preglednost a.docx
Post on 04-Dec-2015
20 Views
Preview:
TRANSCRIPT
1. UVOD
1.1. Horizontalna preglednost, zaustavni put i preglednost
Duž cijele trase potrebno je osigurati dovoljnu dužinu preglednosti,vidljivosti koja
odgovara dužini zaustavljanja pred nepomičnom zaprekom, zaustavni put.
Zaustavni put (Lz) je put koji vozilo prijeđe od trenutka kad vozač uoči nepomičnu
zapreku na cesti do trenutka zaustavljanja vozila kočenjem. Duljina zaustavnog puta iznosi:
L z= V3,6
⋅tr+∫v1
vV
( f Tmax+Z+0 ,01⋅s )⋅gdV
pri čemu je:
V [km /h ] - mjerodavna brzina [km /h ]
V1[km /h ] - 0
tr [s ] – vrijeme reagiranja (2 sekunde)
Z [m /s ] - otpor zraka
s [ % ] - uzdužni nagib ceste
Zaustavna preglednost (Pz) je dužina preglednosti ili zaustavnog puta pred
preprekom gdje se vozilo treba sigurno zaustaviti. Preglednost treba biti osigurana u
horizontalnom i vertikalnom smislu za oba smjera vožnje. Vrijednosti zaustavne preglednosti
Pz ovise o mjerodavnoj brzini V i uzdužnom nagibu s. Zaustavne preglednosti za s = 0%
predočene su u tablici.
V [km /h ] 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120
Pz [m ] 25 35 50 70 90
(80)
120
(100
)
150
(120)
190
(150
)
230
(170)
280
(200)
Dužina preglednosti za pretjecanje je najmanja dužina preglednosti koja je potrebna
da vozilo obavi pretjecanje sporijeg vozila. Razlika u brzini vozila je 15 km/h. Vrijednost
pretjecajne preglednosti na dvosmjernom kolniku (P0) i jednosmjernom kolniku (P1) date su u
tablici.
Vr [km /h ] 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120
P0 [m ] 200 260 320 380 430 490 540 600 650 700
P1 [m ] - - - 210 240 270 290 320 350 380
1.2. Osiguranje preglednosti u zavojima
Osiguranje preglednosti izvodi se tako da se najprije izračunaju potrebne dužine
preglednosti prema računskoj brzini. Potrebna preglednost osigurava se primjerenim
proširivanjem usjeka ili izradbom zida na unutarnjoj strani odnosno uklanjanjem zapreke koja
sprečava preglednost. Dakle, ako preglednost nije osigurana, potrebno je obaviti otvaranje
zavoja proširenjem unutarnje strane, krčenjem rastinja, rušenjem ograda, potrebnim iskopom,
izradom zida i sl.
Slika 1. Osiguranje preglednosti dodatnim iskopom Δl.
2. ELEMENTI SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA PRI SMANJENOJ OSVIJETLJENOSTI OKOLINE
2.1. Osnovni pojmovi vezani za uočavanje prepreka
Pojmovi koji su vezani za elemente vida a koje je neophodno u analizi obuhvatiti su:
adaptacija oka, kontrast (luminacija), vidno polje i zasljepljivanje.
Adaptacija oka je proces prilagođavanja oka na razne kontraste vidnog polja (svjetlo,
tama). Adaptacija oka na svjetlo traje od 0.5 do 2 minute dok adaptacija oka na tamu može
potrajati i do 30 minuta što svakako zavisi od osobe za koju se vrši provjera kao i jačine i
načina promjene kontrasta.
Kontrast je subjektivni osjećaj razlike luminacije - sjajnosti dva područja vidnog
polja primjećenih istodobno ili uzastopno.
Luminacija svjetleće površine u posmatranom pravcu je omjer između svjetlosne
jačine kojom površina zrači u tom pravcu i projekcije površine na ravninu okomitu na taj
pravac. Luminacija (sjajnost) površine ne smije se upoređivati sa njenom osvjetljenošću zbog
toga što pojedini predmeti različito reflektuju svjetlost prerna oku (taman i svjetao predmet na
cesti iako su obasjani istim izvororn svjetlosti različito “odgovaraju prerna oku s obzirom na
njihovu rnogućnost uočavanja). Veliku ulogu prilikom uočavanja predmeta na cesti ima ugao
osvjetljenja predmeta bilo da je u uslovima dana ili noći. Takođe mogućnost uočavanja nekog
predmeta na cesti u mnogorne zavisi od stanja podloge ceste kao i kontrasta između predmeta
i njegove pozadine. Prilikom kretanja pješaka po cesti pored elemenata koji su analizirani za
vozača uočavanje siluete posebno u noćnim uslovima kretanja u mnogome će zavisiti od
koeficijenta refleksije odjeće. Zato je preporučivo za kretanje pješaka u noćnim uslovima da
posjeduju odjeću ili dio odjeće koji ima izraženiji koeficijent refleksije. U noćnim uslovima
kada imamo mokru podlogu ceste gubi se u velikoj mjeri reflektivnost ceste u pravcu smjera
gledanja vozača. Kretanje pješaka duž ceste je sigurnije kada se oni kreću tako da im vozila
dolaze u susret jer mogućnost njihovog uočavanja je mnogo lakša (reflekcija lica) a posebno
mogućnost uočavanja od strane pješaka vozila koja mu dolaze u susret i njegovo
pravovremeno sklanjanje sa ceste, jer nesumnjivo je mnogo lakše uočiti pješaku kretanje
vozila nego vozaču kretanje pješaka po cesti.
Pod vidnim poljem podrazumjeva se cjelokupan prostor koji se nalazi pred našim
okom, odnosno prostor u kojem primjećujemo predmete i pojave u okolini tačke fiksiranja
pogleda. Vidno polje se može izražavati u odnosu na vertikalu i u odnosu na horizontalu
preglednosti. Najoštrije vidno polje je do 30° oko taëke fiksacije, polje čitanja je od 6° do 10°
udaljeno od tačke fiksacije. Širina vidnog polja se sužava sa povećanjem brzine kretanja
vozila ali ne progresivno nego funkcionalno jer sa povećanjem brzine vozač mora dalje
fiksirati prostiranje ceste (pri brzini kretanja vozila od 25 km/h širina vidnog poija iznosi
100°, pri brzini od 50 km/h iznosi 75°, pri brzini od 70 km/h iznosi 65° dok pri brzini od 100
krn/h iznosi 40°). Širina vidnog polja čovjeka u procesu mirovanja iznosi od 160° do 180° po
horiznotali a po vertikali širina vidnog polja iznosi oko 115°.
2.2. Vidno polje vozača kao važan element u sudskim vjetačenjima
Pod vidnim poljem općnito podrazumijevamo cjelokupni prostor koji se nalazi pred
našim očima. Sposobnost zahvaćanja okoline u vidnom polju zapravo je granica do koje još
primjećujemo predmete i pojave izvan tačke fiksacije.
Ukupno vidno polje sastoji se od horizontalnog i vertikalnog vidnog polja.
Smatra se da najoštrije vidno polje leži do 3° od tačke fiksacije, odnosno od simetrale.
Od 3° do 6° je veoma dobro, od 6° do 10° dobro, a od 10° do 20° zadovoljavajuće vidno
polje. Od 20° naviše naziva se perifernim vidnim poljem.
Vidno polje od 6° do 10° jest polje čitanja. Prometne znakove i druge oznake potrebno
je postaviti najdalje do 20° od tačke fiksacije.
Predmeti u perifernom vidnom polju vide se bez jasnih detalja i boja. Širina vidnog
polja mijenja se zavisno od brzine kretanja vozila, tako da se vidno polje sužava.
Širina vidnog polja anatomski se ne smanjuje s povečanjem brzine kretanja vozila,
nego se ono funkcionalno sužuje zato to vozač mora dalje od sebe fiksirati cestu. Tako,
npr.,pri brzini kretanja vozila od 25 km/h širina vidnog polja iznosi 100°, pri brzini od 50
km/h iznosi 75°, pri brzini 70 km/h iznosi 65°, pri brzini od 100 km/h iznosi 40° i pri brzini
od 140 km/h iznosi 30°. Širina vidnog poija u mirovanju kreće se izmedu 160 i 180°
horizontalno, a vertikalno oko 115°.
U oštrom vidnom polju vozač vidi sve detalje na predmetu: oblik, boju predmeta,
materijal od kojega je predmet izrađen, procjenjuje brzinu, pravac i smjer kretanja predmeta
koji se kreću. Te sposobnosti oštroga vidnog polja smanjuju se kako se predmet udaljuje od
simetrale vidnog polja.
Ograničenošću oštroga vidnog polja na svega 6° vidno je polje u velikom nesrazmjeru
s obvezama vozača, koje zahtijevaju uočavanje predmeta u cijelom vidnom polju sa strane
vozila i iza vozila. Manevri vozila u gustim prometnim tokovima tržae potpunu prostornu
vizualnu prisutnost čovjeka. Vanjski i unutarnji retrovizori i pokreti moraju omoguiti da vidno
polje oka iznosi 360°. Kako svako shvačanje vizualnog podražaja vezujemo za oštro vidno
polje, postoji potreba i obveza vozača da sve predmete dovede u oštro vidno polje. To je
moguće postići pokretima tijela, pokretima glave i pokretima oka.
U pokretu oka nalaze se tri odvojene radnje:
a) Prebacivanje pogleda na drugi predmet. Za pokret do 20° vrijeme skoka iznosi 0,10
sekundi, a za više od 20° vrijeme je skoka 0,15 sekundi.
b) Fiksiranje predmeta prosječno traje 0,15 sekundi i zavisi od pogreške pri
zaustavljanju pogleda na nekom predmetu.
c) Binokularna koordinacija jest proces usklađivanja pogleda dva oka na isti predmet i
akomodacija leće oka.
Opće vrijeme opažanja iznosi između 0,50 i 1,16 sekunde. Za prenošenje pogleda s
kolnika ispred vozila na instrument-tablu, čitanje određenog indeksa te ponovno skretanje
vida na cestu, potrebno je vrijeme između 1,5 i 1,9 sekunde.
Slika 2. Područje oštroga vidnog polja (gusto crtkano) i područje dobroga vidnog polja
(rjeđe crtkano) kod:
a) jednog mladića, b) jednoga starijeg čovjeka.
Kvaliteta zapažanja, tj. njegova brzina i tačnost, zavisi od vještine i iskustva vozača.
Psihički proces pravilnog zapažanja zavisi od sposobnosti zapažanja prostora i vremena. Radi
orijentacije u tablici navedene su udaljenosti za vidljivost nekih objekata.
Objekt zapažanja Udaljenost (m) Objekt zapažanja Udaljenost (m)
Pojedine osobe 2000 Glava,ramena i boja
odjeće
300
Stupovi uz cestu,obris
čovjeka
1000 Lice, dlanovi, ruke 200
Kapa na glavi, okir
prozora
400 Oči, nos, prsti čovjeka 60
Uvjeti koji o1akšavaju zapažanja objekata na cesti vrlo su važni. Zato bi ograničenje
vidljivosti zbog opreme vozila i karoserije trebalo biti što manje. Zadnjih se godina puno toga
promijenilo u korist uvjeta vidljivosti. Vjetrobranska stakla imaju veću površinu, a i
ograničenja vidljivosti zbog opreme, karoserije, krova i maske znatno su manja. Večina vozila
ima regulirana sjedala za pomjeranje naprijed i natrag, ali, naža1ost, za promjenu visine
položaja očiju vozača postoji vrlo mala mogućnost.
Na slici 3. prikazani su tipićni uvjeti vidljivosti pri prosječnom usmjeravanju očiju
vozača u osobnom automobilu. Bočna vidljivost za vozača veoma je važna, a pogotovu na
raskrsnicama. Vidljivost pozadi dobiva se s pomoću sistema ogledala unutar i izvan vozila, jer
ona omogućuju bolju preglednost i viđenje. U večine je osobnih vozila vidljivost pozadi
zadovo1javajuća, to se ne može kazati za teretna vozila. Pogotovu su iz1oženi opasnosti
vozači na motociklima i biciklima, jer potpuno gube vidljivost pozadi, a često i ravnotežu kad
gledaju straga pri skretanju na raskrsnicama.
Visina je očiju vozača u osobnim automobilima promjenljiva, a kreće se u ovim
granicama: kod dužih osobnih automobila izmedu 124 i 138 cm, kod kraćih osobnih
automobila izmedu 115 i 134 cm, kod sportskih automobila izmedu 103 i 116 cm.
Slika 3.
Dobra preglednost iz automobila omogućuje vozaču brzo i kvalitetno primanje
informacija iz makrookoline. Vozač prima informacije o situaciji ispred automobila kroz
prednje staklo, iza automobila preko lijevog i desnoga vanjskog ogledala i unutarnjeg, boćno
kroz boćne otvore kabine (prozori lijevih i desnih vrata).
Struktura aktivnosti vozača u primanju vizualnih informacija prikazana je u tablici:
Na sljedećim slikama možemo vidjeti koja je preglednost iz osobnog vozila i
mogućnost uočavanja.
Slika 4.
Slika 5.
Kvaliteta i osjetljivost vidnog polja bitno se mijenjaju pod različitim uvjetima
osvijetljenosti i vidljivosti.
2.3. Vidljivost zapreka na cesti
Pod pojmom vidljivosti ili, tačnije, daljinom vidljivosti, razumijeva se ono najveće
udaljenje na kojemu se, pri određenim vremenskim uvjetima, normalnim vidom mogu
razlikovati pojedini predmeti. Razlika izmedu daljine najudaljenijeg jasno vidljivog objekta i
daljih zamućenih objekata naziva se zonom nesigurne vidljivosti.
Vidljivost izražavamo metrima za one objekte koji su jasno uočljivi na udaljenju
manjem od 1 km, a u kilometrima za one objekte koji su jasno uočljivi na udaljenju jednakom
ili većem od 1 km. U meteorološkim stanicama vidljivost se procjenjuje vizualno ili
mjerenjem instrumentima.
Zapreke, odnosno objekti na cesti mogu se uočiti samo ako postoje kontrasti između
jasnoče promatranog objekta i pozadine. Ako su kontrasti izraženiji, objekti se bolje vide. Pri
smanjivanju kontrasta, sve teže se opažaju objekti, jer se sve manje razlikuju, i najzad,
prestaju da se vide u trenutku kada se po osvijetljenosti i boji stapaju s pozadinom.
Pri određivanju daljine vidljivosti treba imati na umu još sljedeće okolnosti:
a) razlika u osvijetljenosti predmeta i pozadine može biti toliko mala da se predmet
vidi samo u obliku slabe mrlje. U tom slučaju udaljenost do njega naziva se daljinom
uočavanja objekta — predmeta (silueta objekta);
b) ako je razlika u osvijetljenosti takva da se može raspoznati karakter objekta, onda se
odgovarajuća udaljenost do njega naziva daljinom raspoznavanja objekta;
c) ako se objekt potpuno sliva s pozadinom i prestaje da se vidi, onda se u tom s1učaju
udaljenost do njega naziva daljinom isčezavanja objekta.
U svakom od tih s1učajeva daljina vidljivosti bit će različita: najveća će biti daljina
isčezavanja, a najmanja daljina raspoznavanja objekta. Sva ta određivanja daljine vidljivosti
imaju veliko značenje pri razmatranju sigurnosti prometa.
B1iještanje nelagodnost ili smanjenje sposobnosti viđenja (zasljepljivanje), ili
istodobno i jedno i drugo, uslijed prejakih luminancija (sjajnosti) ili kontrasta u vidnom polju.
Općenito je djelovanje b1iještanja to jače što je:
— veća luminancija izvora zab1ještenja,
— veća prividna ve1ičina izvora zab1ještenja,
— manja luminancija pozadine izvora zab1ještenja i
— izvor zab1ještenja bliže pravcu gledanja.
Pri promatranju oči će se prilagoditi nekom stepenu adaptacije La koji je približino
jednak prosječnoj luminanciji vidnog polja. Tom stepenu adaptacije odgovara najmanja
razlika luminancije ΔLmin i kontrastna osjetljivost La/Lmin.
Uslijed zasljepljivanja smanjuje se ne samo kontrasna osjetljivost već i oštrina i brzina
vida.
U praktičnim prilikama zasljepljivanje nastupa u ova dva slučaja:
1. Vidno polje ima ravnomjernu luminanciju, tj. luminancije neke prepreke na
prometnici L1 i pozadine L2 su jednake (L1 = L2).
2. Vidno polje ima neravnomjernu luminanciju i luminancija predmeta, tj. prepreke na
prometnici veća je od luminancije pozadine (L1 > L2).
Najvažniji zadatak za analizu nezgoda po noći jest određivanje vidljivosti, tj. je li
vozač mogao primijetiti prepreku na cesti (drugo vozilo, pješaka ili s1ično). Jačina
horizontalnog osvjetljivanja od ulične rasvjete ne može imati odlučujuću ulogu u opažanju
zapreke.
Da bi se zapreka opazila na vrijeme, određuje se trenutna granična razlika jačine
sjajnosti ΔLg, koja se pojavljuje u nervnim vlaknima ljudskog oka, na mjestima gdje se
pojavljuje slika jačine sjajnosti ΔL. Posljednju ocjenu određuje i stvarna granična vrijednost
ΔLg, na koju utjeće i svjetlosna tehnika. Tako postoje slučajevi kada bez ulične rasvjete
postoji bolja preglednost prometa. Potrebno je analizom ustanoviti je li vozač uopće bio
sposoban da primijeti ili prepozna prepreku. U1ična rasvjeta djeluje odozgo prema dolje, dok
reflektori automobila djeluju prib1ižno horizontalno. Stoga oko ne može zapaziti sve
pojedinosti, jer se smanjuje njegova diferencijska sposobnost. Razlika jačine sjajnosti što
zapreka ili okolina odražava projicira se s očne 1eće na mrežnicu i tako se omogućuje
opažanje i prepoznavanje zapreke.
Vozač svoju pažnju usmjeruje u više pravaca, vozačko staklo kroz koje se gleda
apsorbira svjetlo, te zbog vibracija vozila, kao i zbog brzine, na raspolaganju nam je manje
vremena za opažanje. Stoga se samo jedan dio rezultata dobivenih u laboratoriju može uzeti u
obzir.
Pripadajuu graničnu vrijednost kontrasta određujemo izrazom:
Iz tog izraza možemo vidjeti: ako je razlika stvarne jačine sjajnosti veća od granične
vrijednosti, onda je C pozitivan i predmet je vidljiv, tj. upadljiv. Ako je vrijednost C = 0,
predmet tek počinje da bude prepoznatljiv, ali još nije upadljiv. U s1učaju da je stvarna jačina
sjajnosti manja od granične vrijednosti, onda je C negativan, pa zapreku ne možemo
primijetiti, jer nije upadijiva.
Kada vozač s vozilom prođe pored vozila koje dolazi iz suprotnog smjera i koje ga je
zaslijepilo, upast će u >>tamnu rupu<<.
U slučaju kada se povećava brzina, smanjuje se daljina prepoznavanja i povećava
granična vrijednost Lg. Mjerenjem je utvrđeno da je daljina opažanja nepredviđene zapreke
četiri puta veća od daljine opažanja očekivane zapreke.
Za jedno sigurno opažanje objekta kontrast zapažanja ima vrijednost C0 praksi se
uzima vrijednost 10.
Vizualne mogućnosti opažanja objekata u sumraku ili mraku ovise o jačini i
intenzitetu svjetla.
Rasprostranjenost viđenja zavisi od veličine i značenja koje zahtijeva neko
objašnjenje. Vidni ugao β rezultira prema geometrijskom izrazu:
S=cotβ*b
Gdje je:
S — razmak između promatrača i objekta na putu, [m],
b — veličina objekta, [cm].
2.4. Daljina vidijivosti pri oborenom svjetlu
Oboreno svjetlo neće zasljepljivati ako u optičkoj osovini reflektora na udaljenosti od
25 m intenzitet osvijetljenosti nije veći od 0,7 lx u slučaju asimetrično oborenog svjetla, a u
s1učaju simetrično oborenog svjetla od 1,0 lx. Vrijednost 0,7 lx pri asimetričnom oborenom
svjetlu može biti i veća u podrućju 15° desno od sredine reflektora.
Time se postiže izbjegavanje zaslijepljenosti pri oborenom svjetlu, ali to ne znači da
neće biti osigurana jačina svjetlosti mjerena na kolniku u iznosu od 1 lx, i to na daljinu od 40
m, to je propisano za jačinu osvijetljenosti od oborenog svjetla.
Prilikom nezgode, mogućnost raspoznavanja predmeta, npr. pješaka, zaustavljenog
vozila ili sl., moramo u svakom slučaju posebno ispitati, jer vidljivost neće zavisiti od
apsolutne jačine svjetlosti nego od kontrasta u odnosu na okolinu.
Mogućnost raspoznavanja razmjerno malih tamnih zapreka teoretski zavisi od razlike
gustoće sjajnosti:
ΔL = E (q1 – q2)
gdje je:
E — intenzitet osvijetljenosti zapreke,
q1 — koeficijent luminancije zapreke (pješaka, vozila ili sl.).
q2 — koeficijent luminancije pozadine.
Da bi se zapreka mogla uočiti, koeficijent luminancije treba da je veći od nule.
Međusobno djelovanje ulične osvijetljenosti i osvijetljenosti od vozila isto tako može izazvati
smetnje, npr. da primijetimo pješaka u tamnom odijelu, jer se on ne razlikuje u dovoljnoj
mjeri od pozadine.
Osvijetljenost i uvjeti vidljivosti u sumraku zavise od položaja Sunca, tj. astronomski
su uvjetovani.
Za ocjenjivanje vidljivosti nije svejedno u kojem pravcu svijeta (strane) leži
prometnica ili promatrač stoji. Naime, zapadna strana navečer a istočna ujutro — još pred
kraj, odnosno pred početak sumraka — znatno su svjetlije nego nasuprot njima ležeći pol.
Poboljšanje vidljivosti može biti i uslijed utjecaja kontrasta. Neosvijetljeno vozilo na
nekoj ravnoj tucaničkoj cesti boljc se primjećjue nego na tamnoj asfaltnoj cesti.
Osobe i objekti nasuprot vedrom nebu također su pri kraju sumraka prepoznatljivije u
siluetama. Jedna u tamno obučena osoba ispred neke ograde na udaljenosti od samo nekoliko
metara — teško se prepoznaje. Na utjecaj kontrasta utjeće i to ide li neka cesta uzbrdo ili
nizbrdo.
Postoji ovisnost između normalne vidljivosti i koeficijenta prigušenosti tmurne
atmosfere. Ako je poznata normalna vidljivost, dobiva se vidljivost >>x<< jednog određenog
cilja prema ovom izrazu:
gdje je:
Sv— normalna vidijivost,
C0 — raspo1oivi kontrast na rnjestu zapreke (izmedu zapreke i pozadine),
Cp — potrebni kontrast na rnjestu promatraëa za prepoznavanje.
Na taj način možemo izračunati daljinu viđenja jednog objekta s raz1ičitim stepenima
reflektiranosti po danu za tri normalne daljine vidljivosti.
Ako je promatrani objekt tako malen da cesta kao pozadina dolazi u obzir, onda je
utjecaj stupnja reflektiranosti ceste i cilja na daljinu vidljivosti znatno veći. Tu nastupaju
komplicirane ovisnosti.
2.5. Analiza vidijivosti pri prometnoj nezgodi
Prilikom noćne vožnje treba voziti takvom brzinom da daljina kočenja bude u okviru
daljine vidljivosti na cesti. U sudskim analizama stručnjak treba ispitati jeli do sudara došlo
zbog toga što se vozač nije kretao takvom brzinom da bi mogao zaustaviti vozilo do granice
vidljivosti. Pri ispitivanju vidljivosti treba ispitati kolika je bila razlika gustoće osvijetljenosti
zapreke u odnosu na pozadinu i kakva je diferencijska granična vrijednost oka vozača.
Umjesto laboratorijskog mjerenja vida vozača mogu se koristiti prosječne vrijednosti
određene na osnovi odgovarajućih mjerenja, jer vozači pod1iježu redovnim 1iječničkim
pregledima.
Ispitivanje vidljivosti obavlja se na osnovu dijagrama na slici:
Slika 6.
Primjera radi, osoba u tamnom odijelu stoji 15 m ispred vozila, uz rub ceste, 1,5 m od
sredine ceste. Stupanj je refleksije oko 0,1, a visina reflektora 0,7 m. Tamno-svijetla granica
je 15 m dalje i niža je za 15 cm, dakle visina je 0,55 m.
2.5.1 Duljina vidljivosti vozača u funkciji zamazanosti stakala farova vozila u nočnoj vožnji
Prljava stakla farova vozila u noćnoj vožnji imaju velik utjecaj na sigurnost prometa.
Manja ko1ičina svjetla koja prođe kroz zaprljana stakla dje1omićno povećava zasljepljenje
vozača iz suprotnog smjera, jer dolazi do pogrešnog raspršivanja svjetlosnog fluksa.
Zaprljanost se mjeri na vozilima u prometu nakon 30 minuta vožnje.
Slika 7. Elementi usporedbe za ocjenu reflektirajućih traka na ravnom dijelu ceste i u
zavoju.
Prema rezultatima pokusnih vožnji na vlažnim kolnicima uočava se da pri zaprljanosti
stakala od 20% još uvijek vozač ne primjećuje smanjenje intenziteta osvijetljenosti. Kada je
zaprljanost stakala veća od 50%, vozač primjećuje smanjenje intenziteta osvijetljenosti. U
pravilu, pri većoj zaprljanosti od 50% vozač mora očistiti stakla na vozilu.
S povećanjem stepena zapr1janosti smanjuje se daljina rasvijetljenosti za krivulju
istog intenziteta osvijetljenosti.
U tablici navedene su udaljenosti rasvijetljenosti desnog ruba kolnika za različite
stepene zaprljanosti stakala farova.
Stepen zaprljanosti stakala
farova (%)
Udaljenost (m)
0
20
100
93
40
60
80
90
85
68
54
25
Dužine intenziteta osvijetljenosti za sredinu voznog traka vozila iz drugog smjera
prikazane su u tablici.
Intezitet osvijetljenosti EL
(lx)
Udaljenost (m)
0,1
0,2
0,5
1,0
69
35
15
-
S povećanjem zaprljanosti smanjuje se vidokrug, tj. preglednost osvijetljenog dijela
kolnika, i to na vlažnim kolnicima. Ako vozača zab1ještava promet iz suprotnog smjera,
njegov se vidokrug jo više smanjuje. Za kritičnu udaljenost pred mimoilaženjem dvaju vozila
uzima se oko 50 m.
2.5.2. Upravljanje reflektorima motornog vozila u noćnoj vožnji
Kad se noću susreću na cesti vozila iz suprotnog smjera, najbolje je da vozač gleda uz
desni rub ceste što ga asimetrini farovi osvjetljavaju na većoj udaljenosti nego sredinu ceste.
Tako će vozač brže opaziti pješake, bicikliste i zaprege.
Savremeni halogeni farovi znatno poboljšavaju vidljivost uz desni rub prometnice. Na
slici je dat prikaz asimetričnih kratkih i dugih svjetala.
Slika 8. Asimetrična kratka i duga svjetla.
Veliko ili dugo svjetlo upotrebljava se za osvjetljavanje ceste, a kombinirano s
oborenim svjetlom i za signalizaciju noću. Svjetlosni je snop bijele boje, vodoravan, a pri
ravnomjernom opterećenju vozila na ravnoj podlozi ne smije biti kraći od 100 m.
Uk1jućivanjem tog svjetla na kontrolnoj p1oči u vozačkoj kabini mora se automatski upaliti
plava kontrolna žarulja.
Vozač ne smije voziti s upaljenim velikim svjetlima na cesti koja je tako osvijetljena
da može jasno uočiti druge sudionike u prometu ili vozilo na udaljenosti najmanje 200 m na
otvorenoj cesti, odnosno najmanje 100 m u naselju.
Snop oborenog (srednjeg ili kratkog) svjetla nagnut je prema zemlji, tako da pri
ravnomjernom opterećenju vozila na ravnoj podlozi ne smije biti duži od 40 do 80 m.
Kretanje s uključenim svjetlima treba obavljati i u drugim uvjetima smanjene
vidljivosti, kao što su magla, jaka kiša, oblačanost, mećava i sl.
Poseban je problem kretanje u osvijet1jenim i neosvijetljenim tunelima, kada se s
dnevnog svjetla većom brzinom ulazi u tunel, gdje se često ču1o vida vozača ne uspijeva
prilagoditi na slabiju svjetlost ili tamu sve do izlaza iz tunela. Opasnosti koje proizlaze iz
takva kretanja velike su.
Svjetlosni snop dugih svjetala osvjetljava cestu ispred vozila na oko 100 m. Vozač na
toj dužini ne može identificirati zapreku na cesti zbog relativno male visine svjetlosnog snopa,
pa pojedine zapreke može opaziti na znatno manjoj dužini. Tamne je objekte općenito teže
identificirati noću.
Pri kretanju noću vozač ne može opaziti opasnost i reagirati u vremenu od jedne
sekunde.
Zakašnjenje u reagiranju višestruko se povećava:
— s povećanjem brzine kretanja budući da se sposobnost uočavanja smanjuje pri
svakom povećanju brzine kretanja od približno 18 km/h za oko 10 m,
— sa smanjenjem sposobnosti uočavanja, zavisno od godina starosti, tako što se nakon
približno 20 godina života, svakih 13 godina, količina potrebne svjetlosti da bi se uočio neki
predmet udvostrućuje,
— zbog akomodiranja čula vida na percipiranje od onoga što je ispred vozila na
daleko i od jače svjetlosti na slabiju svjetlost,
— zbog praćenja prometnih znakova i oznaka, ostalih sudionika u prometu,
povremenog očitavanja instrumenata, praćenja indikatora i sl.
Istraživanja su pokazala da vozači koji očekuju raziog za zaustavljanje mogu
pravodobno reagirati i zaustaviti vozilo pred iznenadnom pojavom tamnih tijela pri brzini do
70 kmlh, pa se preporućuje da se noću ne kreću brzinom većom od 55 km/h s uključenim
oborenim svjetlima i na suhom kolniku.
G1ano je pravilo noćne vožnje da brzina kretanja treba biti onolika koliko to dopušta
vidljivost. Vidljivost s oborenim svjetlima mnogo je slabija nego što misli većina vozača.
top related