mary higgins clark - prevrnuta kolijevka
Post on 28-Apr-2015
294 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Mary Higgins clark
Prevrnuta kolijevka
»... a neki pacijenti, iako svjesni svoje teške bolesti,
ipak ozdrave zahvaljujući vještini i dobroti svoga
liječnika.«
HIPOKRAT
Da Katie nije potpuno utonula u razmišljanje o parnici
koju je dobila toga dana, vjerojatno ne bi tako naglo
uletjela u zavoj. Još uvijek ju je proţimalo snaţno
zadovoljstvo zbog presude da je optuţenik kriv.
Pobjedu je izvojevala teško, jer je Roy O'Conner bio
jedan od vrhunskih branitelja u New Jerseyju. Sudac je
zadrţao u tajnosti optuţenikovo priznanje, čime je
nanio teţak udarac optuţbi. Usprkos svemu tome
uspjela je uvjeriti porotu u to da je Teddy Copeland,
tijekom provale, na okrutan način ubio osmogodišnju
Abigail Rawlings.
Kada je pročitana presuda, Abigailina sestra Margaret,
koja se nalazila u sudnici, odmah se uputila do Katie. -
Bili ste izvrsni, gospoĎo DeMaio - rekla je. - Izgledate
poput neke mlade studentice. Mislila sam da nećete
uspjeti, ali tako ste znalački potkrijepili svaku činjenicu
dokazima da ste ih natjerali da osjete ono što je učinio
Abigail. Što će se sada dogoditi?
- Nadam se da će ga sudac, s obzirom na Copelandov
policijski dosje, osuditi na doţivotni zatvor - odgovorila
je Katie.
- Hvala Bogu - rekla je Margaret Rawlings. Na oči su
joj navrle suze koje je šutke obrisala. - Abigail mi tako
uţasno nedostaje. Imala sam samo nju. Neprestano
razmišljam o tome kako se morala strašno bojati. Bilo bi
grozno da se ubojica izvukao nekaţnjeno.
Nije se izvukao nekaţnjeno! Ta je pomisao bila utješna,
ali toliko ju je zaokupila da je u jednom trenutku
nesvjesno nogom jače pritisnula papučicu gasa. U tom
je trenutku ušla u zavoj i auto se, zbog naglog
povećanja brzine, zanio straţnjim dijelom na cesti
prekrivenoj susnjeţicom.
-Oh... ne! U panici je rukama snaţno stiskala volan.
Cesta je bila u mraku. Auto je poletio na suprotnu
stranu i okrenuo se. U daljini je vidjela bljeskanje
prednjih svjetala, koja su se sve više pribliţavala.
Počela je okretati volan, ali potpuno je izgubila kontrolu
nad vozilom koje se našlo na zaleĎenom dijelu uz
zaštitnu ogradu, prema kojoj se opasno nagnulo. Auto
je, poput skijaša koji se sprema na skok, na trenutak
zastao na samom rubu strmog nasipa, a zatim je poletio
prema šumarku.
Nešto tamno i naizgled prijeteće prepriječilo je put:
drvo. Katie je čula lom metala. Njezino je tijelo od
jačine udarca poletjelo prema naprijed udarivši u volan,
a zatim je bilo odbačeno prema natrag. Rukama je
prekrila lice, pokušavajući ga zaštititi od šiljastih
komadića rasprsnutog prednjeg stakla. Oštra bol
svrdlala joj je koljena i zglobove nogu. Ugasila su se
prednja svjetla i ona na ploči s instrumentima. Dok je
tonula u baršunasti mrak, čula je kako negdje u daljini
zavija sirena.
Netko je otvorio vrata automobila; udar hladnoga zraka.
- Moj Boţe, pa to je Katie DeMaio!
Taj joj je glas bio dobro poznat. Pripadao je mladom i
dragom policajcu Tomu Coughlinu. Prošli je tjedan
svjedočio na suĎenju.
- U nesvijesti je.
Pokušala ga je razuvjeriti, ali nije mogla izgovoriti ni
riječ kao da su joj usta bila zalivena. Nije mogla otvoriti
ni oči.
- Krvari joj ruka. Čini se da je presjekla arteriju.
Netko joj je drţao ruku i pritišćući nešto čvrsto je
omotao.
- Moţda ima unutarnje krvarenje, Tom. U blizini se
nalazi bolnica Vestlake. Pozvat ću hitnu. Ti ostani s
njom.
Činilo joj se da lebdi. Dobro sam. Samo ne mogu
govoriti, ţeljela je reći.
Nečije su je ruke podignule i stavile na nosila; netko ju
je pokrio dekom. Osjetila je kako joj se za lice hvata
susnjeţica. Nose je. Auto je krenuo. Ne, to je hitna.
Otvaranje i
zatvaranje vrata. Kad bi im samo mogla objasniti. Ja
čujem. Nisam u nesvijesti.
Tom je dao njezine podatke. - Kathleen DeMaio. Ţivi u
Abbingtonu. Radi kao pomoćnica okruţnog tuţitelja.
Ne, nije udata. Udovica je. Udovica suca DeMaioa.
Johnova udovica. Uţasan osjećaj osamljenosti. Tama se
počela razilaziti. Svjetlost. - Dolazi k svijesti. Koliko
imate godina, gospoĎo DeMaio?
1?itanje, tako uobičajeno, tako jednostavno. Konačno
moţe govoriti. - Dvadeset osam.
Tvrdi zavoj, koji je omotao Tom, skinut je s njezine
ruke. Netko joj šiva ranu. Pokušava leţati mirno i ne
micati se na bolne ubode trzanjem tijela.
Rengensko snimanje. Liječnik u hitnoj sluţbi. - Imali
ste sreće, gospoĎo DeMaio. Dobili ste nekoliko gadnih
masnica. Ali nema nikakvih prijeloma. Naredio sam da
vam daju transfuziju krvi. Vaša je krvna slika prilično
loša. Nemojte se bojati. Ubrzo će vam biti mnogo bolje.
- Radi se o... Ugrizla se za donju usnicu. Nešto ju je u
posljednji čas spriječilo da otkrije onaj svoj grozni,
nerazumni strah od bolnice.
- Ţelite li da obavijestim vašu sestru? - zapitao je Tom.
Zadrţat će vas u bolnici preko noći.
- Ne. Molly je tek nedavno preboljela gripu. Svi su je
imali. Govorila je tako slabim glasom da se Tom morao
nagnuti kako bi čuo što mu govori.
-U redu, Katie. Nemojte nisačim razbijati glavu.
Pobrinut ću se za vaš auto.
Odvezli su je do zastorom odvojenog dijela sobe za
hitni prijem. Krv je počela kapati kroz cjevčicu i iglu
ubodenu u venu desne ruke. Osjetila je kako joj se glava
razbistruje.
Lijeva ruka i koljena nepodnošljivo su je boljeli. Ali i
svaki djelić tijela. Nalazila se u bolnici. Bila je sama.
Medicinska sestra njeţno joj je maknula kosu s čela. –
Sve će biti u redu, gospodo DeMaio. Zašto plačete?
- Ja ne plačem. Ali plakala je.
Odvezena je u bolesničku sobu. Sestra joj je dodala pla-
stičnu čašu s vodom i tabletu. - Ovo će vam pomoći da
se odmorite, gospoĎo DeMaio.
Katie je bila sigurna da se radi o tableti za spavanje.
Nije ju ţeljela. Dobit će noćne more. Ali bit će mnogo
jednostavnije da ide linijom manjeg otpora i da je
popije.
Sestra je ugasila svjetlo i izašla jedva čujnim korakom.
Soba je bila hladna kao kusnica. Plahte izraĎene od
grubog platna bile su takoĎer hladne. Izazivaju li sve
bolničke plahte takav osjećaj? Katie je počela tonuti u
san, znajući da je sigurno očekuje noćna mora.
Ali ovoga je puta mora poprimila drukčiji oblik. Vozila
se na roller coasteru. Uspinjao se sve više i više, po sve
strmijoj pruzi. Izgubila je nadzor nad njim, bezuspješno
ga pokušavajući uspostaviti. Iznenada je skrenuo u
zavoju, izletio iz tračnica i počeo padati. Probudila se
prije nego se smrskao na zemlji. Drhtala je cijelim
tijelom.
Susnjeţica se hvatala po prozoru. Digla se iz kreveta i
teško se osovila na rioge. Prozor je bio odškrinut pa je
roleta lupkala po staklu. Zbog toga je u sobi propuh,
pomislila je. Zatvorit će prozor i podići roletu pa će
moţda moći spavati. Ujutro će je pustiti kući. Mrzila je
bolnice.
Nesigurnim se korakom uputila prema prozoru.
Bolnička spavaćica jedva joj je dosezala do koljena.
Noge su joj bile hladne kao led. Susnjeţica je prešla u
kišu. Naslonila se na prozorsku dasku i pogledala van.
Parkiralištem su tekli potoci vode.
Katie se primila za roletu i pogledala u parkiralište dva
kata niţe.
Poklopac prtljaţnika polagano se dizao. Sve joj se jače
vrtjelo. Zateturala je i ispustila roletu koja se uz tresak
naglo podigla. Primila se za prozorsku dasku i zabuljila
u prtljaţnik automobila. Što to bijelo lebdi iznad njega?
Plahta? Veliki zaveţljaj?
Sigurno sanjam, pomislila je, da bi odmah zatim rukom
pritisnula usta da zatomi krik u grlu. Buljila je u
prtljaţnik u kojem se upalilo svjetlo. Kroz prozor, po
kojem se slijevala kiša pomiješana sa snijegom, vidjela
je kako se bijeli zaveţljaj počinje otvarati. Prije nego se
poklopac spustio, ugledala je ţenu, čije lice je smrt
pretvorila u grotesknu masku.
2
Budilica ga je probudila točno u 2 sata ujutro. S
godinama mu je prešlo u naviku da se smjesta digne na
hitni poziv.
Ustao je iz kreveta i u nekoliko se koraka našao ispred
umivaonika u sobi za preglede. Lice je oprao hladnom
vodom, zavezao je kravatu i počešljao se. Čarape još
uvijek nisu bile suhe. Skinuo ih je s gotovo mlačnog
radijatora i pod rukom osjetio kako su vlaţne i ljepljive.
Navukao ih je kreveljeći se i odmah zatim obuo cipele.
Trgnuo se kada je rukom dotaknuo svoj kišni kaput. Bio
je potpuno mokar. Objesio ga je iznad radijatora, ali to
je očito bilo potpuno beskorisno. Dobit će upalu pluća
ako ga sada obuče. A osim toga, na njega se mogu
uhvatiti bijele niti plahte, koje bi se lako uočile na
tamnoplavoj podlozi. Vraški bi se namučio objašnjavati
kako su dospjele na njegov kaput.
U ormaru je drţao stari Burberry. Obući će njega, a
mokri će kaput ostaviti ovdje i sutra ga odnijeti u
čistionicu. Burberry nije imao podstavu. Smrznut će se,
ali nije imao drugog izbora. Osim toga, bio je tako
običan-maslinasto zelene boje i prevelik, jer je
smršavio. Ako itko i vidi auto, i njega u autu, bila bi
mala vjerojatnost da ga prepozna.
Brzim je korakom otišao do ormara. Skinuo je kišni
kaput sa ţičane vješalice, na nju objesio teški i mokri
Chesterfield i stavio ga u straţnji dio ormara. Burberry
je imao onaj poseban miris dugo nenošenih stvari -
prašnjav i nadraţujući koji ga je neugodno zapahnuo.
Obukao ga je i zakopčao, mršteći se.
Otišao je do prozora i malo podignuo roletu. Na parkira-
lištu je još uvijek bilo toliko automobila da se neće ni
primijetiti da njegovog nema. Ugrizao se za usnicu,
shvativši da je na najudaljenijem dijelu parkirališta, koji
je dotada bio tako savršeno mračan, bila zamijenjena
pregorjela ţarulja svjetiljke. Njezino je svjetlo sada
padalo na straţnji dio njegovog auta. Morat će se kretati
uz aute koji su stvarali sjenu i tijelo brzo staviti u
prtljaţnik.
Konačno je došao i taj trenutak.
Otvorio je ormar s medicinskom opremom i sagnuo se.
Stručno je opipao ţenino tijelo prekriveno plahtom.
Nerazgovjetno mrmljajući, jednu je ruku stavio ispod
njezinog vrata, a drugu ispod koljena, da bi je podignuo.
Za ţivota je teţila oko 50 kila, ali se tijekom trudnoće
prilično udebljala. Dok ju je nosio prema stolu za
preglede, osjećao je svaki gram njezine teţine. Upalio je
pomičnu svjetiljku koja je stajala pokraj stola i u plahtu
zamotao cijelo tijelo.
Zaključao je ormar, nakon što je briţno pregledao
njegovo dno. Nečujno je otvorio vrata koja su vodila na
parkiralište i uzeo ključ prtljaţnika. Bešumnim korakom
došao je do stola za preglede i podigao tijelo. Imao je
samo 20 sekundi. 20 sekundi koje su mogle upropastiti
njegov ţivot.
18 sekundi poslije stajao je pokraj svoga auta.
Susnjeţica mu je vlaţila lice, a teret omotan plahtom
istezao mu ruke. Cijeli je teret prebacio na jednu ruku,
dok je drugom pokušavao staviti ključ u bravu
prtljaţnika, na kojoj se stvorio tanki sloj leda. Ubrzanim
ga je pokretom sastrugao. Trenutak poslije ključ je bio u
bravi, a poklopac se polako digao. Pogledao je prema
prozorima bolnice. U središnjoj sobi na drugom katu
podigla se roleta. Je li netko gledao? Grozničavost da
tijelo što prije stavi u prtljaţnik, da ga što prije makne iz
svojih ruku, natjerala ga je na to da sve radi prebrzo. U
trenutku kada je maknuo lijevu ruku, vjetar je rastvorio
plahtu i otkrio ţenino lice. Trgnuo se, naglo spustio
tijelo u prtljaţnik i zalupio poklopac.
Svjetlo je palo na ţenino lice. Je li to netko vidio?
Ponovno je podignuo pogled prema prozoru sobe na
drugom katu. Je li se netko nalazio u njoj? Nije bio
siguran. Koliko se moglo vidjeti s tog prozora? Poslije
će provjeriti tko je u toj sobi.
Sjeo je u auto i polagano se, ne paleći prednja svjetla,
odvezao s parkirališta.
Stvarno nevjerojatno da se večeras već drugi put vozi u
Chapin River. Što bi se dogodilo da nije odlazio iz
bolnice ba3 u trenutku kada je ona izletjela iz Fukhitove
ordinacije i zaustavila ga?
Vangie je bila na rubu histerije. Šepajući došla je do
njega. - Doktore, ovaj tjedan ne mogu k vama doći na
pregled. Sutra putujem u Minneapolis. Otići ću do
doktora Salema, koji me nekada liječio. Moţda ću tamo
ostati i roditi dijete.
Da nije naletio na nju, sve bi palo u vodu.
Nagovorio ju je da se s njim vrati u njegovu ordinaciju.
Razgovarao je s njom, uspio je smiriti i dati joj čašu
vode.
Prekasno je posumnjala, pokušavajući izaći. Njezino
lijepo lice odraţavalo je strah.
Iako ju je uspio zauvijek uti3ati, zastrašujuće je
djelovala spoznaja da ga je netko mogao otkriti. Nakon
što je tijelo zaključao u ormar s medicinskom opremom,
počeo je sav napet razmišljati.
Njezin je svijetlocrveni auto predstavljao neposrednu
opasnost. Morao ga je maknuti s bolničkog parkirališta.
Sigurno bi ga zapazili nakon isteklog vremena
predviĎenoga za posjete -lincoln continental s napadnim
kromiranim prednjim dijelom; sav je bio tako napadan
da nije mogao izbjeći pogledu.
Točno je znao gdje je ţivjela u Chapin Riveru. Rekla
mu je da se njezin muţ koji je bio pilot United
Airlinesa, tek sutra vraća kući. Odlučio je da njezin auto
odveze u Chapin River i torbicu ostavi u kući, tako da
izgleda kao da se vratila kući.
To mu je neočekivano jednostavno pošlo za rukom.
Promet je po tom uţasnom vremenu bio vrlo slab.
Prema urbanističkom planu Chapin Rivera zahtijevalo
se da kuće budu graĎene na zemljištu veličine barem
jednoga hektara. Bile su smještene podalje od ceste i do
svake se dolazilo zavojitim prilaznim putem. Vrata
garaţe otvorio je daljinskim upravljačem koji se nalazio
u lincolnu na ploči s instrumentima i parkirao ga u
garaţi.
Ključ ulaznih vrata našao je medu onima od automobila,
ali ga nije trebao; vrata koja su iz garaţe vodila u radnu
sobu, bila su otključana. Svjetlo je gorjelo u cijeloj kući,
jer se vjerojatno palilo automatski. Iz radne je sobe
izašao brzim korakom, a zatim se hodnikom ţurno
uputio u dio zgrade u kojem su se nalazile spavaonice.
Njezina je bila posljednja na desnoj strani i odmah ju je
prepoznao. Osim te još su postojale dvije, od kojih je
jedna bila preureĎena u dječju sobu. Zidovi su bili
oblijepljeni novim tapetama s kojih su se smiješili
raznobojni slonići i janjići. Kolijevka je očito bila
potpuno nova, kao i komoda.
Upravo u trenutcima dok je gledao dječju sobu, shvatio
je da bi moţda mogao njezinu smrt prikazati kao
samoubojstvo. Ako je počela ureĎivati dječju sobu tri
mjeseca prije djetetovog roĎenja, prijetnja da će ga
izgubiti bila je snaţan motiv za samoubojstvo.
Otišao je u njezinu spavaću sobu. Bračni krevet bio je
nemarno spremljen, a ispod teškog bijelog prekrivača s
resama na pojedinim mjestima izvirivale su plahte.
Njezina spavaćica i kućna haljina bile su bačene preko
sofe. Kada bi je barem mogao donijeti ovamo i poloţiti
je na njezin krevet! To bi bilo vrlo opasno, ali opet ne
toliko kao kad bi njezino tijelo bacio negdje u šumi. U
tom bi se slučaju provela detaljna policijska istraga.
Njezinu je torbicu stavio na sofu. Ona će, kao i auto u
garaţi, barem ukazivati na to da se iz bolnice vratila
kući.
Do bolnice je propješačio četiri kilometara. Izloţio se
uţasnoj opasnosti - što bi bilo da ga je u toj otmjenoj
četvrti zaustavio policijski auto? Ne bi mogao naći
nikakvu ispriku. Vratio se za manje od jednoga sata,
zaobišao je glavni ulaz i u bolnicu ušao na straţnji ulaz
iz parkirališta. Bilo je tek 10 sati kada se našao u svojoj
ordinaciji.
Kaput, cipele i čarape bile su natopljene vodom. Drhtao
je od glave do pete. Shvatio je da bi bilo previše opasno
iznijeti tijelo prije nego bude potpuno siguran u to da je
mogućnost da nekoga sretne zanemariva. Sestre počinju
noćnu smjenu u ponoć pa je odlučio da će ponovno
izaći mnogo kasnije. Ulaz za hitne slučajeve bio je na
istočnoj strani bolnice. Barem se nije morao brinuti da
će ga vidjeti neki pacijent kojem je potrebna hitna
pomoć ili netko iz policijskih kola koja prate hitnu.
Budilicu je navio na dva i legao na stol za preglede.
Uspio je zaspati, a probudio se tek kada je sat zazvonio.
Sada je s drvenog mosta skrenuo na Winding Brook
Lane. Njezina se kuća nalazila na desnoj strani.
Isključio je prednja svjetla i prilaznim se putem dovezao
do straţnjeg dijela kuće. Auto je parkirao uz sama vrata
garaţe. Skinuo je vozačke rukavice i navukao kirurške.
Otvorio je vrata garaţe i podigao poklopac prtljaţnika.
Nosio je tijelo pokraj polica s alatom i ušao u radnu
sobu. Kuća je utonula u tišinu. Za samo nekoliko
minuta bit će izvan opasnosti.
Pojurio je hodnikom do spavaće sobe, savijajući se pod
teţinom njezinog tijela. Poloţio ju je na krevet i
maknuo plahtu kojom je bila pokrivena.
U kupaonici je kristaliće cijanida usuo u plavu čašu s
cvjetnim uzorkom, dodao vodu i veću količinu izlio u
umivaonik koji je oprezno oprao, a onda se vratio u
sobu. Čašu je stavio pokraj njezine ruke, pri čemu je
namjerno prolio ostatak njezinog sadrţaja po pokrivaču.
Uspio je saviti njezine prste oko čaše, iako se počela
pojavljivati mrtvačka ukočenost. Ruke su bile hladne.
Briţljivo je presavio bijelu plahtu.
Mrtva je ţena leţala na leĎima, ukočenih očiju,
iskrivljenih usnica i izraza koji je svjedočio o
predsmrtnom strahu. Ali to je bilo potpuno uobičajeno.
Mnogo samoubojica promijeni mišljenje kada je već
prekasno.
Je li mu nešto promaknulo? Nije. Njezina torbica, u
kojoj su bili ključevi, nalazila se na sofi. U čaši je ostao
talog cijanida. Da joj skine kaput ili ne? Neka ostane na
njoj. Što je manje dira, to bolje.
A cipele? Bi li njih ona izula?
Nadignuo je kaftan koji je nosila i osjetio kako mu se
krv ledi u ţilama. Na natečenoj desnoj nozi nalazila se
iznošena mokasinka, a na lijevoj samo čarapa.
Druga je mokasinka sigurno ispala. Gdje? Na
parkiralištu, u ordinaciji ili u kući? Izjurio je iz sobe i
traţeći je, došao u garaţu. Nigdje je nije mogao naći.
Bijesan zbog toga što gubi vrijeme, odjurio je do auta i
pogledao u prtljaţnik. Cipela je netragom nestala.
Vjerojatno je ispala na parkiralištu. Čuo bi da je ispala u
ordinaciji, a nije bila ni u ormaru s medicinskom
opremom. U to je bio sto posto uvjeren.
Zbog natečene noge stalno je nosila te mokasinke. Čuo
je kako je zbog njih zadirkuje recepcionarka u bolnici.
Morat će se vratiti, pretraţiti parkiralište i pronaći
cipelu. A što bi bilo da je nade netko tko je znao da ih
ona nosi? To bi, nakon otkrića tijela, izazvalo nagaĎanja
o njezinoj smrti. Što bi se dogodilo da netko kaţe: »Na
parkiralištu sam vidio mokasinku koju je nosila.
Vjerojatno ju je izgubila u ponedjeljak navečer kada se
vraćala kući«? Ali da je bez cipele napravila samo
nekoliko koraka po parkiralištu, stopalo njezine čarape
bilo bi jako zaprljano. Policiji ta pojedinost sigurno ne
bi promaknula. Mora se vratiti na parkiralište da
pronaĎe tu cipelu.
Ali sada se u nekoliko koraka vratio u spavaću sobu i
odmah otvorio vrata garderobe. Po podu su bile
razbacane ţenske cipele. Većina je imala vrtoglavo
visoke potpetice. Bilo bi smiješno kad bi netko
povjerovao u to kako ih je nosila u ovom stanju i još po
takvom vremenu. Vidio je tri ili četiri para čizama, ali ni
jednu ne bi mogao navući na tu njezinu natečenu nogu.
A onda ih je ugledao. Par niskih i udobnih cipela, baš
onakvih kakve nosi većina trudnica. Bile su gotovo
nove, ali nosila ih je barem jedanput. Uzeo ih je s
uzdahom olakšanja. Vrativši se u sobu, skinuo je
mokasinku s njezine noge i obuo joj cipele koje je donio
iz garderobe. Desna joj je bila tijesna, ali ipak ju je
uspio zavezati. Mokasinku je ugurao u široki dţep na
svom kaputu. Uzeo je plahtu i stavivši je ispod ruke
izašao iz sobe, prešao hodnik i kroz radnu sobu izašao u
noć.
Kada se dovezao do bolničkog parkirališta, susnjeţica
je prestala padati, ali je bilo jako hladno i vjetrovito.
Zaustavio se na najudaljenijem dijelu parkirališta. Da se
sada slučajno pojavi čovjek iz osiguranja, rekao bi mu
kako je malo prije primio poziv da je jedna njegova
pacijentica dobila trudove pa čeka da je dovezu. Ako bi
se iz bilo kojeg razloga ta njegova priča provjeravala,
bijesno bi odbrusio da je poziv očito bio laţan.
Ali, bolje bi bilo da ga nitko ne vidi. Drţeći se sjene
koju je stvaralo grmlje uzduţ parkirališta, brzo je
krenuo prema mjestu gdje je prije bio parkiran njegov
auto. Cipela je vjerojatno ispala u trenutku kada je
pomaknuo njezino tijelo kako bi mogao otvoriti
prtljaţnik. Čučnuo je i pretraţio mjesto. Zatim je
nečujnim korakom krenuo prema bolnici. Vidio je da su
u ovom krilu zgrade sve sobe bile neosvijetljene.
Pogledao je prema prozoru središnje sobe na drugom
katu. Roleta je bila spuštena. Pogurivši se, polako je
napredovao hodajući preko makadama. Moţda ga je
netko vidio! Bio je toliko nezadovoljan i obuzet bijesom
da nije osjećao hladnoću koja je prodirala do , kostiju.
Gdje je ta cipela? Moram je naći!
Na parkiralište je skrenuo auto s upaljenim svjetlima i
zaustavio se uz škripu kočnica. Vozač, koji je vjerojatno
išao prema odjelu za hitne slučajeve, očito je shvatio da
je skrenuo na krivom mjestu. Polukruţno je zaokrenuo i
velikom se brzinom odvezao s parkirališta.
Morao se maknuti odavde. Samo je uzalud gubio
vrijeme. Pao je kada se pokušao uspraviti, jer mu se
ruka pokliznula na skliskoj površini makadama. U istom
je trenutku pod prstima osjetio neki koţni predmet.
Zgrabio ga je i podigao. Iako je svjetlo bilo slabo znao
je što je našao. Mokasinku. Našao je mokasinku.
Poslije petnaest minuta otključao je ulazna vrata svoje
kuće. Skinuo je kišni kaput i objesio ga u ormar koji se
nalazio u predvorju. Pogledao se u veliko zrcalo na
vratima ormara. Zaprepastio se kada je vidio da su
nogavice hlača mokre i zamazane, kosa raščupana, a
ruke zaprljane. Obrazi su mu gorjeli, a na iskolačenim
očima zjenice su bile neprirodno proširene. Izgledao je
poput čovjeka koji je doţivio duševni potres, kao
iskrivljena slika samoga sebe.
Odjurio je stubama na kat, skinuo se, odjeću bacio u
košaru za prljavo rublje, okupao se i obukao pidţamu,
preko koje je navukao kućni ogrtač. Bio je previše napet
da bi mogao spavati, a osjećao je i ţivotinjsku glad.
Domaćica je na tanjuru ostavila tanko narezanu
janjetinu. Na stolu u kuhinji nalazio se svjeţi komad
briea, a u košarici za voće, koja je stajala na hladnjaku,
nalazile su se kiselkaste jabuke. Hranu je briţljivo
poslagao na pladnju i odnio je u knjiţnicu. Natočio je
veliku čašu viskija i sjeo za pisaći stol. Dok je jeo,
razmišljao je o onome što se dogodilo te večeri. Da se
nije dulje zadrţao u ordinaciji, provjeravajući kalendar
rada, ne bi naletio na nju. Otišla bi i više je ne bi mogao
zaustaviti u njezinoj namjeri. Otključao je pisaći stol i
otvorio veliku središnju ladicu s laţnim dnom, u kojoj je
uvijek drţao specijalni dosje. Izvadio je fascikl od
pakpapira u kojem se nalazio dosje. Na novi komad
papira zapisao je sljedeće:
15. veljače Ovaj je liječnik u 20 i 40 zaključavao
straţnja vrata svoje ordinacije. Pacijentica je u tom
trenutku izašla iz ordinacije doktora Fukhita. Pacijentica
je prišla ovom liječniku i rekla mu da odlazi u
Minneapolis, gdje će njezin bivši liječnik Emmet Salem
poroditi. Pacijentica se ponašala histerično. Nagovorena
je da ude u ordinaciju. Ovaj je liječnik, ţaleći zbog
neizbjeţnog,
pripremio teren da je ubije. Pod izlikom da će joj
donijeti čašu vode, ovaj je liječnik u čašu stavio
kristaliće cijanida i prisilio pacijenticu da popije otrov.
Pacijentica je preminula točno u 21 i I5. Fetus je bio star
26 tjedana. Prema mišljenju ovoga liječnika da je dijete
roĎeno, moţda bi se moglo odrţati na ţivotu. U ovom
se dosjeu nalazi
potpuna i točna povijest bolesti i ona treba zamijeniti i
poništiti onu koja se nalazi u ordinaciji bolnice
Westlake.
Odloţio je kemijsku olovku, duboko uzdahnuvši. Svoj
posljednji zapis uloţio je u fascikl. Ustao je i otišao do
polica s knjigama. Na posljednjoj je, iza jedne knjige
pritisnuo gumb i ona se na šarkama odmaknula od zida,
otkrivši veliki sef. Brzo ga je otvorio, stavio u njega
fascikl i nenamjerno primijetio da se broj fascikala sve
više povećava. Mogao je napamet izgovarati imena koja
su se nalazila na njima: Elizabeth Berkely, Anna Horan,
Maureen Crowley, Linda Evans - bilo ih je preko 72 a
predstavljali su uspjehe i neuspjehe njegovog
liječničkog genij a.
Zatvorio je sef, policu gurnuo na njeno mjesto i polako
se uputio na kat. Skinuo je kućni ogrtač, legao na veliki
krevet s baldahinom i zaklopio oči.
Nakon što je obavio sve što je morao, bio je toliko is-
crpljen da je osjećao mučninu. Je li nešto previdio ili
zaboravio? Bočicu s cijanidom stavio je u se@
Mokasinke? Riješit će ih se sutra navečer. U mislima su
mu se divlje vrtloţili dogaĎaji proteklih nekoliko sati.
Kada je radio ono što je morao, bio je potpuno smiren.
Sada, nakon što je sve obavio, osjećao je kako se njegov
ţivčani sustav, kao i uvijek do sada, pobunio.
Sutra će, kad bude išao u bolnicu, sam odnijeti odjeću
na čišćenje. Hilda je nemaštovita domaćica, ali sigurno
bi primijetila da su nogavice hlača mokre i zamazane.
Saznat će koji je pacijent bio u sobi na drugom katu
istočnog krila i što je mogao vidjeti. Ne razmišljaj sada
o tome. Moraš spavati. Podupro se laktom i iz ladice
noćnog ormarića izvadio malu kutijicu s pilulama.
Trebao mu je blagi sedativ. Samo tako će moći
odspavati dva sata.
Uzeo je malu kapsulu, progutao je bez vode, naslonio je
glavu na jastuk i sklopio oči. Dok je čekao da sedativ
počne djelovati, pokušavao je uvjeriti samoga sebe da je
izvan svake opasnosti. Ali koliko god se trudio, nije
mogao potisnuti pomisao na to da mu je nedostupan
dokaz koji bi najočitije ukazivao na njegovu krivnju.
3
Ako nemate ništa protiv, ţeljeli bismo da izaĎete na
straţnji izlaz - rekla je sestra. - Glavni prilazni put
potpuno je zaleĎen i radnici ga pokušavaju osposobiti.
Taksi će vas čekati kod straţnjeg izlaza.
- Ne bih imala ništa protiv niti da moram izaći kroz
prozor, samo da mogu otići kući - gorljivo je rekla
Katie. - Ali grozno je to da se u petak moram ponovno
vratiti u bolnicu, zbog jednog manjeg kirurškog
zahvata.
- Oh! Sestra je pogledala u njezin karton. - O čemu se
radi?
- Izgleda da sam od majke naslijedila problem koji je i
nju mučio. Svakog mjeseca gotovo iskrvarim dok imam
mjesečnicu.
- Sigurno ste zbog toga imali tako lošu krvnu sliku,
kada su vas dovezli ovamo. Ali nemojte se brinuti.
Dilatacija i kiretaţa nisu jako sloţeni zahvati. Tko je vaš
liječnik?
- Doktor Highley.
- Oh, on je vrhunski stručnjak. Bit ćete smješteni u
zapadnom krilu. Tamo leţe svi njegovi pacijenti. Tamo
je kao u nekom luksuznom hotelu. Znate, on je glavni
liječnik u ovoj bolnici. Još je uvijek gledala u Katiein
karton. - Niste dobro spavali, zar ne?
- Nisam. Katie je s gaĎenjem frknula nosom, dok je
zakapčala bluzu poprskanu krvlju, koju je navukla samo
preko nezamotane ruke. Sestra joj je pomogla obući
kaput.
Jutro je bilo oblačno i hladno. Katie je zaključila da je
veljača postala mjesec koji najmanje voli. Izašla je na
parkiralište i zadrhtala, sjetivši se sinoćnje more. Iz
svoje je sobe gledala baš na taj dio parkirališta. Taksi se
zaustavio i s olakšanjem je krenula prema njemu,
trgnuvši se od boli u koljenima. Uz sestrinu j e pomoć
ušla u taksi, pozdravila se i zatvorila vrata. Taksist je
pritisnuo papučicu gasa. - Kamo, gospoĎo?
Kroz prozor sobe na drugom katu, u kojoj je Katie
provela noć, muškarac je promatrao njezin odlazak. U
ruci je drţao karton koji je sestra ostavila na stolu.
Kathleen N. DeMaio, 10 Woodfield Way, Abbington.
Zaposlena u tuţilaštvu okruga Iialley.
Osjetio je uzbuĎenje pomiješano sa strahom. Katie De-
Maio.
Na kartonu je zabiljeţeno da je dobila jaku pilulu za
spavanje.
Prema anamnestičkim podacima, ona nije redovito uzi-
mala nikakve lijekove, uključujući pilule za spavanje i
sedative. Znači da je njezina otpornost prema
lijekovima bila slaba, pa ju je pilula, koju je sinoć
dobila, prilično omamila.
Na kartonu je takoĎer pisalo da ju je noćna sestra našla
kako uznemirena sjedi na rubu kreveta u 2 sata i 8
minuta, tuţeći se na noćne more.
Roleta na prozoru bila je podignuta. Ona je sigurno bila
na prozoru. Koliko je vidjela? Ako je išta vidjela, pa
čak i u slučaju da misli kako je imala noćnu moru, to će
je kopkati s obzirom na njezino profesionalno iskustvo.
Predstavljala je neprihvatljivu opasnost.
4
Sjedali su tijesno priljubljeni u odjeljku kavane u 87.
ulici. Na stolu su stajali nepojedeni čajni kolačići.
Polako su pili kavu sa sumornim izrazom na licu.
Poloţila je ruku na njegov rukav, na mjestu gdje se
nalazila ukrasna vrpca u obliku zlatne pletenice. Prste
svoje desne ruke isprepleo je s njezinima lijeve ruke.
- Strašno si mi nedostajala-paţljivo je rekao.
- I ti meni, Chris. Zato mi je ţao što smo se jutros
sastali. To samo pogoršava cijelu stvar.
-Joan, daj mi malo vremena. Kunem ti se Bogom da
ćemo naći neko rješenje. Moramo.
Odmahnula je glavom. Pogledao ju je i trgnuo se,
vidjevši koliko pati. Njezine oči boje lješnjaka bile su
mutne, a glatka koţa lica, jutros potpuno otkrivenoga,
jer je svoju svijetlosmeĎu kosu zalizala i svezala u
punĎu, poprimila je nezdravu bijelu boju.
Po stoti se put pitao zbog čega se nije rastao od Vangie,
kada je prošle godine premješten u New York. Zašto je
popustio njezinoj molbi da još jednom pokušaju spasiti
brak, kada im to nije pošlo za rukom u proteklih deset
godina? A sada je dijete na putu. U mislima se vratio na
onu uţasnu svaĎu s Vangie, neposredno prije nego je
otputovao. Bi li to trebao reći Joan? Ne, jer ne bi imalo
nikakvog smisla.
- Kako ti se svidjela Kina? - zapitao je.
Razvedrila se. - Prekrasna je, naprosto prekrasna. Radila
je kao stjuardesa Pan Americana. Upoznali su se prije
šest mjeseci na zabavi koju je na Havajima priredio
kapetan Jack Lane.
Joanina baza bila je u New Yorku, gdje je na
Manhattanu ţivjela s još dvije druge stjuardese Pan
Ama.
Naprosto je nevjerojatno i ludo kako neki ljudi od prvog
trenutka osjete da su stvoreni jedno za drugo. Nije tajio
da je oţenjen. Iskreno joj je rekao da ţeli prekinuti s
Vangie čim ga premjeste iz baze u Minneapolisu u New
York. Posljednji pokušaj da spasi brak bio je
bezuspješan. Nikada se nisu smjeli vjenčati.
A onda mu je Vangie rekla za dijete. - Vratio si se
večeras - rekla je Joan.
- Da. U Chicagu smo imali problema s motorom pa je
let otkazan. Doletjeli smo bez putnika oko 18 sati.
Prijavio sam se u Holiday Innu u 57. ulici.
- Zašto nisi otišao kući?
- Zato jer te nisam vidio dva tjedna pa sam te ţelio
vidjeti, morao sam te vidjeti. Vangie me ne očekuje
prije 11 sati. Ne moraš si time razbijati glavu.
- Chris, rekla sam ti da sam predala molbu za premještaj
u odjel za Latinsku Ameriku i ona je odobrena. Sljedeći
tjedan selim se u Miami.
- Joan, nemoj!
- To je jedino rješenje. Slušaj, Chris, stvarno mi je ţao,
ali ne mogu stajati na raspolaganju oţenjenom
muškarcu. To se potpuno kosi s mojim karakterom. Ne
ţelim razarati tuĎe brakove.
- Naša je veza potpuno nevina.
- Tko bi u današnjem svijetu povjerovao u to? Činjenica
da ćeš za jedan sat ţeni lagati o vremenu svog povratka,
sama za sebe govori sve, zar ne? I nemoj smetnuti s uma
da sam kćerka prezbiterijanskog svećenika. Mogu
zamisliti kako bi se tata ponašao da mu kaţem kako sam
zaljubljena u muškarca koji ne samo da je oţenjen, već
njegova ţena konačno očekuje dijete za koje se
svesrdno molila proteklih deset godina. Sigurno bi bio
ponosan od sreće što ima takvu kćer.
Popila je kavu. - I bez obzira na to što ti govorio, Chris,
uvjerena sam kako postoji mogućnost da se ti i ţena
ponovno zbliţite, ako se ja maknem. Umjesto na nju, ti
misliš na mene. I začudit ćeš se kada se sam uvjeriš u to
kako dijete stvara čvrstu vezu izmeĎu muškarca i ţene.
Njeţnom je kretnjom odmaknula njegovu ruku. - Chris,
bit će bolje da odmah odem kući. Let je bio dugačak i
strašno sam umorna. I za tebe će biti bolje da odeš kući.
Pogledali su se u oči. Pogladila ga je po licu, ţeleći
svojim dodirom otkloniti duboke bore koje je osjećaj
nezadovoljstva i nesreće urezao na njegovom čelu. -
Moglo nam je biti tako divno zajedno - rekla je dodavši:
- Chris, izgledaš potpuno iscrpljeno.
- Sinoć nisam dobro spavao. Pokušao se nasmiješiti. -
Neću odustati, Joan. Kunem ti se da ću doći po tebe u
Miami i da ću biti potpuno slobodan.
5
Katie se iz taksija iskrcala ispred kuće. Brzo se stubama
uspela na verandu, iako joj je svaki korak izazivao
nepodnošljivu bol, otključala je ulazna vrata,
promrmljavši: - Hvala Bogu, stigla sam kući. Činilo joj
se kao da je bila odsutna tjednima, a ne samo jednu noć.
Uţivala je u smirujućim zemljanim bojama predvorja i
dnevnog boravka, kao i u visećim kućnim biljkama koje
su joj zapele za oči istog trenutka kada je prvi put
nogom stupila u tu kuću.
Podigla je posudu s afričkim ljubičicama, duboko udah-
nuvši njihov opojan miris. U nosu je još uvijek osjećala
neugodan miris antiseptika i lijekova. Bolio ju je svaki
djelić tijela, čak mnogo više nego kada se jutros digla iz
kreveta.
Barem je bila kod kuće.
John. Da je ţiv, da ga je sinoć mogla ovamo nazvati...
Katie je objesila kaput i sjela na kauč u dnevnom
boravku, potpuno utonuvši u mekoću baršunaste
presvlake boje marelice. Podigla je pogled prema
Johnovom portretu koji je visio iznad kamina. John
Anthony DeMaio, najmlaĎi sudac u okrugu Essex. Još
se uvijek jasno sjećala trenutka kada ga je vidjela prvi
put. Došao j e odrţati predavanje studentima prava s
njezine godine na Seton Hall Law Schoolu.
Kada je završio predavanje, studenti su se okupili oko
njega. - Suče DeMaio, nadam se da će viši sud odbiti
ţalbu u slučaju Collins.
- Suče DeMaio, slaţem se s vašom presudom u slučaju
Reicher protiv Reichera.
Na red je došla Katie. - Suče, moram vam reći da se ne
slaţem s vašom presudom u slučaju Kipling.
John se nasmiješio. - Imate potpuno pravo na to,
gospoĎice...
- Katie... Kathleen Callahan.
Nikada nije mogla shvatiti zašto je u tom trenutku na
svjetlo dana izvukla svoje puno ime Kathleen. Otada ju
je uvijek zvao Kathleen Noel.
Toga su dana otišli na kavu. Sljedećeg ju je dana odveo
na večeru u newyorški restoran Monsignor II. Kada su
se njihovom stolu pribliţili violinisti, zamolio ih je da
zasviraju Be~ grad mojih snova. Tihim je glasom
pjevao zajedno s njima: uWien, Wien, nur du allein...u
Otpjevali su pjesmu, nakon čega ju je zapitao: - Jesi li
ikada bila u Beču, Kathleen?
- Nikada nisam putovala izvan zemlje, osim jednom na
školski izlet na Bermude. Četiri je dana lijevalo kao iz
kabla. - Ţelio bih te jednom odvesti na put u
inozemstvo. Prvo
bih ti pokazao Italiju. To je predivna zemlja.
Kada ju je te večeri dopratio kući, rekao je: - Imaš
najljepše plave oči koje sam ikada vidio. Stariji sam od
tebe 12 godina, ali mislim da to nije tako velika razlika,
zar ne, Kathleen?
Vjenčali su se poslije 13 mjeseci kasnije, odmah nakon
što je diplomirala pravo.
U ovoj je kući John odrastao i naslijedio je od svojih
roditelja. - Prilično sam vezan za nju, Kathleen, a
nadam se da će i tebi omiliti. Ali moţda bi ti ţeljela
nešto manje.
- John, odrasla sam u trosobnom stanu u Queensu.
Spavala sam u dnevnom boravku na krevetu za
rastezanje. Za mene je riječ »privatnost« bila potpuno
strana. Volim ovu kuću.
- Drago mi je, Kathleen.
Voljeli su se beskrajno mnogo - a osim toga, bili su tako
dobri prijatelji. Otkrila mu je svoju noćnu moru. -
Upozoravam te da se povremeno budim po noći vičući
iz svega glasa. To traje od moje osme godine kada je
umro tata. Leţao je u bolnici, oporavljajući se od
srčanog udara kada je dobio drugi. Starac, koji je bio s
njim u sobi, pokušao je dozvati sestru, pritiščući zvono,
ali nitko ţiv se nije pojavio. Kad je konačno netko
došao, bilo je prekasno.
- I tada su počele tvoje noćne more.
- Mislim da me se taj dogaĎaj tako strašno dojmio, jer se
prepričavao toliko puta. Sanjam da sam u bolnici i da
idem od kreveta do kreveta traţeći tatu. U snu mi se
javljaju lica ljudi iz kreveta. Oni svi spavaju. Ponekad
su to lica djevojaka iz škole, a ponekad mojih roĎaka -
ili bilo koga drugoga. Pokušavam pronaći tatu. Znam da
sam mu potrebna. Konačno nailazim na sestru, trčeći
dolazim do nje i pitam je gdje je tata. Ona uz osmijeh
odgovara: - Oh, on je mrtav. Svi su ovi ljudi mrtvi. I ti
ćeš ovdje umrijeti.
- Jadnice moja mala.
- Oh, John, zdrav mi razum govori da moram prevladati
tu ludost. Ali kunem ti se da mi se od pomisli da bih
mogla biti pacijentica u bolnici, ledi krv u ţilama.
- Pomoći ću ti da odagnaš taj strah.
Njemu je mogla reći kako se osjećala nakon tatine smrti.
- On mi strašno nedostaje, John. Oduvijek sam bila
tatina mezimica. Molly je imala 16 godina i već je
izlazila s Billom pa mislim da je ona nekako lakše
preboljela njegovu smrt. Uz sve one godine koje sam
provela u školi, razmišljala sam o tome kako bi bilo
divno i zabavno da tata moţe vidjeti školske predstave u
kojima sam glumila i doći na moju proslavu mature.
Svakog sam se proljeća uţasavala onoga dana kada su
očevi izvodili svoje kćeri na večeru.
- Zar nisi imala nekog strica ili bilo koga drugoga tko bi
te mogao voditi umjesto tate?
- Samo jednoga. Potrošila bih previše vremena na to da
ga otrijeznim.
- Oh, Kathleen! Oboje su prasnuli u smijeh. - Pa, draga,
ja ću iskorijeniti tu tvoju tugu - rekao je.
- Već jeste, časni suče.
Medeni mjesec proveli su putujući po Italiji. Baš je tada
počeo osjećati bolove. Kući su se vratili dan prije prvog
zasjedanja suda. John je predsjedao sudu u okrugu
Essex, a ona je počela raditi kao pravnica za suca
kaznenog suda u Valley Countyju.
Mjesec dana nakon što su se vratili s putovanja, John je
otišao na pregled. Jedan dan koji je trebao provesti u
bolnici Mt. Sinai, produţio se na još tri zbog dodatnih
pretraga. Jedne ju je večeri dočekao ispred dizala,
besprijekorno elegantan u tamnocrvenom kućnom
ogrtaču od velura, blago se osmjehujući. Dotrčala je do
njega, svjesna pogleda ljudi koji su izlazili iz drugog
dizala, razmišljajući o tome kako John ostavlja dojam
čak i u pidţami i kućnom ogrtaču. Htjela mu je to reći,
ali on ju je preduhitrio: - Imamo jedan problem, draga.
Čak je i u tom trenutku rekao »Mi imamo problem«. U
tih nekoliko kratkih mjeseci koje su proveli zajedno,
postali su u svakom pogledu jedno. Kada su došli u
njegovu sobu, rekao je:
- Imam maligni tumor. Očito je zahvatio oba plućna
krila. Za ime Boga, Kathleen, pa ja čak ni ne pušim.
Oboje su se počeli smijati, zapanjeni svojim
ponašanjem, u iznenadnom napadu boli zbog ironije
sudbine. John Anthony DeMaio, sudac višeg suda u
okrugu Essex, bivši predsjednik odvjetničkog udruţenja
iz New Jerseyja, koji još nije navršio 38 godina, osuĎen
je na neodreĎenu vremensku kaznu koju će sluţiti do
svoje smrti. Nema pravo na uvjetni otpust ni na ţalbu.
Vratio se na posao. - Umrijet ću noseći svoj talar - zašto
ne? - rekao je, slegnuvši ramenima.
- Obećaj mi da ćeš se ponovno udati, Kathleen.
- Jednog dana, ali ne znam tko će se moći mjeriti s
tobom. - Drago mi je da imaš takvo mišljenje o meni.
Iskoristit ćemo svaki trenutak koji nam je preostao.
Iako su znali da im vrijeme nezaustavljivo izmiče,
dobro su se zabavljali.
Jednog dana vratio se s posla kući i rekao: - Mislim da
je sa sudom gotovo.
Rak se sve brţe širio, a bol je postajala sve
nepodnošljivijom. Kada je prvi put otišao u bolnicu na
kemoterapiju, njezina se noćna mora vratila. John će
doći kući, uvjeravala je samu sebe. Na poslu je dala
otkaz, jer je ţeljela biti stalno uz njega.
Jednog je dana pitao: - Ţeliš li da tvoja majka doĎe s
Floride i ţivi s tobom?
- Dragi Boţe, ne. Mama je divna, ali s njom sam ţivjela
sve do odlaska na koledţ. Mislim da sam s njom provela
dosta vremena. A osim toga, ona oboţava Floridu.
- Pa, drago mi je da Molly i Bill ţive u blizini. Oni će se
brinuti za tebe. Osim toga, jako voliš njihovu djecu.
Oboje su u tom trenutku zašutjeli. Bill Kennedy bio je
ortoped. On i Molly imali su šestero djece i ţivjeli su u
Chapin Riveru. Na dan svog vjenčanja, Katie i John su
zadirkujući
Molly i Billa rekli da će potući njihov rekord što se tiče
djece. - Imat ćemo sedmero djece - izjavio je John.
Kada je otišao na posljednju kemoterapiju, više se nije
vratio. Bio je tako slab da su ga preko noći zadrţali u
bolnici. Pao je u komu dok je razgovarao s njom. Oboje
su se nadali da će umrijeti kod kuće, ali umro je te
večeri u bolnici.
Katie je sljedećeg tjedna predala molbu za posao u tuţi-
laštvu, koja je prihvaćena. Povukla je dobar potez.
Tuţilaštvu je trajno manjkalo ljudi, pa je stalno radila na
više slučajeva nego u normalnim okolnostima. Tako
nije imala vremena za razmišljanje o sebi. Cijeli dan,
svaki dan, pa čak i vikendom, morala se potpuno
usredotočiti na hrpu slučajeva kojima se bavila.
Na neki način taj je posao bio izvrsna terapija. Ljutnju
koja se javila zajedno s boli, osjećaj da je prevarena i
bijes što se ţivot tako okrutno poigrao s Johnom,
usmjerila je na slučajeve koje je vodila.
Kada je kazneno gonila čovjeka koji je počinio teţak
zločin, imala je osjećaj da se opipljivo bori protiv bar
jedne vrste zla koje uništava ljudske ţivote.
Zadrţala je kuću. John joj je oporučno ostavio svu svoju
imovinu. Znala je kako je ludo da
dvadesetosmogodišnja ţena, koja zaraĎuje 22 000 $,
ţivi u kući okruţenoj s dva hektara zemljišta i vrijednoj
četvrt milijuna dolara.
Molly i Bill zdušno su je nagovarali da je proda.
- Nikada nećeš prerezati pupčanu vrpcu koja te veţe uz
Johna, ako ne prodaš tu kuću - rekao je Bill.
Vjerojatno je imao pravo. Katie se prenula iz
razmišljanja i dignula s kauča. Opet postaje
preosjetljiva. Bit će bolje da nazove Molly. Ako ju je
zvala jučer navečer sigurno se oduševila, shvativši da je
nema kod kuće. Molly se stalno nadala da će ona
konačno »nekoga sresti«. Nije ţeljela da je Molly zove
u tuţilaštvo i sazna da je jučer imala nesreću.
O
Moţda će Molly doći k njoj pa će zajedno ručati. Imala
je salatu i sve sastojke potrebne za Bloody Mary. - Za
ime Boga, Kate, kako netko tko ima šestero djece ne bi
malo gucnuo za ručkom? Mollyna veselost odmah će
odagnati osjećaj samoće i tuge.
Katie je shvatila da još uvijek nosi bluzu poprskanu
krvlju. Nazvat će Molly, a nakon toga će se, dok bude
čekala da ona doĎe, okupati i presvući.
Pogledala se u zrcalo koje je visjelo na zidu iznad kauča
i primijetila kako je masnica ispod desnog oka postala
ljubičasta. Njezina prirodno maslinasta put, koja je
mama nazvala »irsko crnom« tvrdeći da ju je naslijedila
po očevoj strani, poprimila je bolesno ţutu boju.
Njezina gusta tamnosmeĎa kosa koja je sezala do
ramena i uvijek raskošno padala u prirodnim valovima,
sada je visjela u pramenovima slijepljenim po vratu i
licu.
Liječnik joj je rekao da ne smije smočiti zavijenu ruku.
Zaštitit će je plastičnom vrećicom. Telefon je zazvonio
prije nego je stigla podići slušalicu da nazove sestru.
Molly, pomislila je. Zaklela bih se da je vještica.
Ali bio je Richard Carroll, stručnjak za sudsku
medicinu. - Katie, kako si? Upravo sam čuo da si imala
nesreću.
- Ništa ozbiljno. Malo sam skrenula s ceste i zaletjela se
u stablo.
- Kada se to dogodilo?
- Jučer oko 22 sata. Vraćala sam se kući iz ureda. Dugo
sam radila kako bih riješila zaostale slučajeve. Malo
prije sam došla iz bolnice, gdje sam provela noć.
Izgledam grozno, ali osjećam se dobro.
- Tko je došao po tebe? Molly?
- Nije. Ona još ništa ne zna. Dovezla sam se taksijem.
- Vuk samotnjak, kao i uvijek, zar ne? - rekao je
Richard. - Zašto doĎavola nisi nazvala mene?
Katie se nasmijala. Zabrinutost koja se osjećala u
Richardovom glasu godila je njezinoj taštini, ali
istovremeno je predstavljala prijetnju. Mollyn muţ i
Richard bili su dobri prijatelji. U posljednjih šest
mjeseci Molly je nekoliko puta namjerno pozvala
Kathie i Richarda na večeru. Ali Richard je bio tako
izravan i drzak. Uvijek se osjećala nekako nelagodno u
njegovom društvu. No, ona se u svakom slučaju nije
ţeljela ni s kim upuštati u vezu, a pogotovo ne s nekim s
kim je tako često suraĎivala. - Kada se sljedeći put
zaletim u stablo, sjetit ću se tvoje ponude - odgovorila
je.
- Uzet ćeš nekoliko slobodnih dana, zar ne?
- Oh, ne - rekla je. - Provjerit ću je li Molly slobodna za
ručak, a nakon toga idem u ured. Moram pročitati bar
deset dosjea, a u petak moram podići jednu vaţnu
optuţnicu.
- Mislim da nema nikakvog smisla ako ti kaţem da si
potpuno luda. No, sada moram prekinuti razgovor, jer je
moj drugi telefon počeo zvoniti. Pojavit ću se u tvom
uredu oko 17 i 30 i odvest ću te na piće. Spustio je
slušalicu prije nego je stigla odgovoriti.
Nazvala je Molly. Sestra se javila drhtavim glasom. -
Katie, pretpostavljam da si čula.
- Što sam čula?
- Ljudi iz tvog ureda upravo idu tamo. - Kamo?
-U moje susjedstvo. K Lewisovima. To je bračni par
koji se doselio prošlog ljeta. Katie, jadan čovjek; došao
je kući nakon noćnog leta i našao ju je - svoju ţenu
Vangie. Izvršila je samoubojstvo. Katie, ona je bila u
šestom mjesecu trudnoće!
Lewisovi. Lewisovi. Katie ih je upoznala na dočeku
Nove godine kod Molly i Billa. Vangie je bila lijepa
plavuša, a Chris pilot.
Mollyna zapanjenost u glas u dolazila je do nje kao iz
neke uţasne daljine: - Katie, zašto bi ta mlada ţena koja
je tako očajnički ţeljela dijete, dignula ruku na sebe?
Pitanje je ostalo visjeti u zraku. Katie su kroz tijelo
prošli hladni trnci. Duga plava kosa prosuta po
ramenima. Njezina noćna mora. Kakvu podlu igru s
nama igra naš um. Čim je Molly spomenula ime, njezina
se sinoćnja mora vratila. Lice koje je vidjela kroz
bolnički prozor, bilo je lice Vangie Lewis.
6
Richard Carroll parkirao je auto ispred trake kojom je
policija označila mjesto zločina u Winding Brook
Laneu. Bio je iznenaĎen shvativši da Lewisovi ţive u
susjedstvu Molly i Billa Kennedyja. Kada je počeo
staţirati u bolnici St. Vincent, Bill je bio specijalizant.
Richard je poslije specijalizirao forenzičku medicinu, a
Bill ortopediju. Ugodno su se iznenadili slučajno
naletjevši jedan na drugoga u sudnici okruga Valley,
gdje je Bill svjedočio na suĎenju jednom liječniku zbog
nesavjesnog postupka. Dok su radili u St. Vincentu
njihovo je prijateljstvo bilo površno, a nakon tog
slučajnog susreta, ono se s vremenom produbilo. Često
su zajedno igrali golf, a nakon svake partije obavezno bi
otišli k Billu na piće.
Mollynu sestru Katie DeMaio Richard je upoznao u
tuţiteljevom uredu i odmah je osjetio kako ga ta mlada i
poslu predana tuţiteljica privlači. Ona je bila ţiva slika
svojih predaka, kojima su Španjolci nakon invazije na
Irsku u naslijeĎe ostavili maslinastu put i tamnu kosu,
koji su odudarali od izrazito plavih keltskih očiju. Kada
je predloţio da počnu izlaziti, Katie ga je na
nezamjetljiv način obeshrabrila i on ju je mudro izbacio
iz svojih misli. Postojale su mnoge druge zgodne mlade
ţene koje su uţivale u njegovom društvu.
Bill, Molly i njihova djeca toliko su mnogo govorili
kako Katie moţe biti zabavna kada hoće i kako ju je
teško pogodila muţevljeva smrt, da se ponovno
probudilo njegovo zanimanje za nju. Proteklih mjeseci
bio je na nekoliko zabava koje su
priredili Molly i Bill i postalo im je jasno da ga Katie
DeMaic zaokuplja više nego što je to htio zbog čega se
ljutio na samoga sebe.
Richard je zadrhtao. Sada je ovdje dosao sluţbeno.
Tridesetogodišnja ţena izvršila je samoubojstvo.
Njegov se posao sastojao u tome da pokuša pronaći bilo
kakav znak koji bi upućivao na to da Vangie Lewis nije
izvršila samoubojstvo. Poslije će napraviti obdukciju.
Stisnuo je usnice, pomislivši na dijete koje je nosila i
kojemu nije pruţena prilika da ţivi. Gdje je bila
majčinska ljubav? Pokojna Vangie Lewis postala mu je
već sada iz objektivnih razloga mrska.
U kuću ga je pustio mladi policajac iz Chapin Rivera.
Dnevni boravak nalazio se na lijevoj strani predvorja.
Na kauču je sjedio mladi muškarac u odori
zrakoplovnog kapetana, nagnut prema naprijed, kršeći
ruke, lica blijedog kao kreč. Richarda je osupnulo
njegovo bljedilo, jer je u svojoj praksi vidio mnoge
mrtvace koji su imali više boje u licu nego taj mladić
čije je tijelo divlje drhtalo. Richardu se nekako saţalio.
Sigurno suprug, pomislio je. Kako se sudbina okrutno
poigrala s njim. Došao je kući i našao ţenu koja je sama
digla ruku na sebe. Odlučio je s njim poslije
razgovarati. - Kojim putem? - zapitao je policajca.
- U onom smjeru. Pokazao je glavom prema straţnjem
dijelu kuće. -Kuhinja je ravno ispred vas, a spavaće su
sobe na desnoj strani. Pokojnica se nalazi u velikoj
spavaćoj sobi.
Richard se kretao brzim korakom, upijajući ozračje
kuće, Namještaj je bio skup, ali razmješten nernarno i
bez ukusa. Pogled na dnevni boravak otkrio mu je
nemaštovito ureĎen prostor, koji je nalikovao na izloge
dekoratera interijera, kakvi se mogu vidjeti u glavnoj
ulici provincijskih gradića. Richard je imao izvrsno
razvijen osjećaj za boju, što mu je nevjerojatno mnogo
pomagalo u poslu. Nesklad boja u kući urezao se L
njegovoj svijesti poput nesklada glasova.
Charley Nugent, detektiv koji je vodio odjel za
umorstva, nalazio se u kuhinji. Dvojica muškaraca
pozdravila su se kimnuvši glavom. - Kako ti se čini? -
zapitao je Richard.
- Razgovarat ćemo nakon što je sam vidiš.
Mrtva Vangie Lewis pruţala je ruţan prizor. Duga
plava kosa poprimila je prljavo smeĎu boju, a lice se u
trenutku smrti jezivo zgrčilo. Razmaknute ruke i noge,
kao da ih je netko napeo ţicom, bile su ukrućene od
mrtvačke ukočenosti. Kaput, zakopčan i jako napet
preko trbuha, podigao se iznad koljena. Ispod kaftana s
cvjetnim uzorkom, nazirali su se potplati cipela. Richard
je povukao kaftan. Nosila je hulahopke koje su se
rastegnule preko natečenih nogu. Obrub desne cipele
jako se urezao u meso.
Stručnom je kretnjom podigao njezinu ruku, nakratko je
zadrţao u svojoj, a zatim je spustio. Zagledao se u bijele
mrlje na koţi oko njezinih usta, koju je spalio otrov.
Pokraj njega stajao je Charley. - Koliko je dugo mrtva?
- Pretpostavljam izmeĎu 12 i 15 sati. Prilično je
ukočena. Richard je govorio suzdrţano, jer je na osnovi
iskustva uočio neke nepodudarnosti. Na sebi je imala
kaput i cipele. Je li netom stigla kući ili je namjeravala
izaći? Zbog čega je odjednom odlučila da se ubije?
Čaša je stajala pokraj nje na krevetu. Sagnuo se i
pomirisao je. Nosnice mu je ispunio dobro poznat oštar
bademast miris cijanida. Nevjerojatno koliko je mnogo
ljudi sebi oduzelo ţivot cijanidom, nakon što su članovi
sekte Jones u Gvajani njime izvršili masovno
samoubojstvo. Uspravio se. - Je li ostavila kakvu
poruku?
Charley je niječući odmahnuo glavom. Richard je pomi-
slio kako je Charley odabrao posao koji mu savršeno
odgovara. Uvijek se doimao tuţnim, a poluspušteni
kapci pojačavali su sjetan izraz njegovih očiju. Stalno je
imao poteškoća s prhuti. - Nije ostavila nikakvo pismo
niti bilo što drugo. Deset je godina bila udata za pilota;
on sada sjedi u dnevnom boravku.
Čini se da je prilično potresen. Oni su iz Minneapolisa.
Na istok su se preselili lani. Oduvijek je ţeljela dijete.
Konačno je zatrudnjela i bila je u sedmom nebu od
sreće. Počela je ureĎivati dječju sobu. O djetetu je
govorila danonoćno.
- A onda ubije sebe i dijete!
- Muţ je rekao kako je u posljednje vrijeme bila jako
uznemirena. Sve češće se mučila mišlju da će izgubiti
dijete. Ponekad je pokazivala uţasan strah od poroĎaja.
Očito je znala da ima neke znakove trovanja.
- Pa umjesto da rodi ili se suoči s gubitkom djeteta, ona
izvrši samoubojstvo? - s nevjericom je rekao Richard.
Bio je siguran da ni Charley ne vjeruje u to. - Je li i Phil
s tobom? zapitao je. Phil je bio drugi stariji član tima
odjela za umorstva, koji je radio za tuţilaštvo.
- Razgovara sa susjedima. - Tko ju je našao?
- Muţ. Vratio se s noćnoga leta. Pozvao je hitnu i obavi-
jestio mjesnu policiju.
Richard se ponovno zagledao u opekline oko usta
Vangie Lewis. - Sigurno se pokajala dok je ispijala
otrov ili ga je moţda pokušala u posljednjem trenutku
ispljunuti, ali već je bilo prekasno-zamišljeno je rekao.
Moţemo li ovdje razgovarati s njezinim muţem?
- Naravno. Charley je dao znak mladom policajcu koji
se odmah okrenuo i ţustrim korakom krenuo dugim
predvorjem po muţa.
Kada je Christopher Lewis ušao u spavaću sobu,
izgledao je kao da će svakog trenutka povraćati, a
njegovo je lice bilo nezdravo sive boje. Po čelu su mu
izbijale hladne kapljice znoja. Košulju je otkopčao oko
vrata i olabavio kravatu. Ruke je gurnuo duboko u
dţepove.
Richard ga je pomnjivo proučavao. Lewis se doimao
izbezumljeno, bolesno i uznemireno. Ali nešto je bilo
jako čudno u njegovom izgledu. Nije izgledao kao
čovjek čiji se ţivot pod teretom grozne nesreće razbio u
komadiće.
Richard se u svom poslu stalno susretao sa smrću i
njezinim različitim prihvaćanjem. Ponekad su članovi
obitelji bili tako zapanjeni da su uzvratili šutnjom. Neki
drugi bi luĎački vrištali, plakali i bacali se na mrtvaca.
Neki bi primili mrtvačevu ruku, pokušavajući shvatiti.
Pomislio je na mladog muţa čija je ţena bila nevina
ţrtva uličnog razračunavanja. Slučajno je ubijena dok
su ona i muţ izlazili iz auta ispred samoposluge u kojoj
su namjeravali kupiti namirnice. Kada je Richard stigao
na mjesto zločina, muţ je zbunjeno u naručju drţao
ţenino tijelo, nešto joj govorio, pokušavajući doprijeti
do njene svijesti.
Tako izgleda bol.
Bez obzira na to što je Christopher Lewis sada
proţivljavao, Richard je bio sto posto siguran da on nije
ucviljeni muţ. Charley ga je počeo ispitivati. - Kapetane
Lewis, znam
da vam sve ovo teško pada, ali olakšat ćete istragu, ako
odgovorite na nekoliko pitanja.
- Ovdje? - zapanjeno je upitao.
- Da. Vidjet ćete zašto. Brzo ćemo završiti. Kada ste
posljednji put vidjeli svoju ţenu?
- Preksinoć. Prije leta na Pacifičku obalu.
- Kada ste se vratili kući?
- Prije jednog sata.
- Jeste li u ta dva dana razgovarali sa svojom ţenom? -
Nisam.
- U kakvom je psihičkom stanju bila vaša ţena prije
nego ste krenuli na put?
- Već sam vam rekao.
- Recite to isto doktoru Carrollu.
- Vangie je bila zabrinuta, jer je mislila da bi mogla
pobaciti.
- Jeste li se zabrinuli zbog te mogućnosti?
- Prilično se udebljala i činilo se da se sve više tekućine
nakuplja u njezinom tijelu, ali dobila je diuretik. A
koliko sam razumio, otekline se često stvaraju u
trudnoći.
- Jeste li razgovarali s njezinim ginekologom kako biste
se uvjerili u to da njezino stanje nije ozbiljno?
- Nisam.
- U redu. Kapetane Lewis, molim vas da pogledate po
sobi i kaţete mi vidite li nešto neobično. Znam da vam
neće biti lako, ali paţljivo pogledajte tijelo svoje ţene.
Moţda vam nešto neuobičajeno zapne za oko. Na
primjer, ova čaša. Jeste li sigurni da je to ona iz vaše
kupaonice?
Chris je poslušno pristao. Iako mu je lice postajalo sve
bljeĎe, polako je pogledom prelazio preko njezinog
tijela. Charley i Richard su ga za to vrijeme pozorno
promatrali. - Ne - konačno je rekao jedva čujnim
glasom. - Ništa. Charley je iznenada ţivnuo. - U redu,
gospodine. Čim
načinimo nekoliko snimaka, poslat ćemo tijelo vaše
ţene na obdukciju. Ţelite li da nekoga obavijestimo o
njezinoj smrti? - Ne, hvala. Moram nazvati Vangienu
majku i oca. Ovo
će im slomiti srce. Otići ću u radnu sobu i odmah ću im
telefonirati.
Kada je izašao iz sobe, Richard i Charley značajno su se
pogledali.
- Vidio je nešto što nam je promaklo - odlučno je rekao
Charley.
Richard je kimnuo glavom u znak odobravanja. - Znam.
Dvojica muškaraca namrštenog su se lica zagledali u
tijelo izobličeno smrću.
Prije nego je spustila slušalicu, Katie je rekla Molly za
nesreću i predloţila joj da k njoj doĎe na ručak.
Mollyna dvanaestogodišnja kći Jennifer i šestogodišnji
blizanci imali su gripu, zbog koje su morali ostati kod
kuće. -Jennifer je mnogo bolje, ali dječake ne bih htjela
ostaviti same ni jednu sekundu - rekla je Molly.
Dogovorile su se da će Molly umjesto toga doći po
Katie i odvesti je k sebi.
Dok je čekala sestru, Katie se na brzinu okupala.
Uspjela je oprati i fenom osušiti kosu, koristeći se pri
tome samo jednom rukom. Obukla je pulover od debele
vune i savršeno krojene hlače od tvida. Crvena boja
pulovera kao da se malko odrazila i na licu. Kosa joj je
u blagim valovima slobodno padala do ramena. Cijelo
vrijeme dok se prala i oblačila, pokušavala je sinoćnju
halucinaciju sagledati u razumskim okvirima.
Je li uopće stajala kraj prozora? Ili je i to bio samo dio
sna? Moţda se roleta podigla sama od sebe i probudila
je. Zatvorila je oči i sinoćnji se prizor ponovno pojavio
u njezinoj svijesti. Djelovao je tako stvarno: svjetlo
prtljaţnika koje pada na ukočene oči, duga kosa, visok
luk obrva. U jednom trenutku prizor je vidjela savršeno
jasno. Plašilo ju je baš to: jasnoća slike. Lice joj je bilo
poznato čak i u snu.
Bi li bilo pametno da o tome razgovara s Molly?
Naravno da ne bi. Molly se u posljednje vrijeme previše
brinula zbog nje. -Katie, uţasno si blijeda. Previše radiš.
Postaješ sve potištenija. Molly ju je nagovorila na
operaciju. - Nemoj svoje stanje shvaćati tako olako. To
krvarenje moţe biti jako opasno. A onda je dodala: -
Katie, moraš shvatiti da si mlada ţena. Trebala bi uzeti
slobodne dane, opustiti se i nekamo otputovati.
Iz razmišljanja ju je prenuo oštar zvuk automobilske
trube koju je pritisnula Molly kod je ispred kuće
parkirala svoj stari karavan. Katie je obukla topli kratki
kaput od dabrovine, okovratnik podigla preko ušiju i
usprkos natečenim koljenima, krenula iz kuće što je
brţe mogla. Molly joj je otvorila vrata i nagnula se kako
bi je mogla poljubiti. Ispitivačkim pogledom premjerila
je Katie od glave do pete. - Čini mi se da baš ne blistaš.
Koliko su teške tvoje povrede?
-Mogla sam proći i mnogo gore. U automobilu se
osjećao miris maslaca od kikirikija i ţvakaćih guma.
Bio je to dobro poznat miris koji je na Katie uvijek
djelovao smirujuće. Osjetila je kako joj se počelo
vraćati raspoloţenje. Ali oneraspoloţila se istog trena
kada je Molly rekla: - U našoj ulici vlada prava zbrka.
Tvoji ljudi ne dopuštaju prilaz kući Lewisovih, a jedan
detektiv iz tvog ureda kruţi po susjedstvu i postavlja
pitanja. Ulovio me baš na odlasku. Rekla sam mu da
sam tvoja sestra i počeli smo te hvaliti na sva usta.
- To je vjerojatno Phil Cunningham ili Charley Nugent.
- Krupan muškarac. Čvrsto lice. Ljubazan.
- Phil Cunningham. On je dobar čovjek. Kakva pitanja
je postavljao?
-Rutinska. Jesmo li vidjeli kada je izašla ili se vratila
kući - takva pitanja.
- Jesi li vidjela?
-Kada su blizanci bolesni i cendravi, ne bih primijetila
ni da se Robert Redford doselio u susjedstvo. Osim
toga, kuću Lewisovih ne vidimo dobro ni po sunčanom
vremenu, a kamoli u olujnoj noći.
Vozile su se preko drvenog mosta i malo prije skretanja
u Winding Brook Lane, Katie se ugrizla za usnicu i
rekla: - Molly, odvezi me do kuće Lewisovih.
Molly ju je zapanjeno pogledala. - Zašto?
Katie se pokušala nasmiješiti. - Pa, ja sam pomoćnica
okruţnog tuţitelja i savjetnica policije u Chapin Riveru.
Naravno, ja sluţbeno ne bih morala ići, ali budući da
sam već ovdje, mislim da trebam otići.
Mrtvačka su kola upravo stala ispred kuće Lewisovih.
Richard je stajao na vratima. Vidio je kako Molly
zaustavlja auto i odmah je krenuo prema njoj. Molly je
na brzinu objasnila: - Katie ide k meni na ručak i misli
da bi trebala pogledati mjesto zločina. DoĎi i ti na
ručak, hoćeš li?
Prihvatio je poziv i pomogao Katie da izaĎe iz auta. -
Drago mi je da si došla-rekao je. -Nešto mi se ovdje ne
sviĎa. Sada kada je konačno trebala vidjeti mrtvu ţenu,
Katie je osjetila kako su joj se usta potpuno osušila.
Sjetila se lica iz svog sna. - Muţ je u radnoj sobi - rekao
je.
- Ja sam ga već prije upoznala, a mislim i ti. Na dočeku
Nove godine kod Molly. Ne. Ti si došao mnogo kasnije.
Oni su oti3li prije nego si se pojavio.
- Dobro - rekao je Richard. O tome ćemo razgovarati
poslije. Soba je ovdje.
Prisilila se da pogleda poznato lice i prepoznala ga je
istog trena. Zadrhtala je i sklopila oči. Gubi li razum?
- Jesi li dobro, Katie? - odrješito je zapitao Richard.
Kako sam luda; pomislila je. -Dobro sam-rekla je i glas
joj je u vlastitim ušima zvučao sasvim prirodno. -
Ţeljela bih razgovarati s kapetanom Lewisom.
Vrata radne sobe bila su zatvorena. Richard ih je tiho
otvorio, bez kucanja. Chris j e razgovarao na telefon,
leĎima okrenut prema vratima. Govorio je tiho, ali
razgovjetno. - Znam da je nevjerojatno, ali kunem ti se,
Joan, ona nije znala za nas.
Richard je zalupio vratima. On i Katie šutke su se
pogledali, nakon čega je ona prva progovorila: - Reći ću
Charleyju da ostane ovdje. Predloţit ću Scottu da
pokrenemo detaljnu istragu. Scott Myerson je bio
okruţni tuţitelj.
- Sam ću obaviti obdukciju čim dovezu tijelo - rekao je
Richard. - Onog trenutka kada se uvjerimo u to da ju je
usmrtio cijanid, počet ćemo istraţivati gdje ga je
nabavila. A sada krenimo! Ostanimo samo nakratko kod
Molly.
Mollyna je kuća, baš kao i njezin auto, bila raj u kojem
se ţivjelo obično. Katie bi često, vraćajući se kući s
posla, svratila k Molly na čašu vina ili večeru. Miris
domaće hrane, odjek dječjih noţica po stubama,
treštanje vječito upaljenog televizora, zvonki dječji
glasovi, vika i svaĎa - za Katie je dolazak u tu kuću
predstavljao ponovno vraćanje u stvarni svijet, potpuno
različit od onoga u kojem se morala suočavati s
ubojicama, otmičarima, pljačkašima, razbijačima,
piromanima, nastranim tipovima i sitnim lopovima. Ali,
iako je jako voljela Kennedyjeve, nakon svakog posjeta
njihovom domu, sve bi više uţivala u miru svoje vlastite
kuće. Osim, naravno, u trenucima kada bi na nju
samoća djelovala bolno i tjerala je na razmišljanje o
Johnu i tome kako bi bilo da je on još uvijek ţiv i da
imaju djecu.
- Katie! Doktore Carroll! Blizanci su dojurili veselo ih
pozdravljajući. - Jesi li vidjela sve one policijske
automobile, Katie? Nešto se dogodilo u susjedstvu. Kao
i uvijek govorio je Peter, koji je od svog brata bio stariji
10 minuta.
- Prva kuća do nas! - upao je u riječ John. Molly ih je
zvala »Pete i Repeat«. -Hajde, vas dvojica, odmah se
vratite u krevet - naredila im je Molly. - I ostavite nas
same da moţemo na miru pojesti ručak.
- Gdje su druga djeca? - zapitala je Katie.
- Billy, Diana i Moira, hvala Bogu, jutros su se vratili u
školu - odgovorila je Molly. - Jennifer je u krevetu.
Malo prije sam zavirila u njezinu sobu i vidjela da
spava. Jadnica se još uvijek osjeća loše.
Smjestili su se za kuhinjski stol. Kuhinja je bila velika i
ugodno topla. Molly je iz pećnice izvadila usoljenu
govedinu, ponudila piće koje su odbili te je natočila
kavu. Molly izvrsno kuha, pomislila je Katie. Sve što
pripremi, ima savršen okus. Ali kada je Katie počela
jesti, shvatila je da jednostavno ne moţe gutati.
Pogledala je Richarda. Usoljenu govedinu prekrio je
senfom i vidjelo se da jede s uţitkom. Zavidjela mu je
na sposobnosti da se moţe isključiti i zaokupiti nečim
drugim. On bi sada mogao uţivati i u dobrom sendviču.
Ipak je bila sigurna da razmišlja o slučaju Lewis.
Namrštio se, njegova je gusta smeĎa kosa bila
razbarušena, pogled plavosivih očiju zamišljen, široka
ramena nagnuta prema naprijed, a s dva je prsta lagano
lupkao po stolu. Bila je sto posto sigurna u to da su
oboje razmišljali o istom pitanju: Tko je bila tajanstvena
osoba s kojom je Chris Lewis razgovarao na telefon?
Sjetila se jedinog razgovora koji je vodila s Chrisom
Lewisom. Na novogodišnjoj su zabavi raspravljali o
otmicama zrakoplova. On je bio inteligentan, zanimljiv i
ugodan. Imao je oštre crte lica i svojom je Ijepotom
privlačio poglede. Katie se urezalo u pamćenje da se
Vangie nalazila na drugom kraju sobe prepune ljudi u
trenutku kada je Chrisu čestitala na budućem dj etetu, i
po njegovom ponašanju shvatila da se on uopće ne
veseli.
- Molly, što misliš o Lewisovima? Kakav je bio njihov
brak? - zapitala je.
- Iskreno govoreći, mislim da je njihov brak bio pred
raspadom. Toliko je bila opsjednuta trudnoćom, da bi
stalno, bez obzira na to gdje su se njih dvoje nalazili,
razgovor skretala na djecu. A budući da sam i ja na neki
način imala svoje prste u toj priči o njezinoj trudnoći,
stvarno sam se brinula.
Richard je prestao lupkati prstima i naglo se uspravio. -
Što si imala?
- Pa, ti dobro znaš kakva sam ja, zar ne, Katie? Istog
dana kada su se doselili prošlo ljeto, odjurila sam k
njima i pozvala ih na večeru. Došli su, i Vangie mi je
odmah rekla kako se nada da će imati dijete, ali da
strašno ţali što su njezine najbolje godine za raĎanje
već dobrano iza nje, jer je prešla tridesetu.
Molly je otpila veliki gutljaj Bloody Maryja i sa
ţaljenjem pogledala praznu čašu. -Ispričala sam joj o
Liz Berkeley. Nije mogla zatrudnjeti sve dok nije otišla
jednom ginekologu koji je stručnjak za liječenje
neplodnosti. Liz je baš tada rodila curicu
i njezinoj sreći nije bilo kraja. No, da skratim, rekla sam
Vangie za doktora Highleyja. Otišla je k njemu na
pregled i za nekoliko je mjeseci zatrudnjela. Ali otad mi
je ţao što sam se u to umiješala.
- Doktor Highley? - iznenaĎeno je zapitala Katie. Molly
je kimnula. - Da i on će...
Katie joj je jedva primjetnom kretnjom glave dala znak
da prekine i Mollyn je glas istog trenutka utihnuo.
Edna Burns je voljela svoj posao. Radila je kao
recepcionarka i knjigovotkinja za dva liječnika koji su
vodili
Westlake program za liječenje neplodnosti. - Doktor
Highley je velika zvjerka - u povjerenju je rekla svojoj
prijateljici. Znaš, bio je oţenjen za Winifred Westlake,
koja mu je oporučno ostavila svu svoju imovinu. On
upravlja cijelom bolnicom.
Doktor Highley je bio ginekolog i opstetričar. -Naprosto
je uţitak gledati kako njegove pacijentice primaju vijest
da su konačno zatrudnjele, govorila bi Edna. - Tako su
sretne kao da su same izmislile djecu. Uţasno je skup,
ali moram reći da je veliki čarobnjak.
- On je prava osoba kojoj se trebaš obratiti za pomoć,
ako imaš onaj neţeljeni problem koji se stvara u tebi, a
ţeliš ga se riješiti. Shvaćaš što mislim, dodala je,
namignuvši.
Doktor Fukhito je bio psihijatar. Westlake program za
liječenje neplodnosti temeljio se na holističkoj medicini:
da bi se postigla uspješna trudnoća, mora postajati sklad
duha i tijela, a mnoge ţene ne mogu zatrudnjeti stoga
što su pod stalnim emocionalnim pritiskom izazvanim
strahom i tjeskobnošću. Sve pacijentice s odjela za
ginekologiju morale su bar jednom razgovarati s
doktorom Fukhitom, a trudnice redovito.
Edna je uţivala objašnjavajući svojim prijateljicama da
je idejni začetnik Westlakeprograma bio doktor
Westlake, koji je umro prije nego je taj svoj
dugogodišnji san mogao provesti u djelo. Njegova se
kći prije osam godina udala za doktora Highleyja,
kupila je kliniku River Falls, koja je pala pod stečaj,
dala joj ime svoga oca i u njoj zaposlila muţa. - Ona i
doktor bili su poput dva goluba - rekla je Edna, duboko
uzdahnuv3i - Iako je bila 10 godina starija od njega i
gotovo ruţna, ludo ju je volio. Slao joj je cvijeće
nekoliko puta tjedno, koje sam ja po njegovom nalogu
naručivala. Uvijek bi, iako pretrpan poslom, našao
vremena da s njom ode u grad kada je kupovala odjeću.
Vijest o njezinoj iznenadnoj smrti prenerazila je sve koji
su je poznavali. Nitko nije imao pojma da je bila teški
srčani bolesnik.
- Doktor je našao utjehu u radu - dodala je mudro. -
Vidjela sam ţene koje godinama nisu mogle imati
djecu, a kada su došle u njegove ruke, zatrudnjele su po
dva pa čak i tri puta. Naravno, mnoge od njih nisu
mogle dovesti trudnoću do kraja, ali su se bar nadale da
će se i njima moţda jedinog dana osmjehnuti sreća. A
trebala bi vidjeti kakvu njegu imaju. Na svoje sam oči
vidjela kako doktor Highley dovodi trudnice u bolnicu
gdje ostaju pod njegovim budnim i stručnim okom dva
mjeseca prije samog poroĎaja. One mu masno plaćaju,
ali vjeruj mi, ako očajnički ţeliš dijete i imaš novaca, ni
jedna cijena neće ti biti previsoka. Ali o svemu tome
moţeš uskoro čitati, dodala je. - U četvrtak će u
časopisu Newsmaker izaći članak o doktoru Highleyju i
Westlake programu. Prošli su tjedan snimili doktora u
njegovoj ordinaciji pokraj slika svih onih beba koje su
roĎene njegovom zaslugom. Stvarno dirljivo. Ako
misliš da već sada imamo mnogo pacijentica, pričekaj
dok izaĎe članak. Više nećemo spu3tati telefonsku
slušalicu.
Edni je knjigovodstvo bilo u krvi. Njezine su knjige
tako točno vodene da su izazivale divljenje. Bila je
presretna kada je na bankovni račun svog poslodavca
redovito stavljala pozamašne svote novca, koje su
uplaćivale njegove pacijentice. Na njezinom je stolu na
vidljivom mjestu stajala uredno napisana obavijest da se
sve liječničke usluge plaćaju gotovinom, te da se
obavijesti o cijeni pojedinih usluga i rokovima plaćanja
mogu dobiti kod gospoĎice Burns.
Edna je od doktora Highleyja dobila izričito strogu
uputu da svaku pacijenticu mora obvezatno naručiti za
kontrolni pregled, osim u iznimnim slučajevima; ako iz
bilo kojeg razloga pacijentica ne bi došla na kontrolu,
Edna ju je po njegovom nalogu morala nazvati kući i
svakako ugovoriti novi pregled. Takav način poslovanja
pokazao se iznimno djelotvornim, a prema Edninim
riječima prepunim radosnog oduševljenja, postao je i
zlatni rudnik.
Doktor Highley nikada nije propustio priliku da pohvali
Ednu za točnost kojom je vodila sluţbene knjige, kao i
za njezinu osobitu sposobnost kojom je kao od 3ale
uspijevala naručiti pacijentice, tako da je ordinacija bila
stalno puna. Doktor Highley ju je samo jednom ukorio i
to onda kada ju je čuo kako jednoj pacijentici govori o
problemima druge. Morala je priznati da je postupila
glupo, ali taj je dan za ručkom popila nekoliko čaša
koktela Manhattan, koji je oslabio njezinu sposobnost
rasuĎivanja.
Doktor joj je očitao bukvicu oštro je upozorivši: - Ako
vas ponovno ulovim da brbljate o problemima
pacijentica, istog časa letjet ćete s posla.
Znala je da se ne šali.
Edna je umorno uzdahnula. Jučer su oba doktora radila
navečer i bila je neopisiva ludnica. Nakon odlaska
posljednje pacijentice, Edna je ostala još neko vrijeme u
bolnici sreĎujući knjige. Jedva je čekala da večeras
doĎe kući, a ni sam bog je ne bi natjerao da ponovno
izaĎe. Obući će kućnu haljinu i spraviti si nekoliko
Manhattana. U hladnjaku je imala konzerviranu šunku
koju će pojesti za večeru, a onda će gledati televiziju.
Uskoro će biti 14 sati. .loš samo tri sata i konačno će se
moći pokupiti kući. Trenutačno je vladalo zatišje pa je
odlučila provjeriti jučerašnji popis pacijentica, kako bi
se uvjerila da je svaku od njih naručila za ponovni
pregled. Svojom debelom rukom podbočila je široko i
pjegavo lice, pa je kratkovidno ţmirkajući pregledavala
knjigu naručenih pacijentica. Kosa joj je danas
djelovala neuredno, jer je sinoć nakon što je popila
nekoliko koktela, bila previše umorna da je uvije.
Edna je bila debela četrdesetčetverogodišnja ţena, a iz-
gledala je deset godina starija. Mladost je provela
brinući se za ostarjele roditelje. Kada je jednom vidjela
svoju sliku snimljenu dok je pohaĎala Drake Secretarial
School, iznenadila se uvidjevši da je prije 25 godina
bila zgodna djevojka. Uvijek je imala nekoliko kila
više, ali i usprkos tome bila je lijepa.
Rastreseno je čitala popis, kad joj je nešto iznenada
privuklo pozornost. Zastala je, gledajući u ime Vangie
Lewis, koja je jučer u 20 sati imala zakazan kontrolni
pregled.
Vangie je sinoć došla ranije i upustila se u razgovor s
Ednom. Vidjelo se da je jako uznemirena. Vangie je bila
sklona tome da se stalno ţali, ali bila je tako lijepa da je
Edna uţivala gledajući je. Jako se udebljala tijekom
trudnoće i Edna je svojim iskusnim okom primijetila da
se Vangieno tijelo prilično izobličilo zbog sve jače
izraţene podbuhlosti. Edna se u sebi pomolila Bogu da
Vangie rodi to dijete koje je toliko ţeljela.
Vangienu zlovolju pripisivala je teškom stanju
izazvanom trudnoćom, zbog čega se u posljednje
vrijeme osjećala stvarno loše pa joj Edna nije uopće
ništa zamjerala. Vangie je prošli mjesec počela nositi
stare mokasinke, jer su joj sve druge cipele postale
pretijesne. Pokazala ih je Edni. -Pogledajte moju desnu
nogu. Tako je otekla da na nju mogu obuti samo ovu
široku mokasinku. Moja bivša čistačica ostavila ih je u
kući. Druga mi stalno pada s noge.
Edna se pokušala našaliti: - Ubuduće ću vas zvati Pepe-
ljuga, zbog tih vaših staklenih cipelica. A vašeg ćemo
muţa zvati princ na bijelom konju. Znala je da je
Vangie luda za njim.
Ali Vangie je samo napućila usnice i brzo rekla: - Oh
Edna, princ na bijelom konju bio je Trnoruţičin momak,
a n Pepeljugin. Svi to znaju.
Edna se nasmijala. -Moja ih je majka vjerojatno
pobrkala. Kada mi je pričala Pepeljugu, rekla mi je da
joj je staklen cipelicu donio princ na bijelom konju. Ali,
pustimo sada to
Rodit ćete prije nego se nadate i ponovno ćete nositi
svoje lijep cipele.
Vangie je sinoć podigla kaftan, koji je nosila u
posljednje vrijeme kako bi prekrila otečenu i izobličenu
nogu. - Edna danas sam jedva navukla tu staru i
iznošenu mokasinku. A zbog čega? Boţe svemogući,
zbog čega? - rekla je gotovo plačnim glasom.
-Oh, dušo, postali ste depresivni, ali to je samo prolazno
stanje, to će proći - rekla je Edna. - Dobro je da ste došli
n razgovor doktoru Fukhitu. On će vas smiriti.
U tom je trenutku doktor Fukhito pozvao Vangie preko
interfona. Vangie je odmah krenula prema njegovoj
ordinaciji i posrnula na izlazu iz recepcije. Lijeva joj je
cipela ispala s noge. -Oh, doĎavola s njom! -viknula je i
samo produţila dalje
Edna je podigla mokasinku, pretpostavljajući da će se
Vangi prije odlaska vratiti po nju.
Edna je uvijek ponedjeljkom navečer ostajala duţe,
sreĎujući knjige. Kada je u 21 sat završila posao,
Vangie se još uvijek nije pojavila. Edna je odlučila
nazvati doktora Fukhit da mu kaţe da će mokasinku
ostaviti u hodniku ispred njegov ordinacije.
Ali u ordinaciji doktora Fukhita nitko nije dizao
slušalici Vangie je sigurno izašla ravno na parkiralište,
pomislila je Kakva ludost. Izaći bosonoga na
susnjeţicu. Prehladit će se.
Edna je neko vrijeme neodlučno stajala, drţeći cipelu
ruci, a onda ju je spremila i zaključala. Izašla je na
parkiralište i krenula prema svom autu. ugledala je
noxiora za volanom Vangiena velikog crvenog lincoln
continentala. Ubrzala je korak kako bi mu se što više
pribliţila i mahnula. Ali prekasno, jer on je već krenuo.
Edna se odvezla ravno kući.
Moţda je doktor Highley sam naručio Vangie za novi
pregled, pomislila je Edna. Ipak će je nazvati da se
uvjeri u to. Brzo je otipkala Vangienin telefonski broj.
Telefon je zazvonio jedanput, dva puta.
Javio se muški glas.- Kuća Lewisovih.
- Molim vas gospodu Lewis - rekla je Edna sluţbenim
glasom, odrješitim, ali ljubaznim, kakav je naučila u
školi za tajnice.
- Tko je treba?
- Ovdje ordinacija doktora Highleyja. Doktor ţeli s
gospoĎom Lewis dogovoriti sljedeći kontrolni pregled.
- Pričekajte malo.
Čula je prigušene glasove, sigurna da je taj netko
prekrio rukom mikrofon na slušalici. Što se dogaĎalo?
Moţda je Vangie pozlilo.
Na drugom kraju linije javio se muški glas. - Ovdje
detektiv Cunningham iz ureda tuţitelja okruga Valley.
Ţao mi je, ali gospoda Lewis iznenada je umrla. Moţete
reći njezinom liječniku da će sutra ujutro netko od naših
ljudi doći u njegovu ordinaciju.
- Gospoda Lewis je umrla! -viknula je Edna, ne
vjerujući svojim ušima. - Oh, što se dogodilo?
-Izgleda da je izvršila samoubojstvo-rekao je muškarac
nakon kraće šutnje. Veza se istog trena prekinula.
Edna je usporenom kretnjom spustila slušalicu. Nemo-
guće, pomislila je. To je bilo jednostavno nemoguće.
Na recepciji su se točno u 14 sati pojavile dvije
naručene pacijentice: gospoĎa Volmer za doktora
Highleyja i gospoda Lashley za doktora Fukhita. Edna
ih je nesvjesno pozdravila.
Jeste li dobro, Edna'! pitala je gospoĎa Volmer. - Čini
mi se da ste uzrujani.
Znala je da je gospoĎa Volmer ponekad razgovarala s
Vangie dok su sjedile u čekaonici. Bilo joj je na vrhu
jezika da joj kaţe za Vangienu smrt. Ali instinkt ju je
upozorio na to da najprije treba razgovarati s doktorom
Highleyjem.
Iz njegove je ordinacije u tom trenutku iza3la
pacijentica koja je na pregled došla u 12 i 30. Čula je
njegov glas na interfonu: - Edna, pošaljite gospoĎu
Volmer. Edna je prema njoj podigla pogled. Znala je da
nije mogla s doktorom razgovarati preko interfona, a da
je gospoĎa Volmer ne čuje.
- Doktore, mogu li načas doći u vašu ordinaciju. Moram
s vama razgovarati. Djelovala je jako samouvjereno.
Bila je zadovoljna svojom sposobnošću da u takvom
trenutku zadrţi prisebnost.
-Naravno. Znala je da nije oduševljen, po načinu na koji
je to rekao. Highley je djelovao prilično zastrašujuće.
Ali ponekad je znao biti tako ljubazan. U to se uvjerila i
sinoć.
Kretala se hodnikom onoliko brzo koliko joj je to dopu-
štalo njezino pretilo tijelo. Pokucala je na njegova vrata
hvatajući dah. - UĎite, Edna - rekao je. Po boji njegovog
glasa osjetila je da je uznemiren.
Bojaţljivo je otvorila vrata i ušla u njegovu ordinaciju.
- Doktore - vaţno je rekla. - Malo prije sam nazvala
gospoĎu Lewis, Vangie Lewis da dogovorim kontrolni
pregled. Rekli ste mi da ona mora dolaziti svaki tjedan.
- Da, da. Oh, za ime Boga, Edna, zatvorite vrata. Vaš
glas odjekuje po cijeloj bolnici.
Edna se poslušno pokorila njegovoj zapovijedi.
Nastavila je, trudeći se da govori što je tiše mogla. -
Doktore, kada sam nazvala njezinu kuću, javio se
detektiv. Rekao je da se ubila i da će netko od njegovih
ljudi sutra doći u vašu ordinaciju.
- Što je gospoĎa Lewis učinila? -zaprepašteno je
zapitao.
Sada kada je konačno mogla o tome govoriti, riječi su iz
nje izletjele poput bujice. - Sinoć je bila tako
uznemirena, zar ne, doktore? Oboje smo to mogli
primijetiti. Ponašala se i govorila tako kao da joj više ni
do čega nije bilo stalo. Ali moram vam reći da mi je bilo
tako toplo oko srca kada sam vidjela kako je sinoć
vozite kući. Mahnula sam vam, ali niste me vidjeli.
Mislim da od svih ljudi baš vi najbolje znate u kakvom
je groznom psihičkom stanju ona jučer bila.
- Edna, s kim ste sve razgovarali o tome?
Postala je uzrujana zbog načina na koji je to rekao.
Izbjegavajući njegov pogled, zbunjeno je rekla: -
Naravno, ni s kim, gospodine. Pa tek sam sada saznala
da je umrla.
- Znači li to da o smrti gospoĎe Lewis niste razgovarali
s gospoĎom Volmer niti bilo s kim drugim na recepciji?
- Ne... nisam, gospodine.
- Ni s detektivom na telefonu? - Ne, gospodine.
- Edna, kada sutra doĎe policija, vi i ja ćemo im reći sve
što znamo o psihičkom stanju gospoĎe Lewis. Ali sada
me dobro slušajte. Nagnuo se naprijed, pokazujući
kaţiprst u nju. Nesvjesno je ustuknula. -Ni pred kim ne
smijete izustiti jednu jedinu riječ o gospoĎi Lewis - ni
pred kim, shvaćate? Gospoda Lewis bila je jako ţivčana
i psihički neuravnoteţena osoba. Ali bez obzira na to,
njezino samoubojstvo baca ruţnu mrlju na našu bolnicu.
Što mislite što će pisati novinari, ako saznaju da je bila
moja pacijentica? A isto tako ne ţelim da o njoj traćate
pred drugim pacijenticama, koje ovako i onako teško
nose, pa bi takva vijest na njih mogla kobno djelovati.
Razumijete?
- Da, gospodine - rekla je, zadrhtavši cijelim tijelom.
Trebalo joj je biti jasno da će on odmah posumnjati
kako je brbljala o tome.
- Edna, vi volite svoj posao?
- Da, gospodine
- Edna, nemojte o tome ni s kim razgovarati - ni s kim,
upozoravam vas - jedna riječ o slučaju Lewis i vi ste
gotovi. Jasno? Ako saznam da ste samo zucnuli o tome,
trenutačno ćete izletjeti iz ove bolnice. Sutra ćemo
razgovarati s policijom i ni s kim drugim. Psihičko
stanje gospode Lewis strogo je povjerljivo. Je li vam to
jasno?
- Da, gospodine.
- Izlazite li večeras s prijateljicama? Znate kako vam se
razveţe jezik kada pijete.
Edna je bila na rubu plača. - Idem kući, doktore. Ne
osjećam se dobro. Ţelim se smiriti i pribrati kako bih
sutra mogla na miru razgovarati s policijom. Jadna mala
Pepeljuga. Osjetila je kako joj suze naviru na oči. A
onda je vidjela izraz na njegovom licu. Odraţavao je
bijes i gaĎenje.
Edna se uspravila i obrisala oči. - Odmah ću poslati
gospoĎu Volmer, doktore. I ne morate se brinuti, dodala
je glasom prepunim dostojanstva. - Ja neizmjerno
cijenim našu bolnicu. Znam koliko vaš posao znači
vama i našim pacijentima. Šutjet ću kao zalivena.
U ostatku poslijepodneva bila je pretrpana poslom.
Nekako je uspjela potisnuti Vangie iz misli,
razgovarajući s drugim pacijenticama, dogovarajući
kontrolne preglede, naplaćujući usluge i upozoravajući
pacijentice koje su kasnile s plaćanjem.
U 17 sati konačno je mogla krenuti kući. Obukla je svoj
topli kaput od umjetnog krzna s uzorkom leopardovih
pjega, istu takvu kapu i odvezla se u svoj stan u
Edgeriveru, koji je od bolnice bio udaljen 10
kilometara.
9
U potpuno bezličnoj prostoriji za obdukciju Mrtvačnice
okruga Valley, Richard Carroll polako je izvadio fetus
iz maternice pokojne Vangie Lewis. Svojim je dugim i
spretnim prstima podigao malo tijelo, primijetivši da je
vodenjak napuknuo i plodna voda počela izlaziti.
Vangie Lewis ne bi još dugo zadrţala taj plod koji je
prema njegovoj procijeni teţio oko jedne kile. Bio je
dječak.
PrvoroĎenče. Kakav nepotreban gubitak, pomislio je,
dok ga je stavljao na ploču koja se nalazila u
produţetku stola za obdukciju. Vangie je imala opasan
oblik kasne gestoze. Naprosto je nevjerojatno da
liječnik nije već ranije prekinuo tu trudnoću. Zanimao
ga je broj leukocita u njezinoj krvi. Sigurno je bio jako
povećan.
Već je poslao uzorke njezine krvi, sokova i drugih
tjelesnih izlučina na analizu u laboratorij. Bio je siguran
da je njezina smrt nastupila kao posljedica trovanja
cijanidom koji je izazvao ozljede na sluznici usta i
jednjaka. Popila je veliku količinu otrova, sirotica.
A što je s ozljedama sličnim opeklinama na koţi oko
usta? Richard ih je pomnjivo pregledao. Pokušao je sebi
predočiti trenutak kada je uzela otrov. Počela ga je piti,
osjetila je bol i ţarenje, predomislila se, pokušala ga
ispljunuti i tako su nastale ozljede na koţi lica.
Ali to mu se nije činilo nimalo uvjerljivo.
Na njezinom je kaputu na3ao bijela vlakna koja su
moţda bila s prekrivača na krevetu. I njih će dati na
analizu. Ţelio je da se vlakna, naĎena na kaputu,
usporede s onima uzetim iz prekrivača. Kaput je bio
prilično iznošen pa su se ta vlakna mogla na njega
uhvatiti bilo kada.
Vangie je bila tako podbuhla da je na sebe navukla
najširu odjeću koju je našla, kako bi njome prikrila
svoje izmijenjeno tijelo.
Samo se cipele nisu uklapale. Bile su ručno raĎene i
skupe. Štoviše, izgledale su potpuno nove. Činilo mu se
nevjerojatnim da je Vangie u njima izašla u ponedjeljak
i da su ostale u tako besprijekornom stanju. Na njima
nije bilo ni vodenih ni snjeţnih mrlja, dok su hulahopke
oko zglobova bile poprskane bljuzgom. Zar to ne
upućuje na mogućnost da je izašla, vratila se kući,
odlučila ponovno izaći, promijenila cipele, a nakon toga
izvršila samoubojstvo?
Ali ni to mu se nije činilo uvjerljivo.
A postojalo je još nešto. Te su cipele bile strašno
tijesne, a naročito desna koju je jedva zavezala. Kao da
je na nogu navukla španjolsku čizmu. Zašto je obula
tako elegantne cipele u kojima gotovo i nije mogla
napraviti korak, a da ne vidi sve zvijezde? Cipele koje
ubijaju! Stvarno čudno s obzirom na odjeću koju je
nosila.
Cipele koje ubijaju...
Te su mu se riječi urezale u svijesti. Uspravio se. Svoj je
posao gotovo priveo kraju. Čim dobije izvještaj iz
laboratorija, moći će reći Scottu Myersonu što je
pronašao.
Još jednom je pogledao fetus. Cijanid je ušao u njegov
krvotok pa je poput majke umro u groznim mukama.
Richard ga je pomnjivo pregledao. Čudo stvaranja
novog ţivota uvijek ga je ispunjavalo
strahopoštovanjem, koje se povećavalo sa svakom
novom smrću, kojoj je bio svjedok. Divio se savršenoj
ravnoteţi tijela: skladu svih njegovih dijelova, mišićima
i mišićnim vlaknima, kostima i tetivama, venama i
arterijama, kao i sloţenosti ţivčanog sustava,
sposobnosti tijela da zaliječi vlastite rane i štiti plod koji
se u njemu razvija.
Iznenada se sagnuo nad fetusom. Brzom ga je kretnjom
odvojio od posteljice, stavio ga pod jako svjetlo i
pomno promotrio. Je li to moguće, zapitao se.
U njemu se počela javljati sumnja koju je morao provje-
riti. Fetus će poslati Daveu Broadu, voditelju
istraţivačkog tima odjela za prenatalnu medicinu
klinike Mt. Sinai, i zatraţiti njegovo stručno rnišljenje.
Ako se njegova sumnja obistini, onda nije nimalo čudno
što se kapetan Chris Lewis toliko uzrujao zbog ţenine
trudnoće. Čak tako jako da ju je i ubio!
10
Okruţni tuţilac Scott Myerson zakazao je sastanak u
svom uredu u 17 sati, a pozvao je i Katie, Richarda i
dva detektiva iz odjela za umorstva, koji su radili na
slučaju Lewis. Scottov ured potpuno je odudarao od
predodţbe dobivene na osnovi televizijskih serija. Bio
je malen, ţuto obojenih zidova, a u njemu se nalazilo
nekoliko komada istrošenog namje3taja. Prostorija je
bila pretrpana spisima, koji su od stajanja poprimili sivu
boju. Prozori su gledali na okruţni zatvor.
Prva je došla Katie. Oprezno je sjela na stolac koji je
bio malo udobniji od ostalih. Scott ju je pogledao,
osmjehnuvši se. Iako niskog rasta, imao je neobično
dubok glas. Po naočalama širokog okvira, crnim
brkovima i odijelu staromodnog kroja, čovjek bi prije
rekao da je bankar nego provoditelj zakona. Cijeli je
dan proveo u sudnici, jer je osobno vodio jedan slučaj,
pa se s Katie čuo samo preko telefona. Tek je sada vidio
zavoj na njezinoj ruci, veliku masnicu ispod oka i izraz
boli na licu, kad je pomaknula tijelo.
- Hvala ti što si došla, Katie - rekao je. - Cijenim to, jer
znam da si zatrpana poslom. Mislim da bi sutra trebala
uzeti slobodan dan.
Katie je odmahnula glavom. -Ni govora. Dobro mi je, a
bol će vjerojatno proći do jutra.
-U redu. Ali, zapamti, ako ti bude lošije, moraš otići
kući. A odmah je zatim zapitao poslovnim glasom: - Što
zasada znamo o slučaju Lewis?
U trenutku kada je počela govoriti, ušli su detektivi i
Richard. Bez riječi su sjeli na tri preostale stolice za
sklapanje. Dok je slušao, Scott je olovkom lupkao po
stolu. Okrenuo
se prema detektivima, zapitavši: - Što ste saznali o
slučaju? Phil Cunningham izvadio je notes. - Kuća
Lewisovih ne djeluje kao da je u njoj ţivio zaljubljeni
bračni par. Saznao sam da su bili na nekoliko zabava u
susjedstvu. Pogledao je u Katie. - Mislim da im je tvoja
sestra pokušala pomoći da se uklope u tamošnju
sredinu. Svi su voljeli Chrisa Lewisa. Vangie su
smatrali pravom gnjavatoricom-očito je bila grozno
ljubomorna na muţa. Nije se ţeljela prihvatiti nikakvog
posla u mjesnoj zajednici; nju jednostavno nije ništa
pod kapom nebeskom zanimalo. Na zabavama se uvijek
prilijepila za svog muţa kao čičak. Uţasno se uzrujala
kada bi s nekom ţenom razgovarao duţe od pet minuta.
On se prema njoj ophodio s beskrajno mnogo strpljenja.
Neki je susjed, nakon jedne od tih zabava, svojoj ţeni
rekao kako bi Vangie ubio golim rukama da je njome
oţenjen. Kada je zatrudnjela, postala je naprosto nemo-
guća. Priča o tom djetetu nije joj silazila s usta.
Charley je otvorio svoj notes. - Nazvali su iz ordinacije
njezinog ginekologa, kako bi dogovorili kontrolni
pregled. Rekao sam da ćemo sutra doći u bolnicu na
razgovor.
- Tom bih liječniku ţelio postaviti nekoliko pitanja o
zdravstvenom stanju Vangie Lewis - tihim je glasom
rekao Richard.
Scott je istog trenutka pogledao u Richarda. - Jesi li
završio obdukciju?
- Jesam. Sto posto se radi o cijanidu. Smrt je nastupila
trenutačno. Ozljede, slične opeklinama, nastale su na
sluznici usta, jednjaku te na koţi u blizini usta. To nas
dovodi do ključnog problema.
Na vrhu jednog dosjea stajale su plastične ča3e i vrč s
vodom. Richard je došao do dosjea, uzeo čašu i skoro je
do vrha napunio vodom. - Dakle - rekao je - u ovoj se
čaši nalazi otopina cijanida. Namjeravam se njime ubiti.
Sada otpijam veliki gutljaj. Brzo ga je progutao. Čaša je
još uvijek bila puna gotovo do polovice. Svi su ga
pozorno promatrali.
Podigao je čašu. - Prema količini cijanida naĎenoj u
njezinom tijelu, mislim da je Vangie Lewis morala
popiti barem toliko otrovne otopine koliko sam ja
maloprije popio vode. To je za sada provjereno.
MeĎutim, imamo jedan problem. Na koţi oko usta, na
bradi, pa čak i na vratu postoje ozljede slične
opeklinama. One su mogle nastati samo u slučaju da je
ispljunula dio otrova... zapravo dosta veliku količinu.
Ali ako je tu količinu progutala odjednom, znači da su
joj usta ostala prazna. Je li otpila još jedan gutljaj, dio
progutala, a ostalo ispljunula? To je naprosto
nemoguće, jer smrt u slučaju trovanja cijanidom nastupa
trenutačno.
- Je li moţda progutala samo dio, a ostalo ispljunula?
pitao je Scott.
Richard je slegnuo ramenima. - Mislim da nije, na što
upućuje velika količina cijanida naĎena u njezinom
tijelu i na licu. A količina naĎena na prekrivaču
zanemariva je, kao i onih nekoliko kapi na dnu čaše.
Ako je u ruci drţala punu čašu pa dio prolila po ustima i
bradi, morala je popiti ostatak da bi se opravdala
prolivena količina. Ta je solucija moguća, ali malo
vjerojatna. Drugi su problem cipele koje je nosila.
Brzo je iznio svoje mišljenje da je Vangie Lewis jedva
mogla hodati u cipelama koje su se vezale. Dok je
slušala, Katie si je predočila Vangieno lice. Pred
njezinim odsutnim pogledom izmjenjivalo se lice koje
je vidjela »u snu« s licem mrtve ţene. Uz krajnji se
napor ponovno vratila u stvarnost, shvativši
da Charley nešto govori Scottu. - ... Richard i ja
mislimo da nam je muţ prešutio nešto što je opazio na
ţeninom tijelu.
- Vjerojatno se radi o cipelama - rekao je Richard. Katie
se okrenula Scottu. - Već sam ti prije rekla da je Chris
Lewis s nekim razgovarao na telefon.
- Jesi. Scott se oslonio leĎima na naslon stolice. - U
redu Vas dvoje - rukom je pokazao na Charleyja i Phila,
-prikupite što je moguće više podataka o kapetanu
Lewisu. Saznajte tko je ta Joan i kada je jutros sletio
njegov zrakoplov. Provjerite sve telefonske razgovore
koje je u posljednjih nekoliko dana vodila Vangie
Lewis. Neka Rita ode do liječnika gospoĎe Lewis i neka
od njega zatraţi mišljenje o njezinom psihičkom i
fizičkom stanju.
- Ja ti mogu reći u kakvom je psihičkom stanju bila -
rekao je Richard. - Da je uskoro rodila, ne bi se morala
otrovati cijanidom.
- Postoji još jedna nepoznanica - rekao je Scott. - Gdje
je nabavila cijanid?
-U kući mu nema ni traga-izvijestio ih je Charley. -Ni
jedne jedine kapi. Ali ona se bavila vrtlarstvom. Moţda
joj je ostala od prošlog ljeta mala količina koju je
sačuvala.
- Za svaki slučaj ako joj padne na pamet da se ubije? -
ozbiljno je rekao Scott. - Postoji li još nešto?
Richard je oklijevao. - Moţda, polako je rekao. - Ali jo?
je prerano... u vezi s onim što sam sada čuo, mislim da
još uvijek tapkam u mraku. Daj mi još 24 sata. Tada ću
moţda imati nešto opipljivo.
Scott je kimnuo glavom. - Javi mi se - rekao je dignuvši
se. - Mislim da smo se svi sloţili u tome da se ne radi c
samoubojstvu. Pogledao je u Richarda. - Imam još samo
jedno pitanje. Je li moţda umrla negdje drugdje, nakon
čega ju je netko donio u kuću i stavio na krevet?
Richard se namrštio. - Moţda... ali način na koji se krv
zgrušala u krvnim ţilama upućuje na to da je u trenutku
kada je popila cijanid, leţala u istom poloţaju u kojem
smo je našli.
- Dobro - rekao je Scott. - Za danas bi bilo dosta. Katie
se počela dizati. - Znam da je ovo ludo, ali... Richard ju
je primio za ruku, zaustavivši je tako u pola
rečenice da bi joj pomogao da se digne.
- Stvarno si se sva ukočila od boli - rekao je.
Ţeljela im je otkriti onaj svoj ludi san iz bolnice, ali
njegov ju je glas vratio u stvarnost. Kakva bi budala
ispala u njihovim očima! Zahvalno se nasmiješila
Richardu.
- Mislim da mi je mozak stao - rekla je.
Nije mogao dopustiti da Edna uništi sav njegov posao.
Čvrsto je stisnuo volan, osjećajući kako mu drhte ruke.
Mora se smiriti.
Kako je nevjerojatna igra slučaja da ga je baš ona
vidjela u lincolnu kada je izlazio iz parkirališta. Očito je
pretpostavila da je s njim u autu bila Vangie. Ali sve će
pasti u vodu onog trenutka kada Edna da svoju izjavu
policiji. Već je čuo pitanja: - Doktore, vi ste Vangie
Lewis odvezli kući. Što ste radili nakon toga? Jeste li
pozvali taksi? Koliko je bilo sati, doktore? GospoĎica
Burns je rekla da ste s parkirališta otišli nekoliko minuta
nakon 21 sat.
Obdukcijom će se utvrditi da je Vangie umrla u to
vrijeme. Što bi mislili da im kaţe kako se po tom
groznom nevremenu pješice vratio u bolnicu?
Edni mora zauvijek začepiti usta. Svoju je liječničku
torbu stavio na suvozačevo sjedalo. U njoj se nalazio
samo pritiskivač za papir koji je uzeo sa svog radnog
stola u ordinaciji. Inače gotovo nikada nije sa sobom
nosio torbu, ali jutros ju je uzeo kako bi u nju stavio
mokasinke. Namjeravao se odvesti u Nev York na
večeru i usput se riješiti cipela tako da ih negdje baci u
kantu za smeće koje će smetlari pokupiti drugo jutro.
Ali Hilda je jutros došla ranije nego obično. Stajala je
njim u predvorju i nešto mu govorila, dok je oblačio sivi
kaput od tvida. Dodala mu je šešir i liječničku torbu.
Nije mogao pred njom izvaditi mokasinke iz dţepova
Burberryja i staviti ih torbu. To je bilo naprosto
neizvedivo. Što bi ona mislila? Više nije time razbijao
glavu, jer se Burberry nalazio u straţnjem dijelu ormara
i nije postojala opasnost da ga otvori, jer za to nije imala
nikakvog razloga. Kada večeras likvidira Ednu, vratit će
se kući, a cipela će se riješiti sutra navečer.
Bila je sretna okolnost što je Edna ţivjela u blizini
bolnice Točno je znao gdje stanuje, jer je jednom zbog
išijasa ostala krevetu pa je nekoliko puta nakon posla
svratio k njoj i donio joj spise da ih riješi kod kuće.
Sada mora samo provjeriti broj stana i cijelu stvar
izvesti tako da izgleda kako je ubojstvo izvršeno
tijekom provale. U istragu će biti uključen ured Kati
DeMaio, ali sigurno neće nikada povezati ubojstvo
nepoznat knjigovotkinje s njezinim poslodavcem ili s
Vangie Lewis.
Uzet će Ednin novčanik i nakit. Mozgajući sjetio se da j
imala iglu u obliku leptira sa sićušnim rubinom i
zaručnički prsten s malim dijamantom. Pokazala mu ih
je prije nekolik mjeseci kada joj je kući donio posao.
- Ovo je majčin prsten, doktore -ponosno je rekla. - On i
tata zaljubili su se na prvom sastanku, a tata joj je na
drugom poklonio prsten. Moţete li zamisliti da su u to
vrijeme oboje prešli četrdesetu? Tata mi je dao prsten
nakon majčine smrt Umrla je prije tri godine, a tata je
otišao za njom nakon dva mjeseca. Naravno, majka je
imala mnogo tanje prste od mene pa ga ja zato nosim na
malom prstu. Tata joj je za deset godišnjicu braka
darovao iglu.
Kipeći od bijesa, sjedio je pokraj Edninog kreveta i
slušao njezinu beskrajno dosadnu priču. Sada je shvatio
da će mu ona itekako dobro koristiti. Edna je jeftinu
plastičnu kutiju za nakit drţala u ladici noćnog
ormarića. Iz stana će lako iznijeti prsten, iglu i
novčanik, a njihov će nestanak njezinu smrt jasno
povezati s pljačkom.
Nakon toga svega će se riješiti zajedno s cipelama će
konačno moći odahnuti.
Ali ostat će još jedna opasnost i to u liku Katie DeMaio.
Donjom je usnicom prešao preko gornje. Usta su mu
bila potpuno suha.
Mislima se mora usredotočiti na Ednin stan. Kako će
ući? Bi li bilo dobro da pozvoni? A što će učiniti u
slučaju da Edna nije sama?
Sigurno je sama. Otišla je kući s namjerom da popije
nekoliko čašica. Potajice ju je promatrao iz bolničkog
hodnika i po njezinim je brzim i nesigurnim kretnjama
zaključio da vapi za pićem. Očito su joj se po glavi
motale sve one priče koje će sutra ispričati policiji, što
ju je istovremeno uzbuĎivalo i činilo
uznemirenom.
Moţda je o Vangienoj smrti razgovarala s pacijenticama
na recepciji, prije nego s njim, pomislio je i osjetio kako
ga oblijeva hladni znoj. Ţene Edninog tipa ţude za
publikom. Slušajte me! Obratite pozornost na mene! Ja
postojim!
Ali ne zadugo, Edna. Ne zadugo!
Pribliţavao se stambenom bloku u kojem je ţivjela
Edna. Prošli je put parkirao auto iza njezinog stana na
mjestu odreĎenom za posjetioce. Da i sada parkira na
istom mjestu? Ovo hladno i vjetrovito vrijeme i mrak
vjerojatno su natjerali ljude u kuću pa je mogućnost da
na nekoga naleti bila neznatna. Ako se netko i vraćao,
sigurno će ţuriti, ne obraćajući pozornost na potpuno
običan, taman i ne tako skup auto. Edna je ţivjela u
prizemlju u posljednjem stanu na kraju hodnika. Gusto
grmlje
sakrivalo je zahrĎalu lančanu ogradu koja je odvajala
skupinu zgrada od strme padine, koja se spuštala tri
metra u dubinu sve do ţeljezničkih tračnica.
Prozor Ednine spavaće sobe na straţnjoj strani zgrad
gledao je na parkiralište, a ispod njega je raslo dosta
visok grmlje koje nitko nije podrezivao. Ako je dobro
zapamtio, ta se prozor nalazio vrlo nisko, gotovo u
samoj razini sa zemljom Je li prozor moţda otvoren?
Edna se do sada već prilično napila U stan bi mogao ući
kroz taj prozor. Tako bi provala izgledati uvjerljivo.
Ako nije otvoren, pozvonit će na ulazna vrata, ući i ubiti
je i nakon toga će otići. Pa ako ga netko i vidi, reći će da
je Edni donio papire, ali ih nije ostavio, jer je ona bila
tolik pijana da ne bi mogla raditi. Tek poslije netko je
provalio i ubi je. Ni jedan čovjek pri zdravoj pameti ne
bi optuţio bogato liječnika za pljačku siromašne
knjigovotkinje.
Umiren tim mislima, smanjio je brzinu, jer se već gotov
sasvim pribliţio stambenoj četvrti. Zgrade, nalik jedna
drugoj kao jaje jajetu, ove hladne noći u veljači,
izgledale su samotno i napušteno.
Na parkiralištu je stajalo šest automobila. Zaustavio se n
prostoru izmeĎu prikolice i karavana. Veće je vozilo
stvaralo sjenu pa mu se učinilo kao da je nestao u nekoj
spilji. Navukao je kirurške rukavice i u dţep stavio
pritiskivač za papir. Polako se izvukao iz auta, nečujno
je zatvorio vrata i pod okriljem na krenuo prema
Edninom stanu i zahvaljujući bogu što se stan nalazio
na dnu hodnika, točno je znao kamo treba ići.
Na daski prozora spavaće sobe stajala je ukrasna biljka.
Roleta zbog biljke nije bila spuštena do kraja pa je
mogao jasno vidjeti sobu u koju je svjetlo dolazilo iz
hodnika. Prozor je bio malo odškrinut. Edna je sigurno
u dnevnom boravku ili u maloj blagovaonici, pomislio
je. Do njega je dopirao prigušen zvuk televizora.
Odlučio je ući kroz prozor.
Brzo se osvrnuo, kako bi se još jednom uvjerio u to da
nitko ne gleda. Podigao je prozor prstima jakim poput
čelik nečujno povukao roletu i polako na zemlju spustio
posudu s ukrasnom biljkom. Poslije će sa sigurnošću
utvrditi da je ubojica tim putem ušao u stan. Popeo se na
prozorsku dasku. Iako krupan, neobično se spretno
kretao.
Konačno se našao u spavaćoj sobi koja je bila savršeno
čista. U prigušenom svjetlu razabirao je debeli pamučni
prekrivač na krevetu, kriţ na zidu iznad njega,
uokvirene fotografije starijeg para i mali čipkasti
stolnjak na toaletnom stoliću od mahagonija, ukrašenom
pozlaćenom broncom.
A sada je morao obaviti posao koji mu se gadio. Ruku
je zavukao u dţep i u njemu opipao pritiskivač za papir,
kojim će zatući Ednu. Jednom je u novinama pročitao
kako je neki liječnik optuţen za umorstvo na osnovi
stručno zadanih uboda noţem. Nije se mogao izloţiti
opasnosti da ga oda njegovo medicinsko znanje koje ga
je uostalom i dovelo u ovaj stan.
Izašao je na hodnik niz koji je krenuo hodajući na
prstima. Kupaonica se nalazila na desnoj strani, a soba
za dnevni boravak dva metra niţe na lijevoj . Oprezno j
e provirio kroz vrata i u praznoj sobi ugledao upaljeni
televizor. Začuo je škripanje stolice. Edna sigurno sjedi
za stolom u maloj blagovaonici koja se nalazila u
produţetku dnevnog boravka. Tiho poput mačke
ušuljao se u sobu. Došao je odlučni trenutak. Ako ga
vidi i vrisne...
Ali srećom bila je leĎima okrenuta prema njemu. Imala
je plavu vunenu kućnu haljinu, a sjedila je na čelu stola,
opušteno zavaljena na stolici. Jednu je ruku drţala u
krilu, a drugu pokraj velike čaše za koktele. Na stolu je
ispred nje stajao visok, gotovo potpuno prazan, vrč.
Glava joj je pala na prsa. Disala je ravnomjerno, po
čemu je zaključio da spava. U prostoriji se osjećao teţak
miris alkohola.
Brzo je procijenio situaciju. Pogled mu je pao na pregri-
jani radijator zastarjelog tipa, koji se nalazio desno od
stola i imao rebra oštrih rubova. Zar je moguće da na
kraju krajeva neće morati upotrijebiti pritiskivač za
papir. Moţda...
- Edna - tiho ju je zazvao.
- Što... oh... Pogledala ga je mutnim očima. Potpuno
zbunjena, počela se nespretno dizati. - Doktore..,
Od snaţnog udarca poletjela je natraške i glavom tresne
o radijator. Osjetila je zasljepljujuću bol. Oh, ta bol! Oh
Bol, ta bol! Edna je uzdahnula. Tonula je u tamu, dok je
krv šikljala iz njene glave. Bol se širila, postajala sve
jačom, dosegla vrhunac, počela slabiti i konačno
nestala.
Naglo je odskočio, ne ţeleći da ga poprska krv, a zatim
oprezno nagnuo nad nju. Gledao je kako joj ţila na
vratu još kuca neko vrijeme, a zatim je prestala. Lice je
potpuno pribliţio njezinom i osjetio da je prestala disati.
U dţep je vratio pritiskivač za papir. Sada mu neće
trebati. Neće je morati ni opljačka jer će izgledati kao da
je pala. Imao je sreću.
Odjurio je u spavaću sobu, uvjerio se da je parkiralište
uvijek prazno, izašao je kroz prozor, na prozorsku
dasku vratio ukrasnu biljku, povukao roletu i spustio
prozor točno do on mjesta na kojem ga je našao.
Dok je to radio, čuo je upornu zvonjavu na vratima -
njezinim vratima! Mahnito je pogledao oko sebe.
Zemlja je b tvrda i suha i na njoj se nisu vidjeli otisci
stopala. Prozorska daska bila besprijekorno čista, Na
njoj se nije vidio ni trun prašine. Prekoračio ju je, tako
da na njezinoj bijeloj površini nije ostavio nikakvih
tragova.
Otrčao je do auta. Ne paleći svjetla, gotovo se nečujno
odvezao s parkirališta i upalio ih tek kada je stigao na
cestu Tko je zvonio na Edninim vratima? Hoće li ta
osoba pokušati ući u stan? Edna je bila mrtva. Više nije
mogla tračati o njemu. A tako je malo nedostajalo da ga
uništi.
Osjetio je pojačano djelovanje adrenalina. Sada je
neposrednu opasnost predstavljala samo Katie DeMaio.
Odmah će početi raditi na otklanjanju te opasnosti.
Njezina nesreća posluţit će mu kao izlika da joj počne
davati sredstva za sprječavanje zgrušavanja krvi.
U njezinom je bolničkom kartonu evidentirano da je sla-
bokrvna. Nakon što je dovezena u bolnicu, primila je
transfuziju krvi.
Dat će joj još jednu transfuziju pod izlikom da je
priprema za operaciju.
Prepisat će joj pilule kumarina. One će spriječiti zgru-
šavanje krvi i poništiti djelovanje transfuzije. Kada u
petak doĎe u bolnicu, već će izgubiti mnogo krvi.
Moţda će moći izvršiti hitnu operaciju bez primjene
dodatnih antikoagulanata. Bude li potrebno, dat će joj
injekciju heparina. Doći će do potpunog zastoja sustava
za zgrušavanje i ona neće preţivjeti operaciju.
Kumarin i heparin bit će za Katie DeMaio isto tako
ubojiti, kao što je za Vangie Lewis bio cijanid.
Richard i Katie zajedno su izašli iz Scottovog ureda.
Znala je kako bi se Richard razljutio da sada predloţi da
se taksijem odveze kući. Kada su ušli u njegov auto,
rekao je: - Idemo na večeru. Odrezak i vino uzburkat će
tvoje sokove.
- Kakve sokove? - oprezno je pitala. - Slinu. Ţelučane
sokove.
Odabrao je restoran na Palisadesu. Mala blagovaonica
bila je ugodno topla i osvijetljena svijećama.
- Oh, kako je ovdje lijepo - rekla je.
Vlasnik je očito dobro poznavao Richarda. - Doktore
Carroll, tako mi je drago što vas opet vidim, rekao je i
odveo ih do stola koji se nalazio ispred kamina.
Pridrţao je stolicu da bi Katie sjela.
Nasmiješila se, pomislivši da im vlasnik poklanja tolik
paţnje ili zato što je Richard uvaţeni gost ili zato što
ona izgleda tuţno i promrzlo, baš onako kako se i
osjećala.
Richard je naručio bocu St. Emiliona. Konobar je donio
topli kruh začinjen češnjakom. Sjedili su šuteći,
pijuckajući vino. Katie je shvatila da se sada po prvi put
s njim nalazi nasamo, da sjede jedno nasuprot drugom
za malim okruglim stolom i gledaju se u oči, odvojeni
od svih ostalih u prostoriji
Richard je bio krupan muškarac zdravog izgleda, guste
tamnosmeĎe kose, pravilnih crta lica i širokih ramena.
Kad ostari, izgledat će poput lava, pomislila je.
- Nasmiješila si se - rekao je. - Dajem novčić za tvoje
misli.
Otkrila mu je što joj je maloprije palo na pamet.
- Lav. Paţljivo je odvagnuo riječ. - Stari lav. Zadovoljan
sam s tom usporedbom. Zanima li te što ja mislim o
tebi?
- Naravno.
- Imaš tako tuţan pogled, Katie.
- Oprosti. Nije namjerno. Sebe ne smatram tuţnom
osobom.
- Znaš li da te već šest mjeseci ţelim pozvati van, a
izgleda da si trebala doţivjeti nesreću, u kojoj si skoro
poginula da se ja odvaţim na taj korak?
- Nikada me nisi pozvao - okolišajući je rekla. -Nikada
nisi ţeljela da te izvedem. Slala si jasnu poruku »Ne
uznemiruj«. Zašto?
- Iz principa. Ne volim izlaziti s muškarcima s kojima
radim.
- Shvaćam. Ali ne razgovaramo sada o tome. Oboje
znamo da nam je lijepo kada smo zajedno. MeĎutim, ti
jednostavno odbijaš. Ovdje je jelovnik.
- L'entrecote i odrezak au poivre specijaliteti su ovi
restorana - rekao je. Vidio je da oklijeva, pa je
predloţio: Kušaj au poivre. Izvanredan je. Uzet ćeš
slabo pečen, zar ne
- Dobro pečen - rekla je.
Prasnula je u smijeh, vidjevši njegovo zaprepašteno
lice. - Slabo pečen, naravno. ,
Naručio j e pečeni krumpir i salatu sa posebnim
preljevom. Udobno se smjestio na stolcu i pogledao je.
- Zar ne ţeliš to, Katie?
- Salatu? Odrezak?
- Ne. Nemoj se stalno izmotavati. U redu, znam da
nisam pošten. Pokušavam te natjerati da se izjasniš. Ali
reci mi, Katie, što radiš kada nisi u uredu ili kod
Kennedyjevih? Čuo sam da skijaš.
- Da. Imam jednu prijateljicu s fakulteta, koja je
razvedena. Onu zimu nakon Johnove smrti, odvukla me
sa sobom u Vermont. Sada svake skijaške sezone
unajmljujemo, zajedno s još dva para, apartman u
Stoweu. Kada god mogu na skijanje, odlazim i preko
vikenda. Nisam baš naročita skijašica, ali uţivam u
skijanju.
- I ja sam nekada skijao - rekao je Richard. - Morao sam
odustati nakon povrede koljena. Trebao bih ponovno
pokušati. Moţda ćeš me jednog dana pozvati da ti se
pridruţim. Nije čekao na odgovor. - Ja se bavim
jedrenjem. Prošlog sam proljeća bio na Karibima i
jedrio od otoka do otoka... blistavih u sjaju sunčanog
dana, širokih, trbušastih jedara, nošeni vjetrom klize
sjekući zelenu vodu... Evo tvog odreska, rekao je.
- Navodio si Williama Carlosa Williamsa - promrmljala
je.
Potajno se nadala da će biti uduševljeni time što je znala
čije je stihove naveo, ali ničim nije pokazao
iznenaĎenje.
- Da, navodio sam ga - rekao je. Preljev za salatu je
izvrstan, zar ne?
Polagano su ispijali kavu. Richard joj je do kraja večere
ispričao svoju ţivotnu priču. - Dok sam studirao
medicinu, bio sam zaručen za djevojku iz susjedstva.
Mislim da znaš da sam odrastao u San Franciscu.
- Što se dogodilo? - zapitala je Katie.
- Stalno smo odgaĎali vjenčanje. Ona se na kraju uda:
za mog najboljeg prijatelja, tkogod da je on. Richard se
nasmiješio. -Naravno, šalim se. Jean je bila draga
djevojka. Ali naš~ je vezi nešto nedostajalo. Jedne noći,
kada smo po četvrti ili peti put razgovarali o tome da se
vjenčamo, rekla je: - Richarde volimo se, ali oboje
znamo da u našoj vezi nedostaje ono nešto. Imala je
pravo.
-Jesi li ikada poţalio zbog svoje odluke? -pitala je Kati -
Zapravo i nisam. Rastali smo se prije sedam godina
Samo me malo čudi da se »ono nešto« još uvijek nije
dogodilo.
Očito nije očekivao njezino mišljenje, pa je razgovor
skrenuo na slučaj Lewis. Uţasno sam bijesan. Na mene
tak djeluje svaki nepotreban gubitak ljudskog ţivota.
Vangie Lew bila je mlada ţena. Pred njom je bio cijeli
ţivot.
- Uvjeren si u to da je izvršila samoubojstvo?
-Ni u što nisam uvjeren. Moram dobiti još mnogo pod;
taka prije nego dam svoje konačno mi3ljenje.
- Ne vjerujem da je Chris Lewis ubojica. Danas je talko
lako dobiti razvod, ako se ţeliš osloboditi svog bračnog
drug - Postoji i drugi način gledanja na to. Richard je
čvrsto stisnuo usnice. -Nemojmo više o tome
razgovarati.
Kada su stigli pred Katienu kuću, bilo je već gotovo l
sati. Richard se zbunjeno zagledao u lijepu kuću
graĎenu od prirodnog kamena. - Koliko je velika ova
kuća? - pitao je. Odnosno, koliko ima soba?
- Dvanaest - nevoljko je odgovorila. - Kuća je bi
Johnova.
- Nisam ni mislio da si je kupila s plaćom koju dobivala
kao pomoćnica okruţnog tuţioca.
Počela je otvarati vrata automobila, ali Richard ju je
zaustavio, rekavši: - Ja ću izaći i otvoriti ih. Moţda je
vani još uvijek sklisko. ,
Nije ga namjeravala pozvati u kuću, ali Richard ju je
preduhitrio. Uzeo je ključ iz njezine ruke, stavio ga u
bravu, okrenuo, otvorio vrata i ušao za njom u kuću. -
Neću ostati rekao je. -Ali priznajem da sam umirao od
ţelje da vidim gdje ţiviš.
Upalila je svjetlo i pomalo ljutito promatrala kako
Richard pogledom mjeri predvorje i dnevni boravak.
Zazviţdao je. Jako, jako lijepo. Otišao je do Johnovog
portreta. - Čuo sam da je bio osobit čovjek.
- Da. S neugodom je shvatila da se gotovo na svakom
stolu nalazi slika nje i Johna. Richard je polako išao od
jedne do druge. - Ova je snimljena na putovanju u
inozemstvu?
-Na bračnom putovanju. Usnice su joj se gotovo
potpuno stisnule.
- Koliko si dugo bila u braku, Katie? - Godinu dana.
Primijetio je kako joj se na licu pojavio izraz bola; ali
taj je izraz otkrivao još nešto - otkrivao je i iznenaĎenje,
kao da je još uvijek bila zbunjena onim 3to se dogodilo.
-Kada si saznala da je bolestan?
- Ubrzo nakon povratka s medenog mjeseca.
- Od braka si, u stvari, imala samo to putovanje, zar ne?
Nakon povratka kući tvoje su se bračne duţnosti svele
na drţanje posmrtne straţe. Oprosti, Katie. Posao me
naučio govoriti otvoreno - ponekad preotvoreno. Sada
idem. Zastao je oklijevajući. - Zar ne navlačiš zastore
kada si sama u kući?
Slegnula je ramenima. - Zašto? Nitko neće provaliti i
napasti me.
- Bar bi ti trebala znati kako su učestale provale. Tvoja
se kuća nalazi na mjestu privlačnom za provalnike. A
tek da znaju da ovdje ţiviš sama, postala bi glavna
meta. Nadam se da nema ništa protiv ovoga?
Ne čekajući odgovor, oti3ao je do prozora i navuka
zastore. - Idem. Vidimo se sutra. Kako ćeš ići na posao?
Hoće li ti auto do sutra biti popravljen?
- Neće. Ali servis će mi dati na korištenje njihov autc
Dovest će ga sutra ujutro.
- U redu. U trenutku kada je uhvatio kvaku, okrenuo ~
prema Katie i rekao uvjerljivim irskim naglaskom: -
Odlazim Katie Scarlett. Zaključaj vrata. Ne bih ţelio da
netko provali n Taru. Nagnuo se, poljubio je u obraz i
otišao.
Katie je, smiješeći se, zatvorila vrata. Sjetila se jedno
dogaĎaja iz djetinjstva, koji joj se urezalo u pamćenje.
Pet joj je godina i veselo se igra u blatnom dvorištu,
odjevena u svečanu uskršnju haljinicu. Majka ljutito
viče na nju. Dobro se zabavljajući, tata oponaša glas
Geralda O'Hare: -To je zemlja Katie Scarlett. Nakon
toga blagim glasom govori Katienoj majci: - Ne ljuti se
na nju. Svi dobri Irci vole zemlju.
Začulo se ravnomjerno otkucavanje sata. Nakon
Richardovog odlaska soba je izgubila toplinu i
odjednom je postala nepodnošljivo prazna. Brzo je
ugasila svjetlo i krenula na prvi kat.
Telefon je zazvonio u trenutku kada je legla u krevet.
Sigurno je Molly, pomislila je dok je dizala slušalicu.
Javila se i začula nepoznati muški glas.
- GospoĎa DeMaio? - Da.
-Ovdje doktor Highley. Nadam se da ne zovem
prekasno. Večeras sam vas zvao već nekoliko puta, ali
niste bili kod kuće. Saznao sam da ste jučer imali
nesreću, nakon koje ste preko noći bili hospitalizirani u
našoj bolnici. Kako se sada osjećate.
- Prilično dobro, doktore. Kako ljubazno od vas da s
nazvali.
- Kakva je situacija s krvarenjem? U vašem kartonu piše
da ste sinoć primili transfuziju.
- Ista kao i prije. Mislila sam da je mjesečnica prošla, ali
jučer sam opet počela krvariti. Mislim da sam nadzor
nad vozilom izgubila zato jer mi se zavrtjelo u glavi.
- Pa, mislim da znate da ste taj problem trebali riješiti
već lani, ako ne i prije. Ali pustimo sada to. Sljedećeg
tjedna u ovo vrijeme sve će biti iza vas. Kako vam
moram dati još jednu transfuziju, kako bih vas
pripremio za operaciju i ţelim da počnete uzimati neke
tablete. Moţete li doći u bolnicu sutra poslije podne?
- Mogu. U stvari, ovako i onako sam namjeravala doći.
Čuli ste za gospoĎu Lewis?
- Jesam. Stvarno grozno i tuţno. No, dakle, vidimo se
sutra. Nazovite me ujutro i dogovorit ćemo točno
vrijeme.
- U redu, doktore. Hvala, doktore.
Katie je spustila slušalicu. Ugasila je svjetlo, pomisliv3i
na to kako joj se doktor Highley nije svidio prilikom
prvog susreta. Je li zbog toga što je bio nepristupačan i
suzdrţan?
Čovjek moţe tako lako nekoga krivo procijeniti, zaklju-
čila je. Kako lijepo od njega da me večeras osobno
nazvao.
Bill Kennedy pozvonio je na vratima kuće Lewisovih.
Bill, koji je radio kao ortoped u bolnici Lenoh Hill, toga
je dana
na programu imao nekoliko operacija, tako da je za smrt
Vangie Lewis saznao tek kada se vratio kući. Visok,
prerano posijedjele kose koja je pojačavala njegov
izgled intelektualca i skroman na poslu, Bill bi postao
drugi čovjek onoga trena kada bi nogom kročio u kuću
koju je Molly za njega pretvorila u raj ispunjen
toplinom.
Mollyna vedra narav omogućavala mu je da zaboravi n
probleme svojih pacijenata i opusti se. Ali večeras je
kod kuće naišao na potpuno drukčije raspoloţenje od
onog uobičajenog Molly je prije njegovog dolaska
nahranila djecu i strogo im naredila da se drţe svojih
soba. Ukratko mu je ispričala Vangie. -Nazvala sam
Chrisa. Rekla sam mu da doĎe na večeru i predloţila mu
da noćas prespava kod nas u tvojoj radnoj sobi jer bi mu
bilo lakše u društvu nego potpuno samom u onoj velikoj
kući. Odbio je, ali ti otiĎi do njega i dovuci ga ovamo.
Sigurna sam u to da će barem ostati na večeri.
Dok je išao prema Chrisovoj kući, Bill je pokušao
zamisliti kako bi se osjećao da doĎe kući i naĎe Molly
mrtvu. Chris sigurno nije doţivio takav šok, kakav bi on
doţivio. Nitko, imalo soli u glavi, ne bi mogao pomisliti
da je brak Chrisa Vangie bio nalik njegovom i
Mollynom. Nikada nije rekao Molly da je jedno jutro,
dok je u dragstoru blizu bolnice pio kavu, vidio Chrisa
u separeu s jednom mladom djevojkom. Bilo je očito da
su zaljubljeni jedno u drugo.
Je li Vangie znala za djevojku? Je li zbog toga izvršila
samoubojstvo? Ali, zaboga, na tako uţasan način! U
mislim se vratio na prošlo ljeto. Pozvali su Vangie i
Chrisa na roštilj Vangie je počela peći odrezak i rukom
došla preblizu vatri. N prstu joj se stvorio mjehurić i
ona se počela ponašati kao da j dobila opekline trećeg
stupnja. Dojurila je vrišteći do Chris koji ju je pokušao
smiriti. Vangieno neprilično ponašanje dovelo je Chrisa
u neugodan poloţaj. - Vangie ima nizak prag boli: -
rekao je, pokušavajući opravdati njeno ponašanje. Kada
je Bill iz kuće donio mast za opekline, mjehurići na
Vangienor prstu gotovo se više i nije vidio.
Kako bi osoba Vangienih psihičkih osobina smogla
hrabrosti te uzeti cijanid? Svatko tko je pročitao nešto o
tom otrovu zna da se od njega umire u mukama, iako
smrt nastupa trenutačno.
Nikada ne bi mogao ni pomisliti da bi se Vangie Lewis
ubila cijanidom. Zakleo bi se u to da se osobe
Vangienog tipa ubijaju tabletama. Ali to pokazuje
koliko malo znamo o ljudskoj duši... pa čak i netko
poput njega za koga se pretpostavlja da bi trebao
prilično dobro procjenjivati ljude.
Chris Lewis otvorio je vrata. Otkada ga je vidio s
djevojkom, Bill se prema Chrisu ponašao dosta
suzdrţano, iz jednostavnog razloga što nije bio
naklonjen muškarcima koji varaju svoju trudnu ţenu.
Ali izraz iskrene tuge na Chrisovom licu pobudio je u
Billu saţaljenje. Primio je mladog muškarca za ruke. -
Moja sućut, Chris.
Chris je ravnodušno kimnuo glavom. Činilo mu se da
tek sada počinje shvaćati značenje onoga što se danas
dogodilo, nakon što su se u njegovoj svijesti postupno
izredale sve pojedinosti. Vangie je bila mrtva. Je li je
njihova svaĎa natjerala na samoubojstvo? Nije mogao
vjerovati u to, ali je ipak osjećao osamljenost, strah i
krivnju. Pristao je na Billov poziv na večeru. Mora izaći
iz ove kuće - u njoj više ne moţe jasno razmišljati.
Molly i Bill su tako dobri ljudi. Moţe li im povjeriti ono
što zna? Moţe li ikome vjerovati? Bezvoljno je obukao
kaput i niz cestu krenuo za Billom.
Bill mu je natočio dvostruki viski. Otpio je veliki
gutljaj. Usporio je, kada je vidio da je čaša napola
prazna. Osjetio je kako mu viski pali jednjak i ţeludac i
poput nekog blagotvornog lijeka smanjuje napetost.
Smiri se, rekao je u sebi. Smiri se. Budi oprezan.
Djeca Kennedyjevih došla su u radnu sobu i poţeljela
mu laku noć. Tako dobro odgojena djeca, pomislio je, I
zgodna. Billy je bio najstariji i jako nalik na oca, a
tamnokosa Jennifer prava ljepotica. Mlade djevojčice,
Dina i Moira, bile su plavokose poput Molly. Blizanci
su Chrisu uspjeli izmamiti osmijeh na lice. Bili su slični
kao jaje jajetu. Chris je oduvijek ţelio djecu. Njegovo je
neroĎeno dijete umrlo zajedno s Vangie. Još
jedan razlog za griţnju savjesti. Ljutio se na nju zbog
trudnoće Njegovo dijete, a nije ga ţelio ni jednog
jedinog trenutka Vangie je to dobro znala. Što ju je,
odnosno tko ju je natjera da na sebe digne ruku? Tko?
Jer Vangie sinoć nije bila sama.
Policiji o tome nije rekao ni riječi. Nije ih ţelio moliti d
počnu istragu, jer bi time samo dirnuo u osinje gnijezdo.
I kamo bi ih ta istraga dovela? Do Joane. Do druge
ţene. Do njega samoga.
Recepcionar je vidio kada je sinoć izašao iz motela
Krenuo je kući s namjerom da razgovara s Vangie i
cijelu stvar istjera na čistac. Čak je na papir pribiljeţio
sve ono što joj je namjeravao dati. Ostavio bi joj kuću i
davao joj 20 000 dolar godišnje, bar do djetetove
osamnaeste godine. Osigurao bi s na veliku svotu
novca, koju bi joj oporučno ostavio. Plaćao t djetetovo
školovanje. Mogla bi i dalje odlaziti na razgovor onom
japanskom psihijatru za kojim je tako ludovala. Molim
te, daj mi razvod, Vangie. Molim te, daj mi razvod,
ponavlja je u sebi, vozeći se prema kući. Više ne mogu
ţivjeti s tobom. Uništavamo jedno drugo...
Do kuće je stigao oko ponoći. Čim su se otvorila vrat
garaţe, shvatio je da nešto nije u redu. Gotovo se zabio
u njezi lincoln, koji je parkirala na njegovom mjestu.
Ne, netko je drugi parkirao njezin auto na njegovom
mjestu. Vangie ne bi nikad ni pokušala uvesti svoj
široki auto na mjesto izmeĎu stupova desnog zida.
Garaţa je bila pretjerano velika. Na jednoj su strani
mogla stati dva auta i baš na toj je Vangie uvijek
parkirala. A da bi u tome uspjela, trebao joj je svaki
pedalj prostora, jer je bila loša vozačica, a uz to je imala
i slab periferni vid. Jednostavno nije mogla dobro
procijeniti veličinu prostora. Chris je uvijek parkirao
svoju corvetteu na uţem dijelu garaţe. Ali netko je
sinoć tamo znalački parkirao lincolna.
Kuća je bila potpuno prazna. Vangiena torbica stajala je
na sofi u spavaćoj sobi. To ga je zbunilo, ali ne i
uznemirilo.
Očito je otišla nekome kod koga će i prespavati. Cak bi
je bilo drago da moţda ima prijateljicu, kojoj se moţe
povjeriti. Uvijek ju je nagovarao na to da sklapa
prijateljstva. Vangie se, osim toga, znala ponašati tako
tajnovito. Pitao se nije li moţda zaboravila torbicu.
Vangie je bila tako zaboravna. A moţda je uzela veću
torbu pa je ovu manju ostavila kod kuće.
Kuća je na Chrisa djelovala tjeskobno, pa je odlučio da
se vrati u motel. Joan nije rekao ni riječ o tome da će
otići kući. Uvijek se trudio da pred njom što manje
govori o Vangie. Za Joan je Vangieno ime svaki put
bilo podsjećanje da je ona uljez u tuĎem braku. Da joj je
jutros otkrio kako se posvaĎao s Vangie, koja se zbog
toga toliko uzrujala da je radije otišla k nekome nego
ostala sama kod kuće, Joan bi bila sva utučena.
Ali danas je ujutro našao Vangie mrtvu. Netko je prije
ponoći parkirao njezin auto u garaţi. Netko ju je poslije
ponoći dovezao kući. A posebno su zagonetne bile
cipele koje je imala na nogama. Te je cipele nosila samo
jedanput nekako oko Boţića, neprestano cvileći zbog
njih. Taj je dan odveo Vangie u New York, ţeleći joj
pruţiti malo zabave. Zabava! Boţe, kako grozan dan.
Nije joj se svidjela predstava, a u restoranu na jelovniku
nisu imali teletinu piccata, koju je tako ţarko ţeljela.
Neprestano je govorila o tome kako joj se obrub desne
cipele urezao u nogu.
Već je tjednima nosila isključivo one iznošene mokasin-
ke. Molio ju je da nosi neke pristojnije cipele, ali rekla
je kako su joj udobne samo te stare mokasinke. Gdje su
sada? Temeljito je pretraţio cijelu kuću. Odgovor je
vjerojatno znao onaj tko ju je dovezao kući.
To je sve prešutio u razgovoru s policijom, jer nije ţelio
u cijelu tu stvar uplesti Joan. - Odsjeo sam u hotelu, jer
smo se ţena i ja posvaĎali. Ţelio sam razvod. Odlučio
sam otići kući s namjerom da sa ţenom otvoreno
razgovaram. Nisam je našao pa sam se pokupio
neobavljena posla. Činilo mu se nepotrebnim
da to iznosi na vidjelo. Čak ni cipele nisu bile tako
vaţne. Vangie je vjerojatno ţeljela da je naĎu potpuno
obučenu. Sramila se te natečene i izobličene noge. Bila
je tako tašta.
Trebao je reći policajcima da se vratio kući, i objasniti
kako je Vangiein auto bio parkiran.
- Chris, doĎi u blagovaonicu. Osjećat ćeš se bolje, ako
nešto pojedeš - njeţnim je glasom rekla Molly.
Polako je podigao pogled. Na Mollyno lice padalo je
prigušeno svjetlo iz hodnika i Chris je po prvi put
primijetio obiteljsku sličnost izmeĎu nje i Katie
DeMaio.
Katie DeMaio. Njezina sestra. Jednostavno je nemoguće
da Billu i Molly otkrije ono što ga muči. Time bi Molly
stavio u procjep. Kako bi ga mogla iskreno savjetovati
kada joj sestra radi u tuţilaštvu? Morat će sam donijeti
odluku o tome hoće li policiji reći da se sinoć vratio
kući ili ne.
Rukom je protrljao umorne oči. -Nešto bih pojeo, Molly
-rekao je. -Ne znam što si skuhala, ali miriše tako
zamamno. MeĎutim, morat ću brzo otići. Po Vangienu
će odjeću doći direktor pogrebnog poduzeća. Njezin
otac i majka ţele je vidjeti prije pokopa.
- Gdje će biti pokopana? - pitao je Bill.
- Lijes će se sutra poslije podne prenijeti zrakoplovom u
Minneapolis. I ja putujem istim zrakoplovom. Pokop će
se obaviti sljedećeg dana. Sudski je vještak danas kasno
poslijepodne završio obdukciju. Lijes... Tijelo...
Pokop... Te su riječi zlokobno bubnjale u njegovoj
glavi. Oh Boţe, ovo je sigurno samo ruţan san,
pomislio je. Ţelio sam te se osloboditi, Vangie, ali
nisam ţelio da umreš. Ja sam te natjerao na
samoubojstvo. Joan je imala pravo. Trebao sam ti ostati
vjeran.
Kući se vratio u 20 sati. U 20 i 30, kada je stigao
direktor pogrebnog poduzeća, imao je pripremljen
kovčeg u koji je sloţio Vangieno donje rublje i široki
kaftan, koji je dobila od svojih roditelja za Boţić.
Direktor pogrebnog poduzeća, Paul Halsey, bio je suz-
drţano suosjećajan. Od Chrisa je zatraţio potrebne
podatke i brzo ih zapisao. RoĎena 15. travnja, a umrla
15. veljače. - Umrla je samo dva mjeseca prije trideset
prvog roĎendana rekao je.
Chris je rukom prešao preko čela, pritisnuvši mjesto
izmeĎu očiju na kojem je osjećao bol. Nešto nije bilo u
redu. U ovom nestvarnom trenutku punom
proturječnosti, pojavila se još jedna nelogičnost. - Ne,
rekao je. - Danas je šesnaesti, a ne petnaesti.
-U smrtovnici piše da je gospoda Lewis umrla 15.
veljače izmeĎu 20 i 22 sata - rekao je Halsey. - Vi
mislite da je umrla 16. zato jer ste je našli jutros. Ali
sudski vještak koji je izvršio obdukciju, moţe točno
odrediti vrijeme smrti.
Chris ga je zapanjeno gledao. Doţivio je tako snaţan
šok da su osjećaji izgubljenosti i iscrpljenosti nestali
kao rukom odneseni. Sinoć je stigao kući oko ponoći i
vidio je Vangienu torbicu i auto. Čekao je oko pola sata,
a onda se odvezao u New York u motel. Kada se jutros
vratio kući, pretpostavio je da je Vangie došla nakon
njegovog odlaska i ubila se.
Ali u ponoć je već bila mrtva tri ili četiri sata. To znači
da je netko, nakon njegovog odlaska iza ponoći, donio
njezino tijelo, poloţio ga na krevet i pokraj ruke stavio
praznu čašu.
Taj netko je ţelio da njezina smrt izgleda kao samouboj-
stvo.
Moţda se ubila negdje drugdje? Ili ju je netko donio u
kuću, jer nije ţelio biti upleten? Ni govora. Vangie ne bi
nikada smogla hrabrosti da uzme cijanid i umre u tako
groznim mukama. Njezin je ubojica podmetnuo
samoubojstvo.
- Oh, Kriste - prošaptao je Chris. - Oh, Kriste. Predočio
si je Vangieno lice. Velike oči, guste trepavice, kratak i
ravan nos, kosa boje meda, koja je prekrivala čelo, i
mala, savršeno oblikovana usta. Sigurno je shvatila u
posljednjem trenutku. Netko ju je drţao, prisilio je da
popije otrov, bezobzirno ubivši nju dijete koje je nosila.
Sigurno je bila grozno uplašena. Osjetio j kako ga
obuzima saţaljenje i kako mu suze naviru na oči. Nitko,
ni jedan muţ, ne bi šutio i dopustio da ubojica ostane
nekaţnjen.
Ali ako progovori i pokrene istragu, policija će ga
sigurno optuţiti. Dok ga je direktor pogrebnog
poduzeća netremice gledao, Chris je rekao naglas: -
Moram im reći, nakon čega će svaliti krivnju na mene.
Polako je spustio slušalicu. Katie DeMaio nije ništa
sumnjala. Rekla je da ţeli s njim razgovarati o
psihičkom stanju Vangie Lewis, a način na koji je to
izrekla, nije sadrţavala nikakve aluzije.
Ali od Katiene nesreće jedva je prošlo 24 sata.
Vjerojatno još uvijek osjeća posljedice šoka.
Već je imala jako smanjenu količinu hemoglobina i
eritrocita u krvi. Kada sutra počne uzimati kumarin,
doći će do poremećaja u zgrušavanju, a pojačano
krvarenje izazvat će vrtoglavicu i pometnju. Ona će,
naravno, izgubiti sposobnost zdravog rasuĎivanja, pa
neće moći razlučiti stvarno od nestvarnog.
Osim u slučaju ako mu ne počne postavljati previše
pitanja o samoubojstvu i ako im u tuţilaštvu nije palo na
pamet d je Vangieno tijelo nakon smrti doneseno u
kuću. Moţda su t mogućnost već uzeli u obzir i o njoj
nadugo i naširoko raspravljali.
Još je uvijek postojala velika opasnost.
Nalazio se u knjiţnici kuće obitelji Westlake, koja je
sad bila njegov dom. Palača graĎena u tudorskom stilu
imala je nadsvoĎene prolaze, ugraĎene police za knjige,
mramorne kamine, zidove obloţene tapetama s antičkim
motivima i prozore od obojenog stakla. Danas se ni po
kojoj cijeni nije moglo izgraditi takvo veličanstveno
zdanje, jer su izumrli majstori staroga kova.
Kuća obitelji Westlake. Bolnica Westlake. Westlake
program za liječenje neplodnosti. Ime koje je tako
dobro iskoristio i koje mu je otvaralo sva vrata u
društvenom i profesionalnom smislu. Već je bio ugledni
ginekolog kada je na krstarenju upoznao Winifred
Westlake, oţenio se njome i preselio u Ameriku, kako
bi preuzeo posao njezinog oca.
Bio je to savršen izgovor da napusti Englesku. Nitko,
uključujući Winifred, nije znao za godine prije
Liverpoola, koje je proveo radeći u devonskoj bolnici
Christ.
Prije smrti počela je postavljati pitanja.
Već je bilo skoro 11 sati, a on još uvijek nije večerao.
Odlazak Edni potpuno mu je ubio ţelju za jelom.
Ali nakon obavljenog posla, ţelja se vratila. Sada je
potreba za hranom prerasla u nezadrţivu glad. Otišao je
u kuhinju. Hilda mu je u mikrovalnoj pećnici ostavila
večeru: omanji komad cornwallske šunke i integralnu
riţu. Jelo će za nekoliko minuta biti zagrijano. Volio je
kuhati u svoje slobodno vrijeme. Iako je Hilda bila
prilično dobra kuharica, njezina su jela bila
nemaštovita.
Nije se mogao na nju poţaliti, jer je bila savjesna doma-
ćica. Volio je dolaziti kući, uţivati u savršenom i
gospodskom redu, jesti što ţeli, pijuckati piće i satima
sjediti u knjiţnici, radeći na svojim spisima, bez bojazni
da bi ga netko mogao omesti, kao što se to često
dogaĎalo u bolničkom laboratoriju.
Kuća mu je pruţala slobodu koju je trebao. Čim mu se
ukazala prilika, riješio se domaćice koja je ţivjela s
njima još dok su Winifred i njezin otac bili ţivi. Ta ga
je odbojna gadura s kapcima natečenim od suza, gledala
mrkim pogledom, dok je govorila. - GospoĎica
Winifred nije nikada bila bolesna sve dok...
Zagledao se u nju ubojitim pogledom, ne dopustivši
dovrši rečenicu. Ţeljela je reći dok se nije udala za vas.
Winifredin je bratić na njega bio tako bijesan, da ga
nakon njezine smrti pokušao dovesti u neugodan
poloţaj. A srećom, nije mogao ništa dokazati, jer protiv
njega nije postoj nikakav materijalni dokaz. Bratića su
otpisali kao bivšeg nasljednika, čiji su postupci bili
objašnjeni zavišću.
Winifred je na kupovinu bolnice potrošila ogromno
bogatstvo, tako da nakon njezine smrti nije ostalo
mnogo novaca. Njegovo je istraţivanje bilo vreća bez
dna, ali novac je uglavnom bio iz njegove zarade.
Naravno, mogao je traţiti potporu. Ali i ovako je
uspijevao izlaziti nakraj, jer nije bilo te cijene koju ţene
ne bi platile da zatrudne.
Hilda je postavila stol u maloj blagovaonici koju su
nekada zvali jutarnja soba. Nije ţelio jesti u kuhinji, a
činilo mu je smiješnim i razmetljivim da sam večera u 6
x 9 metara velikoj blagovaonici. Više je volio ovu malu
prostoriju u kojoj i nalazio okrugli stol i barokna vitrina,
a s prozora je pucao pogled na tratinu obraslu drvećem.
t Iz hladnjaka je izvadio bocu Pouilly-Fuissea, nakon
čega je sjeo za stol.
Večeru je završio utonuvši u misli o tome kolika je
točna količina koju treba dati Katie DeMaio. Nakon
njezine smrti nitko neće posumnjati u to da joj je dao
kumarin. Zastoj sustavu koagulacije pripisat će se
transfuzijskoj reakciji. A joj bude morao dati i heparin,
onda bi se prilikom detalj obdukcije njihovi tragovi
mogli naći u njezinoj krvi. No, znao je što mora učiniti
da bi to spriječio.
Uputio se do ormara u predvorju. Sada je bio pravi
trenutak da u torbu stavi mokasinke, kako bi izbjegao
jutrošnje neugodnost, kada se pojavila Hilda i omela ga.
Ruku je zavukao u straţnji dio ormara i iz dţepa
Burberryja izvadio iznošenu cipelu. Očekujući da će i u
drugom dţepu naći cipelu, uvukao je u njega ruku,
isprva ravnodušno, a zatim grozničavo kopajući po
njemu. Mahnito je strgnuo kaput s vješalice i podrobno
ga pretraţio. Spustio se na koljena i prekapao dno
ormara na kojem su stajale cipele.
Konačno je ustao, buljeći u iznošenu mokasinku koju je
drţao u ruci. Ponovno je u mislima vidio kako s
Vangiene desne noge poteţe cipelu.
Desna cipela.
Cipela koju je upravo drţao u ruci.
Prasnuo je u luĎački smijeh. Iz grla su navrli oštri i
piskutavi zvukovi nošeni potiskivanim bijesom,
nakupljenim u dnu njegova bića. Nakon što se izloţio
opasnosti, nakon poniţavajućeg puzanja po parkiralištu,
poput psa koji njušeći slijedi trag, zabrljao je cijelu
stvar.
Cipela je vjerojatno ispala iz dţepa, u trenutku kada se u
onom mraku stisnuo uz grmlje, čuv3i da dolazi neki
auto. Cipela koju je tada našao, bila je u stvari ona koju
je već imao.
A sada je ona stara, ruţna i iznošena lijeva mokasinka
koju je nosila Vangie Lewis, čekala negdje da je netko
nade i da mu pomoću nje udu u trag.
15
Katie je navinula radiobudilicu za šest ujutro, a
probudila se mnogo prije nego što joj je koordinator
ekipe CBS-a veselim glasom zaţelio dobro jutro.
Spavala je nemirno i nekoliko se puta prenula,
preplašena mučnim i teškim snovima. Prije spavanja
uvijek je smanjila grijanje. Sada je, drhteći
od zime, naglo ustala, otrčala do termostata, pojačala
grijanje, napravila šalicu crne kave, odnijela je sa
sobom na kat i uvukla se u krevet.
Oslonjena na jastuke, s debelim vunenim pledom o
ramena, počela je pijuckati kavu, osjećajući kako joj
topli šalice grije prste. - Sada je već mnogo bolje -
promrmljala - Isuse, kako to izgledam?
Antikni williamsburg toaletni stolić s ovalnim zrcalom
stajao je točno nasuprot kreveta. Njena razbarušena
kosa izgledala je poput tamnosmeĎe mrlje prosute po
jastučnici boje slonovače. Masnica ispod oka postala je
ljubičastoţuta, kao da su natekli i oteţali od spavanja.
Na upalom licu sa svake strane usta usjekla se duboka
bora u obliku polumjeseca. Mama rekla da izgledam
kao prebijena mačka, pomislila je.
Ali nije se radilo samo o njezinom izgledu, pa čak n boli
koju je osjećala u cijelom tijelu, a koja je bila posljedica
nesreće, već o strašnom osjećaju spoznaje koji ju je
obuzeo. li sinoć ponovno sanjala onaj čudan i
zastrašujući san, nije 1; sigurna.
Vangie Lewis. Iznenada se sjetila riječi izgovorenih
Johnovom pokopu: Mi koji smo oţalošćeni zbog
spoznaje da je smrt neizbjeţna... Naravno, smrt je bila
neminovna. Ali n Vangiena. Uţasna je bila i sama
pomisao na to da je Van; sama na sebe digla ruku.
MeĎutim, izgledalo je jednostavno nemoguće da bi je
netko ubio, prisilivši je da popije cijanid. Jednostavno
nije mogla vjerovati da bi Chris Lewis bio sposoban za
takav oblik nasilja.
Sjetila se poziva doktora Highleyja. Ta prokleta
operacija. Oh, svake se godine izvrši tisuće kiretaţa i
dilatacija na ţena različite dobi. Nije u pitanju bila sama
operacija, već razlog za nju. Pretpostavimo da i nakon
kiretaţe nastavi krvariti? Doktor Highley je natuknuo da
će moţda biti potrebno napraviti histerektomiju.
Da je bar zatrudnjela u onih godinu dana koje je provela
s Johnom. Ali nije.
Moţda se ponovno uda. Zar se sudbina neće uţasn
okrutno s njom poigrati, ako do tada više ne bude mogla
imati djecu?-Prekini s tim, Katie-promrmljala je. Sjećaš
li se onog stiha iz Fausta? Oplakujemo ono što moţda
nikada nećemo izgubiti. ,
Pa, bar će uskoro preko glave prevaliti tu operaciju. U
bolnicu će se prijaviti u petak navečer, u subotu će biti
operirana, a već u ponedjeljak ide na posao.
Kada je jučer došla u ured, nazvala ju je Molly i rekla: -
Katie, shvatila sam da ne ţeliš pred Richardom govoriti
o tome, ali zar ne bi bilo bolje da odgodiš operaciju do
sljedećeg mjeseca? Ova te automobilska nesreća
prilično potresla?
Katie joj je prilično oštro odbrusila: - Ne dolazi u obzir.
Ţelim to konačno skinuti s vrata. A osim toga, Molly,
ne bi me uopće čudilo da je ta prokleta stvar bila uzrok
nesreće. U ponedjeljak sam nekoliko puta osjetila jaku
vrtoglavicu.
- Zašto mi nisi rekla? - uzrujano je pitala Molly.
- Oh, ma daj - rekla je Katie. - I ti, i ja mrzimo
cmizdravce. Kada mi bude stvarno loše, kunem ti se da
ću ti reći.
- Nadam se - odgovorila je Molly. - Pa, moţda je dobro
da to konačno riješiš. Nakratko je zastala, a onda
zapitala: - Hoćeš li reći Richardu?
Trudeći se da u glasu prikrije iscrpljenost, rekla je: -Ne.
A neću reći ni upravljaču dizala, ni prometnom
policajcu ni telefonistici na centrali. Za to znate samo ti
i Bill. A tako će i ostati. U redu?
-U redu. I ne izigravaj pametnjakovićku-rekla je Molly,
glasom punim ljubavi, ali istovremeno i odlučnim,
kakvim se sluţila kada je ţeljela upozoriti djecu da su
prevršila mjeru, i potom ţustro spustila slušalicu.
Ja nisam tvoje dijete, Molly, rekla je Katie u sebi, raz-
mišljajući o tom razgovoru. Volim te, ali nisam tvoje
dijete. Dok je polako pila kavu, pitala se ne oslanja li se
previše na Molly i Billa, traţeći od njih emocionalnu
potporu. Je li bjeţala pod njihovo okrilje, skrivajući se
od stvarnog ţivota?
Oh, John! Nesvjesno je pogledala njegovu sliku. Ovo~
je jutra to bila samo slika. Zgodan mu3karac,
dostojanstveno izgleda, njeţnog i prodornog pogleda.
Jednom je, nedugo nakon njegove smrti, uzela tu sliku,
gledala je neko vrijeme, da bi zatim svom snagom
tresnula o toaletni stolić i plačući viknula - Kako si me
mogao ostaviti?
Do sljedećeg se jutra smirila i, srameći se svog
ponašanja, donijela je odluku da više nikada neće popiti
tri čaše vina kad je obuzme potištenost. Kada je podigla
sliku, vidjela je da srebrni okvir na jednom mjestu
zagrebao površinu krasno starog toaletnog stolića.
Gledajući sliku, rekla je, pokušavaju opravdati svoj
postupak: - Ne radi se samo o samosaţaljenju suče.
Ljuta sam zbog tebe. Ţeljela sam da ţiviš još 40 godina.
Tako si uţivao u ţivotu i učinio si ga vrijednim
ţivljenja.
Tko zna Boţju volju? Tko je Njegov savjetnik? Toga
joj dana stalno glavom prolijetale te riječi iz Biblije.
Sjetila se tih riječi i pomislila kako će biti bolje da sa
svojim razmišljanjima okrene u tom smjeru.
Skinula je svijetlosivu spavaćicu, otišla u kupaonicu
otvorila tuš. Spavaćica je ostala prebačena preko stolice
koja stajala pokraj toaletnog stolića. Dok je studirala,
voljela je nos široke prugaste pidţame. No John joj je u
Italiji kupio prekrasne spavaćice i kućne haljine. Još
uvijek ih je nosila u njegovoj kući, u njegovoj
spavaonici, jer joj se to činilo prikladnim.
Moţda je Richard imao pravo. Moţda je stvarno drţao
posmrtnu straţu. John bi joj prvi zbog toga natrljao nos.
Topla voda djelovala je tako blagotvorno da joj se vrati
raspoloţenje. U 9 sati se morala sastati s braniteljem
zbog dogovora o nagodbi, u 10 je imala suĎenje, a još
su je čeka dva nova slučaja koja je morala pripremiti za
suĎenje sljedećeg tjedna. Uz to je imala još dosta posla
oko slučaja koji je tek zakazan za petak. Već je srijeda,
zapanjeno je pomislila. Kraj: je čas da se maknem s
mrtve točke.
Na brzinu se obukla, odabravši smeĎu vunenu suknju i
novu svilenu tirkiznu bluzu širokih rukava, kako bi
prekrila zavoj na ruci.
Baš kada je popila drugu šalicu kave, iz servisa je stigao
auto. Vozača je prebacila natrag do servisa i zazviţdala
kada je vidjela kako je jako oštećen prednji dio njezinog
auta. Zahvalila je Bogu što se izvukla samo s lakšim
povredama i odvezla se u ured.
U tuţilaštvu su imali burnu noć. Silovana je jedna
četrnaestogodišnja djevojka. Jutros su svi razgovarali o
posljedicama sinoćnje te3ke automobilske nesreće u
kojoj je ţivot izgubilo četvero mladih ljudi, a koju je
skrivio pijani vozač. U meĎuvremenu je nazvao i šef
mjesne policije, traţeći od tuţitelja dopuštenje da
svjedok jedne oruţane pljačke identificira počinioca
izmeĎu nekoliko osumnjičenih osoba.
Scott je upravo izašao iz svog ureda. - Divna noć -
primijetila je Katie.
Kimnuo je glavom. - Prokleti gad - taj kreten koji je
izazvao sudar, bio je tako pijan da nije mogao stajati.
Ubio je četvero mladih ljudi. Svi su bili maturanti
srednje škole Pascal Hills. Išli su na sastanak odbora za
pripremu maturalne zabave. Slušaj, mislio sam poslati
Ritu na razgovor s liječnicima u Westlake Hospital, ali
ona trenutačno radi na slučaju silovanja. Posebno me
zanima psihijatar kojem je Vangie Lewis išla na
terapiju. Ţelio bih čuti njegovo mišljenje o Vangienom
psihičkom stanju. Mogao bih u bolnicu poslati
Charleyja ili Phila, ali mislim da će ţena manje upadati
u oči, što će joj omogućiti da malo pronjuška okolo i
sazna je li gospoĎa Lewis razgovarala sa sestrama ili se
sprijateljila s nekim pacijenticama. Ali to će morati
pričekati do sutra. Rita je na nogama provela cijelu noć,
a sada po okolici vozi silovanu djevojku, nadajući se da
će negdje naletjeti na njezinog silovatelja. Uvjereni smo
da taj tip ţivi negdje u blizini.
Katie nije namjeravala otkriti Scottu da je pacijentica
doktora Highleyja niti da u petak navečer ide u bolnicu
Westalke. Naprosto bi bilo nezamislivo da to sazna od
nekog drugog iz ureda. Malo je oklijevala, a onda rekla,
shvativši da je došao pravi trenutak: - Moţda ja mogu
pomoći. Doktor Highley ; moj ginekolog. Danas, u
stvari, imam dogovoren sastanak njim. Stisnula je
usnice, smatrajući kako nema nikakve potret da Scotta
zamara pričama o svojoj operaciji.
Scott je nabrao obrve. Kao i uvijek kada je bio
iznenaĎen glas mu je postao mnogo dublji. - Kakvi su
tvoji dojmovi njemu? Jučer sam stekao dojam kako
Richard misli da : Highley Vangienu trudnoću izloţio
opasnosti.
Katie je odmahnula glavom. -Ne slaţem se s Richardon
Doktor Highley je stručnjak za teške trudnoće. Njega
smatraj čudotvorcem. On, za razliku od drugih liječnika,
pokušava plod odrţati na ţivotu do termina za roĎenje.
Sjetila se njegovog jučerašnjeg telefonskog poziva. -
Mogu jamčiti da se on brine za svoje pacijentice.
Scott se namrštio tako jako da su mu se na čelu i oko
očiju pojavile duboke bore. - Je li to tvoj letimičan
dojam o njemu. Koliko ga dugo poznaješ?
Katie je nekoliko trenutaka razmišljala o liječniku, kako
bi dala objektivan odgovor. -Ne poznajem ga dugo niti
dobro. Moj je ginekolog prije nekoliko godina otišao u
mirovinu. Nisam traţila novog liječnika, jer mi tada nije
trebao. Ali kad su se pojavili neki zdravstveni problemi
- no, pustimo sada t moja mi je sestra Molly spomenula
doktora Highleyja, kojeg. jedna njezina prijateljica
hvalila na sva usta. Molly ide neko: ginekologu u New
York, ali nisam je htjela gnjaviti pa sam ; prošli mjesec
prijavila na pregled kod doktora Highleyja. On, iznimno
stručan i obrazovan. Sjetila se kako ju je briţljivo
pregledao, gotovo bezbolno, jer je imao tako laku ruku.
-Dobro ste učinili što ste došli - rekao je. - U stvari,
mislim da niste smjeli zanemnariti to svoje stanje tako
dugo, gotovo više od
godinu dana. Maternica je kolijevka koja se mora stalno
odrţavati u dobrom stanju.
Iznenadilo ju je samo to što mu kod pregleda nije
asistirala sestra. Njezin je prijašnji ginekolog uvijek
pozvao sestru prije nego bi započeo s pregledom. Ali on
je očito pripadao staroj generaciji liječnika. Po njezinoj
procjeni doktor Highley je bio blizu četrdesetim.
- Kakav je tvoj današnji raspored? - zapitao je Scott.
- Cijelo sam jutro zatrpana poslom, ali poslije podne
mogu naći vremena.
- Dobro. OtiĎi do doktora Highleyja. Ali razgovaraj i sa
psihijatrom. Pokušaj ispipati okolnosti i saznati misle li
njih dvojica da je Vangie Lewis bila tip osobe sposobne
da izvrši samoubojstvo. Pitaj kada je bila na
posljednjem pregledu i je li razgovarala o svom muţu.
Charley i Phil sada prikupljaju podatke o Chrisu
Lewisu. Pola noći sam proveo razmišljajući o tome
kako je Richard u pravu. Nešto je sumnjivo u tom
samoubojstvu. Razgovaraj i sa sestrama.
- Ne sa sestrama - rekla je Katie, nasmiješivši se. - S
recepcionarkom Ednom. Ona je nepresušno vrelo
podataka i zna kako tko diše. U čekaonici sam bila tek
dvije minute, a već sam joj ispričala svoju ţivotnu
priču. Moţda bi je, u stvari, trebao unajmiti da ispituje
svjedoke.
- Trebao bih zaposliti mnogo ljudi - zajedljivo je dodao
Scott. - Vidjet ćemo se poslije, Katie.
Katie je otišla u svoj ured, pokupila spise i odjurila na
sastanak s braniteljem u vezi s njegovim klijentom.
Pristala je na to da odbaci optuţbu »posjedovanje
heroina s namjerom raspačavanja« i podigne optuţnicu
samo za »posjedovanje«. Nakon toga je brzo krenula u
sudnicu na drugom katu, gdje je zamišljeno slušala kako
dvadesetsedmogodišnjeg mladića, u slučaju kojega je
zastupala optuţbu, proglašavaju krivim i osuĎuju na
sedmogodišnju robiju. Mogao je dobiti 20 godina
zbog oruţane pljačke i okrutnog napada. Od tih sedam
godina on će vjerojatno odsjediti 2 i pol godine i
ponovno se vratiti na ulicu. Znala je napamet njegov,
policijski dosje. Rehabilitacija tog tipa nakon odsluţene
kazne jednostavno je neizvediv pomislila je.
U hrpi poruka koje su je čekale, našla je dvije na kojim
je pisalo da ju je zvao doktor Carroll, prvi put u 9 i 15, a
dru; put u 9 i 40. Nazvala ga je, ali Richard je bio
negdje na terenu. Osjećaj pritiska izazvan njegovim
pozivima prešao je u razočaranje, jer ga nije našla.
Nazvala je ordinaciju doktora Highleyja, očekujući da
će čuti Ednin topli nazalni glas. Ali javila se neka
nepoznata ţena dubokim i oštrim glasom. - Ovdje
liječnička ordinacija.
- Oh! Katie je brzo razmislila i odlučila zatraţiti Ednu.
Je li gospoĎica Burns tamo?
Nakon kratke šutnje, ţena je odgovorila: - GospoĎica
Burns danas neće doći na posao. Javila je da je bolesna.
Ja sam gospoda Fitzgerald.
Katie je shvatila koliko je računala na to da razgovara
Ednom. - Ţao mi je da gospoĎici Burns nije dobro.
Ukratko. objasnila da doktor Highley očekuje njezin
poziv i da bi takoĎer ţeljela razgovarati s doktorom
Fukhitom. GospoĎa Fitzgerald je zamolila da malo
pričeka i nakon nekoliko minuta se javila.
- Naravno, oba će vas liječnika primiti. Doktor Fukhi je
slobodan izmeĎu 14 i 17 sati, svakih 15 minuta prije
punog sata, a doktoru Highleyju bi odgovaralo da, ako
moţete, doĎe u 15 sati.
- I meni odgovara - rekla je Katie. - I, molim vas, kaţi
doktoru Fukhitu da ću k njemu doći u 15 i 45. Spustila
slušalicu i odmah počela raditi na spisima koji su stajali
na stolu.
U vrijeme ručka na vratima Katienog ureda pojavila
Maureen Crowley, jedna od tajnica u tuţilaštvu rekavši
da joj moţe donijeti sendvič. Katie je potvrdno kimnula
glavom i zadubila se u spise koje je pripremala za
suĎenje u petak.
-Raţeni kruh sa šunkom, senfom i nekoliko listova
zelene salate i crna kava - rekla je Maureen.
Katie ju je iznenaĎeno pogledala. - Zar sam stvarno tako
predvidljiva?
Djevojka je imala oko 19 godina, grivu od crvenozlatne
kose, smaragdno zelene oči i prekrasnu bijelu put,
svojstvenu crvenokosim ljudima. - Katie, uvijek jedeš
jednoličnu i jednu te istu hranu - rekla je i zatvorila
vrata.
Izgledaš bolesno. Drţiš posmrtnu straţu. Jedeš
jednoličnu hranu.
Katie je osjetila stezanje u grlu i zapanjena shvatila da
je na rubu plača. Sigurno sam bolesna kada sam postala
tako osjetljiva, pomislila je.
Nije se mogla usredotočiti na slučaj na kojem je radila,
a kada je dobila sendvič i kavu, počela je nesvjesno jesti
i piti. Ispred njezinih očiju stalno je lebdjelo lice Vangie
Lewis. Zašto je vidjela njezino lice u onom strašnom
snu?
Richard Carroll imao je tešku noć. Telefon je zazvonio
u 11 sati, samo nekoliko minuta nakon što se vratio od
Katie.
Obavijestili su ga da se u mrtvačnici nalaze tijela
četvero mladih ljudi nastradalih u saobraćajnoj nesreći.
Polako je spustio slušalicu. Ţivio je na sedamnaestom
katu nebodera sjeverno od mosta George Washington.
Neko je vrijeme kroz prozor, velik kao gotovo cijeli zid,
gledao na panoramu New Yorka, na automobile koji su
jurili Henry Hudson Parkwayom i na plavozelena
svjetla koja su isticala skladni oblik mosta George
Washington.
Ovog su trenutka roditelji poginulih telefonski
obaviješteni da se njihova djeca neće vratiti kući,
Richard je pogledom prešao po sobi koja je bila tak
namještena da je pruţala osjećaj udobnosti. U njoj su se
nalazi prostrani naslonjači, velika sofa, istočnjački sag
plavosmeĎi tonova, zidne police za knjige i teţak stol
od hrastovine, koji j nekada krasio salon kuće njegovih
predaka iz Nove Engleske. Originalni akvareli morskih
motiva bili su ukusno razmješten po zidovima. Richard
je uzdahnuo. Njegova je koţna stolica pomičnim
naslonom stajala pokraj polica s knjigama. Namjeravao
je popiti piće i čitati jedan sat prije spavanja. Ipak je
odlučio da umjesto toga ode u mrtvačnicu, jer je ţelio bi
nazočan kada roditelji identificiraju djecu. Sam Bog je
znao d tim ljudima nitko nije mogao pruţiti utjehu, no
znao je da će s osjećati bolje bude li tamo.
U stan se vratio u 4 ujutro. Dok se skidao, pitao se ne
čir li ga taj posao sve tuţnijim. Ta su djeca od siline
udarca ostala na mjestu mrtva. I sada se moglo vidjeti
kako su za ţivota bi lijepi. Jedna ga se djevojka osobito
dojmila. Imala je crnu kosu, uski ravni nos i u smrti je
izgledala ljupko.
Podsjetila ga je na Katie.
Pomisao na to da je Katie u ponedjeljak doţivjela
nesreću iznovice ga je potresla. Činilo mu se da je
njihova veza doţivjela značajan preokret u onih
nekoliko sati koje su zajedno proveli u restoranu.
Čega se boji, jadnica? Zašto ne moţe prestati misliti na
Johna DiMaioa? Zašto ne moţe reći »Hvala ti na svemu
što si mi pruţio« i krenuti dalje?
Legao je u krevet, zahvalan Bogu što je roditeljima bar
malo pomogao. Uvjerio ih je u to da je smrt njihove
djece bi', trenutačna i da vjerojatno nisu bili ničega
svjesni niti su išta osjetili.
Nemirno je spavao dva sata i u uredu se pojavio već u
ujutro. Poslije nekoliko minuta javljeno mu je da se
jedna starica objesila u zapuštenom predjelu Chestera,
malom gradiću u sjevernom dijelu okruga se tamo
odmah otputio. Mrtva je ţena imala 82 godine, krhko
tijelo i ptičje lice. Na haljini je bila pričvršćena cedulja:
Ostala sam potpuno sama. Dosta mi je ţivota. Ţelim biti
sa Samom. Molim vas da mi oprostite zbog toga što sam
svojom smrću prouzročila neprilike.
Vidjevši staričinu poruku, Richard je konačno shvatio
što ga je cijelo vrijeme kopkalo. Na osnovi svega onoga
što je čuo o Vangie Lewis, bilo je nespojivo s njezinim
karakterom da je sebi oduzela ţivot, a da nije ostavila
poruku s objašnjenjem zašto je to učinila ili za taj svoj
čin okrivila muţa.
Većina ţena samoubojica ostavi poruku.
Kada se vratio u ured, Richard je dva puta bezuspješno
pokušao nazvati Katie, nadajući se da će je uloviti
izmeĎu suĎenja. Ţelio je čuti njezin glas. Iz nekog je
razloga osjećao nemir što ju je sinoć ostavio samu u
onoj ogromnoj kući.
Zašto je imao dojam da je Katie nešto mučilo?
Otišao je u laboratorij, gdje je radio sve do 16 i 30.
Vratio se u ured i našao poruku da je Katie odgovorila
na njegove pozive, i pri tom osjetio kako ga ispunja
zadovoljstvo koje mu se učinilo naprosto nevjerojatnim.
Pa, zašto se ne bi javila? pomislio je s odreĎenom
mjerom drskosti. Zamjenica okruţnog tuţitelja nikada
ne bi zanemarila pozive sudskog vještaka. Brzo je
okrenuo njezin broj. Telefonistica na centrali u
tuţilaštvu rekla je da je Katie otišla i da se više neće
vraćati. Nije znala kamo je Katie otišla.
K vragu!
Danas više neće moći s njom razgovarati, jer ide na
večeru s Clovis Simmons, glumicom u jednoj
televizijskoj sapunici. Clovis je bila zabavna i uvijek je
uţivao u njezinom društvu. No učinilo mu se da ona
počinje njihovu vezu shvaćati ozbiljno.
Richard je donio odluku. Večeras posljednji put izlazi s
Clovis, jer nije bilo pošteno da joj daje laţne nade. Nije
ţelio razmišljati o uzrocima te svoje iznenadne odluke,
već se ledim oslonio na naslon stolice i namrštio. U
njegovoj je svijesti zvonce zazvonilo na uzbunu.
Podsjetilo ga je na putovanje po Midwestu, kada je
radiopostaja iznenada najavila oprez zbog opasnosti od
tornada. Upozorenje je značilo da je opasno; neizbjeţna,
a oprez je ukazivao na to da je moguća.
Nije nimalo pretjerivao kada je rekao Scottu da Vangi
Lewis ne bi bio potreban cijanid da je mogla uskoro
roditi. Kod koliko se ţena, koje su uključene u Westlake
program za
liječenje neplodnosti, javlja tako teško stanje u
trudnoći? Molli je s toliko oduševljenja govorila o tom
ginekologu, jer je jedna njezina prijateljica uz njegovu
pomoć uspjela roditi. Što je s neuspjelim trudnoćama?
Koliko ih je bilo u okviru tog Programa? Koliki je
postotak smrtnosti meĎu pacijenticama? Richar
je uključio interfon i pozvao svoju tajnicu.
Marge je bila blizu pedeset godina. Imala je prosijedu
kos i frizuru kakvu je Jacqueline Kennedy nosila ranih
šezdesetiH. Suknja je dosezala malo iznad debelih
koljena. Marge je izgledalA poput domaćica iz
predgraĎa, kakve se viĎaju na televizijskim
natjecanjima. Ona je u stvari bila izvrsna tajnica i
uţivala je stalnoj napetosti koja se odigravala u
njihovom odjelu.
- Marge, imam gadan predosjećaj - rekao je. – Ţelim
provesti nesluţbenu istragu na porodiljskom odjelu
bolnice Westlake. Tamo već osam godina primjenjuju
Program za liječenje neplodnosti. Ţelim saznati koliko
je pacijentica umrlo u poroĎaju ili od komplikacija
nastalih u trudnoći i koliki j postotak smrtnosti meĎu
pacijenticama koje su se liječile n tom odjelu. Mogao
bih traţiti od Scotta da izda sudski nalog 2 pregled
sluţbene bolničke dokumentacije, ali ne ţelim da
procuri vijest čime sam zaokupljen. Znaš li nekoga tko
bi moga potajno pregledati dokumentaciju?
Marge se namrštila i njezin se nos nalik na ptičji kljun ,
nabrao poput harmonike. - Poradit ću na tome.
- Dobro. I još nešto. Provjeri jesu li protiv doktora
Highleyja i Fukhita ikada podignute optuţbe zbog
nesavjesnog liječenja. Ako jesu, ţelim znati razloge pa
čak i za one optuţbe koje su bile odbačene.
Zadovoljan zbog toga što je pokrenuo istragu, Richard
je odjurio kući, jedva čekajući da se istušira i presvuče.
Doktor David Broad iz Laboratorija za prenatalna
istraţivanja bolnice Mt. Sinai nazvao je Richarda u ured
sekundu nakon njegova odlaska. Ostavio je poruku kod
Marge, traţeći da mu se Richard javi ujutro u vezi s
jednom hitnom stvari.
17
Katie je u bolnicu krenula u 14 i 45. Vrijeme je bilo
tmurno, maglovito i hladno, ali s cesta je nestala
bljuzgavica koja
se rastopila pod toplinom automobilskih guma.
Namjerno je usporila prije onog kobnog zavoja na
kojem je došlo do nesreće. U bolnicu je stigla nekoliko
minuta prije zakazanog sa
stanka. Recepcionarka, gospoda Fitzgerald, ponašala se
suzdrţano ljubazno, ali kada je Katie pitala zamjenjuje
li često Ednu, odbrusila je: - GospoĎica Burns gotovo
nikada ne izostaje s posla pa i nema potrebe da je netko
zamjenjuje.
Katie se učinilo da je recepcionarka jako odbojna jer je
odgovorila na nepotrebno oštar način. To ju je toliko
pogodilo da je odlučila nastaviti taj razgovor. - Tako mi
je ţao što je gospoĎica Burns danas bolesna. Nadam se
da nije ništa ozbiljno.
- Ne. - Ţena je postala vidljivo uznemirena. - Uhvatila
je nekakav virus. Sigurna sam da će već sutra doći na
posao. Nekoliko je trudnica sjedilo na recepciji, ali sve
su bile zadubljene u čitanje časopisa. Katie nije mogla
iznebuha s njima započeti razgovor. Iz hodnika, koji je
vodio do liječničkih ordinacija, pojavila se trudnica
podbuhla lica i usporenih kretnji. Oglasio se interfon i
recepcionarka je podigla slušalicu.
- GospoĎo DeMaio, doktor Highley će vas sada primiti,
rekla je recepcionarka. Po boji glasa osjetilo se da joj je
laknulo. Katie je ţurno krenula niz hodnik. Sjetila se da
je ordinacija doktora Highleyja prva. Slijedeći pisane
upute, pokuca je, otvorila vrata i ušla u prostoriju
srednje veličine, koja djelovala kao udobna radna soba.
Na jednom cijelom zidu b su police s knjigama. Pokraj
raskošno rezbarenog radnog stola stajao je stolac s
niskim tapeciranim naslonom i sjedištem. Katie se
sjetila da osim ove prostorije ordinaciju sačinjava soba
za preglede, kuhinja s odvojenim prostorom za
sterilizaciju instrumenata i WC. Liječnik je sjedio za
svojim radnim stolom. Ustao je kako bi je pozdravio. -
GospoĎo DeMaio, rekao je ljubaznim glasom, s jedva
primjetnim britanski naglaskom. Za muškarca nije bio
visok, oko 176 centimetara.
Imao je ovalno lice glatke koţe, pune obraze i lagano
zaobljen podbradak. Njegovo je tijelo djelovalo snaţno
i vidjelo se da odrţava u dobroj kondiciji, premda je
mogao nabaciti još koji kilogram. Kosa boje pijeska,
prošarana sjedinama, počela rijediti. Bio je uredno
počešljan s razdjeljkom na strani. Čelično sive buljave
oči još jače su dolazile do izraţaja zbog svijetlih
trepavica i obrva, boje pijeska. Podrobno gledajući, nije
bio lijep, ali cjelokupan njegov izgled bio je dojmljiv i
sluţben.
Katie je pocrvenjela, shvativši da je on svjestan njenog
briţljivog proučavanja, što mu svakako nije bilo drago.
Brzo je sjela, a da bi započela razgovor i zahvalila mu je
što ju nazvao.
Nehajno je prešao preko toga i rekao: - Da bar postoji
nešto zbog čega mi moţete zahvaliti. Trebali ste
liječniku hitnoj reći da ste moja pacijentica pa bi vam
dao sobu zapadnom krilu. Tamo je mnogo udobnije,
uvjeravam vas, pogled je gotovo isti - dodao je.
Katie je počela kopati po torbi, traţeći notes i olovku.
Naglo je podigla glavu. - Pogled. Svaki bi bio bolji od
onog neku noć. - Znate... Zastala je. Notes u ruci
podsjetio ju je da je ovdje po sluţbenoj duţnosti. Što bi
mislio o njoj da počne pričati o svojim morama?
Nesvjesno se pokušala uspraviti na stolici čije je
sjedište bilo premekano, a naslon prenizak.
- Doktore, ako nemate ništa protiv, prvo
porazgovarajmo o Vangie Lewis -rekla je, nasmiješivši
se. -Zamijenit ćemo uloge na nekoliko trenutaka.
Moram vam postaviti nekoliko pitanja.
- Da bar postoji neki veseliji razlog za promjenu naših
uloga - rekao je ozbiljna izraza lica. Otkad sam čuo za
njezinu smrt, ta mi jadnica gotovo ne izlazi iz misli.
Katie je kimnula glavom. - Vangie sam poznavala samo
površno, ali moram reći da sam se na vijest o njezinoj
smrti ponijela poput vas. Dakle, ovo je sada uobičajeni
postupak, jer u slučaju da samoubojica ne ostavi
nikakvu poruku, moj ured nastoji prikupiti podatke o
psihičkom stanju dotične osobe. Malo je zastala da bi
zapitala: - Kada ste posljednji put vidjeli Vangie Lewis?
LeĎima se oslonio o naslon stolca. Na ruke,
isprepletenih prstiju, naslonio je bradu i Katie je
primijetila njegove besprijekorno čiste nokte. Počeo je
polako govoriti. - Prošli četvrtak navečer. Gospoda
Lewis dolazila je na kontrolu bar jednom tjedno jer je
ušla u drugu polovicu graviditeta. Ovdje imam njezin
karton.
Rukom je pokazao ţuti fascikl na svom stolu, na kojem
je pisalo LEWIS VANGIE. Taj fascikl djeluje tako
bezlično, pomislila je Katie, ali stajao je kao podsjetnik
da je točno prije tjedan dana Vangie Lewis leţala u sobi
za preglede, koja se nalazila u produţetku ovog
Highleyjevog ureda, gdje joj je izmjeren tlak i
ustanovljeno da srce fetusa kuca.
- U kakvom je fizičkom i psihičkom stanju bila gospoĎa
Lewis? - zapitala je.
- Dopustite mi da prvo odgovorim na pitanje o njenom
fizičkom stanju. Moram reći da sam bio prilično
zabrinut. Postojala je opasnost pojave gestoze pa je bila
potrebna stalna liječnička kontrola. Vidite, svaki dan, u
kojem se trudnoća uspjela odrţati, povećavao je
mogućnost da dijete preţivi.
- Da li je njezina trudnoća mogla normalno potrajati
poroda?
-Ni u kom slučaju. U stvari, prošli sam četvrtak upozo
gospoĎu Lewis da ću u roku od dva tjedna morati na
umjetan način izazvati porod.
- Kako je prihvatila tu vijest?
Namrštio se. - Gospoda Lewis je, naravno, imala
objektivne razloge da bude zabrinuta za djetetov ţivot.
Ali što vrijeme mogućeg poroĎaja više pribliţavalo, to
mi se činilo se ona sve jače boji samog tijeka raĎanja.
Bila je poput djevojčice koja se ţeli igrati s lutkom, ali
koja bi premrla od straha da se njezina lutka pretvori u
dijete od krvi i mesa.
- Shvaćam. Katie je zamišljeno pravila bilješke u notes
koje je drţala u ruci. - Je li Vangie pokazivala znakove
depresije?
Doktor Highley je odmahnuo glavom. - Nisam ih
primjetio. MeĎutim, mislim da vam na to pitanje treba
odgovoriti doktor Fukhito. Razgovarao je s njom u
ponedjeljak navečer. On je psihijatar i sigurno je mogao
prepoznati te znakove, i u slučaju da su bili vješto
prikriveni. Ja sam stekao dojam se ona nenormalno boji
samog poroĎaja.
- Još samo jedno pitanje, doktore. Vaša se ordinacija
nalazi do ordinacije doktora Fukhita. Jeste li u
ponedjeljak navečer u bilo koje vrijeme vidjeli gospoĎu
Lewis? - Nisam.
- Hvala vam, doktore. Stvarno ste mi mnogo pomogli.
Notes je stavila u torbu. - A sada vi konačno moţete m
postaviti pitanja.
- Nemam ih mnogo. Na njih ste odgovorili sinoć. Kada
završite razgovor s doktorom Fukhitom, molim vas da
odete u sobu 101, koja se nalazi u drugom krilu zgrade.
Dobit ćete transfuziju. Nakon što je primite, morate
tamo pričekati oko pola sata prije nego što sjednete za
volan.
- Mislila sam da se to odnosi samo na one ljude koji
daju krv - rekla je Katie.
- To je samo mjera opreznosti, jer bi se mogla pojaviti
reakcija na transfuziju. A osim toga... Otvorio je duboku
ladicu svog stola i Katie je u njoj vidjela niz malih
bočica, koje su bile poredane poput vojnika. Izvadio je
jednu u kojoj se nalazilo 9 ili 10 pilula. - Prvu uzmite
večeras - rekao je. - Sutra po jednu svaka četiri sata, a
isto toliko i u petak. Dakle, u četvrtak ćete, sve u
svemu, uzeti četiri pilule, kao i u petak. Moram naglasiti
kako je vaţno da se točno drţite propisane količine.
Kao što znate, u slučaju da kiretaţa ne riješi vaš
problem, morat ćemo razmisliti o mnogo temeljitijem
zahvatu.
- Svakako ću uzeti pilule - rekla je.
- Dobro. U bolnicu doĎite u petak navečer oko 18 sati.
Katie je kimnula glavom.
- Znači dogovoreno. Ja ću u petak svratiti da vas pogle-
dam nakon večernje vizite. Pretpostavljam da se ne
bojite. Kada je bila na prvom pregledu, otkrila mu je
svoj strah
od bolnice. - Ne - rekla je. - U stvari, ne bojim se.
Otvorio joj je vrata.- Vidimo se u petak, gospoĎo
DeMaio - rekao ~e blagim glasom.
18
Phil Cunningham i Charley Nugent vratili su se u
tuţiteljev ured oko 16 sati, uzbuĎeni i napeti poput
lovačkih pasa kada se dočepaju svog plijena. Poput
vihora su uletjeli u ured Scotta Myersona, ţeleći mu što
prije otkriti rezultate prove istrage.
- Muţ je laţac - odlučnim je glasom rekao Phil. - Ni
trebao vratiti do jučer ujutro, ali došlo je do kvara na mc
zrakoplova. Putnici su iskrcani u Chicagu, a posada je
tim zrakoplovom odletjela u New York. Vratio se u
ponedjeljak navečer.
- Ponedjeljak navečer! - viknuo je Scott, pucajući od
bijesa.
- Da. Uzeo je sobu u motelu Holiday Inn u zapadnoj I
ulici.
- Kako si to saznao?
- Dobili smo popis članova posade, koji su s Lewisom
letjeli u ponedjeljak i sa svima smo razgovarali.
Stjuardu iz New Yorku. Lewis se ponudio da ga odveze
na Manhattan da bi na kraju s njim završio na večeri i
ispričao mu potpuno bezveznu priču kako je Vangie na
putu, a on će ostati u gradu i otići na neku predstavu.
- To je rekao stjuardu?
Da. Prvo se odvezao u motel, auto ostavio u garaţi m i
prijavio se na recepciji. Nakon toga je sa stjuardom
otišao na večeru, razišli su se u 19 i 20 i Lewis se vratio
Prema podacima koje smo dobili u garaţi, Lewis je bio
preko dva sata, jer je auto dovezao u 22 sata. A sada
najbitnije. Ponovno se odvezao u ponoć i vratio u 2
ujutro.
Scott je zafućkao. - Nama je lagao za let, a stjuarc ţenu.
Lewis je izmeĎu ponoći i dva ujutro bio negdje sv
autom. Kada je, prema Richardovom mišljenju, umrla
GĎa. Lewis?
- IzmeĎu 20 i 22 sata - odgovorio je Ed.
Charley Nugent j e šutke slušao. - Postoj i još nešto -
dodao je Ed. -Lewis ima djevojku koja je Pan Amova
stjuardesa.
Zove se Joan Moore. Stanuje u New Yorku u istočnoj
87. ulici na broju 201. Pazikuća u njezinoj zgradi rekao
nam je da ju je kapetan Lewis jučer ujutro dovezao iz
zračne luke. Kod njega je ostavila putnu torbu i s
Lewisom otišla na kavu u kavanu koja se nalazi preko
puta kuće.
Scott je olovkom lupkao po stolu, što je bio očit znak da
će svakog trena izdati naredbe. Njegovi su pomoćnici
čekali drţeći notese u ruci.
- Sada je 16 sati - odrješito je rekao Scott. - Suci uskoro
odlaze. Ulovi jednog na telefon i reci mu da pričeka oko
15 minuta, jer ćemo traţiti da izda nalog za
premetačinu.
Phil je skočio sa stolca i istog trena zgrabio slušalicu.
- A ti - Scott je rukom dao znak Charleyju - saznaj koje
je pogrebno poduzeće u Minneapolisu pokupilo tijelo
Vangie Lewis i odmah stupi u vezu s direktorom. Ne
smiju obaviti pokop. Ako je Chris Lewis namjerava
kremirati, mora ga se u tome spriječiti. Moţda ćemo
morati obaviti dodatnu obdukciju. Je li Lewis rekao
kada se vraća?
Charley je kimnuo glavom. - Rekao je da se vraća sutra,
odmah nakon mise zadušnice i pokopa.
Scott je gunĎajući rekao: - Saznajte kojim se letom
vraća, dočekajte ga u zračnoj luci i dovedite ga ovamo
na ispitivanje. - Pa valjda ne misliš da će pokušati
pobjeći? - rekao je Charley.
- Ne, ne mislim. Ali sigurno će izigravati nevinašce.
Ako ima i zrno soli u glavi, znat će da protiv njega
nemamo ništa opipljivo. Ţelim razgovarati i s
djevojkom. Što znaš o njoj?
- Stan dijeli s još dvije stjuardese. Namjerava se
prebaciti u Pan Amov latinskoamerički odjel.
Trenutačno se nalazi u Fort Lauderdaleu gdje potpisuje
ugovor o najmu stana. Vraća se u petak poslije podne.
- Pričekajte i nju u zračnoj luci - rekao je Scott.
Dovedite je na razgovor. Gdje je bila u ponedjeljak
navečer?
- U zrakoplovu na putu za New York. U to smo sto po
sigurni. - U redu. Nakratko je zastao. - Još nešto. Ţelim
podatke o svim telefonskim razgovorima voĎenim iz
kuće Lewisov posebno onih od prošlog tjedna.
Provjerite postoji li na nekom od telefona sekretarica.
On je zrakoplovni kapetan pa me ne čudilo da ima bar
jednu.
Phil Cunningham je spustio slušalicu. - Sudac Haywc će
pričekati.
Scott je nakon toga odmah nazvao Richardov ured,
traţio da s njim razgovara, a zatim procijedio kroz zube:
- Prokletstvo. Baš je danas morao ranije otići iz ureda!
- Trebaš li ga odmah? - znatiţeljno je zapitao Charles -
Ţelim znati što je mislio rekavši da se još nešto ne
uklapa. Sjećaš li se te njegove primjedbe? Moţda je
vaţno za daljnji ti istrage. Dobro. A sada zasučimo
rukave! Do u pojedinosti pročešljajte kuću Lewisovih i
pokušajte pronaći cijanid. Mora saznati gdje je Vangie
Lewis nabavila cijanid kojim se ubila.
- Ili gdje ga je nabavio kapetan Lewis - dodao je tiho
19
Ured liječnika Fukhita, za razliku od Highleyjevog, bio
je mnogo prostraniji i svjetliji. Pisaći stol jednostavnih
čistih linija zauzimao je mnogo manje mjesta od
Highleyjeva ogromnog stola. Ukusne stolice pletenih
naslona, tapecira sjedišta i rukohvata te sofa s
presvlakom istog uzorka, savršeno su se uklapali u
prostor i bili u potpunoj suprotnosti s koţnim stolicama
u onom drugom uredu, čije su zidove prekrivale
uokvirene slike majki s djecom, dok su ih ovdje
ukrašavale savršene reprodukcije drvoreza.
Doktor Fukhito je za Japanca bio neobično visok. Ili se
moţda drţi tako uspravno, pomislila je Katie, pa se
doima višim nego što u stvari jest. Ne, to nije točno,
rekla je u sebi, procijenivši da je visok oko 175
centimetara.
Poput svog suradnika, doktor Fukhito je nosio skupo
prugasto odijelo, klasičnog kroja u kombinaciji sa
svijetloplavom košuljom i svilenom kravatom u
različitim preljevima plave boje. Ugljenocrna kosa i
uredni tanki brčići skladno su se nadopunjali sa
zlatastom puti i smeĎim očima, više ovalnog nego
bademastog oblika. Prema istočnjačkim, kao i
zapadnjačkim shvaćanjima bio je iznimno zgodan
muškarac.
A vjerojatno je bio i dobar psihijatar, pomislila je, nam-
jerno polako vadeći notes iz torbe, kako bi dobila
vremena da upije sve dojmove.
Prošlog je mjeseca kod doktora Fukhita bila na kratkom
i nesluţbenom razgovoru. Smiješeći se, objasnio je: -
Maternica je fascinantan dio ţenske anatomije. Ponekad
nepravilna, a obilna krvarenja mogu ukazivati na
emocionalni problem.
- Sumnjam u to - rekla je. - Moja je majka godinama
imala isti problem i, koliko sam shvatila, takva obilna
krvarenja nasljedna su ili postoji predispozicija da
takvima postanu.
Ispitivao ju je o njezinom osobnom ţivotu. -
Pretpostavimo da se jednoga dana morate podvrgnuti
histerektomiji? Kako biste se osjećali u tom slučaju?
- Uţasno - odgovorila je Katie. - Oduvijek sam ţeljela
obitelj.
- Namjeravate li se udati? Imate li vezu s nekim
muškarcem?
- Ne.
- Zašto?
-Zato jer me trenutačno više zanima moj posao. Naglo
je prekinula razgovor. -Doktore, jako ste ljubazni, ali
uvjeravam vas da nemam nikakvih ozbiljnih
emocionalnih problema. Jedva čekam da se riješim ovog
problema koji je isključivo fizičke prirode.
Prihvatio je njezino objašnjenje, ne protiveći se, odmah
se digao i ispruţio ruku. - Ako postanete pacijentica
doktora Highleyja, znate gdje me moţete naći. A kada
osjetite da došao trenutak da s nekim porazgovarate o
onome što vas mu moţda vaš izbor padne na mene.
Tijekom proteklog mjeseca Katie je nekoliko puta
pomislila kako ne bi bilo loše da s njim razgovara da
dobije oboje- definitivno i stručno mišljenje o svom
emocionalnom stanju. A nije li joj ta ideja, pitala se, tek
nedavno pala na pamet - na primjer nakon sinoćnje
večere s Richardom?
Potisnuvši tu misao, uspravila se na stolcu i uzela
olovku pri čemu se pomaknuo rukav bluze, otkrivši
zavoj na ruci. Laknulo joj je, jer se doktor Fukhito ni
jednom riječju nije osvrnuo na povredu niti je o njoj
ispitivao.
- Doktore, kao što već znate, jedna je vaša pacijenti
umrla u ponedjeljak navečer.
Primijetila je da je neznatno podigao obrve. Moţda
zbog toga što je od nje očekivao da sa sigurnošću
ustvrdi kako Vangie izvršila samoubojstvo?
- Doktore - nastavila je - te ste iste večeri vidjeli Vanl
Lewis oko 20 sati. Je li to točno?
Kimnuo je glavom. - K meni je došla točno u 20 sati.
- Koliko je dugo ostala?
- Oko 40 minuta. Nazvala me u ponedjeljak poslije pod
i zatraţila da je primim na razgovor. Ponedjeljkom
navečer obično radim do 20 sati i svi su termini bili
popunjeni, što sa joj i rekao, predloţivši da doĎe u
utorak navečer.
- Kako je to prihvatila?
- Počela je plakati. Činilo se da je jako uznemirena i
sam joj, naravno, rekao neka doĎe u 20 sati.
- Zašto je bila tako uznemirena, doktore?
Govorio je polako, paţljivo birajući riječi. -PosvaĎala se
s muţem. Bila je uvjerena kako je on ne voli, niti ţeli
dijete. Psihičko opterećenje izazvano trudnoćom, počelo
se odraţavati fizički. Vangie se ponašala nezrelo, bila je
jedinica koju su roditelji pretjerano obasipali paţnjom i
potpuno je razmazili. Uţasavala se fizičke boli i što se
poroĎaj više pribliţavao, to je ona postajala sve
prestrašenija.
Nesvjesno je pogledao stolicu koja je stajala s desne
strane stola. Na njoj je sjedila u ponedjeljak navečer,
odjevena u kaftan. Iako je stalno tvrdila kako ţeli dijete,
Vangie je mrzila trudničku odjeću, kao i gubljenje
linije. Posljednjih je mjesec dana nošenjem dugih
haljina pokušavala sakriti svoje ugojeno tijelo i otečenu
nogu. Pravo je čudo da se nikada nije saplela i pala.
Katie ga je radoznalo gledala. Bilo je očito da je
uznemiren. Kakav je savjet dao Vangie da je odjurila
kući i ubila se? Ili ju je otjerao ravno u ruke ubojice, baš
kao što je Richard naslućivao? A moţda nije ţelio
govoriti o svaĎi izmeĎu Vangie i njezinog muţa.
Katie se brzo nagnula prema naprijed i zapitala: -
Doktore, jasno mi je da ţelite u tajnosti zadrţati
razgovor koji ste vodili s Vangie, ali ovo je sluţbena
istraga. Morate nam reći sve što znate o svaĎi izmeĎu
Vangie Lewis i njezinog muţa.
Činilo mu se da Katiein glas do njega dopire iz neke
uţasne daljine, dok je u mislima gledao u Vangiene od
straha razrogačene oči. S krajnjim je naporom potisnuo
tu sliku i pogledao ravno u Katie. -Gospoda Lewis mi je
rekla kako misli da njezin muţ voli neku drugu ţenu, te
da ga je zbog toga otvoreno optuţila i upozorila da će
toj ţeni, čim sazna tko je, zagorčiti ţivot. Bila je
bijesna, uznemirena, ogorčena i prestrašena.
- Što ste joj rekli?
- Obećao sam joj da će se prije i za vrijeme poroĎaja
poduzeti sve potrebne mjere, kako bi što lakše rodila.
Rekao sam kako se nadamo da će konačno dobiti to
dijete koje toliko ţeli i da će ono moţda dati novu
priliku njezinom braku.
- Kako se ponašala? ,
- To ju je donekle smirilo. Ali tada sam je, smatrajući ~
svojom duţnošću, upozorio da treba razmisliti o
razvodu, slučaju da se nakon djetetovog roĎenja njezin
odnos s muţe: ne poboljša.
- I što se dogodilo nakon toga?
- Pobjesnjela je. Zaklela se kako neće nikada dopustiti c
je muţ ostavi, rekavši da sam i ja, poput svih drugih, na
njegov strani. U znak prosvjeda digla se i uzela kaput.
- Što ste vi učinili, doktore?
-Ništa. Rekao sam joj neka ode kući, dobro se naspava i
nazove me ujutro. Shvatio sam kako je još prerano da se
suočiti s neoborivom činjenicom da kapetan Lewis ţeli
razvod.
- Je li otišla?
-Da. Auto je ostavila na parkiralištu iza bolnice. Poneka
je koristila moj privatni ulaz kako bi mogla izaći ravno i
parkiralište. Ali ne i u ponedjeljak navečer. Jednostavno
. izašla kroz ova vrata.
- I poslije vam se više nije javila? - Nije.
- Shvaćam. Katie se digla i otišla do drvom obloţenog
zida, na kojem su stajali drvorezi. Ţeljela je nastaviti
razgovor s doktorom Fukhitom, jer je njegovo
nesigurno ponašanje oči ukazivalo na to da nešto skriva.
- U ponedjeljak navečer i ja sam bila pacijentica u ovoj
bolnici, doktore - rekla je. - Imala sam lakšu
automobilsku nesreću, nakon koje sam dovezena
ovamo.
- Drago mi je da je nesreća bila lakša.
- Da, srećom. Katie je stala ispred jednog drvoreza.
Mala cesta u Yabu rad Koji Atagoshita. - Prekrasan je.
Pripada seriji: Sto varijacija na temu Yeda, zar ne?
- Da. Vidim da ste dobro potkovani u japanskoj
umjetnosti
-U stvari, nisam. Moj je muţ bio znalac i nešto sam
malo naučila od njega. Imam druge reprodukcije iz te
serije, ali ovaj je drvorez predivan. Niz varijacija, koji
pokazuje isto mjesto. Stvarno zanimljivo, zar ne?
Postao je oprezan. Katie mu je bila okrenuta leĎima pa
nije vidjela kako je čvrsto stisnuo usnice u tanku crtu.
Katie se okrenula i pogledavši ga, rekla: - Doktore,
dovezena sam ovamo u ponedjeljak navečer oko 22
sata. Je li moguće da Vangie Lewis nije otišla u 20 sati i
da sam je moţda vidjela, kada sam dovezena u
polusvjesnom stanju u 22 sata?
Doktor Fukhito netremice je gledao u Katie, osjećajući
kako ga oblijeva hladni znoj. Prisilio se na smiješak. -
To je malo vjerojatno, rekao je. Ali Katie je vidjela
kako je stisnuo šake tako čvrsto da su mu pobijelili
zglobovi na prstima, kao da se prisiljava da ostane
sjediti na stolcu, kako ne bi pobjegao. A u njegovim je
očima primijetila odbljesak nečega što nije mogla točno
objasniti. Je li to moţda bio odraz bijesa ili straha?
20
Gertrude Fitzgerald je u 17 sati zaključala radni stol na
recepciji i sva uzrujana nazvala Ednin broj. Ni ovoga
puta nije bilo odgovora. Edna u posljednje vrijeme sve
više pije, pomislila je. Bila je tako vesela i dobra osoba.
Voljela je sve ljude. Gertrude i Edna često su zajedno
ručale, obično u bolničkoj kantini. Edna bi ponekad
rekla: - OtiĎimo na ručak na neko pristojno mjesto. To
je značilo da ţeli ići u pub koji se nalazio u blizini
bolnice, gdje je mogla naručiti Manhattan. Gertruda se
uvijek brinula da Edna za vrijeme ručka ostane samo
kod jednog pića pa bi rekla, šaleći se: - Draga, večeras
moţeš popiti dva.
Gertruda je shvaćala Edninu potrebu za pićem. Iako sar
nije pila, mogla je razumjeti pojavu osjećaja praznine
kod oso koje iz dana u dan idu na posao i vraćaju se
kući meĎu četiri hladna zida. Ponekad su se ona i Edna
smijale, čitajući član prepune savjeta o tome kako se
treba početi baviti yogom ili tenisom, učlaniti se u klub
prijatelja ptica ili upisati neki tečaj. Edna bi rekla: -
Nikada ne bih mogla te svoj e debele noge stav u yoga-
poloţaj; ne postoji način na koji bih mogla rukama
dotaknuti tlo, a da ne savijem koljena; alergična sam na
ptice, a na kraju dana padam s nogu od umora i ne
zanima me nikakva povijest starih Grka. Da bar mogu
naći nekog dobrog muškarca koji bi ţelio sa mnom doći
navečer kući i, vjeruj mi, ne bi smetalo ni da hrče.
Gertrude je bila udovica već sedam godina, ali je imala
djecu i unučad. Ljudi kojima je stalo do nje, zvali bi je
telefonom, a ponekad su od nje posudili po 100 dolara.
Tim je ljudima bila potrebna. Sam Bog zna da je i ona
prolazila kroz razdoblja ispunjena samoćom, ali ta je
osama bila potpuno različita Ednine. Moj je ţivot
ispunjen, pomislila je. Imam 62 godine i pregršt
uspomena i dobro zdravlje.
Mogla se zakleti da ju je doktor Highley prozreo kada
je rekla da je Edna bolesna. Edna joj je nedavno u
povjerenju otkrila kako joj je doktor Highley zaprijetio
bude li nastavila piti. Edna je pod svaku cijenu morala
zadrţati taj posao. Na roditelje je prije njihove smrti
potrošila veliku svotu novca, na to se nikada nije ţalila.
Strašno su joj nedostajali i patila zbog toga što više nisu
s njom.
Moţda se Edna nije napila? Moţda je bila bolesna ili ,
se nešto dogodilo? Gertrude je zadrţala dah. Nisu
postojale dvije mogućnosti. Mora provjeriti što je s
Ednom. Odmah otići do nje. Ako je pila, mora je
spriječiti da nastavi i pokuša je nekako otrijezniti. Ako
je bolesna, mora se pobrinuti za nju.
Nakon što je donijela odluku, Gertrude se brzo digla
radnog stola. Postojao je još jedan problem. Ta gospoĎa
iz tuţilaštva, pomislila je. Ponašala se tako ljubazno, ali
vidjelo se da pod svaku cijenu ţeli razgovarati s Ednom.
Vjerojatno će je sutra nazvati. Što je, zaboga, ţeljela od
nje? Je li od Edne htjela izvući neke pojedinosti o
gospoĎi Lewis?
Ta su pitanja toliko zaokupila Gertrude, da je o njima
razmišljala cijelim putem, vozeći se prema Edninom
stanu. Kada se zaustavila na parkirališnom prostoru za
posjetioce, još uvijek na njih nije znala odgovor. Izašla
je iz auta, zaobišla zgradu i našla se ispred glavnog
ulaza.
Gertrude je primijetila da u Edninom stanu gori svjetlo.
Iako su na prozoru dnevnog boravka zavjese bile
navučene, kroz njih je prodirala svjetlost. Pribliţavajući
se ulazu u stan, čula je prigušene glasove. Naravno,
televizor je kao i obično upaljen, pomislila je i u istom
trenu osjetila ljutnju koja je odmah zatim splasnula.
Stvarno će se razbjesnjeti, ako naĎe Ednu u njezinom
udobnom naslonjaču iz kojeg se ne miče cijeli dan, ne
javljajući se ni na telefon. Zamjenjivala je Ednu na
poslu, prikrivajući tako njezinu odsutnost, i vozila se 10
kilometara kako bi se na svoje oči uvjerila da joj se nije
ništa dogodilo.
Gertrude je pozvonila i pričekala. Iako je naćulila uši,
nije se čulo uţurbano pribliţavanje koraka, niti onaj
dobro poznati glas kad uzvikuje. - Odmah dolazim!
Moţda Edna ispire usta Scopeom. Stalno se pribojavala
da bi jedan od liječnika mogao nenajavljeno banuti i
donijeti neki spis koji se mora hitno riješiti. To se
dogodilo već nekoliko puta, kada je Edna ostala kod
kuće i upravo je tako doktor Highley otkrio da pije.
Još uvijek se nije čuo umirujući glas niti koraci.
Gertrude je zadrhtala i ponovno pritisnula zvonce, ali
sada mnogo jače. Moţda Edna spava. Bilo je tako
uţasno hladno. Jedva je čekala da doĎe kući.
Kada je pozvonila četvrti put, Gertrude je osjetila kako
joj ljutnja prerasta u strah. Znala je da je besmisleno
svako zavaravanje. Nešto se dogodilo i mora ući u stan.
Gospodin Krushak, nadstojnik zgrade, ţivi u stanu
točno nasuprot dvorišta.
Odmah je otišla tamo i ispričala svoju priču. Nadstojnik
je baš večerao i doimao se ljutim, ali njegova je ţena,
Gana, odmah je uzela snop ključeva, koji je visio na
čavlu iznad sudopera. I ja idem s vama - rekla je.
Dvije su ţene ţurno krenule preko dvorišta. - Edna je
prava prijateljica - rekla je Gana Krupshak, prekinuvši
šutnju -Ponekad navečer skočim do nje, malo
proćaskamo i popijemo piće. Moj muţ ne odobrava
alkohol, čak ni vino. Sinoć sam Edni svratila oko 20
sati. Popile smo po čašu Manhattna i rekla mi je kako se
jedna od njezinih najdraţih pacijentica ubila.
Došle su do ulaza u Ednin stan. Nadstojnikova ţena
počela je prebirati po snopu ključeva. - Mislim da je
ovaj promrmljala je, stavila ključ u bravu i okrenula ga.
-Ova brava malo je čudna - moraš je malo prodrmati.
Dok je govorila, ključ se u bravi okrenuo i ţena je širom
otvorila vrata.
Obje su u isti tren ugledale Ednu, kako je leţi na podu
nogu podvijenih ispod tijela, rastvorene plave kućne
haljini ispod koje se vidjela spavaćica od flanela,
prosijede kose slijpljene po licu, izbuljenih očiju i
skorene krvi koja je na tjemenu stvarala grimiznu
krunu.
- Ne! Ne! - Gertrude je viknula oštrim visokim glasom
osjetila da ga ne moţe utišati. Zapušila si je usta
nadlanicom ruke.
Gana Krupshak zapanjeno je rekla: - Još jučer sam
ovdje sjedila s njom. - ţenin glas je prepuknuo - prilično
se loše osjećala, znate što mislim. Govorila je o nekoj
pacijentici koja se ubila. A onda je nazvala
pacijentičinog muţa. Gana je poče jecati. - A sada je i
jadna Edna mrtva!
21
Chris Lewis zajedno je s Vangienim roditeljima stajao
desno od lijesa, jedva svjestan prijatelja koji su
izraţavali sućut. Kada je Vangiene roditelje izvjestio o
njezinoj smrti, dogovorili su se da će se sutra, prije
samog pokopa, odrţati misa zadušnica, te da će njezino
tijelo biti izloţeno u otvorenom lijesu samo za najuţe
članove obitelji.
Ali kada je danas poslije podne stigao u Minneapolis,
saznao je da su Vangieni roditelji odlučili da se njezino
tijelo izloţi večeras, kako bi ga svi koji ţele, mogli
vidjeti, a da će nakon jutarnje mise zadušnice u kapeli,
lijes s njezinim tijelom do groblja pratiti pogrebna
povorka.
- Toliko će se prijatelja ţeljeti oprostiti od naše dje-
vojčice. Kada samo pomislim da je još prije dva dana
bila ţiva, a sada je više nema - rekla je njezina majka
jecajući.
Je li bila tek srijeda? Chrisu se činilo da su od jučer
ujutro, kada je ušao u spavaonicu i ugledao onaj uţasni
prizor, prošli već mjeseci. Jučer ujutro.
- Zar naša djevojčica ne izgleda krasno? Vangiena je
majka zapitala jednog čovjeka koji je došao do lijesa.
Naša djevojčica. Naše dijete. Da ste joj bar dopustiti da
odraste, moţda bi sve bilo drukčije, pomislio je Chris.
Trudili su se obuzdati svoje neprijateljsko ponašanje
prema Chrisu, ali ono je tinjalo u njima spremno da
svaki čas plane. - Sretna djevojka nikada neće sebi
oduzeti ţivot - rekla je majka, kao da ga optuţuje.
Shrvani od boli, izgledali su stari i umorni. Bili su neu-
gledni ljudi, vrlo radini, koji su sebi uskraćivali sve
kako bi svoju, začuĎujuće lijepu kćer, mogli okruţiti
obiljem i odgojiti je u uvjerenju kako je njezina ţelja
zakon.
Bi li im bilo lakše da se otkrije kako je netko ubio
Vangie? Duguje li im bar toliko da ništa pred njima ne
otkrije i poštedi ih te konačne uţasne istine? Njezina
majka već pokušava n utjehu i stvoriti neko svoje
objašnjenje s kojim će moći ţivjeti - Chris je bio na
putu, a mi tako daleko. Mojoj djevojčici post je strašno
loše, popila je gutljaj nečega i zaspala.
Oh Boţe, pomislio je Chris, kako ljudi izvrću isti izvrću
ţivot. Ţelio je razgovarati s Joan. Toliko se uzrujala k~
je čula za Vangie da gotovo i nije mogla govoriti. - Je li
zna za nas? Morao joj je konačno priznati da je Vangie
sumnjala kako ga zanima neka druga ţena.
Joan će s Floride doći u petak navečer, a on će se vrati
New Jersey sutra poslije podne, odmah nakon pokopa.
Neće ništa reći policiji, sve dok mu se ne ukaţe prilika
da razgovara s Joan i upozori je kako moţe biti uvučena
u cijelu tu stvar. Policija će traţiti motiv zbog kojeg bi
ubio Vangie, a za njih će to sigurno biti Joan.
Treba li u ovome ostati sam? Ima li pravo u to uvlačiti
Joan i objelodaniti nešto što će samo još više povrijediti
Vangiene roditelje?
Je li postojao neki drugi muškarac u Vangienom ţivo
Chris je pogledao na lijes, na Vangieno sada tako
smireno i nepomične prekriţene ruke. U posljednjih
nekoliko godina i Vangie gotovo više i nisu ţivjeli kao
muţ i ţena. Leţali s istom krevetu jedno pokraj
drugoga, a potpuni stranci. Osjećaji su nestali nakon
beskonačnih svaĎa i njezine potrebe da joj stalno laska i
da je se tetoši. Imala je luĎački napad kad je još jednom
predloţio da spavaju u odvojenim sobama.
Zatrudnjela je dva mjeseca nakon što su se preselili u
New Jersey. Pristao je na to da pruţi još jednu priliku
braku i istinski se trudio da uspiju u tome. To su ljeto
proveli u mučnom raspoloţenju. Do kraja kolovoza
jedva su i govorili. Imali odnos samo jedanput, negdje
sredinom mjeseca. Nakon deset godina braka ostala je
trudna, što je on doţivio kao ironiju sudbine, jer je baš
tada upoznao drugu ţenu.
Sumnja koja je bila zapretena duboko u Chrisovoj
svijesti, iznenada je izbila na površinu. Je li moguće da
je Vangie imala vezu s nekim drugim muškarcem, koji
nije ţelio preuzeti odgovornost za nju i dijete? Je li se
suočila s tim drugim muškarcem? Vangie je prijetila da
će, sazna li s kojom se ţenom viĎa, njezin ţivot
pretvoriti u pakao. A moţda je imala vezu s nekim
oţenjenim muškarcem? Moţda je njega obasipala
nerazumnim prijetnjama?
Chris je shvatio da se rukuje, mrmlja riječi zahvale i
gleda u poznata lica koja u stvari nije raspoznavao:
susjedi iz zgrade u kojoj su on i Vangie ţivjeli prije
preseljenja u New Jersey; kolege s kojima je radio i
prijatelji Vangeinih roditelja. Njegovi su roditelji ţivjeli
u Sjevernoj Carolini. Oboje umirovljenici, bili su lošeg
zdravlja pa im je rekao da ne dolaze u Minneapolis po
tom hladnom vremenu.
- Moja iskrena sućut - rekao je čovjek blizu šezdesetim,
koji je čvrsto stiskao Chrisovu ruku. Bio je mršav, ali
privlačan rnuškarac, snjeţnobijele kose i gustih obrva
koje su se nadvile nad očima prodornog pogleda. - Ja
sam doktor Salem - rekao je. - Emmet Salem. Porodio
sam Vangie, a poslije sam postao njezin ginekolog. Od
sve djece kojoj sam pomogao da doĎi na ovaj svijet, ona
je bila najljepša, a takva je i ostala. Da sam bar bio u
ordinaciji kada je nazvala u ponedjeljak.
Chris ga je zaprepašteno pogledao. - Vangie vas je naz-
vala u ponedjeljak?
- Da. Moja medicinska sestra kaţe da je djelovala jako
uznemireno. Htjela je odmah doći k meni. Baš sam tada
drţao predavanje u Detroitu, pa ju je sestra naručila za
danas. Vangie je namjeravala zrakoplovom doputovati
jučer-tako sam barem shvatio. Moţda sam joj mogao
pomoći.
Zašto je Vangie nazvala tog čovjeka? Zašto? Chrisu se
činilo da mu je mozak potpuno stao, jer nije mogao
misliti. Što ju je moglo natjerati na to da se javi
liječniku, kojega godinama nije vidjela? Osjećala se
loše, ali ako je ţeljela stručno mišljenje drugog
liječnika, zašto se, zaboga, odlučila za Salema, koji je
2200 kilometara daleko?
- Je li Vangie bila bolesna? - doktor Salem ga je gledao
znatiţeljno, čekajući odgovor.
- Ne, nije bila bolesna - odgovorio je Chris. - Kao
vjerojatno znate, Vangie je bila u drugom stanju.
Komplikacije su se pojavile već na samom početku
trudnoće.
- Vangie je bila... Što? Liječnik je zapanjeno gledao
Chrisa.
- Gotovo se prestala nadati. Ali u New Jerseyju se
uključila u Westlake program za liječenje neplodnosti.
Moţda ste čuli za taj Program ili za doktora Highleyja -
doktora Edgara Highleyja.
- Kapetane Lewis, mogu li razgovarati s vama? Direktor
pogrebnog poduzeća primio ga je ispod ruke i krenuo s
njim prema svom privatnom uredu koji se nalazio na
drugoj str predvorja.
- Oprostite - Chris je rekao doktoru Salemu. Zatečen
direktorovim nastupom, Chris je dopustio da ga odvuče
u svoj ured. Direktor je zatvorio vrata i pogledao u
Chrisa. – Upravo sam primio poziv iz Tuţilaštva okruga
Valley, New Jerse; rekao je. - Uskoro će stići i pisani
zahtjev. Zabranjeno nam pokopati vašu ţenu. Njezino
se tijelo mora sutra poslati u Ured sudskog vještaka
okruga Valley, odmah nakon mise zadušnice.
Znaju da se ne radi o samoubojstvu, pomislio je Chris.
Već su saznali. Tu činjenicu nije nikako mogao sakriti. I
kada mu se u petak navečer ukaţe prilika da razgovara s
Joan reći će tuţiteljevim ljudima sve što zna i ono u što
sumnja.
Izašao je iz direktorovog ureda, ne odgovorivši mu.
Ţelio je razgovarati s doktorom Salemom, kako bi
saznao što Vangie na telefon rekla njegovoj sestri.
Ali kada se vratio u prostoriju u kojoj je stajao lijes,
vidio je da doktora Salema više nema. Otišao je, ne
govoreći s Vangienim roditeljima. Vangiena je majka
zguţvanom i mokrom maramicom obrisala oči s
natečenim kapcima. - Što si rekao doktoru Salemu da je
otišao bez ijedne riječi? - zapitala je. - Zašto si ga tako
strašno uzrujao?
22
U srijedu navečer vratio se kući u 18 sati. Hilda je bila
na odlasku. Njezino nelijepo, hladno lice bilo je
bezizraţajno. Prema njoj se uvijek drţao na odstojanju.
Znao je da ona voli ovaj posao i da ga ţeli zadrţati.
Zašto ne? Kuću je odrţavala savršeno čistom. Nije
postojala gazdarica, koja bi joj stalno davala zapovijedi,
a ni djeca koja bi pravila nered.
Nije bilo djece. Otišao je u knjiţnicu, natočio čašu
viskija i zamišljeno se zagledao kroz prozor, pogledom
prateći krupnu Hildinu pojavu, koja je išla niz ulicu
prema autobusnoj stanici i polako mu nestajala iz vida.
Odlučio se za studij medicine, jer je njegova majka
umrla tijekom poroĎaja. Njegovog poroĎaja. Otac, plah
i skroman čovjek, godinama mu je o tome pričao, od
trenutka kada je mogao shvatiti što se dogodilo. - Majka
te tako strašno ţeljela. Znala je da na poroĎaju moţe
umrijeti, ali to joj je bilo svejedno.
Sjedio bi u ljekarni u Brightonu i gledao oca kako
priprema lijekove, stalno ga zapitkujući: -Što je to?
Kako će tatableta djelovati? Zašto na te bočice stavljaš
upozorenje? Sve ga je to opčinjavalo, a podatke, koje
mu je otac tako rado davao, upijao je poput spuţve. To
je bila jedina tema o kojoj je njegov otac mogao
razgovarati i jedini svijet koji je otac poznavao.
Upisao je medicinu i bio je medu deset najboljih
studenata. Nakon što je diplomirao, ponuĎeno mu je da
staţira u vodećim bolnicama u Londonu i Glasgowu.
Ali odabrao je
bolnicu Christ u Devonu, zato što je ona imala savršeno
opremljen istraţivački laboratorij. Tako mu se pruţila
prilika da istovremeno istraţuje i staţira. Nakon
specijalizacije, dob stalni posao i stekao ugled kao
opstetričar.
Projekt na kojem je radio nije uspio zbog njegove
nesposobnosti da ga potvrdi.
S 27 godina oţenio je Claire, daljnju roĎakinju grof
Sussexa, kojoj nije bio ravan po podrijetlu, ali on je taj
nedostatak nadomještao svojom karijerom, za koju se
predviĎalo da će biti briljantna.
A onda ta grozna ironija sudbine. On koji se bavi
poroĎajstvom i liječi neplodnost, oţenio je nerotkinju.
On, čiji su zidovi ordinacije bili puni slika djece koja
bez njegove pomoći stručnosti nikada ne bi ugledala
svijet, ostao je bez nade će postati otac.
Kada je počeo mrziti Claire? Trebalo mu je mnogo;
sedam godina.
To se dogodilo onda kada je konačno shvatio da joj
uopće stalo do djece, niti joj je ikada bilo stalo. Njezino
razočaranje bilo savršeno glumljeno, jer je i prije nego
se u za njega, znala da ne moţe zatrudnjeti.
Nestrpljivo se odmaknuo od prozora. I ovo će bit jedna
hladna i vjetrovita zimska noć. Zbog čega se veljača
najkraći mjesec u godini, uvijek činila najduljim? Kada
se ovo okonča, uzet će godišnji odmor. Postajao je sve
uznemireniji i sve se teţe susprezao.
Gotovo se odao, kada mu je Gertrude jutros rekla i Edna
javila kako zbog bolesti ne moţe doći na posao. Čvrsto
se uhvatio za stol, gledajući kako zglobovi na rukama
postaji bjelji. A onda se sjetio. Bilo koje je sve slabije
kucalo, c konačno potpuno stalo, nefokusiran pogled i
omlohavljeni. Gertrude je zaštićivala svoju prijateljicu.
Mršteći se pogledao je u Gertrude. Progovorio je
ledenim glasom. - Jako je nezgodno da danas nema
Edne. Nadam se i očekujem da će se sutra pojaviti.
Upalilo je. Vidio je to po tome kako je Gertrude svrnula
pogled i drhtavo jezikom prešla preko usnica. Bila je
uvjerena u to kako je bijesan zbog toga što se Edna nije
pojavila na poslu. Vjerojatno je znala da je Ednu oštro
opomenuo zbog pića.
Gertrude bi mogla postati njegov saveznik.
POLICIJA: Kako se doktor ponašao kada ste rekli da
Edna nije došla na posao?
GERTRUDE: Bio je prilično ljut. On je vrlo sustavan.
Ne podnosi ono što remeti ustaljeni red.
Nestala cipela. Danas je u praskozorje otišao u bolnicu i
još jednom pretraţio parkiralište i svoj ured. Je li je
Vangie imala kada je u ponedjeljak navečer došla u
njegov ured? Shvatio je da u to nije bio potpuno
siguran. Nosila je kaftan i zimski kaput koji je jedva
zakopčala. Kaftan je bio predug, a kaput podignut preko
trbuha. Podigla je kaftan da mu pokaţe otečenu desnu
nogu, na kojoj je primijetio mokasinku. Ali nije vidio
drugu cipelu. Je li je nosila? To jednostavno nije znao.
Ako je ispala na parkiralištu, netko ju je uzeo. Moţda ju
je našao čovjek iz sluţbe za odrţavanje i bacio je.
Mnogi pacijenti, nakon što se odjave iz bolnice, često
vuku vrećice pretrpane sitnicama koje ne stanu u
kovčeg: karte za brzo ozdravljenje i posude s cvijećem,
i na putu od bolesničke sobe do parkirališta pola ih
izgube. Svi naĎeni predmeti čuvaju se u uredu za
izgubljene stvari. I tamo se raspitao, ali su mu rekli da
ne drţe obuću. Moţda je netko jednostavno cipelu bacio
u smeće.
Sjetio se kako je Vangie izvadio iz prtljaţnika i nosio je
kroz garaţu, pokraj polica krcatih vrtnim alatom.
Moguće je da se cipela, koja je gotovo ispadala s noge,
uhvatila na neku alatku? Ako je naĎena na polici u
garaţi sigurno će se postavi pitanje kako je tamo
dospjela.
Da Vangie nije nosila cipelu kada je izašla iz Fukhitov
ordinacije, čarapa bi sigurno bila prljava. Ali trijem
izmeĎu ordinacija je natkriven. Da je čarapa na lijevoj
nozi bila jak zamazana, on bi to sigurno primijetio, dok
je tijelo stavljao u krevet.
Uţas spoznaje da je imao desnu cipelu, cipelu koju je
teškom mukom skinuo s njezine noge, potpuno ga je
obeshrabrila. Kakva budala! A izloţio se tako strašnoj
opasnosti.
Desna se cipela nalazila u njegovoj liječničkoj torbi
prtljaţniku. Nije znao bi li se je trebao riješiti - ipak
treba pričekati dok ne postane sto posto siguran da se
ona druga negdje pojavi.
Čak i ako policija započne s temeljitom istragom
samoubojstva, ne postoji ništa što bi se moglo iskoristiti
kao doka protiv njega. Vangein bolnički dosje moţe se
podvrgnuti dodatnom stručnom ispitivanju i uvijek će
proći. Njezin dosje točnim podacima, kao i svi oni koji
su se odnosili na specijalne slučajeve, bili su pohranjeni
ovdje u zidnom sefu, za koji je znalo
da ga nitko ne moţe pronaći. Nije se čak nalazio ni u
originalnim planovima kuće. Doktor Westlake sam ga je
ugradio. Za njega je znala još samo Winifred.
Nitko nije imao razloga da sumnja u njega - nitko osim
Katie DeMaio. Kada je spomenuo pogled iz bolesničke
sobe, htjela je nešto reći, ali se iznenada predomislila.
Fukhito je došao u njegov ured baš u trenutku kada se
spremao na odlazak kući. Bio je vidno uznemiren. -
GospoĎa DeMaio postavljala je mnoga pitanja - rekao
je. - Zar je moguće da ne vjeruju u to da je Vangie
Lewis izvršila samoubojstvo?
- Stvarno nemam pojma. Uţivao je gledajući kako se
Fukhito od straha preznojava. A znao je i koji je razlog
bio tome.
- Intervju koji si jučer dao časopisu Newsmaker izlazi
sutra, zar ne?
S krajnjim je prezirom pogledao u Fukhita. - Da.
Uvjeravam te da sam stvorio dojam kako koristim
usluge nekoliko psihijatara. Tvoje se ime neće pojaviti u
članku.
Fukhitu još uvijek nije laknulo. - Ali taj će intervju ipak
skrenuti pozornost na našu bolnicu, na nas - rekao je.
- Na tebe, to je ono na što misliš, zar ne, doktore?
Gotovo je prasnuo u smijeh, kada je na Fukhitovom licu
ugledao izraz uznemirenosti zbog osjećaja krivnje.
Sada, dok je ispijao viski, shvatio je da razmišlja o još
jednoj mogućnosti bijega iz neprilika. Ako policija
zaključi da je Vangie ubijena i počnu istraţivati u
bolnici, jednostavno će predloţiti, naoko nerado, da
ispitaju doktora Fukhita. A naročito njegovu prošlost.
Na kraju krajeva, doktor Fukhito bio je posljednja
osoba za koju se zna da je vidio Vangie Lewis ţivu.
23
Nakon razgovora s doktorom Fukhitom, Katie je otišla
u istočno krilo bolnice na transfuziju koju je dobila u
sobi za hitan prijam, u dijelu odvojenom plastičnom
zavjesom. Dok je leţala na krevetu, podignutog rukava i
igle zabodene u venu, pokušala se prisjetiti svog
dolaska u bolnicu u ponedjeljak navečer.
Mislila je da su je dopremili ba3 u ovu sobu, ali sada
više nije bila sigurna. Liječnik koji je obradio ranu na
njezinoj ruci, odjednom se stvorio kraj kreveta. - Vidio
sam vas na recepciji. Znači da je doktor Highley naredio
da primite još jednu transfuziju. Imate lošu krvnu sliku.
- Da. Ali sada sam pod nadzorom doktora Highleyja.
-Dobro. Dajte da pogledam ruku. Skinuo je zavoj i
rekao - Moram priznati da sam obavio dobar posao.
Nećete moć pokazati oţiljak svojoj unučadi"
- Ako ih uopće budem imala - rekla je Katie. Doktore
jesam li u ponedjeljak navečer leţala na ovom krevetu?
- Da. Ovamo smo vas doveli nakon rengentskog
snimanja. Ne sjećate se?
- Sve mi je kao u magli.
- Izgubili ste mnogo krvi i bili ste u šoku. - Shvaćam.
Nakon primljene transfuzije, sjetila se upozorenja
doktor Highleyja da ne vozi bar 20 minuta. Odlučila je
otići na prijamni odjel i ispuniti obrasce potrebne za
prijam u bolnicu pa se tim neće morati gnjaviti u petak
navečer.
Kada je izašla iz bolnice, bilo je gotovo 18 sati.
Nesvjesno je skrenula kola prema Chapin Riveru.
Glupost, pomislila je Sutra ideš na večeru kod Molly i
Billa. Zaboravi ih večeras.
Donijevši odluku, polukruţno je okrenula auto i odvezla
se u smjeru Palisades Parkwaya. Osjetila je glad.
Pomisao n odlazak kući nije bila privlačna. Koji je
pjesnik napisao pjesmu o radostima samoće i završio je
stihom »Ali nemoj ići kući sam nakon pet. Neka te tamo
netko čeka«?
Pa, već se priviknula na svoju samoću i stvarno je
uţivala u mirno provedenoj večeri uz knjigu i glazbu.
Osjećaj praznine koji ju je povremeno obuzimao u
posljednje vrijeme, bio je za nju potpuno nov.
Dovezla se do restorana u kojem je noć prije večerala
Richardom i naglo skrenula na parkiralište. Večeras će
uzeti entrecote. Moţda će u toplom i ugodnom
raspoloţenju moći razmišljati.
Vlasnik ju je odmah prepoznao i lice mu je zasjalo od
zadovoljstva. - Dobra večer, gospoĎo. Doktor Carrol se
unaprijed predbiljeţio za stol, ali slobodan je onaj
pokraj kamina. Je li doktor parkira auto?
Odmahnula je glavom. - Naţalost, v~čeras sam sama.
Vlasnik je osjetio nelagodu, ali brzo se pribrao i rekao: -
No, to znači da smo stekli novu i lijepu prijateljicu.
Odveo ju je do stola blizu onoga za kojim je sjedila s
Richardom.
Predloţio joj je čašu burgunca i Katie je u znak
pristanka kimnula glavom. LeĎima se oslonila o naslon
stolca, osjećajući kako se opušta, baš kao i sinoć. Kada
bi barem mogla srediti misli i dojmove o Vangie Lewis,
stečene tijekom razgovora s doktorom Highleyjem i
doktorom Fukhitom.
Izvadila je notes i pogledom preletjela preko biljeţaka,
napisanih za vrijeme razgovora s doktorom Highleyem.
Od njega je očekivala da će objasniti ili braniti činjenicu
da su se kod Vangie Lewis pojavile ozbiljne
komplikacije u trudnoći. Ispunio je njezino očekivanje i
dao prihvatljivo objašnjenje Vangienog stanja. Borio se
da odrţi plod na ţivotu. Primjedbe koje je dao u vezi s
Vangienim ponašanjem s obzirom na predstojeći
poroĎaj, djelovale su istinito. Molly joj je rekla kako je
Vangie divljala kada je opekla prst.
I što sad? Što je još očekivala od doktora Highleyja?
Sjetila se doktora Wainwrighta, specijaliste za rak iz
New Yorka, koji je liječio Johna. Razgovarao je s njom
nakon Johnove smrti, a po izrazu njegova lica i boji
glasa vidjelo se koliko pati. - Ţelim vam reći, gospodo
DeMaio, da smo poduzeli sve što je bilo u našoj moći
da ga spasimo. Ali Bog nam ponekad iz ruku oduzme
iscjeliteljsku moć.
Doktor Highley je izrazio ţaljenje zbog Vangiene smrti,
ali sigurno ne i tugu. Naravno, on je morao ostati
nepristran. Čula je kako Richard i Bill razgovaraju o
potrebi da se liječnici osjećajno ne veţu uz svoje
pacijente i da ostanu nepristrani. U protivnom se stalno
nalaze u procjepu i na kraju postanu beskorisni.
Richard. Pogled joj se nehotice zaustavio na stolu za
kojim su jučer sjedili. Rekao je: -Oboje znamo da nam
zajedno moţe biti jako ugodno. Imao je pravo. Moţda
je baš zbog u njegovoj blizini osjećala uznemirenost,
kao da će joj s izmaknuti iz ruku. Je li moguće doţivjeti
ljubav dva puta u ţivotu? Od samog početka znaš je li
netko onaj pravi ili ne.
Kada su ona i Richard jučer nakon ručka odlazili od
Molly, ona ih je pozvala na večeru u četvrtak navečer -
s Molly je rekla: - Doći će Liz i Jim Berkeley. Ona je
jedna od mnogih ţena koje doktora Highleyja smatraju
bogom. Moţda bi vas dvoje mogli s njom razgovarati.
Katie je shvatila koliko se veseli toj večeri. Ponovno je
pogledala u svoje pribilješke. Doktor Fuk Nešto joj se
tu nije svidjelo. Kada su razgovarali o Vangienom
dolasku u njegovu ordinaciju u ponedjeljak navečer,
imala je dojam da je namjerno vagao svaku riječ, prije
nego bi izgovorio. Činilo joj se kao da se oprezno
kretao, kora po korak, preko minskog polja. Čega se
bojao? Čak i ako je zaštititi povjerljivi odnos pacijent -
liječnik, vidjelo se i boji reći nešto za što bi se ona
odmah uhvatila.
Otvoreno je zauzeo neprijateljski stav kada ga je 1
postoji li mogućnost da je Vangie još uvijek bila u
bolnici sata, kada su nju dovezli nakon nesreće.
Moţda je načas spazila Vangie? Moţda je Vangie u tom
trenutku izašla iz ordinacije doktora Fukhita i otišla na
parkiralište? To bi moglo objasniti pojavu Vangienog u
onom ludom ruţnom snu.
Doktor Fukhito je rekao da je Vangie izašla na njegov
privatni ulaz. Nitko je nije vidio.
A recimo da nije izašla? Moţda je ostala s doktorom.
Moţda su izašli zajedno ili ju je on slijedio do kuće.
Moţda je shvatio da bi se mogla ubiti i da je na neki
način odgovoran za to...
U tolikoj mjeri odgovoran da je postao uzrujan.
Došao je konobar da primi njezinu narudţbu. Prije nego
li je odloţila notes, zapisala je: Istraţiti prošlost doktora
Fukhita.
24
Čak i prije nego je prešao preko mosta George
Washington i krenuo u pravcu FDR Drivea u srijedu
navečer, Richard je postao svjestan toga da je trebao
otkazati sastanak s Clovis. Bio je previše zaokupljen
smrću Vangie Lewis; osjećao je da mu je nešto
promaknulo tijekom obdukcije. Postojalo je nešto što je
ţelio mnogo podrobnije proučiti. Ali što?
Uţasno ga je brinula i Katie. Sinoć mu se učinila tako
mršava i blijeda. Malo boje vratilo joj se u lice tek
nakon nekoliko čaša vina.
Katie nije dobro. O tome se, naravno, radilo. Trebao je
to, kao liječnik, odavno primijetiti.
Ta nesreća. Jesu li u bolnici paţljivo pregledali? Jesu li
liječnici moţda previdjeli mnogo ozbiljnije ozljede? Ta
ga je misao opsjedala i u trenutku kada je iz FDR Drive-
a skrenuo u 56. ulicu i nastavio voziti prema
Clovisinom stanu koji se nalazio jedan blok niţe.
Clovis ga je dočekala s dry martinijem pripremljenim u
vrču i pladnjem toplih roščića, punjenih nadjevom od
rakova, koje je netom izvadila iz mikrovalne pećnice.
Svojom je savršenom puti, visokim i vitkim tijelom i
skandinavskim crtama lica, Richarda podsjećala na
mladu Ingrid Bergman. Sve je donedavno razmišljao o
tome da bi se njihova veza mogla
završiti brakom. Clovis je bila inteligentna, zanimljiva i
sretna.
Dok joj je njeţno uzvraćao poljubac, bio je svjestan
činjenice kako se za Clovis nikada nije tako brinuo kao
za DeMaio.
Shvatio je da mu Clovis nešto govori. - ... a tek sam kod
kuće 10 minuta. Pokus se beskrajno oduţio, jer su
stalno raĎene preinake scenarija. Na brzinu sam
napravila piće i u mikrovalnoj zagrijala roščiće da njima
prikratiš vrijeme dok se obuče. Hej, slušaš li me?
Richard je uzeo piće i pokajnički se nasmiješio. - Opro;
Radim na jednom slučaju koji me potpuno zaokuplja.
Mogu li obaviti nekoliko telefonskih razgovora, dok se
ti spremaš?
-Naravno - odgovorila je Clovis. - Kreni! Uzela je svoju
čašu i krenula prema predvorju, koji je vodio do
spavaonice i kupaonice.
Richard je nazvao telefonsku centralu. Nije ţelio na C
visin račun zvati drugu ţenu. Telefonisti je brzo kazivao
b: svoje kreditne kartice. Kada je dobio vezu, čekao je
dok telefon na drugoj strani linije nije odzvonio deset
puta, da bi konačno odustao. Katie nije bila kod kuće.
Nakon toga nazvao je Molly. Katie je moţda svratila
sestre. Ali Molly se s njom nije čula cijeli dan.
- U stvari, uopće je ne očekujem - rekla je Molly. Su
oboje dolazite k meni na večeru. Nemoj zaboraviti.
Vjerojatno će me poslije nazvati. Da se bar već vratila
kući. Trebala bi malo usporiti.
Mollyna zadnja primjedba bila je baš ono na što je
mislio. - Molly, što je s Katie? - zapitao je. - Nešto nije
u re s njezinim zdravljem, zar ne? Mislim da je u pitanju
i ne drugo osim povreda zadobivenih u nesreći, zar ne?
Molly je oklijevala. -Mislim da je najbolje da o tome
razgovaraš s Katie.
Točno je predviĎao. Strah mu se uvukao u kosti. -
Molly, moram znati. Što je s njom?
- Oh, ništa strašno - brzo je odgovorila. - budi siguran u
to. Ali ona o tome ne ţeli razgovarati. Vjerojatno sam
rekla i više nego sam trebala. Vidimo se sutra.
Čuo je kako je prekinula vezu. Richard se namršteno
zagledao u slu3alicu. Počeo ju je spuštati na vilicu, ali
iznenada se predomislio i nazvao svoj ured. Razgovarao
je s pomoćnikom koji je radio u noćnoj smjeni. -Zbiva li
se nešto neobično? - pitao je.
- Upravo smo dobili obavijest da je u stanu u
Edgeriveru naĎena mrtva ţena. Vjerojatno se radi o
nesreći, ali mjesna policija ţeli da obavimo očevid.
Scottovi su ljudi su upravo krenuli tamo.
- Prespoji me na Scottov ured - rekao je Richard.
Scott nije gubio vrijeme s uvodom. - Gdje si ti? - pitao
je. - U New Yorku. Trebaš me?
- Da. Mrtva ţena naĎena u Edgeriveru recepcionarka je
u bolnici Westlakeu, s kojom je Katie danas htjela
razgovarati. Zove se Edna Burns. Navodno je danas
javila na posao da je bolesna, a mrtva je već dobrih 24
sata. Tijelo je našla njezina kolegica iz bolnice.
Pokušavam naći Katie. Ţelim da ode tamo.
- Daj mi adresu - rekao je Richard.
Brzo ju je zapisao i prekinuo vezu. Katie je ţeljela
ispitati Ednu Burns o Vangie Lewis, a sada je Edna
Burns mrtva. Pokucao je na vrata Clovisine spavaće
sobe. Otvorila ih je, odjevena u ogrtač od frotira. - Hej,
čemu ţurba? pitala je, smiješeći se. - Tek sam se
istuširala.
- Clo; ţao mi je. Ukratko joj je objasnio o čemu se radi.
Nije mogao dočekati da ode.
Bila je vidljivo razočarana. - Oh, naravno da razumijem,
ali raćunala sam na to da ćemo konačno biti zajedno.
Znaš da se nismo vidjeli već dva tjedna. U redu. Idi. Ali
sutra me v na večeru. Obećaješ?
Richard je odugovlačio s odgovorom. - Pa, moţda drugi
dan. Krenuo je, ali Clovis ga je uhvatila za ruku i polju -
Sutra navečer - rekla je odlučno.
25
Vozeći se kući iz restorana, Katie je razmišljala o
razgovoru koji je vodila s Ednom Burns, kada je došla
na pregled kod doktora Highleyja. Edna je znala slušati.
Kat morala dati neke osobne podatke, iako nerado. Edna
i zapisala i suosjećajno uzdahnula. Ne vjerujući svojim
uš Katie je čula kako Edni priča o Johnu.
- Što je sve Iiangie ispričala Edni? U Westlake je
dolazila od prošlog ljeta. Koliko je Edna znala o
doktoru Fukhitl njegovoj uzrujanosti je bilo nešto čudno
zastrašujuće. Zbog čega bi on bio uzrujan?
Katie je auto zaustavila ispred kuće, odlučivši da g; ne
stavi u garaţu. Bila je srijeda, dan kada je gospoĎa Ho
spremala kuću. Čim je ušla, osjetila je miris laštila.
Zrcalo u hodniku, koje je stajalo na zidu iznad antiknog
stola s mramornom plohom, sjajilo se od čistoće. Katie
je znala da je njezinom krevetu promijenjena posteljina.
Keramičke pločice u kuhinji bile su oprane tako da su
blistale, sagovi i namještaj usisani, a njezino rublje
uredno pospremljeno u ladice i ormar.
GospoĎa Hodges dolazila je svaki dan, dok je John bio i
radila je puno radno vrijeme. Sada je bila u mirovini.
Dol je jednom tjedno pospremiti »svoju kuću«.
GospoĎa Hodges neće moći još dugo, pomislila je K
Prešla je sedamdesetu.
Koga će naći kada gospoĎa Hodges više ne bude mogla
dolaziti? Tko će se s isto toliko paţnje odnositi prema
antikvitetima, engleskom namještaju, krasnim starim
orijentalnim sagovima, ali i prema njezinim
drangulijama?
- Vrijeme je da prodam kuću - rekla je naglas. - Sigurna
sam u to.
Skinula je kaput i prebacila ga preko naslona stolice.
Bilo je tek 20 i 15. Pred njom se nalazila duga noć.
Edna joj je rekla da ţivi u Edgeriveru. Do nje moţe stići
za 20 minuta. Recimo da sada nazove Ednu? Recimo da
joj predloţi da je posjeti? GospoĎa Fitzgerald očekivala
je da će Edna sutra doći na posao, što znači da se nije
ozbiljno razboljela. Ako sam dobro procijenila Ednu,
pomislila je, ona bi sigurno rado proćaskala o Vangie.
GospoĎa Hodges uvijek bi za Katie ispekla kolač, pitu
ili sitne kolačiće i ostavila ih u kutiji za kruh. Odnijet će
Edni ono što nade u kutiji i s njom popiti šalicu čaja.
Upravo je nevjerojatno koliko se toga moţe reći uz
šalicu čaja.
Ednin broj na3la je u telefonskom imeniku i odmah je
nazvala. Zazvonilo je samo jedanput i slušalica je
odmah dignuta. Htjela je reći: - Dobra večer, gospodice
Burns, ali nije stigla ni otvoriti usta.
Muški je glas rekao: - Da. Tu je kratku riječ izgovorio
glas koji joj se nekako činio poznat.
- Je li gospoĎica Burns kod kuće? - zapitala je Katie. -
Ovdje Katie DeMaio iz ureda okruţnog tuţitelja.
- Katie!
Sada je prepoznala glas. Bio je to Charley Nugent. -
Drago mi je da te Scott našao - rekao je. Moţeš li
odmah doći ovamo?
- Doći? Bojeći se onoga što je slijedilo, Katie je
zapitala: - Što radiš u stanu Edne Burns?
-Zar ne znaš? Ona je mrtva, Katie. Pala je-ili ju je netk
gurnuo - na radijator. Pukla joj je lubanja. Glas mu je
posta tiši. - Slušaj, Katie. Posljednji je put viĎena ţiva
sinoć oko 2 sati. Kod nje je bila susjeda. Glas mu je
prešao u šapat. - Susjed je čula kako na telefon
razgovara s muţem Vangie Lewis. Edn je Chrisu
Lewisu rekla da će o Vangienoj smrti razgovarati
policijom.
26
Nakon što je popio drugu čašu viskija, otišao je u
kuhinju i otvorio hladnjak. Slijedeći njegove naredbe
Hilda nije ništa pripremila za večeru, već je kupila
namirnice s poduţe popisa koji joj je dao jutros. S
uţitkom je promatrao pretinac za meso u kojem su se
nalazila pileća prsa bez kostiju, goveĎi file i janjeći
kotleti. Drugi je pretinac bio pun svjeţeg povrća,
rajčica, šparoga i zelene salate, a u kutiji za sir nalazio
se brie jarlsberg. Večeras će pripremiti janjeće kotlete,
šparoge zelenu salatu.
Emocionalna iscrpljenost u njemu je uvijek izazivala
glad. One večeri kada je umrla Claire, izašao je iz
bolnice ostavljajući dojam ucviljenog udovca i otišao
ravno u restoran nekoliko blokova dalje, gdje se svojski
najeo. Nakon toga se odvukao kući i na lice navukao
masku boli, kojom je vješto prikrio osjećaj
zadovoljstva, uspjevši tako prevariti prijatelje koji su ga
čekali kako bi mu izrazili sućut.
- Gdje si bio, Edgar? Brinuli smo se zbog tebe. -Ne
znam. Ne sjećam se. Besciljno sam lutao.
Isto se dogodilo nakon Winifredine smrti. Na groblju j
ostavio rodbinu i prijatelje, odbivši njihov poziv da
zajedno od na večeru. - Ne. Ne. Moram biti sam. Vratio
se kući, gdje j čekao neko vrijeme i odgovorio na
nekoliko telefonskih poziv, a zatim se javio telefonskoj
sluţbi za primanje poruka. - Svima koji nazovu, recite
da se odmaram i da ću im se javiti poslije.
Nakon toga je sjeo u auto i odvezao se u restoran
Carlyle u New Yorku. Zatraţio je stol u skrovitom
dijelu prostorije, podalje od očiju drugih i naručio
večeru. Već je bio pri kraju s jelom kada je slučajno
podigao pogled i na drugom kraju restorana ugledao
Winifredinog bratića Glenna Nickersona -
srednjoškolskog sportskog trenera, koji je bio
Winifredin nasljednik, sve dok se on nije pojavio na
sceni. Glenn je imao tamnoplavo odijelo i crnu kravatu
koje je nosio na pokopu. Odijelo je očito kupio na
rasprodaji za ovakve posebne prilike, i lo3e mu je
stajalo. Inače je nosio sportske jakne, široke hlače i
mokasinke.
Nickerson ga je očito promatrao. Podigao je čašu,
nazdravio mu i podrugljivo se nasmiješio. Postigao bi
isti učinak da je naglas izgovorio ono što je mislio:
nazdravljam ucviljenom udovcu.
Učinio je ono što je morao: otišao je do Glenna i ne
trepnuvši okom, pristojnim glasom rekao: - Glenn, zašto
mi se nisi pridruţio? Nisam znao da i ti dolaziš u
Carlyle. Winifred i ja smo najradije jeli u ovom
restoranu. Tu smo se i zaručili. Je li ti Winifred ikada to
rekla? Ja nisam Ţidov, ali za mene je, u ovom
zbunjujućem svijetu, jedan od najljepših običaja vezan
uz ţidovsku vjeru jer nakon smrti svog člana, obitelj
jede jaja i time potvrĎuje nastavak ţivota. Došao sam
ovamo da u miru proslavim nastavak ljubavi.
Glenn ga je mjerio hladnim pogledom, da bi zatim ustao
i rukom dao znak konobaru da mu donese račun. -
Tvoja me nadarenost za filozofiranje zadivljuje, Edgar -
rekao je. - Ne, ja u Carlyle ne dolazim redovito. Slijedio
sam te dovde. Znaš, odlučio sam da te posjetim i tvojoj
sam se kući pribliţio u trenutku kada si autom izašao na
ulicu. Osjetio sam da bi bilo zanimljivo drţati te na oku.
Imao sam pravo.
Okrenuo je leĎa Glennu i dostojanstveno se vratio za
svoj stol, više ni jednom ne pogledavši u njegovom
pravcu. Vidio je kako nakon nekoliko minuta Glenn
izlazi iz blagovaonice.
Alan Levine, Winifredin liječnik, sljedeči mu je tjedan
ogorčeno rekao kako je Glenn zatraţio da vidi
Winifredin zdravstveni karton.
- Izbacio sam ga iz ordinacije. Rekao sam mu da je
Winifred imala klasične simptome angine pektoris i da
će s učiniti uslugu, ako prouči najnovije statističke
podatke o broju ţena koje nakon pedesetih doţive
srčani udar. Ali, ipak je imao toliko drskosti da ode na
policiju. Nazvali su me iz ured; okruţnog tuţitelja i
izravno pitali moţe li se na umjetan način izazvati
poremećaj u radu srca. Odgovorio sam da je sama
činjenica što danas ţivimo, dostatan razlog za nastanak
srčanih problema. Odmah su se povukli, dodavši da se
očito radi o razbaštinjenom roĎaku koji ţeli izazvati
probleme.
Ali poremećaji u radu srca mogu se izazvati, doktore
Levine. Moţete pripremati ugodne večerice za svoju
dragu ţenu. Moţete iskoristiti njezinu sklonost
gastroenteritisu pa izazvati tako snaţne napadaje koji će
na njezinom kardiogramu biti zabiljeţeni kao srčani
napadaji. Nakon nekog vremena dolazi do kobnog
napada. Ona umire u nazočnosti svog liječnika koji stiţe
u trenutku kada joj njezin muţ-liječnik daje umjetno
disanje Nikome ne pada na pamet da predloţi
obdukciju. Čak i u ton slučaju, opasnost da ga otkriju,
bila bi neznatna.
Samo u slučaju da su kopali po Clairenoj smrti, izloţio
bi se opasnosti.
Kotleti su bili gotovi. Začinio je zelenu salatu, izvadio
šparoge iz parnog lonca i iz ostave donio napola punu
bocu beaujolaisa.
Telefon je zazvonio u trenutku kada je počeo jesti. Neću
se javiti, pomislio je. Ali odmah se predomislio,
shvativši da bi se mogao izloţiti opasnosti, ako u ovako
škakljivom trenutku propusti bilo koji telefonski poziv.
Bacio je ubrus na stol i nekoliko koraka se našao kraj
kuhinjskog telefona. - Doktor Highley - rekao je
odsječeno.
Na drugom kraju linije netko je jecao. - Doktore - oh,
doktore Highley. Ovdje Gertrude. Gertrude Fitzgerald.
Doktore, nakon posla sam otišla do Edne.
Čvrsto je stisnuo slušalicu.
- Doktore, Edna je mrtva. Ovdje su policajci... Pala je.
Doktore, moţete li odmah doći ovamo? Rekli su da će
napraviti obdukciju. Edna je oduvijek mrzila obdukcije.
Uvijek bi govorila kako je uţasno rezati mrtvace.
Doktore, znate kako se Edna ponašala kada bi popila
čašicu više. Rekla sam im da ste nekoliko puta bili u
njezinom stanu i zatekli je pod gasom. Doktore, doĎite i
recite im to. Oh, molim vas, doĎite i uvjerite ih da je
pala i da nema nikakve potrebe da je reţu.
27
Prije nego je izašla iz kuće, Katie si je pripremila šalicu
čaja i ponijela je u auto. Jednom je rukom vozila, a u
drugoj je
drţala šalicu, pijući pjenušavi napitak. Namjeravala je
Edni odnijeti kolač i s njom popiti čaj. Ali Edna je sada
bila mrtva. Kako je netko, koga je srela samo jedanput u
ţivotu,
mogao na nju ostaviti tako snaţan dojam? Je li
jednostavno stoga što je Edna bila tako dobra osoba
koja se tako istinski brinula za svoje pacijente? Postoji
toliko mnogo ljudi koji su potpuno ravnodušni prema
drugima. Razgovarajući s Ednom prošlog mjeseca,
začudila se kako je ona sama pred njom lako otvorila
dušu i bez ustezanja pričala o Johnu.
Edna ju je potpuno razumjela. Rekla je: - Iz vlastitog
iskustva znam što znači gledati voljenu osobu kako
umire. U jednu ruku ţelite da se konačno liši patnje, a u
drugu ne ţelite da umre. Kada su mama i tata umrli, svi
su prijatelji govorili: 'Sada si slobodna, Edna'. A ja sam
ih pitala: 'Od čega slobodna?' Kladim se da ste se i vi
tako osjećali.
Edna ju je uvjerila u stručnost doktora Highleyja. - Ni
moţete naći boljeg liječnika kada su u pitanju
ginekološik problemi. Zbog toga poludim svaki put
kada čujem kako ga netko ogovara. A da ne govorim o
onima koji ga tuţe zbog nesavjesnog liječenja! Kaţem
vam, takve bih mogla zadavit golim rukama. Problem je
u tome što ljudi liječnika poistovjećuju s Bogom.
Uvjereni su u to da on moţe učiniti nemoguće Kaţem
vam, kada liječnik izgubi pacijenta, krivnja se svaljuje
samo na njega. Pritom ne mislim samo na opstetričare,
već i na gerijatre. Danas vjerojatno nitko ne bi smio
umrijeti.
Na što je Charley mislio kada joj je rekao da je Edna
sinoć nazvala Chrisa Lewisa? On je time u stvari izrazio
mogućnost da je Edna igrala prljavu igru.
-Ne vjerujem u to-naglas je rekla Katie, baš u trenutku
kada je s ceste 4 skrenula prema Edgeriveru. Vjerojatno
je nazvala Chrisa Lewisa da mu izrazi sućut. To je bilo
tako nalik Edni. Je li Charley dao naslutiti kako je Edna
moţda na neki način prijetila Chrisu Lewisu?
Donekle je imala predodţbu o tome gdje se nalazi stam
bena četvrt i brzo ju je našla. Zgrade su se doimale
prilično zapušteno. Kada proda kuću, vjerojatno će se
za početak prese liti u jedan od stanova, koji se nalaze u
nekom od nebodera Znala je za neke s pogledom na
rijeku Hudson i s prekrasnim stanovima od kojih je
svaki imao terasu. Bit će zanimljivo ţivjeti u New
Yorku i vjerojatno će češće ići u kazalište i muzeje.
Kada prodam kuću, pomislila je. U kojem je trenutku
ako postalo kada?
Charley je rekao da je Ednina kuća posljednja u nizu
savjetovao joj da se odveze iza kuće i tamo parkira.
Usporila je i primijetila kako je, iz drugog pravca, u
naselje ušao crni auto srednje veličine i zaustavio se
ispred nje na desnoj stran parkirališta. Katie ga je
zaobišla jer je odlučila da parkirati na lijevoj strani, što
bliţe Edninom stanu. Izašla je iz auta i shvatila da gleda
u straţnji prozor Edninog stana. Prozor je bio otvoren
oko 2 centimetra, a roleta spuštena do vrha lončanice. U
stanu je bilo prigušeno svjetlo.
Katie se sjetila kakav se pogled s prozora njezine
spavaće sobe pruţao na jezerce u šumi iza kuće, a kod
Edne je gledao na parkiralište i zahrĎalu lančanu
ogradu. Edna joj je povjerila da, usprkos tome, uţiva u
svom udobnom stanu.
Katie je začula pribliţavanje koraka i naglo se osvrnula.
Na pustom parkiralištu svaki je zvuk poprimao prijeteće
razmjere. Pod slabim osvjetljenjem jedine ulične
svjetiljke mogla je razabrati obrise muškarca. Kada je
došao do nje, učinio joj se nekako poznat.
- Oprostite. Nadam se da vas nisam prestrašio - rekao je
odmjerenim glasom, s gotovo neprimjetnim britanskim
naglaskom.
- Doktore Highley!
- GospoĎo DeMaio. Tko bi mislio da ćemo se vidjeti
tako brzo i u tako ţalosnim okolnostima.
- Znači da ste čuli. Jesu li vas nazvali iz mog ureda,
doktore?
- Hladno je. Krenimo ovim putem i zaobiĎimo zgradu.
Slijedio ju je, usput rukom dotaknuvši njezin lakat. -
Nazvala me gospoĎa Fitzgerald. Danas je zamjenjivala
gospoĎicu Burns. Ona je našla njezino tijelo. Uţasno
potresena i uzrujana preklinjala me da doĎem ovamo.
Još uvijek ne znam pojedinosti 0 onome što se
dogodilo.
- Niti ja - odgovorila je Katie. Skrenuli su iza ugla i dok
su se pribliţavali ulazu u zgradu, začula je nečije brze
korake. - Katie.
Osjetila je kako su je doktorovi prsti poput kliješta
stegnuli oko lakta. U trenutku kada je okrenula glavu
pritisak je naglo popustio. Ugledala je Richarda i
osjetila se nevjerojatno sretnom što ga vidi. Obgrlio ju
je oko ramena, povukao prema sebi, a zatim naglo
spustio ruke. - Scott ti je javio?
- Ne. Slučajno sam nazvala Ednu. Oh, Richarde, ovo je
doktor Highley. Upoznala ih je i oni su se rukovali.
Boţe, kako je ovo glupo, pomislila je Katie. Njih
dvojica upoznavaju se, a samo nekoliko koraka dalje u
stanu leţi mrtva ţena.
Vrata im je otvorio Charley. Vidjelo se da mu je laknulo
kada ih je ugledao. -Tvoji bi ljudi trebali stići svaki čas,
rekao je Richardu. Snimili smo tijelo, ali ţelio bih da ga
i ti pogledaš.
Katie smrt nije bila strana. U svom je poslu bila stalno
izloţena ruţnim, krvavo stvarnim slikama ţrtava
zločina. Obično je mogla ostati hladnokrvna i
usredotočiti se na pravu stranu rješavanja nasilnih smrti.
Potpuno je drukčije bilo vidjeti Ednu skvrčenu pored
radijatora, u spavaćici od flanela, kakvu je majka
smatrala prijeko potrebnom; vidjeti plavu kućnu haljinu
od frotira, kakvu je majka kupovala na rasprodaji u
Macy'su; vidjeti opipljiv dokaz samoće - narezanu
šunku iz konzerve i praznu čašu.
Edna je bila tako vesela osoba koja je mrvice sreće
nalazila u ovom jadnom stanu, koji ju je na kraju izdao i
postao mjestom njezine nasilne smrti.
Gertrude Fitzgerald je, tiho jecajući, sjedila na kauču
presvučenim samtom, na suprotnoj strani sobe u obliku
slova, pa tako nije mogla vidjeti tijelo. Richard se
uputio ravno u blagovaonicu, kako bi odmah pregledao
tijelo. Katie je otišla do gospoĎe Fitzgerald i sjela do nje
na kauč, pokraj kojeg je doktor Highley stavio stolac s
visokim naslonom i pridruţio im se.
Gertrude je pokušala razgovarati s njima. - Oh, doktore
Highley, gospoĎo DeMaio, nije li to jezivo, baš jezivo?
Izgovorene riječi izazvale su ponovnu provalu plača.
Katie je obgrlila njezina ramena koja su se tresla od
jecaja. - Ţao mi je gospoĎo Fitzgerald. Znam kako vam
je gospoĎica Burns draga.
- Uvijek je bila tako ljubazna i tako zabavna. Stalno
nasmijavala. Imala je svoju malu slabost. Svatko ima
slabost, ali ona svojom nije nikoga gnjavila. Oh,
doktore Highley, i vama će nedostajati.
Katie je gledala kako se liječnik nagnuo prema
Gertrudi, s ozbiljnim izrazom na licu. - Naravno da
hoće, gospoĎo Fitzgerald. Edna je bila tako osobito
vrijedna. Toliko se ponosila svojim poslom. Često sam
se s doktorom Fukhitom šalio na Ednin račun, govoreći
kako su naše pacijentice nakon što proĎu kroz njezine
ruke i doĎu do nas, tako opuštene, da bi doktor Fukhito
mogao uskoro ostati bez posla.
- Doktore, rekla sam im da ste ovamo došli nekoliko
puta. Rekla sam im to - izlanula je Gertrude. Znali ste za
njezin problemčić. Glupo je tvrditi da nije pala. Zbog
čega bi netko ubio Ednu?
Doktor Highley je pogledao Katie. - Edna je bolovala
od ishijasa i nekoliko je puta upala ţivca bila tako jaka
da je morala ostati u krevetu, pa sam joj donio papire,
koje je trebalo hitno riješiti. Ovdje sam bio tri ili četiri
puta. Jednom sam banuo potpuno neočekivano kada je
Edna, navodno, bila bolesna i tada sam shvatio da ima
ozbiljnih problema s pićem.
Katie je podigla pogled i vidjela da je Richard završio s
pregledom tijela. Digla se, otišla do njega i zagledala se
u Ednu. Promrmljala je molitvu:
Daj joj vječni pokoj, oh Boţe. Neka je dočekaju sveti
anĎeli i povedu u rajsku zemlju vječnog blaţenstva,
svjetla i mira.
Zatomljujući stezanje u grlu, Katie je zapitala Richarda
je li nešto našao.
Slegnuo je ramenima. - Da nisam imao prilike na
vlastite oči vidjeti jačinu frakture, rekao bih da su obje
pretpostavke moguće. Udarac je bio strašan, ali ako je
bila pijana - a očito je da je bila-mogla je posrnuti kada
se pokušala dignuti. A opet, postoji velika razlika
izmeĎu toga da li te pregazi auto ili vlak. Procijenili
smo da se u ovom slučaju radi o takvoj razlici.
- Ima li znakova provale? - Katie je zapitala Charleyj -
Nema. Ali te brave su tako loše da ih moţeš otvoriti
kreditnom karticom. Ako je bila tako jako pijana, kao i
što pretpostavljamo, u stan je mogao ući bilo tko i
napasti je.
- Zašto bi je netko napao? Što si mi ono rekao za
kapetana Lewisa?
- Nadstojnikova ţena - zove se Gana Krupshak - bila
Ednina prijateljica. U stvari, ona i gospoĎa Fitzgerald
zajedno su našle tijelo. Dopustili smo da se vrati u svoj
stan, malo prije tvog dolaska. Jako je potresena. Sinoć
je ovamo došla oko sati i zatekla Ednu već prilično
pripitu. Ostala je s njom do i 30, da bi u jednom
trenutku odlučila narezati šunku, nadajući se da će Edna
malo pojesti i otrijezniti se. Edna joj je rekla za
Vangeino samoubojstvo.
- Što joj je točno rekla? - zapitala je Katie.
- Ne mnogo. Samo je spomenula Vangieno ime i rekla
kako je bila lijepa. Nakon toga je gospoĎa Krupshak
otišla u kuhinju. Čula je kako je Edna nekoga nazvala,
kao i dobar dio razgovora. Zaklela se da je Edna onoga
s kim je razgovara oslovljavala s 'kapetan Lewis' i rekla
mu da će sutra morati obavijestiti policiju. A sada slušaj
ovo. Krupshakova se kune da je Edna dala upute
Lewisu kako da doĎe do nje i na kraju nešto rekla o
princu na bijelom konju.
- Princ na bijelom konju!
Charley je slegnuo ramenima. -Mogu samo nagaĎati.
Ali svjedokinja je sto posto sigurna.
Richard je rekao: -Očito je da ćemo ovom slučaju
pristupiti kao mogućem ubojstvu. Počinjem sumnjati u
Chrisa Lewisa. Mislim da je Scott nanjušio pravi trag.
Letimično je pogledao u dnevnu sobu i rekao: -
GospoĎa Fitzgerald izgleda prilično iscrpljeno. Jesi li s
njom završila razgovor, Katie?
- Jesaun. Ona više ne bi mogla izdrţati nikakvo
ispitivanje.
- Dogovorit ću da je odvezu kući jednim policijskim
autom-dobrovoljno se ponudio Charley. -A jedan od
momaka moţe u isto vrijeme odvesti njezin auto.
Naprosto ne mogu vjerovati da bi to mogao učiniti
Chris Lewis, pomislila je Katie; kao ni to da je ubio
svoju ţenu. Pogledom je prešla po sobi. - Siguran si da
ništa vrijedno ne nedostaje?
Charley je slegnuo ramenima. - Sve što se nalazi u
ovom stanu, otišlo bi za 40 dolara na nekoj rasprodaji
starudije. Njezin je novčanik u torbici. U njemu se
nalazi 18 dolara, kreditne kartice i ostale uobičajene
stvari. Nema nikakvih znakova da je bilo što u stanu
dirano, a kamoli prekapano.
- U redu. Katie je otišla do doktora Highleyja i
Gertrude. - Odvest ćemo vas kući, gospodo Fitzgerald,
rekla je njeţnim glasom.
- Što će učiniti Edni?
-Moraju ispitati koliko je teška povreda glave. Mislim
da dalje od toga neće ići. Ako postoji bilo kakva sumnja
da je netko to namjerno učinio Edni, morat ćemo cijelu
stvar istjerati na čistac. Shvatite to kao postupak kojim
mi pokazujemo da cjenimo njezin ţivot.
Ţena je zašmrcala. - Mislim da imate pravo. Pogledala
je u liječnika. - Doktore Highley, ne znam odakle mi
toliko drskosti da vas nazovem i traţim da dodete
ovamo. Oprostite mi.
- Ne opterećujte se time - rekao je i ruku gurnuo u dţep.
- Donio sam ove sedative u slučaju da ih zatrebate.
Odmah uzmite jednu, budući da će vas odvesti kući.
- Donijet ću čašu vode - rekla je Katie. Otišla je do
umivaonika u kupaonici koja se zajedno sa spavaćom
sobom nalazila u straţnjem dijelu hodnika. Otvorila je
slavinu, pustila da voda malo teče, kako bi bila što
hladnija i dok je čekala, glavom joj je proletjela misao
da se Chris Lewis javlja kao
135
glavni osumnjičenik za oba ubojstva, što joj se nije
nimalo svidjelo.
Donijevši čašu vode, ponovno je sjela pokraj Gertrude.
Gospodo Fitzgerald, ţelimo se uvjeriti u to da Edna nije
bila opljačkana. Je li u stanu drţala dragocjenosti,
moţda nakit?
-Oh, imala je prsten i iglu kojima se tako strašno
ponosila. Nosila ih je samo u posebnim prilikama. Ne
znam gdje ih je drţala. Znate, ovdje sam prvi put. Oh,
samo trenutak. Doktore, sjetila sam se da mi je Edna
rekla kako vam je pokazala prsten i iglu. U stvari, rekla
je da vam je, kada ste bili ovdje, pokazala tajno mjesto
na kojem ih je drţala. Moţda vi moţete pomoći gospoĎi
DeMaio.
Katie je pogledala u hladne sive oči. Mrzi ovo,
pomislila je. Ljut je zbog toga što je ovdje. Ne ţeli
sudjelovati u ovome. Je li Edna bila zaljubljena u
doktora? - iznenada se
zapitala. Je li preuveličala broj njegovih dolazaka nakon
posla, pa moţda i neizravno dala naslutiti u razgovoru s
Gertrudeom da se doktor zanima za nju? Moţda je,
nenamjerno, iskrenula istinu i dodala malo romantike,
maštajući o mogućoj vezi s njim. Ako se nije varala,
onda uopće nije čudno da ga je gospoĎa Fitzgerald
odmah nazvala da doĎe ovamo, što je njemu sada tako
očito neugodno.
- Stvarno nemam pojma ni o kakvim skrovitim
mjestima, rekao je grubo i zajedljivo. - Edna mi je,
doduše, jednom pokazala prsten i iglu. Izvadila ih je iz
kutije koju je drţala u ladici ormarića uz uzglavlje. To
mjesto nikako ne bih mogao nazvati skrovitim.
- Hoćete li mi pokazati taj ormarić, doktore? - zapitala
je '' Katie.
Zajedno su krenuli malim hodnikom do spavaće sobe.
Katie je upalila svjetiljku, koja je imala jeftino zeleno
postolje u obliku vrča i papirnato, gusto nabrano sjenilo.
136
- Kutija je bila tamo - rekao je doktor Highley, rukom
pokazujući ormarić pokraj kreveta. Katie je vrhovima
prstiju otvorila ladicu. Znala je da će se vjerojatno
provesti temeljita istraga zbog pronalaţenja dokaza pa
će se pozvati stručnjaci za otiske.
Ladica je bila neočekivano duboka. Katie je iz nje
izvadila plavu plastičnu kutiju za nakit. Kada je podigla
poklopac, sumornom tišinom razlila se glazba. Mala
igla i stari tanki prsten sa sitnim dijamantom leţali su na
baršunastoj podlozi.
- Pretpostavljam da su ovo te dragocjenosti - rekla je
Katie. - A to, znači, isključuje pretpostavku o pljački.
Drţat ćemo ih u uredu, sve dok se ne utvrdi tko su
Ednini najbliţi roĎaci. Počela je zatvarati ladicu, a onda
iznenada zastala i pogledala u nju.
- Oh, pogledajte, doktore. Brzom je kretnjom izvadila
kutiju za nakit, stavila je na krevet, a onda rukom
segnula u ladicu.
- Moja je majka iz pretjerane osjećajnosti čuvala stari
iznošeni crni šešir svoje majke - rekla je. - Edna je
sigurno to isto učinila.
Izvukla je neki predmet i podigla ga tako da ga je
Highley mogao vidjeti.
U ruci je drţala smeĎu, izgrebenu, staru, otrcanu i izno-
šenu mokasinku, nošenu na lijevoj nozi.
Dok je liječnik Edgar Highley buljio u cipelu, Katie je
rekla: - Vjerojatno je pripadala njezinoj majci i za nju je
predstavljala takvo blago da ju je drţala sa skromnim
nakitom. Oh, doktore, kada bi uspomene mogle
govoriti, pričama ne bi bilo kraja, zar ne?
28
Točno u 8 sati u četvrtak ujutro istraţni tim Odjela za
umorstva okruga Valley, zaustavio se ispred kuće Lewi-
sovih. U šesteročlanom timu, predvoĎenom Philom
Cunninghamom i Charleyjem Nugentom, bili su i
stručnjaci za otiske, kojima je rečeno da se usredotoče
na spavaću sobu bračnoga para, njihovu kupaonicu i
kuhinju.
Po općem mišljenju gotovo i nisu postojale mogućnosti
da se meĎu otiscima Chrisa ili Vangie Lewis naĎu otisci
nekoga drugog. MeĎutim, laboratorijski je izvještaj
potaknuo jedno drugo pitanje. Na čaši, koja je leţala uz
truplo, nalazili su se Vangieni otisci, ali njihov je
razmještaj bio neobičan. Za Vangie dešnjakinju bilo bi
uobičajeno da čašu drţi u lijevoj ruci, a desnom u nju
sipa kristaliće cijanida. Ali na čaši su naĎeni samo otisci
desne ruke, što je bila dvojbena i uznemirujuća
činjenica, koja je pobijala samoubojstvo.
Nakon što je naĎeno tijelo, pretraţeni su zidni ormarići
za lijekove u obje kupaonice, kao i u gostinjskoj sobi, a
sada je to ponovno učinjeno, ali ovoga puta temeljito.
Svaka je bočica otvorena i pomirisana, ali ni jedna nije
imala gorkasti miris badema za kojim su tragali.
- Sigurno je u nečemu drţala cijanid - rekao je Charley.
- Osim ako nije dio usula u čašu, a ostatak bacila u
zahodsku školjku i pustila vodu? - pretpostavio je Phil.
Temeljito su usisali spavaću sobu, nadajući da će naći
vlasi koje nisu pripadale Vangie ili Chrisu. Phil je
rekao: - U svakoj kući mogu se naći vlasi dostavljača,
susjeda i drugih ljudi. Kosa nam stalno ispada. Mnogi
ljudi u spavaću sobu ne dovode čak ni najbolje
prijatelje. Ako se naĎu vlasi koje ne pripadaju osobama
koje spavaju u njoj, moţe se reći da se našlo nešto od
čega se moţe početi.
Posebnu su pozornost posvetili policama u garaţi. Iva
njima su se nalazile poluprazne kante s bojom,
terpentin, vrtni alat, cijevi za polijevanje, insekticidi,
prašak za ruţe i herbicid. Phil je ljutito zagunĎao,
zapevši jaknom o šiljasti vrh lopate, koji je prelazio rub
police, dok je drţak bio ukliješten izmeĎu kraja police i
velike kante s bojom. Kada se sagnuo da oslobodi
rukav, na šiljku je ugledao komadić pamučne tkanine s
utisnutim uzorkom.
Taj uzorak. Nedavno ga je vidio. Izblijedjeli indijski
pamuk; madras. Haljina koju je Vangie Lewis imala na
sebi kada je umrla.
Pozvao je policijskog fotografa u garaţu. - Snimi ovo -
rekao je, pokazavši na lopatu. -Ţelim snimku ovog
komadića tkanine u krupnom planu. Kada je snimanje
završilo, briţljivo je skinuo komadić tkanine sa šiljka i
stavio ga u omotnicu, koju je zalijepio.
U kući je Charley pretraţivao pisaći stol u dnevnom
boravku. Čudno, pomislio je. Pravu sliku o ljudima
moţeš dobiti po načinu na koji čuvaju račune i druge
isprave. Chris Lewis očito je bio zaduţen za voĎenje
kućnog knjigovodstva. Čekovni su odresci bili točno
ispisani, a saldo točan u cent. Računi su plaćani na
vrijeme i u punom iznosu. U najdonjoj su ladici fascikli
stajali uspravno i bili poredani abecednim redom:
AMERICAN EXPRESS; BANKOVNE KARTICE;
OSIGURANJE; OSOBNA PISMA; TELEFONSKA
SLUŢBA PRIMANJA I DAVANJA PORUKA.
Charley je izvadio fascikl s pismima i brzo ga
pregledao. Chris Lewis redovito se dopisivao sa svojom
majkom. Hvala ti za čekove, Chris. Ne moraš biti tako
široke ruke. Majka je ovo napisala samo prije dva
tjedna. Na početku siječanjskog pisma stajalo je: Stigao
je televizor. Stavili smo ga u spavaću sobu i tata uţiva
gledajući ga. A u pismu poslanom prošlog srpnja, pisalo
je: Novi klima-ureĎaj prava je blagodat.
Iako razočaran što nije našao više osobnih podataka
vaţnih za istragu, Charley je nevoljko priznao da je
Chris Lewis prema ostarjelim roditeljima bio dareţljiv i
paţljiv sin. Ponovo je pročitao majčina pisma, nadajući
se da će naletjeti na odgovore o tome kakav je bio
odnos izmeĎu Vangie i Chrisa. Sva nedavno pristigla
pisma završavala su na isti način: ţao nam je da se
Vangie ne osjeća dobro ili Kod ţena se ponekad u
trudnoći javljaju komplikacije ili Reci Vangie da ima
našu moralnu podršku.
U podne su Charley i Phil odlučili da se vrate u ure
ostave ostale članove tima kako bi dovršili pretragu
kuće. . 18 sati morali su u zračnoj luci dočekati Chrisa
Lewisa. Potpisi su isključili mogućnost provale. Ni u
kući, ni u garaţi nije 1 tragova cijanida. Na osnovi
sadrţaja naĎenog u Vangien ţelucu, zaključeno je da je
u ponedjeljak, prije nego je um pojela nešto lagano,
vjerojatno prepečenac i čaj oko 17 sati kutiji za kruh
stajao je novi paket prepečenca, a nedostajale dvije
kriške. Prljavo posuĎe koje je stavljeno u stroj za pranje
bilo je druga priča: jedan tanjur, šalica, tanjurić i zdjela
salatu, vjerojatno su upotrijebljeni u nedjelju navečer;
čaša za sok i šalica korišteni su u ponedjeljak za
doručak; a šalica, tanjurić i tanjur s mrvicama
prepečenca u ponedjeljak navečer.
Vangie je vjerojatno bila sama kada je umrla u
ponedjeljak navečer; s njom tada nitko nije jeo. Šalica
za kavu i stajala u slivniku u utorak ujutro. Nakon što je
naĎeno tijelo Chris Lewis je u neko doba sebi napravio
instant kavu.
Prilazni put i okolni teren potanko se pretraţuju i do s;
na njima nije naĎeno ništa neobično.
- Oni će ovdje ostati cijeli dan, ali nama nije ništa
proreklo - jednoličnim je glasom rekao Charley. - Osim
činjen da je na šiljak lopate poderala haljinu, pretraga
kuće svest će na jednu veliku nulu. Hej, sada sam se
sjetio. Nismo provjerili sluţbu za primanje i prenošenje
poruka.
Tajni broj, koji su Lewisovi dobili od sluţbe, Charley je
našao u jednom fasciklu u ladici pisaćeg stola. Odmah
je nazvao i predstavio se. - Dajte mi sve poruke koje su
ostavljene za kapetana ili gospoĎu Lewis, počevši od
ponedjeljka.
Izvadio je kemijsku olovku i počeo pisati. Phil je stajao
iza njega, gledajući što zapisuje. Ponedjeljak, 15.
veljače, 16 sati: iz agencije Northwest Orient
Reservations nazvali gospoĎu Lewis i potvrdili
rezervaciju za let 235 u torak 16. veljače u 16 i 10, iz
zračne luke LaGuardia za Minneapolis.
Phil je tiho zazviţdao. Charley je zapitao: -Je li gospoda
Lewis primila tu poruku?
Malo je odmaknuo slušalicu od uha, kako bi i Phil
mogao čuti. - Oh, da - odgovorila je telefonistica. Ja
sam radila u ponedjeljak navečer i osobno sam joj
prenijela poruku oko 19 i 30. Telefonistica je govorila
razgovjetno. - Primijetila sam da je gospoĎi Lewis
laknulo. Ona je u stvari rekla: 'Oh, hvala Bogu'.
- U redu. Što još imate? - zapitao je Charley.
- U ponedjeljak 15. veljače, doktor Fukhito je u 21 i 30
ostavio poruku za gospodu Lewis da ga nazove kući i
dodao da ona ima njegov broj telefona.
Charley se namrštio. - Je li to sve?
- Nije. Primila sam još jednu poruku - odgovorila je. -
Neka gospoĎica Burns javila se u ponedjeljak u 10
navečer i rekla kako ţeli da je gospoĎa Lewis nazove
bez obzira na to koliko bi kasno bilo.
Charley je po notesu črčkao trokute, dok je telefonistica
govorila kako za Lewisove nisu primili daljnje poruke u
utorak i srijedu, ali da zna kako je u utorak navečer
stigla poruka koju je preuzeo kapetan Lewis. - Baš sam
počela odgovarati, kada se on uključio u vezu -
objasnila je. - Ja sam se odmah isključila. Na
Charleyjevo pitanje odgovorila je kako gospodi Lewis
nisu prenesene poruke doktora Fukhita i gospoĎice
Burns, jer gospoĎa Lewis više nije stupila u vezu sa
Sluţbom nakon 19 i 30 u ponedjeljak.
- Hvala - rekao je Charley. - Mnogo ste nam pomogli.
Vjerojatno ćemo nešto kasnije trebati popis svih poruka
koje ste primili za Lewisove u posljednje vrijeme, pa
ćemo vam se ponovno javiti.
Spustio je slušalicu i pogledao u Phila. - Hajdemo. i
ovome moramo obavijestiti Scotta.
- Kako objašnjavaš ovo što smo čuli? - zapitao je Phil.
Charley je frknuo nosom. - Kako bih to mogao objasniti
Vangie Lewis se od 19 i 30 u ponedjeljak pripremala
odlazak u Minneapolis. Poslije nekoliko sati je mrtva. U
ponedjeljak 22 sata Edna Burns mora nešto vaţno
poručiti Vangie. Sljedeću večer Edna je mrtva, a
posljednja osoba koja ju je vidjela ţivi čula ju je kako
na telefon razgovara s Chrisom Lewisom i kaţe mu da
zna nešto što mora javiti policiji.
- A što je s onim japanskim psihijatrom koji je Vangi
nazvao u ponedjeljak navečer? - zapitao je Phil.
Charley je slegnuo ramenima. - Katie je jučer s njim
razgovarala. Moţda nam ona moţe odgovoriti na neka
pitanja
2
9
Katie se u srijedu činilo da noć beskonačno dugo
trajala. Otišla je u krevet čim se vratila iz Edninog
stana, sjetivši se da prije spavanja mora popiti jednu od
tableta koje je dobila od doktora Highleyja.
Budila se nekoliko puta, a u njenom nemirnom snu
lebdjelo je Vangieno lice koje je bilo potisnuto negdje u
podsvijest: Pred jutro taj se san pretopio u novi:
Vangieno lice postalo je Ednino, nad čijim su mrtvim
tijelom stajali sagnuti doktor Highley i Richard.
Probudila se s nejasnim, uznemirujućim pitanjem koje
je izmicalo njezinom razumskom zaključivanju. Bakin
stari crni šešir. Zašto je mislila na taj šešir? Pa, naravno.
Zbog one stare iznošene cipele, koju je Edna drţala
vrijednom pa ju je zato drţala u istoj ladici s nakitom. O
tome se radilo. Ali zašto je čuvala samo jednu cipelu?
Digla se iz kreveta, praveći grimase i shvatila da se bol
u tijelu pojačala tijekom noći. Jedva je savijala koljena,
kojima je udarila u ploču s instrumentima. Drago mi je
da se danas ne trči Bostonski maraton, rugajući se
pomislila je. Nikada ne bih stigla na cilj.
Nadajući se da bi topla voda mogla ublaţiti bol, otišla je
u kupaonicu, nagnula se nad kadu i otvorila slavinu s
toplom vodom: Nagla pojava vrtoglavice natjerala ju je
da se čvrsto uhvati za rub kade kako ne bi pala. Nakon
nekoliko trenutaka vrtoglavica je prestala i u strahu da
bi se mogla onesvijestiti, polako se uspravila. U zrcalu
je vidjela svoje mrtvački blijedo lice i graške znoja na
čelu. To prokleto krvarenje, rekla je u sebi. Da sutra
navečer ne idem u bolnicu, vjerojatno bi me uskoro
odnijeli na nosilima.
Voda je ublaţila ukočenost tijela. Na lice je nanijela
podlogu beţ boje i njome prikrila bljedilo, a novom
odjećom kostimom od crvenog tvida s duţom jaknom i
nabranom suknjom i puloverom okruglog izreza -
upotpunila je laţnu sliku o zdravom izgledu. Sada
barem ne izgledam kao da ću se svaki čas onesvijestiti,
zaključila je, iako nisam daleko od toga.
Uzela je još jednu od Highleyjvih tableta i dok je pila
sok od naranče, razmišljala je o Edninoj smrti u koju još
uvijek nije mogla vjerovati. Jučer je s Richardom otišla
u mali restoran na kavu, nakon što su obavili uviĎaj u
Edninorn stanu. Richard je naručio hamburger,
objasnivši da poslije namjerava otići na večeru u New
York. Sigurno izvodi neku ţenu, pomislila je. A zašto i
ne bi? Richard je zgodan muškarac i sigurno ne provodi
večeri sjedeći u stanu ili u obiteljskom okruţenju kod
Billa Molly. Ugodno se iznenadio čuvši da je večerala u
restoranu m Palisadesu. Onda je nešto zaokupilo
njegove misli i postao jc nekako rastresen. Ţelio je
nešto pitati, ali nekoliko je puta odustao u posljednji
tren. Otpratio ju je kući, iako se ona tome zdušno
protivila, ušao je s njom u kuću, provjerivši jesu li vrata
i prozori dobro zatvoreni.
- Nije mi drago da si sama u ovoj ogromnoj kući –
rekao je. - Ne znam zašto me obuzima taj nelagodan
osjećaj. Slegnula je ramenima. - Edna je ţivjela u
stambenoj zgradi, u stanu tankih zidova. Nitko nije znao
da je povrijeĎena i da treba pomoć.
- Ni ona sama - kratko je rekao Richard. - Smrt jc
nastupila trenutačno. Katie, taj doktor Highley. Znaš li
ga?
- Popodne sam s njim razgovarala o Vangeinoj smrti -
rekla je - izbjegavajući odgovor.
Richard je osjetio olakšanje. -Naravno. No, dobro.
Vidimo se sutra. Pretpostavljam da će Scott sazvati
sastanak zbog Edne Burns.
- Sigurno.
Richard ju je zabrinuto pogledao. - Zaključaj vrata -
rekao je i otišao, ovog puta je ne poljubivši u obraz.
Katie je stavila čašu, iz koje je pila sok, u stroj za pranje
posuda. Brzo je obukla kaput, uzela torbicu i otišla do
auta. Charley i Philip jutros su započeli pretraţivati
kuću Lewisovih. Scott je svjesno pleo mreţu oko Chrisa
Lewisa mreţu temeljenu na činjenicama, ali čvrstim.
Kada bi bar mogla dokazati da postoji i drugi put koji
treba istraţiti, prije negc optuţe Chrisa Lewisa. Kada
neku osobu optuţe za ubojstvo, p~ se na sudu dokaţe
da je nevina, ona će doţivotno nositi tu ljagL krivnje.
Ljudi će govoriti: 'Oh, to je kapetan Lewis. Bio je
upleten u ubojstvo svoje ţene. Neki ga je lukavi
odvjetnik uspic izvući, ali ipak ima putra na glavi.
Stigla je u ured nešto prije 7 i 30. Nije se nimalo iznena-
dila, ugledavši Maureen Crowley, koja je već sjedila za
svojim radnim stolom. Mauren je bila najsavjesnija
tajnica koju su imali. Osim toga, bila je nadarena
prirodnorii inteligencijom i mogla je riješiti sve
dobivene zadatke bez mnogo pitanja. Katie je stala
pokraj njezinog stola. - Maureen, imam jedan posao za
tebe. Moţeš li doći u moj ured kada budeš imala malo
vremena?
Djevojka je odmah ustala. Imala je skladno mlado tijelo
i vitki struk. Nosila je zeleni pulover, koji je isticao istu
takvu boju njezinih očiju. - A da to obavimo sada,
Katie? Ţeliš li kavu?
- Izvrsno - odgovorila je Katie i dodala: - Ali bez šunke
i raţenog kruha.
Maureen je pocrvenjela. - Ţao mi je zbog onoga što sam
jučer izlanula. Znam da ne jede3 jednoličnu hranu.
-Nisam baš sigurna u to. Katie je ušla u svoj ured,
objesila kaput i udobno se smjestvši, izvadila notes s
pribilješkama, koje je jučer načinila u bolnici Westlake.
Maureen je donijela kavu. Pribliţila je stolicu i sjela,
drţeći u krilu stenografski blok i šutke čekala da Katie
prva progovori.
-Postoji jedan problem-polako je rekla Katie. -Mislimo
da Vangie Lewis nije izvršila samoubojstvo. Jučer sam
u bolnici Westlake razgovarala s njezinim liječnicima,
doktorom Highleyjem i Fukhitom.
Katie je začula duboki uzdah i brzo je podigla pogled.
Djevojčino lice postalo je blijedo kao kreć. Gledajući je,
Katie je primijetila kako su se na djevojčinim obrazima
pojavile tamne mrlje.
- Maureen, što je?
- Ništa. Ništa. Oprosti.
- Jesam li rekla nešto čime sam te prepala? - Nisi.
Stvarno.
- Dobro. Iako je nije uspjela razuvjeriti, Katie je prešla
preko toga i vratila se pribilješkama. - Znauno da je
doktor Fukhito, psihijatar u Westlake,u, bio posljednja
osoba koja je vidjela Vangie Lewis ţivu. Ţelim o njemu
saznati što je više moguće i to što prije. Provjeri što o
njemu znaju u Medic Societyju okruga Valley i u
American Medical Association. Čula sam da volontira
u bolnici Iralley Pines. Moţda tamo nešto saznaš.
Naglasi kako znaš da su podaci povjerljivi, ali pokušaj
saznati odakle je on, gdje je studirao medicinu, s kojim
je bolnicama suraĎivao, njegovo podrijetlo: jednom
riječju, sve čega se moţeš dočepati.
- A što je s bolnicom Westlake? Ne ţeliš da tamo ma
pronjuškam, zar ne?
-Ne, Boţe sačuvaj. Ne bih ţeljela da nekome tamo
padne na pamet kako provjeravamo doktora Fukhita.
Katie se učinilo da je Maureen osjetila olakšanje. -
Odmah ću se pozabaviti time, Katie.
-Nije pošteno da sam te opteretila dodatnim poslom, kad
sam te već molila da danas doĎeš tako rano da završiš
drugi. A obje znamo da naše dobro staro tuţilaštvo
nerado plaća prekovremeni rad.
Maureen je slegnula ramenima. - Nije vaţno. Što vi
radim, to mi se taj posao sve više sviĎa. Tko zna?
Moţda jednog dana poţelim postati odvjetnica, iako to
znači da bih morala ići 4 godine na koledţ i 3 na pravni
fakultet.
- Bila bi izvrsna odvjetnica - rekla je Katie, a to je
mislila. - Čudi me da nisi išla na koledţ.
- Kada sam maturirala, bila sam toliko luda da sam se
isto ljeto zaručila. Roditelji su me nagovorili da prije
udaje upišem tečaj za tajnice, kako bih stekla neku
kvalifikacij Itekako su imali pravo. Zaručnik me
ostavio, jer nije ţelio čekati tako dugo.
- Zašto se nisi upisala na koledţ prošlog rujna, umjesto
što si počela ovdje raditi? - zapitala je Katie.
Djevojčino se lice smrknulo. Kako je nesretna,
pomislila je Katie. Sigurno je teško podnijela raskid
zaruka.
Gledajući u pod, Maureen je rekla: - Osjećala sam strah
i nisam ţeljela ponovno postati učenica. Donijela sam
dobru odluku.
Kada je izašla iz sobe, zazvonio je telefon. Katie je
podigla slušalicu i začula Richardov glas. - Katie,
upravo sam razgovarao s Daveom Broadom, voditeljem
istraţivačkog laboratorija na Odjelu za prenatalnu
medicinu bolnice Mt. Sinai, rekao je oprezno. - Poslao
sam mu fetus koji je nosila Vangie Lewis, jer sam imao
neki predosjećaj. Katie, moj me nos nije prevario.
Vangie nije nosila Chrisovo dijete. Dijete koje sam
izvadio iz njezine maternice ima izrazito istočnjačke
osobine.
30
Doktor Highley zapanjeno je buljio u Katie, koja je u
ruci drţala cipelu i podigla je, kako bi je on bolje vidio.
Ruga li mu se? Ne. Vjerovala je u ono što je govorila,
misleći kako je za Ednu cipela predstavljala neku dragu
uspomenu uz koju je osjećajno vezana.
Mora se nekako dočepati te cipele. Moţda je još nije
spomenula pred sudskim vještakom i detektivima. A što
ako je odluči pokazati? Gertrude Fitzgerald bi je mogla
prepoznati. Često je bila na recepciji kada je došla
Vangie Lewis. Čuo je kako se Edna u njezinoj
nazočnosti šali na račun Vangiene cipele, nazivajući je
staklenom cipelicom.
Katie je vratila cipelu u ladicu, zatvorila je i izašla iz
sobe, ispod ruke noseći kutiju za nakit. Slijedio ju je,
očajnički ţeleći ćuti što će reći. Ona je kutiju dala
detektivu i rekla. - U njoj su igla i prsten, Charley.
Mislim da time pada u vodu bilo kak pretpostavka o
provali. Nisam pregledala ni komodu ni orma
- Nije bitno. Ako Richard sumnja na ubojstvo, do
pojedinosti ćemo pretraţiti stan.
Netko je snaţno zakucao na vrata i Katie ih je otvoril
pustivši u stan dva muškarca s nosilima.
Edgar Highley je otišao do Gertrude. Popila je čašu
vode koju joj je donijela Katie. -Donijet ću vam još
jednu čašu vode gospoĎo Fitzgerald - rekao je tiho.
Osvrnuo se i vidio da su svi okrenuti leĎima, jer su
gledali kako bolničari diţu tijelo. Sada mu se ukazala
prilika. Mora se odvaţiti i doći do te cipele. Ako je
Katie nije odmah pokazala drugima, malo je vjerojatno
da će to učiniti sada.
U nekoliko koraka našao se u kupaonici, otvorio je
slavinu i hodnikom se odšuljao u spavaću sobu. Ladicu
je otvor maramicom, jer nije ţelio ostaviti otiske. U
trenutku kada je posegnuo za cipelom, začuo je nečije
korake. Brzo je zatvor ladicu, maramicu gurnuo u dţep i
poletio prema vratima, na kojima je stao kao ukopan baš
kada su koraci utihnuli.
Trudeći se da izgleda smireno, okrenuo se i ugledao
Richarda Carrolla, sudskog vještaka, kako stoji u
hodniku na mjestu izmeĎu kupaonice i spavaće sobe i
upitno ga gleda. Doktore, postavio bih vam nekoliko
pitanja o Edni Burns rekao je hladnim glasom.
- Pa, naravno. Izvolite. A onda je dodao, nadajući se da
zvuči prirodno: - Stajao sam ovdje, razmišljajući o
gospoĎi Burns. Kako ţalosno da je tako potratila svoj
ţivot.
- Potratila? - oštrim tonom je rekao Richard.
- Da. Imala je savršen matematički mozak. U ovo
suvremeno doba kompjutora Edna je mogla iskoristiti
svoju nadarenost i postati netko i nešto. Umjesto toga,
Edna se pretvorila u debelu, tračavu alkoholičarku. Ţao
mi je, ako vam moje riječi zvuče grubo. Edna mi je bila
draga i, iskreno govoreći, jako će mi nedostajati.
Oprostite. Ostavio sam otvorenu slavinu u kupaonici.
Ţelim gospoĎi Fitzgerald dati čašu hladne vode.
Jadnica, tako je potresena. ,
Doktor Carroll je stao ustranu i propustio ga da proĎe.
Je li ga osudivanjem Edne uspio iznenaditi i spriječiti ga
da se zapita što je radio u Edninoj spavaćoj sobi?
Isprao je čašu, natočio vodu i odnio je Gertrudi.
Bolničari su iznijeli truplo i odmah je primijetio da u
sobi nije bilo Katie DeMaio.
- Je li gospoda DeMaio otišla? - zapitao je detektiva. -
Nije. Razgovara s nadstojnikovom ţenom. Odmah će se
vratiti.
Nije ţelio otići sve dok se ne uvjeri kako Katie pred
Gertrudeom nije spominjala cipelu. Kada se vratila
poslije nekoliko minuta, na cipelu se nije osvrnula ni
jednom riječju.
Stan su napustili zajedno. Mjesna će ga policija drţati
pod nadzorom, sve dok ne završi sluţbena istraga.
Namjerno je otpratio Katie do njezinog auta, ali onda se
iznenada pokraj njih stvorio sudski vj eštak. - Hajdemo
na kavu, Katie-rekao je. Znaš gdje je onaj mali restoran
Golden Valley, zar ne?
Sudski je vještak čekao sve dok nije ušla u auto i
krenula, da bi rekao: - Laku noć, doktore Highley, i
zatim naglo otišao. Dok je vozio kući, Edgar Highley je
zaključio da izmeĎu
Katie DeMaio i Richarda Carrolla postoji neka prisna
veza. Kada Katie iskrvari, Richard Carroll će biti
stručno i osobno zaokupljen uzrokom njezine smrti.
Morat će cijelu stvar izvesti jako oprezno.
Primijetio je da Carroll prema njemu osjeća odredenu
odbojnost, iako za to nije imao nikakvog razloga. Je li
morao pogledati Ednino tijelo? Ali čemu? Nije ju trebao
tako jako gurnuti. Je li trebao namjestiti pljačku? Pa to
je, uostalom, bila njegova prvobitna namjera. Da je
zamisao proveo u djelo, sinc bi našao cipelu.
Kad Edna nije mogla drţati jezik za zubima. Rekla je
Gertrudi da je bio u njezinom stanu. Moţda je čak cijelu
priču iskitila, izmislivši da je dolazio češće, jer je nešto
osjećao prema njoj. Gertrude je pred Katie izjavila da je
znao gdje Edna drţi nakit. Ako zaključe da je Edna
ubijena, hoće li ubojstvo dovesti u vezu s njezinim
poslom u bolnici? Što je još Edna brblja pred drugim
ljudima?
To ga je pitanje proganjalo cijelim putem do kuće. Katie
je bila ključ. Katie DeMaio. Kada se nje riješi, više neće
postojati nikakav dokaz koji bi ga povezivao sa smrti
Vangie Lewis - ili Edninom. Medicinska dokumentacija
u bolnici bila je u savršenom redu. Sadašnje pacijentice
mogu podnijeti i najiscrpnije ispitivanje.
Skrenuo je na prilazni put koji je vodio do njegove kuć
odvezao auto u garaţu i ušao u kuću. Janjeći kotleti,
koje je ostav na tanjuru, postali su hladni i na njima se
stvorio masni sloj, šparoge su uvenule, kao i listovi
zelene salate. Hranu će zagrija u mikrovalnoj pećnici i
načiniti svjeţu salatu. Za samo nekoliko minuta stol će
ponovno izgledati kao prije telefonskog poziva.
Dok je pripremao hranu, osjetio je kako se smiruje. Još
malo i bit će potpuno siguran. A onda će konačno svoju
gen jalnost moći podijeliti sa svijetom. Već je do sada u
svoji istraţivanjima postigao uspjeh i to je mogao
dokazati. Jednog će dana moći obznaniti postignute
uspjehe. Ali ne još sada. Ali ne ţeli biti poput onog
hvalisavca koji je tvrdio da je uspio proizvesti klona, ali
je odbio dati bilo kakav dokaz. MeĎutim on je imao
opširnu znanstvenu dokumentaciju, slike, rengenske
snimke, zapise o problemima s kojima se svakodnevno
susretao tijekom istraţivanja i načinima na koji ih je
rješavao. Čuvao je u svom tajnom sefu.
Kada doĎe pravi trenutak, spalit će svu dokumentaciju
neuspjelim slučajevima i traţit će priznanje koje je
zasluţio. A do tada sigurno će još mnogo puta doţivjeti
uspjeh.
Ništa mu ne smije stajati na putu. Vangie je zamalo
ugrozila sav njegov rad. Što bi se dogodilo da nije
naletio na nju, baš kad je izlazila iz ordinacije doktora
Fukhita? Što bi se dogodilo da mu nije otkrila kako ide
doktoru Emmetu Salemu?
Slučajnost. Sreća. Nazovite to kako hoćete.
Slučajnošću se isto tako moţe nazvati činjenica da je
Katie DeMaio došla na prozor baš kada je stavljao
Vangieno tijelo u prtljaţnik. A igrom slučaja da je Katie
došla k njemu na prvi pregled.
Ponovno je sjeo za stol. S beskrajnim je zadovoljstvom
zaključio da večera izgleda primamljivo i slasno, baš
kao i onda kada ju je prvi put pripravio. Zelena salata
bila je svjeţa i čvrsta, kotleti mekani, a šparoge,
prelivene bešamelom, vruće. Natočio je vino u kristalnu
čašu na stalku i podigavši je prema svjetlu, divio se
njezinoj krhkosti i jedinstvenoj izradi. Kao što je i
očekivao, burgundac je imao izvrstan miris.
Jeo je polako, a kao i uvijek hrana mu je vratila dobro
raspoloţenje. Učinit će ono što mora, a nakon toga mu
više neće prijetiti nikakva opasnost.
Sutra je četvrtak. Na svim će se kioscima moći kupiti
časopis Newsmaker u kojem će izaći članak o njemu, a
koji će povećati njegov društveni i liječnički ugled.
Posebno je bila privlačna činjenica da je udovac. Znao
je što o njemu govore pacijentice. »Doktor Highley je
briljantan stručnjak. Ugledan je i slavan. Ima prekrasnu
kuću u Parkwoodu. «
Nakon Winifredine smrti, postupno je prekinuo sve
veze s njezinim prijateljima, jer su prema njemu postali
neprijateljski raspoloţeni. Onaj njezin bratić stalno se
bavio podmetanjima i klevetama. Znao je za njih pa se
upravo zbog toga već tri godine nije upuštao u vezu ni s
jednom ţenom. Samoću nije smatrao ţrtvom, jer ga je
posao potpuno zaokupljao i pruţao mu zadovoljstvo.
Bio je nagraĎen za svaki trenutak proveden na poslu. I
oni njegovi najzagriţljiviji protivnici priznali su da je
izvrsl liječnik, da je bolnica savršeno opremljena i da
Westlake program za liječenje neplodnosti primjenjuju
mnogi drugi ginekolozi.
- Moje pacijentice ne smiju pušiti niti piti tijekom
trudnoće - rekao je novinarki Newsmakera. - One se
moraju strogo pridrţavati odreĎenog načina prehrane.
Mnoge tzv. nerotkinje dobile bi djecu koju toliko ţele,
kada bi se tome posvetile istim ţarom kojim se sportaši
posvećuju treninzima. Mnoge bolesti svojstveno
današnjem vremenu ne bi se nikada pojavile da su
majke jele zdravu hranu i da nisu uzimale štetne
lijekove, kao na primjer Thalidomide, čije tragične
posljedice po zdravlje moţemo vidjeti na mnogim
nesretnim ţrtvama. Znamo narkomanke mogu roditi
djecu ovisnike; alkoholičarke raĎaju retardiranu,
zakrţljalu i psihički bolesnu djecu. A što tek s mnogim
drugim zdrastvenim problemima - bronhitiso
disleksijom, hiperaktivnošću, astmom, oštećenjima vida
i sluha? Mislim da se oni ne mogu iskorijeniti u
laboratorijima, već u maternici. Nikada ne bih liječio
pacijenticu koja ne bi htjela suradivati i prihvatiti moje
upute. Mogu vam dati imena mojih pacijentica koje su
imale nekoliko spontanih pobačaja, a danas su majke.
Mnoge bi ţene mogle iskusiti radost materinstva kada bi
bile spremne promijeniti svoje navike, a naročito
vezane za prehranu. Mnogo drugih bi moglo zanijeti i
roditi kada ne bi bile psihički slabe. One, u stvari, u
svojoj glavi imaju mentalno kontracepcijsko sredstvo,
mnogo djelotvornije svih drugih koje moţete kupiti u
Ijekarni. Sve su to razlozi zbog kojih postoji Westlake
program za liječenje neplodnosti.
Novinarka Newsmakera bila je oduševljena. Odmah
zatim postavila mu je prilično škakljivo pitanje. -
Doktore, mnogi vas osuĎuju zbog astronomskih svota
koje uzimate za liječer zar ne?
- Vi tvrdite da su astronomske. Sav taj novac, osim
gotovo zanemarive svote potrebne za moje skromne
ţivotne troškove, troši se na razvoj bolnice i prenatalna
istraţivanja
- Doktore, je li istina da se u većem broju vaših
slučajeva radi o ţenama koje su pobacile nekoliko puta
tijekom liječenja, čak i nakon strogog pridrţavanja
vaših uputa, i koje su platile 10 000 dolara, i sve
bolničke, i laboratorijske troškove.
- Bilo bi naprosto suludo tvrditi kako mogu kod svake
svoje pacijentice s komplikacijama u trudnoći, odrţati
plod do roka poroĎaja. Da, bilo je slučajeva kada su
pacijentice začele, a zatm spontano pobacile. Nakon
nekoliko neuspj elih pokušaj a, tim sam pacijenticama
predloţio da posvoje dijete i u tome im
pomogao. - Uz novčanu nadoknadu.
- Mlada damo, pretpostavljam da ste plaćeni za to da me
intervjuirate. Zašto ne iskoristite svoje vrijeme na
dobrovoljni rad?
Znao je da je ludo što je na taj način napao novinarku.
Ludo, zato što je time mogao izazvati njezino
ogorčenje, što joj je dao povod da ga ozloglasi, ali i da
počne čeprkati po njegovoj prošlosti. Rekao joj je da je
bio šef Odjela za ginekologiju i porodništvo bolnice
Christ u Devonu.
Novinarka ga je sljedećim pitanjem ţeljela uhvatiti u
zamku.
- Doktore, vi radite abortuse, zar ne? - Da, radim.
- Nije li to u suprotnosti s vašim zvanjem opstetričara?
Pokušavate spasiti jedan plod, a odstranite drugi?
- Maternicu smatram kolijevkom. Abortus prezirem.
Teško mi je kada vidim bol ţena koje izgube nadu da će
ikada zanijeti, jer su im abortus radili glupi, nespretni i
nepaţljivi liječnici, koji su svojim neznanjem ugrozili
njihov ţivot i trajno oštetili maternicu. Mislim da bi
svatko, a tu uključujem i svoje kolege, ostao zapanjen
da sazna koliko je mnogo ţena sebi uskratilo nadu da će
ikada postati majke, jer su prekinule prvu trudnoću,
ţeleći za neko vrijeme odgoditi majčinstvo. Ţelio bih
da sve ţene odrţe plod do roka poroĎaja. A onima koje
još nisu spremne na majčinstvo i koje se odluče na
pobačaj, bar mog zajamčiti da će, kada konačno ,poţele
dijete, moći ostvariti svoju ţelju.
Novinarka je shvatila smisao rečenoga i promijenila
svoj odnos prema njemu.
Završio je s večerom. LeĎima se oslonio o naslon stolca
natočio još jednu čašu vina. Osjetio je kako ga proţima
slatk ugoda. Zakoni su se mijenjali. Za nekoliko će
godina moć obznaniti svoju genijalnost, bez straha od
sudske istrage optuţbe. Vangie Lewis, Edna Burns,
Winifred, Claire... osta će samo kao nepovezani
statistički podaci. Više nikakav tra neće voditi do njega.
Dok je pio, promatrao je vino, zatim ponovno napuni
čašu i ispio je. Počeo ga je savladavati umor. Sutra
ujutro n rasporedu ima carski rez - još jedan teţak
slučaj, koji ć pridonijeti njegovom ugledu. Radilo se o
rizičnoj trudnoći, a djetetovo je srce snaţno kucalo i
trebalo ga je donijeti na svijc na siguran način. Majka je
pripadala uglednoj obitelji Payn. Djetetov otac, Delano
Aldrich bio je predsjednik fondacije Rockefeller. Ako
devonski skandal ikada ispliva na površim ova će
obitelj sigurno priskočiti u pomoć da bi ga obranila, a to
će itekako utjecati na zataškavanje tog spora.
Ostala je još samo jedna prepreka. Iz bolnice je donio
dosje Katie DeMaio. Sada će početi raditi na novom,
koji će pokazati policiji.
Rekla je da u proteklih nekoliko godina ima jaka i
produljena mjesečna krvarenja, što je zabiljeţeno u
njezinom zdravstvenom kartonu. Umjesto toga napisat
će. »Pacijentica se ţali na česta i spontana krvarenja
koja nisu u vezi s mjesečnim ciklusom.« Kao indikaciju
za kiretaţu neće navesti hipertrofičnu sluznicu,
vjerojatno nasljedno oboljenje, koje se moţe izliječiti.
Umjesto toga napisat će da je došlo do zakazivanj
krvoţilnog sustava. Umjesto smanjene količine
hemoglobina u krvotoku, navest će kronični nedostatak
hemoglobina, koji se stalno nalazi na opasnoj razini.
Otišao je u knjiţnicu. Na stolu je stajao dosje s imenom
KATHLEEN DeMAIO, koji je donio iz bolnice. Iz
ladice pisaćeg stola izvadio je novi fascikl i na njega
napisao Katieno ime. Sljedećih pola sata radio je na
njezinom novom dosjeu, povremeno provjeravajući
anamnestičke podatke u bolničkom. Konačno je završio.
Ovaj novi, preradeni dosje odnijet će u bolnicu, a u onaj
bolnički, koji će staviti u sef kada ga završi, dodao je
još neke podatke.
Pacijentica je doţivjela lakšu automobilsku nesreću u
ponedjeljak navečer, 1 S. veljače. U 2 ujutro pacijentica
je, pod djelovanjem sedativa, s prozora svoje sobe
vidjela ovog liječnika kako tijelo Vangie Lewis stav ja u
prtljaţnik auta. Pacijentica još uvijek ne shvaća da se
radi o stvarnom dogadaju, a ne o halucinaciji.
Pacijentica je još uvijek traumatizirana od posljedica
nesreće i stalno krvari. Ona će neizbjeţno postati
potpuno svjesna onoga što je vidjela i zbog toga mora
umrijeti, jer predstavlja stalnu prijetnju ovom liječniku.
Pacijentica je u ponedjeljak nave~er u bolnici primila
transfuziju. Ovaj je liječnik odredio još jednu
transfuziju pod izgovorom da je priprema za subotnju
operaciju. Ovaj joj je liječnik dao antikoagulant
kumadin. Tablete mora uzimati redovito do petka
navečer.
Odloţio je olovku, napućivši usne. Dobro je znao kako
će završiti taj izvještaj.
Pacijentica je došla u bolnicu u petak, 19. veljače, u 18
sati, ţaleći se na vrtoglavicu i opću slabost. U 21 sat
ovaj je liječnik zajedno sa sestrom Renge, došao u
vizitu i ustanovio da pacijentica obilno krvari, a tlak
naglo pada. Hitna operacija izvršena je u 21 i 45.
Pacijentica Kathleen DeMaio umrla je u 22 sata.
Na licu mu se pojavio osmijeh olakšanja, jer je znao da
će taj neugodan slučaj konačno skinuti s vrata. Svaku je
pojedinost savršeno smislio, pa čak i to da je sestru
Renge stavio u deţurstvo u petak navečer. Bila je
mlada, neiskusna i uţasno se bojala.
Nakon što je dosje stavio u privremeno skrovište u
ladicu stola, otišao je na kat u spavaću sobu i do 6
ujutro spavao snom pravednika.
Nakon tri sata carskim je rezom porodio zdravog
dječačića, nakon čega je kroz suze izgovorene riječi
zahvale primio od pacijentice gospode Delano Aldrich i
njezinog muţa.
31
Misa zadušnica za Vangie odrţala se u Minneapolis u
četvrtak ujutro u 10 sati u kapelici na groblju. Chris je
stajao uz Vangine roditelje i prepun saţaljenja slušao
njihovo prigušene jecaje, koje je doţivljavao poput
udaraca čekićem. Je li mogao postupiti drukčije? Da je
pokušao naći zajednički jezik s njom, bi li ona sada
leţala ovdje? Da je prije nekoliko godina ustrajao na
tome da odu bračnom savjetniku, bi li to pomoglo da se
njihov brak odrţi? Iznio joj je tu svoju zamisao, ali ona
je odbila. - Meni nisu potrebni nikakvi bračni savjetnici
- rekla je. - I nemoj mi stavljati pod nos da sa mnom
nešto nije u redu svaki put kada se zbog nečega
uzrujam. Mislim da je
obratno. Ti predstavljaš problem, a ne ja. Ti se nikada ni
zbog čega ne uzrujaš. Tebi nije stalo ni do koga i ni do
čega.
Oh Vangie. Vangie. Je li istina leţala, negdje u sredini?
Postalo mu je svejedno već na samom početku braka.
Njezini su se roditelji zaprepastili kada su čuli da se
njezino tijelo ne smije pokopati, nego se mora poslati na
istok. - Zašto?
- Nemam pojma. Ne bi imalo nikakvog smisla ulaziti u
neka objašnjenja, ne sada.
»Divna milosti, kako sladak je zvuk, koji spasio je mene
bijednuo. Kapelicom se razlijegao glas sopranistice.
»Jednom sam bila izgubljena, ali više nisam.u
Prije nekoliko mjeseci, prošlog ljeta, ţivot mu se činio
crnim i beznadnim. A onda je na Havajima otišao na
onu zabavu. Točno se sjećao trenutka kada ju je
ugledao. Stajala je na terasi meĎu skupinom ljudi. Nešto
je rekla, što je sve nazočne natjeralo na smijeh. I ona se
smijala, pri čemu je zabacila glavu, zaţmirila i lagano
otvorila usta. Uzeo je piće, pridruţio se skupini i te
večeri se više nije odvajao od Joan.
»...nekoć sam bila slijepa, ali sada vidimo. Sudski
vještak ne bi dopustio da preuzmu Vangeino tijelo u
utorak navečer, da je sumnjao u neku prljavu igru. Zbog
čega je iznenada promijenio mišljenje?
Počeo je razmišljati o Edninom pozivu. Što je sve rekla
drugim ljudima? Je li to bacila neko svjetlo na
Vangeinu smrt? Prije nego ode iz Minneapolisa, mora
nazvati doktora Salema. Mora saznati što je doktor znao
o Vangie, a zbog čega je sinoć bio tako osupnut. Zašto
ga je Vangie ţeljela vidjeti?
Vangie je imala nekog drugog muškarca? U to je sada
bio potpuno siguran. Moţda se Vangie ubila pred tim
muškarcem koji je njezino tijelo donio u kuću? Sam
Bog zna da je imala toliko prilika da se upusti u vezu s
nekim drugim muškarcem.
On je svaki mjesec bio odsutan od kuće bar 15 dana.
Moţda je upoznala nekoga nakon što su se preselili u
New Jersey.
- Bi li Vangie sama sebi nanijela takvu bol? - Nikada!
Svećenik je izgovarao kraj molitve. »...kada presahne
zadnja suza...o Chris je odveo Vangiene roditelje u
predvorje, gdje su im prijatelji, koji su bili na misi,
izrazili sućut. Vangieni će roditelji neko vrijeme ostati
kod roĎaka. Sloţili su se da se tijelo kremira u New
Jerseyju i da se nakon toga urna pošalje u Minneapolis i
stavi u obiteljsku grobnicu.
Chris je konačno mogao otići. Nešto poslije 11 stigao je
u sportski klub, koji se nalazio u središtu Minneapolisa,
i dizalom se odvezao na četrnaesti kat. U solariju je
naručio Bloody Mary i odmah se bacio na telefoniranje.
Kada je dobio ordinaciju doktora Salema, rekao je: -
Ovdje muţ Vangie Lewis. Moram odmah razgovarati s
doktorom Salemom.
-Ţao mi je-odgovorila je sestra. -Doktor Salem je prije
kratkog vremena optutovao u New York na konvenciju
American Medical Associationa. Neće se vratiti do
sljedećeg tjedna.
- New York. Chris je progutao obavijest. - Moţete li mi,
molim vas, reći gdje je odsjeo? Moram se naći s njim.
Malo je oklijevala, da bi zatim rekla: - Mislim da doktor
neće imati ništa protiv ako vam kaţem. Sigurna sam da i
on namjerava s vama stupiti u vezu. Zamolio me da u
telefonskom imeniku pronadem vaš broj u New
Jerseyju, a isto tako znam da je sa sobom ponio povijest
bolesti vaše ţene. Doktor odsjeda u hotelu Essex House
u juţnom Central Parku u New Yorku. Broj telefona u
njegovoj sobi je 3219.
Chris je iz lisnice izvadio mali notes. Ponavljajući
podatke koje je dobio od sestre, brzo ih je zapisao.
Na toj istoj, već napola ispunjenoj stranici stranici bila
je zapisana adresa Edne Burns, kao i upute kako da
doĎe do njezinog stana u Edgeriveru.
32
Scott je na sastanak u podne pozvao njih Ďetvoro koji su
bili nazočni na sastanku odrţanom prije dan i pol, kada
su raspravljali o smrti Vangie Lewis.
Ovaj je sastanak bio drukčiji. Čim je ušla u ured, Katie
je osjetila napeto raspoloţenje. Osim Scotta u uredu se
nalazila Maureen, oboruţana olovkom i stenografskim
blokom.
-Naručio sam sendviče - rekao je. - U 13 i 30 moram se
vratiti u sudnicu, zato trebamo brzo odlučiti o koracima
koje ćemo poduzeti u vezi s Chrisom Lewisom.
Upravo sam to i očekivala, pomislila je Katie. Scott se
usredotočio na Chrisa. Pogledala je u Maureen.
Djevojka je bila vidljivo uzrujana. Ovako se čudno
ponaša otkada sam joj jutros dala onaj zadatak,
pomislila je Katie.
Maureen je ulovila njezin pogled i blago se osmjehnula.
Katie je uzvratila osmijeh i zapitala: - Jesi li jutros imala
sreće s telefonskim pozivima?
Maureen je pogledala Scotta, ali on je pomnjivo pro-
učavao dosje, ne obraćajući pozornost na njih. - Baš i
nisam. Doktor Fukhito nije član AMA-a niti Yalley
Medical Societyja. Mnogo vremena posvećuje psihički
nesigumoj djeci na psihijatarskoj klinici Valey Pines.
Nazvala sam i University ofMassachusetts. Tamo je
studirao na medicinskom fakultetu.
- Tko ti je to rekao? - zapitala je Katie.
Maureen je oklijevala. - Sjetila sam se da sam to negdje
čula.
Katie je imala osjećaj da djevojka izbjegava odgovor.
Ţeljela je malo pročeprkati po tome, ali spriječio ju je
dolazak Richarda, Charleyja i Phila. Rekli su Maureen
što ţele za ručak i Richard je pribliţio stolac do Katie.
Ruku je stavio na naslon njezinog stolca i lagano joj
protrljao vrat. Prsti su mu bili topli, a pritisak jak. -
Isuse, kako si napeta - rekao je.
Scott je prema njima podigao pogled i, nešto progunĎa
počeo govoriti. - Dakle, već svi znate da dijete, koje je
Var Lewis nosila, ima istočnjačke osobine. Ta činjenica
otvara dvije mogućnosti. Jedna je ta da se Vangie, što se
vrijeme poroda više pribliţavalo, moţda prestrašila i
ubila. Sigurno je pomahnitala, znajući da to dijete neće
nikada moći podvaliti muţu. I druga, da je Christopher
Lewis saznao kako ţena ima ljubavnika i zbog toga je
ubio. Pretpostavimo da se u ponedjeljak navečer
neočekivano vratio kući. Počeli su se svaĎati. Zašto je
ona tako iznenada odlučila otputovati u Minneapolis? Je
li zato jer ga se bojala? Nemojte zaboraviti da on nikada
nije priznao da se Vangie spremala na put kući ni to da
je namjeravala poći prije njegovog povratka. Katie nam
je rekla kako je psihiatarj tvrdio da je iz njegove
ordinacije izjurila kao da je poludjela.
- Taj je psihijatar Japanac - rekla je Katie. - Mai upravo
prikuplja podatke o njemu.
Scott ju je pogledao. - Zar misliš da je bilo nešto izmeĎu
njega i Vangie?
- Za sada ne mogu ništa tvrditi - odgovorila je Kati. On
je istočnjak, što ne znači da Vangie nije mogla
poznavati nekog drugog istočnjaka. Ali sa sigurnošću
mogu reći da je jučer, kada sam razgovarala s njim, bio
očito uznemiren i da je paţljivo birao svaku izgovorenu
riječ. Naravno, iz njega nisam mogla izvući svu istinu.
- A to nas opet vraća na Ednu Burns - rekao je Scott. Je
li pala ili ju je netko gurnuo? Richarde, što ti misliš?
Richard je slegnuo ramenima. - Moţda je pala. Imala je
2,5 promila alkohola u krvi. Bila je pijana. A osim toga
i debela - Postoji izreka da Bog čuva djecu i pijance.
Zar nije to da djeca i pijanci mogu pasti, a da se pri
tome ne ozlijede, rekla je Katie.
Richard je odmahnuo glavom. - Moţda, ako je u pitanju
prijelom kosti, ali ne i u slučaju ako glavom lupiš u oštri
predmet.
Mislim da nikada nećemo moći dokazati da je Edna
ubijena, osim ako netko ne prizna da je to učinio.
-Ali postoji mogućnost da je ubijena?-ustrajao je Scott.
Slegnuo je ramenima. - Naravno da postoji.
- Edna je Chrisu Lewisu govorila nešto o princu na
bijelom konju - polako je rekla Katie. Na pamet joj je
pao zgodan psihijatar. Bi li netko poput Edne govorio o
njemu kao o princu na bijelom konju? Je li nazvala
Chrisa poslije Vangiene smrti s namjerom da mu kaţe
kako sumnja da su njegova ţena i psihijatar bili
ljubavnici? - Ne vjerujem u to - rekla je.
- Muškarci su je začuĎeno pogledali. - U što ne
vjeruješ? - zapitao je Scott.
- Ne vjerujem u to da je Edna bila zla. Sigurna sam u to.
Mislim da nikada ne bi nazvala Chrisa Lewisa i ugrizla
ga za srce pričom o tome kako je njegova ţena imala
ljubavnika.
- Moţda ga je saţalila i nije ţeljela da nepotrebno pati
zbog ţenine smrti - rekao je Richard.
- Ili je moţda namjeravala iz njega izvući nešto novaca,
dodao je Charley. - Moţda joj je Vangie nešto rekla u
ponedjeljak navečer. Moţda je znala da su se Vangie i
Chris svaĎali i zbog čega su se svadali. Edna je što se
tiče novaca stajala jako loše. Još uvijek je plaćala
račune za liječenje pokojnih roditelja. Moţda nije
vidjela ništa loše u tome da od Lewisa isisa neku lovu.
Zaprijetila je da će otići na policiju.
- Rekla je da mora nešto otkriti policiji - ispravila ga je
Katie. - To je izjavila nadstojnikova ţena.
- U redu - rekao je Scott. - Što je s kućom Lewisowih?
Jeste li tamo naišli na nešto?
Charley je slegnuo ramenima. - Za sada ništa vaţno. U
notesu pokraj kuhinjskog telefona zapisan je nečiji broj,
kao i pozivni 621. Znamo da to nije telefonski broj
Vangienih roditelja. Odlučili smo to odavde provjeriti.
Moţda je Vangie razgovarala s prijateljicom i otkrila joj
neke svoje namjere. još nešto - haljinu, koju je nosila taj
dan, poderala je na šiljak lopate u garaţi.
-Haljinu koju je nosila tog dana? Što ţeliš time reći?
Scot je zatraţio objašnjenje.
- Radi se o haljini u kojoj je pronaĎena. Znaš, to je dugi,
pamučni kaftan s utisnutim uzorkom. Ne bi ti mogao
promaknuti.
- Gdje se nalazi odjeća koju je nosila? - Scott je zapita
Richarda.
- Vjerojatno još uvijek u laboratoriju - odgovorio je
Richard. - Rutinski smo je pregledali.
Scott je uzeo Charleyjev notes s pribilješkama i pruţio
ga Katie. - Zašto ne bi sada nazvala ovaj broj? Ako se
radi o nekoj ţeni, ti ćeš moţda moći nešto više izvući iz
nje.
Katie je nazvala broj. Telefon je na drugom kraju
zazvonio nekoliko puta. - Ordinacija doktora Salema.
- Liječnička ordinacija - tiho je rekla nazočnima, rukom
prekrivši mikrofon na slušalici. A zatim se obratila
osobi b koja se javila: - Moţda biste mi mogli pomoći.
Ja sam Kathlef DeMaio, pomoćnica okruţnog tuţioca iz
New Jerseyja. Provodimo uobičajenu istragu o smrti
Vangie Lewis. U njezinom sn notesu našli doktorov
telefonski broj.
- Oh, kakva slučajnost. Malo prije sam razgovarala
kapetanom Lewisom. I on pokušava stupiti u vezu s
doktorom. Objasnila sam mu da je doktor Salem na putu
za New Yor gdje će sudjelovati na konvenciji AMA-a.
Moţete ga posli nazvati u hotel Essex House u juţnom
Central Parku.
- Dobro. To ćemo svakako učiniti. Nadajući se da mogla
još nešto izvući, Katie je dodala: - Znate li nešto
telefonskom pozivu Vangie Lewis? Je li razgovarala s
doktorom?
- Ne, nije. Razgovarala je sa mnom. Nazvala je u
ponedjeljak i razočarala se kada je čula da se doktor
neće vratiti u ordinaciju do srijede. Naručila sam je na
pregled za srijedu, jer je doktor odmah zatim morao
ponovno na put. Ustrajala je na tome da ga mora vidjeti
pod svaku cijenu.
- Još samo jedno pitanje - rekla je Katie. - Kojom se
granom medicine bavi doktor Salem?
- Oh, on je ugledni ginekolog i opstetričar - rekla je
ponosno.
- Shvaćam. Hvala vam. Mnogo ste nam pomogli. Katie
je spustila slušalicu i izvijestila ostale o onome što je
saznala. - Chris Lewis je znao za dogovoreni pregled -
rekao je
Scott. - A sada ţeli razgovarati s doktorom. Jedva
čekam da ga se večeras dočepamo. Moramo mu
postaviti mnoga pitanja. Začulo se kucanje na vratima i
Maureen je ušla ne čekajući odgovor. Donijela je kavu i
sendviče na plastičnom posluţavniku. - Katie - rekla je -
upravo sam primila poziv iz Bostona o doktoru Fukhitu.
Ţelite li ga preuzeti?
Katie je kimnula glavom. Richard je podigao slušalicu i
dodao je Katie. Dok je čekala da Maureen prespoji
poziv, postala je svjesna podmukle glavobolje. U
nesreći je glavom udarila u volan, ali ne tako jako da bi
dobila potres mozga. Shvatila je da je glava boli već
nekoliko dana. Mozak mi ne radi punom parom,
pomislila je. Imam toliko toga na pameti. Čega se to
pokušavala sjetiti? Nečega što je se jako dojmilo.
Predstavila se i odmah su je spojili s voditeljem
kadrovske sluţbe Medicinskog fakulteta
Massachusettskog sveučilišta. Po muškarčevom glasu
osjećalo se da je na oprezu. - Da, doktor Fukhito je
diplomirao na UMass-u i bio je jedan od najboljih
studenata. Staţirao je u bolnici Massachusetts General,
gdje je poslije radio kao specijalizant, a imao je i
privatnu praksu. Otišao je iz bolnice prije sedam godina.
- Zašto je otišao? - zapitala je Katie. Morate shvatiti je
ovo policijska istraga. Sve ono što kaţete, drţat ćemo u
strogoj tajnosti. Ali moramo znati postoje li neke vaţne
okolnosti u prošlosti doktora Fukhita s kojima biste nas
trebali upoznati.
Nakon kraće šutnje, muškarac je odgovorio: - Doktor je
prije sedam godina morao dati otkaz, a njegova je radna
dozvola ukinuta na godinu dana. Protiv njega je
podignuta optuţnica i proglašen je krivim zbog
neetičkog ponašanja, nakon što se bezuspješno branio,
tvrdeći da se radi o nesavjesnom liječenju.
- Zbog čega je podignuta optuţnica? - zapitala je Kat -
Tuţila ga je bivša pacijentica. Nagovorio ju je da s njim
stupi u intimne odnose u vrijeme dok je k njemu
dolazila na psihoterapiju. Tada je bila u teškoj
emocionalnoj krizi, koji izazvao razvod od muţa. Ostala
je trudna i rodila dijete doktora Fukhita.
33
Molly se uţurbano kretala kuhinjom, uţivajući u
činjenici da su sva djeca mogla ponovno ići u školu.
Čak s dvanaestogodišnja Jannifer jutros osjećala tako
dobro da je i ona otišla na nastavu. U stvari, preklinjala
je Molly da je pusti u školu. - Ista si kao i Katie, kada
zapneš za nešto - ukorila je Molly. -No, dobro, ali ne
moţeš pješačiti. Previše je hladno. Odvest ću te.
Bill je trebao ići u New York tek poslije podne i
namjeravao je otići na jedan od seminara koji se
odrţavao u sklopu konvencije AMA-a. Sada je s Molly
uţivao u jednoj od rijetkih prilika kad su mogli u miru
razgovarati. Bill je sjedio za stolom pijuckajući kavu,
dok je Molly sjeckala povrće. -Uvjerena si da će Katie,
Richard i Berkeleyjevi uţivati u zajedničkom društvu -
rekla je Molly. - Jim Berkeley je tako pametan i
duhovit. Zašto su mnogi Ijudi koji se bave reklamnim
poslom tako zabavni i zanimljivi?
-Zato jer je njihovo oruĎe za rad riječ-rekao je Bill. -No,
sreo sam neke s kojima više ne bih ţelio provesti ni
jednu minutu.
- Oh, naravno - sloţila se Molly, a u mislima je već bila
miljama daleko. - Samo se nadam da Liz neće cijelu
večer nadugačko i nasiroko pričati o djetetu... Ali
moram priznati da se u posljednje vrijeme malo
primirila. Kada sam je nazvala s namjerom da nju i Jima
pozovem na večeru, raspričala se o Maryanninoj
posljednjoj nepodopštini... radi se o tome da je mala
prosula cijelu zobenu kašu, dok ju je hranila. I zamisli,
cijela je priča trajala samo 20 minuta. Ne misliš li da
ona ipak malo pretjeruje?
- Ne, jer se radi o djetetu na koje je čekala 15 godina -
napomenuo je Bill. - Sjećam se kako si, kada god bi
Jennifer trepnula, odmah to zapisala u njezin spomenar.
Molly je počela rezati celer. - Sjećaš li se spomenara
koji mi je poklonila tvoja teta za blizance. Čini mi se da
do danas nisam s njega skinula omot... No, mislim da će
nam biti zabavno. Ako Liz i razveţe o svom djetetu,
moţda nešto od toga dopre do Katiene i Richardove
svijesti i padne na plodno tlo,
Bill je nabrao obrve. - Molly, tvoja me pretjerana briga
zadivljuje. Na kraju ćeš prevršiti svaku mjeru i njih će
se dvoje početi izbjegavati.
- Glupost. Zar ne vidiš kako se gledaju? Sigurna sam da
tu tinja iskra, pa čak i više od toga. Boţe, pa Richard me
sinoć nazvao i pitao što se dogaĎa s Katie. Trebao si
čuti njegov zabrinuti glas. Kaţem ti, lud je za njom, ali
dovoljno pametan da to ne pokazuje, jer zna da bi je
time mogao zastrašiti i odvratiti od sebe.
- Jesi li mu rekla za operaciju?
- Nisam. Katie me je prekorila kada sam je jučer ujutro
pitala je li mu rekla. Stvarno mi nije jasno zašto ljudi da
dopuštaju da sve ostane visjeti u zraku... Slušaj, zašto
on; moţe jednostavno reći Richardu: »Imam jedan
zdravstveni problem koji je stvarno prava gnjavaţa. I
majka je imala problem pa je svake druge godine
morala ići na kiretaţu izgleda da sam to naslijedila od
nje?« Pušta jadnika da se 1 na laganoj vatri, i misli da se
radi o nečem ozbiljnom. Mi; da to nije nimalo pošteno
prema njemu.
Bill se digao, otišao do sudopera, isprao šalicu i tanju
stavio ih u stroj za pranje suĎa. -Mislim da nikada nisi
shvatio kako Katie još uvijek očajnički pati zbog toga
što je izgubila dva muškarca, koje je voljela i na koje je
računala... osmogodišnjakinja vašeg oca i Johna kada je
imala 24 godine. Ona me podsjeća na onu posljednju
scenu iz filma Prohujalo s vihorom kada Rett kaţe
Scarlett: »Dao sam ti svoje srce i ga slomila. Dao sam
ga Bonnie i ona ga je slomila. Ne mogu podnijeti treći
put.« Iskreno govoreći, mislim da ona sama n donijeti
odluku. Strepiš nad njom kao kvočka nad pilić: čime joj
samo odmaţeš. Vjeruj mi, ništa me ne bi tako usrećilo
kao njihova veza. Richard Carroll je kao stvoren za nju.
-A osim toga, on s tobom igra golf-pecnula ga je M~
Bill je kimnuo glavom. - Pa i to. Uzeo je jedan ce počeo
ga grickati. - Slušaj me dobro, Molly. Ako Katie ne
Richardu reći za operaciju, drţat ćeš jezik za zubima. Ja
Znaš da to ne bi bilo pošteno prema njoj. Ako on bude i
otvoreno pokazivao zabrinutost, to bi trebalo Katie na
način otvoriti oči. Ti si ih upoznala, ali sada...
- Hajde, nestani već jednom - uzdahnula je Molly. -
Odmah. Ali sutra navečer kada Katie ode u bolnicu
dvoje idemo u Met. Prije nekoliko mjeseci kupio sam
karte za Otela i ne namjeravam ga propustiti. Bit ćeš s
njom kada subotu ujutro izaĎe iz sobe za postoperativne
pacijente.
Neće se ništa dogoditi, ako u petak i poţeli da je netko s
njom. Moţda će tako konačno imati vremena da malo
razmisli o svemu.
- Hoćeš reći da sama ide u bolnicu? - zapanjeno je pitala
Molly. - Da, sama - odlučno je rekao Bill. - Ona je
velika djevojčica.
Iznenada je zazvonio telefon. - Moli Boga da ne javljaju
iz škole kako je netko od djece opet bolestan -
promrmljala je Molly. Izgovorila je »halo« s krajnjim
oprezom u glasu, koji je odmah zatim prešao u
zabrinutost. - Bok, Liz. Samo nemoj reći da otkazuješ
večerašnji dolazak.
Neko je vrijeme slušala bez riječi. -Oh, zaboga, pa
dovedi i nju. Imaš sklopivu nosilicu... Naravno, malu
ćemo smjestiti u našu sobu i bit će sve u redu... Naravno
da nemam ništa protiv. Ako se probudi, bit će s nama u
sobi, pa neka se i ona malo zabavlja. Ovdje će ponovno
biti kao nekada u dobra stara vremena... Odlično.
Vidimo se u 19 sati. Bok!
Spustila je slušalicu. - Lizina stalna dadilja večeras ne
moţe doći čuvati malu, a Liz se boji uzeti neku
nepoznatu osobu. Zato će je povesti sa sobom.
- U redu. Bill je pogledao na kuhinjski sat. - Krajnje je
vrijeme da se pokupim. Poljubio je Molly u obraz. -
Hoćeš li se konačno prestati brinuti o svojoj sestrici?
Molly se ugrizla za usnicu. - Znaš da ne mogu. Stalno
imam neki čudan osjećaj da bi joj se moglo nešto
dogoditi.
34
Kada se vratio u svoj ured, Richard je stao kraj prozora i
zagledao se van. Iz njegove se sobe pruţao nešto
ugodniji pogled nego iz Scottove. Osim sjeveroistočnog
dijela zatvorske zgrade, vidio je u daljini i djelić maloga
parka, koji se nalazio
ispred zgrade suda. Samo napola svjestan onoga što
vidi, Richard je netremice gledao kako se pahuljice
snijega hvataj zamrznutoj travi.
Isuse, kakvo vrijeme, pomislio je. Podigao je po; prema
nebu, prekrivenom tmastim oblacima. Tijelo Val Lewis
bit će prebačeno iz Minneapolisa u Newark letom u 30.
Pokupit će ga u 19 sati i dovesti u mrtvačnicu. Sutra uj
ponovno će ga pregledati. Nije očekivao da će pronaći n
novo. Na tijelu nije bilo nikakvih masnica i u to je bio
sto p siguran. Nešto nije bilo u redu s njezinom lijevom
nogom i stopalom, što je primijetio i odbacio kao
nevaţno.
Potisnuo je tu misao. Bilo je potpuno beskorisno naga i
sve dok ponovno ne pregleda tijelo. Vangie je očito bila
izrazito osjetljiva osoba. Moţda ju je Fukhito naveo na
samoubojstvo , Ako je nosila njegovo dijete, sigurno se
uplašio. S njegovom liječničkom karijerom bilo bi
gotovo da se saznalo kako se ponovno upustio u vezu s
pacijenticom.
s Chris Lewis ima ljubavnicu - dovoljno jak motiv da se
ţeli riješiti ţene. Recimo da je saznala za ljubavnicu?
Čak Vangeini roditelji znali da se namjeravala vratiti
kući u Mineapolis. Je li moguće da je Vangie
namjeravala roditi uz pomoć opstetričara iz Minnesote,
koji bi cijelu stvar zadrţao u tajnosti? Moţda bi rekla da
je dijete umrlo u poroĎaju. U slučaju da je ţeljela
sačuvati svoj brak, moţda bi bila prisiljena na taj korak.
Ili je moţda shvatila kako joj je brak vaţan, pa se ţeljela
riješiti tog očitog dokaza svoje nevjere, koji bi ugrozio
sve mogućnost.
Ništa mu se od svega toga nije činilo mogućim.
Uzdahnuvši, Richard je uključio interfon i zamolio M
da doĎe u njegov ured. Bila je na ručku, kada se vrati
Scottovog ureda i nije pokupio dospjele ponude.
Dojurila je sa sveţnjem ceduljica u ruci. -Ni jedna po:
nije vaţna-obavijestila ga je. -Ah, da, sada sam se
sjetila.
Kad si otišao u Myersonov ured, nazvao je neki doktor
Salem, koji nije znao tvoje ime. Traţio je sudskog
vještaka. Pitao je je li izvršena obdukcija Vangie Lewis.
Rekla sam mu da si osobno obavio obdukciju. Ţurio se
na avion. Rekao je da ga nazoveš u newyorški hotel
Essex House oko 17 sati. Činilo mi se po tome kako je
govorio da mu je jako stalo do toga da razgovara s
tobom.
Richard je napućio usne i zazviţdao. - I ja ţelim s njim
razgovarati - rekao je.
- Oh, skoro sam zaboravila. Dobila sam statističke
podatke o pacijenticama doktora Highleyja - dodala je
Marge. - U osam godina koliko se primjenjuje Westlake
program za liječenje neplodnosti, 16 je pacijentica
umrlo ili tijekom poroĎaja ili zbog komplikacija nastalih
u trudnoći.
- Šesnaest?
- Šesnaest - ponovila je Marge, naglasivši riječ. -
MeĎutim, usprkos tome posao cvjeta. Doktora
Highleyja smatraju izvrsnim liječnikom. Neka djeca,
koja su uz njegovu pomoć ugledala svijet, smatrana su
gotovo čudom, a sve one ţene koje su umrle, drugi su
liječnici upozorili da je opasnost kojoj se izlaţu velika.
-Ţelim proučiti sve smrtne slučajeve-rekao je Richard. -
Ako od Scotta zatraţimo sudski nalog za pregled
medicinske dokumentacije, time ćemo im dati znak za
uzbunu, a to još nikako ne ţelim. Imaš li još nešto
vaţno?
- Moţda. U proteklih je osam godina dvoje ljudi tuţilo
doktora Highleyja zbog nesavjesnog liječenja. Obje su
tuţbe odbačene. Bratić njegove ţene tvrdio je kako ne
vjeruje da je ona umrla od srčanog udara. Tuţiteljevi su
ljudi razgovarali s njezinim osobnim liječnikom koji je
rekao da je bratić lud. Prije nego se Winifred Westlake
udala za doktora Highleyja, bratić je bio njezin jedini
nasljednik, pa je vjerojatno zbog toga ţelio uzvitlati
prašinu.
Tko je bio osobni liječnik Winifred Westlake? - Doktor
Alan Levine.
- On je vrhunski internist - rekao je Richard. - Porazgo-
varat ću s njim.
- A što je s onim ljudima koji su podnijeli tuţbu zbog
nesavjesnog liječenja? Ţeliš li saznati njihova imena?
- Da.
- To sam i mislila. Ovdje su.
Marge mu je dala papir na koji je zapisala njihova
imena. Anthony Caldwell, Old Country Lane, Peapach,
N.J., i Anna Horan, 415 Walnut Street, Ridgefield Park,
N.J.
- Izvrsno obavljen posao, Marge - rekao je. Kimnula je
glavom. - Znam, rekla je zadovoljno.
- Scott je sada već u sudnici. Hoćeš li mu, molim te,
ostaviti poruku da me nazove kada se vrati u ured? Oh,
da, nazovi laboratorij i reci im da mi dostave odjeću
Vangie Lewis, jer mi treba sutra ujutro zbog daljnje
istrage. Svi testovi na odjeći moraju biti gotovi danas
poslijepodne.
Nakon što je Marge otišla, Richard se bacio na spise
koji su ga čekali na stolu.
Scott se javio tek poslije 16 sati. Richard mu je odmah
rekao da namjerava razgovarati s Ijudima koji su tuţili
doktora Highleyja, čime Scott očito nije bio oduševljen
- Slušaj, danas ne postoji liječnik, bez obzira na to tko je
on, koji nije tuţen zbog nesavjesnog liječenja. Da je
nobelovac doktor Scliweitzer ţiv, vjeruj mi, danas bi se
i on branio protiv takvih optuţbi u nekoj zabiti u Africi.
Ako ţeliš, razgovaraj s njima. Izdat ćemo sudski nalog
za pregled medicinske dokumentacije, onda kada za to
budeš spreman. Mene zabrinjava veliki postotak
smrtnosti trudnica, ali čak i za to moţe postojati
objašnjenje. Pa on se i bavi rizičnim trudnoćama.
Scottov se glas promijenio i postao dublji. -Mene
zanima ono što nam ţeli reći doktor Salem. Razgovaraj
s njim, javi mi ono što saznaš i onda ću odlučiti što
ćemo dalje. Govoreći u povjerenju, mislim da ćemo
uspjeti oko kapetana Lewisa splesti tako čvrstu mreţu,
temeljenu na činjenicama, da bismo ga mogli prisiliti da
prizna istinu. Znamo da ne moţe objasniti svoje
kretanje u ponedjeljak navečer, kada je umrla njegova
ţena. A znamo i to da ga je u utorak navečer nazvala
Edna Burns i da je direktor pogrebnog poduzeća od
njega otišao tu istu večer u 21 sat. Nakon toga je ostao
sam i mogao je lako otići van. Recimo da je tada otišao
Edni Burns? On je vrlo spretan. Charley kaţe da Lewis
u garaţi ima raznoga alata. Edna je već bila jako pod
gasom kada ga je nazvala. To nam je rekla njezina
susjeda. Moţda se odvezao do njezinog stana, nečim
otvorio vrata, ušao u stan i gurnuo sirotu ţenu, a da ona
toga uopće nije bila svjesna? Iskreno govoreći, mislim
da se cijela stvar tako odvij ala. No, on će nam večeras
ispričati svoju priču.
- Moţda si u pravu - rekao je Richard. - Ja ću ipak
razgovarati s tim ljudima.
Doktora Alana Levinea ulovio je u njegovoj ordinaciji,
baš kada se ovaj spremao kući. - Pozivam te na piće -
predloţio je Richard. - Trebam te na petnaestak minuta.
Dogovorili su se da se naĎu u Parkwood Country
Clubu, jer nije bio predaleko, a vikendom je u njemu
vladalo ugodno raspoloţenje za razgovor, jer nije bilo
mnogo gostiju, pa se nisu morali brinuti hoće li ih netko
čuti ili da će ih znanci stalno
prekidati pozdravljajući ih.
Alan Levine imao je 52 godine i bio slika i prilika
Jamesa Stewarta, zbog čega je prirastao srcu starijim
pacijenticama. Richard i doktor Levine uvijek su se
srdačno odnosili jedan prema drugome i visoko se
cijenili kao kolege. Kada bi se slučajno sreli otišli bi na
piće, a na golf igralištima mahnuli bi jedan drugome u
znak pozdrava.
Richard je odmah prešao na stvar. - Iz odreĎenih
razloga zanima nas bolnica Westlake. Winifred
Westlake bila je tvoja pacijentica. Njezin bratić je
nakon njezine smrti tvrdio da nije umrla od srčanog
udara. Što mi moţeš reći o tome?
Alan Levine je pogledao Richarda u oči, otpio gutljaj
martinija, zagledao se kroz stakleni zid na igraliste golfa
prekriveno snijegom i napućivši usnice polako rekao: -
To je sloţeno pitanje, koje zahtijeva sloţen odgovor.
Da, Winifred je bila moja pacijentica. Godinama je
patila od probavnih smetnji. Imala je sve klasične
simptome čira na dvanaestercu, ali on se nikada nije
pokazao na rengenskim snimkama. Bolovi su se
pojavljivali periodički. Svaki bih je put rengenski
pregledao, dobio negativni nalaz, prepisao joj dijetnu
prehranu, nakon čega bi odmah nastupilo poboljšanje.
-Ali godinu dana nakon što je upoznala doktora
Highleyja, dobila je jak gastroenteritični napadaj, koji je
izazvao vidljive promjene na kardiogramu. Sumnjao
sam na srčani udar pa sam je smjestio u bolnicu. Nakon
dva dana njezin je kardiogram bio gotovo u granicama
normale.
- Znači da se moţe, a i ne mora raditi o srčanim
problemima? - zapitao je Richard.
- Nikada nisam mislio da postoje. Nisam ih zapazio
prilikom standardnih pretraga. Njezina je majka umrla s
58 godina od srčanog udara. A Winifred je imala
gotovo 52 kada je umrla. Znaš, ona je bila skoro 10
godina starija od doktora Highleyja. Nekoliko godina
nakon udaje, sve je češće dolazila na preglede, stalno se
ţaleći na bolove u prsima. Svi su joj nalazi bili u redu,
pa sam joj savjetovao da pripazi na prehranu.
-A onda je dobila srčani udar od kojeg je umrla?-zapitao
je Richard.
Doktor Levine je kimnuo glavom. -Napadaj je dobila
dok je kod kuće večerala s muţem koji je odmah nazvao
mene i policiju. Doktor Highley je rekao da se
odjednom presavila od bola i gornjim dijelom tijela pala
na stol.
- Jesi li bio tamo kada je umrla?
- Jesam. Highley ju je pokušao reanimirati. Umrla je
nekoliko minuta nakon mog dolaska.
- I ti si se sloţio s time da se radilo o srčanom udaru?
zapitao je Richard.
Nakon kraćeg oklijevanja, doktor Levine je odgovorio:
Nekoliko je godina imala bolove u prsima. Na
kardiogramu se ne pokazuju svi srčani problemi. Dvije
godine prije smrti, povremeno je imala jako visok krvni
tlak. Poznato je da su srčane bolesti nasljedne, pa sam u
to vrijeme bio uvjeren da je umrla od srčanog udara.
- U to vrijeme - ponovio je Richard, naglasivši svaku
riječ.
- Mislim da me u ove tri godine stalno progoni čvrsto
uvjerenje njezinog bratića da nije umrla prirodnom
smrću. Izbacio sam ga iz ordinacije kada se iznenada
pojavio i optuţio me da sam krivotvorio podatke o
povijesti njezine bolesti. Mislio sam da to radi stoga što
je razba~tinjen pa ţeli napakostiti doktoru Highleyju.
Ali Glenn Nickerson je dobar čovjek. Radi kao sportski
trener u srednjoj školi Parkwood High, koju pohaĎaju
moja djeca. Oboţavaju ga. Obiteljski je čovjek i aktivno
sudjeluje u radu gradskog vijeća i svoje crkve. On
jednostavno nije tip koji bi širio izmišljotine samo zato
što je razbaštinjen. A osim toga, sigurno je znao da će
Winifred svu svoju imovinu ostaviti muţu. Naprosto je
bila luda za Highleyjem, a da ti iskreno kaţem, nikada
nisam mogao shvatiti zašto. Taj je čovjek poput sante
leda.
- Izgleda da ti nije drag?
Alan Levine je do kraja popio piće. -Uopće mi nije
drag. Jesi li vidio članak o njemu u Newsmakeru?
Danas je izašao. Novinarka ga je kovala u zvijezde.
Mislim da će postati još nepodnošljiviji. Ali moram
priznati da je izvrstan liječnik.
- Toliko izvrstan da je uspio kod svoje ţene kemijskim
sredstvima izazvati srčani udar?
Doktor Levine je pogledao u Richarda. - Moram
priznati da mi je ţao što nisam traţio obdukciju.
Richard je dao znak konobaru da donese račun. - Bio si
mi od velike pomoći, Alan.
Drugi je muškarac slegnuo ramenima. - Ne znam čime.
Kakve koristi moţeš imati od toga?
-Povezao sam neke konce, a to će mi koristiti u
razgovoru s nekim drugim ljudima. A nakon toga, tko
zna?
Rastali su se na ulazu u bar. Richard je u dţepu potraţio
kovanicu, otišao do javnog telefona i nazvao hotel
Essex House u New Yorku. - Doktora~Emmeta Salema
molim.
Čuo je kako je u hotelskoj sobi zazvonio telefon: tri,
četiri, pet, šest puta. Javila se telefonistica. - Oprostite,
ali nitko se ne javlja.
- Jeste li sigurni da se doktor Salem prijavio u hotelu? -
zapitao je Richard.
- Jesam. Prije 20 minuta javio se na centralu i rekao da
očekuje jedan vaţan poziv, koji svakako mora primiti.
Ali vjerojatno se predomislio, jer ne diţe slušalicu.
35
Nakon sastanka kod Scotta, Katie se vratila u svoj ured,
pozvala Ritu Castile i zajedno s njom pregledala
materijal koji će joj biti potreban na predstojećim
suĎenjima. - Za ovaj slučaj oruţane pljačke u 28. ulici
trebamo svjedočenje brijača, koji je optuţenoga ošišao
jutro nakon počinjenog zločina. Nije čudo da ga
svjedoci nisu mogli prepoznati. Iako je na prepoz-
navanju nosio periku, izgledao je potpuno drukčije.
- Dobro. Rita je zapisala brijačevu adresu. - Šteta što
poroti ne moţeš reći da Benton ima podeblji dosje na
sudu za maloljetnike.
- Takav je zakon - odgovorila je Katie, uzdahnuvši. -
Nadam se da će jednog dana prestati štititi kriminalce.
To je za sada sve. Preko vikenda neću doći u ured, pa
ćemo sljedeći tjedan imati pravu ludnicu. Pripremi se na
to.
- Nećeš doći? - Rita je nabrala obrve. - Pa, mislim da je
konačno i vrijeme. Već mjesecima nisi imala slobodan
vikend. Nadam se da ćeš nekamo otići i zabaviti se.
Katie se široko osmjehnula. - Mislim da ba~ i neće biti
zabavno. Oh, Rita, nekako slutim da je Maureen zbog
nečega danas jako uznemirena. Ne ţelim zabadati nos u
tuĎe stvari, ali čini mi se da s njom nešto nije u redu. Je
li jo3 uvijek u depresiji zbog raskida zaruka?
Rita je odmahnula glavom. - Ne, ni govora. Ona zna da
su se prenaglili sa zarukama, jer su oboje bili premladi.
Od petnaeste su godine hodali, a na maturalnoj je zabavi
dobila zaručnički prsten. Prošlog su Ijeta shvatili da još
nisu spremni za brak. On sada studira.
- Pa, zbog čega je onda tako nesretna? - zapitala je
Katie. - Duboko se kaje - odgovorila je Rita. - Ba3 kada
su prekinuli zaruke, spoznala je da je trudna i odlučila
se na abortus. Zbog toga je muči grizodušje. Rekla mi je
da stalno sanja o djetetu, da čuje njegov plač i da ga
pokušava pronaći. Bila bi spremna na sve samo da ga je
rodila, čak bi ga dala i na usvajanje.
Katie se sjetila koliko se nadala da će zatrudnjeti s
Johnom i kako je bila bijesna kada je netko nakon
njegove smrti rekao da je sretna što na grbači nema
dijete. - Ţivot je tako zbrkan rekla je. -Ţene koje ne ţele
djecu zatrudne, a opet tako je lako učiniti pogrešku s
kojom ćeš ţivjeti do kraja ţivota. No, sada mi je jasno
Maureenino ponašanje. Hvala ti što si mi to otkrila.
Bojala sam se da nisam rekla nešto što ju je povrijedilo.
- Nisi - odgovorila je Rita. Pokupila je dosjee koje joj je
dala Katie. -No, dobro, krenut ću u potragu za brijačem
i uručiti sudske pozive.
Nakon Ritina odlaska, Kahe se oslonila o naslon stolca.
Ţeljela je ponovno razgovarati s Gertrude Fitzgerald i
Ganom Krupshak. Edna i gospoĎa Fitzge~ald bile su
dobre prijateljice i često su zajedno ručale. GospoĎa
Krupshak navečer je često svraćala u Ednin stan. Moţda
je Edna jednoj od njih nešto rekla o doktoru Fukhitu i
Vangie Lewis. Vrijedilo je pokušati.
Nazvala je gospodu Fitzgerald u bolnicu Westlake, i
dobila obavijest da danas ne radi zbog bolesti. Zatraţila
je i dobila njezin kućni broj telefona. Kada se gospoda
Fitzgerald javila na telefon, po jedva čujnom i drhtavom
glasu moglo se osjetiti da je još uvijek izvan sebe. -
Imam jednu od onih svojih migrena, gospodo DeMaio -
rekla je. - Ali nije ni čudo s obzirom na ono što se
dogodilo. Kada pomislim kako je Edna izgledala,
jadnica moja...
- Ţeljela sam vam predloţiti da se naĎemo ovdje u mom
uredu ili kod vas - rekla je Katie. - Sutra ću cijeli dan
biti u sudnici pa mislim da moramo pričekati do
ponedjeljka. Ţelim vas pitati samo jednu stvar, gospoĎo
Fitzgerald. Je li Edna ikada o doktoru Fukhitu ili
Highleyju govorila kao o princu na bijelom konju?
- Princ na bijelom konju? - zapanjeno je rekla Gertrude
Fitzgerald. - Princ na bijelom konju? Za Boga miloga.
Doktor Fukhito ili doktor Highley? Zašto bi ih netko
tako zvao? Zaboga, ne.
- U redu. Katie se pozdravila i nakon toga nazvala
gospoĎu Krupshak. Javio se nadstojnik. - Ţena nije kod
kuće rekao je. - Vratit će se oko 17 sati.
Katie je pogledala na sat. Bilo je 16 i 30. - Mogu li na
povratku kući svratiti do nje? Obećajem da ću biti
kratka.
- Kako hoćete - kratko je odgovorio muškarac i dodao: -
Ima li novosti u vezi sa stanom Edne Burns? Kada ćete
završiti s istragom?
- U taj se stan ne smije ući niti u njemu išta dirati sve
dok ovaj ured ne izda dozvolu - oštro je rekla Katie.
Spustila je
slušalicu, u aktovku stavila nekoliko spisa i obukla
kaput. Imala je toliko vremena da ode do gospoĎe
Krupshak, da se nakon toga vrati kući i presvuče.
Večeras neće ostati dugo kod Molly. Ţeljela se dobro
naspavati prije nego ode na operaciju. Znala je da u
bolnici neće moći spavati.
Izbjegla je večernju prometnu guţvu pa je brzo stigla do
stana gospode Krupshak, koja je već bila kod kuće i
osobno joj otvorila vrata. - Savršen timing, zar ne? -
rekla je gospoĎa Krupshak. Šok izazvan Edninom
smrću oslabio je i ţena je očito počela uţivati u
policijskoj istrazi, koja je pruţala toliko uzbuĎenja.
- Ovo je poslijepodne za mene pravi pogodak -
objasnila je. - Kada sam svojim prijateljicama otkrila što
se dogodilo, jedva su u rukama drţale karte.
Jadna Edna, pomislila je Katie, ali je odmah shvatila da
bi Edna bila oduševljena da je glavni predmet nečijeg
razgovora. GospoĎa Krupshak je Katie uvela u sobu za
dnevni boravak u obliku slova L, isti kao onaj u
Edninom stanu. U Edninoj dnevnoj sobi nalazio se kauč
presvučen samtom, dva stolca s visokim naslonom i
izlizani istočnjački prostirač. Taj je stan, poput njegove
vlasnice, imao prirodnu otmjenost.
U dnevnom boravku gospode Krupshak nalazio se kauč
od umjetne koţe i stolić, na kojem je točno u sredini
stajao ukras od umjetnog cvijeća. Presvlaka na kauču
bila je u različitim preljevima narančaste boje s
utisnutim cvjetnim uzorkom, a sag, koji se prostirao od
zida do zida, bio je izrazito ţarkih boja. Katie je sjela.
Ovo je tako obična soba, pomislila je. Nemaštovito
namje~tena, ali čista i udobna. Gana Krupshak je sretna
ţena, iako je njezin muţ nedruštven i otresit. Zašto
odjednom pokušavam objasniti sreću, zapitala se.
Odbaciv3i tu misao, Katie se usredotočila na ono što je
namjeravala pitati. - GospoĎo Krupshak - rekla je -
razgovarale smo sinoć, ali vi ste, naravno, bili u stanju
šoka. Ţeljela i da sada još jednom obratimo pozornost
na sinoćnje dogaĎaje i koliko ste dugo bili s Ednona; o
čemu ste razgovarale; jeste li
imali dojam da je dogovorila sastanak s kapetanom
Lewisom dok je s njim razgovarala na telefon.
Gana Krupshak oslonila se o naslon stolca, pogledala
pokraj Katie, malo zatvorila oči i ugrizla se za donju
usnu.
- No, da vidimo. Edni sam otišla točno u 20 sati, je Gus
počeo gledati košarkašku utakmicu i ja sam rekla u sam
»DoĎavola s utakmicom. Svratit ću Edni i s njom popiti
pivo.
- I otišli ste Edni - dodala je Katie.
- Jesam. Samo Edna je već napravila Manhattan, koji je
stajao u napola ispijenom vrču. Odmah sam vidjela da
prilično nesigurna na nogama. Znate, bila je u jednom
od svojih raspoloţenja, nekako depresivna. U takvom
je raspoloţenju bila i prošlog četvrtka, na majčin
roĎendan. Navratila sam k njoj i zatekla je oblivenu
suzama. Stalno je ponavljala kao joj majka uţasno
nedostaje. Kada sam svratila u četvrtak navečer, Edna je
sjedila i u ruci drţala sliku roditelja, a na koljenima
kutiju s nakitom, dok su se suze kotrljaje niz njezine
obraze; Zagrlila sam je i rekla: - Edna, natočit ću veliku
čašu Manitana i popiti u spomen tvojoj mami. Da je
ovdje, sigurno bi se pridruţila. Dakle, ako shvaćate što
ţelim reći, nekako sam je uspjela izvući iz tog
depresivnog stanja. MeĎutim, kada sam došla u utorak
navečer i vidjela je onako neraspoloţenu, pomislila sam
kako još uvijek nije prebrodila onaj osjećaj napuštenosti
i osamljenosti.
- Je li vam u utorak navečer rekla kako je još uvijek
depresivna? - zapitala je Katie.
- Ne, nije. Baš o tome se i radi. Bila je u nekom
grozničavom raspoloţenju. Zbrkano je govorila o tome
kako je umrla jedna pacijentica, kako je bila lijepa i
nalik na lutku, k joj se zdravlje sve više pogoršavalo i
kako bi ona-mislim E - mogla štošta reći policiji.
- Što se zatim dogodilo? - zapitala je Katie.
- Pa, popila sam s njom jedan ili dva Manhattana, nakon
čega sam pomislila kako bi bilo bolje da odem kući, jer
Gus pošizi ako sam negdje vani kada on ide na
spavanje. Nisam ţeljela da Edna nastavi piti, jer sam
znala da će se ujutro osjećati grozno, pa sam otvorila
konzervu šunke i narezala joj nekoliko komada.
- I tada je Edna nazvala kapetana Lewisa? - Da. To sam
vam rekla i sinoć.
- S kapetanom Lewisom razgovarala je o princu na
bijelom konju?
- Da.
- Dobro. Ali, još nešto, gospoĎo Krupshak: znate li je li
Edna za uspomenu čuvala bilo koji komad majčine
garderobe? - Odjeću? Ne, nije. Ali imala je onu krasnu
dijamantnu iglu i prsten.
-Da, da. Sinoć smo ih našli. Ali-gledajte, moja je majka
za uspomenu čuvala stari crni pusteni šešir svoje majke
i drţala ga u ormaru. Primijetila sam staru mokasinku u
ladici u kojoj je Edna drţala kutiju s nakitom. Prilično
je iznošena. Je li vam ikada spomenula ili pokazala tu
cipelu?
Gana Krupshak otvoreno je gledala u Katie. - Potpuno
sam sigurna da nije - odlučno je rekla.
36
N ewsmaker se na novinskim kioscima našao u četvrtak
ujutro. Telefon je počeo zvoniti u trenutku kada je ušao
u ordinaciju, nakon što se rodilo dijete Aldrichevih.
Naredio je centrali da sve pozive prebace izravno u
njegov ured. Ţelio je čuti mišljenja. A oni su bili izvan
svih očekivanja. - Doktore, kada mogu doći na pregled?
Muţ i ja već odavno čeznemo za djetetom. Mogu
doputovati u New Jersey kada god to vama odgovara.
Bog vas blagoslovio za sve ono što ste učinili. Nazvali
su s Medicinskog fakulteta iz Dartmoutha i ponudili mu
da kod njih radi kao gost-predavač. Jedna novinarka iz
Ladies'HomeJournala predloţila je da s njim napravi
intervju. Dobio je i poziv da se zajedno s doktorom
Fukhitom pojavi u Eyewitness Newsu.
Taj ga je poziv uznemirio. Pazio je na to da u intervjuu
za Newsmaker stvori privid kako suraĎuje s nekoliko
psihijatara, baš kao što obiteljski odvjetnik dopušta
svojim klijentima da se savjetuju s bilo kojim od
desetak drugih odvjetnika. Jasno je dao do znanja da
Westlake program vodi sam i da nije plod timskog rada.
Novinarka je došla do Fukhitovog imena razgovarajući
s nekoliko pacijentica, koje je spomenuo u intervjuu i
prikazala ga kao glavnog suradnika doktora Edgara
Highleyja,
Fukhito će se uţasno uznemiriti zbog publiciteta.
Odabrac je Fukhita za suradnika zato jer je morao drţati
jezik za zubima; pa čak i u slučaju da postane
sumnjičav. Nije mogao dopustiti ni nagovještaj
skandala u bolnici Westlake. Kada bi se takvo što
dogodilo, njegova bi karijera zauvijek bila zapečaćena.
Fukhito je postao velika odgovornost. Konačno mu se
ukazala prilika da ga se riješi. Veći je dio vremena
volontirao u klinici Yaley Pines. Sada je nesumnjivo
tamo mogao dobiti stalno zaposlenje. Fukhitu bi
vjerojatno bilo drago da potraţi zaklon u okrilju klinike.
Nakon što ga konačno skine s vrata moći će započeti sa
zamjenjivanjem psihijatara. Do sada je upoznao mnoge
koji su bili tako nestručni da nisu mogli nikoga liječiti.
Takve će lako preveslati.
Fukhito će morati otići.
Nakon što je donio tu odluku, pozvao je prvu
pacijenticu Ona je, kao i dvije naručene poslije nje,
došla prvi put m pregled. Treća je pacijentica bila vrlo
zanimljiv slučaj: imala je tako izraţenu malformaciju
maternice da nikada ne bi mogla začeti bez liječničke
pomoći.
Ona će postati njegova druga Vangie Lewis.
Telefonski je poziv stigao baš u trenutku kada je
odlazio na ručak. Sestra koja je zamjenjivala na
recepciji rekla je ispričavajući se: - Doktore, nazvao je
doktor Emmet Salem iz Minneapolisa. Nalazi se u
telefonskoj kabini na aerodromu i traţi da odmah
razgovara s vama.
Emmet Salem! Zgrabio je telefonsku slušalicu. - Ovdje
Edgar Highley.
- Doktore Highley - rekao je ledenim glasom. - Doktor
Edgar Highley iz bolnice Christ u Devonu?
- Da. Jezik mu je od straha oteţao, a usnice postale
poput gume.
- Doktore Highley, sinoć sam saznao da ste liječili moju
bivšu pacijenticu, gospoĎu Vangie Lewis. Iz ovih stopa
krećem u New York. Odsjest ću u newyorškom hotelu
Essex House. Moram vam reći da ću se savjetovati sa
sudskim vještakom u New Jerseyju u vezi sa smrću
Vangie Lewis. Sa sobom nosim njezin zdravstveni
karton. Ţelim se pošteno ponijeti prema vama pa vam
predlaţem da razgovaramo o njezinom slučaju, prije
nego iznesem bilo kakve optuţbe.
- Doktore, zabrinjavaju me va3e podvale. Sada mu se
konačno vratio dar govora i glas mu je postao tvrd kao
granit. - Moram se ukrcati na zrakoplov. Nešto prije 17
sati
prijavit ću se u hotel Essex House. Broj moje sobe je
3219. Moţete me nazvati. Veza je prekinuta.
Već je čekao u hotelu Essex House, kada je doktor
Salem izašao iz taksija. Brzo je ušao u dizalo, odvezao
se na 32. kat, prošao je pokraj sobe 3219, otišao do
kraja hodnika i skrenuo iza desnog ugla. Drugo se
dizalo zaustavilo na katu. Čuo je kako se okrenuo ključ
u bravi i kako hotelski momak kaţe: - Stigli smo,
doktore. Minutu poslije hotelski se momak ponovno po-
javio. - Hvala, gospodine.
Čekao je dok nije čuo da se dizalo zaustavilo i da je u
njega ušao hotelski momak. Po hodnicima je posvuda
bilo tiho. Ali to neće trajati dugo. Mnogi delegati koji
su došli na konvenciju AMA-a vjerojatno odsjedaju
ovdje. Postojala je opasnost da naleti na neko poznato
lice. Morao se odvaţiti. Morao je jednom zauvijek
ušutkati Salema.
Brzo je otvorio svoju koţnatu liječničku torbu i iz nje
izvadio pritiskivač za papir, s kojim je prije samo 48 sati
namjeravao ubiti Ednu. Tako čudno, tako nevjerojatno -
on, iscjeljitelj, liječnik, prisiljen je ubijati odmah jedno
za drugim.
Pritiskivač za papir gurnuo je u dţep kaputa, navukao
rukavice, čvrsto stisnuo torbu u lijevoj ruci i pokucao na
vrata. Emmet Salem širom je otvorio vrata. Netom prije
skinuo
je sako. - Nešto ste zaboravili? Glas mu je utihnuo.
Očito je mislio da se vratio hotelski momak.
- Doktore Salem! Uhvatio je Salema za ruku. Krenuo je
prema naprijed, starijeg muškarca ugurao u sobu i iza
sebe zatvorio vrata. - Ja sam Edgar Highley. Drago mi
je da vas ponovno vidim. Tako ste naprasno prekinuli
razgovor, da vam nisam stigao reći da ću večerati s
nekoliko kolega, koji sudjeluju na konvenciji. Imam
samo nekoliko minuta na raspolaganju, ali mislim
dostatno da rasčistimo sva pitanja.
Još se uvijek kretao prema naprijed, prisiljavajući
drugog muškarca da se povlači prema natrag. Iza
Salema je bio se širom otvoren nizak prozor. U sobi je
bilo pakleno vruće. Zaţmirio je. - Pokušao sam nazvati,
ali vaša je linija u kvaru.
-Nemoguće. Malo prije sam razgovarao s telefonisticom
na centrali. Doktor Salem se ukočio i odjednom postao
oprezan. -U tom se slučaju ispričavam. Ali nema
problema. Jedva
čekam da s vama pregledam zdravstvenu dokumentaciju
Vangie Lewis. Imam je ovdje u torbi. Iz dţepa je
izvukao pritiskivač za papir i viknuo: - Doktore, iza vas,
pazite!
Drugi muškarac naglo se okrenuo. U ruci je čvrsto
drţao pritiskivač za papir i svom snagom njime lupio
Salema po glavi. Emmet Salem od udarca je zateturao i
pao na prozorsku dasku.
Edgar Highley je brzinom munje ugurao pritiskivač u
dţep i uhvativši Emmeta Salema za noge, gurnuo ga
kroz prozor.
- Ne, ne. Boţe, pomozi mi! Emmet Salem je u
polusvjesnom stanju počeo padati.
Na licu mu se nije pomaknuo ni jedan mišić, dok je
gledao kako se Salemovo tijelo zaustavilo 15 katova
niţe na krovu izbočenog dijela pročelja.
Udarac tijela bio je prigušen.
Je li ga netko vidio? Mora brzo djelovati. Iz dţepa
Salemove jakne, koja je stajala na krevetu, izvadio je
snop ključeva. Najmanji je ključ ušao u bravicu torbe za
spise, koja je stajala na polici za prtljagu.
Na samom vrhu torbe stajao je dosje o Vangie Lewis.
Zgrabio ga je i stavio u svoju aktovku. Zaključao je
Salemovu torbu i ključeve vratio u dţep jakne. Izvadio
je pritiskivač za papir iz svog dţepa i njega, zajedno sa
spisima, stavio u torbu. Iz rane na Salemovoj glavi krv
nije tekla u mlazu, ali pritiskivač je bio ljepljiv od krvi.
Zatvorio je svoju torbu i okrenuo se oko sebe. Soba je
bila u savršenom redu. Na prozorskoj dasci nisu se
vidjeli tragovi krvi. Cijelu je stvar obavio za manje od
dvije minute.
Oprezno je otvorio vrata i pogledao na hodnik. Vidio je
da je prazan. Izašao je i dok je zatvarao vrata, čuo je
kako je telefon u Salemovoj sobi počeo zvoniti.
Nije se smio izloţiti opasnosti i ući u dizalo na ovom
katu. Slika mu je izašla u Newsmakeru. Poslije bi mogli
ispitivati ljude i netko bi ga mogao lako prepoznati.
Na kraju hodnika nalazio se izlaz u slučaju poţara.
Stubama se spustio četiri kata niţe i vratio se u hodnik
obloţen sagom.
U tom se trenutku zaustavilo dizalo. Ušao je i pogledom
preletio po licima putnika. Nekoliko ţena, dvoje
tinejdţera i jedan stariji par. Bio je siguran da se u
dizalu ne nalazi ni jedan liječnik.
U predvorju je brzim koracima krenuo prema izlazu na
58. ulicu, skrenuo prema zapadu, a zatim na jug. Nakon
deset minuta našao se u javnoj garaţi na 54. ulici,
ubacio je torbu u prtljaţnik svog auta i odvezao se.
37
Chris je u 13 i 10 stigao u zračnu luku Twin Cities.
Morao je čekati cijeli sat do polijetanja zrakoplova za
Newark. Tim će se zrakoplovom prenijeti i Vangieno
tijelo. Dok je jučer putovao ovamo, nije mogao misliti
ni na što drugo osim na lijes koji se s njim nalazio u
istom zrakoplovu. Pokušao je zadrţati prisutnost duha,
stalno u sebi ponavljajući kako će se sve uskoro
završiti.
Mora razgovarati s doktorom Salemom. Što je tako
uznemirilo doktora? Kada se večeras iskrca iz
zrakoplova u Newarku, tamo će na Vangieno tijelo
čekati ljudi iz ureda sudskog vještaka.
A na njega će čekati ljudi iz ureda okruţnog tuţitelja.
To ga je predvidanje tako pogodilo kao da je dobio
udarac maljem po glavi. Naravno, ako se pojavi i
najmanji tračak sumnje u vezi s Vangienom smrću,
njega će prvoga podvrgnuti ispitivanju. Čekat će ga u
zračnoj luci i privesti na ispitivanje. Moţda će ga čak i
uhititi. Ako su proveli istragu, sada već znaju da se na
područje New Jerseyja vratio u ponedjeljak navečer.
Mora se pod svaku cijenu naći s doktorom Salemom.
Ako ga zadrţe u pritvoru, moţda mu se više neće pruţiti
prilika da razgovara s doktorom.
Ponovno mu je kroz glavu proletjela misao na Molly i
Billa Kennedyja. Pa što ako je Molly sestra Katie
DeMaio?
Molly i njezin muţ tako su dobri i pošteni ljudi. Trebao
im je vjerovati i razgovarati s njima. Morao bi s nekim
razgovarati.
Mora razgovarati s Joan.
Potreba za njom prerasla je u ţudnju. Onog trenutka
kada počne govoriti istinu, uvući će Joan u ta neugodna
zbivanja.
Joan, koja je u ovom prljavom svijetu drţala do čvrstih
načela, povlačit će po blatu.
Imao je telefonski broj stjuardese s kojom je Joan
stanovala na Floridi. Iako nije znao što će reći, otišao je
do telefona, ne razmišljajući dao broj svoje kreditne
kartice i čuo kako je na drugom kraju linije zazvonilo.
Javila se Kay Corrigan. - Kay, je li Joan tamo? Ovdje
Chris.
Kay je znala za njihovu vezu. Glas joj je djelovao
zabrinuto. - Chris, Joan te zvala nekoliko puta. Javila se
Tina iz newyorškog stana. Kod nje su bili ljudi iz ureda
okruţnog tuţitelja i raspitivali se o tebi i Joan. Joan je
izvan sebe!
- Kada će se vratiti?
- Sada je u novom stanu. Tamo nema telefona. Mora
otići u kadrovsku sluţbu naše tvrtke u Miamiju. Ovamo
se neće vratiti prije 20 sati.
- Reci joj neka ostane kod kuće i čeka dok joj se ne
javim. Reci joj da moram razgovarati s njom. Reci joj...
Prekinuo je vezu, naslonio se na zid, svladavajući jecaj.
Oh, Boţe, ovo je previše! Nije mogao misliti. Nije znao
što da radi. A za samo nekoliko sati naći će se u
pritvoru, osumnjičen da je ubio Vangie... moţda čak
okrivljen da ju je ubio.
Ne! Postoji izlaz. Još uvijek moţe uloviti let za
LaGuardiju. Odmah će otići na Manhattan i istog trena
kada stigne u hotel, moći će razgovarati s doktorom
Salemom. Tuţiteljevi će ljudi tek oko 18 sati shvatiti da
ga nema na letu za Newark. Moţda mu doktor Salem
moţe nekako pomoći.
U posljednjem se trenutku ukrcao na let za LaGuardiju
Morao je kupiti kartu za prvi razred, jer su sva mjesta i
ekonomskoj klasi bila rasprodana. Nije se brinuo za
prtljagu koju je predao za let u Newark.
U zrakoplovu je uzeo piće, koje je donijela stjuardesa,
al je odbio jelo. Ravnodušno je počeo listati časopis
Newsmaker Pozornost mu je odjednom privukla rubrika
Znanost i medicim i članak »Westlake program za
liječenje neplodnosti nudi novu nadu parovima bez
djece«. Pročitao je prvi ulomak. »U proteklih osam
godina mala privatna klinika u New Jerseyju provod
Westlake program za liječenje neplodnosti, koji je
omogućio neplodnim ţenama da zatrudne. Program je
dobio ime po uglednom opstetričaru iz New Jerseyja, a
provodi ga doktor Edgar Highley, opstetričar i
ginekolog, zet pokojnog doktor Franklina Westlakea...«
Doktor Edgar Highley. Vangienin liječnik. Čudno da o
njemu nikada nije mnogo govorila. Usta su joj uvijek
bila puna onog psihijatra. -Danas sam s doktorom
Fukhitom razgovarala o mami i tati... rekao je kako je
očito da sam jedinica... Doktor Fukhito je traţio da
nacrtam mamu i tatu onako kako ih ja zamišljam; to je
bilo prekrasno. Hoću reći da je stvarno bilo zanimljivo
vidjeti kako ih ja zamišljam. Doktor se raspitivao c tebi,
Chris.
- I što si mu rekla, Vangie?
- Da me oboţavaš. Oboţavaš me, zar ne, Chris? Iako me
stalno grdiš, nisam li ja ipak tvoja mala djevojčica?
- Bilo bi mi draţe da se smatraš mojom ţenom, Vangie.
- Vidiš, s tobom ne mogu ni o čemu razgovarati. Uvijek
postaneš grub i zloban...
Pitao se je li policija razgovarala i s oba njezina
liječnika, Protekli mjesec izgledala je tako bolesno.
Savjetovao joj je da potraţi mišljenje drugog liječnika.
Liječnik njegove zrakoplovne tvrtke mogao je
preporučiti nekoga. A, osim toga, Bill Kennedy je
sigurno znao dobre liječnike u bolnici Lenoxflill. Ali,
Vangie je to, naravno, odbila.
A onda je, iznenada, dogovorila pregled kod doktora
Salema.
Zrakoplov je sletio u 16 i 30. Chris je brzo prošao kroz
terminal i rukom pozvao taksi. Jedna od rijetkih dobrih
stvari ovoga uţasnog dana bila je ta da će izbjeći
prometnu guţvu u 17 sati.
- Essex House, molim - rekao je vozaču.
U hotel je stigao u 17 sati i dvije minute. Odmah je
otišao do telefona u predvorju. - Doktora Emmeta
Salema, molim.
- Linija je zauzeta, gospodine.
Spustio je slušalicu. Sada je barem znao da je doktor
Salem u hotelu. Ipak će moći razgovarati s njim. Sjetio
se da je u notes zapisao telefonski broj doktorove sobe.
Otvorio ga je i nazvao 3219. Telefon je zazvonio...
opet... i opet. Nakon što je odzvonio šest puta, prekinuo
je vezu i nazvao centralu. Objasnio je telefonistici da je
prije nekoliko minuta linija bila zauzeta i zamolio da
ponovno pokuša nazvati.
Telefonistica je malo oklijevala, zatim je razgovarala s
nekim i ponovno se javila. - Gospodine, upravo sam
jednoj drugoj osobi rekla ovo isto. Doktor Salem se
prijavio u hotel i javio mi da očekuje vaţan poziv koji
svakako mora primiti, a onda je vjerojatno nakratko
izašao. Pokušajte ponovno nazvati za nekoliko minuta.
- Hoću. Hvala vam. Chris je neodlučno spustio
slušalicu, otišao u juţni dio predvorja i sjeo na stolac
okrenut prema dizalima. Vrata dizala su se otvorila i iz
njih su izašli jedni, a u njih ušli drugi putnici.
Jedno je dizalo privuklo njegovu pozornost. Netko mu
se učinio nekako poznat. Doktor Salem? Pogledom je
preletio preko ostalih putnika. Tri ţene, nekoliko
tinejdţera, jedan stariji
par i sredovječni muškarac s podignutim okovratnikom
kaputa. Ne. To nije doktor Salem, pomislio je.
U 17 i 30 Chris je ponovno nazvao. A zatim opet u 17 i
45. U 18 i 05 predvorjem se poput munje proširila vijest
da se netko bacio kroz prozor i da je tijelo viĎeno na
krovu istaknutog dijela pročelja. Iz pravca juţnoga
Central Parka čulo se zavijanje sirena policijskih kola i
hitne i zvuk je postajao sve zaglušljiviji, što su se kola
više pribliţavala.
Obuzet zlom slutnjom, Chris je otišao do recepcije. -
Tko se bacio kroz prozor? -zapitao je odlučnim i
sluţbenim glasom, koji je zahtjevao odgovor.
- Doktor Emmet Salem. Bio je velika zvijerka u AMA-
u. Odsjeo je u sobi 3219.
Chris je poput automata izašao kroz pokretna vrata na
58. ulicu. Zaustavio je taksi, sjeo na straţnje sjedište i
zatvorio oči. - Na LaGuardiju, molim.
Još uvijek je mogao stići na let za Miami u 19 sati. Za
tri sata bit će s Joan.
Morao je doći do Joan da joj sve pokuša objasniti prije
nego ga uhite.
38
Dvanaestogodišnja Jennifer širom je otvorila vrata,
vidjevši da Katie dolazi prilaznom stazom. -Bok! -rekla
je veselo
i snaţno zagrlila Katie. Nasmiješile su se jedna drugoj.
Svojim izrazito plavim očima, crnom kosom i
maslinastom puti, Jennifer je bila mlaĎe oličenje Katie.
- Bok, Jennie. Kako se osjećaš?
-Dobro. A ti? Strašno sam se zabrinula kada mi je mama
rekla za nesreću. Jesi li sigurna da si sada dobro?
- Recimo to ovako: do početka sljedećeg tjedna bit ću u
izvrsnoj formi. Je li već netko stigao? - pitala je, kako bi
promijenila predmet razgovora. ,
- Svi su došli. I doktor Richard je ovdje... Znaš li koje je
bilo njegovo prvo pitanje?
- Ne.
-Je li Katie već stigla? Mogla bih se kladiti da je
zatreskan u tebe. A ti? Jesi li ti zatreskana u njega?
- Jennifer! Iako ljuta, Katie se nasmijala, stubama došla
do straţnjeg dijela kuće, u kojem se nalazio dnevni
boravak, a zatim se osvrnula.
- Gdje su ostala djeca?
-Mama ih je otpremila s dadiljom u McDonald's, a zatim
u kino. Rekla je da beba $erkeleyjevih ne bi mogla
spavati s blizancima u blizini.
- Pametno - promrmljala je Katie i hodnikom se uputila
prema dnevnom boravku. Kada se od Gane Krupshak
vratila kući, istuširala se i presvukla. Iz kuće je izašla u
18 i 45, razmišljajući o tome kako će Chris Lewis
uskoro biti doveden u Scottov ured i podvrgnut
ispitivanju. Na koji će način objasniti zašto nije priznao
da je u ponedjeljak navečer bio na području New
Jerseyja? Zašto nije odmah priznao?
Pitala se je li Richard već razgovarao s liječnikom iz
Minneasote. On bi mogao razjasniti mnoge stvari.
Pokušat će Richarda odvući na stranu i to ga pitati.
Dok se vozila, odlučila je da ostatak večeri zaboravi na
taj slučaj. Ako neko vrijeme ne bude mislila na njega,
moţda će konačno moći povezati niti, koje su joj stalno
klizile iz ruku...
Ušla je u dnevni boravak. Liz i Jim Berkeley sjedili su
na kauču i bili joj leĎima okrenuti. Molly je posluţivala
hladno predjelo. Bill i Richard su stajali pokraj prozora
i razgovarali. Richard je nosio tamnoplavo odijelo na
pruge, koje dotada nije
nikada vidjela na njemu. Njegova je tamnosmeĎa kosa
bila prošarana sjedinama, koje nikada prije nije
zamijetila, a prsti, kojima je drţao čašu za drţak, bili su
dugi i lijepo oblikovani. Baš čudno, kako ga je proteklu
godinu stalno doţivljavala kao cjelinu i nikada nije
obraćala paţnju na pojedinosti. Činilo joj se da je bila
poput nepomične kamere učvršćene o tlo i usredotočene
na jedan jedini predmet, a koja je sada postala pokretna.
Vidjela je kako je Richard namrštio čelo. Izgleda tako
ozbiljno, pomislila je, pitajući se ne razgovara li s
Billom o fetusu izvaĎenom iz Vangiene maternice.
Znala je da on o tome ne bi razgovarao čak ni s Billom.
U tom je trenutku Richard okrenuo glavu i ugledao je. -
Katie, rekao je s osjećajem zadovoljstva u glasu i
nasmiješio se. U nekoliko koraka našao se pokraj nje. -
Osluškivao sam kada će zazvoniti zvono na vratima.
U protekle tri godine ulazila je u sobe, u kojima se
meĎu nazočnim parovima osjećala da stoji po strani. A
večeras ju je ovdje čekao Richard i osluškivao zvukove
koji najavljuju njezin dolazak.
Nije imala vremena razmišljati o svojim osjećajima, jer
je Jim Berkeley odmah ustao pa je nastalo ono
uobičajeno bučno raspoloţenje, ispunjeno
izmjenjivanjem pozdrava.
Na putu do blagovaonice uspjela je pitati Richarda je li
mu pošlo za rukom da razgovara s doktorom Salemom.
-Nije. Nazvao sam ga u 17 sati, ali ga više nisam ulovio,
odgovorio je Richard. - Ponovno sam ga nazvao u 18
sati iz svog stana, ali ni tada nisam imao sreće. Prije
nego sam došao ovamo, dao sam Mollyn broj hotelskoj
telefonistici. Strašno me zanima što će reći.
Kao da su se prešutno dogovorili, gotovo do kraja
večere nisu spominjali samoubojstvo Vangie Lewis, sve
dok Liz Berkeley nije rekla: - Kakva sreća. Moram
priznati da sam molila Boga da se Maryanne ne probudi
i ne počne gnjaviti. Jadnicu grozno muče natečene
desni.
Jim Berkeley se nasmijao. Bio je zgodan mu3karac
tamne puti, visokih jagodica, tamnosmeĎe kose i gustih
crnih obrva. - Kada se Maryanne rodila, Liz se dizala
svakih 15 minuta kako bi provjerila da li dijete diše. Ali
otkada su joj počeli izbijati zubići, Liz je postala kao
svaka druga majka. Nakratko je zastao, da bi zatim,
oponašajući njezin glas, rekao: - Tiho, glupane, nemoj
buditi dijete.
Liz je bila otvorena i ugodna osoba, nalik na Carol Bur-
nett, vitkog, ali ţilavog tijela, čvrste grade i sjajnih
smeĎih očiju. Podrugljivo se nasmiješila muţu i rekla: -
Moraš priznati da sam se smirila i postala gotovo
normalna. Ali Maryanne za nas predstavlja pravo čudo.
Ja sam izgubila svaku nadu da ću ikada zatrudnjeti pa
smo pokušali usvojiti dijete. MeĎutim, rekli su nam da
zaboravimo na to, jer smo oboje u pre3li trideset. A
onda se pojavio doktor Highley. Taj je čovjek
čudotvorac.
Katie je vidjela kako je Richard nabrao obrve. - I ti to
stvarno misliš? - zapitao je.
- Sigurna sam u to. Znaš, taj čovjek nije najsrdačnija
osoba na svijetu... - započela je Liz.
- Ţeliš zapravo reći da je on sebični gad, hladan kao led
- upao joj je u riječ Jim. - Ali koga je uopće briga za to?
Bitno je to da on zna svoj posao i da se odlično brinuo
za Liz. Smjestio ju je u bolnicu gotovo dva mjeseca
prije poroĎaja i osobno ju je obilazio tri do četiri puta
dnevno.
- On se tako ponaša prema svim pacijenticama s teškom
i rizičnom trudnoćom - rekla je Liz. - A ne samo sa
mnom. Znate, svaku se noć molim za tog čovjeka.
Nemam riječi kojima bih izrazila što to dijete znači u
našem ţivotu! I nemojte dopustiti da vas on zavara -
rukom je pokazala prema svom muţu. -Noću se diţe
deset puta kako bi provjerio je li Maryanne pokrivena i
ne leţi li na propuhu. Pogledala ga je i dodala: Reci
istinu. Kada si malo prije bio na zahodu, zar je nisi
otišao vidjeti?
Nasmijao se. - Naravno da jesam.
Molly je rekla upravo ono na što je Vangie mislila. -
Vangie Lewis isto bi se tako ponašala prema svom
djetetu.
Richard je upitno pogledao Katie, na što je ona
odmahnula glavom. Znala je da se pita je li rekla Molly
i Billu da je Vangien fetus imao istočnjačke crte.
Richard je namjerno skrenuo razgovor s Vangie. - Čuo
sam da si nekada ţivio u San Franciscu, rekao je Jimu. -
Ja sam tamo odrastao. U stvari, moj otac još uvijek radi
u bolnici San Francisco General...
-To mi je jedan od najmilijih gradova-odgovorio je Jim.
- U njega bismo se vratili iz ovih stopa, zar ne, Liz?
Dok su drugi ugodno ćaskali, Katie je slušala na pola
uha i tu i tamo bi nešto rekla, kako njezina šutnja ne bi
drugima upala u oči. Morala je razmisliti o mnogim
stvarima. U bolnici će preko vikenda imati dovoljno
vremena za to. Obuzeo ju je umor i osjetila je laganu
vrtoglavicu, ali nije htjela odmah otići, da se društvo ne
bi prerano razišlo.
Prilika za odlazak pruţila joj se kada su se digli od stola
i krenuli u dnevni boravak na piće. - Sada ću se oprostiti
od vas, rekla je Katie. Moram priznati da ovaj tjedan
nisam dobro spavala pa već padam s nogu od umora.
Molly je znala o čemu se radi pa je nije nagovarala da
ostane. - Otpratit ću te do auta - rekao je Richard.
- U redu.
Noćni je zrak bio hladan i Katie je zadrhtala od zime
kada su krenuli niz prilazni put. Richard je to odmah
primijetio, pa je rekao: - Katie, jako sam zabrinut za
tebe. Znam da si iscrpljena i da se osjećaš loše. Vidim
da ne ţeliš o tome razgovarati, ali daj barem izaĎi sutra
sa mnom na večeru. Čini mi se da će sutra u uredu biti
prava ludnica s obzirom na to kako se razvija slučaj
Lewis.
-Richarde, ţao mi je. Stvarno ne mogu, jer odlazim
preko vikenda. Katie je shvatila da se opravdava i
ispričava.
-Što ćeš raditi? Zar baš sada kada se u uredu zbivaju sve
te stvari? Zna li Scott za to?
- Ja... ja sam se obvezala. Kakva prozirna i glupa izlika,
pomislila je Katie. Pa, to je stvarno glupo. Reći ću
Richardu da sutra idem u bolnicu. Svjetiljka na
prilaznom putu osvjetljavala je njegovo lice, na kojem
se pojavio izraz razočaranja, ali i ljutnje.
- Richarde, u pitanju je nešto o čemu nerado govorim,
ali...
Ulazna su se vrata iznenada širom otvorila. - Richarde,
Richarde! - uzbuĎeno je viknula Jennifer. - Na telefonu
je Clovis Simmons.
- Clovis Simmons! - rekla je Katie. - Zar to nije glumica
iz one televizijske sapunice?
- Da. Oh, doĎavola! Trebao sam je nazvati, ali to sam
potpuno smetnuo s uma. Pričekaj malo, Katie. Odmah
se vraćam.
- Ne. Vidjet ćemo se ujutro. Samo ti idi.
Katie je ušla u auto i u torbici potraţila ključ za paljenje
motora. Richard je stajao neodlučan, a onda poţurio u
kuću, slušajući zvuk auta koji se udaljavao. DoĎavola,
pomislio je. Baš me sada morala nazvati. - Zdravo,
Clovis - rekao je otresito.
- Pa, doktore, kakva sramota da sam te morala uhvatiti
nakon duge potrage. Zar se nismo dogovorili da odemo
na večeru?
- Clovis, ţao mi je. Ne, Clovis, pomislio je, ti si
dogovorila večeru, a ne ja.
- Pa, očito je sada malo prekasno za to - rekla je
hladnim glasom. - U stvari, tek sam se malo prije vratila
sa snimanja i htjela sam se ispričati u slučaju da si
računao na naš izlazak. Ali, nisam se trebala zavaravati.
Richard je pogledao u Jennifer, koja je stajala uz njega.
- Slušaj, Clovis, nazvat ću te sutra. Sada ne mogu
razgovarati.
Osjetio je oštar zvuk u uhu, kada je tresnula slušalicom.
Clovis nije samo ljuta, već i duboko uvrijeĎena,
pomislio je. Zašto procjenjujemo ljude površno i zbog
toga često i netočno, pitao se. Samo zbog toga što tu
vezu nisam smatrao ozbiljnom, nisam se potrudio ni
razmišljati o njezinim osjećajima. Od njega će biti
pošteno da je sutra nazove, ispriča se i iskreno joj kaţe
da u njegovom ţivotu postoji druga ţena.
Katie. Kamo to ide ovaj vikend? Ima li nekog
muškarca? Izgledala je tako zabrinuto. Je li moguće da
ju je cijelo ovo vrijeme pogrešno shvaćao? Njezinu je
šutljivost i ravnodušnost prema njemu pripisivao
mogućnosti da još uvijek ţivi u prošlosti. Moţda u
njezinom ţivotu postoji neki drugi muškarac. Je li se
prevario u njezinim osjećajima, kao što se, samo na
drukčiji način, prevario u svojima prema Clovis?
Ta j e pomisao pokvarila ugodno provedenu večer.
Ispričat će se i otići kući. Još uvijek neće biti prekasno
da ponovno nazove doktora Salema.
Vratio se u dnevni boravak, u kojem su se nalazili
Molly, Bill i Berkeleyjevi. U Lizinom je krilu uspravno
sjedila curica, zamotana u dekicu.
- Maryanne se konačno odlučila priključiti društvu,
rekla je Liz. - Što misliš o njoj? Ponosno se osmjehnula,
dok je prema njemu okrenula svoju kćerkicu.
Richard je pogledao u ozbiljne zelene oči i malo
srcoliko lice. Jim Berkeley je sjedio do svoje ţene i
Maryanne se nagnula prema njemu, uhvativši ga za
palac.
Richard se netremice zagledao u njih. Mogli bi se slikati
za naslovnicu časopisa. Nasmiješeni roditelji i lijepo
dijete. Zgodni roditelji, tamne puti, smeĎooki i
četvrtastih crta lica; djevojčica izrazito svijetle puti,
crvenokosa i zelenooka.
Koga to oni, doĎavola, zavaravaju, zapitao se Richard.
To je dijete sigurno posvojeno.
39
Phil Cunningham i Charley Nugent stajali su kod izlaza
11 zračne luke Newark i nezadovoljni promatrali kako
posljednji putnici jedan za drugim prolaze kroz
čekaonicu. Vječito tuţan izraz na Charleyjevom licu
postao je još izrazitiji.
- Dakle, tu smo. Slegnuo je ramenima. - Lewis je
vjerojatno pretpostavljao da ćemo ga čekati. Moţemo se
pokupiti odavde.
Otišao je do najbliţe telefonske govornice i nazvao
Scotta. - Šefe, moţeš otići kući - rekao je. - Kapetan
večeras nije bio raspoloţen za let.
-Nije bio u zrakoplovu? A lijes?
- Lijes je stigao. Upravo su ga preuzeli Richardovi ljudi.
Ţeliš li da ovdje ostanemo još neko vrijeme? Moţda još
uvijek doĎe nekim drugim letom.
- Ne, to nema smisla. Ako nam se sutra ne javi, izdat ću
nalog da ga se privede kao materijalnog svjedoka. A vi
ćete sutra rano ujutro otići u stan Edne Burns i temeljito
ga pročešlj ati.
Charley je spustio slušalicu i okrenuo se prema Philu. -
Koliko ja poznam našeg šefa, siguran sam da će do
sutra navečer u ovo vrijeme već biti izdan nalog za
Lewisovo uhićenje.
Phil je kimnuo glavom. -A kada se dočepamo tog
Lewisa, nadam se da ćemo moći nešto natovariti
psihijatru, ako je onoj jadnici napravio dijete.
Dvojica muškaraca umornim su se koracima spustila
stubama prema izlazu. Prošli su pokraj prtljaţnice, ne
obraćajući pozornost na ljude koji su čekali na svoju
prtljagu. Nakon nekoliko minuta prtljaţnica se
ispraznila. Na pomičnoj je traci stajala samo jedna
velika putna torba, točno obiljeţena prema pravilima
aviokompanije: CAPT. CHRISTOPHER LEWIS, WIN-
DING BROOK LANE BR. 4, CHAPIN RIVER, N.J. U
torbi se nalazila slika koju su Vangieni roditelji silom
ugurali Chrisu, malo prije njegova odlaska.
Slika je predstavljala mladi par, snimljen u noćnom
klubu, a na njoj je pisalo: Uspomena na prvi sastanak s
Yangie, djevojkom koja će promijeniti moj ţivot. S
ljubavlju, Chris.
40
N akon što se vratio kući od Kennedyjevih, Richard je
odmah nazvao hotel Essex House. Doktor Salem ni ovaj
put nije dizao slušalicu. Vezu je preuzela telefonistica i
Richard je zapitao: - Je li doktor Salem dobio moju
poruku da me nazove? Ja sam doktor Carroll.
Ţena je oklijevala, a onda rekla: -Provjerit ću,
gospodine. Dok je čekao, Richard je uzeo daljinski
upravljač i upalio televizor. Baš je u tom trenutku
započelo prikazivanje Eyewitness Newsa. Kamera je
snimala nadstrešnicu od nepromočiva platna na ulazu
hotela Essex House. Baš kada je telefonistica rekla: -
Spojit ću vas sa šefom naše sluţbe, Richard je čuo kako
novinarka Gloria Rojas započinje izvještaj: »Večeras se
u uglednom hotelu Essex House, sjedištu konvencije
AMA-a, ubio, skočivsi kroz prozor, ugledni opstetričar i
ginekolog doktor Emmet Salem iz Minneapolisa u
Minnesoti.«
41
Joan Moore rastreseno je sjedila pokraj telefona. - Kay,
u koliko je sati rekao da će nazvati? - zapitala je. Glas
joj je zadrhtao i ona se ugrizla za usnicu.
Mlada ju je ţena zabrinuto pogledala. - Već sam ti
rekla, Joan. Nazvao je jutros oko 11 i 30. Rekao je da će
ti se javiti i da svakako čekaš na njegov poziv. Po
njegovom glasu moglo se osjetiti koliko je uznemiren.
Na vratima je zazvonilo zvono i obje su, iznenada se
trgnuvši, skočile sa stolca. -Ne očekujem nikoga-rekla
je Kay. Joan je nesvjesno potrčala prema vratima i
naglo ih otvorila.
- Chris - oh, moj Boţe, Chris! Bacila mu se u naručje,
tako da je on zateturao, jer se jedva drţao na nogama.
Lice mu je bilo mrtvački blijedo, a oči podlivene krvlju.
- Chris, što se dogaĎa?
- Joan, Joan! Jedva se suzdrţao da ne zajeca. Snaţno ju
je privukao k sebi. -Ne znam što se dogaĎa. Nešto je
sumnjivo u vezi s Vangienom smrću, a jedini čovjek
koji je mogao unijeti malo svjetla u to što se dogodilo,
sada je mrtav.
42
N akon što je izašao iz hotela Essex Flouse, namjeravao
je otići ravno kući, ali se predomislio u trenutku kada se
izvukao iz javne garaţe i uključio u gusti promet na
West Side Highwayu. Osjetio je nepodnošljivu glad.
Cijeli dan nije ništa jeo i ţeludac mu je bio potpuno
prazan. Nikada nije jeo prije operacija, a doktor Salem
ga je nazvao baš kada se spremao na ručak.
Večeras nije ţelio gubiti vrijeme na pripremanje večere.
Otići će u Carlyle. Ako mu ikada postave pitanje gdje se
večeras kretao, moći će uvjerljivo odgovoriti da je bio u
New Yorku. Šef sale će policiji jasno dati do znanja
kako je doktor Edgar Highley cijenjeni i stalni gost
restorana Carlyle.
Naručit će dimljenog lososa, krem juhu od krumpira i
janjetinu... Od pomisli na hranu već su mu usta bila
puna sline. Sada kada je sve bilo gotovo, osjetio je
iznenadni gubitak energije koju je morao nadoknaditi i
koja će mu itekako trebati za ono što ga sutra očekuje.
Kada Kathleen DeMaio umre, neizbjeţno će se provesti
temeljita istraga. Njezin je bivši ginekolog otišao u
mirovinu i odselio se. Više se nitko neće pojaviti sa
starim zdravstvenim kartonima i ugroziti sve ono na
čemu je radio.
Više mu neće prijetiti nikakva opasnost. Svi liječnici
koji sudjeluju na konvenciji AMA-a ovog trenutka
vjerojatno raspravljaju o članku objavljenom u
Newsmakeru i o Westlake programu za liječenje
neplodnosti. Njihove su primjedbe, naravno, odraz
ljubomore. Usprkos tome, pljuštat će ponude da drţi
predavanja na budućim konvencijama AMA-a.
Konačno se našao na putu da postane slavan i dobije
javno priznanje za svoj rad. A Salem, koji mu se
prepriječio na tom putu, bio je zauvijek ušutkan. Jedva
je čekao da pregleda Vangein zdravstveni karton, koji je
uzeo od Salema. Stavit će ga u dosje koji je on vodio o
Vangie Lewis. On neće imati nikakvo značenje za
njegova buduća istraţivanja.
Nova pacijentica koju je jutros posljednju pregledao, bit
će sljedeća na redu. Auto je parkirao ispred Carlylea.
Bilo je gotovo 18 i 30. Ovdje se moglo parkirati od 19
sati, pa je odlučio da do tada pričeka u autu. Tako će
imati vremena da se smiri i pribere.
Torbu je zaključao u prtljaţniku. U njoj se nalazio
Vangein zdravstveni karton, pritiskivač za papir i
mokasinka. Kako će se riješi pritiskivača i cipele? Gdje
će ih baciti? Bilo koja kanta za smeće u gradu posluţit
će svrsi. Nitko neće kopati po kanti i naći ih. Sutra
ujutro bit će pokupljeni zajedno s tonama ostalog
smeća, koje zaudara po truloj hrani i koje se nagomila
svakih 24 sata u ovom gradu u kojem ţivi 8 milijuna
stanovnika.
Bacit će ih na povratku kući, pod okriljem mraka i nitko
ga neće vidjeti.
Iznenada se uspravio na sjedištu, osjećajući
zadovoljstvo zbog toga što je sve išlo kao po loju.
Nagnuo se i pogledao u retrovizor. Koţa mu se na licu
sjajila, kao da će svaki tren iz svih pora izbiti znoj. Na
kapcima i ispod očiju stvaralo se masno tkivo. Kosa
boje pijeska još uvijek se nije prorijedila, ali prošarale
su je sjedine. Na svom je licu primijetio jedva vidljive
promjene, koje se počinju javljati nakon četrdesetih.
Imao je 45 godina. Iako je još uvijek bio dovoljno mlad,
ušao je u godine kada čovjek postaje svjestan kako
vrijeme brzo prolazi. Bi li se htio ponovno oţeniti? Bi li
ţelio imati svoju djecu? Ţelio ih je i očekivao da će mu
ih podariti Claire. Kada je vidio da ne dolaze, otišao je
provjeriti broj svojih spermija, koji je bio iznenaĎujuće
malen pa je sve te godine okrivljavao sebe što Claire ne
moţe zatrudnjeti. Progledao je u trenutku kada je
saznao da je od njega napravila budalu.
Ne bi imao ništa protiv da mu je Winifred rodila dijete.
Ali kada su se vjenčali, njezin je biološki sat već gotovo
otkucao. A kada je postala sumnjičava, više se nije ni
trudio da je dotakne. Kada se namjeravaš riješiti ţene,
ona je za tebe već mrtva, a seks je za ţive ljude.
Sada bi u obzir došla mlaĎa ţena, potpuno različita od
Claire i Winifred. Ohola Claire, koja ga je poniţavala
zajedljivim primjedbama na račun očeve Ijekarne, i
dobročiniteljica Winifred, obuzeta dobrotvornim radom.
Sada mu je trebala ţena koja ne samo da bi u društvu
plivala kao riba u vodi, već isto tako voljela prireĎivati
zabave, putovati i druţiti se s drugim ljudima.
On je mrzio takve stvari i znao je da svi opaţaju prezir
koji je otvoreno pokazivao prema svemu tome. Znao je
da mu je potrebna ţena koja bi ga oslobodila takvih
obaveza, preuzela ih na sebe i upotpunila njegov imidţ.
Jednoga dana moći će javno objaviti svoj rad i dobiti
priznanje koje je zasluţio. Jednoga će dana sve one
budale, koje su tvrdile da je njegov rad čista utopija, biti
prisiljene priznati njegovu genijalnost.
U 19 sati izašao je iz auta i paţljivo zaključao vrata.
Krenuo je prama ulazu u Carlyle. Na sebi je imao
tamnoplavo odijelo, plavi kaput od kašmira i savršeno
ulaštene cipele. Iako je puhao hladni povjetarac,
njegova se srebrom prošarana kosa nije razbarušila.
Vrata restorana otvorio mu je vratar i pridrţao ih dok je
ulazio. -Dobra večer, doktore Highley. Prilično gadno
vrijeme, zar ne, gospodine?
Bez riječi je kimnuo glavom i uputio se u blagovaonicu.
Stol u kutu, za kojim je volio jesti, bio je zauzet, ali šef
sale je odmah premjestio znak zauzeto na drugi stol i
njega smjestio za onaj gdje je obično sjedio.
Vino ga je ugrijalo i smirilo, a večera vratila snagu, baš
kao što je i očekivao. Šalica crne kave i konjak potpuno
su ga uravnoteţili. Ponovno je mogao jasno razmišljati.
U mislima je polako, korak po korak, ponovno prošao
svoju zamisao prema kojoj će Katie DeMaio odvesti u
smrt.
Neće učiniti ni jednu pogrešku.
Upravo je potpisivao ček, kada je do njegovog stola,
neuobičajeno brzim koracima, došao šef sale, očito
uznemiren. - Doktore Highley, iskrsnuo je jedan
problem.
Podigao je pogled, čvrsto stisnuvši kemijsku olovku.
- Radi se o tome, gospodine, da je vratar vidio kako
jedan mladić provaljuje u prtljaţnik vašeg auta. Prije no
što ga je uspio zaustaviti, mladić je iz prtljaţnika ukrao
torbu. Došla je policija. Uvjereni su u to da se radi o
narkomanu koji je odabrao vaš auto zbog pločice s
oznakom MD.
Usne su mu postale poput gume, a iz grla nije mogao
istisnuti ni jednu riječ. U mislima je kao rengenskim
aparatom snimio sadrţaj torbe: okrvavljeni pritiskivač
za papir, fascikl s medicinskom dokumentacijom, na
kojem se nalazilo ime Vangie Lewis i doktora Salema, i
Vangiena mokasinka.
Kada je konačno progovorio, glas mu je bio ozbiljan i
potpuno smiren. - Vjeruje li policija da bi mogli pronaći
torbu? - I ja sam to isto pitao. Naţalost, ni oni ne znaju
odgovoriti. Kradljivac je moţe baciti nekoliko ulica
dalje, nakon što iz nje izvadi ono što ţeli, a moţe se
dogoditi da se ona više nikada ne nade. Vrijeme će
pokazati.
43
Katie je prije odlaska na spavanje odlučila spakirati
stvari potrebne za bolnicu. Bolnica se nalazila na pola
puta izmeĎu njezine kuće i ureda pa bi sutra samo
nepotrebno gubila vrijeme, vraćajući se po torbu.
Grozničavo je u torbu trpala stvari. Bit ću presretna
kada konačno skinem s vrata tu brigu, pomislila je.
Tjelesna slabost iscrpljivala ju je i duhovno i osjećajno.
Kada je večeras krenula k Molly, bila je prilično
raspoloţena. A sada je osjećala slabost, iscrpljenost i
potištenost. Uzrok takvog stanja bio je tjelesne naravi,
pokušala je uvjeriti samu sebe.
Moţda je crv sumnje da Richard ima vezu s nekom
ţenom, samo pojačao njezinu potištenost?
Da joj predstojeća operacija ne visi kao mač nad
glavom, moţda bi mogla suvislo razmišljati. Imala je
osjećaj kao da joj glavom prelijeću nedovršene misli,
poput rojeva komaraca koji se na nju obrušavaju i
ubadaju je, a odlete prije nego ih uspije dohvatiti. Zašto
joj se čini da gubi nit razmišljanja, da ne postavlja prava
pitanja, da krivo objašnjava riječi?
Do ponedjeljka će se osjećati mnogo bolje i moći će
razmišljati kako treba.
Shrvana umorom, nekako se uspjela istuširati, oprati
zube, počešljati se i otići u krevet. Ali samo trenutak
poslije, iznenada se uspravila, podbočila na lakat jedne
ruke, a drugom dohvatila torbicu i izvadila malu bočicu,
koju je dobila od doktora Highleyja.
Skoro sam zaboravila na njih, pomislila je, dok je u usta
stavila pilulu i progutala je, otpivši malo vode iz čaše
koja je stajala na noćnom ormariću. Ugasila je svjetlo i
sklopila oči.
44
Gertrude Fitzgerald umornom je kretnjom otvorila
slavinu s hladnom vodom u kupaonici, pustila da voda
neko vrijeme teče i iz bočice izvadila pilulu. Migrena je
malo popustila pa, ako je glava ne počne boljeti na
drugoj strani, ova će je pilula do jutra riješiti glavobolje.
Nešto ju je kopkalo... nešto što nije bilo povezano samo
s Edninom smrću. Sigurno je bilo u nekoj vezi s
pozivom gospoĎe DeMaio. Kako joj je uopće palo na
pamet da bi Edna doktora Fukhita i doktora Highleyja
nazvala princom na bijelom konju. Kakva glupost.
Ali princ na bijelom konju.
Edna ga je stvarno spominjala u protekla dva tjedna. Ali
ne u vezi s liječnicima. Kada bi se samo mogla sjetiti.
Da ju je gospoĎa DeMaio odmah pitala, moţda bi se
sjetila. Koliko god da se sada naprezala, nije mogla
dozvati u pamet pod kojim je okolnostima to čula.
Ili je sve to samo zamišljala? Moć sugestije.
Kada proĎe glavobolja, moći će o tome razmišljati.
Stvarno razmišljati. A valjda će se konačno i sjetiti.
Popila je pilulu i otišla u krevet. Zaklopila je oči. U
ušima joj je odzvanjao Ednin glas: - Kaţem ti da princ
na bijelom konju neće... ,
Nije se mogla sjetiti nastavka.
45
U četiri ujutro Richard je odustao od spavanja, digao se
i napravio Salicu crne kave. Čim je saznao za smrt
doktora
Salema, nazvao je Scotta kući. Ovaj je odmah
obavijestio newyoršku policiju da se njegov ured ţeli
uključiti u istragu. Ništa se drugo nije moglo poduzeti.
Kada su gospoĎu Salem nazvali u Minneapolis, nisu je
našli kod kuće. Od liječničke telefonske sluţbe za
primanje i prenošenje poruka dobili su saxno broj
liječnika, koji ga je zamjenjivao u hitnim slučajevima,
ali on nije znao kako se moţe doći do Salemove
medicinske sestre.
Richard je počeo unositi bilješke. l. Zašto je doktor
Salem nazvao naš ured? 2. Zašto je Yangie ţeljela ići k
njemu na pregled? 3. Dijete Berkeleyjevih.
Dijete Berkeleyjevih bilo je ključ problema. Je li
Westlake program za liječenje neplodnosti bio tako
uspješan kako se činilo? Ili je samo sluţio za prikrivanje
usvajanja djece, i to prvenstveno onim ţenama kojc nisu
mogle zatrudnjeti ili nisu mogle odrţati plod do roka
porodaja? Moţda su one hospitalizirane dva mjeseca
prije navodnog poroĎaja samo zato da bi se prikrila
činjenica kako uopće nisu bile trudne?
Djecu je teško usvojiti zbog raznih zakonskih propisa.
Liz Berkeley je otvoreno priznala kako su ona i muţ
uzalud nastojali na taj način doći do djeteta. Recimo da
im je doktor Highley rekao: - Nikada nećete imati
vlastitu djecu. Ja vam mogu pomoći da usvojite, ali to
će vas prilično koštati i mora ostati u najvećoj tajnosti.
Mogao se okladiti da su oni sigurno pristali na to.
Ali Vangie Lewis je bila trudna. Ona se, dakle, nije
uklapala u taj obrazac. Pretpostavimo da je očajnički
ţeljela dijete... ali kako je, zaboga, mislila muţu
podvaliti dijete s izrazito istočnjačkim crtama? Postoji li
mogućnost da je u jednoj od obitelji netko od predaka
bio i s istoka? To mu prije nije palo na pamet.
Tu su još i optuţbe zbog nesavjesnog liječenja. Mora
saznati razloge zbog kojih su ti ljudi tuţili doktora
Highleyja. Doktor Salem je bio Vangienin liječnik, pa u
njegovoj ordinaciji sigurno postoji njezin zdravstveni
karton. Upravo tu treba početi istragu.
Vangieno je tijelo prebačeno zrakoplovom na koji se
Chris Lewis nije ukrcao. Ono se sada nalazi u
laboratoriju. Sutra ujutro prvo će ponovno pregledati
obdukcijske nalaze, kao i samo tijelo. Nešto je
previdio... nešto što mu se tada činilo potpuno
nevaţnim. Jednostavno je prešao preko toga. Bio je
previše zaokupljen fetusom i ozljedama nastalim od
cijanida na sluznici usta, jednjaka i na koţi lica, koje su
bile slične opeklinama.
Je li moţda Vangie Lewis po sebi prolila dio otopine
cijanida? Moţda je bila uţasno uzrujana? U tom bi
slučaju na čaši ostalo mnogo više otisaka. Morala bi je
uzeti i ponovno napuniti; tada bi našli bočicu ili
papirnatu vrećicu u kojoj je drţala cijanid.
Ali stvari se nisu odvijale na taj način.
Richard je ugasio svjetlo u 5 i 30. Budilicu je navio za 7
ujutro. Konačno je zaspao. Sanjao je Katie. Stajala je
iza kuće Edne Burns i gledala u prozor njezine sobe, a
na nju je motrio liječnik Highley.
46
Edna je sve svoje isprave čuvala u savršenom redu,
zahvaljujući činjenici da je bila izvrsna knjigovotkinja.
Kada je istraţni tim, predvoĎen Philom Cunninghamom
i Charleyjem Nugentom, u petak ujutro došao u Ednin
stan, našli su jednostavno pisanu oporuku:
Budući da se krvni roĎaci nikada nisu zanimali za
zdravlje mojih roditelja, dok su oni bili bolesni, niti su
im ikada poslali prigodnu karticu za ozdravljenje,
odlučila sam sve što imam oporučno ostaviti svojim
prijateljicama, gospodi Gertrude Fitzgerald i gospodi
Gani Krupshak. Gospodi Fitzgerald ostavljam svoj
dijamantni prsten i sve ono što ţeli uzeti iz stana.
Gospodi Krupshak ostavljam dijamantnu iglu, kaput od
umjetnog krzna i sve ono u stanu što ne ţeli uzeti
gospoda Fitzgerald. Za moj će se pokop pobrinuti
pogrebno poduzeće, koje je tako krasno ispratilo na
počinak moje roditelje. Svoju policu osiguranja na 10
000 $, umanjenu za troškove moga pogreba, ostavljam
staračkom domu koji se tako divno skrbio o mojim
roditeljima i kojem još uvijek dugujem odredenu svotu
novaca.
Članovi istraţnog tima temeljito su pročešljali stan, tra-
ţeći otiske prstiju, vlasi, vlakna i tragove nasilne
provale. Phil se namrštio, ugledavši ispod lončanice na
prozorskoj dasci blatnu mrlju. Odmah je otišao iza
zgrade, oprezno ostrugao komadić smrznutog blata,
stavio ga u kuvertu i podigao prozor spavaće sobe.
Prozor je bio prilično nisko ugraĎen, pa je osoba
prosječne visine mogla lako kroz njega ući u stan.
- Moguće je da se netko kroz taj prozor uvukao u stan i
napao Ednu Burns - rekao je Charley. - Ali zemlja je
tako smrznuta da nam nikada ne bi pošlo za rukom da to
dokaţemo.
Na kraju su pozvonili na vrata svih susjeda i postavili
im jednostavno pitanje: »Je li netko u utorak navečer
vidio nepoznate osobe u blizini zgrade?
Nisu očekivali neki naročiti obrat, jer je u utorak
navečer bilo mračno i hladno, a nepodrezano grmlje
pruţalo je savršen zaklon onome tko se ţelio sakriti od
znatiţeljnih pogleda.
Ali u posljednjem stanu iznenada im se osmjehnula
sreća. Jedanaestgodišnji dječak upravo je iz škole došao
kući na ručak i čuo pitanje postavljeno njegovoj majci.
- Oh, rekao sam čovjeku u kojem stanu ţivi gospoĎica
Burns - izvijestio ih je. - Sjećaš se, mama, to je bilo
onda kada si me natjerala da Porgy izvedem u šetnju.
Završila je emisija Happy days i baš sam se spremao u
krevet...
-To je bilo oko 21 i 30 -rekla je dječakova majka. -Nisi
mi rekao da si s nekim razgovarao - dodala je
prijekornim glasom.
Dječak je slegnuo ramenima. - To mi se činilo potpuno
nevaţnim. Vraćao sam se s Porgy, kada je taj čovjek
zaustavio auto uz rub pločnika i pitao me znam li u
kojem stanu ţivi gospoĎica Burns. Pokazao sam mu i to
je bilo sve.
- Kako je izgledao taj muškarac? - zapitao je Charley.
Dječak se namrštio. - Oh, prilično zgodan. Tamne kose i
visok. Vozio je krasan auto. Corvettu.
Charley je pogledao Phila. - Chris Lewis - rekao je
odrješito.
47
U petak ujutro Katie je došla u ured prije 7 sati i odmah
je počela raditi posljednje pripreme u vezi s slučajem u
kojem je zastupala optuţbu. Okrivljeni, dva brata: jedan
sedamnaestogodišnjak, a drugi osamnaestogodišnjak,
bili su optuţeni za uništavanje javne imovine. U dvije
su škole zapalili 12 učionica.
Maureen je na posao stigla u 8 i 30 i odmah odnijela vrč
vruće kave u Katien ured. Katie je podigla pogled sa
spisa. -Boţe, samljet ću tu dvojicu - rekla je. - Uništili
su razrede iz zabave - iz zabave. To mi je odvratno, jer
znam kako se ljudi muče da bi platili porez, koji se
koristi za odrţavanje škola. Ovdje se radi o nečemu
gorem od zločina.
Maureen je uzela Katienu šalicu i u nju nalila kavu. -
Jedna se od tih škola nalazi u mom gradu i u nju idu
djeca iz susjedstva. Desetogodišnjak je baš završio svoj
rad iz tehničkog odgoja za školsku izloţbu. Načinio je
prekrasan ureĎaj za solarno grijanje. Jadnik je na njemu
radio mjesecima. UreĎaj je izgorio u poţaru i od njega
nije ostalo ništa.
Katie je na svom uvodnom govoru napisala primjedbu. -
Taj će mi podatak posluţiti kao dodatno oruţje. Baš ti
hvala.
- Katie... Po Maureeninom glasu osjećalo se da oklijeva.
Katie je pogledala u njezine zelene oči i u njima vidjela
zabrinutost. - Da?
- Rita mi je priznala da ti je rekla za... za dijete. - Da,
rekla mi je. Tako mi je ţao, Maureen.
- Stvar je u tome da to dijete još uvij ek ne mogu
preboljeti. A sada je iskrsnuo taj slučaj s Vangie
Lewis... sve te priče o djetetu... samo vraćaju bolne
uspomene. Pokušavam zaboraviti...
Katie je kimnula glavom. - Maureen, dala bih sve na
svijetu da sam s Johnom imala dijete. Nakon što se
razbolio, molila sam Boga da zatrudnim, kako bih imala
nešto njegovo kada umre. Kada pomislim na sve one
prijateljice koje su odlučile da nikada nemaju djecu ili
na one koje su tako mirno otišle na pobačaj, kao da idu
frizeru, pitam se, ima li na svijetu pravde. Molim Boga
da jednog dana imam svoju djecu. I ti ćeš ih, naravno,
imati. Obje ćemo biti zahvalne što ih imamo, jer smo ih
tako strašno ţeljele.
Maureen su na oči navrle suze. -Nadam se. -Ali u
slučaju Vangie Lewis...
Telefon je zazvonio i prekinuo je u pola rečenice. Kati
je podigla slušalicu i začula Scottov glas. - Drago mi je
da si ovdje, Katie. Moţeš li na trenutak svratiti do
mene?
- Naravno. Katie se digla. - Scott ţeli da odmah doĎem
u njegov ured. Razgovarat ćemo poslije, Maureen.
Nenamjerno je zagrlila djevojku.
Scott je stajao kraj prozora i gledao van. Katie je bila
sigurna da uopće nije zamjećivao prozore prekrivene
rešetkama na zgradi okruţnog zatvora. Okrenuo se,
kada je čuo da je došla.
- Danas zastupaš optuţbu na suĎenju braći Odendall,
zar ne?
- Da. Imamo čvrste dokaze.
- Koliko će trajati suĎenje?
- Gotovo cijeli dan, sigurna sam u to. Obrana će dovesti
svjedoke da govore o njihovom karakteru, od
odgajateljice iz vrtića do profesora. Ali sredit ćemo ih.
- Tebi to odlično polazi za rukom, Katie. Jesi li čula za
doktora Salema?
- Misliš na liječnika iz Minneapolisa, koji je nazvao
Richarda? Ne, jutros nisam ni s kim razgovarala. Otišla
sam ravno u svoj ured.
- Sinoć se, samo nekoliko minuta nakon što se prijavio
u hotel Essex House, bacio - ili ga je netko gurnuo -
kroz prozor.
Zajedno s newyorškom policijom radimo na istrazi. I još
nešto. Sinoć je iz Minneapolisa zrakoplovom stiglo
tijelo Vangie Lewis. A Chris Lewis se nije pojavio.
Katie je zapanjeno gledala u Scotta. - Što ţeliš time
reći? - Ţelim reći da je on vjerojatno drugim letom
doputovao na LaGuardiju i da je u New York došao
otprilike u vrijeme kada se doktor Salem prijavio u
hotel. Ako saznamo da je bio u blizini hotela, moći
ćemo zaključiti ovaj slučaj. Ne mogu progutati
pretpostavku da je Vangie Lewis izvršila samoubojstvo,
kao ni to da je Edna Burns umrla nesretnim slučajem, a
još manje to da se doktor Salem bacio kroz prozor.
- Jednostavno ne vjerujem da je Chris Lewis ubojica,
odrješito je rekla Katie. - Što misliš gdje je on sada?
Scott je slegnuo ramenima. - Vjerojatno se skriva
negdje u New Yorku. Pretpostavljam da će nam njegova
djevojka, nakon što razgovaramo s njom, otkriti gdje se
on nalazi. Ona se večeras vraća s Floride. Moţeš li
večeras ostati ovdje?
Katie je malo oklijevala. - Ovaj vikend moram nešto
obaviti i ne mogu promijeniti dogovoreno. Ali bit ću
iskrena s tobom, Scott. Osjećam se tako uţasno da čak
više i ne mogu normalno razmišljati. Izdrţat ću ovo
suĎenje... Dobro sam pripremljena. Ali nakon toga
odlazim.
Scott ju je pomnjivo promotrio. - Cijeli ti tjedan
govorim da ne dolaziš na posao - rekao je. - A sada si
mnogo bljeĎa nego što si bila u utorak ujutro. U redu.
Završi to suĎenje i odmah idi odavde. Sljedeći ćemo
tjedan imati gomilu posla s ovim slučajem. U
ponedjeljak ujutro ispitat ćemo i provjeriti svaku
pojedinost. Doći ćeš?
- Naravno.
- Trebala bi otići na jedan temeljiti pregled. - Ovaj
vikend idem liječniku.
- Baš dobro.
Scott je spustio pogled na pisaći stol, čime je dao znak
da je sastanak završen i Katie se vratila u svoj ured. Već
je bilo gotovo 9 sati i morala je poţuriti u sudnicu. U
mislima je ponovila raspored uzimanja pilula, koje je
dobila od doktora Highleyja. Jednu je popila sinoć, a
drugu jutros u 6. Treba ih uzimati svaka tri sata pa je
odlučila jednu popiti odmah, prije nego ode u sudnicu.
Progutala ju je s posljednjim gutljajem crne kave, koji je
ostao u šalici. Odmah je zatim sa stola pokupila spise,
pri čemu je porezala prst na rub najgornje stranice. Bol
je bila tako oštra da je nakratko ostala bez daha. Iz
gornje ladice stola izvukla je maramicu, omotala je oko
prsta i brzo izašla iz ureda.
Nakon pola sata s ostalim je ljudima u sudnici ustala da
pozdravi suca i vidjela da je krv potpuno promočila
maramicu.
48
Edna Burns bila je pokopana u petak ujutro, nakon mise
zadušnice, odrţane u crkvi St. Francis Xavier. Gana
Krupshak i Gertrude Fitzgerald otpratile su lijes do
groblja i, čvrsto se drţeći za ruke, gledale kako ga
polaţu u grob uz Ednine roditelje. Svećenik, otac
Durkin, izmolio je molitvu, lijes poškropio svetom
vodicom i njih dvije otpratio do Gertrudinog auta.
- Hoćete li mi se pridruţiti na kavi? - zapitao je.
Gertrude, koja je još uvijek s prekidima plakala,
obrisala je oči i odmahnula glavom. - Moram se vratiti
na posao - rekla je. - Radit ću umjesto Edne sve dok ne
naĎu novu recepcionarku, a danas oba liječnika
ordiniraju poslijepodne.
GospoĎa Krupshak takoĎer je odbila poziv. - Ali oče,
ako se vraćate u ţupni dvor, moţete li me povesti? Ne
bih htjela da Edna zbog mene mora ići drugim putem.
- Naravno.
Gana se okrenula prema Gertrudi. - DoĎi danas k nama
na večeru - rekla je srdačno. Napravit ću sloţenac od
mesa i povrća. ,
Gertrude je odmah prihvatila ponudu, jer ju je pomisao
na povratak u prazan stan prilično uznemiravala.
Večeras će joj se tako pruţiti prilika da razgovara o
Edni s osobom koja je isto bila njezina prijateljica. Reći
će Gani kako je prava sramota da ni jedan od liječnika
nije danas došao na misu zadušnicu, no doktor Fukhito
je barem poslao buket cvijeća. Moţda će joj razgovor s
Ganom razbistriti misli pa će se konačno moći sjetiti
onoga što joj je rekla Edna i što joj se stalno motalo po
glavi.
Oprostila se s Ganom i ocem Durkinom, ušla u auto,
upalila motor i otpustila kočnicu. Iznenada je u mislima
vidjela doktora Highleyja i njegove velike, buljave i
hladne oči. Oh, bio je tako ljubazan s njom u utorak
navečer. Dao joj je tabletu za smirenje. Te se večeri
ponašao nekako čudno. Na primjer, kada je otišao po
čašu vode, krenula je za njim, jer nije ţeljela da je on
posluţuje. Otvorio je slavinu i otišao u spavaću sobu.
Promatrala ga je iz hodnika. Vidjela je kako je izvadio
maramicu i njome otvorio ladicu Edninog ormarića.
A onda se u hodniku pojavio onaj zgodan doktor
Carroll. Doktor Highley je čuo korake, odmah zatvorio
ladicu, u dţep ugurao maramicu, odmaknuo se od
ormarića i stao na vrata sobe, kao da se tamo slučajno
našao.
Nakon što je doktor Carroll prošao pokraj nje, vratila se
u dnevni boravak. Nije ţeljela da steknu dojam kako ih
je htjela prisluškivati. Ako je doktor Highley nešto ţelio
uzeti iz ladice, zašto to jednostavno nije rekao? I zašto
je, za ime Boga, ladicu otvorio maramicom? Valjda nije
mislio da je Ednin stan toliko prljav da se nije ništa
usudio dotaknuti! Zaboga, pa njezin je stan bio
besprijekorno čist!
Doktor Highley se uvijek ponašao čudno. Iskreno
rečeno, i ona ga se, poput Edne, pribojavala. Da joj i
ponudi Ednin
posao, nikada ga ne bi prihvatila. C)dlučivši to,
Gertrude je s ceste, koja je vodila na groblje, skrenula
prema aveniji Forest.
49
Tijelo Vangie Lewis stavljeno je na stol u dvorani za
obdukciju Zavoda za sudsku medicinu okruga Valley.
Richard
je ravnodušno gledao kako njegov asistent s Vangie
skida svileni kaftan, u kome je trebala biti pokopana.
Dok je njezino tijelo leţalo u mrtvačnici na groblju, lice
joj je pod blagim osvjetljenjem djelovalo gotovo ţivo,
no sada je bilo potpuno beţivotno. Nalikovala je nekoj
lutki u izlogu robne kuće.
Vangiena plava kosa tada je bila paţljivo počešljana i
spuštala se u slapovima do ramena. Sada se, zbog
gotovo stvrdnutog laka, razdvajala u tanke pramenove,
koji su izgledali poput slame. Richard se iznenada sjetio
Francisca Borgije, koji se zaredio, nakon što je vidio
raspadajuće tijelo nekada prekrasne kraljice.
Naglo je potisnuo tu misao i usredotočio se na
medicinski problem s kojim se trebao suočiti. Nešto mu
je promaklo kada je u utorak poslijepodne pregledavao
Vangieno tijelo. Bio je siguran u to. Radilo se o
njezinim nogama ili stopalima. Sada će na njih obratiti
posebnu pozornost.
Nakon petnaest minuta našao je ono što je traţio:
posjekotinu na Vangienoj lijevoj nozi, dugu oko 5
centimetara. Tijekom prvog pregleda sasvim je
zanemario tu posjekotinu, jer je bio potpuno
usredotočen na ozljede slične opeklinama i na fetus.
Bilo je očito da je posjekotinu zadobila prije kratkog
vremena, jer se nisu vidjeli znakovi zacjeljivanja rane.
Upravo to ga je mučilo. Vangie je posjekla nogu kratko
vrijeme prije smrti, a Charley je, na oštrom vrhu jedne
alatke u garaţi, našao poderani komadić haljine, koju je
imala na sebi kada je umrla.
Richard se okrenuo svom asistentu. - U laboratoriju su
do sada trebali završiti s ispitivanjem odjeće koju je
gospoĎa Lewis imala na sebi kada je dopremljena
ovamo, OtiĎi po tu odjeću i navuci je na nju. Pozovi me
kada to obaviš.
Vrativši se u ured, zapisao je u notes: Cipele koje je
vangie nosila u trenutku smrti. Udobne sportske cipele,
dosta visokog obruba. Nije ih nikako mogla imati na
sebi, kada je posjekla nogu.
Počeo je proučavati pribilješke, koje je načinio tijekom
noći. Dijete Berkeleyjevih. Razgovarat će s Jimom
Berkeleyjem i navesti ga da prizna kako su usvojili
djevojčicu.
Ali što će time dokazati?
Samo po sebi ništa, ali time će započeti istragu. Kada
jednom dobiju priznanje, cijeli će Westlake program za
liječenje neplodnosti biti razotkriven kao prijevara
neslućenih razmjera.
Bi li netko bio spreman ubiti, kako bi spriječio
objelodanjivanje prijevare?
Morao je neizostavno vidjeti zdravstveni karton Vangie
Lewis, koji je imao doktor Salem. Scott je do sada već
sigurno stupio u vezu s doktorovom ordinacijom,
pomislio je i istog trena nazvao njegov ured. - Jesi li
razgovarao sa Salemovom medicinskom sestrom?
- Jesam. A razgovarao sam i s njegovom ţenom. Obje
su jako pogoĎene njegovom smrću. Tvrde da nije patio
od visokog krvnog tlaka niti od vrtoglavica. Nije imao
nikakvih osobnih, ni novčanih poteškoća, a imao je
dogovorena predavanja za šest mjeseci unaprijed. Zato
zaboravimo i na samoubojstvo i na slučajni pad.
- A što je s Vangie Lewis? Što sestra zna o njoj?
- Doktor Salem je jučer ujutro zamolio sestru da iz
njegove kartoteke u uredu izvadi Vangien karton. A
prije no što je krenuo na put, obavio je meĎugradski
razgovor.
- Moţda je to mene nazvao.
- Moţda. Sestri je rekao da mora obaviti još nekoliko
meĎugradskih razgovora, napomenuvši da će zvati iz
zračne luke, nakon što obavi čekiranje i da će razgovore
platiti kreditnom karticom. Očito mu je ušlo u krv da se
naĎe u zračnoj luci mnogo prije polijetanja zrakoplova.
- Hoće li nam ona poslati Vangienin zdravstveni
karton? Ţelim ga vidjeti.
- Ne, neće. Doktor Salem ga je ponio sa sobom. Vidjela
je kako ga stavlja u aktovku. U hotelskoj smo sobi našli
aktovku, ali u njoj nije bio Vangienin zdravstveni
karton. A sada slušaj ovo: nakon što je doktor Salem
otišao u zračnu luku, njegovu je ordinaciju nazvao
Chris Lewis, tvrdeći da mora hitno razgovarati s
doktorom. Sestra mu je rekla u kojem će hotelu u New
Yorku odsjesti doktor Salem i čak mu je dala broj
njegove sobe. Znaš što, Richarde: čini mi se da ću do
kraja dana izdati nalog da se Chris Lewis uhiti.
- Ti misliš da je Chris Lewis ubio doktora Salema kako
bi se dočepao Vangienog zdravstvenog kartona zbog
nekih podataka u njemu? U to mi je stvarno teško
povjerovati.
- Netko ga se očito ţelio dokopati - rekao je Scott. - To
je očito, zar ne?
Richard je spustio slušalicu. Netko je ţelio njezin
zdravstveni karton. Tko je mogao znati da se u njemu
nalaze podaci koji bi mu mogli nauditi?
Liječnik. Je li Katie s pravom sumnjala na psihijatra? A
Edgar Highley? Kada je došao u okrug Valley, sva su
mu vrata otvarale porodične veze s obitelji Westlake,
koja je imala ogroman ugled u medicinskim krugovima
New Jerseyja.
Richard je nestrpljivo na stolu potraţio cedulju, na koju
je Marge zapisala imena pacijenata, koji su tuţili
doktora Highleyja za nesavjesno liječenje.
Anthony Caldwell, Old Country Lane, Peapack. Anna
Horan, 415 Walnut Street, Ridgefield Park. Uključio je
interfon i zamolio Marge da pokuša nazvati te ljude.
Marge je u njegov ured ušla nakon 15 minuta. -
Anthony Caldwell više ne stanuje na toj adresi. Prošle
se godine preselio u Michigan. Na telefon se javila
susjeda i rekla da je njegova ţena umrla zbog
komplikacija izazvanih izvanmaterničnom trudnoćom.
Muţ je tuţio doktora Highleyja za nesavjesno liječenje,
ali tuţba je odbačena kao neosnovana. Dodala je i to
kako su gospoĎi Caldwell dva liječnika rekla da nikada
neće moći začeti. Medutim, zatrudnjela je čim se počela
liječiti kod doktora Highleyja. Ali teško je nosila i
stalno joj je bilo zlo. Umrla je u četvrtom mjesecu
trudnoće.
- Za sada imam dosta podataka - rekao je Richard. - Dat
ćemo sudski nalog za pregled cjelokupne bolničke
dokumentacije. A gospoĎa Horan?
- Ulovila sam njezinog muţa kod kuće. On studira
pravo na Rutgersu, a ţena radi kao programer. Dao mi
je njezin broj na poslu. Hoćeš li da je sada nazovem?
- Da, molim te.
Marge je nazvala s Richardovog telefona i zatraţila
gospoĎu Annu Horan. Trenutak rekla je poslije: -
GospoĎo Horan, pričekajte samo trenutak. S vama ţeli
razgovarati doktor Carroll.
Richard je uzeo slušalicu. - GospoĎo Horan.
-Da. U ţeninom se glasu osjećao strani naglasak, koji
nije mogao točno odrediti.
- GospoĎo Horan, prošle ste godine tuţili doktora
Edgara Highleyja za nesavjesno liječenje. Mogu li vam
mogu postaviti nekoliko pitanja u vezi s tom tuţbom?
Imate li malo vremena?
Po ţeninu glasu osjetio je da se uzrujala. - Ne... ne
mogu o tome razgovarati preko telefona.
- Shvaćam. Ali stvarno je hitno. Moţete li danas poslije
posla doći u moj ured?
- Da... u redu. Bilo je očito da ţena ţeli što prije završiti
razgovor. Richard joj je dao adresu svog ureda, ali kada
je počeo
objašnjavati kako da dode do njega, ţena ga je
nestrpljivo prekinula.
- Znam kako ću stići do vas... Doći ću do 17 i 30.
Prekinula je vezu. Richard je pogledao u Marge i
slegnuo ramenima. - Nije oduševljena, ali ipak će doći.
Već je bilo gotovo podne. Richard je odlučio otići u
sudnicu, gdje je Katie zastupala optuţbu u slučaju braće
Odendall, da je pozove je na ručak. Ţelio je s njom
razgovarati o doktoru Highleyju i reći svoje mišljenje o
njemu. Katie je razgovarala s Highleyjem. Zanimalo ga
je kakav je dojam stekla o njemu. Hoće li se sloţiti s
njim da nešto nije u redu s Westlake programom za
liječenje neplodnosti? Je li to sluţi za prikrivanje
nezakonitog usvajanja djece ili Highleyju sluţi za
pokuse, pri čemu je ugroţavao ţivot svojih pacijentica?
Kada je ušao u sudnicu, u njoj nije bilo nikoga osim
Katie koja je sjedila na mjestu odreĎenom za tuţitelja.
Zadubila se u čitanje pribiljeţaka i gotovo ga nije ni
pogledala kada je došao do nje. Samo je odmahnula
glavom, kada je predloţio da odu na ručak.
- Richarde, do grla sam u poslu. Ta su dva gada
promijenila svoje izjave. Sada pokušavaju krivnju za
podmetnute poţare svaliti na nekog drugoga. Tako
uvjerljivo laţu da će porota sigurno nasjesti. Moram se
pripremiti za unakrsno ispitivanje, rekla je i nastavila
čitati pribilješke.
Richard ju je paţljivo promotrio. Njezina maslinasta put
postala je mrtvački blijeda, kapci oteţali, a pogled
mutan. Primijetio je papirnatu maramicu zamotanu oko
prsta. Njeţno ju je primio za ruku i odmotao maramicu.
Katie je podigla pogled. - Što... oh, ta prokleta rana.
Sigurno je duboka. Cijelo jutro krvari. Samo mi je to
trebalo.
Richard je paţljivo pregledao ranu. Zatim je skinuo
maramicu, krv je počela nezaustavljivo teći. Ranu je
čvrsto povezao, a prst iznad nje stegnuo gumenom
vrpcom. - Gumicu ostavi na prstu oko 20 minuta.
Krvarenje bi do tada trebalo prestati. Imaš li kakvih
problema sa zgrušavanjem krvi, Katie?
- Da. Ali, Richarde, ne mogu sada o tome govoriti. Ovaj
mi slučaj izmiče iz ruku i zbog toga se osjećam grozno.
U sudnici nije bilo nikoga osim njih dvoje. Richard se
nagnuo, zagrlio je, njezinu glavu prislonio na svoja prsa
i njeţno je poljubio u kosu. - Katie, odmah ću se
pokupiti odavde. No, prije no što odem, moram ti reći
da malo razmisliš preko vikenda, ma gdje bila. To ti
govorim zato, jer sam spreman zbog tebe ukrstiti
mačeve. Ako se vidaš s nekim muškarcem, reci mu da u
meni ima ţilavog protivnika. Volim te i ţelim se brinuti
za tebe. Ako i postoji drugi muškarac, on se o tebi ne
brine dovoljno. Ako te još uvijek sputava prošlost,
pokušat ću oslabiti njezin utjecaj.
Uspravio se. - A sada kreni u arenu i pobijedi u borbi.
Ti si za to itekako sposobna. I, za ime Boga, daj malo se
opusti ovaj vikend. U ponedjeljak ću trebati tvoje
mišljenje o onome što sam otkrio u slučaju Lewis.
Cijelo se jutro tresla od zime. Ni vunena haljina dugih
rukava nije je mogla zagrijati. A sada je u Richardovoj
blizini osjećala kako toplina njegova tijela prelazi na
nju. Kada se okrenuo da ode, Katie je naglo primila
njegovu ruku i pritisnula svoje lice. - U ponedjeljak -
rekla je.
- U ponedjeljak - odgovorio je i izašao iz sudnice.
50
Prije nego su napustili zgradu u kojoj je Edna stanovala
do svoje smrti, Charley i Phil pozvonili su na vratima
Krupshakovih. Gana se malo prije vratila s pokopa.
- Završili smo istragu u stanu - rekao joj je Charley. -
Sada moţete ući u njega. Pokazao joj je Edninu
oporuku. Moram provjeriti je li pravovaljana. Ono što je
Edna posjedovala ne vrijedi više od 1000 $. Ako sve
bude u redu, vratit ćemo vam nakit pa ga vi i gospoda
Fitzgerald moţete podijeliti, zajedno s namještajem,
koji moţete pogledati i odlučiti što će koja od vas uzeti.
Ali za sada nemojte još ništa dirati.
Dva su se istraţitelja vratila u ured i otišla ravno u
laboratorij, gdje su ispraznili sadrţaj iz vrećice
usisavača i ostavili lončanicu koju su uzeli s prozorske
daske, kao i komadić smrznute zemlje. - Odmah sve to
ispitajte - naredio je Phil. Stvar je hitna.
Scott ih je čekao u svom uredu. Kada je čuo da je Chris
Lewis u utorak navečer bio u blizini Edninog stana,
zagunĎao je od zadovoljstva. -Izgleda da je Lewis ovaj
tjedan bio na svim mogućim mjestima - rekao je. - A
gdje god se našao, netko je umro. Jutros sam poslao
Ritu u New York s njegovom slikom. Hotelski ga je
momak sa sigurnošću prepoznao i rekao da je Lewis
oko 17 sati bio u predvorju hotela Essex House. Izdat ću
potjernicu za njim, kao i nalog za njegovo uhićenje.
Zazvonio je telefon. Nesigurnom je kretnjom podigao
slušalicu i predstavio se. Njegovo se ponašanje istog
trena promijenilo. - Prespoji je - brzo je rekao. Rukom
je prekrio mikrofon na slušalici, kazavši: -Djevojka
Chrisa Lewisa zove s Floride... Halo, da, ovdje okruţni
tuţitelj.
Zastao je. -Da, pokušavamo naći kapetana Lewisa.
Znate li gdje se on nalazi?
Charley i Phil izmijenili su poglede. Dok je slušao, na
Scottovom su se čelu pojavile duboke bore. - U redu.
On će s vama doletjeti u 19 sati u Newark. Drago mi je
da se kapetan Lewis dobrovoljno predaje. Ako se bude
ţelio savjetovati s odvjetnikom, to moţe učiniti ovdje.
Hvala vam.
Spustio je slušalicu. - Lewis dolazi ovamo - rekao je. -
Večeras moţemo završiti taj slučaj.
Edgar Highley proveo je besanu noć razmišljajući o
ukradenoj torbi. Moţda se više nikada ne naĎe,
pomislio je.
Ako je kradljivac najprije prekapao po njoj, a zatim je
negdje bacio, postojala je velika vjerojatnost da je više
nikada neće vidjeti. Rijetko tko bi je vratio. Više je
nego sigurno da bi bacili ono što se nalazi u torbi, a nju
zadrţali.
A recimo da netaknutu torbu pronaĎe newyorška
policija? U njoj je bilo napisano njegovo ime i adresa
bolnice. Kada bi ga nazvala policija, vjerojatno bi od
njega traţili da kaţe što se sve nalazi u torbi.
Jednostavno bi spomenuo neke osnovne lijekove,
nekoliko instrumenata i bolničkih dosjea. Onaj s ime-
nom VANGIE LEWIS njima ne bi značio ništa. Nikome
ne bi palo na pamet da ga pregleda. Pretpostavili bi da
je njegov. Kada bi pitali za cipelu i pritiskivač za papir
umrljan krvlju, rekao bi da nema pojma čiji su, i
naglasio kako ih je očito u torbu stavio kradljivac.
Sve će se dobro završiti. A večeras će ukloniti
posljednju opasnost. U 5 sati ujutro potpuno je odustao
od spavanja. Stajao je ispod tuša gotovo 10 minuta, sve
dok se kupaonica nije napunila parom, a on se prepustio
blagotvornom djelovanju vrućih i oštrih kapljica vode.
Obukao je dugi kućni ogrtač od debelog frotira i sišao u
kuhinju. U ordinaciju neće ići prije podneva, a vizitu će
obaviti odmah po dolasku u bolnicu. Do
tada će pregledati pribilješke i podatke o istraţivanju.
Pacijentica koja je jučer došla na pregled, bit će njegov
novi pokusni kunić. No, još uvijek nije odabrao
davateljicu.
52
U 16 sati, Richard, Scott, Charley i Phil pozorno su
promatrali tijelo Vangie Lewis, odjeveno u odjeću koju
je imala na sebi u trenutku smrti. Haljina je bila
poderana blizu poruba, a komadić tkanine, naĎen na
šiljku lopate u garaţi, točno je odgovarao tom mjestu.
Rupa na hulahopki u potpunosti je odgovarala
posjekotini na nozi.
- Na hulahopki nema tragova krvi - rekao je Richard. -
Bila je mrtva u trenutku kada je nastala posjekotina.
- Na kojoj se visini nalazi polica s lopatom? - zapitao je
Scott.
Phil je slegnuo ramenima. - Oko pola metra od poda. -
~'o znači da je netko kroz garaţu unio tijelo Vangie
Lewis, poloţio ga na krevet da bi izgledalo kao
samoubojstvo -rekao je Scott.
- U to nema nikakve dvojbe - sloţio se Richard. - Ali
koliko je visok Chris Lewis? - zapitao je, namrštivši se.
- Jako je visok- odgovorio je Phil. - Vjerojatno oko 190
centimetara. Zašto?
-Načinimo jedan pokus. Ali malo pričekajte. Izašao je iz
prostorije i vratio se s metrom. Mjereći od poda, točno
je na zidu označio visinu od pola metra, jednog metra i
metra i pol. -Ako pretpostavimo da je Chris Lewis
donio u kuću tijelo svoje ţene, onda posjekotina na
njezinoj nozi nije mogla nastati od 3iljka lopate.
Okrenuo se prema Philu. - Siguran si da se polica
nalazila na pola metra od poda?
Phil je slegnuo ramenima. - Moţda malo niţe ili više.
Charley je kimnuo glavom u znak da se slaţe s njim.
- Dobro. Ja imam 188 centimetara - rekao je Richard.
Paţljivo je jednu ruku podvukao ispod Vangeinog vrata,
a drugu ispod koljena, podigao njezino beţivotno tijelo
i odnio ga do zida. - Pogledajte gdje njezina noga
dodiruje zid. Ona je bila niska rastom. Da je njezino
tijelo nosio visoki muškarac i da se lopata nalazila na
polici niţoj od jednog metra, ne bi došlo do povrede
noge. A opet... Otišao je do Phila. - Koliko si ti visok...
Oko 175 centimetara?
- Da, baš toliko.
- U redu. Chris Lewis je oko 15 centimetara viši od
tebe. Odnesi njezino tijelo, pa da vidimo gdje će noga
dotaknuti zid.
Phil je od Richarda uzeo tijelo i odnio ga do zida.
Vangiena je noga okrznula zid na mjestu gdje je
Richard označio pola metra. Phil je odmah zatim tijelo
poloţio na obdukcijski stol.
Scott je odmahnuo glavom. - To je jako dvojbeno. Time
ne moţemo ništa dokazati. Moţda se sagnuo,
pokušavajući tijelo drţati što dalje od sebe. Njezina će
nam odjeća posluţiti kao dokaz. Snimite posjekotinu,
hulahopku i haljinu.
Zajedno se s Richardom vratio u ured. - Ti još uvijek
sumnjaš na psihijatra, zar ne? On je visok oko 175
centimetara. Richard je malo oklijevao, a onda je
odlučio da ne kaţe
svoje mišljenje sve dok ne razgovara s Jimom
Berkeleyjem i pacijenticom, koja je tuţila Highleyja za
nesavjesno liječenje. Zato je promijenio predmet
razgovora. - Hoće li Katie uspjeti dokazati da su braća
kriva za podmetanje poţara?
Scott je odmahnuo glavom. - Teško je reći. Te propalice
sada tvrde da je poţare podmetnuo njihov prijatelj, koji
je prošlog studenog poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Izjavili su da su krivnju preuzeli na sebe, jer im je bilo
ţao prijateljevih roditelja, ali da ih je njihov svećenik
uspio nagovoriti da kaţu istinu zbog svojih obitelji.
Richard je prezirno odmahnuo rukom. - Porota valjda
neće nasjesti na tu priču, zar ne?
- Izgleda da hoće - odgovorio; je Scott. Slušaj, bez
obzira na to koliko truda uloţiš u izbor članova porote,
meĎu njima se uvijek nade netko suosjećajan tko će
pasti na srceparajuću priču. Katie je obavila izvrstan
posao, ali nikada ne znaš kakva će biti presuda. No,
dobro. Vidimo se poslije.
Jim Berkeley nazvao je Richarda u 16 i 30. - Čujem da
me trebaš zbog nečega, rekao je oprezno.
- Da. Svakako moram razgovarati s tobom. Moţeš li na
povratku svratiti u moj ured?
- Da, mogu. Mislim da znam o čemu ţeliš razgovarati.
53
Doktor Highley se okrenuo od djevojke koja je leţala na
stolu za preglede. - Sada se moţete obući.
Tvrdila je da ima 20 godina, ali bio je siguran da nema
više od 16 ili 17. - Jesam li...
- Da. Trudni ste. Mislim oko 5 tjedana. DoĎite sutra i
napravit ćemo abortus.
- Mogu li roditi i dijete dati na usvajanje?
- Jeste li rekli svojim roditeljima za trudnoću? -Ne,
nisam. To bi ih jako uzrujalo.
- Onda vam savjetujem da majčinstvo odgodite bar na
nekoliko godina. DoĎite sutra u 10.
Izašao je iz sobe za preglede, otišao u svoj ured i odmah
potraţio telefonski broj nove pacijentice, koju je jučer
odabrao. - GospoĎo Englehart, ovdje doktor Highley.
Odmah ćemo početi s liječenjem. Molim vas da sutra
ujutro u 8 i 30 doĎete u bolnicu. Ostat ćete preko noći.
54
Dok je porota vijećala, Katie je otišla u kantinu.
Odabrala je mali stol na kraju prostorije i sjela, leĎima
okrenuta
prema drugim stolovima. Nije ţeljela niti da je tko vidi,
niti da joj se pridruţi. Osjećala je umor i slabost, ali ne i
glad. Uzet ću samo šalicu čaja, pomislila je. Mama
oduvijek misli kako šalica čaja moţe izliječiti sve
bolesti ovoga svijeta. Sjetila se trenutka kada se s
Johnovog pokopa vratila kući jer joj je majka
zabrinutim i njeţnim glasom rekla: -Napravit ću ti šalicu
čaja, Katie.
Richard. Mami bi se sigurno svidio, jer je voljela
krupne muškarce. - Tvoj otac je bio mršavko, ali, oh
Katie, nije li se doimao tako velikim?
Da, stvarno je izgledao tako.
Mama će za šest tjedana doći na uskr3nje blagdane.
Sigurno bi bila oduševljena da se ona i Richard slaţu.
I ja to ţelim, zar ne?, rekla je u sebi. To ne mislim samo
zato jer se ovaj tjedan osjećam tako osamljenom.
U pitanju je bilo nešto više. Mnogo više. U bolnici će
preko vikenda moći u miru o svemu dobro razmisliti.
Sjedila je gotovo sat vremena, odsutno pijući čaj, dok je
u mislima prolazila svaku pojedinost svog završnog
govora. Je li uspjela uvjeriti porotu da Odendallovi
laţu? Svećenik. On je natjerao vodu na njezin mlin.
Rekao je da braća nisu dolazila u crkvu i da ga ni jedan
od njih nikada prije nije traţio savjet. Je li moguće da su
ga iskoristili kako bi potvrdio njihovu priču? Da, to je
moguće, pomislila je. Ne, moguće, već sigurno. A to će
naglasiti u svom završnom govoru.
U 17 sati vratila se u sudnicu. Kada je ušla, porota je
javila sucu da su donijeli pravorijek.
Nakon pet minuta predstojnik porote objavio je
pravorijek: Robert Odendall, nije kriv ni za jedan navod
optuţnice. Jonathan Odendall, nije kriv ni za jedan
navod optuţnice.
-Ne mogu vjerovati. Katie nije bila sigurna je li to
izrekla naglas. Na sučevom se licu jasno odraţavala
ljutnja. Otpustio je porotu i rekao okrivljenima da
ustanu.
- Imate sreću - rekao je oštro. - Mislim da ovakvu sreću
više nećete imati u ţivotu. A sada se kupite iz moje
sudnice. Ako imate zrno soli u glavi, više se nikada
nećete ovdje pojaviti.
Katie se ustala. Bez obzira na to što je sudac bio
svjestan toga da je porota donijela krivi pravorijek, ona
je ovaj slučaj izgubila. Trebala je učiniti mnogo više.
Branitelj joj se pobjedonosno osmjehnuo. Osjetila je
stezanje u grlu. Bila je na rubu plača. Dva su kriminalca
puštena nakon što su pravdu izvrgnuli ruglu. A umjesto
njih, krivim je proglašen mrtvi mladić.
Spise je strpala u aktovku. Moţda bi bolje pripremila i
vodila slučaj da joj cijeli tjedan nije bilo tako loše. Da je
taj problem s krvarenjem sredila prije godinu dana,
umjesto što ga je odgaĎala zbog djetinjeg straha od
bolnice, moţda u ponedjeljak navečer ne bi doţivjela
saobraćajnu nesreću.
- Neka drţavna odvjetnica pristupi.
Katie je podigla pogled. Sudac joj je dao znak rukom.
Krenula j e prema nj emu, primijetivši da se sudnica
gotovo ispraznila. Čula je veselo vrištanje i vidjela kako
se dvije djevojke, bez grudnjaka i punih usta guma za
ţvakanje, bacaju u zagrljaj braće Odendall.
- Časni suče - rekla je, trudeći se da prikrije drhtanje
glasa.
Sudac se nagnuo i šapnuo joj: -Nemojte dopustiti da vas
ovo oneraspoloţi. Dokazali ste da su krivi. Ti će se mali
gadovi za dva mjeseca pojaviti u ovoj istoj sudnici zbog
drugih optuţbi. Oboje to znamo. A sljedeći ćete ih put
samljeti.
Katie se pokušala nasmiješiti. - Da, vratit će se. A
upravo se toga bojim. Sam Bog zna koliko će još zla
učiniti, prije nego ih strpamo iza rešetaka. Ali, hvala
vam, suče.
Iz sudnice je otišla u svoj ured. Maureen ju je dočekala
prepuna nade, ali Katie je odmahnula glavom i vidjela
kako se na djevojčinom licu pojavio izraz suosjećanja.
Slegnula je ramenima i rekla: I to se dogaĎa, Katie, zar
ne?
Maureen je za njom ušla u ured. - Gospodin Myerson
razgovara s doktorom Carrollom i ne ţeli da ih se smeta.
Ali, naravno, ti moţeš otići tamo.
- Ne. Sigurno raspravljaju o slučaju Lewis, a ja im sada
ne bih bila ni od kakve koristi. Kao uostalom ni bilo
kome drugome. U ponedjeljak ću nadoknaditi sve što
sam propustila u vezi s tim slučajem.
- U redu, Katie. Ţao mi je zbog presude u slučaju braće
Odendall, ali nemoj to tako primiti k srcu. Stvarno
izgledaš bolesno. Moţeš li sama voziti? Tebi se vrti?
- Dobro mi je. A osim toga neću voziti daleko. Samo 15
minuta. Nakon toga se više neću micati do nedjelje.
Dok je išla prema autu, Katie je osjetila kako drhti.
Temperatura je u podne bila malo iznad nule, ali sada se
naglo spuštala. Hladni i vlaţni zrak uvlačio joj se u
kosti, a od njega je nije mogao zaštititi ni vuneni crveni
kaput. Čeznutljivo je pomislila na svoju sobu i na svoj
krevet. Kako bi bilo divno da se sada moţe vratiti kući,
uvući se u krevet, popiti šalicu toploga čaja i prespavati
vikend.
Na prijamnom odjelu u bolnici već su je čekali
pripremljeni obrasci. Sluţbenica ju je dočekala srdačno
i obratila joj se vedrim glasom.
- Moj Boţe, gospodo DeMaio, vas stvarno visoko
cijene. Doktor Highley vam je namijenio apartman broj
1 na trećem katu. Osjećat ćete se kao da ste na
godišnjem odmoru. Mislit ćete da ste u hotelu, a ne u
bolnici.
- I doktor je rekao nešto slično - promrmljala je Katie.
Ovoj ţeni sigurno neće otkriti svoj strah od bolnice.
- Moţda ćete biti malo osamljeni na trećem katu. Na nj
emu se nalaze samo tri apartmana, a dva su trenutačno
prazna. Doktor Highley je odlučio u vašem apartmanu
preurediti dnevni boravak i radovi su u tijeku. Nemam
pojma zašto. Nije prošla ni godina dana od posljednjeg
preureĎenja. Ali ona vam, uostalom, uopće neće trebati,
jer ćete ostati samo do nedjelje. Ako bilo što trebate,
samo pritisnite zvonce. Sestrinska se soba nalazi na
drugom katu, a one se brinu za pacijentice na drugom i
trećem katu. To su, uostalom, samo pacijentice doktora
Highleyja. Ovdje su vaša kolica. Sjednite i odvest ću
vas do vašeg apartmana.
Katie ju je zaprepašteno pogledala. - Pa valjda ne
mislite da ću ih već sada morati koristiti?
-Bolnički propisi-odlučno je rekla sluţbenica iz
prijamnog odjela.
U mislima je vidjela kako Johna u kolicima voze na
kemoterapiju. Vidjela je kako Johnovo tijelo kopni pred
njezinim očima. Čula je njegov gotovo nečujan glas i
kako još uvijek sa smislom za šalu govori u trenutku
kada su kolica dovezli do njegovog kreveta: Swing
Low, sweet chariot, coming for to carry me home.
Antiseptički miris bolnice.
Katie je sjela u kolica i sklopila oči. Više nije mogla
odustati. Sluţbenica, srednjovječna i podebela ţena,
počela je gurati kolica prema dizalu.
- Imate sreću da ste dospjeli u ruke doktora Highleyja -
rekla je. Njegove pacijentice imaju najbolju njegu u
bolnici. Kada pritisnete zvonce, sestra će se u vašoj sobi
pojaviti za 30 sekundi. Doktor Highley je jako strog.
Sve osoblje se pred njim trese od straha, ali on je
izvrstan liječnik.
Došle su do dizala. - Ova je bolnica potpuno drukčija od
većine ostalih. U mnogim vas ne ţele vidjeti do samog
porodaja, a kada rodite za nekoliko vas dana zajedno s
djetetom bace van. Ali ne i doktor Highley. On svoje
pacijentice smješta u
bolnicu dva mjeseca prije poroĎaja, jer ţeli poduzeti sve
mjere opreza. Zato on ima apartmane, jer ţeli da se
njegove pacijentice ovdje osjećaju kao kod kuće. Sada
se u jednom od onih na drugom katu nalazi gospoda
Aldrich. Jučer je rodila carskim rezom. Tako je sretna
da otada nije prestala plakati. Na isti se način ponašao i
njezin muţ. Sinoć je spavao na sofi u dnevnom boravku
njezinog apartmana. Doktor Highley je veliki pobornik
toga da uz ţenu bude i njezin muţ. Evo, dizalo je stiglo.
Nekoliko je ljudi zajedno s njima ušlo u dizalo.
Znatiţeljno su pogledavali Katie. Primijetila je da nose
časopise i cvijeće te je zaključila da su očito došli u
posjet. Činilo joj se kao da je od njih udaljena nekoliko
svjetlosnih godina. U trenutku kada postaneš pacijent,
izgubiš svoju osobnost, pomislila je. Postaješ slučaj .
Izašle su na trećem katu. Hodnik je bio obloţen sagom
svijetlozelene boje, a zidove su ukrašavale izvrsne
reprodukcije Moneta i Matissea.
Katie je osjetila kako se, usprkos sebi samoj, smiruje.
Sluţbenica ju je odvezla do kraja hodnika i skrenula
desno. Vi ste u posljednjem apartmanu-rekla je. -
Prilično je udaljen od ostalih. A mislim da danas na
ovom katu nema ni jedne druge pacijentice.
-To me uopće ne smeta-promrmljala je Katie. Pomislila
je na Johnovu sobu. Ţeljeli su nasamo provesti ono
malo vremena koliko je Johnu preostalo. Ali ambulantni
pacijenti stalno su dolazili u sobu: »Kako se danas
osjećate, suče? Izgleda mnogo bolje, zar ne, gospoĎo
DeMaio?«
Čula je sebe kako laţe: »Da, stvarno izgleda bolje.«
Nestanite, nestanite! Imamo još tako malo vremena. -
Nemam ništa protiv toga da sam sama na katu - rekla je
Katie.
Ušle su u spavaću sobu. Zidovi su bili ţućkastobijeli, a
sag svijetlozelen, kao i onaj u hodniku. Zavjese s
uzorkom, u različitim preljevima zelene i ţućkastobijele
boje, bile su jednake kao i prekrivač na krevetu. Sav je
namještaj bio bijele boje.
- Oh, kako je soba lijepa! - uzviknula je Katie.
Na licu sluţbenice pojavio se izraz zadovoljstva. -
Mislila sam da će vam se svidjeti. Sestra će doći za
nekoliko minuta. Odloţite svoje stvari i skinite se.
Kada je sluţbenica otišla, Katie se nekako nesigurno
skinula i obukla spavaćicu, preko koje je navukla toplu
kućnu haljinu. Odjeću je stavila u garderobu. Što će, za
ime Boga, raditi cijelu dosadnu noć, koja je bila pred
njom? Sinoć se, u ovo isto vrijeme, oblačila za odlazak
na Mollynu zabavu. A kada je stigla tamo, na nju je već
čekao Richard.
Iznenada joj se zavrtjelo u glavi. Nesvjesno se uhvatila
za rub komode osjećajući kako se vrtoglavica smiruje.
Vjerojatno su se sada počele osjećati posljedice
napornog suĎenja, pomislila je. Ali u pitanju je bio i šok
izazvan dolaskom u bolnicu. Morala se suočiti s tom
činjenicom.
Nalazila se u bolnici. Ma koliko god se trudila potisnuti
tu misao, nije mogla pobjeći od stvarnosti: bila je u
bolnici. Kako je djetinjasto i nevjerojatno da ne moţe
prevladati taj strah. Tata. John. Dvoje ljudi, koje je
najviše voljela na svijetu, otišlo je u bolnicu i u njoj
umrlo. Trudila se razumno misliti na svoje stanje, ali
ipak nije mogla potisnuti strah, koji je ovladalao njome.
Moţda će boravak u bolnici pomoći da se konačno
oslobodi opsjednutosti strahom. U ponedjeljak ovdje i
nije bilo tako grozno.
U sobi su se nalazila četvora vrata. Jedna su bila od
garderobe, druga od kupaonice, a treća su vodila na
hodnik. Četvrta su sigurno bila od dnevnog boravka.
Otvorila ih je i pogledala unutra. Baš kao što je rekla
sluţbenica iz prijamnog, soba se preureĎivala. Sav je
namještaj stajao u sredini sobe i bio prekriven zaštitnim
prekrivačima. Upalila je svjetlo. Doktor Highley se
nesumnjivo mogao smatrati savršenim. Zidovi su
bili potpuno čisti i nije vidjela razlog zbog kojeg bi se
morali bojati. Nije nikakvo čudo da su troškovi liječenja
i boravka u bolnici tako ogromni, pomislila je.
Slegnula je ramenima, ugasila svjetlo, zatvorila vrata i
otišla do prozora. Bolnička je zgrada imala oblik slova
U i sastojala se od glavne zgrade i dva usporedna krila,
graĎena pod pravim kutem.
U ponedjeljak navečer nalazila se u sobi točno nasuprot
ovoj. Parkiralište se punilo automobilima posjetilaca.
Gdje se nalazi parkirališno mjesto o kojem je sanjala?
Oh, naravno, tamo ispod posljednjeg rasvjetnog stupa.
Sada je tamo bio parkiran jedan crni auto. Auto je i u
njezinom snu bio crn. A ti metalni naplatci na kotaču.
Kako se samo od njih odbija svjetlo kao bljesk.
- Kako se osjećate - gospodo DeMaio?
Okrenula se na zvuk glasa. Doktor Highley je stajao na
sredini sobe. Mlada sestra gotovo mu se prilijepila za
rukav.
- Oh, prepali ste me. Dobro sam, doktore.
-Pokucao sam, ali očito niste čuli-rekao je s prijekorom
u glasu. Došao je do prozora i navukao zavjesu. Bez
obzira na to što radite, ovi prozori propuštaju hladnoću.
Ne bismo ţeljeli da se prehladite. Sjednite na krevet pa
ću vam izmjeriti tlak. A moramo vam izvaditi i krv zbog
analize.
Sestra mu je bila stalno za petama. Katie je primijetila
kako djevojci drhte ruke. Očito se bojala doktora
Highleyja. Liječnik je na nadlakticu njezine ruke
postavio obujmicu
tlakomjera. Katie se zavrtjelo i učinilo kao da će se
zidovi sobe srušiti na nju. Čvrsto se uhvatila za madrac
na krevetu. -Nešto nije u redu, gospoĎo DeMaio?-
zapitao je blagim glasom.
-Ništa ozbiljno. Samo sam osjetila trenutačnu slabost.
Počeo je pritiskati gumenu pumpicu. - Sestro Renge,
molim vas da odmah donesete hladni oblog i stavite ga
na čelo gospode DeMaio.
Sestra je poslušno odjurila u kupaonicu. Doktor je
pozorno promatrao kazaljku manometra. - Tlak vam je
dosta nizak. Imate li nekih problema?
- Da, imam - odgovorila je tako čudnim glasom, da se i
njoj samoj učinio nepoznat. Opet sam dobila mjesečnicu
i od srijede jako krvarim.
-To me ne čudi. Iskreno govoreći, da se sada niste
odlučili za operaciju, siguran sam da biste uskoro
morali biti podvrgnuti hitnom zahvatu.
Sestra je došla iz kupaonice i donijela oblog. Grizla je
donju usnicu, kako bi spriječila njezino podrhtavanje.
Katie se saţalila nad djevojkom. Nije ţeljela niti trebala
hladni oblog, ali ipak je glavu naslonila na jastuk. Sestra
joj je na čelo stavila oblog natopljen vodom. Katie je
osjetila kako ledena voda curi niz njezino lice i moči joj
kosu i vrat. S krajnjim se naporom savladala da ne
makne oblog. Doktor bi sigurno primijetio, a ona nije
ţeljela da zbog toga ukori sestru.
Pomislila je na Richarda, što joj je donekle vratilo
raspoloţenje. Mogla se čuti kako mu kaţe: - A to me
jadno, preplašeno dijete skoro udavilo vodom.
Vjerojatno ću od sada po licu imati vodene podljeve.
Richard. Trebala mu je reći da ide u bolnicu. Da je bar
sada ovdje s njom.
Doktor Highley je u ruci drţao iglu. Zatvorila je oči,
kada je počeo vaditi krv iz vene na njezinoj desnoj ruci.
Kada je završio, Katie je gledala kako epruvete
napunjene krvlju stavlja na stalak, koji je pridrţavala
sestra.
- Sestro, ţelim da se ovi uzorci odmah ispitaju - rekao je
oštro.
- Da, doktore. Sestra je odmah krenula, očito sretna što
moţe otići.
Doktor Highley je uzdahnuo. -Ţao mi je, ali ova je
mlada ţena danas u noćnoj sluţbi. Nadam se da vam
neće trebati ništa posebno. Zapravo sam u to siguran.
Jeste li popili tablete koje sam vam dao?
Katie je shvatila da nije uzela tabletu ,u 15 sati, a sada je
već prošlo 18 sati.
- Nisam uzela onu u 15 sati - rekla je kao da se
ispričava. - Bila sam u sudnici i tako sam se
usredotočila na suĎenje da sam iz misli potpuno
isključila sve drugo. A sada očito kasnim i s
posljednjom tabletom.
- Imate li ih sa sobom?
- Da, u torbici su - rekla je i pogledala na komodu. -
Nemojte se dizati. Ja ću vam je dodati.
Uzela je torbicu iz njegove ruke, otvorila je, prekapala
po njoj i izvadila bočicu. U njoj su se nalazile samo
dvije tablete. Na stoliću pokraj uzglavlja stajao je
posluţavnik s vrčem hladne vode i čašom. Doktor
Highley je u čašu natočio vodu i pruţio je Katie. -
Odmah ih uzmite - rekao je.
- Obje?
- Da. Da. Tablete su slabe i ţelim da ih odmah popijete.
Praznu je bočicu stavio u svoj dţep.
Katie ih je poslušno popila, osjećajući na sebi njegov
pogled. Sjedio je točno ispod svjetiljke i Katie je vidjela
odbljesak svjetla na metalnom okviru Highleyjevih
naočala. Odbljesak. Odbljesak svjetla na metalnim
naplatcima automobilskog kotača.
Odloţila je ča3u. Na njoj je ostala krvava mrlja koju je
on odmah primijetio. Uzeo je njezinu ruku i pregledao
prst. Krv je probila i tu maramicu.
- Što je to? - zapitao je.
- Oh, ništa. Prst sam porezala na oštri rub papira.
Izgleda da je rana prilično duboka, jer ne prestaje
krvariti.
- Shvaćam. Digao se. Prepisao sam vam tabletu za spa-
vanje. Donijet će vam je sestra i molim vas da je odmah
uzmete.
_- Radije je ne bih uzela, doktore. Te tablete na mene
djeluju prejako. Ţeljela je da joj glas zvuči odlučno, ali
bio je slab i jedva čujan.
- Bojim se, gospoĎo DeMaio, da ćete tu tabletu morati
uzeti. Zahtijevam, jer ćete bez nje provesti besanu i
tjeskobnu noć. Ujutro morate biti potpuno odmorni. Oh,
evo vaše večere.
Večeru je donijela suha ţena 5ezdesetih godina i Katie
je primijetila kako je sva napeta pogledala u doktora.
Svima je utjerao strah u kosti, pomislila je. Posluţavnik
nije bio plastični niti metalni, kakvi se obično rabe u
bolnicama, već bijeli od gusto prepletenog pruća, a na
njemu je sa strane visjela košarica za novine. PosuĎe je
bilo od tankog porculana, a pribor za jelo od srebra. Na
sredini posluţavnika u uskoj vazi stajala je jedna crvena
ruţa. Večera se sastojala od mahuna i janjećih odrezaka,
a jelo je bilo prekriveno srebrnim trbušastim
poklopcem, da bi ostalo toplo. Kao prilog posluţena je
zelena salata, a za desert keksi i šerbet. Ţena j e odloţila
posluţavnik i okrenula se da ode.
- Stanite - rekao je zapovjednim glasom. A zatim se
obratio Katie: - Kao što ćete vidjeti, sve moje
pacijentice dobivaju hranu, koja se moţe usporediti s
onom u prvoklasnim restoranima. Mislim da druge
bolnice muku muče s gomilama nepojedene loše hrane,
koja se svakodnevno baca, jer pacijentima hranu donose
od kuće. Namrštio se. - MeĎutim, bilo bi mi draţe da
večeras ne jedete. Došao sam do zaključka da sve moje
pacijentice, koje su prije operacije duţe bile bez hrane,
lakše podnesu anesteziju.
- Uopće nisam gladna - rekla je Katie.
- Dobro. Kimnuo je glavom prema ţeni koja je odmah
uzela posluţavnik i odnijela ga.
- Sada ću vas ostaviti - rekao j e Katie. - Svakako
uzmite tabletu za spavanje.
Nevoljko je kimnula glavom.
Zastao je na pragu. - Oh, ţao mi je, ali telefon u vašoj
sobi ne radi. Popravit će ga ujutro. Očekujete li večeras
neke pozive? Ili moţda posjetioce?
- Ne. Ni pozive, ni posjetioce. Samo moja sestra zna da
sam ovdje, a ona je večeras u kazalištu.
Nasmiješio se. - Shvaćam. Pa, laku noć, gospodo
DeMaio. I, molim vas, opustite se. Prepustite se u moje
ruke.
- Naravno.
Kada je otišao, Katie je naslonila glavu na jastuk i
zaklopila oči. Činilo joj se da lebdi, da pluta, pluta
nošena...
- GospoĎo DeMaio - rekla je djevojka s prizvukom
isprike u glasu. Katie je otvorila oči. - Što... oh, sigurno
sam zadrijemala. Sestra Renge je donijela tabletu za
spavanje i malu plastičnu čašu s vodom. - Tabletu
morate popiti odmah. Doktor Highley je naredio da
ostanem dok je ne popijete. Vidjelo se da je djevojka još
uvijek uzrujana, iako Highley nije bio ni na vidiku. -
Pacijentice se uvijek ljute kada ih probudimo da bi
popile tabletu za spavanje. Ali takva su pravila bolnice.
- Oh! Katie je uzela tabletu, stavila je u usta i otpila
gutljaj vode.
- Ţelite li se sada smjestiti u krevet? Skinut ću
prekrivač. Katie je shvatila da je spavala na prekrivaču.
Potvrdno je kimnula glavom, digla se i otišla u
kupaonicu. Čim je ušla, izvadila je iz usta tabletu, koju
je drţala pod jezikom. Dio se već rastopio, ali uspjela je
gotovo sve ispljunuti. Ne dolazi u obzir, rekla je u sebi.
Radije ću ostati budna, nego da imam noćne more. Lice
je poprskala vodom, oprala zube i vratila se u sobu.
Osjećala je slabost i ošamućenost.
Sestra joj je pomogla da legne. - Jako ste umorni, zar
ne? Ja ću vas pokriti. Sigurna sam da ćete se dobro
naspavati. Ako trebate bilo što, samo pozvonite.
-Hvala. Imala je osjećaj da su joj kapci slijepljeni, a
glava teška kao kamen.
Sestra Renge je otišla do prozora i spustila roletu. -
Opet je počelo snijeţiti, ali izgleda da će snijeg prijeći u
kišu. Grozna večer. Baš kao stvorena za krevet. ,
- Povucite zavjesu i otvorite prozor za jedan prst,
promrmljala je Katie. - Volim kada u sobu ulazi malo
svjeţeg zraka. - Svakako. Ţelite li da sada ugasim
svjetlo, gospoĎo DeMaio?
- Da, molim vas. Jedva je čekala da moţe zaspati. -
Laku noć, gospoĎo DeMaio.
- Laku noć. Oh, koliko je sati? - Oko 20.
- Hvala.
Čim je sestra izašla, Katie je sklopila oči. Prošlo je
nekoliko minuta i njezino je disanje bilo ravnomjerno.
Kada se u 20 i 30 počela pomicati kvaka na vratima
sobe za dnevni boravak, Katie je čvrsto spavala.
55
Gertrude je zajedno s Krupshakovima jela sloţenac od
povrća i mesa i na Ganino navaljivanje pristala uzeti još
jedan komad. Za desert su imali tortu od čokolade, koju
je Gana sama ispekla i kojoj Gertrude nije mogla
odoljeti.
- Obično ne jedem tako mnogo - rekla je, ispričavajući
se. - Ali otkada smo našli jadnu Ednu, u sebe nisam
stavila ni komadić hrane.
Gana je kimnula glavom u znak razumijevanja. Njezin
je muţ uzeo šalicu kave i tanjurić, na kojem je stajao
komad torte. -Danas igraju Knicksi. Idem gledati
utakmicu, rekao je na svoj nespretan, ali ne i neljubazan
način. Smjestio se u dnevnoj sobi ispred televizora i
upalio ga daljinskim upravljačem.
Gana je uzdahnula. -Knicksi... Metsi... Giantsi... I tako
iz sezone u sezonu. Ali, opet, sretna sam da je ovdje.
Samo pogledam preko sobe i on je tamo. Kada se nakon
tombole vraćam kući, znam da me neće dočekati četiri
zida kao jadnu Ednu.
- Znam. Gertrude je pomislila na svoj prazan stan, a
zatim na najstariju unuku. »Bako, zašto ne dodes na
večeru?« ili »Bako, hoćeš li biti kod kuće u nedjelju?
Svratit ćemo do tebe.« Mogla je proći i mnogo gore.
-Moţda bismo trebale otići u Ednin stan - rekla je Gana.
-Ne ţelim te poţurivati... moţda si za još kave ili torte...
-Ne. Oh, ne. Trebamo otići tamo. Iako nije ugodno, to
ne moţemo izbjeći.
- Uzet ću ključ.
Poţurile su preko dvorišta. Padala je susnjeţica i puhao
hladan vjetar, pa je Gana podigla okovratnik kaputa.
Pomislila je na Ednin krasan kaput od umjetnog krzna.
Moţda bi ga večeras mogla uzeti. Pa, uostalom, sada je
bio njezin.
Kada su ušle u stan, obje su zašutjele. Još uvijek je na
kvakama i stolovima bio vidljiv prašak za otkrivanje
otisaka prstiju. Pogled im se nehotice zaustavio na
mjestu gdje su našle skvrčeno Ednino tijelo.
- Na radijatoru ima krvi - promrmljala je Gana. - Gus će
ga vjerojatno prelakirati.
- Da. Gertrude se pribrala. Ovo moraju što prije završiti.
Dobro je poznavala ukus svoje unuke. Znala je da će
osim kauča presvučenog samtom, Nan htjeti i dva stolca
s visokim naslonom, koji su imali rukohvate i noge od
mahagonija. Jedan je od stolaca bio za ljuljanje. Sjetila
se kako joj je Edna pričala da su u njezinom djetinjstvu
presvlake na stolcima bile od plavog samta s cvjetnim
uzorkom. Iako ih je Edna dala presvući i to skupo
platila, uvijek je s uzdahom rekla: - Više ne izgledaju
kao prije.
Ako ih Nan ponovno dade presvući samtom, izgledat će
prekrasno. I taj skupi antikni stolić s izrezbarenim
rubom. Altman ima njegovu kopiju u galeriji
reprodukcija. Ednin je prilično oštećen, ali Nanin muţ
je spretan i moţe ga obnoviti. Oh, Edna, pomislila je
Gertruda. Bila si pametnija i lukavija od nas sviju.
Dobro si znala vrijednost stvari.
Gana je iz ormara izvadila kaput od umjetnog krzna.
- Edna mi ga je posudila prošle godine - rekla je. - Išla
sam s Gusom na jednu zabavu. Strašno mi se sviĎa.
Brzo su podijelile stvari. Ganu nije zanimao namještaj.
Ono što Gertrude nije htjela, dat će Armiji spasa.
Oduševila se kad je Gertrude rekla da uzme srebrni
posluţavnik i porculanske šalice. Odlučile su da i svu
Edninu odjeću daju Armiji spasa, jer je Edna bila niţa i
deblja od njih dvije.
- Mislim da bi to bilo sve - uzdahnula je Gana. - Tu je
još samo nakit, koji će nam policija uskoro vratiti. Ti
dobivaš prsten, a meni je ostavila iglu.
Nakit. Edna ga je drţala u ladici ormarića, koji je stajao
uz njezin krevet. Gertrude se sjetila utorka navečer. Tu
je ladicu htio otvoriti doktor Highley.
- Sad sam se sjetila da nikada nismo pogledale u tu
ladicu, rekla je. - Učinimo to sada, kako nam ništa ne bi
promaknulo. Otišle su u spavaću sobu i Gertrude je
otvorila ladicu. Znala je da je policija iz nje izvadila
kutiju s nakitom. Ali ladica nije bila prazna. Na
njezinom je dnu leţala iznošena mokasinka.
- Dakle, ovo je nevjerojatno - uzdahnula je Gana. -
Moţeš li mi reći zašto je, za ime svijeta, Edna čuvala tu
mokasinku? Izvadila ju je i podigla prema svjetlu.
Cipela je bila iskrivljena, a peta izlizana. Bijele mrlje
ukazivale su na to da je vjerojatno bila nošena po
snijegu posipanom solju.
- O tome se radi! - viknula je Gertrude. - To me
zbunjivalo!
Vidjevši zbunjen izraz na Ganinom licu, pokušala je
objasniti.
- GospoĎa DeMaio me pitala je li Edna o jednom od
liječnika govorila kao o princu na bijelom konju. To me
zbunjivalo. Naravno da nije. Ali Edna mi je rekla kako
gospoda Lewis na preglede dolazi u groznim starim
mokasinkama. Upozorila me na njih prije samo dva
tjedna, kada je gospoĎa Lewis izašla iz liječnikove
ordinacije, dodavši kako uvijek zbog njih zafrkava
gospoĎu Lewis. Lijeva je cipela bila jako razgaţena pa
je često padala s noge. Edna je zadirkivala gospodu
Lewis, govoreći kako sigurno očekuje da će se pojaviti
princ na bijelom konju i pokupiti njezinu staklenu
cipelicu.
- Ali princ na bijelom konju nije bio Pepeljugin dragi -
rekla je Gana. - On je lik u bajci o Trnoruţici.
-Znam. Upozorila sam Ednu da je zamijenila likove.
Ona se samo nasmijala i rekla kako joj je na to skrenula
pozornost i gospoda Lewis. Ali Edni to uopće nije
bitno, jer joj je majka tako ispričala bajku i ona se uopće
nije time opterećivala.
- GospoĎu DeMaio tako je zanimala ta priča o princu na
bijelom konju, zamišljeno je rekla Gertrude. A u srijedu
navečer... pitam se je li doktor Highley iz ladice ţelio
uzeti cipelu gospoĎe Lewis? Je li to moguće? Znaš, čini
mi se da bih morala otići u ured gospoĎe DeMaio i to
joj reći ili joj barem ostaviti poruku. Mislim da ne bih
smjela čekati do ponedjeljka ujutro.
Gana je pomislila na Gusa, koji neće skidati oči s
ekrana gotovo do ponoći. U njoj se probudila ţelja za
uzbuĎenjem. Nikada nije bila u tuţiteljevom uredu. -
GospoĎa DeMaio me pitala je li Edna čuvala majčinu
cipelu iz sentimentalnih razloga -rekla je. -Kladim se da
je govorila o ovoj mokasinki. Slušaj, odvest ću se s
tobom u njezin ured. Gus neće ni primijetiti da me
nema.
56
Tim Berkeley parkirao je auto ispred zgrade suda i
krenuo i prema ulazu. U glavnom je predvorju na
velikoj ploči pisalo da se ured sudskog vještaka nalazi
na drugom katu u starom krilu zgrade. Sjetio se izraza
koji se pojavio na licu Richarda Carrolla, kada je jučer
ugledao njegovo dijete. Ogorčen i ljut htio je reći: -
Dijete nam nije slično. Pa što onda? Ali bilo bi glupo da
je to učinio. Još gore, bilo bi potpuno beskorisno.
Nekoliko je puta krivo skrenuo u labirintu hodnika, da
bi na kraju ipak našao Richardov ured. Recepcija je bila
prazna, ali vidio je da su vrata Richardovog ureda
otvorena. U trenutku kada je krenuo prema uredu, na
njegovom se pragu pojavio Richard. - Jim, drago mi je
da si došao. Trudi se da djeluje srdačno, pomislio je
Jim. Očito mu je stalo do toga da stvori ugodno
raspoloţenje. Ali Jim mu je odzdravio suzdrţljivo i s
oprezom. Zajedno su ušli u ured. Richard ga je pozorno
gledao, a Jim mu je uzvratio ravnodušnim pogledom.
MeĎu njima nije više bilo onog poznatog medusobnog
odnosa, punog šale i opuštenosti kao sinoć kod Molly.
Richard je promijenio svoje ponašanje i postao sluţben,
shvativši iz Jimovog suzdrţanog drţanja da on zna
zašto ga je pozvao.
-Jim, istraţujemo smrt Vangie Lewis. Bila je pacijentica
Klinike za ginekologiju i porodništvo bolnice Westlake.
U njoj je tvoja ţena rodila dijete, zar ne?
Jim je potvrdno kimnuo glavom.
Richard je paţljivo birao svaku riječ. -Tijekom istrage
na površinu su isplivale neke stvari, koje su nas jako
uznemirile. Ţelim ti postaviti nekoliko pitanja - i kunem
ti se da ono što ćeš reći neće izaći iz ove prostorije.
Znaš, moţeš nam biti od velike koristi, ako...
-Ako kaţem da smo usvojili Maryanne, zar ne! - Da.
Jim je osjetio kako je njegova ljutnja naglo oslabila u
trenutku kada je pomislio na Maryanne. Ništa na ovome
svijetu nije bilo vrijedno kao ona. -Ne, nismo je
usvojili. Prisustvovao sam njezinom roĎenju i snimio ga
videokamerom. Na lijevom palcu ima mali madeţ, koji
se jasno vidi na filmu.
- Ako oba roditelja imaju smeĎe oči, gotovo je
nevjerojatno da će njihovo dijete biti zelenooko -
odlučno je rekao Richard. Iznenada je zastao. - Jesi li ti
djetetov otac? - zapitao je.
Jim je spustio glavu i zagledao se u svoje ruke. - Misliš
da je Liz imala ljubavnu vezu s nekim drugim
muškarcem, zar ne? Odmah ti moram reći da nije. U to
sam potpuno siguran.
- A umjetna oplodnja? - zapitao je Richard. - Doktor
Highley je stručnjak za izvantjelesnu oplodnju.
- Liz i ja smo razmišljali o toj mogućnosti - rekao je
Jim. - Ali od toga smo odustali prije nekoliko godina.
- Je li moguće da se Liz predomislila i to učinila bez
tvog znanja? Takve se stvari danas često dogaĎaju. U
Americi se svake godine rodi oko 15000 djece, začete u
epruveti.
Jim je iz dţepa izvadio lisnicu. Otvorio ju je i Richardu
pokazao dvije slike na kojima su bili on, Liz i dijete.
Prva slika snimljena je nakon Maryanneinog roĎenja i
na njoj su njezine oči gotovo potpuno zatvorene. Druga
je snimljena nedavno. Razlika u boji koţe i očiju
izmeĎu roditelja i djeteta, bila je očita.
- Godinu dana prije nego je Liz zatrudnjela, saznali smo
da ne moţemo usvojiti dijete. Razgovarali smo o
umjetnoj oplodnji i oboje se sloţili da ona ne dolazi u
obzir, mada moram priznati da sam ja više od Liz bio
protiv toga. Kada se rodila, Maryanne je imala
svijetlosmeĎu kosu i plave oči. Mnogo se djece rada s
plavim očima, koje nakon nekog vremena promijene
boju u onu koju imaju roditelji. Tek smo u proteklih
nekoliko mjeseci shvatili da nešto nije u redu. Ali na to
smo prestali obraćati pozornost, jer nam je to dijete sve
na svijetu. Pogledao je u Richarda. - Moja ţena nikada
nije izgovorila ni najbezazleniju laţ. Od svih ljudi koje
znam, ona je najiskrenija. Prošlog sam mjeseca odlučio
raščistiti s tim, pa sam rekao da sam pogriješio u
pogledu umjetne oplodnje i da mi je tek sada postalo
jasno zašto se ljudi odlučuju za nju.
- Što je odgovorila?
- Ona je, naravno, znala na što ciljam. Rekla je da uopće
ne shvaćam našu vezu, ako mislim da bi ona bila u
stanju učiniti takvo što bez moga znanja.
- Ispričao sam se i zakleo se da je nisam namjeravao
uvrijediti. Prošao sam kroz pakao, pokušavajući je
razuvjeriti. Na kraju mi je, ipak, povjerovala. Netremice
se zagledao u slike. -Ali, naravno, znao sam da laţe-
procijedio je kroz zube.
- Ili nije bila svjesna onoga što joj je učinio doktor
Highley - odrješito je rekao Richard.
57
Dannyboy Duke pretrčao je u cik-cak liniji preko 3.
avenije odjurio prema 55. ulici, gdje je na uglu s 2.
avenijom ostavio parkiran svoj auto. Ţeni je ukrao
novčanik na prvom katu robne kuće Alexander's. Čuo je
kako urla. - Onaj muškarac, onaj crnokosi, upravo me
opljačkao.
Uspio se progurati kroz zid ţena na prvom katu, ali ta je
krava pojurila za njim niz pomične stube, vrišteći i
pokazujući rukom na njega, dok je izlazio. Za njim je
vjerojatno u potjeru krenuo čovjek iz osiguranja.
Samo da stigne do svog auta. Nije htio baciti ţenin
novčanik, jer je bio pun novčanica od 100$. Vidio ih je,
a njemu je hitno trebao jedan fiks.
Lukavo je odabrao robnu kuću Alexander's, koja je pro-
davala krzna, jer su ţene tamo dolazile s gotovinom.
Znao je da od ukradenih kreditnih kartica i čekova nema
velike koristi.
Kada je večeras došao u robnu kuću, na njega gotovo
nitko nije obraćao pozornost. Ţena je nosila jednu od
onih velikih torbi koje se nisu zatvarale. Drţala ju je za
ručku u jednoj ruci, dok je drugom prekapala po
krznenim kaputima, koji su visjeli na vješalici. Samo je
ispruţio ruku i novčanik se već našao u njegovoj ruci.
Slijedi li ga netko. Nije se usudio osvrnuti. Time bi
samo svratio pozornost na sebe. Bolje da se drţi uz
zgrade. Ljudi su se brzo kretali ulicom. Bilo je tako
prokleto hladno. Sada si moţe priuštiti fiks. Ali ne samo
jedan.
Za minutu će se naći u svom autu i više neće morati
trčati ulicama. Odvest će se kući u Jackson Highets i
nabaviti fiks. Osvrnuo se. Nitko nije trčao za njim. Na
pomolu nije bilo
ni jednog policajca. Sinoć nije bio tako sretne ruke.
Kada je provalio u liječnikov auto, zamalo ga je ulovio
vratar restorana. Izloţio se uţasnoj opasnosti. A što je
za to dobio? U torbi nije bilo lijekova. Pa, u njoj je,
zaboga, našao samo zdravstveni karton, pritiskivač za
papir umrljan krvlju i jednu staru cipelu.
Malo zatim jednoj je starici ukrao novčanik sa samo 10
pišljivih dolara. Za taj sitniš jedva je nabavio malo
droge, s kojom je nekako progurao do danas. Staričin
novčanik i liječnikovu torbu bacio je na straţnje sjedište
svog auta. Mora ih se uskoro riješiti.
Došao je do auta, otvorio vrata i sjeo na vozačevo
mjesto. Nikada, nikada se neće odreći ovoga auta, čak
ni onda kad ne bude imao ni prebijenog centa. Policajci
ne očekuju da će se kriminalac s mjesta zločina odvesti
u autu. Ako te i opaze, prvo provjeravaju postaje
podzemne ţeljeznice.
Upalio je motor. Čak i prije nego je vidio trepteće plavo
svjetlo policijskih kola, čuo je zavijajući zvuk sirene.
Pokušao je pobjeći, ali policijski mu je auto presjekao
put. Iz njega je iskočio policajac s rukom na dršci
pištolja. Danny nije ništa vidio, jer su ga potpuno
zaslijepila prednja svjetla.
Policajac je naglo otvorio vrata njegovog auta i izvukao
ključ za paljenje motora. - Hej, Dannyboy - rekao je. -
Još uvijek kradeš, zar ne? Zar se nikada nećeš
opametiti? A sada se tornjaj van, drţi ruke tako da ih
mogu vidjeti i pripremi se da ti pročitam tvoja prava. Ti
si... koliko si puta uhićen? Ovaj ćeš put dobiti 10 do 15
godina zatvora, ako budemo imali sreće sa sucem.
58
Zrakoplov je kruţio iznad Newarka, jer je zbog
nevremena slijetanje bilo oteţano. Chris je pogledao u
Joanu. Čvrsto ga je drţala za ruku, a on je znao da to
nema nikakve veze s letenjem, jer se ona nije bojala
visina. Koliko ju je puta čuo kako se prepire s ljudima
koji su mrzili voţnju zrakoplovom: Statistički je
dokazano da je putovanje zrakoplovom mnogo sigurnije
od voţnje automobilom, vlakom ili motorom. U zraku
ste sigurniji nego u svojoj kadi.
Po izrazu njezinoga lica vidjelo se da je bila potpuno
pribrana. Kada je stjuardesa posluţivala piće, traţila je
za oboje koktel. Ni jednom od njih nije bilo do hrane pa
su umjesto večere popili crnu kavu.
- Chris - rekla je ozbiljnim, ali potpuno mirnim glasom.
-Mogu podnijeti sve, samo ne pomisao na to da se
Vangie ubila zbog mene. Ne brini se zbog toga što sam i
ja u sve ovo umiješana. Samo reci istinu i nemoj ništa
kriti.
Joan. Ako se ikada izvuku iz ovoga, čeka ih divan
zajednički ţivot. Ona je prava ţena, ali ju je morao još
bolje upoznati. Do sada čak nije ni shvaćao da mu moţe
vjerovati, ako joj kaţe da govori istinu. Moţda se
previše naviknuo na to da ne kaţe sve Vangie, kako bi
izbjegao svaĎe. Mora upoznati i sebe samoga, a da ne
govori o Joan.
Spuštanje je bilo teško i neugodno. Nekoliko je putnika
vrisnulo od straha, kada je zrakoplov počeo propadati
zbog zračnih vrtloţenja. Chris je znao da je pilot obavio
izvrstan posao, jer su zračne struje bile iznimno jake.
Ako ovakvo vrijeme potraje još duţe, sigurno će
zatvoriti pistu, pomislio je. Joan mu se osmjehnula.
- Stjuardesa nas je uspješno spustila na zemlju-rekao je,
posluţivši se starom pilotskom šalom.
Šutke su sjedili, dok je zrakoplov rulao po pisti prema
izlazu. Ljudi, koji su čekali putnike, morali su stajati iza
zaštitne ograde. Chris se nije nimalo začudio kada je
meĎu njima ugledao dva detektiva, koji su ga već
ispitivali u kući, nakon što je pronašao Vangieno tijelo.
- Kapetan Lewis. Gospodica Moore. - Da.
- Molim vas da podete s nama - rekao je Ed sluţbenim
glasom. - Duţnost mi je da vas obavijestim kako ste
osumnjičeni za smrt svoje ţene, Vangie Lewis, a moţda
i za ubojstva još nekih ljudi. Upozoravam vas da sve što
kaţete moţe biti dokaz protiv vas. Ne morate odgovarati
na pitanja. Imate zakonsko pravo na odvjetnika.
Joan je odgovorila umjesto njega. - Nije mu potreban
odvjetnik. Reći će vam sve što zna.
59
Molly se leĎima oslonila o naslon stolca u trenutku kada
je orkestar zasvirao uvodne taktove uvertire Otela. Bill
je oboţavao opere. Ona ih je samo voljela. Moţda je to
bio jedan od razloga zbog kojeg se nije mogla opustiti.
Bill se potpuno prepustio uţitku koji mu je pruţala
glazba, što se jasno vidjelo po smirenom izrazu njegova
lica. Molly je pogledala oko sebe. Met je, kao i obično,
bio krcat. Bill je platio njihove karte 70$ i stvarno su
imali izvrsna mjesta. Iznad njihovih glava blistali su
kristalni lusteri, koji su se polako počeli gasiti sve dok
dvorana nije utonula u mrak.
Trebala je ustrajati na tome da večeras posjete Katie u
bolnici. Bill nije shvaćao, nije mogao razumjeti
Katienin strah od bolnice. A to, zapravo, i nije bilo
čudno, jer se Katie sramila o tome govoriti. Ali najgore
u svemu tome bilo je to, što je njezin strah imao osnova.
Tati je na vrijeme pruţena liječnička pomoć. To im je
rekao starac koji je s njim leţao u sobi. Čak je i Bill
priznao da se u bolnicama dosta griješi.
Iz razmišljanja ju je prenuo pljesak koji se prolomio u
trenutku kada je Placido Domingo sišao s broda.
Izgubljena u mislima, do sada uopće nije bila svjesna
onoga što se zbivalo na pozornici. Bill ju je letimice
pogledao i zbog njega se pokušala pretvarati kako
uţiva. Nakon prvoga čina nazvat će Katie. Jedino tako
će se smiriti. Bit će dovoljno da čuje njezin glas i da joj
Katie kaţe kako je s njom sve u redu. A sutra će rano
ujutro otići u bolnicu prije operacije, kako bi se na licu
mjesta uvjerila da Katie nije uplašena i previše
uzrujana.
Činilo joj se da se prvi čin otegnuo u beskonačnost.
Nikada prije nije primijetila da je tako dug. Konačno je
došla i ta dugo očekivana stanka. Sva nestrpljivo odbila
je Billov prijedlog da odu u bar na čašu pjenušca i
umjesto toga odjurila na telefon. Brzo je okrenula broj i
odmah zatim u aparat ugurala potreban broj kovanica.
Nakon nekoliko minuta, blijeda u licu i drhtavih usana,
vratila se do Billa. Uhvatila ga je za ruku, jedva
zatomljujući jecaje. - Nešto nije u redu, nešto nije u
redu... Nazvala sam bolnicu. Nisu htjeli prespojiti vezu
u Katienu sobu. Rekli su da je liječnik zabranio da
prima pozive. Spojili su me sa sestrinskom sobom.
Traţila sam da jedna od njih ode do Katie i provjeri
kako je. Jedna je mlada sestra odmah otišla, a kada se
vratila divljačkim mi je glasom rekla da Katie nije u
svojoj sobi. Katie je nestala.
60
Izašao je iz Katiene sobe s izrazom zadovoljstva na licu.
Sve je išlo kao podmazano. Tablete su djelovale. Počela
je krvariti. Rana na prstu ukazivala je na to da se njezina
krv više nije zgrušavala.
Sišao je na drugi kat i navratio u apartman gospoĎe
Aldrich s kojom je bio i njezin muţ. Dijete je leţalo u
kolijevci pokraj njezinog kreveta. Suzdrţano se
nasmiješio roditeljima, a zatim se nagnuo nad dijete. -
Stvarno krasan primjerak-rekao je. - Mislim da ga
nećemo zamijeniti za novi.
Znao je kako su neuspjeli njegovi pokušaji da bude
duhovit, ali ponekad su bili potrebni. Ovi su mu ljudi
bili jako vaţni. Delano Aldrich mogao bi na tisuće
dolara koji se slijevaju u zaklade za znanstvena
istraţivanja namijeniti bolnici Westlake. To bi
omogućilo daljnja istraţivanja. Mogao bi u laboratoriju
raditi na ţivotinjama i izvijestiti o svom uspjehu. A
onda bi na ţenama počeo javno primjenjivati postignuća
svojeg dugogodišnjeg istraţivačkog rada, za koje je
znao da bi postigli trenutačni uspjeh. Uvijek je čvrsto
vjerovao u to da će slava jednoga dana pokucati i na
njegova vrata.
Delano Aldrich gledao je u svog sina sa
strahopoštovanjem i divljenjem. - Doktore, još uvijek ne
moţemo vjerovati. Svi su liječnici od nas digli ruke i
rekli da nikada nećemo imati djecu.
- Očito su pogriješili. Glavni je uzrok bio njezin uţasan
strah od trudnoće, što je Fukhito odmah prepoznao.
Strah je s jedne strane bio potaknut time što je u obitelji
njezinog oca bila nasljedna progresivna distrofija
mišića, pa je ona znala da bi mogla biti prijenosnik, a s
druge jer se bojala zbog malih mioma na stijenci
maternice. Odstranio ih je operativnim zahvatom i ona
je zatrudnjela. U ranoj fazi trudnoće izvršio je
amniocintezu. Pregled plodne vode pokazao je da je
beba zdrava.
Pa ipak, ona je bila vrlo osjetljiva osoba, gotovo
preosjetljiva. Prije deset godina imala je dva spontana
pobačaja i zato je u bolnici bila dva mjeseca prije
poroĎaja. I uspjela je zadrţati plod.
- Navratit ću ujutro. Ovi će ljudi svjedočiti u njegovu
korist, ako se ikada posumnja u uzrok smrti Katie
DeMaio. Ali, zašto bi se ikada posumnjalo? Nagli pad
krvnoga
tlaka bit će upisan na njezinom kartonu. Hitnu će
operaciju obaviti u nazočnosti najboljih sestara. Poslat
će i po kirurga iz hitne, koji će mu asistirati. Noćas
deţura Molloy. Bio je jedan od vrhunskih kirurga.
Molloy će potvrditi Katienoj obitelji i njezinom uredu
da je bilo nemoguće zaustaviti krvarenje i da je doktor
Highley predvodio tim koji se svim snagama borio da
spasi njezin ţivot.
Kada je izašao iz apartmana Aldrichovih, otišao je do
sestre Renge, koju je namjerno stavio na noćno
deţurstvo. Iskusnija bi sestra svakih 10 minuta
provjeravala Katie DeMaio. Renge nije bila tako
pametna ni savjesna.
- Sestro Renge.
-Doktore. Odmah se digla, pokušavajući prikriti
drhtanje ruku zbog uzrujanosti.
- Jako sam zabrinut za gospodu DeMaio. Njezin je krvni
tlak jako nizak, ali još uvijek u granicama normale.
Mislim da ima mnogo jače vaginalno krvarenje nego,što
misli. Idem na večeru, ali odmah ću se nakon toga
vratiti. Ţelim da do tada bude gotov laboratorijski nalaz
njezine krvi. Nisam je htio uznemirivati - ona je
opsjednuta strahom od bolnice - ali ne bi me čudilo da
operaciju moramo obaviti večeras. No, konačnu ću
odluku donijeti kada se vratim za, otprilike, jedan sat.
Nagovorio sam je da ništa ne jede. Ako slučajno bude
zatraţila krutu hranu, nemojte joj dati.
- Da, doktore.
- Dajte gospoĎi DeMaio tabletu za spavanje i ni u kom
slučaju joj nemojte spominjati mogućnost hitne
operacije, kako se ne bi nepotrebno uplašila. Jasno?
- Da, doktore. - U redu.
U predvorju bolnice razgovarao je s nekoliko ljudi, što
je smatrao vaţnim dijelom svoga plana. Iz dva je
razloga odabrao restoran koji se nalazio u blizini
bolnice. Kao prvo, hrana nije bila loša, a kao drugo,
poslije će mu to posluţiti da o sebi stvori sliku
savjesnog liječnika.
Bio sam zabrinut za gospodu DeMaio, reći će. Umjesto
da odem kući, večerao sam u blizini i odmah se vratio u
bolnicu da vidim kako je. Hvala Bogu da jesam.
Pokušali smo sve što je bilo u našoj moći da bismo je
spasili.
Osim toga, a što je bilo jednako tako vaţno, nikome
neće biti čudno da je pješice otišao do restorana, čak i
po tako groznom vremenu. Tako nitko neće znati koliko
je dugo izbivao.
Dok bude čekao na kavu, poduzet će posljednji vaţan
korak. Iz Katiene je sobe izašao u 19 sati i 5 minuta, a u
restoran će stići u 19 sati i 15 minuta. Ona će u 20 sati
dobiti tabletu za spavanje i to vrlo jaku. S obzirom na
njezino stanje, tableta će djelovati trenutačno.
Oko 20 i 30 već će se moći straţnjim stubama popeti na
treći kat i ući u dnevni boravak njezinog apartmana.
Provjerit će spava li i dati joj injekciju heparina, vrlo
jakog sredstva protiv zgrušavanja krvi, koji će,
uzajamno s tabletama, naglo sniziti njezin krvni tlak i
spriječiti pretvaranje protrombina u trombin, odnosno
onemogućiti njegovo djelovanje.
Vratit će se u restoran, popiti kavu, platiti račun i vratiti
se u bolnicu. Zajedno će sa sestrom Renge otići
provjeriti stanje Katie DeMaio. Nakon deset minuta
Katie će već biti u operacijskoj dvorani.
Sva sreća da večeras nije imala posjetitelje. Tako je
samo pojednostavnila cijelu stvar. Ali on se, naravno,
pripremio i za tu mogućnost. Heparin bi dodao u
konzerviranu krv za transfuziju, koju bi dobila tijekom
operacije. To bi bilo mnogo opasnije, ali jednako
djelotvorno.
Odrezak je bio dobar, baš kao što je i očekivao. Čudno
kako je uvijek u ovakvim trenucima postajao gladan.
Više bi volio da je mogao jesti nakon obavljenog posla,
ali to je bilo gotovo nemoguće. S Katienom će sestrom
stupiti u vezu tek poslije ponoći, jer je bila u operi.
Čekat će na nju u bolnici da bi je utješio. Pamtit će ga
kako je prema njoj bio ljubazan. Kući neće stići prije 2
ili 3 sata ujutro. Nije mogao tako dugo postiti.
Dopustio si je samo jednu čašu vina, jer je znao da
večeras ne smije, kao i obično, popiti pola boce. Pa,
ipak, ta ga je čaša ugrijala, učinila opreznim, izoštrila
mu misli i pomogla da predvidi nepredvidivo.
Konačno će ukloniti i posljednju opasnost. Torba još
uvijek nije naĎena, a vjerojatno nikada i neće biti.
Doktor Salem je ušutkan. Novine su objavile da je
njegova smrt posljedica »pada ili skoka kroz prozor«.
Edna je pokopana jutros, a Vangie Lewis jučer.
Mokasinka u Edninoj ladici neće značiti ništa ljudima
koji će se što prije ţeljeti riješiti njezinih starih stvari.
Kako grozan tjedan. Toliko se toga nepotrebnog
dogodilo. Trebalo mu je dopustiti da se javno bavi
svojim poslom. Prošla je generacija umjetnu oplodnju
smatrala sablaţnjivom. Sada se svake godine na taj
način raĎa na tisuće djece.
A stotinama godina prije? Arapi su uništavali svoje
neprijatelje uvlačeći se u njihove tabore i na umjetan
način oploĎivali njihove kobile pomoću vate natopljene
sjemenom pastuha najlošije kvalitete. Samo je geniju
mogla pasti na pamet tako savršena zamisao.
Genijalci su i liječnici koji su izveli prvu uspješnu
izvantjelesnu oplodnju.
Njegov ih je genij sve nadmašio. Poţnjet će slavu i
dobiti zasluţene nagrade i nitko ga u tome neće
zaustaviti.
Nobelova nagrada. Jednog će je dana dobiti za svoj
revolucionarni doprinos medicinskoj znanosti.
Potpuno sam riješio je problem pobačaja i neplodnosti.
Kada bi se to saznalo, proglasili bi ga prevratnikom kao
Kopernika. I upravo u tome je bila nesreća.
- Je li vam išla u tek večera, doktore? Konobarica mu je
djelovala nekako poznato. Oh, pa naravno, porodio ju je
prije nekoliko godina. Bio je dječak.
- Jako. Kako je vaš sin? - Dobro, gospodine:
- Drago mi je. Upravo nevjerojatno da su ova ţena i
njezin muţ mogli platiti njegove liječničke usluge. Dali
su mu novac, koji su uštedjeli da bi njime platili udio pri
uzimanju kredita za kupnju kuće. Ali dobili su ono što
su htjeli.
- Cappuccino, molim.
- Naravno, doktore. Ali morat ćete pričekati oko deset
minuta.
-Za to ću vrijeme obaviti nekoliko telefonskih
razgovora. Neće ga biti manje od deset minuta. Sada se
konobarica više neće pitati gdje je.
Pogledao je kroz prozor i vidio da je snijeg prestao
padati. Morat će izaći bez kaputa, jer bi postalo
sumnjivo da ga uzme iz garderobe. Išuljao se na
sporedni izlaz, koji se nalazio blizu predvorja s
telefonima i zahodima. Hladni ga je zrak štipao za lice,
ali gotovo da to i nije primjećivao, dok je ţustro
koračao prema bolnici. Do u sitnice je razradio svaki
korak.
Imao je ključ za izlaz u slučaju nuţde, koji se nalazio u
straţnjem dijelu krila odjela za ginekologiju i
porodništvo. Nitko nije nikada koristio te stube. Otvorio
je vrata i ušao u zgradu.
Na stubištu je gorjelo svjetlo. Odmah ga je isključio. Po
bolnici je mogao hodati zavezanih očiju i ne bi se
izgubio. Na trećem je katu oprezno otvorio vrata i
osluhnuo. Vladala je potpuna tišina. Tiho je otvorio
vrata i kročio u hodnik. Trenutak poslije ušao je u
apartman Katie DeMaio.
Što bi bilo da ju je netko dopratio u bolnicu: njezina
sestra ili prijatelj? Što bi bilo da je ta osoba zatraţila da
ostane s njom preko noći i prespava na sofi u dnevnom
boravku? S tom se mogućnošću morao suočiti i pronaći
neko rješenje. Klinika Westlake otvoreno je podrţavala
one pacijentice koje su ţeljele da netko ostane s njima u
bolnici. Baš zato je naredio da se dnevni boravak u
Katienom apartmanu počne bojati i time u korijenu
presjekao mogućnost da netko ostane s njom.
Planiranje. Ništa nije bilo tako vaţno kao planiranje,
jednako korisno i potrebno u ţivotu kao i u laboratoriju.
Danas poslijepodne ostavio je špricu s heparinom u
ladici
jednog od stolova, koji su se nalazili ispod zaštitnog
prekrivača. U sobu je kroz prozor ulazilo svjetlo s
parkirališta, i omogućilo mu da odmah nade stol. Iz
ladice je izvadio špricu.
A sada je nastupio ključni trenutak. Izloţit će se
opasnosti, ako se Katie probudi i vidi ga. Ali vjerojatno
će odmah ponovno zaspati. Sigurno neće nikada
ispitivati za injekciju. Ako je zatekne u svjesnom stanju
kada se poslije vrati sa sestrom
Renge, ako i jednom riječju spomene injekciju, lako će
se izvući: reći će joj da se zabunila, jer vjerojatno misli
na iglu kojom joj je vadio krv. MeĎutim, bilo bi bolje da
se sada ne probudi.
Došao je do njezinog kreveta i nagnuo se nad nju.
Podigao joj je ruku. Zavjesa na prozoru bila je napola
navučena i u sobu je ulazilo prigušeno svjetlo. Licem je
bila okrenuta od njega, pa je vidio samo njezin profil.
Disala je ravnomjerno. Govorila je u snu, ali nije mogao
razaznati što. Sigurno sanja.
Iglu je zabo u njezinu venu i pritisnuo klip. Katie se
trznula i uzdahnula. Okrenula je glavu i otvorila oči
mutne od sna. U polutami sobe vidio je da su joj zjenice
proširene. Zbunjeno ga je pogledala. - Doktore Highley
- promrmljala je. - Zašto ste ubili Vangie Lewis?
Scott Myerson bio je više umoran nego ljut. Od utorka
ujutro kada je pronaĎeno tijelo Vangie Lewis, još je
dvoje ljudi umrlo. Dvoje poštenih ljudi - radišna
recepcionarka, koja je zasluţila nekoliko godina
odmora, nakon što se zdušno brinula za svoje stare
roditelje; i liječnik koji je svojim radom pridonio
napretku medicinske znanosti.
Umrli su, jer nije radio dovoljno brzo. Chris Lewis bio
je ubojica. Scott je u to bio potpuno uvjeren. Oko
Lewisa se stezao nesalomljivi obruč. Da su bar od prve
shvatili da je Vangie Lewis ubijena. U tom bi slučaju
Lewisa odmah priveli na ispitivanje. Moţda bi ga
slomili. A Edna Burns i Emmet Salem još bi uvijek bili
ţivi.
Scott je jedva čekao da ga se dočepa. Onaj muškarac
koji je sposoban ubiti svoju trudnu ţenu, sposoban je,
ne trepnuvši okom, ubiti bilo koga drugog. Lewis je to
dokazao. Spadao je u najgoru vrstu kriminalaca. Imao je
lice nevinog djeteta i nitko ne bi rekao da je ubojica.
Bio je tip kojemu moţeš odmah vjerovati i mirno se
okrenuti bez bojazni da ćeš dobiti noţ u leĎa.
Lewis i njegova djevojka iskrcat će se iz zrakoplova u
19 sati i ovdje bi trebali biti do 20 sati. Lewis je bio
hladnokrvan tip. Znao je da nema smisla bjeţati. U
stanju je praviti se kao da se ništa nije dogodilo. Zna da
su dokazi protiv njega neosnovani. Ako se tijekom
suĎenja takvi dokazi vješto obrazloţe, učinkovitiji su od
izjave svjedoka. Bit će mi pravo zadovoljstvo da sam
zastupam optuţbu, pomislio je Scott.
U 19 sati i 50 minuta u Scottov je ured ušao Richard.
Nije gubio vrijeme na uvod. - Mislim da smo otvorili
septičku jamu, rekao je. -Radi se o Westlake programu
za liječenje neplodnosti.
- Ako misliš da je psihijatar vjerojatno bio Ijubavnik
Vangie Lewis, u tome se slaţem s tobom - rekao je
Scott. Mislio sam da smo to zaključili danas
poslijepodne. No, to ćemo lako ispitati. Dajte na analizu
krv Vangienog djeteta i odmah ćemo privesti Fukhita.
On moţe odbiti testiranje, ali time će otvoreno priznati
svoju krivnju. Ako se po drugi put dokaţe da je imao
vezu s pacijenticom i napravio joj dijete, njegovoj
liječničkoj karijeri zauvijek je odzvonilo.
-Ne govorim o tome-Richard ga je nestrpljivo prekinuo.
- Radi se o Highleyju. Mislim da radi pokuse na svojim
pacijenticama. Upravo sam razgovarao s muţem jedne
od njih. Ne postoji ni najmanja mogućnost da je on otac
djeteta, a bio je nazočan dok je ţena raĎala. Uvjeren je
da se ţena odlučila na izvantjelesnu oplodnju bez
njegovog znanja i pristanka. Još mislim da se tu radi o
nečem drugom. Čini mi se da Highley obavlja umjetnu
oplodnju bez znanja oba roditelja. Tako se raĎaju ta
čudna djeca.
- Hoćeš reći da je Highley oplodio Vangie Lewis
sjemenom nekog istočnjaka, misleći kako će se izvući
nekaţnjeno? Ma daj, Richard.
- Moţda nije znao da je davatelj istočnjak. Moţda je
pogriješio.
- Liječnici ne čine takve pogre3ke. Ča~c i u slučaju da
je tvoja pretpostavka istinita... ma, slušaj, to
jednostavno ne mogu progutati... ali, to ipak ne znači da
je ubio Vangie Lewis.
-Nešto je sumnjivo s tim Highleyjem-uporno je nastavio
Richard. - To sam osjetio istog trenutka kada sam ga
ugledao. - Slušaj, provest ćemo istragu u bolnici. To
nije nikakav
problem. Ako otkrijemo da je na bilo koji način
prekršen zakon, podignut ćemo optuţnicu. Ako si u
pravu da on stvarno umjetno oploĎuje ţene bez
njihovog pristanka, uhitit ćemo ga. To je svjesno
kršenje Zakona o pravu na samostalno odlučivanje. Ali
time ćemo se pozabaviti poslije. Na mojoj listi
prvenstva Chris Lewis je sada na prvom mjestu.
-Nemoj dignuti ruke od toga-rekao je Richard.-Odmah
treba provesti temeljitu istragu o Highleyju. Ja već
radim na tuţbama za nesavjesno liječenje, koje su protiv
njega podigle neke pacijentice. Uskoro će doći gospoda
Horan i reći zašto je tuţila Highleyja. U članku,
objavljenom o njemu u Newsmakeru, piše da je prije
dolaska u Ameriku radio u Liverpoolu u Engleskoj.
Treba nazvati bolnicu i provjeriti postoje li neke
naznake o njegovom nedoličnom ponašanju. Oni će dati
takve podatke.
Scott je slegnuo ramenima. -Nazovi ih.
Na njegovom se stolu oglasio buzzer. Scott je uključio
interfon. - Uvedi ga - rekao je. Oslonio se o naslon
stolice i pogledao u Richarda.
- Stigao je ucviljeni udovac, kapetan Lewis, zajedno sa
ţenom svog ţivota - rekao je.
62
Dannyboy Duke zgureno je sjedio na stolcu u
policijskoj postaji. Znoj mu je izbijao kroz sve pore na
tijelu, a ruke
su me neprekinuto drhtale. Ţivci su mu gotovo potpuno
popustili. Da je uspio pobjeći, sada bi bio u svom stanu
i prepustio se blaţenom djelovanju heroina. Umjesto
toga zaglavio je u ovom vrućem i zagušljivom paklu.
- Pustite me na miru - prošaptao je.
- Ma nemoj - rekao je detektiv, ne obazirući se na ono
što je Danny govorio. - Na ovom se pritiskivaču za
papir nalaze tragovi krvi, Danny. Koga si njime udario?
Slušaj, Danny, znamo da njime nisi udario staricu čiju si
torbicu jučer ukrao. Gurnuo si je i ona je slomila kuk.
Znaš kako se takvi prijelomi kod starijih ljudi mogu
pogoršati. A ta ţena ima 75 godina, Danny. Moţe dobiti
upalu pluća i umrijeti. U tom ćeš slučaju biti okrivljen
za ubojstvo, Dannyboy. Zato suraĎuj, pa ćemo vidjeti
što moţemo za tebe učiniti. U redu?
- Ne znam o čemu govorite - promrsio je Danny.
- Dobro znaš o čemu govorim. U tvom smo autu našli
staričinu torbicu i liječničku torbu. Novčanik koji si
ukrao u robnoj kući Alexander's bio je u tvom dţepu.
Znamo da si sinoć ukrao torbu. Kradu je prijavio vratar,
koji te vidio ispred hotela Carlyle. On te moţe
prepoznati. Koga si udario ovim pritiskivačem, Danny?
Reci nam. A cipela, Danny? Otkada čuvaš iznošene
cipele? Sve nam lijepo ispričaj.
- Bila je u torbi - prošaptao je.
Dva su se detektiva pogledala. Jedan od njih je slegnuo
ramenima, okrenuo se i sa stola uzeo novine. Drugi je u
liječničku torbu stavio fascikl sa zdravstvenim
kartonom, koji je netom pregledao. - U redu, Danny.
Nazvat ćemo doktora Salema da provjerimo što je sve
imao u torbi. Bilo bi mnogo jednostavnije da suraĎuješ.
Ovdje si već tako dugo da si i sam mogao doći do tog
zaključka.
Drugi je detektiv podigao pogled s ; novina. - Doktor
Salem? - rekao je zapanjeno.
- Da. Njegovo se ime nalazi na fasciklu. Oh, sad mi je
jasno. Na pločici s imenom piše doktor Hihgley. Čudno
da u torbi nosi zdravstveni karton pacijenta nekog
drugog liječnika.
MlaĎi detektiv je došao do stola, noseći u ruci jutarnje
izdanje Daily Newsa. Otvorio je fascikl i pregledao
nekoliko papira na čijem je vrhu velikim slovima bllo
otiskano EMMET SALLEM, M.D. Svom je kolegi dao
znak da pročita kratak članak u Newsu. - Salem je
liječnik čije su tijelo našli na krovu izbočenog dijela
pročelja hotela Essex. Tuţilac okruga Valley sa svojim
ljudima radi na tom slučaju.
Detektivi su se sa zanimanjem okrenuli prema
Dannyboyu i sumnjičavo ga pogledali.
63
Gledao je kako Katie sklapa oči i počinje ravnomjerno
disati. Zaspala je. Pitanje koje je postavila o Vangie
došlo je iz dubine njezine podsvijesti, vjerojatno
izazvano psihičkim stanjem jednakom onom u
ponedjeljak navečer. Moţda se neće sjetiti da je
postavila to pitanje, ali to nije smio provjeravati.
Recimo da ga ponovno izgovori pred sestrom Renge ili
pred drugim liječnicima u operacijskoj dvorani, prije
nego dobije anesteziju? Naprezao je mozak traţeći
rješenje. Ono što je u ponedjeljak navečer vidjela kroz
prozor, još ga uvijek moţe uništiti.
Mora je ubiti prije nego je sestra Renge ponovno obiĎe.
Znači da mu je preostalo manje od jednog sata. Injekcija
heparina djelovat će trenutačno, ali bit će potrebno još
nekoliko sati
da se onesposobi djelovanje svih čimbenika koji
sudjeluju u zgrušavanju krvi. To je i namjeravao. Ali
sada više nije mogao čekati tako dugo. Mora odmah
brzo raditi i dati joj još jednu injekciju.
Heparin je drţao u svom uredu. U ovim se okolnostima
ne bi usudio ni pribliţiti bolničkoj ljekarni. Na
parkiralište će se spustiti poţarnim stubama, zatim kroz
privatni ulaz ući u svoj ured, napuniti špricu i istim se
putem vratiti natrag. Za to će mu biti potrebno bar 5
minuta. Konobarica će se početi pitati gdje je, ali nije
imao drugog izlaza. Uvjerivši se da Katie spava, ţurno
se udaljio iz njezine sobe.
64
Tehničar Laboratorija za forenzičku medicinu okruga
Valley u petak navečer ostao je raditi prekovremeno.
Doktor Carroll je zatraţio da sve mikroskopski sitne
uzorke naĎene u kući Vangie Lewis usporedi s onima
naĎenim u stanu Edne Burns. Počeo je pozorno
pregledavati sadrţaj dviju vrećica usisavača za prašinu,
od kojih je jedna sadrţavala uzorke iz kuće Lewisovih,
a druga one iz stana Edne Burns, pomnjivo tragajući za
dokazima.
Laboratorijski je tehničar imao savršen predosjećaj, koji
ga nikada nije prevario, kada se radilo o mikroskopski
sitnim dokazima vaţnim za istragu. Uvijek je posebnu
pozornost obraćao na vlasi, često govoreći: - Mi smo
poput krznaša. Nevjerojatno je koliko neprestano
gubimo vlasi, uključujući tu i ljude koji su gotovo
ćelavi.
MeĎu uzorcima iz kuće Lewisovih naišao je na velik
broj vlasi pepeljasto plave boje, koje su bile ţrtvine. A
pronašao je i priličan broj svijetlosmeĎih vlasi, naĎenih
u spavaćoj sobi. Nesumnjivo su pripadale ţrtvinom
muţu, jer su te iste vlasi naĎene u dnevnom boravku i
radnoj sobi.
MeĎutim, u ţrtvinoj je spavaćoj sobi pronaĎen i
odreĎeni broj vlasi boje pijeska, što je bilo dosta
neobično. Ne bi bilo ništa neobično da su naĎene u
kuhinji ili dnevnom boravku, kamo mogu ući razni
posjetioci i dostavljači. Ali u spavaćoj sobi? Čak je i u
današnje vrijeme malo kome, osim najuţim članovima
obitelji, dopušten ulazak u spavaću sobu. Svi uzorci koji
se naĎu u njoj, smatraju se posebno vaţnim. Te su vlasi
pripadale nekom muškarcu, na što je odmah upućivala
njihova duţina. Nekoliko istih vlasi se uhvatilo i na
ţrtvinom kaputu.
Nakon nekog vremena tehničar je konačno pronašao
dokaz koji je povezivao jednu osobu s oba slučaja, a za
kojim je Richard Carroll tragao. Bilo je to nekoliko
vlasi boje pijeska na kućnom ogrtaču, izblijedjele plave
boje, Edne Burns.
Uzorke kose stavio je pod jaki mikroskop i počeo ih
pozorno usporeĎivati.
Uopće nije postojala nikakva dvojba. Ista je osoba bila
u blizini obje mrtve ţene.
Tehničar je podigao slušalicu i nazvao doktora Carrolla.
65
Pokušala se razbuditi. Čula je kako su se zatvorila vrata.
Netko je bio u sobi. Osjećala je bol u ruci. Doktor
Highley... Ponovno je počela tonuti u san... Što je rekla
doktoru Highleyju? Za samo nekoliko minuta Katie se
probudila. Sjetila se crnih kola, blistavih metalnih
naplataka na kotaču automobila i odbljeska svjetla na
metalnom okviru doktorovih naočala. Vidjela ga je u
ponedjeljak navečer. Doktor Highley je u ponedjeljak
navečer stavljao tijelo Vangie Lewis u prtljaţnik svojih
kola. Doktor Highley je ubio Vangie.
Richard je nešto sumnjao. Richard joj je pokušao reći,
ali nije ga htjela slušati.
Doktor Highley je znao da ga je vidjela. Zašto mu je
postavila to pitanje? Mora izaći odavde, jer će i nju
ubiti. Oduvijek se uţasno bojala bolnice, jer je
predosjećala da će u jednoj umrijeti.
Kamo je otišao doktor Highley? Sigurno će se vratiti.
Vratit će se da je ubije. Pomoć. Trebala je nečiju
pomoć. Zašto je osjećala takvu slabost? Rana na prstu je
krvarila. Tablete koje joj je dao. Otkada ih uzima još joj
je više zlo. Tablete. Od njih je tako jako krvarila.
Oh, Boţe, pomozi mi. Molim te, pomozi mi. Telefon.
Telefon! Katie je pokušala dohvatiti slušalicu. Ruka joj
je bila tako slaba i drhtava da je srušila telefon.
Prisiljavajući se da drţi oči otvorenima, povukla je ţicu,
podigla slušalicu i prislonila na uho. Linija je bila
mrtva. Bijesno je počela pritiskivati vilicu,
pokušavajući dobiti centralu.
Doktor Highley je rekao da je telefon u kvaru. Pritisnula
je zvonce kako bi dozvala sestru, ali ţaruljica na
vanjskoj strani njezinih vrata nije se upalila. Bila je
sigurna da se nije upalila ni ţaruljica na pokazivaču u
sestrinskoj sobi.
Mora izaći odavde prije nego se doktor Highley vrati.
Digla se i osjetila mučninu izazvanu vrtoglavicom.
Mora izaći. Vangie Lewis. Duga plava kosa; razmaţena,
djetinjasta Vangie, koja je tako čeznula za vlastitim
djetetom. Doktor Highley je ubio Vangie, ubio je
njezino dijete. Je li ubio još nekoga?
Počela je nesigurno hodati. Dizalo. Spustit će se
dizalom na drugi kat. Tamo su bili Ijudi - druge
pacijentice i sestre.
U blizini su se zatvorila vrata. Vraća se. On se vraća.
Katie je pogledala u otvorena vrata koja su vodila na
hodnik. Ako izaĎe na ta vrata, on će je sigurno vidjeti.
Vrata na kupaonici nisu imala bravu. Garderoba. Tamo
će je odmah naći. Samo se snagom volje nekako uspjela
dovući do vrata dnevnog boravka.
Otvorila ih je, ušla i zatvorila za sobom, prije nego je on
ušao u spavaću sobu.
Kamo moţe ići? On će odmah krenuti u potragu za
njom. Ovdje nikako ne moţe ostati. Ako pokuša izaći
na hodnik, proći će pokraj otvorenih vrata spavaće sobe
i on će je vidjeti. Mora krenuti niz hodnik i skrenuti
lijevo, a zatim dugim hodnikom doći do dizala. Nije mu
se mogla suprotstaviti. Kamo moţe otići? Čula je kako
se vrata otvaraju iznutra. Sada ju je traţio u spavaćoj
sobi. Moţda bi se mogla sakriti ispod zaštitnih
prekrivača? Ne. Ne. Tako bi upala u zamku. Našao bi je
i izvukao van. Zavrtjelo joj se i nesvjesno se ugrizla za
usnicu. Noge su joj postale gumene, a usta i koţa
spuţvaste.
Oteturala je do vrata koja su iz dnevnog boravka vodila
na hodnik, gdje se nalazio izlaz iz zgrade u slučaju
poţara. Primijetila ga je onda kada je ovamo dovezena.
Poţarnim će stubama sići na drugi kat. Tamo će traţiti
pomoć. Izašla je na hodnik. Za koji će trenutak krenuti
za njom u potjeru.
Vrata koja su vodila na poţarne stube bila su teška.
Povukla ih je... ponovno ih je povukla. Konačno su se
pomaknula. Otvorila ih je i stala na stubu. Vrata su se
iza nje polako zatvorila. Hoće li on vidjeti kako se
zatvaraju? Stube. Boţe, kako je ovdje mračno, tako
strašno mračno. Ali nije smjela upaliti svjetlo. On bi ga
vidio. Moţda sada juri hodnikom prema dizalu. U tom
slučaju dobiva dodatnu minutu prednosti. Boţe, pomozi
mi. Boţe, pomozi mi. Čvrsto se primila za ogradu
stubišta. Stube su tako strme. Koračala je nečujno, jer je
bila bosonoga. Koliko stuba ima do prvog odmorišta?
13. Ne, toliko ih ima u njezinoj kući. Ovdje ih ima 8.
Zatim još 8 do drugog odmorišta. Tada će se naći na
sigurnom. 7... 5... 1. Došla je do vrata i okrenula kvaku.
Vrata su bila zaključana, a mogla su se otvoriti samo s
vanjske strane.
Čula je kako se na trećem katu otvaraju vrata, a zatim
čvrste korake koji su se počeli spuštati stubama.
66
Chris je odbio pozvati odvjetnika. Sjedio je nasuprot
okruţnom tuţitelju. Uţasno se brinuo zbog ovog
ispitivanja, jer se bojao da mu neće vjerovati. Ali Joan
mu je vjerovala. Joan je rekla: -Razumljivo je da
sumnjaju na tebe, Chris. Moraš reći sve što znaš.
Podsjeti se na riječi iz Biblije »Istina će te osloboditi...«
Chris je pogledao u dva detektiva, koji su ga dočekali u
zračnoj luci. - Nemam što kriti - rekao je.
Scott je na to ostao potpuno hladan. U sobu je ušao
mladi muškarac s izgledom knjiškoga moljca. Sjeo je,
otvorio svoj stenografski blok i uzeo olovku. Scott je
pogledao ravno u Chrisa. - Kapetane Lewis, duţnost mi
je da vas obavijestim kako ste osumnjičeni za smrt
Vangie Lewis, Edne Burns i doktora Emmeta Salema.
Moţete šutjeti. Ne morate odgovoriti ni na jedno
pitanje. U bilo kojem trenutku moţete odbiti daljnje
ispitivanje. Imate pravo na odvjetnika. Upozoravam vas
Ďa sve što kaţete, moţe biti dokaz protiv vas. Jeli vam
to jasno?
- Da.
- Znate li čitati?
Chris je pogledao u Scotta. Ţeli li ga izazvati tim
podrugljivim pitanjem? Ne, on to misli ozbiljno.
- Da.
Scott mu je preko stola dodao papir. -Ovo je prijepis
vaših prava, koje ste upravo čuli. Molim vas da ih
pozorno pročitate, a nakon toga, ako ste sve u
potpunosti razumjeli, potpišite se.
Chris je brzo pročitao svoja prava, potpisao se i papir
vratio Scottu.
-U redu. Scott je papir gurnuo na stranu. Chris je
pretpostavio da će sada započeti uobičajeno ispitivanje.
Baš čudno, pomislio je. Cijeli ţivot moţeš svaku večer
gledati kriminalističke serije ili filmove čija se radnja
odvija u sudnici, a da ti nikada ne padne na pamet da bi
sam mogao biti umiješan u neki zločin. Tuţitelj je očito
mislio da je on ubio Vangie. Je li postupio nerazumno,
kad je odbio odvjetnika? Ne, nije.
- Kapetane Lewis, postupa li se ovdje s vama loše ili vas
se na bilo koji način zlostavlja? - zapitao je tuţitelj.
- Ne.
- Ţelite li kavu ili nešto pojesti?
Chris je protrljao čelo. - Kavu, molim. Spreman sam
odgovoriti na sva vaša pitanja.
Pa, ipak, nije bio pripremljen na Scottova pitanja. - Jeste
li ubili svoju ţenu, Vangie Lewis?
Chris ga je pogledao u oči. -Nisam ubio svoju ţenu. Ali
znam ovo. Ako je umrla u ponedjeljak navečer prije
ponoći, onda se nije ubila u našoj kući.
Scott, Charley, Phil i stenograf na to su ostali zapanjeni.
- U ponedjeljak sam došao kući nešto prije ponoći.
Budući da Vangie nije bila kod kuće, vratio sam se u
New York. Sljedećeg sam se jutra vratio u l I sati i
našao njezino tijelo na krevetu. Nisam na to obraćao
pozornost sve dok direktor pogrebnog poduzeća nije
došao po odjeću za Vangien ukop i rekao mi vrijeme
njezine smrti. Tek sam tada shvatio da je njezino tijelo
doneseno u kuću. Kada je naĎena, na nogama je imala
cipele, koje nikada nije nosila niti ih je mogla obuti.
Šest je tjedana prije smrti stalno nosila stare i iznošene
mokasinke naše čistačice. Desna joj je noga bila jako
natečena. Te je mokasinke čak nosila i u kući umjesto
papuča...
Razgovor je tekao jednostavnije nego što je očekivao. U
ponedjeljak ste iz motela otišli u 20 sati i vratili se u 22
sata. Gdje ste bili?
- Bio sam u kinu u Greenwich Villageu. Nakon toga
sam se vratio u motel, ali nisam mogao spavati. Odlučio
sam otići kući, jer sam ţelio razgovarati s Vangie.
Stigao sam nešto prije ponoći.
-Zašto niste ostali i pričekali da se vaša ţena vrati?
Nakon toga je slijedilo pitanje od kojeg mu se okrenuo
ţeludac. - Jeste li znali da je dijete koje je nosila vaša
ţena imalo orijentalne crte, odnosno da je bilo Japanac?
- Oh, moj Boţe! U Chrisu se istovremeno javilo zapre-
paštenje pomiješano s osjećaje olakšanja. Dijete nije
bilo njegovo. Japanac. Njezin psihijatar. Je li stvarno
bio takva gnjida da joj je napravio dijete? Bezgranično
mu je vjerovala. Oh, Boţe, jadnica. Nije ni čudo da se
toliko boj ala poroĎaja. Sigurno je zato nazvala doktora
Salema. Ţeljela je to sakriti. Oh, Boţe, bila je takvo
dijete.
- Niste znali da vaša ţena ima ljubavnika? - Ne, nisam.
- Zašto ste u utorak navečer išli k Edni Burns?
Stigla je kava i Chris je na trenutak zastao. - Samo
malo, molim vas. Moţemo li ići onim redom kojim su se
dogaĎaji odvijali? Počeo je piti kavu i osjetio kako mu
ona pomaţe da sredi misli. - Edna Burns me nazvala u
utorak navečer, nakon što sam shvatio da je Vangie
umrla prije nego je donesena u kuću. Govorila je
nesuvislo. Trabunjala je nešto o princu na bijelom konju
i Pepeljugi. Rekla je da ima ne~to za mene, nešto što
bih sigurno ţelio imati i dodala kako će otići na policiju.
Pomislio sam da moţda zna s kim je Vangie bila. Mislio
sam da moţda neću morati priznati kako sam u
ponedjeljak navečer bio kod kuće, ako mi to kaţe. Ţelio
sam poštedjeti Joan.
Šalicu s kavom stavio je na stol. U misli mu je navrlo
sve ono što se dogodilo u utorak navečer. Učinilo mu se
tako daleko i nestvarno. - Odvezao sam se do
stambenog naselja u kojem je ţivjela Edna Burns. Jedan
je dječak šetao sa svojim psom i pokazao mi njezin stan.
Pozvonio sam i pokucao na vrata. Televizor je bio
uključen, a svjetla upaljena. Malo sam pričekao, ali ona
se nije odazivala. Pomislio sam da se onesvijestila i da, i
ovako, i onako, nema nikakvog smisla s njom
razgovarati, jer je vjerojatno neka čudakinja. Otišao sam
kući.
- Niste ušli u stan? - Nisam.
- Koliko je bilo sati? - Oko 21 i 30.
- U redu. Što ste zatim uradili?
Jedno je pitanje slijedilo za drugim. Popio je još jednu
šalicu kave. Istina. Čista istina. Mnogo je lakše govoriti
istinu nego je izbjegavati, pomislio je. Mora misliti na
budućnost. Ako mu povjeruju, za njega i Joan
zajednički će ţivot postati stvarnost. Pomislio je na
njezin pogled pun ljubavi, na njezine ruke kojima ga je
tako strastveno zagrlila, kada se sinoć pojavio na pragu
njezina stana. Po prvi je put u ţivotu spoznao da postoji
netko kome se moţe obratiti u nevolji; netko tko mu ţeli
pomoći i pruţiti mu podršku. Svi su se drugi - Vangie,
čak i njezini roditelji - uvijek oslanjali na njega.
U dobru i u zlu.
S Joan samo u dobru. Joan, ljubavi moja, pomislio je.
Duboko je uzdahnuo. Počela su pljuštati pitanja o
doktoru Salemu.
67
Richard je sjedio za Katienim radnim stolom i čekao da
ravnatelj devonske bolnice Christ digne slušalicu.
Njegov je privatni broj dobio tek onda kada je naglasio
da mora razgovarati s nekom ovlaštenom osobom, koja
u bolnici radi duţe od 10 godina.
Dok je čekao, pogledom je prešao po sobi. Stol koji se
nalazio iza radnoga, bio je pretrpan spisima. Ne čudi me
da nakon nesreće nije uzela nekoliko slobodnih dana,
pomislio je. Iako je bila zatrpana poslom, trebala je
nekoliko dana ostati kod kuće. Danas je poslije podne
izgledala grozno. Izgubila je parnicu i to ju je očito
strašno pogodilo. Da se bar s njom vidio prije nego je
otišla iz ureda.
Na drugoj strani linije telefon,je i dalje uporno zvonio.
Čovjek je vjerojatno negdje vani ili spava. Moţda će
biti bolje da ponovno nazove sutra ujutro. Ne. Sada
mora dobiti odgovor na ono što ţeli znati.
Na Katienom radnom stolu stajalo je nekoliko
uokvirenih slika. Na jednoj je snimljena sa starijom
ţenom, vjerojatno majkom. Znao je da njezina majka
ţivi negdje na Floridi. Na drugoj je slici uz nju stajala
Jennifer, Mollyno najstarije dijete. Katie izgleda kao
njezina starija sestra, pomislio je. Pogled mu se
zaustavio na slici na kojoj je Katie stajala sa skupinom
ljudi, odjevenih u skijaška odijela. To su sigurno njezini
prijatelji s kojima odlazi na skijanje u Vermont.
Ali nigdje nije vidio ni jednu Johnovu sliku. Naravno,
Katie nije nikoga na poslu htjela podsjećati na to da je
udovica nekada uglednog suca. Zato je kod kuće bila
okruţena njegovim slikama.
Čuo je kako telefon i dalje zvoni na drugom kraju linije.
Pričekat će još malo.
Richard je osjetio olakšanje, jer meĎu slikama nije vidio
ni jednog muškarca. Počeo je objašnjavati svoje
ponašanje kad je Katie najavila da nekamo odlazi preko
vikenda. Odglumio je začuĎenost što neće biti ovdje
kada se ovaj slučaj konačno rasplete. Glupost! Grizao se
u sebi misleći kako ima nekog muškarca.
- Da. Začuo je ljutit i snen glas.
Richard se naglo uspravio, čvrsto stisnuvši slušalicu. -
Gospodin Reeves? Gospodin Alexander Reeves?
- Da.
Richard je odmah prešao na stvar. - Gospodine, ispri-
čavam se što vas zovem u ovo vrijeme, ali radi se o
jednoj vaţnoj i hitnoj stvari. Ovo je prekooceanski
poziv. Ja sam Richard Carroll, sudski vještak okruga
Valley u New Jerseyu. Trebaju mi neki podaci o
doktoru Edgaru Highleyju.
Iz muškarčevog je glasa istog trena nestala pospanost
kao rukom odnesena. Postao je napet i oprezan. - Što
vas zanima? - Malo prije sam razgovarao s
liverpoolskom klinikom
Queen Mary i začudio sam se čuvši kako je doktor
Highley tamo radio razmjerno kratko vrijeme, jer smo
mi o tome drukčije mislili. MeĎutim, dobio sam podatak
da je doktor Highley radio u bolnici Christ gotovo 9
godina. Je li to točno?
- Doktor Highley je kod nas staţirao nakon što je
diplomirao na Cambridgeu. On je briljantan liječnik, pa
smo mu ponudili stalno mjesto. Ovdje je specijalizirao
ginekologiju i porodništvo.
- Zašto je otišao?
- Nakon ţenine smrti preselio se u Liverpool. Poslije
smo čuli da je odselio u Ameriku. To, naravno, nije
ništa neobično. Mnogi naši liječnici i kirurzi, koji se ne
mogu pomiriti s dosta niskim primanjima, odlaze iz
Engleske.
- Je li postojao i neki drugi razlog zbog kojega je doktor
Highley dao ostavku?
- Ne razumijem vaše pitanje.
Richard je odlučio staviti sve na kocku. - Mislim da
razumijete, gospodine Reeves. Naš je razgovor,
naravno, strogo povjerljiv, ali ne mogu gubiti vrijeme
okolišajući. Mislim da doktor Highley radi pokuse sa
svojim trudnim pacijenticama, a moţda i s njihovim
ţivotima. Postoji li neki dokaz kojim moţete potvrditi tu
mogućnost?
Nakon dulje šutnje, čovjek je progovorio, namjerno
izgovarajući svaku riječ polako i jasno. -Dok je bio u
našoj bolnici, doktor Highley nije obavljao samo
liječničke poslove, već se bavio i prenatalnim
istraţivanjima. Došao je do nekih vaţnih spoznaja,
radeći pokuse sa ţabama i sisavcima. A onda je
Highleyjev kolega počeo sumnjati da on vrši pokuse s
ljudskim fetusima, što je, naravno, protuzakonito.
- Što je s tim u vezi poduzeto?
- Naravno, o tome se šutjelo, ali strogo smo motrili na
njega. A onda se dogodila nesreća. Iznenada je umrla
njegova ţena. Nismo mogli ništa dokazati, ali postojala
je sumnja da je kirurški izvaĎen fetus implantirao u
materncu svoje ţene. Doktor Highley je morao dati
ostavku. Ovo što sam vam rekao, mora ostati u strogoj
tajnosti. Ne postoji nikakav dokaz za to, pa ta
pretpostavka ne smije procuriti.
Ni ovaj ga put njegov predosjećaj nije prevario. Koliko
je ţena ubio jer je na njima vršio pokuse?
-Gospodine Reeves, poznajete li moţda doktora
Emmeta Salema?
- Naravno, rekao j e glasom prepunim topline. - On je
moj dobar prijatelj. Doktor Salem je u našoj bolnici
radio kao liječnik-gost u vrijeme kada je izbio skandal s
doktorom Highleyjem.
68
Katie se nečujno stubama spuštala na prvi kat. Uhvatila
je kvaku i očajnički je počela okretati. Ali vrata se nisu
otvarala. Zaključana su, pomislila je. Na katu iznad nje
koraci su utihnuli. Pokušava otvoriti vrata na drugom
katu kako bi se uvjerio da mu nije pobjegla. Koraci su
se ponovno čuli. Počeo je silaziti. Nitko neće čuti
njezine pozive u pomoć. Ova su teška vrata bila otporna
na vatru i nisu propuštala ni najmanji zvuk. S njihove
druge strane nalazili su se ljudi: posjetitelji, bolesnice,
sestre. Od njih ju je dijelilo manje od 15 centimetara.
Ali nitko je nije mogao čuti.
On joj se sve više pribliţavao. Uhvatit će je i ubiti.
Oštra ju je bol proparala u predjelu zdjelice. Sve je jače
krvarila. Dao joj je tablete koje su izazvale krvarenje.
Sve se oko nje vrtjelo. Mora skupiti snagu i pobjeći.
Ubio je Vangie i to prikazao kao samoubojstvo. Još se
uvijek mogao izvući nekaţnjeno. Počela je posljednjom
snagom juriti niz stube. Preostao je još samo jedan blok
stepenica. Vjerojatno su vodile u podrum. Morat će
objasniti kako je i zašto dospjela u podrum. Što dalje
dopre, to će mu postavljati više pitanja. Spotakla se na
zadnjoj stepenici. Nemoj pasti. Nemoj dopustiti da tvoja
smrt izgleda kao nesretan slučaj. Edna je pala. Je li
stvarno pala?
Je li ubio i Ednu?
Sada će upasti u zamku. Još jedna vrata. I ta će biti
zaključana. Bespomoćno je okrenula kvaku. Čula je
kako se zaustavio na posljednjem odmorištu. A zatim je,
iako je bilo mračno, vidjela pokrete i lik koji joj se
pribliţavao.
Vrata su se otvorila. U hodniku je gorjelo prigušeno
svjetlo. Nalazila se u podrumu. Ispred sebe je vidjela
sobe. Muk. Tišina kao u grobu. Iza nje su se zatvorila
vrata. Moţe li se negdje sakriti. Boţe, pomozi mi. Boţe,
pomozi. Na zidu se nalazio prekidač. Pritisnula ga je
rukom i zamrljala krvlju, koja je tekla iz prsta. Hodnik
se odjednom izgubio u tami, a nekoliko koraka iza nje
širom su se otvorila vrata na ulazu stubišta.
69
Highleyja su sumnjičili za smrt prve ţene. Bratić
Winifred Westlake bio je uvjeren kako je on bio kriv za
njezinu smrt. Highley je bio briljantan istraţivač.
Moţda je vršio pokuse na nekim ţenama koje su bile
njegove pacijentice. Highley je moţda umjetno oplodio
Vangie sjemenom nekog istočnjaka. Ali zašto? Je li
vjerovao kako će se moći izvući? Očito je bio dobro
upoznat s Fukhitovom prošlošću. Je li htio pokušati
njega optuţiti? Zašto? Je li mu se slučajno potkrala
pogreška? Je li upotrijebio krivo sjeme? Moţda je
Vangie stvarno imala vezu s Fukhitom? Moţda doktor
Highley nije vršio pokuse na njoj?
Koliko god je razbijao glavu, Richard nije mogao naći
odgovor. Sjedio je za Katienim stolom, vrteći u ruci
njezino pero Mark Cross. Uvijek ga je nosila sa sobom.
Vjerojatno je večeras izjurila iz ureda i zaboravila ga
uzeti. Naravno, bila je tako uzrujana. Strašno ju je
pogodilo što je danas izgubila parnicu. Teško je to
primila k srcu. Ali i mnoge druge stvari. Da bar zna gdje
je sada. Ţelio je s njom razgovarati. Kako joj je jako
krvarila rana na prstu. Mora pitati Molly je li zna ima li
Katie mali broj krvnih stanica. Budući da su one vaţan
čimbenik u zgrušavanju krv, njihov mali broj mogao bi
predstavljati veliki problem.
Osjetio je kako ga podilaze trnci. Njihov smanjen broj
jedan je od simptoma leukemije. Oh, Boţe. U
ponedjeljak će, pa makar i silom, odvući Katie liječniku.
Čuo je kucanje na vratima. U sobu je provirila Maureen
i pogledala ga svojim velikim, ovalnim smaragdno
zelenim očima. Ova lijepa djevojka ima prekrasne oči,
pomislio je.
- Doktore Carroll.
- Maureen, ţao mi je što sam traţio da ostaneš. Mislio
sam da će gospoĎa Horan odavno doći.
- Ništa zato, doktore. GospoĎa Horan je telefonirala i
rekla da upravo kreće ovamo. Nešto je iskrsnulo na
poslu i morala je ostati duţe. Došle su dvije ţene. One
su prijateljice gospoĎice Burns, koja je nedavno umrla.
Ţeljele su razgovarati s Katie. Kada su čule da nje
nema, jedna je od njih spomenula vaše ime. Vidjela vas
je neku večer u stanu gospoĎice Burns. Rekla je da se
zove Fitzgerald.
- Fitzgerald?... Ah, da. GospoĎa Fitzgerald radi
skraćeno radno vrijeme na recepciji u bolnici Westlake,
rekao je i digao se. - Reci im neka udu. Moţda bi bilo
dobro da pozoveš Scotta.
- Gospodin Myerson je rekao da ga se ni zbog čega ne
smije smetati. Još uvijek, zajedno s Charleyjem i
Philom, ispituje kapetana Lewisa.
-Dobro. Sam ću razgovarati s njima. Ako se radi o
nečem vaţnom, reći ću im da pričekaju.
Ušle su zajedno. Gana je bila jako uzbuĎena, što se
vidjelo po sjaju njezinih očiju. Iako nerado, odlučila je
da ne nosi Ednin kaput od umjetnog krzna, jer se
nekako nije priličilo. Ali zato je imala spremnu priču.
Gertrude je u papirnatoj vrećici nosila mokasinku.
Svaka vlas na njezinoj sijedoj glavi bila je na svom
mjestu. Oko vrata je imala maramu, zavezanu ispod
brade. Ukusna večera kod Gane već je postala prošlost i
sada je jedino ţeljela da što prije stigne kući i ode u
krevet. Ali prvo će razgovarati s doktorom Carrollom.
Reći će mu kako je onu večer u stanu jadne Edne
vidjela kako doktor Highley u spavaćoj sobi otvara
ladicu ormarića. U njoj se nalazila samo cipela. Misli li
doktor Carroll kako je doktor Highley htio uzeti cipelu
iz nekog odreĎenog razloga?
GospoĎu DeMaio posebno je zanimala priča o princu na
bijelom konju. Moţda će doktora Carrolla isto tako
zanimati. Kada gospoda DeMaio u ponedjeljak doĎe na
posao, doktor je o svemu tome moţe izvijestiti. Doktor
Carroll ih je gledao s izrazom iščekivanja na licu.
Gertrude se nagnula, okrenula vrećicu iz koje je na
Katienin stol ispala stara i iznošena mokasinka. Počela
je objašnjavati: - Ova je cipela razlog zbog kojeg smo
došle ovamo.
Trčala je hodnikom u cik-cak liniji. Zna li on gdje se
nalazi prekidač? Hoće li imati toliko hrabrosti da ga
upali? Moţda ovdje ima ljudi? Moţda bi trebala
viknuti?
On je poznavao bolnicu kao svoj dţep. Gdje bi se mogla
sakriti? Kamo bi mogla krenuti? Na kraju hodnika
nalaze se vrata. Ali kako doći do njih? Tako su daleko.
Moţda bi se trebala sakriti negdje bliţe. Ako bude išla
ravno, ipak će doći do posljednjih vrata. Hodala je uza
zid i napipala jedna vrata u sredini hodnika. Po njima je
prstom razmazala krv. Kada sestra krene u vizitu, vidjet
će da je nema u sobi i započet će potragu za njom.
Moţda vide krvave tragove.
On negdje nepomično stoji. Sigurno pozorno oslu~kuje.
Hoće li vidjeti njezinu sjenu kada se otvore vrata? Oh,
Boţe, pomozi mi da naĎem vrata. Prešla je rukom preko
zida. Pod prstima je osjetila vratnicu. Iza sebe je začula
prigušeno škripanje. Otvorio je prva vrata, pomislila je.
Pronašla je kvaku, okrenula je i namjerno o nju
pritisnula porezani prst. Teţak zadah formaldehida
ispunio je njezine nosnice. Čula je odjek brzih koraka.
Prekasno. Prekasno. Pokušala je zatvoriti vrata, ali ona
su se širom otvorila. Posrnula je i pala. Imala je osjećaj
da sjedi na vrtuljku koji se okreće vrtoglavom brzinom.
Ispruţila je ruku i dotaknula nečiju nogu.
- Gotovo je, Katie - rekao je doktor Highley.
71
Jeste li sigurni da je ovo cipela vaše ţene? - zapitao je
Scott. Chris je umorno kimnuo glavom. - Potpuno sam
siguran.
Stalno joj je ispadala s noge... to je lijeva cipela.
- Kada vas je Edna Burns nazvala, je li rekla da ima
cipelu?
- Nije. Rekla je da mora nešto ispričati policiji i da sa
mnom ţeli razgovarati.
- Jeste li imali dojam da vas ucjenjuju... ili prijeti? -
Nisam. Smatrao sam to pijanim bulaţnjenjem. Znao sam
da radi u bolnici Westlake, ali ne i to da je bila
recepcionarka o kojoj je Vangie često pričala. Rekla mi
je kako ju Edna uvijek zadirkuje s pričom o staklenoj
cipelici.
- U redu. Vaša će izjava biti odmah natipkana. Polako je
pročitajte, potpišite je, ako je točna, a onda moţete ići
kući. Ponovno ćemo razgovarati sutra ujutro.
Chris je po prvi put osjetio da mu je tuţitelj počeo
vjerovati. Ustao je i zapitao. - Gdje je Joan?
- Dala je izjavu. I ona moţe ići. Oh, samo još nešto: što
mislite o doktoru Highleyju?
- Nikada ga nisam upoznao.
-Jeste li pročitali ovaj članak o njemu? Scott mu je
dodao časopis Newsmaker.
Chris je pogledao članak i sliku doktora Highleyja. -
Jučer sam vidio taj članak u zrakoplovu, kojim sam letio
u New York. Iznenada mu je sinulo.
- Pa, da, o tome se radi -rekao je. -Nisam se mogao
sjetiti odakle mi je poznat.
- O čemu to govorite? - zapitao j e Scott.
- To je čovjek kojeg sam vidio kako sinoć izlazi iz
dizala u predvorju hotela Essex, u kojem sam pokušao
doći do doktora Salema.
72
Upalio je svjetlo. Kao kroz maglu vidjela je njegove
pune obraze, njegov prodorni pogled, koţu sjajnu od
znoja i
raščupanu kosu boje pijeska, koja je neuredno padala po
čelu.
Uspjela se osoviti na noge. Nalazili su se u maloj
prostoriji nalik čekaonici. Osjetila je kako drhti od
hladnoće. Oslonila se na debela čelična vrata.
- Ovim ste mi samo olakšali posao, gospoĎo DeMaio -
rekao je, osmjehnuvši se. - Vaša obitelj zna da se
uţasno bojite bolnice. Kada sa sestrom Renge za
nekoliko minuta krenem u vizitu, pretpostavit ćemo da
ste svojevoljno otišli iz bolnice. Nazvat ćemo vašu
sestru, ali ona neće biti kod kuće j oš nekoliko sati, zar
ne? Počet ćemo vas traţiti po bolnici nakon nekog
vremena, jer nikome ni u snu ne bi palo na pamet da ste
ovdje.
Večeras je u hitnoj umro jedan starac. Nalazi se u jednoj
od ovih ladica u hladnjaku. Pronaći će vas pogrebnik
koji će sutra ujutro doći po starčevo tijelo. Bit će jasno
kao dan što vam se dogodilo. Od jakog ste krvarenja
postali ošamućeni i gotovo komatozni. Dolutali ste
ovamo i iskrvarili.
- Ne - rekla je, dok se sve oko nje vrtjelo, a njegovo lice
pretvaralo u mrlju.
Otvorio je čelična vrata i kroz njih je ugurao u veću
prostoriju. Drţao ju je, ali ona je počela gubiti svijest i
polako kliziti iz njegovih ruku. Kleknuo je pokraj nje i
dao joj još jednu injekciju heparina. Vjerojatno se više
neće osvijestiti. Ako se i bude osvijestila, odavde neće
moći izaći, jer su vrata zaključana s vanjske strane.
Upitno ju je pogledao, digao se i rukom očistio prašinu
koja mu se uhvatila na hlačama. Konačno je završio s
Katie DeMaio.
Zatvorio je čelična vrata koja su dijelila hladnjak
mrtvačnice od prostorije u koju su dovoţeni mrtvaci.
Oprezno je otvorio vrata koja su vodila na hodnik, brzo
prošao njime i izašao na parkiralište bolnice na ista
vrata kroz koja je prije 15 minuta ušao.
Poslije nekoliko minuta u restoranu je pio mlačan
cappuccino i rekao konobarici da ne ţeli drugi. -
Telefonski su razgovori trajali duţe nego što sam
očekivao - objasnio je. - A sada se moram poţuriti u
bolnicu. Jako sam zabrinut zbog jedne pacijentice.
73
Laku noć, doktore Fukhito. Sada se osjećam mnogo
bolje. Hvala vam-rekao je mladić dječjega lica i
nasmiješio se.
- Drago mi je. Dobro se naspavaj, Tom. Jiro Fukhito
polako se digao. Ovaj će se mladić izvući, pomislio je.
Tjednima je bio u dubokoj depresiji, na rubu
samoubojstva. Njegov je brat poginuo u automobilskoj
nesreći koju je on skrivio, vozeći 120 kilometara na sat.
Ţaljenje. Osjećaj krivnje. Za njega je to bio prevelik
teret. Teret s kojim sam nije mogao izaći nakraj.
Jiro Fukhito znao je da je mladiću pomogao da prebrodi
najteţe trenutke. Njegov je posao bio vrijedan truda,
pomislio je, dok je polako išao hodnikom bolnice
Valley Pines. Ali ovaj volonterski posao ovdje - i to je
bio posao koji je ţelio raditi.
Oh, pomogao je i mnogim pacijenticama u bolnici
Westlake. Postojale su i one kojima nije pomogao,
kojima nije smio pomoći.
- Laku noć, doktore. Dok je išao prema dizalu,
pozdravljali su ga pacijenti psihijatrijskog odjela. Ovdje
su mu ponudili stalan posao i on ga je ţelio prihvatiti.
Bi li se trebao uplesti u istragu koja će ga uništiti?
Ako bi Edgar Highley saznao da je s policijom
razgovarao o njegovim pacijenticama, ne bi oklijevao ni
jednog trenutka da otkrije njegovu umiješanost u
skandal u Massachussettsu.
Ali gospoĎa DeMaio nešto je sumnjala. Dok ga je neki
dan ispitivala, primijetila je njegovu uzrujanost.
Ušao je u auto i ostao neodlučno sjediti. Vangie Lewis
nije izvršila samoubojstvo. Potpuno je bio siguran u to
da se nikada ne bi ubila cijanidom. Kad su jednom
razgovarali o religiji, ona je spomenula sektu Jones.
U mislima ju je vidio kako sjedi u njegovoj ordinaciji i
iskreno, ali površno objašnjava svoja vjerska uvjerenja.
- Ja se ne ubrajam meĎu one ljude koji redovito idu u
crkvu, doktore. Vjerujem u Boga, ali na svoj način.
Ponekad razmišljam o Njemu. Mislim da je to mnogo
bolje od odlaska na mise, koje slušate odsutnog duha,
zar ne? A tek sekte! Njihovi su članovi potpuno ludi.
Jednostavno mi ne ide u glavu kako mogu postati takvi
fanatici. Sjećate li se svih onih ljudi koji su se ubili, jer
im je rečeno da to učine?
Jeste li čuli snimku s njihovim kricima, snimljenu nakon
što su popili otrov? I sada se najeţim kada se sjetim
toga. A izgledali su tako izobličeni.
Bol. Izobličenost. Vangie Lewis? Nikada ne bi popila
otrov!
Jiro Fukhito je uzdahnuo. Znao je što mora učiniti. Ali
njegova će karijera ponovno ispaštati zbog one uţasne
pogreške od prije 10 godina.
Svakako mora reći policiji što zna. Vangie Lewis je iz
njegove ordinacije izašla na parkiralište. Kada je nakon
15 minuta išao kući, njezin je lincoln continental još
uvijek stajao na parkiralištu.
Jiro Fukhito više nije nimalo sumnjao u to da je Vangie
tu večer otišla u ordinaciju doktora Highleyja.
Upalio je motor i odvezao se u ured tuţitelja okruga
Valley.
74
Scott je u ruci drţao mokasinku. Richard, Charley i Phil
sjedili su oko njegovog stola.
-Pokušajmo razumno povezati činjenice-rekao je Scott.
- Vangie Lewis nije umrla u svojoj kući, već je netko
onamo donio njezino tijelo izmeĎu ponoći i 11 sati
ujutro. Znamo da je bila kod doktora Fukhita u bolnici.
Vangie je u ponedjeljak navečer nosila mokasinke.
Jedna je pala s njezine noge negdje u bolnici, a našla ju
je Edna Burns. Osoba koja ju je donijela u kuću,
navukla joj je na noge druge cipele, pokušavajući tako
prikriti izgubljenu mokasinku. Edna Burns našla je
cipelu i nije drţala jezik za zubima. Nedugo zatim i
Edna Burns umire.
- Emmet Salem ţelio je s tobom razgovarati o
Vangienoj smrti, Richard. Došao je u New York i
nekoliko minuta potom pao je, ili ga je netko gurnuo
kroz prozor, a zdravstveni karton Vangie Lewis, koji je
donio sa sobom, netragom je nestao.
- Chris Lewis se kune da je vidio Edgara Highleyja u
hotelu Essex - rekao j e Richard.
- To moţe, ali i ne mora biti istina - napomenuo je Scott.
- Ali doktor Salem je znao za skandal u bolnici Christ -
rekao je Richard. - Highley sigurno ne bi ţelio da se to
pročuje baš u trenutku kada mu je slava nadohvat ruke.
- Ali to nije nikakav motiv za ubojstvo - rekao je Scott.
-A zašto je Highley pokušao iz ladice Edninog ormarića
izvaditi cipelu? - zapitao je Charley.
- To ne znamo sa sigurnošću. Recepcionarka iz bolnice
tvrdi da je otvarao ladicu. Ali on u njoj nije ništa ni
taknuo. Scott se namrštio. -Ništa od svega ovoga nema
smisla. U pitanju je ugledni liječnik. Ne moţemo se
prenagliti samo zato, jer je prije 10 godina bio upleten u
skandal koji je zataškan. Najveći problem predstavlja
motiv. Highley nije imao nikakvog motiva da ubije
Vangie Lewis.
Na interfonu je zasvijetlila ţaruljica i Scott ga je
uključio. - Stigla je gospoda Horan - rekla je Maureen.
- U redu. DoĎi zajedno s njom, jer ţelim da zapišeš
njezinu izjavu.
Vrata su se otvorila i u sobu je ispred Maureen ušla
mlada ţena. Bila je Japanka dvadesetih godina. Kosa joj
je u slapovima padala do ramena. Svijetlocrveni ruţ na
usnicama odudarao je od njezine smeĎoţute puti.
Kretnje su joj bile skladne i dok je hodala, činilo se da
nogama ne dodiruje tlo. Na sebi je imala jeftih kostim s
hlačama i jaknom.
Scott je ustao. - Gospodo Horan, zahvaljujemo vam što
ste došli. Nećemo vas dugo zadrţavati. Hoćete li sjesti?
Kimnula je glavom. Drhtavo je jezikom prešla po usnica
ma i namjerno u krilu sklopila ruke. Maureen je gotovo
neprimjetno sjela iza nje i otvorila svoj stenografski
blok.
- Hoćete li, molim vas, reći svoje ime i adresu? - zapitao
je Scott.
- Zovem se Anna Horan. Stanujem u ulici Walnut broj
415 u Ridgefield Parku.
-Jeste li ili ste bili pacijentica doktora Edgara
Highleyja? Richard se brzo okrenuo prema Maureen,
čim je čuo kako je duboko uzdahnula. Djevojka se
odmah pribrala i, spustivši glavu, počela pisati.
- Da, bila sam pacijentica tog ubojice. - Ubojice? -
zapanjeno je rekao Scott.
Riječi su iz nje izletjele poput bujice. - Bila sam kod nj
ega prije pet mjeseci. Znate, moj je muţ na drugoj
godini pravnog studija i ţivimo od moje plaće. Ostala
sam trudna i odlučila sam se, iako jako teško, na
abortus, jer sam smatrala da nećemo moći uzdrţavati
dijete.
Scott je uzdahnuo. - I doktor Highley je napravio
pobačaj na vaš zahtjev, a vi ga sada zbog toga
optuţujete?
-Ne. To nije istina. Rekao mi je da u bolnicu doĎem
drugi dan. Kada sam stigla, odveo me u operacijsku
dvoranu. Ostavio me neko vrijeme samu i ja sam
shvatila-shvatila - da ţelim to dijete, bez obzira na sve.
Kada se doktor Highley vratio, ja sam sjedila na
operacijskom stolu i rekla mu da sam se predomislila.
- On je vjerojatno rekao da jedna od dviju ţena u tom
trenutku kaţe baš to.
- Rekao je 'Lezite' i gurnuo me na stol.
- Je li još netko bio u dvorani? Moţda sestra?
- Ne. Bili smo samo nas dvoje. Rekla sam 'Znam što
govorim.' L..
- Dopustili ste mu da vas nagovori?
-Ne. Ne. Ne znam što se dogodilo. Dok sam se
pokušavala dignuti, osjetila sam ubod igle. Kada sam se
probudila, leţala sam na nosilima. Sestra mi je rekla da
je zahvat gotov i da moram neko vrijeme mirovati.
- Sjećate li se samog zahvata?
- Ničega. Ničega. Sjećam se samo svog pokušaja da se
dignem i pobjegnem - rekla je drhtavim glasom. -
Pokušavala sam spasiti svoje dijete. Ţeljela sam svoje
dijete. Doktor Highley mi ga je oduzeo.
Bolni jecaji Anne Horan stopili su se s Maureeninim. -
To je isto učinio i meni.
Richard se zagledao u dvije uplakane mlade ţene:
Japanku i crvenokosu Maureen sa smaragdno zelenim
očima. Sa stopostotnom sigurnošću znao je gdje je već
vidio te oči.
75
Iz dizala je izašao na drugom katu i odmah osjetio
napetost u zraku. Po hodniku su kao muhe bez glave
jurile sestre. Vidio
je kako svečano odjeveni muškarac i ţena razgovaraju
sa sestrom Renge.
U nekoliko je koraka bio kraj njih. - Sestro Renge, zar
nešto nije u redu? - zapitao je oštrim glasom.
- Doktore, radi se o gospoĎi DeMaio. Nestala je.
Ţena je imala preko trideset godina i djelovala mu je
nekako poznato. Pa, naravno! Sestra Katie DeMaio. Što
ju je, zaboga, natjeralo da doĎe u bolnicu?
- Ja sam doktor Highley - rekao je. - O čemu se radi?
Molly nije mogla govoriti. Nešto se dogodilo Katie.
Znala je to. Dok je ţiva, neće si to oprostiti. - Katie...
glas joj je prepukao.
Prekinuo ju je muškarac koji je bio s njom. -Ja sam
doktor Kennedy - rekao je. - Moja je ţena sestra
gospode DeMaio. Kada ste je vidjeli posljednji put,
doktore? U kakvom je bila stanju?
Ovoga čovjeka neće moći samo tako ţednoga prevesti
preko vode. - Gospodu DeMaio sam vidio prije manje
od jednoga sata. Njezino je stanje krajnje
zabrinjavajuće. Kao što vjerojatno znate, ovaj tjedan
već je primila dvije transfuzije krvi. U laboratoriju
upravo analiziraju uzorke njezine krvi. Njezina je krvna
slika sigurno jako loša. Kao što će vam potvrditi sestra
Renge, očekujem da ću kiretaţu i dilataciju vjerojatno
morati obaviti još večeras, a ne čekati do sutra ujutro.
Mislim da je gospoda DeMaio od svih krila količinu i
jačinu svog krvarenja.
-Oh, Boţe, pa gdje je sada?-kroz suze je zapitala Molly.
Pogledao ju je. Znao je da će nju lakše uvjeriti u svoju
priču. - Vaša se sestra gotovo bolesno boj i bolnice. Je li
moguće da bi jednostavno otišla?
- Njezina je odjeća u garderobi, doktore - rekla je sestra
Renge.
-Moţda samo neki komadi odjeće, ispravio ju je. Jeste li
vi raspakirali torbu gospoĎe DeMaio?
- Nisam.
- Onda, znači, ne znate što je donijela sa sobom?
- Moguće je, polako je rekao Bill. Okrenuo se prema
Molly. - Draga, znaš da je to moguće.
- Trebali smo biti ovdje, uz nju - rekla je Moly. - Je li
njezino stanje jako loše, doktore?
-Moramo je pronaći i dovesti natrag, Mislite li da je
otišla kući ili k vama?
- Doktore - rekla je sestra Renge drhtavim glasom. -
Ona tableta za spavanje koju ste dali gospoĎi DeMaio
trebala je djelovati. To je najjača koju imamo.
Srdito ju je pogledao. - Prepisao sam je zato, jer sam
znao za njezin strah. Rekao sam vam da pričekate dok je
popije. Jeste li vidjeli da ju je uzela?
- Vidjela sam da ju je stavila u usta. - Jeste li vidjeli da
ju je progutala?
- Ne... zapravo nisam.
Prezirno joj je okrenuo leĎa. Počeo je razgovarati s
Molly i Billom glasom koji je odavao zabrinutost. -
Malo je vjerojatno da gospoda DeMaio luta bolnicom.
Zar mislite da je moţda svojevoljno otišla iz bolnice?
Mogla se dizalom odvesti u predvorje i izaći s
posjetiocima koji stalno dolaze i odlaze? Mislite li da je
to moguće?
- Da. Da. Mislim. Molly je molila Boga da se to
dogodilo. - Pa, nadajmo se da će se u tom slučaju
gospoĎa DeMaio uskoro pojaviti kod kuće.
- Ţelio bih provjeriti je li njezin auto još uvijek na
parkiralištu - rekao je Bill.
Auto. Potpuno ga je smetnuo s uma. Ako je sada počnu
traţiti po bolnici...
Bill se namrštio. - Oh, doĎavola, ona još uvijek ima
onaj auto koji su joj posudili iz garaţe. - Molly, koje je
marke taj auto? Nisam ga uopće vidio.
- Ja... ja ne znam - odgovorila je Molly.
Edgar Highley je uzdahnuo. - Ako ga odete traţiti na
parkiralište samo ćete nepotrebno gubiti vrijeme.
Nazovite njezinu kuću. Ako je još uvijek nema, otiĎite
tamo i pričekajte da vidite hoće li se pojaviti. Još nije
prošao ni sat otkako je nestala. Kada je naĎete, molim
vas da je dovedete natrag u bolnicu. Moţete ostati s
njom, gospodo Kennedy. Doktore, ako mislite da bi
gospoĎi DeMaio bilo lakše, moţete biti nazočni
operaciji. Ne smijemo dopustiti da se krvarenje nastavi.
GospoĎa DeMaio je u jako lošem stanju.
Molly se ugrizla za usnicu. - Hvala vam, doktore. Vrlo
ste ljubazni. Bill, otiĎimo do Katiene kuće. Moţda je
već tamo, ali ne diţe slušalicu.
Okrenuli su se i otišli. Povjerovali su mu. Sestra Renge
mu je svojom glupošću išla na ruku. Naravno, Katie nije
progutala tabletu. On je, naravno, imao opravdanje zato
što joj je dao.
- Nadam se da ćete uskoro saznati što je s gospoĎom
DeMaio - rekao je. - Odmah mi javite. Bit ću kod kuće.
Nasmiješio se. - Moram dovršiti neke dosjee.
76
Moramo doći do Highleyjevih dosjea prije nego mu se
ukaţe prilika da ih uništi. Drţi li svu dokumentaciju kod
kuće?
Jiro Fukhito je pogledao u Richarda. Otišao je u ured
okruţnog tuţitelja, jer je ţelio dati izjavu. Dok je
govorio, slušali su ga gotovo nestrpljivo. A onda je
doktor Carroll iznio svoju nevjerojatnu pretpostavku.
Je li to bilo moguće? Koliko je puta posumnjao, ali
odmah i odbacio sumnju, jer je doktor Highley bio
ugledan liječnik i genij. Ali, ipak, je bilo moguće!
Dosjei. Pitali su ga za dosjee. - Doktor Highley nikada
ne bi u svom uredu u bolnici drţao dokumentaciju koja
bi ga mogla uništiti ugled i pruţiti mogućnost za
podizanje tuţbi, rekao je polako. - Uvijek postoji
opasnost da se izda sudski nalog za pregled
dokumentacije. MeĎutim, on često dosjee odnosi kući.
Nikada nisam mogao shvatiti zašto to radi.
- Odmah ćemo zatraţiti sudski nalog - rekao je Scott
Charleyju. -Istovremeno ćemo izvršiti premetačinu u
njegovoj kući i bolnici. Ja ću odvesti istraţni tim u
kuću. Richarde, ti ideš sa mnom. Charley, ti i Phil idete
u bolnicu. Uhitit ćemo Highleyja. Ako nije kod kuće,
pričekat ćemo ga i prikliještiti čim se vrati.
- Jako sam zabrinut. Moţda sada radi pokus na nekoj
pacijentici - rekao je Richard. - Dao bih se okladiti da su
vlasi naĎene na tijelu Vangi Lewis i Edne Burns
njegove. Pogledao je na sat. 21 i 30. - S ovim ćemo
večeras završiti - nagaĎao je.
Da je bar Katie sada ovdje. Laknulo bi joj da zna da je
Chris Lewis osloboĎen sumnje. Njezina slutnja u vezi s
Chrisom bila je točna, kao što je bila njegova točna s
obzirom na Highleyja.
Doktor Fukhito je ustao. - Trebate li me još?
- Za sada bi to bilo sve, doktore - rekao je Scott. - Čut
ćemo se. Ako se slučajno čujete s doktorom Highleyjem
prije nego ga uhitimo, nemojte o ovome razgovarati s
njim. Jeste li razumjeli?
Jiro Fukhito se nasmiješio. - Edgar Highley i ja nismo
prijatelji. On trenutačno nema nikakvog razloga da me
zove kući. Zaposlio me u svojoj bolnici, jer je znao sve
o mojoj prošlosti i tako me drţao u šakama. Večeras ću
razmisliti o svom ponašanju i pokušati se sjetiti koliko
sam puta i zašto posumnjao u njega, a nisam ga prijavio.
Bojim se onoga što ću dokučiti.
Izašao je iz ureda okruţnog tuţitelja. Dok je išao hodni-
kom na jednim je vratima vidio pločicu na kojoj je
pisalo MRS. K. Deltato. Katie DeMaio. Zar ona večeras
nije trebala doći u bolnicu? Sigurno je odustala od
operacije, znajući da se protiv doktora Highleyja vodi
istraga.
Jiro Fukhito je izašao iz zgrade okruţnog suda i krenuo
kući.
77
Činilo joj se da je neka struja nosi niz tamni hodnik. Na
njegovom je kraju vidjela svjetlost. Samo da stigne
tamo. Konačno će joj biti toplo. Tamo će biti na
sigurnom. Ali nešto ju je sprječavalo u kretanju. Mora
im reći prije nego umre. Mora im reći tko je doktor
Highley. Osjećala je kako joj kaplje krv iz prsta. Leţala
je na podu. Hladnoća joj je prodirala do kostiju. Sve ove
godine opsjedala ju je misao na to kako će umrijeti u
bolnici. Ali to, na kraju krajeva, uopće i nije bilo tako
strašno. Bojala se da će ostati sama. Sama bez tate,
sama bez Johna. Ali svi smo mi sami. RaĎamo se sami i
umiremo sami. Stvarno se nema čega bojati. Bi li na
podu mogla krvlju napisati ime doktora Highleyja?
Potpuno je lud i mora ga se zaustaviti. Katie je polako
pomaknula prst, osjetivši bol. Posljednjom je snagom
njime povukla crtu prema dolje, zatim poprijeko, pa
opet prema dolje. H...
78
Kući se vratio u 21 i 15. Zadovoljstvo izazvano
činjenicom da je uklonio posljednju opasnost, preraslo
je u neizdrţivu
glad. Večerao je prije manje od jednoga sata, ali više se
nije mogao sjetiti ni što je jeo. Moţda mu je Hilda nešto
pripremila. Kakvo iznenaĎenje! Fondue. Hilda je radila
izvrstan fondue. On je bio njezino najbolje kulinarsko
umijeće. Ispod posude s uljem upalio je plamenik i
namjestio ga na najslabiji plamen. U košarici je stajao
francuski kruh hrskave konce, prekriven ubrusom od
damasta. Načinit će zelenu salatu. Danas je rekao Hildi
da je kupi.
Dok se ulje u posudi za fondue grije, pozabavit će se
dosjeom Katie DeMaio. Jedva je čekao da ga dovrši.
Ţelio je razmišljati o dvije sutrašnje pacijentice:
davateljici i primateljici. Bio je uvjeren da moţe
ponoviti svoj uspjeh.
Je li sada došao trenutak kada bi trebao početi s novim
pokusima? Zar ne bi bilo mnogo zanimljivije da
primateljici u maternicu implantira blizance? Moţda
dva fetusa različitih davateljica?
Sigurno bi došlo do razornog djelovanja tijela i odbaci-
vanja. Uspio je pronaći preparate koji usporavaju
imunološku reakciju, ali u ovom slučaju moţda ne bi
djelovali. Sigurno ne bi. Koliko bi dugo ta dva fetusa
ţivjela u maternici primatelj ice? Koji bi se specifični
problemi javili u takvoj trudnoći?
Otišao je u knjiţnicu, otvorio ladicu pisaćeg stola i iz
tajnog pretinca izvadio dosje Katie DeMaio. Na
posljednjoj je stranici zapisao sljedeće:
Pacijentica je primljena u bolnicu u 18 sati, s krvnim
tlakom 100/60 i hemoglobinom manjim od 1 D grama.
Ovaj joj je liječniku u 19 sati dao dvije posljednje
tablete cumadina. Ovaj se liječnik u 18 i 30 vratio u
sobu gospode DeMaio i dao joj injekciju heparina od S
ml-a. Gospoda DeMaio nakratko se probudila. U gotovo
komatoznom stanju zapitala je ovoga liječnika: - Zašto
ste ubili Vangie Lewis?
Ovaj je liječnik izašao iz sobe gospode DeMaio da bi
otišao po još jednu injekciju heparina. Nije mogao
dopustiti da gospoda DeMaio postavi isto pitanje pred
svjedocima. Kada se ovaj liječnik vratio, pacijentica
više nije bila u svojoj sobi.
Vrjerojatno je shvatila što je rekla, pa je pokušala
pobjeći. Ovaj je liječnik pronašao pacijenticu i
supkutano joj dao još jednu injekciju heparina od 5 ml-
a. Pacijentica će noćas iskrvariti u bolnici Westlake.
Time se ovaj dosje zaključuje.
Odloţio je olovku, protegnuo se, otišao do sefa i otvorio
ga. Okupani svjetlom zidnih kristalnih svjećnjaka,
dosjei u ţućkastim fasciklima poprimili su zlatnu boju.
Oni si i bili zlatni: dokaz njegove genijalnosti. Izvadio
ih je iz sefa i stavio na stol. Prstima je prešao preko
naljepnica s imenima, pohotno uţivajući kao Mida u
svom zlatu. Njegovi veliki uspjesi. Berkeley i Lewis.
Zastao je, smrknuta lica. Appleton, Carey, Drake,
Elliot... promašaji. Bilo ih je više od osam. Ali oni u
stvari i nisu bili potpuni promašaji, jer je na njima
naučio tako mnogo. Svi su oni pridonijeli njegovom
uspjehu. I one pacijentice koje su umrle, kao i one koje
su pobacile. Sve su one postale dio povijesti.
Lewis. Morao je napisati dodatak. U Vengien dosje
zapisao je svoj susret s doktorom Salemom.
Fondue je sigurno gotov. Neodlučno je pogledao u
dosjee. Da ih odmah spremi u sef ili ostavi još malo
vani, kako bi pročitao neke od njih? Moţda bi ih trebao
pozorno proučiti. Ovaj je tjedan bio tako uţasno
naporan. Treba se malo odmoriti kako bi mogao
razmisliti o kombinaciji lijekova koje će koristiti u
svom novom slučaju.
U knjiţnici se čuo udaljeni zvuk policijskih sirena,
pomiješan s hukom vjetra, koji je ledio kosti. Zvuk je
odjednom postao zaglušujući, da bi zatim iznenada
utihnuo. Odjurio je do prozora, pomaknuo zastor i
pogledao van. Policija!
Pronašli su Katie? Je li mogla govoriti? Munjevitom se
brzinom našao pokraj stola, pograbio je dosjee, stavio ih
u još uvijek otvoren sef, zatvorio ga i na nje,ga gurnuo
policu s knjigama.
Mora se smiriti. Koţa mu je postala vlaţna i ljepljiva, a
usne i koljena gumeni. Mora se smiriti. Imao je još
jednu, posljednju kartu na koju je mogao zaigrati.
Ako je Katie progovorila, bio je gotov.
Ako je policija došla zbog nekog drugog razloga,
moţda bi ih mogao nadmudriti. Moţda je Katie već bila
mrtva i tek su sada pronašli njezino tijelo. Sjetio se
pitanja i optuţaba kada je umrla Claire. Ali ništa mu
nisu mogli prišiti, jer nisu imali ni jedan čvrsti dokaz.
Kroz glavu su mu proletjele sve mogućnosti i
posljedice. Sada se našao u istom poloţaju kakvom je
znao biti tijekom operacije ili poroĎaja, kada je nešto
iznenada krenulo krivo pa je morao donijeti konačno
odluku.
I u istom je trenutku osjetio kako postaje smiren i
hladan, kako ga obuzima osjećaj moći, boţansko
sveznanje, koje ga nikada nije iznevjerilo tijekom teške
operacije.
Netko je oštro pokucao na vrata. Polako je rukom
prošao po kosi. Prstima, koji su kao nekim čudom
postali suhi i topli, popravio je čvor na kravati. Otišao je
do ulaznih vrata i otvorio ih.
79
Dok su policijska kola jurila prema kući Edgara
Highleyja, Scott je razmišljao o izjavama, koje su u
nekoliko proteklih sati dali Chris Lewis, Gertrude
Fitzgerald, Gana Krupshak, Jiro Fukhito, Anna Horan i
Maureen Crowley.
Sve su one upućivale na doktora Edgara Highleyja i sve
su ga sumnjičile za nesavjesno liječenje, protuzakonite
radnje i ubojstvo.
Prije nešto manje od tri sata isti su takvi neosnovani
dokazi teretili Chrisa Lewisa.
Scott se sjetio igre s drvenim štapićima, koju je igrao
kao dijete. Prema pravilima igre, iz snopa se trebao
vaditi štapić po štapić, pri čemu se nisu smjeli
pomaknuti ostali. Igru bi preuzimao drugi onda kada se
jedan od štapića samo lagano pomaknuo. Scott je bio
vješt igrač. Gotovo uvijek, bez obzira na to koliko je
pazio, snop štapića bi se urušio.
Neosnovani dokazi mogli su se usporediti s tom igrom.
Zajedno su djelovali zadivljujuće. Ako bi se
pojedinačno izdvajali, snop bi se urušio.
Pokraj njega na straţnjem je sjedištu sjedio Richard.
Richard je traţio da se uzmu u obzir sve činjenice koje
su govorile protiv doktora Highleyja i upravo su zbog
toga sada jurili kroz Parkwood s uključenim sirenama.
Richard je ovu istragu doveo do usijanja, tvrdeći kako
bi Highley mogao uništiti svu dokumentaciju bude li
saznao da je pod sumnjom.
Edgar Highley bio je ugledni liječnik i briljantni
opstetričar. Mnogi uvaţeni ljudi bili su njegovi
doţivotni duţnici, jer su zahvaljujući njemu dobili
dijete. Ako se ovo pretvori u lov na vještice, tuţilaštvo
će se naći pod snaţnim udarom javnosti i medija.
- Ovo ne sluti na dobro - rekao j e Scott.
Richard se naglo prenuo iz razmišljanja, okrenuo se
prema Scottu i mršteći se, zapitao: - Što ne sluti na
dobro?
- Sve. Ova istraga, nalog za premetačinu i pretpostavka
da se u doktoru Highleyju krije genij i ubojica.
Richarde, kakve dokaze imamo? Gertrude Fitzgerald
misli da je Highley iz ladice Edninog ormarića htio
izvaditi cipelu. Chris Lewis misli da ga je vidio u hotelu
Essex House. Ti misliš da on vrši pokuse na
pacijenticama.
- Slušaj, pa čak i u slučaju da velika porota odluči kako
ima osnove za podizanje optuţnice, a u što čisto
sumnjam, jedan dobar odvjetnik moţe i bez suĎenja
pobiti sve ove dokaze. Malo mi nedostaje da okrenem
auto i vratim se u ured.
- Nemoj! - Richard je zgrabio Scotta za ruku. - Za ime
Boga, moramo se dokopati njegove dokumentacije.
Scott se zgurio na sjedištu i oslobodio ruku
Richardovog stiska.
- Scott, zaboravi na sve drugo osim na broj trudnica
umrlih u bolnici Westlake - rekao je Richard, ne
predajući se. Samo to je dostatan razlog za istragu.
Policijski je auto skrenuo iza ugla i našao se u
otmjenom predjelu Parkwooda. - U redu - odrješito je
rekao Scott. - Ali zapamti ovo, Richarde - nas ćemo
dvojica do sutra ujutro moţda zaţaliti što smo se
upustili u ovu pustolovinu.
- Sumnjam -kratko je odgovorio Richard. Duboko u
sebi osjećao je da nešto nije u redu. Nešto što nije imalo
veze ni s ovim trenutkom ni s ovim slučajem. Osjetio je
zebnju, koju nije mogao odagnati.
U pitanju je bila Katie. Bio je očajnički, neobjašnjivo
zabrinut za Katie. Ali zašto?
Auto se zaustavio na prilaznom putu. Pa, evo nas, kiselo
je rekao Scott. Dva detektiva, koji su sjedili sprijeda,
iskočili su iz auta. Dok je izlazio, Richard je primijetio
kako se pomaknula zavjesa na straţnjem prozoru, koji
se nalazio na desnoj strani kuće.
Parkirali su iza crnog auta na kojem je bila pločica s
oznakom MD. Scott je rukom prešao preko poklopca
motora. - Još je uvijek topao. Doktor očito nije dugo
kod kuće.
MlaĎi detektiv, koji je vozio auto, snaţno je pokucao na
vrata. Čekali su. Scot je nestrpljivo cupkao na mjestu,
pokušavajući ugrijati noge. - Zašto ne pozvoniš? -
nestrpljivo je zapitao.
- Vidio nas je - rekao je Richard. - Zna da smo ovdje. U
trenutku kada je mladi detektiv podigao ruku da
pozvoni, vrata su se otvorila. Edgar Highley stajao je u
predvorju. Scott je prvi progovorio. - Doktor Highley?
- Da? - rekao je ledenim i upitnim glasom.
-Doktore Highley, ja sam Scott Myerson, tuţitelj okruga
Valley. Imamo nalog za premetačinu vaše kuće i
duţnost mi je da vas obavijestim da ste osumnjičeni za
smrt Vangie Lewis, Edne Burns i doktora Emmeta
Salema. Imate pravo na odvjetnika. Moţete odbiti
ispitivanje. Upozoravam vas da sve 3to kaţete moţe biti
dokaz protiv vas.
Osumnjičen. Nisu sigurni. Očito je da nisu našli Katie.
Raspolaţu samo pretpostavkama. Stao je u stranu i
propustio ih da udu. -Ne znam koji je razlog ovom
upadu, ali uĎite, gospodo - rekao je glasom u kojem se
osjećao bijes, koji je vješto potiskivao. - Odgovorit ću
na sva pitanja. Moţete slobodno pretraţiti moju kuću.
MeĎutim, moram vas upozoriti, da ću, nakon što se
savjetujem sa svojim odvjetnikom, tuţiti Valey County i
svakog od vas osobno.
Kada je otišao iz devonske bolnice Christ, zaprijetio je
da će tuţiti bolnicu, ako procuri i jedina riječ o istrazi.
Poslije je vidio svoj dosje u liverpoolskoj klinici Queen
Mary i u njemu nije bilo podataka o istrazi.
Namjerno ih je odveo u knjiţnicu. Znao je da će za
svojim ogromnim antiknim stolom ostaviti snaţan
dojam. Morao ih je obeshrabriti i tako natjerati da se ne
usude postaviti odreĎenija pitanja.
Rukom je, jedva prikrivajući prezir, dao znak da sjednu
na koţni kauč i stolce. Tuţitelj i doktor Carroll su sjeli,
a druga su dvojica ostala stajati. Scott mu je dao
otiskana prava na koja se potpisao.
- Počet ćemo s pretragom - stariji je detektiv rekao
pristojno. - Gdje drţite medicinsku dokumentaciju,
doktore Highley?
- Naravno, u uredu - otresito je odgovorio. - Ali,
zadovoljite svoju znatiţelju. Siguran sam da hoćete. U
ovom stolu nalazi se ladica s dosjeima. Digao se, otišao
do bara i u kristalnu čašu natočio Chivas Regal. Dodao
je led i malo vode. Nikome nije ponudio piće. Da su
došli malo prije u toj bi ladici još uvijek bio dosje Katie
DeMaio. Oni su iskusni istraţitelji i vjerojatno bi otkrili
laţno dno. Ali nikada neće otkriti sef - osim u slučaju da
razruše kuću.
Sjeo je na stolac presvučen samtom i s visokim
naslonom, koji je stajao blizu kamina. Počeo je polako
piti viski, hladno ih gledajući. Kada je došao u
knjiţnicu, bio je tako zaokupljen mislima da nije
primijetio vatru u kaminu, koju je za njega upalila
Hilda. Vatra je veselo pucketala, šireći ugodnu toplinu.
Poslije će ovdje pojesti fondue i popiti vino.
Započelo je ispitivanje. - Kada ste posljednji put vidjeli
Vangie Lewis?
- Kao što sam rekao gospodi DeMaio...
- Sigurni ste, doktore, da Vangie Lewis nije u
ponedjeljak navečer došla u vašu ordinaciju, nakon što
je otišla od doktora Fukhita?
- Kao što sam već rekao gospodi DeMaio... Nisu imali
nikakvih dokaza.
- Gdje ste bili u ponedjeljak navečer, doktore?
- Kod kuće. Upravo ovdje gdje me sada vidite. Iz
bolnice sam došao ravno kući.
- Je li vas netko zvao?
-Ne. Nije bilo ni poruka na sekretarici.
- Jeste li bili u stanu Edne Burns u utorak navečer? - Ni
govora - rekao je, prezirno se osmjehnuvši.
- Uzet ćemo nekoliko vaših vlasi.
Vlasi. Zar su neke našli u Edninom stanu? A na
Vangienom tijelu ili u njezinoj kući? U Edninom je
stanu bio zajedno s policijom u srijedu navečer. Kada je
Vangie dolazila na preglede u bolnicu, uvijek je nosila
crni kaput. Ako su njegove vlasi naĎene na njezinom
tijelu, to se moţe lako objasniti.
- Jeste li sino6 poslije 17 sati bili u hotelu Essex House?
- Nisam.
- Imamo svjedoka koji je pod prisegom spreman
potvrditi da vas je vidio kako u predvorju izlazite iz
dizala točno u 17 i 30. Tko ga je vidio. Pogledom je
prešao po predvorju, kada
je izašao iz dizala. Bio je siguran da nije primijetio ni
jedno poznato lice. Moţda ga ţele zavarati. Uostalom,
svjedokovo prepoznavanje je nepouzdano, što je svima
dobro poznato.
- Sinoć nisam bio u Essex Houseu. U to sam se vrijeme
nalazio u New Yorku u Carlyleu! Tamo često jedem.
Dok sam večerao, netko je ukrao moju liječničku torbu.
Davao im je nevaţne podatke. Pravio se da s njima
suraĎuje. Pogriješio je spomenuvši Katie DeMaio. Bi li
djelovalo prirodno da im kaţe kako je nestala iz
bolnice? Očito nisu znali da je bila njegova pacijentica.
Sestra još očito nije stupila s njima u vezu. Ne, nemoj
im ništa reći o tome, pomislio je. Radi se o povjerljivom
odnosu liječnik - pacijent. Zatim će im objasniti: -Rekao
bih vam, ali pretpostavljao sam da je gospoĎa DeMaio
otišla iz bolnice zbog svoje opsjednutosti strahom.
Mislio sam da ona sigurno ne bi ţeljela da se to pročuje
na njezinom poslu.
Učinio je glupost spomenuvši kraĎu torbe. - Što se
nalazilo u vašoj torbi?
- Pomagala neophodna za najnuţniji pregled i neki
lijekovi. Kradljivac nije imao sreću. Treba li spomenuti
i fascikl sa zdravstvenim kartonom? Ne.
Tuţitelj ga je slušao s pola uha. Dao je znak mlaĎem
detektivu i rekao: Donesi onaj paket iz auta.
Koji paket? Edgar Highley je čvrsto stisnuo čašu, koju
je drţao u ruci. Sluţe li se nekom smicalicom?
Sjedili su u tišini, čekajući. Detektiv se vratio i Scottu
dao mali paket, pričvršćen elastičnom gumicom. Scott
je povukao gumicu, skinuo papir i Highleyju pokazao
cipelu. - Prepoznajete li ovu mokasinku, doktore?
Jezikom je oblizao usnice. Oprezno. Samo oprezno. Je li
lijeva ili desna? Sve je ovisilo o tome. Nagnuo se i
dobro pogledao cipelu. Bila je to lijeva cipela, ona koja
je naĎena u Edninom stanu. Nisu našli njegovu torbu.
- Ne. Zašto bih je morao znati?
- Vaša pacijentica, Vangie Lewis, stalno ju je nosila
nekoliko mjeseci. K vama je dolazila nekoliko puta
tjedno. Nikada je niste zamijetili?
- GospoĎa Lewis nosila je par starih i iznošenih cipela.
Nisam obraćao pozornost na njih i od mene valjda ne
očekujete da prepoznam svaku staru cipelu koja mi se
gurne pod nos.
- Jeste li ikada čuli za doktora Emmeta Salema?
Napućio je usne. - Moţda. Ime mi je nekako poznato.
Trebao bih provjeriti u svojim spisima.
- Zar nije radio s vama u Devonu u bolnici Christ?
- Pa, naravno. Sada sam se sjetio. On je bio liječnik-
gost. Koliko znaju o bolnici Christ?
- Jeste li sinoć posjetili doktora Salema u Essex
Houseu? - Mislim da sam na to pitanje već odgovorio.
- Jeste li znali da Vangie Lewis nosi dijete s
orijentalnim crtama?
Dakle, tu smo. - GospoĎa Lewis se počela uţasno bojati
poroĎaja, što se on više pribliţavao. Znala je da nikoga
neće moći uvjeriti kako je njezin muţ otac djeteta.
Slij edila su pitanja o Anni Horan i Maureen Crowley.
Već su se opasno pribliţili; previše opasno; poput
lovačkih pasa koji sve jače laju, što se više pribliţavaju
svom plijenu.
- Te dvije mlade ţene su poput svih onih ţena koje ţele
pobaciti, a zatim, prolazeći kroz emocionalnu krizu,
okrivljuju svog liječnika. Znate, to se često dogaĎa.
Moţete provjeriti kod mojih kolega.
Richard je slušao, dok je Scott ustrajno postavljao
pitanja. Scott je imao pravo, pomislio je, obuzet
tmurnim raspoloţenjem. Svi su se dokazi slagali. Ali
odvojeno, svaki se od njih mogao pobiti i objasniti.
Edgara Highleyja bit će nemoguće optuţiti za bilo što
drugo osim za smrt nekoliko pacijentica, koje je liječio
zbog neplodnosti.
Highley je bio tako siguran u sebe, tako pribran.
Richard je pokušao zamisliti kako bi se njegov otac -
neurolog poriašao da ga optuţe za smrt pacijenta. Što bi
učinio Bill Kennedy? Što bi on, Richard, učinio kao
čovjek i kao liječnik? Sigurno ništa što ovaj muškarac -
pun zlobe i prezira.
Taj je čovjek glumio. Richard je bio siguran u to. Edgar.
Highley je glumio. Ali kako bi to mogli dokazati? Sa
sigurnošću je znao da u Highleyjevoj sluţbenoj
dokumentaciji neće naći ništa što bi ga teretilo. Bio je
prepametan i lukav za njih, pomislio je s osjećajem
gaĎenja.
Scott ga je počeo ispitivati o djetetu Berkeleyjevih. -
Doktore, vi znate da je gospoĎa Elizabeth Berkeley
rodila dijete sa zelenim očima.- Je li to moguće, ako oba
roditelja, uključujući i njihove roditelje, imaju smeĎe
oči?
-Nije. Ali gospodin Berkeley nije otac djeteta.
Ni Scott ni Richard nisu očekivali takvo priznanje. -
MeĎutim, to ne mora značiti da znam tko je otac - rekao
je Edgar Highley. - Ali ozbiljno sumnjam u to da je
opstetričarev posao kopanje po takvim stvarima. Ako
moja pacijentica kaţe da je njezin muţ otac djeteta,
onda neka i ostane na tome.
Kakva sramota, pomislio je. Još će neko vrijeme morati
pričekati na slavu. Sada više neće moći objelodaniti
svoj uspjeh s djetetom Berkeleyjevih. Ali bit će još
druge djece.
Scott je pogledao u Richarda, uzdahnuo i ustao. -
Doktore Highley, kada sutra doĎete u bolnicu, vidjet
ćete da smo uzeli svu liječničku dokumentaciju.
Duboko smo zabrinuti zbog velikog broja vaših
pacijentica koje su umrle i ta se stvar sada istraţuj e.
Konačno je bio na sigurnom. - Dajem vam odriješene
ruke. Slobodno temeljno pregledajte dosjee mojih
pacijentica. Uvjeravam vas da je na Odjelu za
porodništvo i ginekologiju bolnice Westlake broj
smrtnih slučajeva iznimno malen, ako se uzme u obzir
činjenica da se bavimo rizičnim trudnoćama.
U cijeloj se kući mogao osjetiti zamaman miris fondeua.
Bio je gladan i ţelio je jesti. Sigurno će zagorjeti, ako
ga budu još zadrţavali.
Zazvonio je telefon. - Neka poziv preuzme telefonska
sluţba za primanje poruka-rekao je. Znao je kako je
pametnije da se javi. Sigurno javljaju iz bolnice da se
gospoĎa DeMaio još uvijek nije vratila kući i da je
njezina sestra izvan sebe od straha. Sada je pravi
trenutak da tuţitelja i doktora Carrolla obavijesti o
Katienom nestanku. Podigao je slušalicu. - Ovdje
doktor Highley.
- Doktore, ovdje poručnik Weingarden iz newyorške 17.
postaje. Uhitili smo čovjeka čiji opis odgovara osobi
koja je sinoć ukrala liječničku torbu iz prtljaţnika vašeg
auta.
Torba. - Je li pronaĎena? Odalo ga je nešto u glasu.
Tuţitelj i doktor Carroll pozorno su ga promatrali.
Tuţitelj je otišao do stola i podigao slušalicu drugog
telefona.
- Da, našli smo vašu torbu, doktore. O tome se i radi.
Neki predmeti koji se nalaze u njoj mogu se iskoristiti
kao dokaz za mnogo teţi zločin od same krade.
Doktore, hoćete li, molim vas, reći što ste imali u torbi?
-Neke lijekove i pomagala prijeko potrebna za
najnuţniji pregled.
- A fascikl sa zdravstvenim kartonom pacijentice
doktora Salema, pritiskivač za papir umrljan krvlju i
stara cipela? Osjetio je na sebi tuţiteljev oštar i
sumnjičav pogled.
Zatvorio je oči. Kada je progovorio, glas mu je bio
savršeno miran: - Šalite se?
- Pretpostavljao sam da ćete to reći. SuraĎujemo s
Tuţilaštvom okruga Valley u istrazi oko smrti doktora
Emmeta Salema, koji je sinoć umro. Odmah ću nazvati
tuţitelja. Izgleda da je osumnjičeni doktora Salema
vjerojatno ubio tijekom kraĎe. Hvala vam, gospodine.
Čuo je kako Scott Myerson nareĎuje newyorškom
policajcu da ne prekine vezu.
Polako je spustio slušalicu. Gotovo je. Imaju torbu, koja
je značila kraj. Više ih ne moţe zavarati.
Pritiskivač za papir zamrljan krvlju Emmeta Salema.
Zdravstveni karton Vangie Lewis koji pobija podatke
sadrţane u dosjeu koji se nalazi u njegovom uredu.
Cipela, ta odvratna i dirljiva stvar.
Ako cipela odgovara...
Zagledao se u svoja stopala, promatrajući skupe cipele
od mekane koţe.
Neće prestati traţiti sve dok ne naĎu prave dosjee. Nosi
cipele koje ti pristaju, pomislio je.
Mokasinke nisu pristajale Vangie Lewis. Stvarno glupo,
ali pristajale su njemu. Tako jasno, kao da je sam hodao
u njima, povezale su ga sa smrću Vangie Lewis, Edne
Burns i Emmeta Salema.
Tijelo mu se treslo od luĎačkog smijeha, koji je htio
suzdrţati. Tuţitelj je završio razgovor. - Doktore
Highley, uhićeni ste zbog ubojstva doktora Emmeta
Salema.
Edgar Highley je vidio kako je detektiv, koji je sjedio za
stolom, odmah ustao. Sada mu je postalo jasno da je
detektiv radio pribilješke. Gledao ga je kako iz dţepa
vadi lisice.
Lisice. Zatvor. SuĎenje. Njemu će suditi beskorisni
primjerci ljudske vrste. Postat će obični zatvorenik, on
koji je uspio pobijediti najvaţniji čin ţivota-proces
raĎanja.
Osjetio je kako mu se vraća snaga. Obavio je operaciju.
Usprkos njegovoj briljantnosti, operacija nije uspjela.
Pacijent je bio klinički mrtav. Nije preostalo ništa drugo
nego da se isključe aparati za odrţavanje ţivota.
Doktor Carrol je radoznalo gledao u njega. Carroll se
prema njemu ponašao neprijateljski od trenutka kada su
se upoznali u srijedu navečer. Edgar Highley je osjećao
da je upravo Richard Carroll počeo sumnjati na njega.
Ali on mu se osvetio. Katie DeMaio bila je njegova
osveta.
Prema njemu je išao detektiv. U ruci je drţao lisice
osvjetljene vatrom iz kamina.
Ljubazno se osmjehnuo detektivu. -Upravo sam se
sjetio da imam neke dosjee, koji bi vas mogli zanimati,
rekao je. Otišao je do zida, odmaknuo policu s knjigama
i ne misleći otvorio sef.
Mogao je brzo pokupiti dosjee i baciti ih u rasplamsalu
vatru kamina, koju je zapalila Hilda. Mogao bi se
osloboditi najvaţnijih dokumenata, prije nego ga
zaustave. Ne. Neka saznaju kakav je genij bio. Neka
ţale za njim.
Uzeo je dosjee i stavio ih na stol. Svi nazočni u sobi
sada su ga gledali. Carroll je došao do stola. Tuţitelj je
još uvijek u ruci drţao slušalicu. Jedan je detektiv čekao
s lisicama u ruci, a drugi je upravo ušao u sobu.
Vjerojatno je njuškao po kući i njegovim stvarima. Psi u
lovu na plijen.
- Oh, postoji još jedan dosje, koji ćete sigurno ţeljeti
vidjeti.
Otišao je do stola, koji je stajao kraj kamina i uzeo čašu
iz koje je pio viski. Otpio je gutljaj viskija i krenuo
prema sefu. U ponedjeljak navečer u njega je stavio
bočicu s cijanidom, ako mu moţda bude trebao u
budućnosti. Ta je budućnost bila sada. Nikada nije
očekivao da će završiti na taj način. Još uvijek je imao
nadzor nad ţivotom i smrti. Sam će donijeti tu vaţnu
odluku. Sobu je ispunio miris uţeţenog ulja. Sa
ţaljenjem je shvatio da se radi o fondeu.
Stojeći kraj sefa, brzo je otvorio bočicu s kristalićima
cijanida i sasuo ih u viski. Richard je shvaćao što
Highley radi u trenutku kada je, s podrugljivim izrazom
lica, podigao čašu i nazdravio mu.
- Ne! Nemojte! Richard je viknuo i pojurio preko sobe.
Edgar Highley je prinesao čašu ustima i u sekundi je
iskapio. Richard se začas našao pokraj njega i izbio mu
čašu iz ruke. Ali bilo je prekasno. Četvori muškaraca
bespomoćno je gledajući Highleyja kako se savija u
grčevima, slušalo njegove krikove sve dok nisu potpuno
utihnuli.
- Oh, Boţe! - rekao je mladi detektiv. Izjurio je iz sobe,
sav zelen u licu.
- Zašto je to učinio? - zapitao je drugi detektiv. - Kako
uţasna smrt!
Richard se sagnuo nad tijelom. Lice Edgara Highleyja
bilo je zgrčeno, sive oči izbuljene, a na usta su izlazili
pjenušavi mjehurići.
Mogao je učiniti toliko dobroga, pomislio je Richard.
Umjesto toga, bio je sebični genij, koji je svoju
bogomdanu nadarenost koristio za pokuse s ljudima.
- Čim sam se ubacio u razgovor s newyorškom
policijom, Highley je znao da više ne moţe lagati -rekao
je Scott. -Tvoja te slutnja nije prevarila, Richarde.
Richard se uspravio, otišao do stola i preletio po
imenima na dosjeima. BERKELEY, LEWIS. - Ovo su
dosjei koje traţimo, rekao je. Otvorio je onaj s imenom
BerkeIey. Na početku prve stranice pisalo je.
Elizabeth Berkeley, stara 39 godina" danas je postala
moja pacijentica. Nikada neće začeti svoje vlastito
dijete. Odlučio sam da ona postane moja slijedeća
posebna pacijentica.
- Ovo će ući u medicinsku povijest - rekao je tihim
glasom.
Scott je stajao nad tijelom. -A kada čovjek pomisli da je
taj luĎak bio Katienin liječnik - promrmljao je.
Richard je podigao pogled s dosjea Liz Berkeley, koji je
čitao. - Što si to rekao? Zar je Highley liječio Katie?
-Bila je kod njega u srijedu. Imala je dogovoreni
pregled, odgovorio je Scott.
-Što je imala?
- Slučajno je to spomenula kada je... Telefon je
zazvonio i prekinuo ga u pola rečenice. Scott je podigao
slušalicu. - Da, rekao je. -Ţao mi je, ali ja nisam doktor
Highley. Tko ga treba? Iznenada mu se promijenio izraz
lica. - Molly Kennedy. Molly!
Richard je zapanjeno gledao u Scotta. Od strašne
spoznaje, nabrekle su mu ţile na vratu. - Ne - rekao je
Scott. - Ne moţete razgovarati s doktorom Highleyjem.
Što se dogodilo?
Neko je vrijeme slušao, a onda rukom prekrio mikrofon
na slušalici. - Oh, Isuse, rekao je. - Highley je večeras
primio Katie u bolnicu i ona je netragom nestala.
Richard je zgrabio slušalicu iz njegove ruke. -Molly, što
se dogodilo? Zašto je Katie hospitalizirana? Kako je
nestala? Slušao je. - Ma,daj, Molly. Katie nikada ne bi
otišla iz bolnice. Bar bi ti to morala znati. Čekaj.
Odloţio je slušalicu i mahnito počeo pregledavati
dosjee. Pri dnu hrpe našao je onaj od kojeg mu se
sledila krv u ţilama. DeMAIO, KATHLEEN. Otvorio je
dosje i prelistao ga. Lice mu je postalo blijedo kao
kreč.
Podigao je slušalicu i glasom u kojem se osjećao očaj
rekao: - Molly, daj mi Billa. Scott i detektivi zapanjeno
su slušali. - Bill, Katie je ostavljena negdje u bolnici
Westlake da iskrvari. Odmah nazovi njihov laboratorij i
reci da za transfuziju prirede krv skupine O. Trebat će
nam čim naĎemo Katie. Neka budu spremni da joj uzmu
krv i naprave analizu uzoraka. Treba provjeriti
hemoglobin i hematokritom. I reci im da pripreme
operacijsku dvoranu. Naći ćemo se tamo. Prekinuo je
vezu.
Nevjerojatno, pomislio je. Još uvijek funkcionira, iako
je znao da je moţda već prekasno. Okrenuo se
detektivu, koji je sjedio za stolom. -Nazovi bolnicu.
Neka naši odmah prekinu pretraţivanje Highleyjevog
ureda i krenu u potragu za Katie. Reci im da pretraţe
svaki kutak. Neka im pomogne bolničko osoblje.
Dragocjena je svaka sekunda.
MlaĎi je detektiv, ne čekajući upute, odjurio do auta i
upalio motor. - Hajdemo, Richarde, odlučno je rekao
Scott. Richard je uzeo Katiein dosje. - Moramo saznati
što joj
je sve učinio. Zastao je na trenutak i pogledao u tijelo
Edgara Highleyja. Nije ga uspio spriječiti da počini
samoubojstvo. Zar će biti prekasno i za Katie?
Zgurio se na straţnjem sjedištu policijskih kola, koja su
velikom brzinom jurila kroz noć. Highley je Katie dao
heparin prije više od jednoga sata. On brzo djeluje.
Katie, pomislio je. Zašto mi nisi rekla? Katie, zašto si
mislila da u bolnicu moţeš otići sama? Nitko to ne
moţe. Katie, moglo nam je zajedno biti tako dobro. Oh,
Katie, mogli smo imati ono što imaju Molly i Bill. To
nas očekuje, samo trebamo posegnuti za tim. Katie, i ti
si isto to osjećala, ali rukama i nogama si se borila
protiv toga. Zašto? Za~to? Da si samo imala povjerenje
u mene i rekla mi da te liječi doktor Highley. Nikada te
ne bih pustio u njegovu blizinu. Zašto nisam vidio da si
bolesna? Zašto mi nisi rekla? Katie, tako te trebam.
Nemoj umrijeti, Katie. Čekaj me. Dopusti mi da te
naĎem. Katie, izdrţi...
Stigli su do bolnice. Policijska su se kola uz škripu
kočnica zaustavila na parkiralištu. Uspeli su se stubama
i ušli u predvorje. Phil je, s napetim izrazom na licu,
davao naredbe.
Bill i Molly dojurili su u predvorje. Molly je jecala, ali
je Bill, na sreću, zadrţao prisutnost duha. - Stiţe John
Pierce. On je najbolji hematolog u New Jerseyju.
Pripremili su odreĎenu količinu krvi, a ako zatreba
moţemo je odmah dobiti iz banke krvi. Jeste li je našli?
- Još nismo.
Vrata, koja su vodila na poţarne stube, širom su se
otvorila i u predvorje je izjurio mladi policajac.
-Našao sam je u mrtvačnici. Mislim da je mrtva.
U trenutku Richard ju je drţao u naručju. Njezina koţa i
usnice bile su pepeljasto sive. Nije joj mogao napipati
bilo.
- Katie! Katie!
Bill ga je uhvatio za ramena. - Odnesimo je gore. Brzo!
Moţda je još moţemo spasiti.
80
Činilo joj se da lebdi u tunelu. Na njegovom se kraju
nazirala svjetlost. Tamo je bilo toplo. Bilo bi tako
jednostavno doći do tog svjetla.
Ali netko ju je u tome sprječavao. Glas. Richardov glas.
- Drţi se, Katie. Drţi se.
Nije se ţeljela okrenuti, jer je iza nje bilo tako mračno.
- Drţi se, Katie.
Uzdahnula je, okrenula se i počela se vraćati.
81
U ponedjeljak navečer Richard je u Katienu sobu ušao
na prstima, noseći ogroman buket ruţa. Od nedjelje
navečer bila je izvan ţivotne opasnosti. Budila se
povremeno i tada bi rekla samo riječ ili dvije.
Pogledao ju je. Oči su joj bile zatvorene. Odlučio je da
potraţi sestru i zatraţi vazu.
- Stavi ih na moja prsa. '
Okrenuo se. - Katie. kako se osjećaš? - zapitao je i
privukao stolac.
Otvorila je oči i smiješeći se, glavom pokazala na aparat
za transfuziju. -Čujem da vampiri bjesne. Zbog mene će
ostati bez posla.
- Vidim da ti je bolje. Nadao se da nije primijetila suze
u njegovim očima. .
Ali primijetila ih je. Podigla je ruku i njeţno prstima
prešla preko njegovih očiju. - Prije nego ponovno
zaspim, molim te reci mi što se dogodilo. Inače ću se
probuditi u 3 ujutro i time si razbijati glavu. Zašto je
Edgar Highley ubio Vangie Lewis?
- On je vršio pokuse na svojim pacijenticama, Katie.
Pretpostavljam da znaš za djecu iz epruvete.
- On je bio toliko slavoljubiv da se nije zaustavio na
izvantjelesnom oploĎivanju prirodnih roditelja. Highley
je radio sljedeće: kirurški izvaĎen fetus jedne ţene
implantirao bi u maternicu druge, koja je bila sterilna.
Tijekom osam godina uspio je raznim preparatima
spriječiti imunološko odbacivanje stranog fetusa.
- U jednom je slučaju potpuno uspio. Pokazao sam
njegovu dokumentaciju istraţivačkom laboratoriju za
prenatalnu medicinu bolnice Mt. Sinai. Rekli su mi da je
doktor Edgar Highley učinio ogroman korak u
istraţivanju blastogeneze i embrionalnog razvitka.
- Ali nakon toga uspjeha, ţelio je prijeći na novo polje
istraţivanja. Anna Horan, mlada ţena kojoj je napravio
abortus, tvrdi da se prije samog zahvata predomislila.
No, on ju je anestezirao i izvadio fetus, dok je bila u
besvjesnom stanju. Vangie Lewis je za to vrijeme leţala
u drugoj sobi, potpuno pripremljena za presaĎivanje.
Mislila je da će doktor Highley samo obaviti zahvat,
koji će joj omogućiti da zatrudni. Highley nije ni sanjao
da će Vangie tako dugo zadrţati fetus s orijentalnim
crtama, iako je tako usavršio postupak da rasna
pripadnost nije predstavljala neki veći problem.
- Kada Vangie nije spontano pobacila, postao je tako
opčinjen svojom metodom da jednostavno nije mogao
uništiti fetus. Odlučio je plod odrţati do roka poroĎaja,
misleći kako ga nitko ne bi optuţivao da je Vangie
rodila dijete djelomično orijentalnih crta. Prirodna
majka, Anna Horan, udata je za Kavkaţanina.
- Zar je stvarno uspio pronaći preparate koji usporavaju
odbacivanje?
- Da. Za dijete nisu bili tako opasni kao za majku. U
proteklih 8 godina ubio je 16 ţena. Vangieno stanje
jako se pogoršalo. Na nesreću, u ponedjeljak navečer
naletjela je na doktora Highleyja u trenutku kada je
izašla iz Fukhitove ordinacije. Rekla mu je da će se
savjetovati sa svojiim bivšim liječnikom iz
Minneapolisa. Highley je odmah uočio opasnost, jer
njezin je bivši ginekolog znao da su njezine šanse da
zatrudni bile jednake nuli.
- Ona j e potpisala svoju smrtnu osudu onog trenutka
kada je rekla da je njezin bivši lijeĎnik doktor Salem.
Highley je znao da će Salemu biti jasno što se dogodilo,
ako Vangie rodi dijete orijentalnih crta i zakune se da
nije imala vezu s orijentalcem. Salem je bio u Engleskoj
kada je umrla prva Highleyjeva ţena. Znao je za
skandal.
- A sada bi, mislim, bilo dosta - rekao je Richard. -
Ostatak priče moţe pričekati. Vidim da ti se oči počinju
sklapati.
- Ne... rekao si da je Highley imao jedan uspjeh. Je li
stvarno presadio fetus i uspio ga odrţati na ţivotu do
roĎenja? - Da. Da si prošlog četvrtka navečer ostala
samo 5 minuta
duţe i vidjela dijete Berkeleyjevih, pogodila bi tko je
njegova majka. Liz Berkely rodila je dijete Maureen
Crowley.
- Dijete Maureem Crowley? Katie je razrogačila oči.
Potpuno se razbudila i pokušala se uspraviti na krevetu.
- Hej, polako! Iz ruke ćeš izvući iglu.
Njeţno ju je primio za ramena i pridrţao sve dok nije
ponovno legla. - Highley je vodio iscrpnu
dokumentaciju i to od trenutka kada je kirurškim putem
iz Maureenine maternice izvadio fetus i implantirao ga
u Lizinu maternicu. Zapisao je svaki lijek, svaki
simptom i svaki problem koji se javio tijekom trudnoće.
- Zna li Maureen?
- To je bilo jedino pošteno. Rekli smo i Berkeleyjevima,
koji su pregledali dosje. Jim Berkeley je bio uvjeren da
mu je ţena lagala i nije rekla za umjetnu oplodnju. Znaš
i sama kako se Maureen osjećala zbog abortusa. To ju je
strašno izjedalo. Vidjela je djevojčicu. Ona je presretna,
Katie. Da je rodila dijete, dala bi ga na usvajanje.
Otkada je vidjela kako su Berkeleyjevi ludi za malom, u
sedmom je nebu. Ali mislim da ćeš ostati bez izvrsne
tajnice. Maureen sljedeće jeseni kreće na koledţ.
- A što je s majkom Vangienog djeteta?
-Anna Horan je slomljena već zbog toga što je
abortirala. Ne bi imalo nikakvog smisla kopati po toj
rani i reći joj kako bi njezino dijete bilo roĎeno, da
doktor Highley prošli tjedan nije ubio Vangie Lewis.
Ona će još moći roditi djecu.
Katie se ugrizla za usnicu. Iako se bojala pitati, morala
je saznati. - Richarde, molim te, reci mi istinu. Kada su
me našli, jako sam krvarila. Što se moralo poduzeti
kako bi se krvarenje zaustavilo?
- Napravili su kiretaţu. Siguran sam da su ti to rekli. - I
to je sve? .
- To je sve, Katie. Još uvijek moţeš imati gomilu djece.
Naravno, ako ih ţeliš.
Njeţno ju je primio za ruku. Njegova je ruka bila tamo,
kada joj je najviše trebala. Ta ju je ruka spasila od
sigurne smrti. Zvuk njegova glasa dao joj je snage da se
bori.
Dugo je i bez riječi gledala u Richarda. Oh Boţe, volim
te, pomislila je. Tako te beskrajno volim.
Uznemiren i upitan izraz na njegovu licu iznenada je
nestao i pojavio se širok osmijeh. Očito je bio
zadovoljan onim što je vidio na njezinom licu.
Katie mu je uzvratila osmijeh. - Prilično ste
samouvjereni, doktore, zar ne? - rekla je odlučno.
KRAJ
top related