuju i tri vrste tkanina nastale
tijekom posljednje èetvrtine 18. stoljeæa. Dvije dalmatike iz
katedrale (oko 113 x 98 cm) skrojene su od svilenog
ljubièastog klasiènog damasta raskošnog simetriènog uzorka
(Slika 82.), èija visina (raporta) iznosi 43,5 centimetra.
Prepoznaju se odreðeni cvjetni i bobièasti motivi koji se
javljaju i na damastima tkanim tijekom istog razdoblja u
manufakturama sjevernotalijanske regije Gorizie, te se stoga
isto podrijetlo može pretpostaviti i za ovaj primjerak. Na
žalost, i odreðene površine ovih dalmatika (posebno svila na
rukavima) su nagrðene prije spomenutim gustim, strojnim
prošivima.
Za misnicu (105,5 – 101 x 67,5 cm) iz nekadašnje
katedrale je upotrijebljen smeði pekin broché (Slika 84.), dakle
svila èija boja ne odgovara liturgijskoj upotrebi, a vjerojatno se
upotrebljavala kao crna. Pekin je izveden kombiniranjem tafta
i osmoveznog satena, na naèin da su postignute jednake,
vertikalne pruge. Pruge su tkane osnovom iste smeðe nijanse,
ali se istièu zbog blještavog lica satena i zagasite površine
tafta. Na takvoj su podlozi broché tehnikom utkani motivi
bijelih, stiliziranih buketiæa, kojima dominiraju tri veæe forme
koje podsjeæaju na perje. Rasporeðeni su u rasteru šahovske
ploèe, a visina raporta iznosi 18 centimetara. U njihovu
izgledu i usmjerenju, odnosno gibanju, prepoznaju se odjeci
starijih tekstilnih tipologija (posebno onih iz 17. stoljeæa).
Svila je vjerojatno nastala na podruèju Veneta, jer je tkanina
prilièno uska (širina iznosi tek 43 centimetra). Nadalje, rubovi
su široki oko 0,9 cm, a tkani su u satenu svilenom osnovom u
bijeloj i ružièastoj boji (dakle, na bijele i ružièaste pruge), a
završavaju s tri deblja svilena konèiæa predena od niti žute,
zelene i plave boje.
U samostanu sv. Andrije se saèuvao i humeral (241 x
55,5 cm) od svile sliènog uzorka: i ovdje je rijeè o sitnijim
dekorativnim elementima pravilno rasporeðenim po
neutralnoj podlozi, koja je tkana u taftu natté zagasito plave
boje. Iako ni plava nije jedna od liturgijskih boja, u misnom
slavlju mogla se koristiti na dane marijanskih blagdana. Motiv
cvjetiæa okruženog s dva lista, izveden svilenim nitima u
tehnici broché, niže se u rjeðe rasporeðenim horizontalnim
nizovima, na naèin da u svakom nizu naizmjenièno mijenja
usmjerenje (Slika 83.). Vrlo vjerojatno i ova svila potjeèe iz
sjevernotalijanskih manufaktura, jednako kao i ona s kojom
završavamo pregled najvrjednijih povijesnih tekstila
saèuvanih na misnom ruhu s otoka Raba: neobièan svileni
pekin (Slika 85.) saèuvao se u èetiri fragmenta, sekundarno
upotrijebljena kao zakrpe na leðnom dijelu misnice iz
samostana sv. Antuna Opata (Slika 29.). Delikatnost tkanine,
izvorno svakako namijenjene ženskoj svjetovnoj odjeæi,
proizlazi iz kombiniranja konstrukcije osmoveznog satena i
garze, ili gaze, koja ima finu mrežastu strukturu. Izmjenjuju se
vertikalne pruge tkane u satenu (bijelom svilenom osnovom) i
meðuprostori izvedeni u garzi. Uzduž satenskih pruga je liseré
efektom ružièaste svilene potke tkan uzorak u obliku razlistale
granèice koja u nizanju naizmjenièno mijenja usmjerenje.
Slièna tkanina prekriva i dijelove misnice koja se èuva u
Museo Civico u Trevisu, a datirana je u prvu èetvrtinu 19.
stoljeæa (Davanzo Poli, 1994).
Kao što je reèeno i u uvodnom dijelu rada, rezultati
istraživanja povijesnih tekstila na liturgijskim predmetima iz
rapskih crkava nisu posve ispunili poèetna oèekivanja. Buduæi
da je rijeè o otoku, odnosno o komuni gdje su se tijekom
povijesti kontinuirano nabavljale vrijedne umjetnine, pa tako
naravno i skupocjene tkanine (o èemu svjedoèe i saèuvani
crkveni i privatni inventari), s razlogom se smatralo da æe se
barem u sakristiji nekadašnje katedrale saèuvati raznolikiji
inventar staroga misnog ruha. Buduæi da su dosadašnja
iskustva u prouèavanju ovoga materijala pokazala da su njime
bogatiji inventari otoènih crkava nego onih na kopnu,
Zakljuèna razmatranja
479
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
478 UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
Ivana Krstitelja u Loparu. Rijeè je o uistinu lijepom i dobro
saèuvanom primjerku francuske svile koja je nastala izmeðu
1745. i 1755. godine (Slika 66.), a koja ujedno lijepo ilustrira
prijelaz izmeðu naturalizma i stila a meandro, èije naznake veæ
ovdje prepoznajemo. Natté lancé liseré broché nježne, lila
boje podloge i tehnièki pomno razraðenih, delikatnih
dekoracija predstavlja tipologiju svilâ koje su se poèele tkati
nakon 1745. godine, kada dolazi do snažnog zaokreta od
velikih, impresivnih naturalistièkih dekora prema ovakvim
sitnim, ali ipak dinamièno komponiranim uzorcima. I ovakve
su skupocjene svile, dakako, izvorno bile namijenjene
reprezentativnoj svjetovnoj odjeæi. Dinamizam u ovom
sluèaju posebno proizlazi iz suprotstavljanja posve razlièitih
elemenata, efekata i gibanja: vertikalnih, geometrizirajuæih,
strogo simetriènih motiva (poput dijelova vrpce koja izranja i
zaranja iz podloge), lepršavih namreškanih površina izmeðu
njih, stvorenih liseré efektima temeljne potke, te naglašeno
izvijenih srebrnih rascvalih vitica, koje naèinom svojeg
pružanja najavljuju novi stil, a meandro. Ta se dekorativna
tipologija nešto snažnije nasluæuje na svili saèuvanoj na štoli,
velumu za kalež (Slika 67.) i pluvijalu (Slika 68.) iz rapske
nadžupne crkve. Zanimljivo je da se na ovoj louisine broché,
najvjerojatnije nastaloj u Francuskoj i to izmeðu 1750. i 1760.
godine, reinterpretirao nešto stariji dekor poznat s francuske
svile (Slika 69.) iz švicarske Zbirke Abegg, datirane izmeðu
1733. i 1740. godine (Jolly, 2002). Na svili iz Riggisberga se
istièe neobièan motiv suhog granja, ili korijenja, koje
raèvajuæi se ispunjava prostor izmeðu raskošno tkanih prizora
imaginarnih pejzaža, na kojima se istièu motivi visoke lisnate
trave i stabalca èija je krošnja izvedena u neobiènoj oker
nijansi. Sasvim je izgledno da je dekor svile iz Raba nadahnut
takvim uzorkom, oèito popularnim u Francuskoj desetak
godina ranije. I ovdje primjeæujemo motiv suhog granja (tkan
srebrnim nitima i bijelom svilom u tehnici broché), kao i
motive trave te neobiènog oker stabalca, koji se sada umnožio
èineæi tako malen, nadrealan gaj (Slika 70.) Ovo je svakako
lijep primjer zrelije faze stila a meandro, èija su glavna odlika
(po kojoj i nosi naziv) naglašena dijagonalna pružanja
raskošnih vrpci koje se zmijoliko izvijaju izmeðu i oko lijepih,
bogatih cvjetnih buketa ili umanjenih pejzaža. Svila bliska
ovoj se saèuvala na misnom ornatu u Suteri na Siciliji (Slika
71.), na kojoj se takoðer istièe nježno ružièasta podloga tkana
u taftu, motiv stabalca te srebrnih vrpci unutar i uokolo kojih se
šire snopovi rascvalog cvijeæa, a datirana je u isto razdoblje
(Cantelli, 2000). Na našem se primjerku umjesto vrpci
zmijoliko izvija srebrno-bijelo stilizirano deblo, koje se
mjestimièno grana, a motiv rascvalog i razlistalog debla
dominira i uistinu prekrasnim primjerkom raskošne svile iz
zrele faze stila a meandro (slike 72. i 73.), saèuvane u
izvanrednom stanju na misnom ornatu u samostanu
benediktinki sv. Andrije u Rabu, koji se sastoji od misnice (116
x 73,5 – 63 cm), štole (227,5 x 25,5 – 11 cm), manipula (91 x 22
– 10,5 cm), veluma za kalež (56 x 55,5 cm) i burse (22,5 x 22
cm). Visokoj skupocjenosti ornata pridonosi i podstava od
zelenog svilenog tafta te bogate borte tordiranog oblika u
cijelosti tkane zlatnim nitima. Dok je temeljna konstrukcija
prethodno analizirane svile, odnosno konstrukcija podloge
dekora, bio taft jednostavne varijante, ovdje je podloga tkana u
daleko raskošnijoj, odnosno izvedbeno zahtjevnijoj vrsti
tkanja; cannellé simpleté – kojim se postiže karakteristièna
rebrasta struktura – se izmjenjuje s taffetas doublé:
jednostavnom, plošnom konstrukcijom. Time se veæ na
podlozi ostvaruje dekor u obliku lišæa razlièitih oblika i
velièina, koji je, zapravo, poput sjene lišæu iz bogatih buketa u
cijelosti tkanih broché tehnikom (Slika 74.) Zapanjuje
kolièina i raznolikost niti potki koje su utkane broché
tehnikom, odnosno kojima je izvedena velièanstvena mreža
isprepletena od granja te gustih bijelih i srebrnih èipki (slike
74. i 75.) Analizom je prepoznato ukupno devetnaest razlièitih
vrsta niti kojima je istkan ovaj zahtjevan dekor èija visina
iznosi èak 44 centimetra: svilene niti se javljaju u ukupno
jedanaest razlièitih nijansi, a kombinirane su zajedno s frisé
(''kovrèavom'', uvijenom) bijelom svilom te metalnim nitima
razlièitog sjaja i profilacije. Srebrni lamé, zlatni lamé, srebrni
filé, srebrni riant s jezgrom od bijele svile, srebrni filé frisé i
zlatni filé frisé tvore površine lišæa, latica te djelomièno i
èipkaste vrpce. Uoèava se da se metalne niti i vezuju na posve
razlièit naèin, èime su postignute drugaèije površine sitnih
geometrijskih uzoraka. Njihove razlièite teksture i boje,
odnosno odsjaji, uvelike pridonose složenosti ukupnog dojma
ove impresivne i izvorno zacijelo vrlo skupe svile, nastale u
Francuskoj izmeðu 1760. i 1770. godine. Treba uputiti na
predložak za svilu iz 1762. godine, koji potjeèe iz lyonske
manufakture L.Galy Gallien (Slika 76.), a koji pokazuje niz
sliènosti sa svilom a meandro iz samostana sv. Andrije. Tu je
motiv rascvalog debla koji se izvija izmeðu èipkasto tkanih
vrpci, a prepoznaju se i uvelike slièni cvjetni oblici. Ovo je
nedvojbeno jedan od najljepših misnih ornata druge polovice
18. stoljeæa, ne samo na Rabu veæ i mnogo šire.
Iz istog je razdoblja, a isto tako svakako iz Francuske
(najvjerojatnije iz Lyona) i prekrasna svila veluma za kalež
(54,5 x 50 cm) iz rapske katedrale (Slika 77.) Na žalost, nije
saèuvan nijedan drugi dio misnog ruha koji je pripadao istom
ornatu, odnosno koji je izraðen od istog cannellé simpleté
broché dekorativne tipologije a meandro. Ovdje se umjesto
vrpci izvijaju lisnati vijenci u cijelosti tkani zlatnim lamé
nitima u tehnici broché, a uz koje se nižu, odnosno izbijaju,
dražesni raspupali i rascvjetani vjenèiæi i buketi. Visina
raporta iznosi 47,5 centimetara. Posebno su lijepi buketi, koji
nisu izvedeni samo svilenim i srebrnim lamé nitima, veæ su
cvjetovi uglavnom tkani posebnom vrstom svilenih niti koje
se na francuskom nazivaju chenille, a na talijanskom ciniglia
(gusjenica). Naziv, dakako, duguju svojem neobiènom,
''èupavom'' izgledu, zbog èega podsjeæaju na vrste gusjenica
èija su tijela prekrivena gustim dlaèicama. Ona površina
tkanine gdje su utkane chenille niti potke poprima
karakteristièan baršunast – ili paperjast – i pomalo reljefan
izgled. Na svili s veluma javljaju se u èak šest boja (Slika 78.).
Ovakve su svilene niti osmišljene u Francuskoj tijekom druge
polovice 18. stoljeæa, a buduæi da su – slièno kao i frisé svilene
niti – bile poprilièno skuplje od drugih svilenih niti, one
tkanine èiji je dekor djelomièno izveden i ovakvim nitima su u
pravilu imale višu cijenu (Buss 1990; 1992). Zbog izrazito
dobre oèuvanosti, ali i zbog lijepe, zlatne metalne èipke
palmetnog uzorka kojom je obrubljen, ovaj bi velum svakako
bio krasan eksponat rapskog muzeja sakralne umjetnosti.
Misnica (104 – 94,5 x 68 – 62 cm) i velum za kalež (56
x 47,5 cm) iz rapske katedrale su skrojeni od tkanine nastale u
poznatoj friulijanskoj manufakturi Linussio, koju je u 1717.
godine osnovao Jacopo Linussio (1691. – 1747.) u svojem
rodnom mjestu Moggio, nakon povratka iz Tolmezza gdje je
stekao najvažnija znanja i iskustva u proizvodnji tekstila
(opširno o Jacopu Linussiu u AA.VV. 1991; Ganzer, 1986). U
njegovoj se manufakturi nisu tkale složene, skupocjene svile
tkane i zlatnim i srebrnim nitima, veæ uglavnom svileni
damasti te tkanine poput ove, èije osnove i potke nisu od svile
veæ od vune (Slika 79.). I na podruèju Zadarske nadbiskupije
je evidentirano više primjeraka tekstila koji potjeèu iz ove
manufakture, a rapski pekin rayé a poil trainant broché
možemo datirati u razdoblje izmeðu 1760. i 1770. godine. U
isto je razdoblje datiran i blizak primjerak tkanine saèuvan na
misnici u crkvi sv. Elene u Luicinsu (Ganzer, 1987). Podloga je
tkana u pekinu izvedenom u kombinaciji dviju konstrukcija:
tafta i kepera, vunenim nitima osnove bojanim u više nijansi,
èime je postignut efekt sitnih pruga. Dekor je tkan dodatnom
bijelom osnovom, takoðer od vune, koja se zbog naèina
utkivanja naziva poil trainant, a tvori okomito usmjerene
elemente koji podsjeæaju na èipkastu vrpcu. Sitni cvjetni
buketiæi su utkani broché tehnikom, isto tako vunenim nitima
potki (Slika 80.) Ovo je dobar primjer preuzimanja odreðenih
dekorativnih elemenata s tadašnjih skupocjenih tekstila,
odnosno njihovih imitacija na jeftinijim vunenim tkaninama,
koje su bile uvelike pristupaènije širim kategorijama kupaca.
Upravo zbog toga što je proizvodnju posve usmjerio na
dekorom moderne, ali materijalom manje raskošne tkanine,
Jacopo Linussio, potomak skromne obitelji, se u kratkom
vremenu uspio nametnuti kao uspješan industrijalac èiji su
proizvodi bili traženi i daleko šire od podruèja sjeverne Italije.
Tijekom druge polovice 18. stoljeæa, a u venecijanskim
manufakturama, je nastao i damast fond lamé od kojeg su
izraðene misnica (101,5 x 70 – 62 cm) i štola (220,5 x 26 – 12
cm) iz samostana benediktinki sv. Andrije (Slika 81.). Rijeè je
o klasiènom damastu izvedenom obrtanjem petoveznog
satena, èija je podloga zastrta dodatnom metalnom lamé
potkom zlatnog sjaja. Dakle, to je u tehnièkom smislu jednako
tkan damast poput onog saèuvanog na mitri iz nekadašnje
katedrale (slike 22. – 24.) Dekor je strogo simetrièan, a sastoji
se od središnjih motiva cvjetnih buketa i elementa koji
podsjeæa na kružnu èipku, koji s lijeve i desne strane flankiraju
zmijoliko izvijeni ramages fleuris. Posve identièna svila, èak u
jednakoj zlatno žutoj boji, saèuvala se na misnici u mjestu Este
(Davanzo Poli, 1981).
Pažnju svakako zaslužuju i tri vrste tkanina nastale
tijekom posljednje èetvrtine 18. stoljeæa. Dvije dalmatike iz
katedrale (oko 113 x 98 cm) skrojene su od svilenog
ljubièastog klasiènog damasta raskošnog simetriènog uzorka
(Slika 82.), èija visina (raporta) iznosi 43,5 centimetra.
Prepoznaju se odreðeni cvjetni i bobièasti motivi koji se
javljaju i na damastima tkanim tijekom istog razdoblja u
manufakturama sjevernotalijanske regije Gorizie, te se stoga
isto podrijetlo može pretpostaviti i za ovaj primjerak. Na
žalost, i odreðene površine ovih dalmatika (posebno svila na
rukavima) su nagrðene prije spomenutim gustim, strojnim
prošivima.
Za misnicu (105,5 – 101 x 67,5 cm) iz nekadašnje
katedrale je upotrijebljen smeði pekin broché (Slika 84.), dakle
svila èija boja ne odgovara liturgijskoj upotrebi, a vjerojatno se
upotrebljavala kao crna. Pekin je izveden kombiniranjem tafta
i osmoveznog satena, na naèin da su postignute jednake,
vertikalne pruge. Pruge su tkane osnovom iste smeðe nijanse,
ali se istièu zbog blještavog lica satena i zagasite površine
tafta. Na takvoj su podlozi broché tehnikom utkani motivi
bijelih, stiliziranih buketiæa, kojima dominiraju tri veæe forme
koje podsjeæaju na perje. Rasporeðeni su u rasteru šahovske
ploèe, a visina raporta iznosi 18 centimetara. U njihovu
izgledu i usmjerenju, odnosno gibanju, prepoznaju se odjeci
starijih tekstilnih tipologija (posebno onih iz 17. stoljeæa).
Svila je vjerojatno nastala na podruèju Veneta, jer je tkanina
prilièno uska (širina iznosi tek 43 centimetra). Nadalje, rubovi
su široki oko 0,9 cm, a tkani su u satenu svilenom osnovom u
bijeloj i ružièastoj boji (dakle, na bijele i ružièaste pruge), a
završavaju s tri deblja svilena konèiæa predena od niti žute,
zelene i plave boje.
U samostanu sv. Andrije se saèuvao i humeral (241 x
55,5 cm) od svile sliènog uzorka: i ovdje je rijeè o sitnijim
dekorativnim elementima pravilno rasporeðenim po
neutralnoj podlozi, koja je tkana u taftu natté zagasito plave
boje. Iako ni plava nije jedna od liturgijskih boja, u misnom
slavlju mogla se koristiti na dane marijanskih blagdana. Motiv
cvjetiæa okruženog s dva lista, izveden svilenim nitima u
tehnici broché, niže se u rjeðe rasporeðenim horizontalnim
nizovima, na naèin da u svakom nizu naizmjenièno mijenja
usmjerenje (Slika 83.). Vrlo vjerojatno i ova svila potjeèe iz
sjevernotalijanskih manufaktura, jednako kao i ona s kojom
završavamo pregled najvrjednijih povijesnih tekstila
saèuvanih na misnom ruhu s otoka Raba: neobièan svileni
pekin (Slika 85.) saèuvao se u èetiri fragmenta, sekundarno
upotrijebljena kao zakrpe na leðnom dijelu misnice iz
samostana sv. Antuna Opata (Slika 29.). Delikatnost tkanine,
izvorno svakako namijenjene ženskoj svjetovnoj odjeæi,
proizlazi iz kombiniranja konstrukcije osmoveznog satena i
garze, ili gaze, koja ima finu mrežastu strukturu. Izmjenjuju se
vertikalne pruge tkane u satenu (bijelom svilenom osnovom) i
meðuprostori izvedeni u garzi. Uzduž satenskih pruga je liseré
efektom ružièaste svilene potke tkan uzorak u obliku razlistale
granèice koja u nizanju naizmjenièno mijenja usmjerenje.
Slièna tkanina prekriva i dijelove misnice koja se èuva u
Museo Civico u Trevisu, a datirana je u prvu èetvrtinu 19.
stoljeæa (Davanzo Poli, 1994).
Kao što je reèeno i u uvodnom dijelu rada, rezultati
istraživanja povijesnih tekstila na liturgijskim predmetima iz
rapskih crkava nisu posve ispunili poèetna oèekivanja. Buduæi
da je rijeè o otoku, odnosno o komuni gdje su se tijekom
povijesti kontinuirano nabavljale vrijedne umjetnine, pa tako
naravno i skupocjene tkanine (o èemu svjedoèe i saèuvani
crkveni i privatni inventari), s razlogom se smatralo da æe se
barem u sakristiji nekadašnje katedrale saèuvati raznolikiji
inventar staroga misnog ruha. Buduæi da su dosadašnja
iskustva u prouèavanju ovoga materijala pokazala da su njime
bogatiji inventari otoènih crkava nego onih na kopnu,
Zakljuèna razmatranja
479
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
oèekivalo se da æe njime obilovati i rapske crkve i samostani.
Tekstili koji su ovdje obraðeni su iznimno vrijedni proizvodi
vrhunskih europskih manufaktura, a ujedno lijepi predstavnici
razlièitih stilova koji su se u tekstilnoj umjetnosti izmijenili od
druge polovice 16. stoljeæa do poèetka 19. stoljeæa. No neke
vrste tkanina, kao ni tekstili odreðenih stilskih tipologija, na
Rabu ipak nisu saèuvani. Tako nemamo nijedan baršun ni
ganzo, kao ni nijednu svilu iz tzv. èipkastog razdoblja s
poèetka 18. stoljeæa. Isto tako, na èitavom su otoku
evidentirana samo dva vrijedna pluvijala te tek tri vrjednije
dalmatike, što zorno pokazuje koliko su, na žalost, rapske
crkve osiromašene u smislu oèuvanosti reprezentativnoga
povijesnog misnog ruha, odnosno koliko posljedice
dugoroènog zanemarivanja tih vrijednih umjetnina mogu biti
tragiène. Stoga ovaj rad ne bi trebao imati za cilj samo
poznavanje preostalih rapskih tekstilnih umjetnina i njihovo
predanije èuvanje u buduænosti, veæ i naglašavanje važnosti
hitne provedbe ovakvih istraživaèkih projekata i na svim
drugim podruèjima gdje se još uvijek može zateæi ova
vrijedna, a izrazito ugrožena baština.
U radu se donose rezultati istraživanja poduzetog u
svibnju 2009. godine, kada su s ciljem evidentiranja predmeta
izraðenih od vrijednih povijesnih tekstila obiðene sve crkve i
samostani na otoku Rabu. Nastoje se što detaljnije obraditi
tkanine nastale u razdoblju od posljednje èetvrtine 16. stoljeæa
do prve èetvrtine 19. stoljeæa, ne samo u dekorativnom veæ i u
izvedbenom (tehnièkom) smislu. Ovdje nisu obraðeni oni
dijelovi misnog ruha èijim je svilama, na žalost, nestruènim
''restauratorskim'' zahvatima uvelike izmijenjen izvorni
izgled. To se prvenstveno odnosi na postupak gustog strojnog
prošivanja kojim je gotovo do potpune neprepoznatljivosti
narušen izgled više veluma za kalež koji se èuvaju u sakristiji
nadžupne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu.
Ujedno nisu predstavljeno ni misno ruho izraðeno od tkanina
nastalih tijekom druge polovice 19. stoljeæa i 20. stoljeæa, a
koji su u veæim kolièinama zateèeni u nekadašnjoj rapskoj
katedrali te u župnoj crkvi sv. Lucije u Banjolu. Iz ovoga
èlanka nisu izostavljeni zbog ''bezvrijednosti'', veæ
prvenstveno zbog strukture rada koji je, s obzirom na vrstu
publikacije u kojoj se objavljuje, trebao biti zadržan u što
manjem moguæem opsegu. Svakako treba naglasiti da se svi
dijelovi misnog ruha, bez obzira na starost ili stanje
oèuvanosti, moraju smatrati vrijednim proizvodima
umjetnièkog obrta i kao takvi brižno èuvati. Ovaj se prilog
poznavanju inventara rapskih crkava stoga ne objavljuje samo
u svjetlu novoga znanstvenog doprinosa, veæ i s nadom u
buðenje svijesti o znaèaju povijesnih tekstila i jaèanje interesa
za njihovim sustavnim istraživanjem.
PRILOG 1.
DAZd, Rapski bilježnici
65. Frane Dominis
Kutija 24, sv. 7/str. 2-2.v.
Adi 29 Giugno 1648 Indizione undecima
Sažetak
P R I L O Z I
Inventario delle robbe ritrovate nella sacrestia della Chiesa di
san Pietro in Valle sopra l'Isola d'Arbe di ragione dell
eccelentissima Procuratia di San Marco di Supra fatto ad
istantia del molto (?) Illustre Signor Marino Nimira a
interveniente di detta Eccelentissima Procuratia consegnate al
molto Reverendo Padre maestro Gierolimo Nimira Capellano
della Chiesa stessa, presenti il Reverendo don Antonio de
Dominis et il reverendo don Francesco Cuculich testimonij
chiamati et pregati et prima
Una tavola d'Albeo con la banca da sentar
Un oratorio d'albeo rotto
Un armer d'albeo rotto, e marzo (?) con la sua seradura et
chiave
Una pianetta di panno d'oro à opera vechia repelada con la
sua stola, et manipolo strazado
Un' altra pianetta di Damasso bianco, con stola, et manipolo
il tutto straciato
Un' altra pianetta di ferandina bianca senza manipolo et
stola tutta straciata
Un' altra pianetta di veludo rosso con fiori d' oro tutta
straciata ed la sua stola et senza manipolo
Un' altra pianetta di Damasso pauonazzo con stola, et
manipolo vechia
Un' altra pianetta di ferandina verde vechia con stola et
manipolo
Un' altra pianetta di Zambelotto turchin con croce rossa tutta
vechia et lacerata senza stola, et manipolo
Un' altra pianetta di Damasso negro con la stola, et
manipolo il tutto straciato
Un' altra pianetta di Damasso rosso con la stola et manipolo
il tutto vechio, et straciato
Un' altra pianetta di veludo rosso vechia straciata senza
stola, e manipolo
Una stola di Zambellotto rosso vechia
Un misal usado
Un' altro tutto straciato senza principiooUn Calice con la sua patena d' argento dorato ma p: il calice
e con il pedestal di rame dorato
Un corporal con la sua paletta, et un faciol da calice di velo
d oro vechio
Una pisside d'argento picola
Un vasetto di stagno per il oglio santo
Doi missaletti per la messa di morti
Tavaglie tre essistenti sopra l'altar tutte straciate, con un
antipendio di bedena verde vechio tutto straciato
Un sechieletto per il aspergies di rame
PRILOG 2.
DAZd, Rapski bilježnici
65. Frane Dominis
Kutija 24, sv. 11/str. 43.v.-44.
Adi 9. April 1663.
Ad instantia del Signor Mattio Galzigna, et Signor Nicolo
Bizza del Signor Marin ho stimato io Gerolimo Stanze (?)
480 UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
sartor le sotto nominate robbe cioe vesture Gielechi et
Greghette
Una vestura di damasso verde con il suo passaman d' oro
atorno lire novanta dico – L 90
Una vestura di veludo rizzo, con il diversi colori fondi zelo,
con li tre geloncini di sotto, et sopra il busto di su(…) (?) la
romanetta lire doi cento e novanta dico – L 290.
Una vestura di veludo rizzo , con diversi colori fondi bianco
tessudo con il filo d' argento et con la romanetta d' oro di
sotto lire cento e vinti – L 120
Una vestura di raso rosso ravamada tutta con raso zalo et
con li raccami d'argento (?) lire doicento – L 200
Una vestura di bedena paunazza con il suo pasaman d'oro
atorno la detta trenta sei dico – L 36
Una vestura di zambelotto nero con il suo passaman fiocado
largo lire trenta dico – L 30
Un Gieleco di Damasso paonazzo con il suo passaman d' oro
atorno il medesimo novanta dico – L 90
Un Gieleco di Damasso rosso con il suo passaman d' oro
atorno lire cento dico – L 100
Un Gieleco di damasso Latisin con il passaman d' oro lire
cinquanta dico – L 50
Un Gieleco di Damasso paonazzo con il suo passaman d' oro
lire settanta sei dico – L 76
Un Gieleco Latisin di Damasso novo con il suo passaman
atorno lire cento e dieci – L 110
Una greghetta di (…) in (?) sguardo con il diversi fiori
tesuta con oro e con passaman largo atorno d' oro lire cento
e trenta quattro – L 134
summa – L 1326
PRILOG 3.
DAZd, Rapski bilježnici
65. Frane Dominis
Kutija 24, sv. 12/str. 7.v.-9.v.
Adi 11 Giugno 1667
Inventario delle robbe ritrovate in Casa della quondam
signora Prudentia Marinelis fatto d' ordine et presenza delli
molto Reverendo Signor Padre Georgio Marinelis
Archidiacono et canonico et mistro Simon Abobus
comissarij testamentarij della signora Prudentia et prima in
Camera sopra la strada in conto (?) le case di Signori
Marinelis
Un Letto di noghera fornito di stramazzo pagiarizzo un paro
di lincioli, (…)
Una cassa d'albeo nella qual sono l'infrascritte robbe –
Camise da donna nove numero cinque
Un banca (…)
Lincili paro cinque
Un pavion di tella, vecchio
Un camisetto vecchio
Mantilli sette
Un altro paro di lincioli
Una camisa da huomo
Fioretto rosso brazza doi e mezo in circa
Un paro di manighe di damasso negro
Un ferariol di Zambelotto negro
Un altro paro di Lincioli
Una vestura di zardin di setta
Tovagliuoli numero trenta doi
Sugamani numero quattro
Intimelle para quattro
Un Bocal d'argento
Una manizza con otto bottoni d'oro smaltati
Una panizza con broche d' argento
Doi colli di perle à onza, uno con coralli, et l' altro con
perosini d'oro, Un collo di corralli
Una colanetta con un pendente
Un anello d' oro all' antica con pietra bianca
Un anello d' oro da bolo con arma Marinelis
Un altro anello d' oro con pietra bianca
Una corona di coralli con paternostro d' argento
Una britola con manigo d' avolio coperta d' argento
Anelli d' oro otto con dierse pietre, et doi vere
Una campanella d' argento da putto con altre bagatelle un
collo di perle numero settanta otto
Pironi d' argento quattro, et quattro cuchiari
Doi tazze d' argento
Un stuzetto con un piron e cuchiaro
Item un' altro cuchiaro
Un colli d' ambra negra con perosini d' oro
Un paro di rechini smaltadi con cinque perle per cadauno
Un anello d' oro con pietra verde, doi vere d' oro
Un Bozzoletto d' argento da tenir aghi
Un recchin smaltado, doi di picoli d' argento con doi meze
Lune picole
Scudi d' argento Venetiani trenta doi e mezo
Cechini numero vinti quattro, e mezzo, un dopion doppie tre
compresa una dana à me Nodaro, come santuario per il
Legato lasciato alle Santissime reliquie
Moneta bianca lire ottanta
…
Tella Padovana in pezzo, una cassa di noghera vesture tre
negre, quattro Gelechi, Passizze tre
Una cassa (?) vechia picola di panno pavonazzo con la fodra
strazada
Una cassa d' albeo vechia con l' infrascritte robbe –
Lincioli para nove, quattro mattazze di sedia grezza involte
in un mantil strazado
Mantili dieci, Camise da donna à meza vitta cinque
Mantili altri tre, de quali uno e strazado
Un Linciol strazado, camise strazade sei
Un' altro Linciol strazado , una camisa da huomo vecchia
Tavagliuoli tre, entimelle tre, doi cavezzi di canavazza noi,
una coltra nova
Sugamani tre, doi brazza di razza turchina
Una coltra di seda verde, doi cussini picoli di seda
481
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
oèekivalo se da æe njime obilovati i rapske crkve i samostani.
Tekstili koji su ovdje obraðeni su iznimno vrijedni proizvodi
vrhunskih europskih manufaktura, a ujedno lijepi predstavnici
razlièitih stilova koji su se u tekstilnoj umjetnosti izmijenili od
druge polovice 16. stoljeæa do poèetka 19. stoljeæa. No neke
vrste tkanina, kao ni tekstili odreðenih stilskih tipologija, na
Rabu ipak nisu saèuvani. Tako nemamo nijedan baršun ni
ganzo, kao ni nijednu svilu iz tzv. èipkastog razdoblja s
poèetka 18. stoljeæa. Isto tako, na èitavom su otoku
evidentirana samo dva vrijedna pluvijala te tek tri vrjednije
dalmatike, što zorno pokazuje koliko su, na žalost, rapske
crkve osiromašene u smislu oèuvanosti reprezentativnoga
povijesnog misnog ruha, odnosno koliko posljedice
dugoroènog zanemarivanja tih vrijednih umjetnina mogu biti
tragiène. Stoga ovaj rad ne bi trebao imati za cilj samo
poznavanje preostalih rapskih tekstilnih umjetnina i njihovo
predanije èuvanje u buduænosti, veæ i naglašavanje važnosti
hitne provedbe ovakvih istraživaèkih projekata i na svim
drugim podruèjima gdje se još uvijek može zateæi ova
vrijedna, a izrazito ugrožena baština.
U radu se donose rezultati istraživanja poduzetog u
svibnju 2009. godine, kada su s ciljem evidentiranja predmeta
izraðenih od vrijednih povijesnih tekstila obiðene sve crkve i
samostani na otoku Rabu. Nastoje se što detaljnije obraditi
tkanine nastale u razdoblju od posljednje èetvrtine 16. stoljeæa
do prve èetvrtine 19. stoljeæa, ne samo u dekorativnom veæ i u
izvedbenom (tehnièkom) smislu. Ovdje nisu obraðeni oni
dijelovi misnog ruha èijim je svilama, na žalost, nestruènim
''restauratorskim'' zahvatima uvelike izmijenjen izvorni
izgled. To se prvenstveno odnosi na postupak gustog strojnog
prošivanja kojim je gotovo do potpune neprepoznatljivosti
narušen izgled više veluma za kalež koji se èuvaju u sakristiji
nadžupne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu.
Ujedno nisu predstavljeno ni misno ruho izraðeno od tkanina
nastalih tijekom druge polovice 19. stoljeæa i 20. stoljeæa, a
koji su u veæim kolièinama zateèeni u nekadašnjoj rapskoj
katedrali te u župnoj crkvi sv. Lucije u Banjolu. Iz ovoga
èlanka nisu izostavljeni zbog ''bezvrijednosti'', veæ
prvenstveno zbog strukture rada koji je, s obzirom na vrstu
publikacije u kojoj se objavljuje, trebao biti zadržan u što
manjem moguæem opsegu. Svakako treba naglasiti da se svi
dijelovi misnog ruha, bez obzira na starost ili stanje
oèuvanosti, moraju smatrati vrijednim proizvodima
umjetnièkog obrta i kao takvi brižno èuvati. Ovaj se prilog
poznavanju inventara rapskih crkava stoga ne objavljuje samo
u svjetlu novoga znanstvenog doprinosa, veæ i s nadom u
buðenje svijesti o znaèaju povijesnih tekstila i jaèanje interesa
za njihovim sustavnim istraživanjem.
PRILOG 1.
DAZd, Rapski bilježnici
65. Frane Dominis
Kutija 24, sv. 7/str. 2-2.v.
Adi 29 Giugno 1648 Indizione undecima
Sažetak
P R I L O Z I
Inventario delle robbe ritrovate nella sacrestia della Chiesa di
san Pietro in Valle sopra l'Isola d'Arbe di ragione dell
eccelentissima Procuratia di San Marco di Supra fatto ad
istantia del molto (?) Illustre Signor Marino Nimira a
interveniente di detta Eccelentissima Procuratia consegnate al
molto Reverendo Padre maestro Gierolimo Nimira Capellano
della Chiesa stessa, presenti il Reverendo don Antonio de
Dominis et il reverendo don Francesco Cuculich testimonij
chiamati et pregati et prima
Una tavola d'Albeo con la banca da sentar
Un oratorio d'albeo rotto
Un armer d'albeo rotto, e marzo (?) con la sua seradura et
chiave
Una pianetta di panno d'oro à opera vechia repelada con la
sua stola, et manipolo strazado
Un' altra pianetta di Damasso bianco, con stola, et manipolo
il tutto straciato
Un' altra pianetta di ferandina bianca senza manipolo et
stola tutta straciata
Un' altra pianetta di veludo rosso con fiori d' oro tutta
straciata ed la sua stola et senza manipolo
Un' altra pianetta di Damasso pauonazzo con stola, et
manipolo vechia
Un' altra pianetta di ferandina verde vechia con stola et
manipolo
Un' altra pianetta di Zambelotto turchin con croce rossa tutta
vechia et lacerata senza stola, et manipolo
Un' altra pianetta di Damasso negro con la stola, et
manipolo il tutto straciato
Un' altra pianetta di Damasso rosso con la stola et manipolo
il tutto vechio, et straciato
Un' altra pianetta di veludo rosso vechia straciata senza
stola, e manipolo
Una stola di Zambellotto rosso vechia
Un misal usado
Un' altro tutto straciato senza principiooUn Calice con la sua patena d' argento dorato ma p: il calice
e con il pedestal di rame dorato
Un corporal con la sua paletta, et un faciol da calice di velo
d oro vechio
Una pisside d'argento picola
Un vasetto di stagno per il oglio santo
Doi missaletti per la messa di morti
Tavaglie tre essistenti sopra l'altar tutte straciate, con un
antipendio di bedena verde vechio tutto straciato
Un sechieletto per il aspergies di rame
PRILOG 2.
DAZd, Rapski bilježnici
65. Frane Dominis
Kutija 24, sv. 11/str. 43.v.-44.
Adi 9. April 1663.
Ad instantia del Signor Mattio Galzigna, et Signor Nicolo
Bizza del Signor Marin ho stimato io Gerolimo Stanze (?)
480 UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
sartor le sotto nominate robbe cioe vesture Gielechi et
Greghette
Una vestura di damasso verde con il suo passaman d' oro
atorno lire novanta dico – L 90
Una vestura di veludo rizzo, con il diversi colori fondi zelo,
con li tre geloncini di sotto, et sopra il busto di su(…) (?) la
romanetta lire doi cento e novanta dico – L 290.
Una vestura di veludo rizzo , con diversi colori fondi bianco
tessudo con il filo d' argento et con la romanetta d' oro di
sotto lire cento e vinti – L 120
Una vestura di raso rosso ravamada tutta con raso zalo et
con li raccami d'argento (?) lire doicento – L 200
Una vestura di bedena paunazza con il suo pasaman d'oro
atorno la detta trenta sei dico – L 36
Una vestura di zambelotto nero con il suo passaman fiocado
largo lire trenta dico – L 30
Un Gieleco di Damasso paonazzo con il suo passaman d' oro
atorno il medesimo novanta dico – L 90
Un Gieleco di Damasso rosso con il suo passaman d' oro
atorno lire cento dico – L 100
Un Gieleco di damasso Latisin con il passaman d' oro lire
cinquanta dico – L 50
Un Gieleco di Damasso paonazzo con il suo passaman d' oro
lire settanta sei dico – L 76
Un Gieleco Latisin di Damasso novo con il suo passaman
atorno lire cento e dieci – L 110
Una greghetta di (…) in (?) sguardo con il diversi fiori
tesuta con oro e con passaman largo atorno d' oro lire cento
e trenta quattro – L 134
summa – L 1326
PRILOG 3.
DAZd, Rapski bilježnici
65. Frane Dominis
Kutija 24, sv. 12/str. 7.v.-9.v.
Adi 11 Giugno 1667
Inventario delle robbe ritrovate in Casa della quondam
signora Prudentia Marinelis fatto d' ordine et presenza delli
molto Reverendo Signor Padre Georgio Marinelis
Archidiacono et canonico et mistro Simon Abobus
comissarij testamentarij della signora Prudentia et prima in
Camera sopra la strada in conto (?) le case di Signori
Marinelis
Un Letto di noghera fornito di stramazzo pagiarizzo un paro
di lincioli, (…)
Una cassa d'albeo nella qual sono l'infrascritte robbe –
Camise da donna nove numero cinque
Un banca (…)
Lincili paro cinque
Un pavion di tella, vecchio
Un camisetto vecchio
Mantilli sette
Un altro paro di lincioli
Una camisa da huomo
Fioretto rosso brazza doi e mezo in circa
Un paro di manighe di damasso negro
Un ferariol di Zambelotto negro
Un altro paro di Lincioli
Una vestura di zardin di setta
Tovagliuoli numero trenta doi
Sugamani numero quattro
Intimelle para quattro
Un Bocal d'argento
Una manizza con otto bottoni d'oro smaltati
Una panizza con broche d' argento
Doi colli di perle à onza, uno con coralli, et l' altro con
perosini d'oro, Un collo di corralli
Una colanetta con un pendente
Un anello d' oro all' antica con pietra bianca
Un anello d' oro da bolo con arma Marinelis
Un altro anello d' oro con pietra bianca
Una corona di coralli con paternostro d' argento
Una britola con manigo d' avolio coperta d' argento
Anelli d' oro otto con dierse pietre, et doi vere
Una campanella d' argento da putto con altre bagatelle un
collo di perle numero settanta otto
Pironi d' argento quattro, et quattro cuchiari
Doi tazze d' argento
Un stuzetto con un piron e cuchiaro
Item un' altro cuchiaro
Un colli d' ambra negra con perosini d' oro
Un paro di rechini smaltadi con cinque perle per cadauno
Un anello d' oro con pietra verde, doi vere d' oro
Un Bozzoletto d' argento da tenir aghi
Un recchin smaltado, doi di picoli d' argento con doi meze
Lune picole
Scudi d' argento Venetiani trenta doi e mezo
Cechini numero vinti quattro, e mezzo, un dopion doppie tre
compresa una dana à me Nodaro, come santuario per il
Legato lasciato alle Santissime reliquie
Moneta bianca lire ottanta
…
Tella Padovana in pezzo, una cassa di noghera vesture tre
negre, quattro Gelechi, Passizze tre
Una cassa (?) vechia picola di panno pavonazzo con la fodra
strazada
Una cassa d' albeo vechia con l' infrascritte robbe –
Lincioli para nove, quattro mattazze di sedia grezza involte
in un mantil strazado
Mantili dieci, Camise da donna à meza vitta cinque
Mantili altri tre, de quali uno e strazado
Un Linciol strazado, camise strazade sei
Un' altro Linciol strazado , una camisa da huomo vecchia
Tavagliuoli tre, entimelle tre, doi cavezzi di canavazza noi,
una coltra nova
Sugamani tre, doi brazza di razza turchina
Una coltra di seda verde, doi cussini picoli di seda
481
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
Un mantil, una felzada di razza, una vestura di razza
pavonazza
Una casseta d' albeo depenta con l' infrascritte robbe –
Tovaglioli sei, pironi d' argento otto, et un cuchiaro
Una caviola, con un stramazzo, pagiarizzo, doi lincioli una
coltra cavezal di piuma, et un paro di cussini coll' entimelle
un casson fiuman
Sopra il solaro superiore della detta camera si sono travate l'
infrascritte robbe, et prima –
Una pezza di tella grossa fatta in Arbe
Piatti di peltre tre grandi e picoli, compresa una mezoliera
pur di peltre, pesano con una lumetta d' otton , XXX 46, Un
fero di pescar
Piatti di maolica da tovagliol numero trenta doi
Piatti fondi di picoli vinti doi, detti piu grandi sei
Piatti di maolica da tovagliol depenti sei
Sotto coppe di maiolica tre, Piatti grandi di
…………………. doi cadini di maiolica un'
PRILOG 4.
DAZd, Rapski bilježnici
65. Frane Dominis
Kutija 24, sv. 13/str. 1-3.v.
Adi 23 Febraro 1668 Indizione sesta
Inventario delle robbe essistenti in Casa del molto
Reverendo padre Marino Pulisanich et dell
del quondam signor fatto all instantia delle parti sudette.
Presenti presenti li Reverendi Reverendi padre (prete) Marin
de Mari et Antonio Calochira testimonij chiamati, et pregati,
et
Ferarioli tre, uno di panno, l'altro di samito, et il terzo di
(…)
Tre paro di braghesse, doi di sarza beretina, et il terzo di
camoza
Velade tre, una di panno beretin, l' altra di sarza beretina et
la terza di samito negro
Quattro ziponi, uno di sarpa beretina, l' altro di samito
negro, il terzo di sarza negra, et il quarto di camoza
Doi para di calze di seda, uno paonazzo, et l'altro à onda de
mar
Sei Gelechi, uno di raso verde, l'altro di raso zalo, terzo di
raso rosso, il quarto di raso turchin, il quinto di Damasco
paonazzo, et il sesto di damasco vivado, sopra il zalo e la
romanetta d argento, et sopra tre altri d' oro è doi altri con
romanetta di seda
Doi gelechi di zambelotto, uno rosso et l'altro verde
Una vestura di Grogran (…)ado, con passaman di seda
Un' altra di grogran zalo deltagaiada
Un' altra di samito naranzado deltagiado
Un' altra di zambelotto rosso senza (…)
Un' altra di grogran rosso, con il suo deltagio
Un' altra di bedema turchin col deltaggio
Un' altra di bedema verde deltagiada
Dodeci tovaglioli lavorati Item altri schietti al numero di
vinti
Manoali novi doi, ordinarij et usati quattro
Lincioli sutili para doi con il suou merli
Un' altro paro di lincioli ordinarij schietti
Camise da donna sette, doi di renso, una di Ca(…) et quattro
di tella
Intimelle, tre con lavoriero grande, et una picola con lavorier
Altre schiette, et usate para doi
Camise da huomo di tella usada cinque
Sugamani otto ordinarij usati
Lincioletti doi, uno di renso, et l' altro di tella con merli
(…)
Una vestura di sarpa di seda verde, con romanetta d' oro
Una vestura di sarpa di seda paonazza, con romanetta d' oro
Un' altra vestura di samito di seda zalo, con romanette d'
argento
Un' altra vestura di tabin fondi turchin à fiori, con romanetta
d' oro
Un' altra vestura di Damasco rosso con romanetta d' oro
Un' altra vestura d' ormesin ganzante con romanetta d'
argento
Un' altra vestura di samito di lana rosso deltagiado
Un Geleco di Damasco rosso guarnito di romanetta d' oro
Un'altro Geleco di Damasco verde guarnito con romanetta d'
oro
Un'altro Geleco di Damasco turchin guarnito con romanetta
d' oro
Un'altro Geleco di tabin fondi turchin à fiori guarnito con
romanetta d' oro
Un'altro Geleco di Damasco zalo guarnito con romanetta d'
argento
Camisse di donna dodeci, con suoi cavezzi
PRILOG 5.
DAZd, Rapski bilježnici
65. Frane Dominis
Kutija 24, sv. 15/str. 32.v.-33.
Adi 12 Genaro 1674
Robbe stimate in dotte del signor Capitano Nicolo Colich
alla sua fiola Cattarina et moglie de mistro Francesco Sepich
portate in dotte al medesimo mistro Francesco Sepich le
qual robbe furono stimate dalle Reverende Reverende
monache di Santa Giustina, le quall anco se sottoscriverano
Doi vesture una rossa altra (…) ducatti vinti – L – 120
Una vestura paonazza lire quaranta – L – 40
Un Camisotto di Cambro lire quaranta – L – 40
Un' altro Camisotto di tella chiara lire vinti quattro – L – 24
Camise tre di Cambro tutte duvatti dodeci lire settanta doi –
482
L – 72
Una traversa con striche (…) lire quaranta – L – 40
Un' altra traversa di seda lire quindeci – L – 15
Doi traverse di tella chiara lire vinti quattro – L – 24
Un sugaman di tella Padovana con il suo lavor lire dodeci –
L 12
Uno sugaman di … con merli qrandi lire dicotto – L – 18
Una traversa lire nove di setta val – L – 9
Un paro di (…) con ili suo lavor lire novanta – L – 90
Un paro di intimelle con il suo lavor atorno lire dicotto val –
L – 18
Doi cussini lire otto val – L – 8
Meza dozena di Tavaglioli lire quindeci val – L – 14
Un mantil da Tavola testudo con bombaso lire quindeci val –
L – 15
Un altro mantil da tavola lire dodeci val – L – 12
Un faciol di Cambrà lire sei val – L – 6
Una vestura zala di bedena fina lire sessanta val – L – 60
Brazza tre
Un Gelero di bambin con il suo sangallo sotto senza la
romanetta lire trenta quattro val – L – 34
Una Greghetta di veludo Rizzo verde solo il veludo senza
passaman et (…) cordella et fattura lire trenta val – L – 30
Un paro d manini d'oro furono stimate da Carlo Montegan
orese lire doi cento e quaranta val – L – 240oUn colo di perle con perosini d' oro n. 19 lire valutate le
dette perle – L – 60
Un paro di rechini con piroli tre per ogni rechin val lire
trenta – L – 30
Aghi d'argento indorati grandi quattro et mezani undeci
importano lire vinti tre val – L – 2
Una cassa di noghera grand lire quaranta val – L – 40
Io Gerolimo Stanze ho stimato alquante robbe in questa
stima cosi reccercato dal Signor Capitano Nicolo Collich e
dal mistro Francesco Sepich, et parte le Reverende
Reverende madre di anta Giustina le quali anco se
sottoscriverano
Sor Vittoria Marinelis
Sor Gerolima Colich
Bologna, pp. 458.
AA.VV. (1991): Jacopo Linussio. Arte e Impresa nel
Settecento in Carnia, Udine, pp. 198.
ACKERMANN, H. C. (2000): Seidengewebe des 18.
Jahrhunderts I – Bizarre Seiden, Riggisberg, pp. 440.
BANIÆ, S. (2008): Misno ruho i liturgijsko srebro 17. i
18. stoljeæa u posjedu župe Uznesenja Blažene Djevice Marije
na otoku Ravi, Otok Rava, Zadar, pp. 407-421.
BERTONE, M. B. (1991): Paramenti sacri di Ovaro,
Udine, pp. 62.
LITERATURA
BOCCHERINI, T. (1993): Il motivo ''a mazze''.
Origine e sviluppo di una tipologia destinata al settore
abbigliamento, u: BOCCHERINI, T. – MARABELLI, P.,
''Sopra ogni sorte di drapperia…'' Tipologie decorativi e
tecniche tessili nella produzione fiorentina del Cinquecento e
Seicento, Firenze, pp. 111.
BUSS, C. (1990) : Il disegno a meandro nelle sete
broccate 1745 – 1775. Dalla Collezione di Tessuti antichi
Ermenegildo Zegna, Milano, pp. 130.
BUSS, C. (1992): Seta, oro e argento. Le sete operate
del XVIII secolo, Milano, pp. 159.
CANTELLI, G. (2000): Magnificenza nell'arte tessile
della Sicilia centro-meridionale. Ricami, sete e broccati delle
Diocesi di Caltanissetta e Piazza Armerina, Vol. II, Palermo,
pp. 827.
CATALDI GALLO, M. (2001) : Arte e lusso della seta
a Genova dal '500 al '700, Torino – Londra, pp. 271.
CARMIGNANI, M. (2005): Tessuti, ricami e merletti
in Italia. Dal Rinascimento a Liberty, Milano, pp. 357.
CENTONZA, C. (2008): Le corrispondenze
decorative fra tessili e corami nelle dimore del XVI e XVII
secolo, Jacquard 62, 25-31.
CIARDI DUPRÉ DAL POGGETTO, M. G. (1989): Le
collezioni di Palazzo Mosca a Pesaro. Tessuti e merletti,
Modena, pp. 133.
CIATTI, M. (1994): ''Drappi, velluti, taffettà et altre
cose''. Antichi tessuti a Siena e nel suo territorio, Siena, pp.
267.
CUOGHI CONSTANTINI, M., SILVESTRI, I.
(2010): La Collezione Gandini. Tessuti del Medioevo e del
Rinascimento, Bologna, pp. 458.
ÈORALIÆ, L. (2002): Prilog životopisu rapskog
biskupa Petra Gaudencija (1636.-1663.), Vjesnik Državnog
arhiva u Rijeci 43-44, Rijeka, pp. 75-89.
ÈORALIÆ, L. (2003a): Iz crkvene prošlosti otoka Raba
– tragom inventara crkve sv. Petra u Supetarskoj Drazi, Pro
historia croatica 1 – Zbornik uz 70. obljetnicu života Dragutina
Pavlièeviæa, Zagreb, pp. 127-135.
ÈORALIÆ, L. (2003b): Iz crkvene prošlosti otoka
Raba – inventar crkve sv. Ivana Evanðelista (1784. god.),
Problemi sjevernog Jadrana 8, 107-116.
ÈORALIÆ, L. (2003c): Prilog životopisu rapskog
biskupa Blaža Sidinea (1567.-1583.), Radovi Zavoda
povijesnih znanosti HAZU u Zadru, 45, 137-151.
DAVANZO POLI, D. (1981): Il tessuto d'arte tra la
fine del sec. XVII e la fine del sec. XVIII. Attraverso i
paramenti della Magnifica Comunità di Este, u: La Magnifica
Comunità di Este nella dialettica religiosa e civile. Beni storico
– artistici di proprietà comunale, pp. 39-41.
DAVANZO POLI, D. (1991a): La collezione Cini dei
Musei Civici Veneziani: Tessuti antichi, Venezia, pp. 191.
DAVANZO POLI, D. (1991b) : I paramenti sacri, u: Il
Duomo di Santa Maria in Colle di Bassano del Grappa,
Bassano del Grappa, pp. 141 – 145.
DAVANZO POLI, D. (1993): Le veste dei simulacri, u:
PAGNOZZATO, R. Madonne della Laguna. Simulacri ''da
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
Un mantil, una felzada di razza, una vestura di razza
pavonazza
Una casseta d' albeo depenta con l' infrascritte robbe –
Tovaglioli sei, pironi d' argento otto, et un cuchiaro
Una caviola, con un stramazzo, pagiarizzo, doi lincioli una
coltra cavezal di piuma, et un paro di cussini coll' entimelle
un casson fiuman
Sopra il solaro superiore della detta camera si sono travate l'
infrascritte robbe, et prima –
Una pezza di tella grossa fatta in Arbe
Piatti di peltre tre grandi e picoli, compresa una mezoliera
pur di peltre, pesano con una lumetta d' otton , XXX 46, Un
fero di pescar
Piatti di maolica da tovagliol numero trenta doi
Piatti fondi di picoli vinti doi, detti piu grandi sei
Piatti di maolica da tovagliol depenti sei
Sotto coppe di maiolica tre, Piatti grandi di
…………………. doi cadini di maiolica un'
PRILOG 4.
DAZd, Rapski bilježnici
65. Frane Dominis
Kutija 24, sv. 13/str. 1-3.v.
Adi 23 Febraro 1668 Indizione sesta
Inventario delle robbe essistenti in Casa del molto
Reverendo padre Marino Pulisanich et dell
del quondam signor fatto all instantia delle parti sudette.
Presenti presenti li Reverendi Reverendi padre (prete) Marin
de Mari et Antonio Calochira testimonij chiamati, et pregati,
et
Ferarioli tre, uno di panno, l'altro di samito, et il terzo di
(…)
Tre paro di braghesse, doi di sarza beretina, et il terzo di
camoza
Velade tre, una di panno beretin, l' altra di sarza beretina et
la terza di samito negro
Quattro ziponi, uno di sarpa beretina, l' altro di samito
negro, il terzo di sarza negra, et il quarto di camoza
Doi para di calze di seda, uno paonazzo, et l'altro à onda de
mar
Sei Gelechi, uno di raso verde, l'altro di raso zalo, terzo di
raso rosso, il quarto di raso turchin, il quinto di Damasco
paonazzo, et il sesto di damasco vivado, sopra il zalo e la
romanetta d argento, et sopra tre altri d' oro è doi altri con
romanetta di seda
Doi gelechi di zambelotto, uno rosso et l'altro verde
Una vestura di Grogran (…)ado, con passaman di seda
Un' altra di grogran zalo deltagaiada
Un' altra di samito naranzado deltagiado
Un' altra di zambelotto rosso senza (…)
Un' altra di grogran rosso, con il suo deltagio
Un' altra di bedema turchin col deltaggio
Un' altra di bedema verde deltagiada
Dodeci tovaglioli lavorati Item altri schietti al numero di
vinti
Manoali novi doi, ordinarij et usati quattro
Lincioli sutili para doi con il suou merli
Un' altro paro di lincioli ordinarij schietti
Camise da donna sette, doi di renso, una di Ca(…) et quattro
di tella
Intimelle, tre con lavoriero grande, et una picola con lavorier
Altre schiette, et usate para doi
Camise da huomo di tella usada cinque
Sugamani otto ordinarij usati
Lincioletti doi, uno di renso, et l' altro di tella con merli
(…)
Una vestura di sarpa di seda verde, con romanetta d' oro
Una vestura di sarpa di seda paonazza, con romanetta d' oro
Un' altra vestura di samito di seda zalo, con romanette d'
argento
Un' altra vestura di tabin fondi turchin à fiori, con romanetta
d' oro
Un' altra vestura di Damasco rosso con romanetta d' oro
Un' altra vestura d' ormesin ganzante con romanetta d'
argento
Un' altra vestura di samito di lana rosso deltagiado
Un Geleco di Damasco rosso guarnito di romanetta d' oro
Un'altro Geleco di Damasco verde guarnito con romanetta d'
oro
Un'altro Geleco di Damasco turchin guarnito con romanetta
d' oro
Un'altro Geleco di tabin fondi turchin à fiori guarnito con
romanetta d' oro
Un'altro Geleco di Damasco zalo guarnito con romanetta d'
argento
Camisse di donna dodeci, con suoi cavezzi
PRILOG 5.
DAZd, Rapski bilježnici
65. Frane Dominis
Kutija 24, sv. 15/str. 32.v.-33.
Adi 12 Genaro 1674
Robbe stimate in dotte del signor Capitano Nicolo Colich
alla sua fiola Cattarina et moglie de mistro Francesco Sepich
portate in dotte al medesimo mistro Francesco Sepich le
qual robbe furono stimate dalle Reverende Reverende
monache di Santa Giustina, le quall anco se sottoscriverano
Doi vesture una rossa altra (…) ducatti vinti – L – 120
Una vestura paonazza lire quaranta – L – 40
Un Camisotto di Cambro lire quaranta – L – 40
Un' altro Camisotto di tella chiara lire vinti quattro – L – 24
Camise tre di Cambro tutte duvatti dodeci lire settanta doi –
482
L – 72
Una traversa con striche (…) lire quaranta – L – 40
Un' altra traversa di seda lire quindeci – L – 15
Doi traverse di tella chiara lire vinti quattro – L – 24
Un sugaman di tella Padovana con il suo lavor lire dodeci –
L 12
Uno sugaman di … con merli qrandi lire dicotto – L – 18
Una traversa lire nove di setta val – L – 9
Un paro di (…) con ili suo lavor lire novanta – L – 90
Un paro di intimelle con il suo lavor atorno lire dicotto val –
L – 18
Doi cussini lire otto val – L – 8
Meza dozena di Tavaglioli lire quindeci val – L – 14
Un mantil da Tavola testudo con bombaso lire quindeci val –
L – 15
Un altro mantil da tavola lire dodeci val – L – 12
Un faciol di Cambrà lire sei val – L – 6
Una vestura zala di bedena fina lire sessanta val – L – 60
Brazza tre
Un Gelero di bambin con il suo sangallo sotto senza la
romanetta lire trenta quattro val – L – 34
Una Greghetta di veludo Rizzo verde solo il veludo senza
passaman et (…) cordella et fattura lire trenta val – L – 30
Un paro d manini d'oro furono stimate da Carlo Montegan
orese lire doi cento e quaranta val – L – 240oUn colo di perle con perosini d' oro n. 19 lire valutate le
dette perle – L – 60
Un paro di rechini con piroli tre per ogni rechin val lire
trenta – L – 30
Aghi d'argento indorati grandi quattro et mezani undeci
importano lire vinti tre val – L – 2
Una cassa di noghera grand lire quaranta val – L – 40
Io Gerolimo Stanze ho stimato alquante robbe in questa
stima cosi reccercato dal Signor Capitano Nicolo Collich e
dal mistro Francesco Sepich, et parte le Reverende
Reverende madre di anta Giustina le quali anco se
sottoscriverano
Sor Vittoria Marinelis
Sor Gerolima Colich
Bologna, pp. 458.
AA.VV. (1991): Jacopo Linussio. Arte e Impresa nel
Settecento in Carnia, Udine, pp. 198.
ACKERMANN, H. C. (2000): Seidengewebe des 18.
Jahrhunderts I – Bizarre Seiden, Riggisberg, pp. 440.
BANIÆ, S. (2008): Misno ruho i liturgijsko srebro 17. i
18. stoljeæa u posjedu župe Uznesenja Blažene Djevice Marije
na otoku Ravi, Otok Rava, Zadar, pp. 407-421.
BERTONE, M. B. (1991): Paramenti sacri di Ovaro,
Udine, pp. 62.
LITERATURA
BOCCHERINI, T. (1993): Il motivo ''a mazze''.
Origine e sviluppo di una tipologia destinata al settore
abbigliamento, u: BOCCHERINI, T. – MARABELLI, P.,
''Sopra ogni sorte di drapperia…'' Tipologie decorativi e
tecniche tessili nella produzione fiorentina del Cinquecento e
Seicento, Firenze, pp. 111.
BUSS, C. (1990) : Il disegno a meandro nelle sete
broccate 1745 – 1775. Dalla Collezione di Tessuti antichi
Ermenegildo Zegna, Milano, pp. 130.
BUSS, C. (1992): Seta, oro e argento. Le sete operate
del XVIII secolo, Milano, pp. 159.
CANTELLI, G. (2000): Magnificenza nell'arte tessile
della Sicilia centro-meridionale. Ricami, sete e broccati delle
Diocesi di Caltanissetta e Piazza Armerina, Vol. II, Palermo,
pp. 827.
CATALDI GALLO, M. (2001) : Arte e lusso della seta
a Genova dal '500 al '700, Torino – Londra, pp. 271.
CARMIGNANI, M. (2005): Tessuti, ricami e merletti
in Italia. Dal Rinascimento a Liberty, Milano, pp. 357.
CENTONZA, C. (2008): Le corrispondenze
decorative fra tessili e corami nelle dimore del XVI e XVII
secolo, Jacquard 62, 25-31.
CIARDI DUPRÉ DAL POGGETTO, M. G. (1989): Le
collezioni di Palazzo Mosca a Pesaro. Tessuti e merletti,
Modena, pp. 133.
CIATTI, M. (1994): ''Drappi, velluti, taffettà et altre
cose''. Antichi tessuti a Siena e nel suo territorio, Siena, pp.
267.
CUOGHI CONSTANTINI, M., SILVESTRI, I.
(2010): La Collezione Gandini. Tessuti del Medioevo e del
Rinascimento, Bologna, pp. 458.
ÈORALIÆ, L. (2002): Prilog životopisu rapskog
biskupa Petra Gaudencija (1636.-1663.), Vjesnik Državnog
arhiva u Rijeci 43-44, Rijeka, pp. 75-89.
ÈORALIÆ, L. (2003a): Iz crkvene prošlosti otoka Raba
– tragom inventara crkve sv. Petra u Supetarskoj Drazi, Pro
historia croatica 1 – Zbornik uz 70. obljetnicu života Dragutina
Pavlièeviæa, Zagreb, pp. 127-135.
ÈORALIÆ, L. (2003b): Iz crkvene prošlosti otoka
Raba – inventar crkve sv. Ivana Evanðelista (1784. god.),
Problemi sjevernog Jadrana 8, 107-116.
ÈORALIÆ, L. (2003c): Prilog životopisu rapskog
biskupa Blaža Sidinea (1567.-1583.), Radovi Zavoda
povijesnih znanosti HAZU u Zadru, 45, 137-151.
DAVANZO POLI, D. (1981): Il tessuto d'arte tra la
fine del sec. XVII e la fine del sec. XVIII. Attraverso i
paramenti della Magnifica Comunità di Este, u: La Magnifica
Comunità di Este nella dialettica religiosa e civile. Beni storico
– artistici di proprietà comunale, pp. 39-41.
DAVANZO POLI, D. (1991a): La collezione Cini dei
Musei Civici Veneziani: Tessuti antichi, Venezia, pp. 191.
DAVANZO POLI, D. (1991b) : I paramenti sacri, u: Il
Duomo di Santa Maria in Colle di Bassano del Grappa,
Bassano del Grappa, pp. 141 – 145.
DAVANZO POLI, D. (1993): Le veste dei simulacri, u:
PAGNOZZATO, R. Madonne della Laguna. Simulacri ''da
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
vestire'' dei secoli XIV – XIX, Roma, pp. 121-139.
DAVANZO POLI, D. (1994): Tessuti antichi: tessuti –
abbigliamento – merletti – ricami. Secoli XIV – XIX, Treviso,
pp. 350.
DAVANZO POLI, D., MORONATO, S. (1994): Le
stoffe dei Veneziani, Venezia, pp. 180.
DAVANZO POLI, D. (1995): Basilica del Santo. I
tessuti, Padova, pp. 178.
DAVANZO POLI, D. (2006): I reperti tessili di Gnaliæ,
u: The heritage of the Serenissima – the presentation of the
architectural and archeological remains of the Venetian
Republic. Proceedings of the international conference Izola –
Venezia 4.-9.11.2005, Koper, 98-99.
DAVANZO POLI, D. (2008): Le collezioni della
Fondazione di Venezia. I tessili Fortuny di Oriente e
Occidente, Torino, pp. 453.
DEMORI STANIÈIÆ, Z. (2009) : Antependij iz
radionice Guardi u Trogiru, u : CVETNIÆ, S., PELC, M.,
PREMERL, D. (ur.) : Sic ars deprenditur arte : zbornik u èast
Vladimira Markoviæa, Zagreb, pp. 147-156.
DEVOTI, D., ROMANO, G. (1981): Tessuti antichi
nelle chiese di Arona, Torino, pp. 251.
DEVOTI, D. (1989) : La seta. Tesori di un'antica arte
lucchese. Produzione tessile a Lucca dal XIII al XVII secolo,
Lucca, pp. 79.
DEVOTI, D., DIGILIO, D., PRIMERANO, D. (1999):
Vesti liturgiche e frammenti tessili nella raccolta del Museo
Diocesano Tridentino, Trento, pp. 239.
DURIAN RESS, S. (1991): Textilien Sammlung
Bernheimer. Paramente 15.-19. Jahrhundert, München, pp.
343.
ERICANI, G., FRATTAROLI, P. (1993): Tessuti nel
Veneto. Venezia e la Terraferma, Verona, pp. 570.
FIORI F. (2009): Il Museo d'Arte Religiosa a Oleggio
(Novara) e alcuni tessili dal XVI al XIX secolo, Jacquard, pp.
6-10.
FLURY LEMBERG, M. (1988): Textile conservation
and research – a documentation of the textile department on
the occasion of the twentieth anniversary of the Abegg
Foundation, Bern, pp. 532.
GANZER, G. (1986): Jacopo Linussio. Un manager
del Settecento, Udine, pp. 119.
GANZER, G. (1987): Tesori d'arte in Carnia.
Paramenti sacri e tradizione tessile, Pordenone, pp. 200.
GEROMEL PAULETTI, A. (1997): Le stoffe degli
Abati. Tessuti e paramenti sacri dell'antica Abbazia di
Monastier e dei territori della Serenissima, Treviso, pp. 95.
HAN, V. (1956): Upotreba dekorativne kože u
renesansnom Dubrovniku, Anali Historijskog instituta u
Dubrovniku IV - V, Dubrovnik, pp. 245-267.
IVOŠ, J. (1999): Liturgijska odjeæa franjevaca, u:
MIRKOVIÆ, M. (ur.): Mir i dobro – umjetnièko i kulturno
naslijeðe Hrvatske franjevaèke provincije sv. Æirila i Metoda,
Zagreb, pp. 303-313.
JOLLY, A. (2002): Seidengewebe des 18. Jahrhunderts
II – Naturalismus, Riggisberg, pp. 432.
KAMENOV, K. (2011) : Gospa od Ružarija -
kataloška jedinica, u : FISKOVIÆ, I. (ur.) : Dominikanci u
Hrvatskoj, Zagreb, pp. 399-400.
KATALOG (2006) : Brodolom kod Gnaliæa, Biograd
na moru, pp.79
MARKOWSKY, B . (1976) : Europä i sche
seidengewebe des 13.-18. Jahrhunderts, Köln, pp. 463.
ORSI LANDINI, R. (1999): Il velluto da
abbigliamento. Il rinnovamento del disegno, u : ORSI
LANDINI, R., Velluti e Moda tra XV e XVII secolo, Milano,
57-72.
ORSI LANDINI, R. (2004): I tesori salvati di
Montecassino. Antichi tessuti e paramenti sacri, Pescara, pp.
151.
PAGNOZZATO, R. (2003): Donne, Madonne, Dee.
Abito sacro e riti di vestizione, gioello votivo, ''vestitrici'': un
itinerario antropologico in area lagunare veneta, Padova, pp.
313.
PERI, P. (1984): ''Mantellini'' settecenteschi della SS.
Annunziata di Firenze, u: I tessili antichi e il loro uso:
testimonianze sui centri di produzione in Italia, lessici, ricerca
documentaria e metodologica, Torino, pp. 11-23.
PERI, P. (1995): Evoluzione stilistica e tecnica di
tessuti e ricami, u: CASSIANO, A., Il Barocco a Lecce e nel
Salento, Roma, pp. 235-246.
PERINÈIÆ, T. (2004): Rapska biskupija u vizitaciji
Agustina Valiera 1579. godine, magistarski rad, Zagreb, pp.
105.
PETRICIOLI, S. (1974) : Kulturno-historijsko
znaèenje hidroarheološkog nalaza kod Gnaliæa, u : Zbornik
Zadarsko otoèje, Zadar, pp. 71-78.
POLONIJO, M. (1938): Najstariji saèuvani inventari
bivše stolne crkve u Rabu, Croatia sacra. Arkiv za crkvenu
povijest Hrvata 15-16, Zagreb, pp. 59-72.
RADAUŠ RIBARIÆ, J. (1993): Oko obièaja
odijevanja kipova B.D.Marije, Kaèiæ 25, Split, pp. 545-557.
RIBEZZI, T., LUNAZZI MANSI, M. (1999): Tessuti
antichi, Trieste, pp. 95.
ROTHSTEIN, N. (1990): Silk Designs of the
Eighteenth Century in the Collection of the Victoria and
Albert Museum in London, London, pp. 351.
SCHOENHOLZER NICHOLS, T., SILVESTRI, I.
(2002): La collezione Gandini. Merletti, ricami e galloni dal
XV al XIX secolo, Modena, pp. 479.
STANIÈIÆ, S. (1978): Oslikana pozlaæena koža od 16.
do 18. stoljeæa – katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt,
Zagreb, pp. 28.
THORNTON, P. (1965): Baroque and Rococo Silks,
London, pp. 209.
VILLOTA, M. (1996): I paramenti sacri tra storia e tutela.
Catalogo della Rassegna itinerante per la conservazione e il
restauro del tessuto antico, Udine, pp. 254.
,
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
vestire'' dei secoli XIV – XIX, Roma, pp. 121-139.
DAVANZO POLI, D. (1994): Tessuti antichi: tessuti –
abbigliamento – merletti – ricami. Secoli XIV – XIX, Treviso,
pp. 350.
DAVANZO POLI, D., MORONATO, S. (1994): Le
stoffe dei Veneziani, Venezia, pp. 180.
DAVANZO POLI, D. (1995): Basilica del Santo. I
tessuti, Padova, pp. 178.
DAVANZO POLI, D. (2006): I reperti tessili di Gnaliæ,
u: The heritage of the Serenissima – the presentation of the
architectural and archeological remains of the Venetian
Republic. Proceedings of the international conference Izola –
Venezia 4.-9.11.2005, Koper, 98-99.
DAVANZO POLI, D. (2008): Le collezioni della
Fondazione di Venezia. I tessili Fortuny di Oriente e
Occidente, Torino, pp. 453.
DEMORI STANIÈIÆ, Z. (2009) : Antependij iz
radionice Guardi u Trogiru, u : CVETNIÆ, S., PELC, M.,
PREMERL, D. (ur.) : Sic ars deprenditur arte : zbornik u èast
Vladimira Markoviæa, Zagreb, pp. 147-156.
DEVOTI, D., ROMANO, G. (1981): Tessuti antichi
nelle chiese di Arona, Torino, pp. 251.
DEVOTI, D. (1989) : La seta. Tesori di un'antica arte
lucchese. Produzione tessile a Lucca dal XIII al XVII secolo,
Lucca, pp. 79.
DEVOTI, D., DIGILIO, D., PRIMERANO, D. (1999):
Vesti liturgiche e frammenti tessili nella raccolta del Museo
Diocesano Tridentino, Trento, pp. 239.
DURIAN RESS, S. (1991): Textilien Sammlung
Bernheimer. Paramente 15.-19. Jahrhundert, München, pp.
343.
ERICANI, G., FRATTAROLI, P. (1993): Tessuti nel
Veneto. Venezia e la Terraferma, Verona, pp. 570.
FIORI F. (2009): Il Museo d'Arte Religiosa a Oleggio
(Novara) e alcuni tessili dal XVI al XIX secolo, Jacquard, pp.
6-10.
FLURY LEMBERG, M. (1988): Textile conservation
and research – a documentation of the textile department on
the occasion of the twentieth anniversary of the Abegg
Foundation, Bern, pp. 532.
GANZER, G. (1986): Jacopo Linussio. Un manager
del Settecento, Udine, pp. 119.
GANZER, G. (1987): Tesori d'arte in Carnia.
Paramenti sacri e tradizione tessile, Pordenone, pp. 200.
GEROMEL PAULETTI, A. (1997): Le stoffe degli
Abati. Tessuti e paramenti sacri dell'antica Abbazia di
Monastier e dei territori della Serenissima, Treviso, pp. 95.
HAN, V. (1956): Upotreba dekorativne kože u
renesansnom Dubrovniku, Anali Historijskog instituta u
Dubrovniku IV - V, Dubrovnik, pp. 245-267.
IVOŠ, J. (1999): Liturgijska odjeæa franjevaca, u:
MIRKOVIÆ, M. (ur.): Mir i dobro – umjetnièko i kulturno
naslijeðe Hrvatske franjevaèke provincije sv. Æirila i Metoda,
Zagreb, pp. 303-313.
JOLLY, A. (2002): Seidengewebe des 18. Jahrhunderts
II – Naturalismus, Riggisberg, pp. 432.
KAMENOV, K. (2011) : Gospa od Ružarija -
kataloška jedinica, u : FISKOVIÆ, I. (ur.) : Dominikanci u
Hrvatskoj, Zagreb, pp. 399-400.
KATALOG (2006) : Brodolom kod Gnaliæa, Biograd
na moru, pp.79
MARKOWSKY, B . (1976) : Europä i sche
seidengewebe des 13.-18. Jahrhunderts, Köln, pp. 463.
ORSI LANDINI, R. (1999): Il velluto da
abbigliamento. Il rinnovamento del disegno, u : ORSI
LANDINI, R., Velluti e Moda tra XV e XVII secolo, Milano,
57-72.
ORSI LANDINI, R. (2004): I tesori salvati di
Montecassino. Antichi tessuti e paramenti sacri, Pescara, pp.
151.
PAGNOZZATO, R. (2003): Donne, Madonne, Dee.
Abito sacro e riti di vestizione, gioello votivo, ''vestitrici'': un
itinerario antropologico in area lagunare veneta, Padova, pp.
313.
PERI, P. (1984): ''Mantellini'' settecenteschi della SS.
Annunziata di Firenze, u: I tessili antichi e il loro uso:
testimonianze sui centri di produzione in Italia, lessici, ricerca
documentaria e metodologica, Torino, pp. 11-23.
PERI, P. (1995): Evoluzione stilistica e tecnica di
tessuti e ricami, u: CASSIANO, A., Il Barocco a Lecce e nel
Salento, Roma, pp. 235-246.
PERINÈIÆ, T. (2004): Rapska biskupija u vizitaciji
Agustina Valiera 1579. godine, magistarski rad, Zagreb, pp.
105.
PETRICIOLI, S. (1974) : Kulturno-historijsko
znaèenje hidroarheološkog nalaza kod Gnaliæa, u : Zbornik
Zadarsko otoèje, Zadar, pp. 71-78.
POLONIJO, M. (1938): Najstariji saèuvani inventari
bivše stolne crkve u Rabu, Croatia sacra. Arkiv za crkvenu
povijest Hrvata 15-16, Zagreb, pp. 59-72.
RADAUŠ RIBARIÆ, J. (1993): Oko obièaja
odijevanja kipova B.D.Marije, Kaèiæ 25, Split, pp. 545-557.
RIBEZZI, T., LUNAZZI MANSI, M. (1999): Tessuti
antichi, Trieste, pp. 95.
ROTHSTEIN, N. (1990): Silk Designs of the
Eighteenth Century in the Collection of the Victoria and
Albert Museum in London, London, pp. 351.
SCHOENHOLZER NICHOLS, T., SILVESTRI, I.
(2002): La collezione Gandini. Merletti, ricami e galloni dal
XV al XIX secolo, Modena, pp. 479.
STANIÈIÆ, S. (1978): Oslikana pozlaæena koža od 16.
do 18. stoljeæa – katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt,
Zagreb, pp. 28.
THORNTON, P. (1965): Baroque and Rococo Silks,
London, pp. 209.
VILLOTA, M. (1996): I paramenti sacri tra storia e tutela.
Catalogo della Rassegna itinerante per la conservazione e il
restauro del tessuto antico, Udine, pp. 254.
,
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.
SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME
top related