dostupnost baŠtine u elektroniČkim okruŽenjima
Post on 30-Jul-2015
132 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U ZADRU
ODJEL ZA INFORMATOLOGIJU I KOMUNIKOLOGIJU
STUDIJ KULTURE I TURIZMA
Diplomski rad
DOSTUPNOST BAŠTINE U ELEKTRONIČKIM OKRUŢENJIMA
Mentori:
prof. dr. sc. Josip Vidaković
mr. Radomir Jurić
Student:
Šimun Uremović
Zadar, 2007.
2
SADRŢAJ
1. UVOD
2. INFORMACIJSKO KOMUNICIRANJE: OD KIBERNETIKE DO
DIGITALIZACIJE
2.1. MEDIJI KROZ PROŠLOST
2.2. „DRUŠTVO KOJE SANJA“ U ELEKTRONIČKIM OKRUŢENJIMA
2.3. TEHNOLOŠKA ILI DINAMIČNA PISMENOST
3. NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŢNICA U ZAGREBU
3.1. KRATKA POVIJEST KNJIŢNICE U ŠEST RAZVOJNIH FAZA
3.2. MARKETINŠKA KOMUNIKACIJA S JAVNOSTIMA
3.3. PRISTUP KATALOZIMA, GRAĐI I USLUGAMA KNJIŢNICE NA
DALJINU
4. DIGITALIZACIJA BAŠTINE
4.1. DIGITALNA ZBIRKA IZMEĐU KORISNIKA, USTANOVE I
SPONZORA
4.2. PROJEKT „DIGITALIZIRANA BAŠTINA“
4.3. KORISNIČKI I SADRŢAJNI ASPEKTI DIGITALIZIRANE BAŠTINE
4.4. KOMUNIKOLOŠKI ASPEKTI ZBIRKE MUZIKALIJA I
AUDIOMATERIJALA
5. ZAKLJUČAK
6. SAŢETAK – SUMMARY
7. LITERATURA
8. DODACI
9. ŢIVOTOPIS
3
1. UVOD
Suvremeni procesi digitalizacije znače prevođenje, odnosno prenošenje
svega, svih osobnih, društvenih, kulturoloških, povijesnih i ţivotnih činjenica iz
stvarnosti u digitalni kôd. To prenošenje ima različite psihološke, sociološke,
kulturološke, tehnološke i ekonomske učinke i posljedice. Tema o dostupnosti
baštine u elektroničkim okruţenjima je stoga vrlo suvremena i sloţena.
Naslov teme ima za cilj objediniti komunikacijske i sadrţajne aspekte
informacijskog komuniciranja: baština u elektroničkim okruženjima. Internetu
pristupamo s obzirom na njegove neiscrpne mogućnosti da se baština predstavi
putem mreţnih stranica, te s obzirom na dodatne usluge 'na daljinu'.
Motivaciju za pisanje rada dobio sam promišljajući o trendu sveopće
informatizacije i o novim oblicima komunikacije među ljudima. O različitim
aspektima digitalizacije mnogo se pisalo unazad nekoliko desetljeća. Tom
trendu moţe se pristupati afirmativno, prihvaćajući digitalizaciju društvenog
sustava i nalazeći u njoj korisne i upotrebljive elemente. Ovo stoljeće obiljeţava
sve masovnija uporaba predznaka 'elektroničko', pa u Hrvatskoj unazad
nekoliko godina imamo: e-Vladu, e-Zdravstvo, e-Obrazovanje, itd. Ali, kada je
pitanje upravljeno spram kulturne baštine i funkcija neprofitnih organizacija u
kulturi, moţe se digitalizaciji pristupiti i s kritičke točke gledišta. U tom pravcu
pristupa se i razradi teme o dostupnosti baštine u elektroničkim okruţenjima.
Teorijske i praktične kontroverze o procesu digitalizacije baštine
iskrsavaju zajedno sa svim njenim pozitivnim efektima. Mi ćemo navesti dva.
Zahtjevi za centralizacijom i uspostavom globalnog informacijskog središta, što
proizlazi iz učinaka tehnoloških revolucija i kibernetike. Nasuprot tomu je
4
teţnja za decentralizacijom i dostupnošću resursa, što moţe značiti klišeiziranje
baštine u elektroničkim okruţenjima.
Ovoj opširnoj problematici pristupit ćemo deskrtiptivno. Na konkretnom
projektu Nacionalne sveučilišne knjiţnice u Zagrebu (NSK): „Digitalizacija
baštine“, opisat ćemo barem neke komunikacijske i sadrţajne aspekte. Kako bi
ostali unutar okvira ovoga rada, selektivno ćemo pristupiti Zbirci muzikalija i
audiomaterijala s obzirom na zatečeno stanje audio knjiga.
Zančaj Zbirki i posebno audio knjiga unutar mreţnih stranica NSK
opisat ćemo s obzirom na njenu središnju ulogu u sustavu informacijskog
komuniciranja na planu: prenošenja, sakupljanja, upravljanja i selekcije
nematerijalne kulturne baštine. Neke druge institucije u kulturi (npr. referalni i
dokumentacijski centri, muzeji i arhivi) spominjat ćemo u odnosu na glavnu
temu. Isto tako, ostele tri posebno vrijedne Zbirke NSK nećemo opisivati s
obzirom na stupanj digitalizacije, nego u pravcu multimedije donosimo
prijedloge upravljanja muzičkim i fonološkim sadrţajima. Navesti ćemo uz to i
još nekoliko primjera koji baštinu predstavljaju na internetu, te predstaviti
stajališta Nacionalnog programa digitalizacije baštine. Digitalizacija Muzičke
zbirke zanimljiva nam je zbog njezine građe koja se po svojim obiljeţjima najviše
pribliţava 21. stoljeću i novim trendovima, a to znači u pravcu multimedije.
Navodimo i nekoliko programa i sporazuma koji su u zadnjih nekoliko godina
doneseni/prihvaćeni u Repuiblici Hrvatskoj, a koji čine društvene i pravne
okvire procesima digitalizacije.
Za vrijeme mog boravka u NSK u Zagrebu, vrlo sam lijepo primljen.
Zahvaljujem na ovome mjestu voditeljici Muzičke zbirke gospođi Tatjani
Mihalić, koja mi je omogućila uvid u popis audio knjiga i relevantne informacije
o Zbirci. Hvala i mojim mentorima, profesorima Radomiru Juriću i Josipu
Vidakoviću koji su mi tijekom studija otvarali nove komunikološke i
kulturološke vidike.
5
Zahvaljujem se svojoj obitelji koja me ohrabrivala i financijski podrţavala
čitavo vrijeme studija u Zadru, te mnogim novim prijateljima koje sam
upoznao u gradu iznimne kvalitete ţivljenja. Posebno kolegi Lovri Štavunu
i mojoj majci koji su me do samoga kraja podrţavali i bili tehnička potpora
u izradi ovoga rada.
6
2. INFORMACIJSKO KOMUNICIRANJE:
OD KIBERNETIKE DO DIGITALIZACIJE
7
Teorija informacijâ relativno je mlada znanost u svijetu. Sredinom prošlog
stoljeća objavljeno je djelo pod naslovom „The human use of human beings:
Cybernetics and Society“ (Wiener N., 1948.). Ovaj rad uzima se kao početak
kibernetike u suvremenom značenju riječi. Etimologiju riječi kubernētēs (grč.
κυβερνήτης) nalazimo u značenju da je to kormilar, osoba koja upravlja lađom.
Kibernetička znanost istraţuje dinamičke samoregulirajuće i
samoorganizirajuće sustave, s obzirom na upravljanje izvana. Sastavna ili
granična područja su joj sistemska teorija, teorija upravljanja, teorija
informacije i teorija igre. Usporedno sa kibernetikom se tijekom 20. stoljeća
razvijaju znanstvene discipline koje tematiziraju informacijsko komuniciranje,
odnosno koje se bave teorijom automatskih sustavâ. Između ostalih znanosti,
kao što su informatika i robotika, na temeljima kibernetike, razvila se i posebna
znanstvena disciplina koja komuniciranju putem automatskih sustava pristupa
afirmativno, ali i kritički, to je komunikologija.
Novo dupunjeno izdanje knjige „The human use of human beings:
Cybernetics and Society“, objavljeno je 1954. godine. Jugoslavensko izdanje
izašlo je iz tiska deset godina poslije.1 Evo i pregleda nekih ključnih riječi iz
navedenog djela: komunikacija, tajnost, društvena politika, upravljanje, teorija
poruka, komunikativno ponašanje, analogni i digitalni strojevi, budućnost
komunikacijskog stroja itd.
Ključ shvaćanja kibernetičkih sustava, koji nastaju iz potrebe za
upravljanjem izvana, su tzv. mehanizmi povratnog odgovora (eng. feedback
mechanism). Bez shvaćanja tih mehanizama povratne poruke ili odgovora, ne
moţemo shvatiti ni satni mehanizam, a kamoli suvremeni softver, internet,
virtualno društvo i poslovanje organizacija 21. stoljeća.
1 Wiener, N. (1964.): Kibernetika i društvo: l judska upotreba ljudskih bića, Nolit, Beograd. U
trenutku pisanja ovoga rada na raspolaganju ne postoji hrvatsko izdanje navedenog djela.
8
N. Wiener (1954.) definira upravljanje nekim sustavom s obzirom na
mogućnosti računala da se koristi rezultatima svojega ranijeg djelovanja.
Primitivne računalne programe 50-ih godina definirao je kao „skup podataka
koji određuje način djelovanja ovih mašina“. To je softver koji, pomoću
mehanizama za inpuit i output informacija, zadataka i računalnih operacija,
mijenja uobičajeni smijer entropije. (Wiener, N., 1964: 40)
Naglašeno je da na temelju različitih dolaznih i povratnih odgovora
računalo informacije kombinira, sa ciljem smanjenja izvanjske entropije. Ta
entropija je u komunikološkom smislu šum komunikacijskoga kanala, ili
zakrčenje koje nastaje velikim protokom informacija. Zbog toga suvremeni
knjiţnice koriste kibernetičke sustave i kako bi stručnjaci unutarnju strukturu
informacijskog sustava uveli virtualni red i poredak uz pomoć pripadajućih
softvera.
Iz laboratorija globalnih informacijskih sustava, stvara se nova vrsta
kulture temeljene na slikovnom prikazu i simulacijama: „koji će biti nužni za
snalaženje u labirintima digitalnih prikaza.“ (Mayor, F., 2001: 280). Ta nova
kultura naziva se digitalna ili kibernetička kultura. Tvrdnja je autora, da za
razliku od ţivog organizma, strojevi „zasnovani na principu sve ili ništa“ mogu
obrađivati velike količine informacija izvana (Wiener, N. 1964.). Izvana- to je i
nacionalno-kulturno naslijeđe i baština. Izvana su korisnici, programeri, I&D
stručnjaci te posjetitelji interneta. Izvana je stvarnost, a čovjek računalima daje
katkad i prednosti u: „rješavanju najrazličitijih problema kod komunikacija i
upravljanja.“ (Wiener, N., 1964: 86)
Nama je ovaj fenomen zanimljivo promatrati na jednoj široj povijesnoj
razini, još prije nego su se javili automatski i poluautomatski sustavi za
izvanjsko skladištenje informacija. Zato ćemo pogledati ukratko kako je u
literaturi predstavljena prošlost medija.
9
2.1. Mediji kroz prošlost
Iz kibernetike se razvila teorija informacijâ, a iz nje i praksa novog
informacijskog komuniciranja. Suvremena vrsta kodiranja stvarnosti, temeljena
na principima elektromagnetskog i digitalnog formata zapisa, zove se
digitalizacija. Ona je zapravo proces prevođenja stvarnosti ili kodiranja na neki
izvanjski sustav za prenošenje informacija, dakle na medij. Kao što su u
prošlosti formati zapisa imali utjecaj na svakodnevni ţivot, tako i fenomen
digitalizacije moţemo dovesti u vezu s novim načinom ţivota ljudi u 21. stoljeću.
Cilj ovoga poglavlja je uvesti u shvaćanje općih obiljeţja četvrtoga stupnja
tehnološke ili dinamične pismenosti. Taj stupanj započinje 1950. godine (Teţak,
B., 1969.). Stupnjevanje valja sagledati u povijesnom kontekstu prije pojave
interneta u drugoj polovici 20. stoljeća.
Ako informaciju shvatimo kao poruku od pošiljaoca do primatelja, onda se i
suvremeni pojam informacijskog komuniciranja moţe jezično jednostavnije
izraziti kao određeni stupanj čovjekove pismenosti. Taj stupanj stoji u
međuovisnosti s razvojem novih medija i multimedijom. Razvoj i stupnjevanje
medija promatramo u relativnom odnosu spram četri povijesne ere: od početaka
do antike, od antike do pribliţno 1450. godine, razdoblje Gutenbergove
galaksije, te od izuma računala do danas.
Gutenbergova galaksija traje i danas (Plenković, M., 1993: 7). Suvremeno
informacijsko komuniciranje je uz pozamašnu znanstvenu produkciju,
obiljeţeno i sve pozamašnijom zabavnom produkcijom. Razvoj računala
nadovezuje se na prethodne stupnjeve pismenosti u općenitom smislu ove
tvrdnje.
Za rasprave o mogućnostima komunikacije putem medija, iznimno je vaţna
napomena autora, da: „potpuno korištenje pismenosti viših stupnjeva pismenosti
pretpostavlja potpuno ovladavanje prethodnima“ (Teţak, B., 1969.,
10
Informatologia, Zagreb, 40 (1), 2007: 7). To znači da je osnovna pretpostavka
komunikacije baštine putem interneta, uspješno ovladavanje prethodnim
stupnjevima pismenosti. Mogućnosti ostvarenja tehnološke ili dinamične
pismenosti, kao izraza najvišeg stupnja informacijskog komuniciranja, na
pojedinačnoj i društvenoj razini dovodimo u svezu sa slijedećim općim
stupnjevima pismenosti:
(1) elementarna pismenost, kao opća sposobnost čitanja i pisanja;
(2) svakidašnja pismenost, kao izraz redovitog korištenja č itanja i pisanja;
(3) proširena sposobnost i praksa za rješavanje problema, uz šire pristupe
manje ili više sveukupnom znanju;
(4) sposobnost razvoja, oblikovanja, čuvanja za šire korištenje opreme,
sistema, metoda i tehnike za obradu podataka i informacija.2
Dominantno mjesto Gutenbergova galaksija pridaje oku i vizualizaciji: „Zvuk
i govor svedeni su na epifenomene“ (Plenković, M., 1993: 8). 3 Za našu je temu
ovo posebno interesantno, jer se u nastavku rada bavimo Zbirkom muzikalija i
audiomaterijala te pripadajućim audio knjigama.
S obzirom na razvoj medija, pristup razvoju pismenosti je progresivnan
(Teţak, B., 1969.). To znači da se komuniciranje povijesno moţe promatrati kao
sve sloţenije, savršenije i s obzirom na korištenje sve naprednijih medija.
Njihova se obiljeţja usvaršavaju preko društvenih, prostornih i vremenskih
dimenzija (Teţak, B., 1969). Kako bi to prikazao, period pisane historije duge
oko 5000 godina, u članku je logaritamski određen pribliţnom formulom 5 x
godina. Iz toga logički proizlazi da je svakodnevna pismenost u odnosu na
povijest usmene predaje i do sto puta kraća. U odnosu na znanstvenu
pismenost i povijest računala, ona je i do sto puta duţa. To znači da je
2 Teţak, B., (1969.): „Informacione znanosti i sluţbe: Njihova struktura, odnosi i politika“,
Informatologia, Zagreb, 40 (1), 2007: 6. 3 Opisujući Gutenbergovu galaksiju navodi se niz društvenih i povijesnih poslijedica:
nacionalizam, industrijalizacija, pojava masovnih trţišta i sveopće obrazovanje (McLuhan, M.,
1968: Die Magischen Kanäle, EconVerlag, Düsseldorf).
11
Gutenbergova galaksija zajedno s masovnom uporabom tipografije i računala,
iznjedrila medije nove generacije, kao npr. medije s vremenskim tijekom i
elektrničke medije za prenošenje, obradu i pohranu podataka. Zaključujemo,
da je povijest računala i digitalizacije najmanje stotinu puta kraća u odnosu na
čovjekovo korištenje medija u prošlosti. Istoremeno, mediji su stotinu puta
savršeniji i spremniji baštinu prenositi u velikim memorijskim kapacitetima koji
su bili teško zamislivi prije sredine 20. stoljeća.
Nove medije promatramo kao nastavak i usavršavanje pismenosti.
Informacijsko je komuniciranje započelo davno prije pojave računala. Povijesni
razvoj medija pratimo u pet razvojnih stupnjeva (Teţak, B., 1969.). Na
današnjem stupnju dinamične pismenosti, razlikujemo tri tipa medija:
tekstualni, slikovni i mediji sa vremenskim tijekom (Eadie, M., 2005.). Slikovni
prikazi, zapisi u kamenu i njihovo čitanje i pisanje ostaju vrijedna iskustva
predaka, zbog kojih se čuvaju kao nacionalna baština, naslijeđe ili javna dobra.
Čovjek je prvom produkcijom simbola u kamenu, klesanjem spomenika,
oslikavanjem keramike i na raznovrsne druge načine razvio svoju elementarnu
pismenost (tzv. spomeničko pisanje i čitanje). Time se kultura izdigla iz mraka
povijesnog zaborava usmene predaje, te je razvijena tzv. dvodimenzionalna
pismenost. Antiku karakterizira razvoj svakodnevne pismenosti. Vidimo da su
još zarana bili stvoreni istinski preduvjeti sustavnoga skladištenja starih znanja
i medija za njihovo prenošenje novim generacijama (npr. u egipatskim,
babilonskim, sirijskim, perzijskim i helenističkim bibliotekama, kao što je npr.
Aleksandrijska biblioteka).
Gutenbergova galaksija, kao izraz trećeg stupnja znanstvene pismenosti,
prevladava prostorna ograničenja u prijenosu podataka. Pojava tipografije i
masovna znanstvena produkcija bili su ključni u savladavanju viših stupnjeva
informacijskog komuniciranja. Razvojem sveučilištâ i izdavaštva pokrenuti su
centri za akumulaciju znanja u izvanjskim sustavima. Primjer tiskare Alda
12
Manuzzija u Veneciji sa kraja 15. stoljeća, govori u prilog tome da su se tiskali
naslovi u nakladama i do 40 000 primjeraka.
Peti stupanj obiljeţavaja uporaba novih medija, računala i sveopća
digitalizacija. Oni se temelje na uporabi medija nove generacije. Kao društvene i
političke poslijedice, javljaju se globalni sustavi informacijskog komuniciranja i
snaţni integracijski procesi o kojima govorimo kasnije u ovome radu.
Prošlost medija moţe se podijeliti na dva sastavna dijela:
(a) Tradicionalni mediji: završno s medijima vremenskog tijeka proizašlima
iz Gutenbergove galaksije do 1950. godine (npr. stare filmske vrpce i
gramofonske ploče);
(b) Novi mediji: mikročipovi, floppy-diskovi, CD, DVD, digitalni prijenos
vremenskog tijeka, pokretne i statične slike i tekstova sve do suvremenih
kibernetičkih sustava i digitaliziranih zbirki.
Fenomen digitalizacije tradicionalnih medija povezuje se s uspostavom
novoga univerzalnog jezika međuljudske komunikcije. Novi jezik elektroničkih
poruka Frederich Mayor naziva „lingua franca“ današnjeg pluralnog virtualnog
društva (Mayor, F., 2001: 280). Na takvom novom, digitalnom kôdu temelje se
virtualizacija baštine, multikulturalnost te razni drugi sociološki, antropološki,
psihološki i komunikološki aspekti elektroničkih okruţenja. Pri tome se
elektronička okruţenja ne mogu ograničiti samo na internet. Tu valja također
ubrojiti digitalnu televiziju i radio, digitalno izdavaštvo, digitalne audio knjige,
digitalne filmove itd. Tako dolazimo i do pojma kibernetičke kulture (eng.
cyberculture). O njoj se s aspekta humanističkih znanosti raspravlja u radovima
mnogobrojnih svijetskih teoretičara.4
4 Usp. Razni autori, ur. Featherstone M. i Burrows R. (2001.): Kiberprostor, kiberti jela,
cyberpunk: kulture tehnološke tjelesnosti, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
13
Do danas digitalizacija nije zaobišla gotovo nijedan aspekt svakodnevnog
ţivota ljudi, bilo na izravan ili neizravan način. To vidimo na planu masovnih
medija, kao i u smislu reciklaţe i presnimavanja podataka iz tradicionalnih
formata zapisa u nove medije. Nove se medije naziva i elektroničkim medijima:
„opći naziv ne samo za video: zvučni zapis; elektro-akustično ostvarenje, audio-
dramu, „film za uho“, kao onaj W. RUTMANNA čiji Week End (1930) je „fi lm bez
slika“, orkestracije prirodnih šumova, snimljenih na zvučnoj f ilmskoj vrpci, služeći
se filmskim jezikom i tehnikom; video, koji ponovno otkriva zvuk, prestaje sa
statičnim previše ograničavajućim projekcijama i s vizualnom virtuoznošću, te
uranja u globalni osjetilni doživljaj; digitalni CD koji rabi prirodne ili digitalne
zvukove služeći se montažom i „glazbom bez glazbenika“, kao što su mini -CD-ovi
Ph. MIONA ili M. CHIONA (1990).)“. 5 Novi mediji pruţaju: „novu percepciju
zvukova i slika gledatelju i slušaču“, pri čemu se ispituju zajednički elementi u
prostoru i vremenu: „Njihova gustoća, ritam, intenzitet, situacija na vizualnom i
zvučnom planu, sve su to parametri koji ujedninjuju gledanje i slušanje, glazbu,
tekst, ples i pokret.“6
Tehnološki stupanj dinamične, elektroničke ili digitalne pismenosti moţe
izravno potpomoći promociju baštine u javnostima. Zbog toga jer je njeno
prenošenje, sakupljnje, pohrana i selekcija potpomognuta novim tehnologijama,
kanalima, medijima i memorijskim kapacitetima. Putem novih pristupnih
točaka na daljinu, digitalne zbirke otvaraju pristup baštini na suvremen i
kompleksan način.
5 Pavis, P. (2004.): Pojmovnik teatra, Izdanja Antibarbarus d.o.o., Zagreb. (str. 241 – 242.) 6 Ibid. str. 242.
14
2.2. „Društvo koje sanja“ u elektroničkim okruţenjima
„Glazba, slike, video zapisi, tekstualni dokumenti i ostali oblici digitalnih
kulturnih dobara, tj. dokumentirane kulturne baštine dostupni su posredstvom
mreže. Kulturni sektor ne može ignorirati trendove digitalizacije postojećih
sadržaja kao ni novonastale sadržaje koji su već u svojem nastanku digitalni. (...)
Najdragocjenija 'imovina' kulturnih ustanova je upravo sadržaj, tj. ne samo fizički
artefakti ili dokumenti, nego i nova znanja povezana s njima. Zato je logično da
kulturne institucije pokušaju iskoristiti prednosti ICTa, kako bi svoj sadržaj što
efikasnije ponudili korisnicima. Primjena ICTa, i posebice multimedijskih servisa,
omogućuje kulturnim ustanovama da korisnicima ponude nove komunikacijske
oblike pristupa sadržaju poput primjerice mogućnosti interaktivnog
multimedijskog pristupa koji korisniku potencijalno omogućuje 'upravljanje'
virtualnim objektom kao i sudjelovanje u interesnim zajednicama na određenu
temu ili kontekstualno povezivanje s drugim elementima u sustavu. Posebno
važna vrijednost novih medija je mogućnost višestruke iskoristivosti određenog
virtualnog elementa. (...) Naime, iako je moguće lako seliti sadržaj preko mreže,
digitalni proizvodi i njihove mogućnosti ovise o njihovoj konkretnoj
organizacijskoj/tehnološkoj podlozi i mogućnostima koje ona ima, jer tek
njihovom kombinacijom dobibvamo 'informacijske proizvode'. Tu više nemamo
jednostavnu situaciju u kojoj su sadrža ji i mediji zapisa jednostavno razlučivi, jer
između računalnog medija (CD zapis, uapisi na računalu ili mreži) uvijek postoji
softverski sloj koji je zapravo organizacijska podloga 'korisničkom sadržaju', a
koji je već sam po sebi složena struktura zapisa i nad kojim mogu postoja ti
autorska prava. “7
U članku se informacijsko-komunikacijskim tehnologijama (ICT) pristupa
afirmativno, s obzirom na širenje javne domene i mogućnosti širega pristupa
kulturnim dobrima putem mreţe ili interneta. Naglašeno je da s obzirom svoje
7 Uzelac, A. (2004.), “Digitalna kulturna dobra u informacijskom društvu između javne domene
i privatnog vlasništva“, Medijska istraživanja, Zagreb, 10 (1), 43.
15
mogućnosti i ograničenja, pri tome mislimo i na autorska prava, ustanova teţi
uskladiti svoje sadrţaje s elektroničkim okruţanjima.
Pojavom informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICTa), dolazimo i do
pojma informacijskog proizvoda i novih paradigmi u gospodarstvu i ekonomiji.
Integracija globalnog informacijskog trţišta podrazumjeva mogućnosti ponovnog
buđenja starih predaja i tradicija, kao i predstavljanje novih spoznaja o
kulturnoj baštini. Sa ciljem da se pribliţimo audio knjigama NSK u Zagrebu i
kako bi nadalje razvili temu komuniciranja baštine u elektroničkim
okruţenjima, valja nam iznjeti pregled barem nekih novih trţišta za njihov
plasman. Ona se razvijaju iz potrebe korisnika za informacijama i novim
iskustvima. Tako se na informacijsko društvo nadovezuje postinformacijsko. U
knjizi „Dream society“ (Jensen, R., 1999.) afirmira se novo „sanjajuće društvo“ i
ekonomija iskustâva. Njima zajednička okosnica je tzv. područje srca i iskustva,
tako da se na mjestima tradicionalnih trţišta rađaju neka nova, kao npr. trţište
za priče, mitove i legende; informacijska trţišta i trţišta za razmjenu znanja (npr.
knjiţnice, muzeji i arhivi); trţište proizvodnje ideja (npr. masovni mediji,
internet-TV i nove javne ustanove, sveučilišta i razni instituti); trţište slobodnog
vremena u „društvu koje sanja“ i pripadajuća selektivna turistička trţišta.
U navedenoj se knjizi pojašnjava proţimanje novih trţišta s
pripovijedanjem priča (eng. storytelling). To znači da se nova potraţnja
postinformacijskoga društva sve više oslanja na kulture narodâ, njihove
tradicije, predaje i baštine. Pojam storytelling primjenjiv je na slijedećim
područjima:
a. korporacijske djelatnosti i globalna trţišta
b. tvrtke koje se oslanjaju na svoju tradiciju, te „otključavaju snage
svoje prošlosti“ u kojoj su pod teškim okolnostma preţivjele
opasnosti, prijetnje te vlastite nedostatke
c. simulacije, radio-drame, alternativne vizualizacije budućnosti
16
d. vrijednosti nematerijalne kulture iz prošlosti skupina i naroda
e. trţišta: pustolovina, brige, uvjerenja, ljubavi, duševnoga mira,
zajedništva i prijateljstva, kao i drugih selektivnih vrsta turizma
(novi turizam).8
Pojam 'infotaiment', kao kovanica riječi informacija i zabava (eng.
entertaiment), opisuje na prikladan način stupanj na kojem se nalazi današnje
informacijskog komuniciranje. Nova trţišna obiljeţja podrazumijevaju
smanjenje troškova i širenje prema novim javnostima kojima se usmjeravaju
novi informacijski proizvodi. Kao zrcalna slika ekonomske situacije
najrazvijenijih zemelja iz informacijskoga društva temeljenog na znanju, nastaje
„društvo koje sanja“ i novi trţišni brendovi. Oni virualne simulacije
kombiniraju s rekreacijom, kulturnom baštinom, zabavom i učenjem u
elektroničkim okruţenjima. Pri tome se informacijskom proizvodu i baštini,
jednako kao i nematerijalnoj kuluri, pristupa kao komercijalnim vrijednostima.
8 Jensen, R. (1999.): Dream society, McGraw-Hill, New York (str. 240)
17
2.3. Tehnološka ili dinamična pismenost
Izum i širenje tehnike tiska ubrzali su kretanje prema sve većoj
diferencijaciji i širem sudjelovanju u stvaranju, širenju, prikupljanju i kor ištenju
znanja i vještina, kojih su izvori postali mnogo više otvoreni nego što su bili u
razdoblju prije pojave tiska. I biblioteke i visoke škole pojavom tiska odjednom su
postale vrlo aktivne. U ostalim stupnjevima integracionih procesa, usprkos
kasnijim jezičnim i nacionalnim barijerama, tzv. prirodoslovci postali su veoma
utjeca jni. Pokret mehanizacije u 19. stoljeću sa svojom reformom školstva
omogućio je naučne pristupe, dajući neophodan impuls za osnovne tehnološke
promjene. (Teţak, B., 1969., Informatologia, Zagreb, 40 (1), 2007: 8- 9).
Jednako kao što su industrijalizacija i mehanizacija obiljeţile razdoblje sa
prijelaza 19. u 20. stoljeće, jednako tako izravno i digitalizacija promiče nove
integracijske procese na svim razinama društva.
Informacijsko komuniciranje u svom nazivu ističe pojam informacijâ. Sa
stajališta suosnivača informacijskih znanosti N. Wienera, koji je po struci bio
matematičar i teoretičar automatskog upravljanja, vidimo da informaciju
promatra izvorno pragmatično, tj. kao robu: „To je zvanična doktrina jednog
pravovjerja u koje nijedan stanovnik Sjedinjenih Država na može sumnjati a da
se ne izloži većim opasnostima. Korisno je možda naglasiti da to nije sveopšta
osnova za procenu ljudskih vrednosti: da ona ne odgovara ni doktrini crkve, koja
teži za spasenjem ljudske duše, ni doktrini marksizma, koja ceni društvo na
osnovu ostvarenja izvesnih specifičnih ideala ljudskog blagostanja. U tipično
američkom svetu informacije su osuđene da postanu nešto što se može kupiti ili
prodati.“ 9
9 Wiener, N. (1964.): Kibernetika i društvo: l judska upotreba ljudskih bića, Nolit, Beograd (str.
142.)
18
Djelovanje javnih ustanova u najrazvijenijim se zemeljama sve se više
oslanja na računalne simulacije i virtualizaciju poslovanja. Tradicionalne se
ustanove virtualiziraju.
Pierre Lévy (2002.) postavlja pitanje dovodi li digitalizacija do
dematerijalizacije informacije, te zaključuje kako ona nije dematerijalizirana,
nego virtualna. Digitalizacija društvenog sustava dovodi do „učinka
virtualizacije“ javnih i privatnih ustanova.10 Nova digitalna kultura, koja je u
nastajanju i u Hrvatskoj, promovira time različite psihološke, sociološke i
kulturološke aspekte svakodnevnog ţivota ljudi u nova elektronička okruţenja.
Tradicionalne skupine i nove supkulture sve češće zadobivaju predznak:
elektronička, virtualna, pluralistička, kibernetička, multikulturalna itd. Pitamo
se, kud li se bolje i lakše digitalizaciju baštine i njenog nematerijalnog dijela
moţe provesti ako će za informacijama i zabavom u elektroničkim okruţenjima
potraţnja u buduće porasti?
Pojmovi infotaiment i nova tehnološke pismenosti u cijelosti se
međusobno proţimaju. Digitalizacija medija za prijenos zvuka i audiovizualnih
sadrţaja (video), stvorila je današnjem čovjeku sve pretpostavke da se
baštinjena riječ, tradicije i predaje, glazba iz prošlosti, note, stare knjige i
rukopisi itd., ponovno izvedu na svijetlo dana u obliku multimedijalnih sadrţaja.
Tu vidimo i priliku daljnjeg razvoja javne domene u novim interaktivnim
okruţenjima. A to podrazumijeva sudjelovanje ne samo ustanova iz kulure i
umjetnosti, nego i posjetitelja elektroničkih okruţenja. Internet sam po sebi nije
medij vremenskoga tijeka, kao niti medij koji bi u buduće mogao zamijeniti
tradicionalne medije te nadomjestiti baštinu u stvarnosti. Jednako tako, ni
elektronički sustavi i pripadajući kibernetički programi nisu dovoljni da se
iskustva iz stvarnog svijeta i prošlosti prenose globalno i na daljinu. Interet je
okruţenje velikih memorijskih kapaciteta, tj. tehnologija komunikacije, radi
čega se koristi skupni naziv „tehnologije za informacijsko komuniciranje“ (ICT).
10 Lévy, P. (2002.): Cyberculture, University of Minnesota Press (str. 57.)
19
Glavni problem sadrţan je u čovjekovoj potrebi za stvarnim susretom
drugog čovjeka, njegovog mišljenja o predmetu ili znanstvenog stava prema
građi koja se sprema za digitalizaciju. To otvara i nova pitanja: jesu li
kibernetički sustavi sposobni automatski provoditi čovjeka kroz labirinte
prošlosti, baštine i bogate informacijske građe u elektroničkim formatima? I
nadalje ostaje ključno pitanje osobe koja će sustavima upravljati izvana, te koji
će ljudski rad stajati iza projekta digitalizacije baštine.11
Mreţa zahvaljujući multimediji i interaktivnosti ostvaruje danas
integraciju novih i tradicionalnih medija u elektroničkim okruţenjima. U tome
se ogledaju mogućnosti petog stupnja pismenosti te njegove dinamike.
Hoće li i na koje načine mreţa predstaviti povijesne i novije sadrţaje
nematerijalne kulture (npr. oralnu tradiciju, običaje, glagoljaštvo, pentatonsku
ljestvicu itd.)? Hoće li mreţa postati sastavni dio nasljeđa i njezin promotor na
svim razinama društva i javne sfere? Mogu li mreţno poslovanje i novi mediji
sačuvati baštinu, sve ono što jedan narod i njegovo duhovno stvaralaštvo čini
izvornim? Što će se dogoditi s muzejima, arhivima i knjiţnicama? Hoće li
tehnologija toliko uznapredovati, da će kibernetički sustavi za upravljanje na
daljinu imati snagu umjetne inteligencije kakvu predstavljaju filmovi
znanstvene fantastike?
11 Vidi dodatak I. (Ulomak iz: „Europriručnika 2004: Znanja i odlike I&D stručnjaka“, Hrvatsko
informacijsko društvo, Zagreb).
20
3. NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŢNICA
U ZAGREBU
21
Nacionalna i sveučilišna knjiţnica (NSK) jedna je od središnjih kulturnih
ustanova Republike Hrvatske. Raspolaţe s velikim fondom tiskanih i netiskanih
publikacija, te sa četiri Zbirke posebno vrijedne građe. Za razliku od mnogih
drugih ustanova u kulturi i obrazovanju, NSK svojim fondovima i ponuđenim
programima zahvaća iznimno velik broj korisnika. To je zanimljivo promotriti s
aspekta marketinga neprofitnih ustanova. NSK nije jedina javna ustanova koja
se orijentira na nova trţišta, ali je središnja javna ustanova ovoga tipa. Stoga se
na njenom primjeru moţe mnogo naučiti o sustavu informacijskog
komuniciranja. Ona obavlja knjiţničnu i informacijsku djelatnost nacionalne
knjiţnice Republike Hrvatske i središnje knjiţnice Sveučilišta u Zagrebu. Jedna
od njenih temeljnih djelatnosti je unapređenje hrvatskog knjiţničarstva putem
razvoja hrvatskog informacijskog sustava. U spletu različitih informacijskih
usluga koje knjiţnica ostvaruje, izdvajaju se djelatnosti vezane za usluge na
daljinu.
Temeljna je zadaća Nacionalne i sveučilišne knjiţnice prikupljati, stručno
obrađivati, čuvati i davati na korištenje sveukupnu građu tiskanih i netiskanih
publikacija, koja dokumentira i iskazuje svekoliko hrvatsko duhovno
stvaralaštvo. Tome se moţe pridodati i pojam baštine u elektroničkim
okruţenjima. Temelj zakonskim propisima je povijesna i kulturološka obveza
hrvatskog naroda da očuva svoje kulturno naslijeđe. Zato se osigurava redovito
i potpuno dostavljanje obveznog primjerka.
Obveznog pimjerka nije bilo prije 1837. godine.12 Od tada je knjiţnica
prošla kroz nekoliko ratova te kroz mnogobrojne promjene društvenih uređenja.
Pristup knjiţevnom naslijeđu i baštini mijenja se nakon osamostaljenja
Hrvatske. Tek od 2005. godine NSK rapoređuje devet obveznih primjeraka. U 12
Katičić, R. (2007.): “Nacrtak kulturne povijesti svih četiristo godina Nacionalne i sveučilišne
knjiţnice u Zagrebu“, ur. Willer, M., u: Zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa: „400. obljetnica Nacionalne i sveučilišne knjiţnice u Zagrebu“, Nacionalna i sveučilišna knjiţnica,
Zagreb, (str. 12.).
22
NSK ostaju dva primjerka, a po jedan primjerak dostavlja se sveučilišnim
knjiţnicama u Splitu, Rijeci, Puli, Osijeku i Mostaru, te općeznanstvenim
knjiţnicama u Dubrovniku i Zadru. Zakonodavac propisuje da NSK u ime
izdavača raspoređuje obvezne primjerake kojima je odobrenim ISBN, a s
obzirom na elektroničke publikacije NSK vodi arhiv mreţnih publikacija.13
Uloga središnje nacionalne ustanove odnosi se na nabavu knjiţnične
građe čiji je autor Hrvat, neovisno o tome gdje je izašla i na kojem jeziku, te
građe napisane hrvatskim jezikom, bez obzira na mjesto izdavanja/tiskanja i
nacionalnost autora. Treći skup, ali ništa manje značajan, odnosi se na
prikupljanje i arhiviranje inozemne literature u kojoj se govori o Hrvatskoj, te
prikupljanje i organizaciju tiskanih i netiskanih publikacija nakladnika drugih
skupina. Knjiţnicu prepoznajemo kao transmisijsku organizaciju čije su
funkcije određene s ozirom na: „odabir, prenošenje, sakupljanje, pohranu i
emisiju informacija“ (Teţak, B., 1969.).
Fond Knjiţnice proteţe se danas na preko 114 kilometara polica, od čega
66 kilometara knjiga i 48 kilometara periodike. Čitaonice sa slobodnim
pristupom imaju police duge gotovo 13 km. Zatvoreno spremište sastoji se od
pokretnih regala u duţini oko 110 km. Knjiţnica naţalost ne raspolaţe točnim
brojčanim izrazom svoga fonda, jer se on svakodnevno nadopunjuje novom
građom.
13 Vidi dodatak II. (Kriteriji odabira Knjižnice za arhiviranje mrežne građe: „Digitalni arhiv
hrvatskih mrežnih publikacija“).
23
3.1. Kratka povijest knjiţnice u šest razvojnih faza
Svoje početke knjiţnica ima u 17. stoljeću. Današnja riznica znanja
razvija se od 1607. godine kada su isusovci na zagrebačkom Gradecu smjestili
svoju rezidenciju i gimnaziju. Tamo je 1611. organiziran prvi isusovački kolegij.
Od istog datuma moguće nam je pratiti podatke o prvim katalogiziranim
knjigama unutar Knjiţnice. Ovaj kolegij je još prije 1645. imao posebnu
dvoranu, knjiţničara i pravila o čuvanju i posuđivanju knjiga. Poveljom cara
Leopolda I. iz 1669. godine Gimnazija sa studijem filozofije postiţe akademski
stupanj i dobiva naziv Academia Zagrabiensis. U te prve dvije razvojne faze
knjiţnica nema nacionalni karakter. Godine 1816. akademijina je knjiţnica
dobila pravo na primjerke knjiga tiskanih u tiskari Peštanskoga sveučilišta,
godine 1818. sluţbeno je priznata kao javna knjiţnica, a tek 1837. dobila je
pravo na obvezni primjerak svih tiskovina u Hrvatskoj i Slavoniji. Obogaćena je
i darovnicama privatnih knjiţnica, npr. biskupa Maksimilijana Vrhovca 1818. i
grofice Eleonore Patačić 1818. i 1835. godine. Osim toga i brojni manji
darovatelji iz redova svećenika, profesora i učitelja, pa studenata i krajiških
časnika, obogaćivali su tadašnju Knjiţnicu. Latinsko ime Nationalis Academica
Bibliotheca pridijeva joj Antun Kukuljević 1837. godine. Time je istaknuta
dvojnost njezinih funkcija, kao obrazovne i nacionalne knjiţnice.
Četvrta faza otpočinje osnivanjem Sveučilišta Franje Josipa I., 1874.
godine kada je dobila ime Bibliotheca Regiae Academiae Zagrabiensis:
Kraljevska sveučilišna knjiţnica. Ona je otvorila svoja vrata javnosti 29. rujna
1913. godine. Građena je i namještena u secesijskom slogu, te urešena djelima
poznatih umjetnika: R. Frangeša, R. Valdeca, V. Bukovca, M. Račkoga, M. K.
Crnčića, B. Csikosa-Sesie, R. Auera, O. Ivekovića, F. Kovačevića, I. Tišova, B.
Šenoe, M. Vodsedaleka. Knjiţnica se do tada nalazila u prostorijama nasuprot
Hrvatskog narodnog kazališta, odnosno nekadašnjega Rektorata Sveučilišta u
Zagrebu. Nova zgrada na Trgu Marka Marulića broj 21. bila je projektirana za
fond od pola milijuna svezaka.
24
Slika 1: Milan Lenuci. Nacrt uređenja Zapadnog perivoja, 1906.
Izgradnja nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjiţnice započeta je
nakon višegodišnjih priprema i polaganja kamena temeljca 1988. godine.
Panteon hrvatske knjige svečano je otvoren 28. svibnja 1995. u okviru proslave
pete obljetnice Dana drţavnosti Republike Hrvatske. Za razliku od zgrade na
Marulićevu trgu, u kojoj je Tin Ujević za vrijeme hladnih zagrebačkih zima sa
francuskog originala prevodio M. Prousta: U potrazi za izgubljenim vremenom,
novu knjiţnicu karakterizira visoki stupanj modernizacije. Pod time, između
ostalog, podrazumijevamo i visoki stupanj sigurnosti i informatizacije. To
označava ulazak Knjiţnice u šestu fazu, obiljeţenu otvaranjem knjiţnice i
zaštitom njene građe prema novim međunarodnim standardima.
25
3.2. Marketinška komunikaciju s javnostima
Ljudevit Gaj je pri prodaji «Novina Horvatzkih» i «Danisze» proveo je
oglašivačku kampanju da bi privukao pretplatnike i pokrio troškove tiska tih,
za povijest hrvatske ţurnalistike, značajnih novinskih izdanja. Hrvatski
umjetnici već od kasnog 19. stoljeća, s razvojem prvih tiskovina, npr. zadarski
«Il Regio Dalmata – Kraglski Dalmatin», sudjelovali su u kreiranju oglašivačkih
poruka: Menci Klement Crnčić, Tomislav Krizman, Bela Csikos-Sessia, Ljubo
Babić i drugi dali su svoj doprinos nastanku oglašivačko-grafičke industrije u
nas.
Usporedno s razvojem gospodarstva u poslijeratnom razdoblju nakon 50-
ih godina 20. stoljeća, pratimo i razvoj sustavâ za masovno komuniciranje. Uz
tradicionalnu podjelu na tiskane i netiskane publikacije, od 90-ih godina dolazi
do pojave novih medija. Danas se brza komunikacija na svim društvenim
razinama proširuje na nova elektronička ili virtualna okruţenja. Ono što su u
počecima oglašavanja bile novine, danas je prošireno na čitav niz kanala i
medija unutar elektroničkih okruţenja. U fokusu marketinških aktivnosti
uvijek su interesne skupine i različite javnosti prema kojima se usmjeravaju
promotivne aktivnosti i komunikacija. Knjiţnica se sluţi suvremenim
pristupima oglašavanju, a oni izviru iz suvremene koncepcije marketinga. Tu
koncepciju hrvatsko društvo, pa onda i knjiţnica preuzima od razvijenih
zapadnih zemelja anglosaksonske jezične i kulturne provenijencije.
Današnja knjiţnica rukovodi čuvanjem i korištenjem četiriju zbirki građe
posebne vrste. Tu se ubrajaju inkunabule, rukopisi, ostavštine, doktorske
disertacije i magistarski radovi, sluţbene publikacije, grafike, plakati, albumi
fotografija, zemljopisne karte, note, audio kasete, gramofonske ploče i CD-i itd.
Zajednički nazivnik suvremene marketinške komunikacije knjiţnice sa
znanstvenom, kulturno-umjetničkom javnošću i uopće građanstvom sadrţan je
u projektu „Digitalizirana baština“. Najvrjedniji primjerci četiriju zbirki NSK
26
nabavljaju se uglavnom akvizicijama te kupnjom. Čitaonice zbirki smještene su
u odvojenim prostorijama na prvoj razini knjiţnice, a građa se čuva na minus
prvoj razini u zaštićenim spremnicima. Na toj razini nalazi se knjiţnični trezor,
koji čuva posebno vrijednu, staru i zaštićenu građu.
U sklopu knjiţnice organiziraju se izloţbe, te posjeti i vođenje grupa u
svrhu razgledavanja i edukacije. Tu je također i iznajmljivanje računalne
opreme, prostora za sastanke, seminare, konferencije i druga kulturna,
umjetnička ili znanstvena događanja. U svojim dvoranama za seminare
knjiţnica ima više od 100 sjedećih mjesta.
Vidimo da se NSK na mnogobrojne načine otvara prema različitim
korisnicima i javnostima (npr. kulturnoj i turističkoj): novinarima, poslovnima
ljudima, djeci i mladima. Ovom prilikom navodimo i primjer događanja
organiziranih u sklopu NSK.
Jednodnevna radionica i seminar CROINFO 2005. - Knowledge Management
Workshop odrţana je u svibnju iste godine. Na njoj su svjetski stručnjaci
savjetovali sudionike kako uspješno upravljati znanjem, kako ga prikupiti,
podijeliti, pohraniti, rabiti i iskoristiti u strateškim opredjeljenjima tvrtke ili
institucije.
Uz sudjelovanje Ureda CROATIA EXPO 2005, Hrvatske turističke zajednice,
Turističke zajednice Zagreba, Nacionalnog parka Plitvička jezera, Croatia
Airlinesa i drugih, odrţano je u veljači 2005. predstavljanje programa
zajedničkog nastupa Hrvatske i susjednih zemalja na svjetskoj izloţbi EXPO
2005 pod nazivom Joint Tourist Program of Austria, Croatia and Italy (Japan).
Događaju su prisustvovali nacionalni povjerenici za EXPO 2005 iz Austrije i
Italije.
Iz navedenih primjera vidimo da NSK u Zagrebu obiljeţava prepoznatljivo
ime i zaštitni znak. Naziv na latinskom: Nationalis Academica Bibliotheca ,
knjiţnica je protegnula u 21. stoljeće, kako bi se naglasili kontinuitet i tradicija
ove neprofitne organizacije. Za rad Knjiţnice sa različitim javnostima,
27
sponzorima i tvrtkama posebno je značajna Sluţba za odnose s javnostima. Za
nju moţemo reći da svojim aktivnostima proţima sve razine marketinških
komunikacija unutar ove javne ustanove. Onaj tko se ikada susreo s
organizacijom događanja ili priredbe zna, da nije dovoljno samo osmisliti i
ponuditi dobre proizvode i usluge. Njih treba učiniti dostupnima korisnicima, a
aktivnosti usmjeriti prema privlačenju i zadrţavanju posjetilaca i korisnika.
Knjiţnica u cilju ostvarenja godišnjih planova i pozitivnih ekonomskih
rezultata upotrebljava:
a. Web-stranice na internetu
b. Oglase u novinama, televizijske spotove i jumbo plakate
c. Sponzorirane radijske emisije, brošure i letke
d. Pozivnice, promocije, konferencije za novinare
e. Sajmove i raznovrsne druge promotivne aktivnosti
“Dan Knjižnice- 22. veljače“ svečano se proslavlja svake godine. 2005.
godine na taj je dan predstavljen niz novih usluga Knjiţnice: Digitalizirani
abecedni katalog i Digitalni arhiv mreţnih publikacija. Tom je prigodom
dodjeljena nagrada 'Matko Rojnić' i priznanja NSK. Ovakve su prigode prilika da
se Knjiţnica promovira u javnostima, a kanali promocije upravu tu imaju svoju
odlučujuću ulogu.
28
3.3. Pristup katalozima, građi i uslugama knjiţnice na daljinu
Sadašnjost pristupa na daljinu obiljeţena je mreţnim ili web-sjedištima.
Ovaj fenomen se u literaturi naziva web-reprezentacijama (Oblak, T.,
2002.,“Internet kao medij i normalizacija”, Medijska istraživanja, Zagreb, 8 (1),
61- 76.). To nas dovodi do odgovora o svrsi elektroničkih okruţenja. Knjiţnica
koristi on-line kanale za distribuciju svojih usluga i građe u javnosti, upravo na
način da se predstavlja (reprezentira) putem mreţnih stranica na interentu.
Vidjeli smo da je prošlost komuniciranja knjiţnice sa javnostima i prenošenja
građe stara gotovo 400 godina.
Pristup građi na daljinu proţima se s kanalima distribucije elektroničke ili
netiskane građe, usluga i sadrţaja putem interneta. Projekt „Digitalizirana
baština“ predstavlja iskorak knjiţnice u javnost novim pristupnim točkama
katalozima, građi i uslugama na daljinu. Te nove pristupne točke mogu biti
definirane s obzirom na realno mjesto i pristup putem udaljenih računala.
Korisnici Knjiţnice na daljinu komuniciraju s posluţiteljem ili serverom NSK.
Na njemu se nalaze različiti katalozi i baze podataka. S druge strane, Knjiţnica
raspolaţe i velikim brojem stolnih i prijenosnih računala, koje daje na
korištenje unutar prostorija i čitaonica. S obzirom na ostvarenje povratnog
odgovora, nezaobilazna je uloga djelatnika knjiţnice: informatori, knjiţničari i
stručnjaci za informacije i dokumentaliste (tzv. I&D stručnjaci).
Nacionalna i sveučilišna knjiţnica, kao članica Konzorcija europskih
znanstvenih knjiţnica, ima pristup „Hand Press Book Database“ (baza podataka
za stare knjige od 1455.-1830. godine), kao i mnogim drugim međunarodnim
skupnim katalozima sa kojima su njene zbirke i katalozi interoperabilni. 2005.
godina označila je u mnogome prekretnicu, poglavito na razini pristupa građi
na daljinu. Tradicionalne usluge za korisnike (među kojima su posudba građe
izvan knjiţnice, korištenje građe u čitaonicama, međuknjiţnična posudba i
29
informacijske usluge), obogaćene su većim brojem netiskane i elektroničke
građe. Od sadrţaja dostupnih na daljinu izdvajamo:
a. Online katalog i tekuće nacionalne bibliografije
b. Digitalizirane kataloge na listićima
c. Digitalni arhiv
d. „Digitalizirana baština“ Zbirki posebnih vrsta14
e. Pristup bibliografskim i tekstovnim bazama podataka
Sve to hrvatsko kulturno naslijeđe i baštinu uvodi u globalni kontekst
informacijskog komuniciranja.Svim navedenim uslugama zajedničko je
usmjerenje, ostvarenje vizije 24/7/12, a to znači dvadesetičetiri sata, tijekom
cijeloga tjedna, dvanaest mjeseci u godini.
Knjiţnica razvija i sudjeluje u uspostavi „Virtualne učionice“ u obliku
interaktivnog multimedijskog tečaja. Organizirano se provodi poduka korisnika:
od upoznavanja s prostorima i uslugama, sve do korištenja elektroničkih izvora
informacija. Sve istaknutije su usluge Knjiţnice unutar elektroničkih okruţenja,
u čemu se ogleda i svrha projekta „Digitalizirana baština“. Pristup izvorima
omogućen je time ne samo članovima, nego i širem krugu posjetitelja virtualne
Knjiţnice. Korisničke sluţbe rješavaju ili posreduju u rješavanju informacijskih
zahtjeva korisnika iz zemlje i inozemstva, upućenih osobno, telefonom, ili
pismeno, uključujući elektroničku poštu. Zastupljena je elektronička usluga
Question Point - pitajte knjiţničara. Od 11. travnja 2007. uveden je program:
Knjižnica otvorenih vrata - 24 sata (na raspolaganju je 102 mjesta, od kojih je
10 rezervirano za znanstveno-nastavno osoblje).
Moţemo li u današnjoj knjiţnici očekivati jednako stručne i fantastične
projekte prevođenja kao što je bio Ujevićev projekt U potrazi za izgubljenim
vremenom?
14
„Digitalizirana baština“ nalazi se na URL [citirano: 12-10-2007]: http://www.nsk.hr/Heritage.aspx?i d=25
30
4. DIGITALIZACIJA BAŠTINE
31
Internet ili mreţa integrira tradicionalne medije i medije s vremenskim
tijekom, te pohranu velikih količina neispisanog materijala u vidu: slika,
reprodukcija, fotografija i multimedije. S današnje točke gledišta, kada su
autorska prava i posebna prava u kibernetičkim sustavima sve jasnije
definirana na globalnoj razini, vrlo je vaţno da se naslijeđu jednog naroda i
kulturnoj baštini odrede korisničke i kvalitativne vrijednosti u elektroničkim
okruţenjima. Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima u Republici
Hrvatskoj autorsko pravo i pravo na anonimnom autorskom djelu traje 70
godina od zakonite objave tog djela (čl. 101). Novi se zakoni zasnivaju na
američkom Zakonu o zaštiti autorskih prava: “Digital Millennium Copyright Act
(DMCA)“ donesenom 1998. godine.15 Politika digitalizacije Nacionalne i
sveučilišne knjižnice u Zagrebu na institucionalnoj i nacionalnoj razini potpuno je
usklađena sa strateškom preporukom o digitalizaciji CENL-a te s preporukom
Europske komisije. (Hans Petschar, 2007, “Nacionalne knjiţnice i njihove
strategije za digitalizaciju europske baštine“. Zbornik radova: “400. Obljetnica
NSK u Zagrebu“, NSK, Zagreb, 2007., str. 184.).16
Format u kojem se baština nalazi u lancu od emitera (pošiljatelja) do
asprbera (primatelja), presudan je za njegovu daljnju uporabu elektroničkim
okruţenjima. Format definira stupanj zaštite i pripadajući medij za prijenos
podataka, kao i mogućnosti pregledavanja, preslušavanja i izlistavanja građe na
korisničkim sučeljima. Proces digitalizacije knjiţničnih kataloga i pripadajućih
listića čini početnu fazu digitalizacije baštine.
Audio knjige moguće je istovremenu uvrstiti u nove i tradicionalne
medije. Prve audio knjige javljaju se u Hrvatskoj prije pojave računala, već 30-
15 Zakon o autorskom i srodnim pravima, dostupan je na mreţnim stranicama Narodnih novina,
URL [citirano: 07-11-2007]: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2399.htm 16 Vidi Dodatak III. ( Zakonska regulativa Republike Hrvatske o baštini u elektroničkim
okruženjima).
32
ih godina 20. stoljeća. Trajna pohrana, čuvanje i digitalna obrada audio knjiga
dovedena je u pitanje. Ponajprije iz razloga jer je fond audio knjiga nemoguće
pretraţivati unutar Voyager sustava. Nadalje, skupina „audio knjiga“ trenutno
je nevidljiva unutar elektroničkih okruţenja, radi čega je u pitanje dovedena
digitalizacija pripadajućih sadrţaja. Audio formati zapisa i audio knjige nisu
mediji neograničenog roka trajanja.17
Projekte digitalizacije baštine koji u kontinuitetu traju unazad pola
desetljeća, promatramo kao sastavni dio usavršavanja usluga na daljinu i
dodatnih usluga Knjiţnice. Trenutna situacija na području digitalizacije
kulturne baštine u Hrvatskoj, odnosi se na: „četiri (4) osnovne baštinske
djelatnosti: knjižničnu, arhivsku, muzejsku i konzervatorsko -restauratorsku. Sve
se one bave prikupljanjem, obrađivanjem, istraživanjem, pohranjivanjem,
zaštitom i komuniciranjem naslijeđenog iskustva i imaju isti zajednički nazivnik –
baštinu. Također se i polja njihova djelovanja preklapaju i u praktičnom smislu,
jer se, primjerice, Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (N.N. 69/1999.)
štite i arhivska građa, stare i rijetke knjige, te muzejski predmeti. U današnjem
informacijskom okruženju, svi su oni proizvođači „digitalne“ baštine i digitalnih
kulturnih sadržaja. Ono što ih razlikuje u praksi, ne misleći pri tom u ovom
trenutku na sve posebnosti svake od navedenih djelatnosti i predmete njihova
bavljenja, jest njihova pozicija u državnoupravnim okvirima.“18
Pozicija Zbirke muzikalija i audiomaterijala najbliţa je multimediji i
trebovima u 21. stoljeću o kojima smo govorili u sklopu „društva koje
sanja“ (Jensen, R., 1999.). U ovom poglavlju razrade, usmjerit ćemo temu
prema mogućnostima da se putem multimedije, audio-knjiga i nematerijalna
kulturna baština predstavi na internetu.
17 Vidi dodatak IV. ( Zatečeno stanje: audio knjiga u NSK Zagreb). 18 Seiter-Šverko D. i Kriţaj L. (2005.): “Digitalizacija kulturne baštine u Republici Hrvatskoj: od trenutne situacije prema nacionalnoj strategiji“, Uprava za kulturni razvoj i kulturnu politiku,
Ministarstvo kulture RH. http:// www.min-kulture.hr
33
4.1. Digitalna zbirka između korisnika, ustanove i sponzora
Mi danas posjedujemo tehnološke mogućnosti za prijenos ne samo statičkih
poruka, već također i dinamičkih procesa intelektualnih aktivnosti u izvanjske
sisteme koji djeluju ogromnom brzinom i točnošću. Ove mogućnosti daju nam
nade da bi se udruženim naporima čitava scena intelektualnog svijeta,
uključujući tu službene institucije i način korištenja informacija, mogla radikalno
izmijeniti. (B. Teţak, 1969.)
Kibernetičke sustave i ICT prepoznajemo kao potrebite preduvjete i
tehnološke mogućnosti za usavršavanje „dinamičkih procesa intelektualnih
aktivnosti“. (B. Teţak, 1969.). To omogućuje s jedne strane mreţa, a s druge
multimedija. Što je digitalni surogat ili reprodukcija naslijeđa u elektroničkom
okruţenju? To je digitalna verzija skupocijenih, krhkih, rijetkih i nedostupnih
predmeta prevedenih iz realnog prostora u virtualno ili elektroničko okruţenje.
(Kilbride, W., 2004.)
Pojašnjenje „Voyager Library Management System Software“ izloţeno je
na mreţnim stranicama Knjiţnice. Voditeljica projekta nabave i implementacije
Voyager-a navodi: „Otvorena struktura ovog softvera omogućava povezivanje
knjižničnih izvora i informacija u bibliografskim bazama i bazama podataka s
punim tekstom, digitaliziranim zbirkama, radovima domaćih i stranih autora u
hrvatskim časopisima, koji su obrađeni po međunarodno najzastupljenijim
standardima, kao i mogućnost uključivanja u znanstvene citatne baze. Time će
zasigurno pridonijeti većoj „vidljivosti“ hrvatskog znanstvenog
stvaralaštva.“ (Skender, D., 2005.)
Shematski prikaz izloţen u dokumentu pokazuje kompleksnost
kibernetičkog sustava, značenje implementacije sustava i nove komunikacijske
34
odnose koji se uspostavljaju između emitera (Knjiţnice) i apsorbera (korisnika),
kao i sa vanjskim poveznicama:19
Slika 2: Voyager softver za informacijsko komuniciranje
Integrirano rješenje za različite izvore
podataka
ISO Standard za Međuknjižničnu
ISO Standard za ISO Standard za
MeMeđđ uknjižničnuu k n j i ž n i č n uBaza knjižnice ABaza knjižnice AB a z a k n j i ž n i c e A PosudbaPosudbaPosudba Baza knjižnice BBaza knjižnice BB a z a k n j i ž n i c e B
Drugi
sadržaji
Krajnji korisnikKrajnji korisnik
Usporedno pretraživanje i usmjeravanje zahtjevaUsporedno pretraživanje i usmjeravanje zahtjeva
Informacije Upiti / Zahtjevi
Izvori dostupni
preko Z39.50
Izvori dostupni
preko Z39.50
Digitalni
sadržajiSkupni
katalog
Skupni
katalogDC, EAD, TEI
Izvori
DC, EAD, TEI
Izvori
Međuknjižnični
zahtjevi
Podaci o korisnicima i
primjercima
Katalozi
knjižnica iz
konzorcija
Moţe li se na citirani ulomak nadodati da sustav ima pridonositi i
vidljivosti nematerijalne i materijalne kulturne baštine? Koja će tvrtka davati
usluge digitalizacije i proći na javnim natječajima Knjiţence? Koliko će koštati
takav stručan posao? Kibernetički sustav Voyager financirali su do sada
hrvatski građani u iznosu od 2 milijuna kuna (Izvješće o radu za 2005. godinu,
dostupno na mreţnim stranicama Knjiţnice). Vidimo da su cijene sustava za
informacijsko komuniciranje poprilično visoke, te da je odabir američkoga
softvera Voyager prevagnuo s obzirom na „interoperabilnost sustava“ (Skender, 19 Skender, D. (2005.), “Razlozi za odabir Knjižničnog softvera Voyager tvrtke Endevaour“, NSK,
Zagreb. Power Point prezentacija, dostupno na URL [citirano: 07-11-2007]:
http://www.nsk.hr/UserFiles/File/dokumenti/voyagerdoc/moduli.ppt
35
D., 2005: 2). To znači da se sadrţaj projekta „Digitalizirana baština“ i
pripadajuće digitalne zbirke odnose na predstavljanje i povezivanje zbirki i
nacionalnih fondova s međunarodnim i transnacionalnima ustanovama. U
tome se ogledaju novi integracijski učinci digitalne baštine.
Mreţne stranice Knjiţnice obiljeţava dizajn korisničkog sučelja putem
kojega je građa predstavljena na internetu. Analogne zbirke nemaju mogućnost
komunikacije sadrţaja na daljinu ni mogućnosti automatskoga pretraţivanja.
Digitalizirani kartonski listići čine selektivno digitalizirane opise građe, odnosno
digitalnu zbirku u početnim fazama.
Elektroničkim okruţenjima Knjiţnica je pristupila s obzirom na nekoliko
sporazuma i smjernica. Smjernice oko digitalizacije donosene su prvi puta u
sklopu projekta H21 iz 2001. godine (Ured za strategiju razvitka Republike
Hrvatske: Hrvatska u 21. stoljeću, Informacijska i komunikacijska
tehnologija).20 Ministarstvo kulture RH definiralo je kasnije projekt: "Hrvatska
kulturna baština", a sporazum o digitalizaciji potpisan je između čelnika
Nacionalne i sveučilišne knjiţnice, Hrvatskoga drţavnog arhiva i Muzejskoga
dokumentacijskog centra. Hina prenosi (oţujak 2007.): Projekt je pokrenut na
temelju Nacionalnog programa digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske
građe te Sporazuma o suradnji na provedbi Nacionalnog projekta „Hrvatska
kulturna baština .“. 21
Efekti digitalizacije baštine u elektroničkim okruţenjima odraţavaju se na
četiri velike skupine sudionika/korsnika:
Mediji
Ustanove
Javnosti
Korisnici ili posjetitelji
20 Dostupno na URL [citirano: 07-11-2007]: http://www.hrvatska21.hr 21 Dostupno na URL [citirano: 05-10-2007]: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?ID=2780
36
S obzirom na korisnike, temeljna pitanje o svrsi digitalizacije proizlazi iz
pitanja tko je sponzor, te hoće li digitalizacija građanima/sponzorima omogućiti
pravo slobodnog i besplatnog pregledavanja i preslušavanja baštine? Ide li
digitalizacija u pravcu multimedije ili ne? Ostale usluge izravno proizlaze iz
teţnji ustanove ili da promovira samu sebe, ili dostupnost baštine unutar
elektroničkih okruţenja.
Na sadrţajnoj razini primjećujemo jedan selektivan pristup digitalizaciji,
koji se vidi na planu digitalizacije informacijâ 'o građi', ali ne i same građe. To
objašnjavamo s obzirom na dugogodišnju pripremu nacionalnog plana za
digitalizaciju i s obzirom na dugotrajnost usklađivanja hrvatskog informacijskog
sustava i međunarodnih sustava za emisiju, transmisiju, skladištenje i
selekciju baštine u elektroničkim okruţenjima. Projekt Europske digitalne
knjiţnice i inicijativa „i2010“, zajedno s uspješno provedenom digitalizacijom
baštine Arheološkog muzeja u Zagrebu, predstavljaju zanimljive primjere.
S obzirom na pokretanje digitalnih zbirki, razlikujemo dva modela
digitalizacije: decentralističke, dakle projekte javnih ustanova kao na primjeru
Arheološkog muzeja u Zagrebu, te centralističke koji se odnose na upravljanje
digitalnim zbirkama unutar globalnih komunikacijskih sustava koji ovise o
političkim, multilateralnim i međunarodnim odnosima i politikama.
Digitalizaciju baštine prema centralističkom modelu definiraju slijedeća
učinci s obzirom na korisničke aspekte i javnosti:
(a) Pozitivan: omogućeno je pretraţivanje i pregledavanje kartonskih
kartica iz ranijih povijesnih faza knjiţnice.
(b) Negativan: sporo pristupanje digitalizaciji samih artefakata, s obzirom
na nedostatne mogućnosti upravljanja baštinom u komercijalne svrhe.
Usprkos tome, valja naglasiti da digitalizacija baštine nije završen, nego
događaj koji još traje. Nacionalna i sveučilišna knjiţnica je dio europske
37
inicijative za razmjenu informacija o nacionalno-kulturnoj baštini: HEREIN.22
Prva faza projekta okupila je nadleţna tijela šest europskih zemalja (Španjolske,
Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Irske, Norveške i Mađarske), a zahvaljujući
dobrom odzivu na koji je projekt naišao u stručnim krugovima i ključnim
međunarodnim oragnizacijama, ubrzo su se pridruţile Belgija, Cipar, Estonija,
Luksemburg, Poljska i Slovenija. Danas je i Hrvatska članica inicijative.
Prednosti ove integracije su:
(a) Promocija usluga na daljinu: pretraţivanje kataloga i savjetovanje;
(b) Promocija usluga europskih ustanova na području kulture,
obrazovanja i umjetnosti.
Slika 3: HEREIN
22 „HEREIN“: Europska nadzorna mreţa baštine (eng. European Heritage Watch Network).
Dostupno na URL [citirano: 08-10-2007]: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=1717
38
4.2. Projekt „Digitalizirana baština“
Projekt „Digitalizirana baština“ nastoji građu Zbirki pribliţiti korisnicima
putem interneta i to jednim klikom miša na mreţnim stranicama Knjiţnice.
Nakon toga se otvaraju četiri mreţna linka. To su zapravo skupni katalozi
sljedeće četiri specijalizirane zbirke Nacionalne sveučilišne knjiţnice u Zagrebu:
(a) ZBIRKA MUZIKALIJA I AUDIOMATERIJALA: u kojoj je izuzetno
bogatstvo građe. Zbirka je 2005. godine imala oko 3000 jedinica
prinove, od čega pola otpada na darovane tiskane muzikalije (note).
Značaj ove zbirke vidimo s obzirom na posebno vrijednu građu koja je
dio hrvatske i svjetske glazbene produkcije.
(b) ZBIRKA ZEMLJOPISNIH KARATA I ATLASA: godišnje ju posjećuje
oko 1000 članova knjiţnice, a putem Interneta je odgovoreno na oko
2000 upita. Zbirku svake godine posjeti i više različitih grupa učenika.
(c) GRAFIČKA ZBIRKA: obnovlja svoj fundus redovito putem nekoliko
značajnijih godišnjih akvizicija. Izuzetno vrijedom drţi se grafička
mapa „Lorca“ koju Knjiţnica čuva od 2005. Ta mapa sadrţi 50
grafičkih listova eminentnih svjetskih umjetnika: Matta, Moya, Soto,
Vedova, Bućan, Koţarić, Lesiak, Murtić i Novak. Zbirka čuva nekoliko
vrlo vrijednih bakropisa gradova (Šibenik, Blaeu Joan, iz polovice 17.
stoljeća), kao i vrlo rijetke prikaze hrvatskih gradova Siska, Iloka i
Knina.
(d) ZBIRKA RUKOPISA I STARIH KNJIGA: Obuhvaća najstarije hrvatske
knjige tiskane glagoljicom (npr. Misal po zakonu rimskoga dvora iz
1483. godine 23, Brevijar po zakonu rimskoga dvora iz 1493. godine).
23 Ovaj primjerak inkunabule dostupan je i u cijelosti digitaliziran.
39
Profesor Oblak, T. (2002.) navodi: „Internet je na više načina promjenio naša
postojeća shvaćanja prostora, vremena, pristupa, pa i shvaćanja javnosti, javnog
djelovanja i interakcija. On u velikoj mjeri doprinosi oblikovan ju novih načina na
koje danas doživljavamo i iskušavamo komunikacijske odnose, posebice
međusobnu raspravu. Njegove interaktivne mogućnosti koje omogućuju dijalošku
razmjenu, bile su uskoro prepoznate kao nov izvor društvene integracije i
potencijalne revitalizacije javne sfere. Međutim, kako smo na ovom mjestu
pokušali naglasiti, danas kibernetski prostor zauzima i drugačiji oblik društvenog
komuniciranja (...) Taj pomak je posve konzistentan s rastućom popularnošću
Interneta i činjenicom da su Web reprezentacije ključni mehanizmi predstavljanja
brojnih aktera, institucija i skupina i pojedinaca koji danas obilježavaju 'virtualno
pluralno drustvo' u kibernetskom prostoru. Nagli razvoj Web reprezentacija je,
dakle, odraz povećane uloge vidljivoga i dostupnog u javnom prostoru društvenog
života, koji se s razvojem novih interaktivnih medija još više širi.“24
Ovdje vidimo da nove medije definira sve više njihova interaktivnost, te da je
učinak uspostave „virtualnih ustnova“ (Lévy, P., 2002: 35) širenje javne sfere
kao i prostora društvenog ţivota. Virtualnost je, kako kaţe P. Lévy (2002.),
beskonačan izvor aktualizacija. Zato za informaciju na internetu kaţemo da je
virualna, pa i višestruka, jer se na više različitih pristupnih točaka moţe
istovremeno zatraţiti.
Virtualizacija baštine podrazumjeva dinamičnost dokumenata i njihovo
recikliranje, kopiranje, modeliranje, reproduciranje, emitiranje itd.
Karakteristike viših stupnjeva pismenosti govore nam kako se ljudi postupno
pribliţavaju multimediji. Ona zahtjeva veliku stručnost s jedne strane, a s
druge ona moţe značiti redukciju troškova javnih ustanova. To vidimo na planu
produkcije digitalnih zbirki, kao i na razini neograničene distribucije digitalnih
sadrţaja.
24 Oblak, T. (2002.): “Internet kao medij i normalizacija”, Medijska istraživanja, Zagreb, 8 (1),
2002: 61 - 76.
40
4.3. Korisnički i sadrţajni aspekti „Digitalizirane baštine“
Lokalne i regionalne sluţbe drţavne uprave i gradovi sufinanciraju u vidu
poticaja pokretanje web reprezentacija. S druge strane, na transnacionalnoj
razini imamo Ujedinjene narode i druge ustanove na razini Europe. One će
zajedno i neposredno utjecati na stupanj informatizacije društvenog sustava.
One daju konkretne smjernice regionalnog i transnacionalnog značaja. Na
nacionalnoj razini potpisivanjem sporazuma i ugovora o digitalizaciji baštine,
utjecat će se izravno s obzirom na prava i obveze prilikom korištenja
kiberentičkih sustava za upravljanje. To pokazuje i primjer NSK i
implementacija knjiţničnog softvera Voyager.
Smjernice usvojene na Generalnoj konferenciji UNESCO-a iz 2003. godine
temelje se na koncepciji općeg ili univerzalnog pristupa kibernetičkom prostoru
koja je tada usvojena (eng. 'Universal Access to Cyberspace'). Ovaj niz smjernica
kreće se u pravcu implementacije „Plana akcije Svjetskog Savjeta“ na temu
informacijskog društva (eng. Plan of Action of the World Summit on the
Information Society, WSIS). Skup je odrţan u Ţenevi 10 - 12. prosinca 2003.
godine. Pod paragrafom 10. a. Akcije, redak C3, govori se o potrebi razvoja i
promocije javne domene u elektroničkim okruţenjima.
Evo nekih i smjernica iz dokumenta „Hrvatska u 21. stoljeću:
informacijska i komunikacijska tehnologija“: „(...) izgradnja elektroničke uprave i
javnih službi, te digitalizacija kulturnih, nacionalnih, obrazovnih, zdravstvenih i
poslovnih sadržaja. U svrhu racionalizacije troškova ovdje treba poticati
stvaranje općih rješenja koja mogu zadovoljiti potrebe različitih ustanova i službi.
Velik broj poslova vezanih za razvitak elektroničke uprave i digitalizaciju
različitih sadržaja moguće je i potrebno rješavati angažmanom profesionalnih
tvrtki koje se moraju pridržavati zadanih organizacijskih i tehničkih normi. Time
će se spriječiti bujanje državne uprave, te potaknuti konkurencija koja će
rezultirati smanjenjem troškova izvođenja poslova. Djelotvorna primjena
41
informacijske i komunikacijske tehnologije počiva na sređenoj legislativi i
regulativi, pa stoga Republika Hrvatska mora uskladiti svoje zakonodavstvo sa
zakonodavstvom razvijenih zemalja. To je dugotra jan posao koji, međutim, može
obaviti kvalitetna i učinkovita državna uprava.“ 25
U tim riječima ogleda se jedan odrţiv pristup digitalizaciji baštine.
Prilikom potpisivanja Sporazuma o suradnji na provedbi Nacionalnog
projekta: „Hrvatska kulturna baština“ (oţujak 2007. godine), ministar Boţo
Biškupić naglasio je da u hrvatskim muzejima postoji više od šest milijuna
artefakata za koje zna mali broj ljudi, te kako će digitalizacija kulturne baštine
koštati oko 6 milijuna kuna u dolazećem razdoblju.
Ravnatelj NSK u Zagrebu T. Maštrović kazao je da digitalizacija
predstavlja vaţan korak u prezentaciji Hrvatske i hrvatskog naroda, kao vaţnih
čimbenika na europskoj karti raznolikosti.
Ravnateljica Muzejsko dokumentacijskog centra Višnja Zgaga rekla je, da
potpisivanjem sporazuma o digitalizaciji hrvatske kulturne baštine šest
milijuna muzejskih predmeta ulazi u drugu fazu stručne obrade. Od 146
muzeja 90 ih je informatizirano, a 600 tisuća muzejskih predmeta je
obrađeno.26
Korisničke i sadrţajne apsekte digitalnih zbirki opisuje šest općenitih
atributa: 27
(1) Publika: Atributi povezani s ciljanom grupom korisnika i stvarnim
korisnicima određene digitalne zbirke. Teţi se čim manjem raskoraku
25 Skupina autora (2001.): “Hrvatska u 21. stol jeću: Informacijska i komunikacijska tehnologija, Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske , Dostupno na URL [citirano: 07-11-2006]:
http://www.hrvatska21.hr 26 URL [citirano: 23-09-2007]: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?ID=2780 27 Sandusky, R. (2004.): “Digital library attributes: framing usability research“. Dostupno na
URL [citirano: 23-09-2007]: http://www.uclic.ucl.ac.uk/annb/DLUsability/Sandusky35.pdf
42
između planirane publike i szvarnih korisnika digitalne zbirke. Potrebno
je napraviti malo istraţivanje trţišta.
(2) Institucija: Knjiţnica, sveučilište, tvrtka ili neki drugi entitet koji
sponzorira nastanak digitalne knjiţnice. Uspješan model je suradnja
profitnog i neprofitnog sektora.
(3) Pristup: Tko moţe koristiti građu digitalnih knjiţnica, pod kojima
uvjetima i cijenama? Odgovor na ovo pitanje je kome Knjiţnica
omogućuje pristupe sadrţaju, zbirkama i svojim uslugama. Pri tome
samo implementacija novih tehnologija nije jedini preduvjet boljeg ili
otvorenijeg sustava. Srazmjerno prevladavanju tehnoloških barijera moţe
se izravno povećati korištenje, ali pri tome valja osigurati i uslugu
savjetovanja (npr. Question point- pitaj knjiţničara, usluga NSK putem e-
maila) te povratne odgovore stručnjaka. Zaštita pristupa definira se s
obzirom na zaknsku regulativu.
(4) Sadržaj: Baština kao informacija i kao baštinski surogati u elektroničkim
okruţenjima. Potrebno je ustanoviti metodu prema kojoj će se određenu
građu digitalizirati. Pri tome valja definirati zašto je baš ta građa
određena. Javne i središnje ustanove raspolaţu vaţnim fondovima i
zbirkama. One koristi od digitalizacije trebaju traţiti u općem dobru i
promocijom onoga dijela baštine koji će na reprezentativan način
odraţavati njenu ulogu ne samo na nacionalnoj, nego i na
transnacionalnoj, dakle globalnoj razini. Sadrţaji koji se distribuiraju
putem interneta namjenjeni su u prvom redu korisnicima interneta, bez
obzira na njihovo mjesto prebivališta.
(5) Usluge: Stručne i tehnologijom potpomognute, čiji je cilj povezivanje
digitalnih zbirki i korisnika, te različitih zbirki međusobno. Na ovoj razini
vide se znanstvene i obrazovne te neznanstvene (turizam, slobodno
vrijeme i zabava) uloge koje Knjiţnica moţe ostvariti sa većim brojem
korisnika, nego što su samo njeni članovi.
(6) Oblikovanje i razvoj: Rukovodi li se digitalizacijom prema
decentralističkom ili centralističkom modelu?
43
Profesor R. Vrana (2004.) zaključuje: Navedeni atributi mogu nam poslužiti
prilikom promišljanja o načinima povezivanja novonastalih digitalnih zbirki i
sustava za učenje u elektroničkom okružju, jer vrlo dobro opisuju čimbenike koji
mogu utjecati na spomenutu mogućnost povezivanja, kojom bi se dodatno
povećalo ionako rastuće zanimanje za obrazovanje potpomognuto informacijskom
tehnologijom temeljeno na kvalitetnim izvorima informacija. 28
Zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa (2007.) obuhvaća niz članaka
koji govore o digitalizaciji baštine i informacijskim tehnologijama koje idu u
pravcu integracije europsih knjiţnica. Navedenom projektu „HEREIN“, treba
pridodati „i2010: inicijativu za digitalne knjiţnice“ u kojoj se raspravlja
mogućnosti umreţavanja europskih muzeja, arhiva i knjiţnica prema modelima
međusektorske suradnje između javnih ustanova i privatnih tvrtki.29
28 Vrana, R. (2004.): “Knjiţnice u 21. stoljeću: jamstvo kvalitete i podrška učenju u elektroničkom okruţju“,Časopis Edupoint, Zagreb, IV (29), CARNet 29 Vidi Dodatak V. (i2010: Inicijativa za digitalne knjižnice).
44
4.4. Komunikološki aspekti Zbirke muzikalija i audiomaterijala
(...) nije iznenađujuće da se danas kada smo dostigli novi stupanj emitiranja,
prijenosa, sakupljanja, odabiranja i apsorpcije podataka i informacija nalazimo u
nekoj vrsti konfuzije. (Teţak, B.,1969.)
U članku prof. Boţe Teţaka informacijsko je komuniciranje definirano s
obzirom na odašiljanje (emitiranje), prijenos, sakupljanje, odabir i apsorpcija
(primanje) poruka ili informacija. Ovaj skup aktivnosti definira tijek
komunikacijskog procesa između: ustanove i korisnika, građe i ustanove,
između različitih ustanova, te između korisnika i ustanove koja posreduje u
procesu informacijskog komuniciranja.
Što čini građu ove Zbirke? Ona se sastoji od:
(a) zvučnih zapisa – glazbene izvedbe
(b) zvučnih zapisa – neglazbene izvedbe ( audio knjige)
(c) tiskanih publikacije
(d) ostalih netiskanih publikacija
Zbirka muzikalija i audiomaterijala utemeljena je 1947. godine. U posjedu
ima oko 25 000 jedinica tiskanih muzikalija, oko 32 000 zvučnih snimaka te
2 200 glazbenih rukopisa. Baštinski aspekti zbirke sastoje se npr. od rukopisa
skladatelja Vatroslava Lisinskog (1846.): Ljubav i zloba, prve hrvatske opere.
Ovdje pronalazimo i djela Ivana pl. Zajca, Blagoja Berse, Jakova Gotovca itd.
Odgovore na postavljeno pitanje o sadrţajima valja potraţiti i na razini
nematerijalne kulturne baštine. Kada je riječ o notama i rukopisima iz domene
glazbene prošlosti, tada se materijalna i nematerijalna kultura međusobno
proţimaju. Zvučni zapisi glazbene i neglazbene izvedbe također se međusobno
proţimaju. Ono što ih razlikuje je tehnološki stupanj produkcije, radi li se o
45
novom ili tradicionalnom mediju i koliko se pojedina građa pribliţava
multimediji 21. stoljeća.
Fond audio knjiga za sada ne sadţi baštinske artefakte, dok je sa glazbenim
izvedbama slučaj drugačiji. Namjena realnog prostora Zbirke isprepliće se sa
virualnim prostorom, pa Knjiţnica omogućuje: a) usluge korištenja
multimedijalnih sadrţaja, b) preslušavanje zvučnih zapisa u sklopu čitaonice, c)
korištenje interneta i digitaliziranih kataloga, itd.
Nematerijalna kulturna baština koja se djelomično ili u cijelosti nalazi
unutar ove Zbirke, predstavlja kulturološku i potencijalno komercijalnu
vrijednost. Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine definira:
„vještine, izvedbe, izričaje, znanja, umijeća, kao i instrumente, predmete,
rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine i u
nekim slučajevima, pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Ovu
nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz naraštaja u naraštaj,
zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao odgovor na svoje okruženje, svoje
međusobno djelovanje s prirodom i svojom poviješću koja im pruža osjećaj
identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštivanje kulturne raznolikosti i ljudske
kreativnosti.“ (Čl. 2., u: „Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine“,
UNESCO, 2003.). Hrvatski Sabor je 2005. godine na osnovi zaključaka
Konvencije donio Zakon o potvrđivanju konvencije o zaštiti nematerijalne
kulturne baštine.
Glazbeni izričaji, kao što su ostvarenja u sustavu istarke pentatonske
ljestvice, danas se nalaze na listi koja sadrţi 28 zaštićenih sastavnica
nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj. Na stranicama Ministarstva
kulture RH ne moţe se dobiti informacija o kojim je sve drugim sadrţajima
zaštičene baštine riječ. Glagoljica nije prihvaćena tu na listu. Pri tome se ne
postavljaju pitanja i ne donose se konkretne smjernice u zaštiti zapisa na
tradicionalnim medijima.
46
Kultrnoj baštini, manifestiranoj na tradicionalnim medijima, unutar
„Digitalizacije baštine“ ne pristupa se s jednakom vaţnošću kao materijalnom
dijelu kulturne baštine. Pri tome kao da je zaboravljeno da se nematerijalna
kulturna baština upravo posredstvom novih medija i interneta moţe višestruko
isplatiti. Područja usmene predaje i izričaja, izvedbene umjetnosti, običaji,
obredi i svečanosti, znanja i vještine vezane uz prirodu i svemir, tradicijski obrti,
trebala bi se i u sklopu muzeja, knjiţnica i arhiva također predstaviti na
mreţnim stranicama i posredstvom novih medija. To čeka privatne inicijative i
javne ustanove u Republici Hrvatskoj.
Zaštita nematerijalne kulturne baštine podrazumjeva: „mjere čiji je cilj
osiguravanje održivosti nematerijalne kulturne baštine, uključujući identif iciranje,
dokumentiranje, istraživanje, očuvanje, zaštitu, promicanje, povećanje vrijednosti,
prenošenje, posebice putem formalnog i neformalnog obrazovanja, kao i
revitalizaciju različitih oblika te baštine.“ 30 U tome valja traţiti i mogućnosti
djelovanja neprofitnih i nevladinih organizacija, privatnih tvrtki te u vidu
pokretanja novih inicijativa digitalizacije.
Digitalizacija glazbenih sadrţaja i produkcija digitalnih audio knjiga,
navedene mjere i aktivnosti mogu u buduće izravno promicati. Na taj način
promiče se i širi javna sfera, kao dodatne vrijednosti projekata digitalizacije.
Učinci tog događaja odrazit će se u „povećanju vrijednosti, prenošenja i
revitalizacije“ baštine.
Mogućnosti multimedije izravno se nadovezuju na sve uredbe 32. Skupštine
UNESCO-a iz 2003. godine, kao i s obzirom na humanitarne aspekte
„Digitalizirane baštine“. Usprkos tomu, navedene pravne i kulturološke
odrednice iz Konvencije nedovoljno promiču humanitarne aspekte.
NSK je od 30-ih godina do danas katalogizirala 100 različitih naslova
audio knjiga. Zatečeno stanje Muzičke zbirke po pitanju preglednosti audio
30 Dostupno na URL [citirano: 12-09-2007]:
http://www.nn.hr/clanci/medjunarodni/2005/047.htm
47
knjiga u novom sustavu za pretraţivanje bilo je razočaravajuće (Vidi Dodatak
IV.). Lako dolazimo do zaključka da je u Hrvatskoj produkcija audio knjiga tek
malo više od jedne knjige godišnje:
(1) Gramofonske ploče: ukupno je katalogizirano 10 različitih naslova;
(2) Audio kasete: ukupno 51 različita naslova (od kojih su dvije kopije
gramofonskih ploča: Papa Hrvatima i Konjić Grbonjić);
(3) CD-i: ukupno 49 različitih naslova (od kojih je 20 kopija sa audio kaseta).
Javne ustanove poput NSK posredstvom sustava Voyager, istovremeno
ostvaruju ulogu emitera i apsorbera, a korisnici se posredstvom novih
tehnologija nalaze u mogućnosti ostvariti dvosmjernu komunikaciju s baštinom
i građom knjiţnice. Tu se ogleda svrha interaktivnosti elektroničkih okruţenja iz
kojega se razvijaju sve komunikološke prednosti digitalnih zbirki. Prednosti
digitalizacije baštine iznosimo u zključku na temelju „Nacionalnog programa
digitalizacije arhivske, knjiţnične i muzejske građe“.31
Korištenje multimedije ograničeno je za sad na prostorije Knjiţnice, a da pri
tome svi preduvjeti za dostupnost baštine u elektroničkim okruţenjima postoje.
Digitalizacijom baštine dolazimo i do pojma digitalne audio knjige, kao
pojedinačnog ili organizacijskog komercijalnog projekta, te do pojmova kao što
su elektroničke knjige i multimedijalni katalozi (npr. PDF format dokumenata
za promidţbu programa i sadrţaja, kao i mogućnosti za predstavljanje
multimedijalnih bibliografija glazbene i fonološke građe). Tih još nema u sklopu
„Digitalizirane baštine“ NSK u Zagrebu.
Prilikom pretraţivanja zbirki trebao bi se omogućiti barem parcijalan uvid u
originale, odnosno njegovu elektroničku ili digitalnu reprodukciju. Za sada je
sadrţaji Zbirke dostupan i nadalje isključivo unutar Knjiţnice, odnosno na
razini kartonskih listića na internetu. Vidimo da se srodni poduhvati
digitalizacije mogu dovesti do opasnosti da sama sebi postanu svrhom. U
31 Drţavni arhiv u Zagrebu prvi je predstavio dugo očekivani program digitalizacije na internetu.
Dostupno na URL [citirano: 7-11-2007 ]: http://www.daz.hr/bastina/razlozi.htm
48
literaturi, kao i u samoj praksi, nisam naišao na prednosti digitalizacije s
obzirom na osobe s invaliditetom. Javne ustanove kao što je NSK mogu svoje
pristupe digitalizaciji u elektroničkim okruţenjima usmjeriti i toj maloj skupini
korisnika, ali to nije slučaj. Pri tome je model tzv. međusektorske suradnje (npr.
između udruga, tvrtki i javnih ustanova) iznimno vaţan, a takvih je primjera
naţalost najmanje. U Hrvatskoj postoji niz inicijativa za digitalizaciju baštine.
Od više desetaka projekata digitalizacije, izdvajamo dva: (A) Novi projekt
Istarske ţupanije, koji za sada nosi radni naslov "Istrapedija". Radi se o internet
enciklopediji koja će sadrţavati nadopunjenu i nadograđenu Istarsku
enciklopediju, zatim rječnik istarskih govora, cijelu likovnu građu Istre te
zvučne zapise istarskih napjeva i glazbe (Vincek, B., Glas Istre od 17. listopada
2007.). (B) Narodna knjiţnica „Petar Preradović“ Bjelovar digitalizirala je temu
Petar Preradović i njegovo djelo: ţivotopis, bibliografija, izbor iz djela,
suvremenici, uglazbljene pjesme s mogućnošću slušanja. Građa je
predstavljena na mreţnim stranicama. U planu je djelomična digitalizacija
Kataloga zavičajne zbirke.32
Svrha je logične cjeline elektroničkih okruţenja, da nove digitalnu zbirku
na internetu definiraju: scenarij, ulazi i izlazi, objekti i akcije (G. de Haan, 2003).
Na samom korisničkom sučelju ustanove se predstavljaju grafičkim dizajnom i
u određenim bojama, informacijskom arhitekturom i skladnom organizacijom
elemenata građe. S obzirom na mogućnosti multimedije, zvuka i govora, u
buduće se javne ustanove mogu pokušati odmaknuti od današnjeg stupnja
njihove marginalizacije i statusa epifenomena. U tome vidimo buduće zahtijeve
za digitalizacijom, posebno s obzirom na građu kojoj prijeti propadanje i ciljane
skupine kojima prijeti marginalizacija. Cilj takvih projekata je da svojom
arhitekturom pristup građi na daljinu predstavi digitalne zbirke kao dinamičnu
i interaktivnu cijelinu, što još uvijek nije slučaj kod mnogih digitalnih zbirki.
32 Seiter-Šverko D. i Kriţaj L. (2005.): “Digitalizacija kulturne baštine u Republici Hrvatskoj: od
trenutne situacije prema nacionalnoj strategiji“, Uprava za kulturni razvoj i kulturnu politiku, Ministarstvo kulture, PDF. Dostupno na URL [citirano: 05-10-2007] http:// www.min-
kulture.hr
49
5. Zaključak
Od pojave računala do danas govori se o razvoju tehnološke ili dinamične
pismenosti u elektroničkim okruţenjima. Novi tehnološki i dinamični izrazi te
pismenosti oslanjaju se na baštinu i naslijeđe iz prošlosti europskih narodâ.
Ujedno, oni se nadovezuju na raznovrsne aspekte baštine u elektroničkim
okruţenjima, njihovu emisiju, transmisiju, pohranu i selekciju. Globalni sustavi
za informacijsko komuniciranje pogoduju razvoju centralističkih i
decentalističkih modela upravljanja digitalnim zbirkama. Putem novih
pristupnih točaka na daljinu, zbirke, arhivi i fondovi javnih ustanova otvaraju
se na jedan do 21. stoljeća nezamisliv način.
Digitalizacija medija za prijenos zvuka i audiovizualnih sadrţaja
(video), stvorila je današnjem čovjeku sve potrebite pretpostavke da se
baštinjena riječ, glazba iz prošlosti, note, stare knjige i rukopisi sačuvaju
od propadanja- ili da se ponovno izvedu na svijetlo dana u obliku filmova,
kazališnih predstava, audio knjiga te multimedijalnih sadrţaja na
internetu.
Potencijale daljnjega razvoja javne domene uočavam na slijedećih
sedam razina:
(1) Digitalizacija arhivske, knjiţnične i muzejske građe provodi se radi zaštite
izvornika, povećanja dostupnosti i mogućnosti korištenja građe, radi
stvaranja nove ponude, odnosno usluga korisnicima ili pak radi
upotpunjavanja postojećega fonda. Vrlo je vaţno da projekti digitalizacije
jasno definiraju čime, kako i u kojoj mjeri će krajnji proizvod odgovoriti
pojedinom zahtjevu korisnika.
50
(2) Digitalizacija radi zaštite: ima dva osnovna oblika. Umjesto samih
izvornika na korištenje se mogu davati digitalne preslike, čime se
izvornici čuvaju od mogućih oštećenja tijekom korištenja, prenošenja,
prijevoza ili drugih postupaka. Pored toga, digitalne se preslike mogu
koristiti i kao sigurnosne kopije koje u slučaju gubitka ili znatnijeg
oštećenja izvornika mogu barem djelomično nadoknaditi tako nastao
gubitak. U tu se svrhu, doduše, najčešće koriste mikrofilmovi, no
posljednjih je godina uočljiv porast korištenja digitalizacije i u ovu svrhu.
Ako su digitalne preslike takve da nije razvidno da dobro predstavljaju
izvornik, ako nisu dostupne, ako je njihovo korištenje oteţano ili nudi
manjkave mogućnosti, ne moţe se reći da su primjereno postignuti ciljevi
digitalizacije radi zaštite.
(3) Digitalizacija radi poboljšanja dostupnosti. To je čest razlog u prilog
digitalizacije kulturne baštine. Oblikovanjem digitalnih zbirki i
predstavljanjem javnosti putem elektroničkih okruţenja (internet i novi
mediji), građa postaje dostupna usprkos dosadašnjim vremenskim i
prostornim ogreničenjima. Ustanove koje na ovaj način nude svoje
sadrţaje mogu računati na to da će se proširiti njihova korisnička
zajednica, da će njihova ponuda postati vidljivija i privući nove vrste
korisnika. U suprotnom, ustanove mogu očekivati da će razmjerno
opadati njihov značaj kao ponuditelja informacijskih i kulturnih sadrţaja.
(4) Dobro osmišljen sustav za pristup digitalnim sadrţajima uklanja ili u
velikoj mjeri smanjuje potrebu za posredovanjem osoblja ustanove
između korisnika i građe koju koristi. Također pojednostavljuje korištenje
same građe i manje opterećuje glomazne knjiţnične sustave, u čemu
prepoznajem prave svrhu projekata digitalizacije.
(5) Uspješnost digitalizacije u cilju poboljšanja dostupnosti znatno ovisi o
načinu organizacije, pripremi projekata i opisu digitalnih zbirki. Za taj je
51
posao potrebna stručnost izvođača projekata. Svojstva i mogućnosti
kibernetičkih sustava za upravljanje na daljinu i pripadajući softveri u
tome imaju sekundarnu ulogu.
(6) Digitalizacija radi stvaranja nove ponude: odnosi se na proizvode i usluge
koji bi teško bili izvedivi izvan elektroničkog okruţenja (npr. sustavi koji
podrţavaju distribuirano pretraţivanje ili pristup građi različitih imatelja
tijekom iste korisničke sesije, oblikovanje i odrţavanje tematskih portala,
mogućnosti postavljanja online izloţbi i ostalih iz građe izvedenih ili
popratnih sadrţaja i sl.).
(7) Određeni oblici nove ponude na temelju digitalizirane građe omogućeni
su prema neznanstvenoj i stručnoj javnosti, te prema drugim srodnim
ustanovama, organizacijama i pojedincima/korisnicima.
Sve se navedene razine u određenom opsegu odnose na muzičku i
fonološku građu Zbirke muzikalija i audiomaterijala NSK. Mišljenja sam da je u
praksi preslabo zastupljen i podrţana digitalizacija građe u svrhu zabave,
rekreacije i slobodnog vremena. Također sam mišljenja da su humanitarni
aspekti najsabije zastupljeni i previđeni su u najvaţnijim smjernicama i
donešenim dokumentima. Zajedno s komunikološkim aspektima, ti alternativni,
korisnički, sadrţajni i komunikacijski elementi predstavljanja građe putem
interneta i novih medija ne smiju se staviti u drugi planu naspram
promocijskih, komercijalnih, centralističkih, marketinških i integracijskih
aspekata digitalizacije baštine.
Elektronička okruţenja imaju sve značajniju ulogu u predstavljanju
baštine, kulturno-nacionalnog naslijeđa i multimedijalnih sadrţaja, ne samo na
lokalno-nacionalnoj, nego također i na transnacionalnoj razini.
52
Stzajališta sam da paradigma „društva koje sanja“, u budućnosti donosi
decentralističke modele i privatne inicijative u Hrvatskoj, npr. njenom turizmu i
izdavaštvu.
Labirinte prošlosti, baštine i bogate fondove u elektroničkim formatima
valja istraţivati, opisivati i predstavljati kao povijesne tradicije, nematerijalnu
kulturnu baštinu, posebno na planu zvuka i govora. Na taj bi se način zaštile
predaje, blaga i kulturna dobra iz prethodnih povijesnih stupnjeva čovjekove
pismenosti. Ujedno, novim korisničkim skupinama bi se omogućio jedan novi
pristup povijesnom iskustvu, baštini i sadrţajima iz narodne prošlosti. Ugled i
značaj muzičkih i fonoloških arhiva, fondova i zbirki, vratio bi se s razine
epifenomena na razinu sastavnog dijela informacijskog komuniciranja i
pismenosti 21. stoljeća.
Uspostavom kibernetičkih sustava za upravljanje i pristup građi na
daljinu, rođeno je društvo koje sanja. Upravljanje pripadajućim kibernetičkim
sustavima podrazumjeva pripovijedanje priča i valorizaciju materijalne i
kulturne baštine. To podrazumjeva promjene na svim društvenim razinama, pa
tako i na razini tradicionalnih ustanova i njihovih dosadašnjih uloga u
očuvanju, promociji, emisiji i transmisiji kulturne baštine.
Mišljenja sam da digitalizacija građe ne promovira samo pripadajuće
ustanove, nego da se njena uloga prvenstveno odraţava s obzirom na
nacionalno-kulturnu baštinu koja stoji u funkciji trajnog opismenjavanja
građanstva i svijesti o njihovom podrijetlu. Nova trţišta koja nastaju dokaz su
da takvi projekti imaju svoju budućnost, usprkos mnogim preprekama.
Korištenje informacijskih proizvoda nove generacije moţe očuvanje baštine
i informacijsko komuniciranje nastaviti u tri opća pravca:
(a) Povećanje stupnja svakodnevne, znanstvene i tehnološko-
dinamične pismenosti, a to znači u pravcu promocije slobodnog i
53
besplatnog pristupa građi, fondovima, zbirkama i arhivima javnih
ustanova prema decentralističkom modelu;
(b) Uspostava centralističkih modela koji se zasnivaju na trajnim
integracijskim procesima nacionalnih ustanova u globalne
kibernetičke sustave, pri čemu je rad nacionalno-kulturnih
institucija ograničen na formalne apekte dostupnost. Pri tome je
pozitivna poslijedica da baština ne zapadne u poteškoću
klišeizacije, komercijalizacije ili obezvrijeđivanja kulturno-
nacionalne, materijalne i nematerijalne baštine;
(c) Ostvarenje uravnoteţenog razvoja digitalnih zbirki, prema modelu
jednog odrţivog pristupa materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj
baštini. To podrazumijeva uspostavu pravnih i gospodarskih okvira
jedne optimalne kombinacije centralističkih i decentralističkih
modela. Na taj se način mogu pomiriti javni i privatni interesi u
vidu međusektorske suradnje. Stvaranjem i poticanjem takvih
inicijativa digitalizacije baštine, izravno se promoviraju ljudska
prava, obrazovanje, kultura, umjetnost i nova selektivna trţišta.
Projekti digitalizacije baštine na taj način podrţavaju zaštitu općeg
dobra i u funkciji su očuvanja tradicije.
54
6. Saţetak – Summary
Pristup građi na daljinu sve je značajnija tema informacijskog društva u
kojem ţivomo. Tema o dostupnosti baštine u elektroničkim okruţenjima oslanja
se na razumjevanje: neprofitnih organizacija u znanosti, kulturi i umjetnosti,
međusektorske suradnje, digitalizacije, novih trţišta i medija, interneta i
pripadajućih kibernetičkih kultura, novih supkultura, te struka i specijalizacija
stručnjaka za komunikaciju, marketing i informacije. Putem elektroničkih
okruţenja posredeno se promoviraju nematerijalna i materijalna kulturna
baština.
Digitalizaciji posebno vrijednih zbirki Nacionalne i sveučilišne knjiţnice
pristupili smo s obzirom na peti stupanj informacijskog komuniciranja (Teţak,
B., 1969.). Zbirka muzikalija i audiomaterijala u fokusu je ovoga rada, jer se
prema formatu svojih zapisa i pripadajućim multimedijalnim sadrţajima naviše
pribliţila 21. stoljeću. Pojam pismenosti petoga stupnja izjednačili smo u radu s
pojmom informacijskog komuniciranja, te istakli:
1. Da se viši stupnjevi informacijskog komuniciranja ostvaruju
savladavanjem prethodnih. Na individualnoj (korisničkoj) razini to
pretpostavlja ovladavanje elemenatarnom, znanstvenom i tehnološkom
pismenošću.
2. Da Gutenbergova galaksija zajedno s primjenom računala i novih medija
na prijelazu 20. u 21. stoljeće, otvara mnogostruke prednosti i koristi za
suvremenu i stručnu valorizaciju baštine u elektroničkim okruţenjima.
Ciljevi projekata digitalizacije imaju potencijala u budućnosti objediniti:
zahtijeve novih trţišta s postinformacijskim društvom te uloge tradicionalnih
ustanova sa područja znanosti, kulture i umjetnosti (muzeji, arhivi i knjiţnice).
55
Implementacija suvremenih kibernetičkih sustava za upravljanje na daljinu i
pripadajućih softvera sa sobom donosi integracijske procese, a peti stupanj
informacijskog komuniciranja ima svrhu očuvanja baštine. Komunikološke,
sadrţajne i korisničke elemente digitalizacije doveli smo u odnos s promocijom
predaja, tradicija, govora i zvukovnih zapisa iz najstarije i suvremene prošlosti
Hrvatske.
Uloga slike, digitalne fotografije, pokretne slike, grafičkih simulacija itd., u
sustavu NSK zauzima dominantno mjesto u odnosu na zvuk, audio knjigu i
multimedijalne sadrţaje. Ovu tvrdnju smo potrkijepili argumentima na temelju
analize audio knjiga u sastvu Zbirke muzikalija i audiomaterijala.
English summary:
Access to goods over the remote systems of communication is everyday
more important issue of the post information and information society. The topic
about accessibility of cultural heritage over digital sorroundings relies on the
understanding of: non-profit organizations in science, culture and arts, inter-
sector cooperation, digitization, new markets and media, Internet and new
Cyber cultures, subcultures, but also with the relevance of new specializations
and professions in the area of communication, marketing and information
affairs. The material and non-material cultural heritage can be promoted on
indirect ways and by digital means in the electronical surroundings.
The approach to the digitisation of the worthiest national collections within
the National and University Library in Zagreb (NUL) is made considering the 5th
grade of information communication (Teţak, B., 1969.). The Music and audio
materials collection is in focus of this paper, because the formats and its
multimedia contents approaches to the 21st century more than the other
collections within the NUL. The term of 5th grade literacy is equally considered
as 5th grade of information communication, and therefore it is pointed out:
56
1. Higher grades of information and media communication can not be
reached before the lower grades are surpassed. On the individual-user level it
means to surpass elementary, scientific and technological literacy.
2. Gutenberg’s galaxy opens many different opportunities to make possible
the contemporary and professional valorisation of cultural heritage, within the
system of new media and computer usage at the beginning of 21st Century.
The goals of digitisation projects have the potential to complete: demands
of new markets and post-information society by transformation and changes of
traditional institutions in science, culture and arts (museums, archives and
libraries).
By the implementation of modern Cyber-systems and its software for
dealing with goods on remote control, carries many integrative processes and
the 5th grade of information communication promotes the protection of heritage.
The communicational, content and user aspects are put together with the
promotion of mouth tradition, speech and audio contents from the oldest but
also of new history of Croatia. The role of pictures, digital photography, motion
pictures, graphical simulations in the system of NUL have more importance
than the sound, audio books and multimedia contents. This thesis came out of
analysis of audio book content within NUL Zagreb, and it is presented by
arguments in this paper.
57
7. Literatura
(1) Europriručnik 2004: „Znanja i odlike europskih stručnjaka za informacije i
dokumentaciju“, Drugo izmijenjeno izdanje, Vol. 1., HID, 2005., Zagreb
(2) Jensen, R. (1999.): Dream society, McGraw-Hill, New York
(3) Katičić, R. (2007.), “Nacrtak kulturne povijesti svih četiristo godina
Nacionalne i sveučilišne knjiţnice u Zagrebu“, ur. Willer, M., u: Zbornik
radova sa znanstveno-stručnog skupa: „400. obljetnica Nacionalne i
sveučilišne knjiţnice u Zagrebu“, Nacionalna i sveučilišna knjiţnica,
Zagreb
(4) Lévy, P. (2002.): Cyberculture, University of Minnesota Press
(5) McLuhan, M., (1968): Die Magischen Kanäle, EconVerlag, Düsseldorf
(6) Oblak, T. (2002.): “Internet kao medij i normalizacija”, Medijska
istraživanja, Zagreb, 8 (1), 2002: 61-76.
(7) Razni autori, (2001.): Kiberprostor, kiberti jela, cyberpunk: kulture
tehnološke tjelesnosti, ur. Featherstone M. i Burrows R., Naklada Jesenski
i Turk, Zagreb
(8) Teţak, B., (1969.): „Informacione znanosti i sluţbe: Njihova struktura,
odnosi i politika“, Informatologia, Zagreb, 40 (1), 1 - 13.
(9) Uzelac, A. (2004.), “Digitalna kulturna dobra u informacijskom društvu
između javne domene i privatnog vlasništva“, Medijska istraživanja, Zagreb,
10 (1), 37 - 53.
(10) Wiener, N. (1964.): Kibernetika i društvo: l judska upotreba ljudskih bića ,
Nolit, Beograd
58
Sekundarni izvori:
(1) Časopisi: Medijska istraţivanja, Edupoint, Informatologia
(2) Narodne novine: http://www.nn.hr/clanci/medjunarodni/2005/047.htm.
http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2399.htm
(3) http://www.ahds.ac.uk
(4) Drţavni arhiv u Zagrebu: http://www.daz.hr/bastina/razlozi.htm
(5) http://www.hrvatska21.hr
(6) Izvješće o radu za 2005. godinu, NSK, Zagreb
(7) Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: http://www.min-
kulture.hr/default.aspx?id=1717. http://www.min-
kulture.hr/default.aspx?ID=2780
(8) Mreţne stranice NSK u Zagrebu: http://www.nsk.hr/Heritage.aspx?id=25.
http://www.nsk.hr/UserFiles/File/dokumenti/voyagerdoc/moduli.ppt
(9) Priručnici: Pavis, P. (2004.): Pojmovnik teatra, Izdanja Antibarbarus d.o.o.,
Zagreb. Grupa autora u redakciji (1984.): Filozofijski rječnik, Nakladni
Zavod Matice Hrvatske, Zagreb.
59
8. Dodaci
60
DODATAK I.
Ulomak iz: „Europriručnik 2004: Znanja i odlike I&D stručnjaka“,
Hrvatsko informacijsko društvo, Zagreb (2005: 10 - 12; 70 – 80)
Znanja i odlike europskih stručnjaka za informacije i dokumentaciju,
Drugo izmijenjeno izdanje (2005.) pripremljeno je uz pomoć Europske komisije
u okviru programa Leonardo da Vinci, HID, Zagreb.
Europriručnik obuhvaća tridesetitri (33) područja znanja stručnjaka
razvrstanih u pet zasebnih skupina:
Skupina I – Informacije: "srce" informacijsko-dokumentacijske struke,
drugim riječima, temeljna područja znanja koje stručnjak mora imati,
makar i na skromnoj razini.
Skupina T – Tehnologije: nuţno stručno znanje o informacijskim
tehnologijama i Internetu.
Skupina K – Komunikacija: znanja potrebna u informacijsko
dokumentacijskim zanimanjima i tako čvrsto s njima povezana da ih svi
koji se profesionalno bave informacijsko-dokumentacijskom djelatnošću
moraju usvojiti.
Skupina U – Upravljanje: znanja nuţna informacijskim stručnjacima koji
se bave globalnim upravljanjem informacijama i aktivnostima.
Omogućavaju im da budu informirani i aktivni sugovornici kad se radi o
upravljanju financijama, trţištem, ljudskim resursima i obrazovanjem.
Skupina Z – Ostala znanja: u ovoj su skupini znanja koja se odnose na
područja u kojima djeluju korisnici ili se tiču vrlo specijaliziranih
informacija ili dokumenata koji zahtijevaju posebnu obradu.
61
I – INFORMACIJE
I01 – Odnosi s korisnicima i
klijentima
I02 – Razumijevanje profesionalnog
okruţja
I03 – Primjena zakona o
informacijama
I04 – Upravljanje sadrţajima i
znanjima
I05 – Utvrđivanje i vrednovanje
izvora informacija
I06 – Analiza i predstavljanje
informacija
I07 – Traţenje informacija
I08 – Upravljanje zbirkama i
fondovima
I09 – Obnavljanje zbirki i fondova
I10 – Rukovanje dokumentima
I11 – Organizacija prostora i opreme
I12 – Osmišljavanje proizvoda i
usluga
T – TEHNOLOGIJE
T01 – Računalno zasnovano
oblikovanje informacijskih sustava
T02 – Računalno zasnovani razvoj
aplikacija
T03 – Izdavaštvo i nakladništvo
T04 – Internetske tehnologije
T05 – Informacijske i komunikacijske
tehnologije
K – KOMUNIKACIJA
K01 – Usmena komunikacija
K02 – Pismena komunikacija
K03 – Audiovizualna komunikacija
K04 – Računalna komunikacija
K05 – Upotreba stranog jezika
K06 – Međuljudska komunikacija
K07 – Institucionalna komunikacija
U – UPRAVLJANJE
U01 – Globalno upravljanje
informacijama
U02 – Marketing
U03 – Prodaja i širenje
U04 – Upravljanje proračunom
U05 – Upravljanje projektima i
planiranje
U06 – Dijagnoza i ocjena
U07 – Upravljanje ljudskim
resursima
U08 – Obrazovanje i edukacija
Z – OSTALA ZNANJA
Z01 – Dopunska područja
62
Prenosimo K01, K02, K03, K04 sastavnice Europriručnika (HID, 2005.)
K01 - USMENA KOMUNIKACIJA: Izraziti se na razumljiv način usmenim
putem u različitim pofesionalnim okruţjima.
Primjeri za razinu 1
1. Izraziti se u vezi sa stručnim pitanjem jednostavnim riječima koje će
biti razumljive i nestručnjaku.
2. Razgovarati istodobno s nekoliko sugovornika.
3. Primiti posjetioce ili sudionike sastanka i poţeljeti im dobrodošlicu.
Primjeri za razinu 2
1. Podnijeti usmeni izvještaj o sastanku.
2. Slušati, preoblikovati misao, objasniti, usmjeriti kolegu ili mu dati savjet u
vezi sa stručnim predmetom.
3. Pomoći sugovorniku, kroz razgovor, da drugim riječima postavi pitanje ili
zahtjev za informacijom.
4. Voditi informativni sastanak i uputiti jednostavne poruke uskom ili
poznatom krugu slušatelja.
Primjeri za razinu 3
1. Odrţati usmeno izlaganje koje traje bar pola sata, s vizualnim pomagalima.
2. Voditi strukturirani ili polustrukturirani intervju.
3. Objasniti usmeno detalj postupka ili faze procesa.
4. Organizirati okrugli stol na kojem će se pojedinci predstaviti skupini.
K02 - PISMENA KOMUNIKACIJA: Izraziti se na razumljiv način pismenim
putem u različitim stručnim okruţjima; čitati i razumjeti tekst.
Primjeri za razinu 1
1. Razumjeti pismenu uputu i postupiti prema uputi.
2. Ispuniti obrazac.
63
3. Ispravno napisati (ortografski i gramatički) jednostavnu poruku nakon
razgovora s posjetiocem ili nakon telefonskog razgovora.
4. Razumjeti i znati definiciju termina kao npr.: bilješka, pismo, zabilješka,
pošta, tekst, zapisnik, izvještaj, koncept, elektronička poruka, itd.
Primjeri za razinu 2
1. Razumjeti uputstva (npr. za proizvod), tehničku specifikaciju, podsjetnik,
okruţnicu ili upitnik.
2. Sastaviti dopis ili zapisnik jednostavnog sastanka.
3. Ispraviti ortografske greške i pogrešne termine u dokumentu.
4. Primijeniti standarde za prikazivanje elemenata koji prate dokument
(naslovna stranica, saţetak, bibliografija, itd.).
Primjeri za razinu 3
1. Razumjeti sadrţaj teksta pri brzom čitanju.
2. Sastaviti informativan tekst, saţetak ili sinopsis.
3. Napisati sadrţaj znanstvene, tehničke ili administrativne diskusije u obliku
zapisnika.
4. Ispraviti ili prepisati (izbor termina, sintaksa, stil) tuđi tekst. Smisliti naslove
ili natpise koji će privući pozornost.
K03 - AUDIOVIZUALNA KOMUNIKACIJA: Izraziti se na razumljiv način uz
pomoć različitih medijskih alata koji se koriste slikom i zvukom.
Primjeri za razinu 1
1. Razlikovati različite audiovizualne medije.
2. Prepoznati glavne vrste nepokretnih i animiranih slika.
3. Razumjeti i znati definiciju termina kao npr.: slika, ikona, dijagram, grafički
prikaz, mjerilo, dijapozitiv, fotografija, grafička semiologija, film, videogram,
ekran, zvučni efekt, video rekorder, video projektor, zvučna traka, montaţa, itd.
64
Primjeri za razinu 2
1. Predstaviti jednostavne informacije u obliku grafikona, dijagrama, nacrta, itd.
2. Opisati informativni sadrţaj niza slika.
3. Prenijeti informaciju iz jednog grafičkog oblika u drugi.
4. Kreirati sliku, dijagram, grafikon, itd. ili odabrati sliku iz banke slika
koja će biti u funkciji ţeljene poruke.
5. Snimiti i montirati jednostavan audiovizualni dokument o internom ili
vanjskom događaju.
Primjeri za razinu 3
1. Predstaviti informacije o jednom sloţenom predmetu u obliku grafikona,
dijagrama, nacrta, itd.
2. Prenijeti sadrţaj informacije o nekom predmetu u audiovizualan dokument
(nacrte, slike, fotografije, grafikone, itd.)
3. Ocijeniti kvalitetu audiovizualnog dokumenta u informativnom, tehničkom i
estetskom smislu.
4. Osmisliti faze u kreiranju audiovizualnog dokumenta u suradnji sa
stručnjacima u sektoru.
K04 - RAČUNALNA KOMUNIKACIJA: Izraziti se na razumljiv način u različitim
stručnim okruţjima zahvaljujući raznim uredskim alatima: aplikacijama za
upravljanje datotekama i dokumentima, za obradu teksta, proračunskim
tablicama i proračunima, bazama podataka, crtanjem i prezentacijom,
elektroničkom poštom.
Primjeri za razinu 1
1. Koristeći se redovitim funkcijama operativnog sustava pokrenuti program,
pohraniti dokument, pretraţiti datoteku, reorganizirati direktorije, reorganizirati
popise, prekontrolirati atribute direktorija ili datoteke (veličinu, datum, naslov
elektroničke poruke, itd.), dobiti uvid u izgled dokumenta prije ispisa.
2. Kreirati jednostavan dokument uz pomoć uredske aplikacije (pismo,
65
izvještaj, tablicu, grafički prikaz, itd.).
3. Poznavati aktualne tipove datoteka.
4. Razumjeti i znati definiciju termina kao npr.: operativni sustav, program,
parametar, vlasništvo, hijerarhija, stablasto ustrojen izbornik, direktorij i
datoteka, datoteka i dokument, adresa, prozor, memorija, pravila lijepog
ponašanja/net-etiquette, model, itd.
Primjeri za razinu 2
1. Upotrebljavati jednostavne formule u proračunskim tablicama.
2. Personalizirati parametre u aplikaciji.
3. Formatirati dokument za objavljivanje (zaglavlje, podnoţje, margine,
orijentacija, sinopsis, stilovi, itd.).
4. Upotrijebiti funkcije automatskog filtriranja e-pošte u datoteci.
5. Ugraditi objekt u dokument (tablicu, sliku iz banke slika, drugu datoteku).
6. Pokrenuti unaprijed programiranu naredbu makro ili skript.
7. Kontrolirati stanje računala i upotrijebiti odgovarajuće alate (antivirusni
program, kompresiju, defragmentaciju, itd.)
Primjeri za razinu 3
1. Koristiti se naprednim funkcijama proračunskog softvera, odabrati i
načiniti najprikladniji grafički prikaz (kruţni grafikon, histogram, krivulju, itd.)
za prijenos informacije.
2. Definirati polja u svakoj tablici sustava za upravljanje bazama podataka i
načiniti odabir.
3. Unijeti podatke u upravljački softver ili adresar, itd., ili ih otuda uzeti.
4. Primijeniti funkcije za unošenje anotacija ili komentara u dokument i pratiti
promjene.
5. Prirediti izlaganje s dijapozitivima.
6. Instalirati mreţni sustav za pristup zajedničkim datotekama ili za zajedničko
korištenje pisača na mreţi.
66
DODATAK II.
Kriteriji odabira za arhiviranje mreţne građe: „Digitalni arhiv hrvatskih
mrežnih publikacija“ (NSK, URL [citirano: 17-10-2007]:
http://www.nsk.hr)
(a) Odabir publikacija za digitalni arhiv:
1. Uključuje:
a) publikacije u tradicionalnom smislu: časopisi, novine, knjige, članci,
i specifično mreţne publikacije:
b) integrirajuća građa (npr., mreţna mjesta institucija, udruga,
događaja, znanstvenih projekata, e-zini, portali).
2. Isključuje: pretraţivače, igre, stranice isključivo reklamnog karaktera,
stranice poduzeća, radne verzije publikacija, pretplatničke liste
(mailing list), chat, građa koja se distribuira isključivo putem
elektroničke pošte, u načelu osobne stranice i forumi.
Učestalost arhiviranja određuje Knjiţnica, prema učestalosti objavljivanja,
vaţnosti sadrţajnih promjena (novo izdanje) ili značaju publikacije za širu
korisničku zajednicu. Neće se arhivirati svaka promjena sadrţaja svake
publikacije.
(b) Vrste sadrţaja na internetu:
Na internetu se, uz publikacije kakve su poznate iz tiskanog medija, npr. knjige,
časopisi, novine, članci, pojavljuju i nove vrste sadrţaja, npr. mreţna mjesta
organizacija, osoba i događaja, portali, online sluţbe, online baze podataka,
mreţne novine (e-newspaper/e-news), raspravišta (forum), chat, online
konferencije, pretplatničke liste (mailing list), elektronička pošta, bilteni
67
(newsletter), video i zvučni zapisi, interaktive zemljopisne karte i planovi
gradova, programi za pretraţivanje, računalni programi, računalne igre, webart,
blogovi, wikiji, učenje na daljinu (e-learning).
Neke od tih sadrţaja Knjiţnica će odabrati kao građu za pohranu u „Digitalni
arhiv hrvatskih mrežnih publikacija“ prema navedenim kriterijima.
Prema načinu objavljivanja sadrţaja razlikujemo:
a) statične i dinamičke publikacije tj., omeđene publikacije čiji se sadrţaj
ne mijenja, npr. knjige i članci,
b) neomeđenu građu čiji se sadrţaj mijenja i/ili nadopunjuje, npr., novine,
časopisi, godišnji izvještaji, bilteni, mreţna mjesta, portali, baze podataka.
(c) Definicije
Arhiviranje: Postupak koji uključuje preuzimanje, dugotrajnu pohranu, zaštitu
i pristup elektroničkoj publikaciji.
Mrežna publikacija: Djelo/duhovni proizvod u digitalnom obliku dostupan
računalnom mreţom. Sinonimi su web publikacija, online publikacija, mreţna
građa.
Mrežno mjesto. Skup web stranica koje čine jednu cjelinu. Sinonimi su web
sjedište, web stranice, mreţne stranice, web site.
Nakladnik. Pravna ili fizička osoba koja pokreće objavljivanje publikacije i
snosi troškove njezina izdavanja.
(d) Opći i posebni kriteriji odabira
1. Opći kriteriji
Za mreţnu građu primjenjuju se isti opći kriteriji kao i za tiskanu građu.
68
Oni uključuju:
1.) djela hrvatskih autora objavljena u Hrvatskoj i izvan Hrvatske
2.) tema djela odnosi se na Hrvatsku, bez obzira na mjesto objavljivanja i
autorstvo
3.) djelo je na hrvatskom jeziku
4.) djela koja su objavljena u Hrvatskoj, što znači:
a. na samoj je građi podatak da je nastala u Hrvatskoj
b. sjedište nakladnika je u Hrvatskoj
c. autor publikacije ima prebivalište u Hrvatskoj
2. Posebni kriteriji
1.) Sadrţaj:
S obzirom na posebnosti novoga medija prednost pri odabiru za digitalni
arhiv ima građa čiji je sadrţaj koherentan, neovisan, potpun, ima trajnu
intelektualnu ili umjetničku vrijednost i bavi se temama od općeg kulturološkog
značenja (npr. umjetnost i kultura, gospodarstvo, obrazovanje, zdravstvo,
politika, sport, mediji, ekologija, povijest, djeca i mladi, pravo, tehničke
znanosti, društvene znanosti, religija, itd.).
2.) Nakladnik / Autor:
Osobe ili tijela odgovorni za objavljivanje građe. To su nakladnici u
tradicionalnom smislu, nakladnici baza podataka, proizvođači sive literature.
Ugled i pouzdanost nakladnika vaţni su pri odabiru građe. Kod osoba je pri
odabiru vaţan i njihov stručni i društveni autoritet.
3.) Struktura publikacije:
69
Odnosi se na postojanje podatka o naslovu, o osobi ili tijelu odgovornom
za sadrţaj i izradu publikacije, preglednost rasporeda podataka na publikaciji,
redovitost osuvremenjivanja, broju i pouzdanosti poveznica (linkova) na druge
mreţne stranice.
4.) Domena publikacije:
Građa koja je objavljena izvorno u domeni .hr ima prednost pri odabiru
za digitalni arhiv. Građa moţe biti odabrana i kada je objavljena pod kojim
drugim nastavkom (.com, .net, .info, .org), ako udovoljava općim kriterijima za
odabir građe.
5.) Format
Odnosi se na oblik/format podataka u kojem je publikacija objavljena,
npr., format za obradu teksta (Word), portable document format (PDF), hypertext
markup language (HTML).
Knjiţnica prima, čuva, daje na korištenje publikaciju u formatu u kojem
je ona objavljena. Ako je publikacija objavljena na mreţi u više različitih
formata, Knjiţnica odabire onaj format koji moţe pohraniti u izvornom obliku i
tako sačuvati integritet i autentičnost građe (izgled, dizajn, način pretraţivanja)
te osigurati čitljivost podataka. Prednost se daje standardnim formatima.
6.) Usporedna izdanja na različitim medijima:
Mreţne su publikacije (knjige, časopisi) često reprodukcija izvornika koji
je objavljen u tiskanom obliku ili na CD-ROM-u. Za arhiviranje odabire se i
mreţno izdanje publikacije.
70
DODATAK III.
Zakonska regulativa Republike Hrvatske o baštini u elektroničkim
okruženjima
Uz zakonke propise koje navodimo, aspekti informacijskoga društva pokriveni
su Zakonom o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03), Zakonom o pravu na
pristup informacijama (NN 172/03), Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima
(NN 105/97), Zakonom o medijima (NN 59/04), Zakonom o zaštiti potrošača
(NN 96/03) te skupinom Zakona i propisa o elektroničkom potpisu (NN 10/02;
NN 54/02; NN 54/02; NN 54/02; NN 89/02).
1. Zakonom o elektroničkoj trgovini (NN 173/03)
2. Zakonom o telekomunikacijama (NN 122/03)
3. Pravilnikom o adresiranju i numeriranju u javnim telekomunikacijama i
plaćanju naknade (NN 177/03)
4. Pravilnikom o pristupu mreţi i međusobnom povezivanju (NN 185/03)
5. Pravilnikom o namjeni radiofrekvencijskog spektra (NN 193/03)
6. Pravilnikom o koncesijama i dozvolama za obavljanje telekomunikacijskih
usluga (NN 49/04)
7. Pravilnikom o plaćanju naknade za obavljanje telekomunikacijskih usluga
i djelatnosti (NN 26/05 i NN 57/04)
8. Pravilnikom o plaćanju naknade za dodjelu i uporabu radijskih frekvencija
(NN 49/04 i NN 57/04)
9. Zakonom o elektroničkim medijima (NN 122/03)
10. Zakonom o elektroničkoj ispravi (NN 150/05)
Skupinom tehničkih pravnih propisa:
1. Zakonom o normizaciji (NN163/03)
71
2. Zakonom o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (NN
158/03)
3. Zakonom o akreditaciji (NN 158/03)
4. Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda (NN 158/03)
Zakonima o pravima intelektualnog vlasništva:
1. Zakonom o autorskom i srodnim pravima (NN 167/03)
2. Zakonom o patentu (NN 173/03)
3. Zakonom o ţigu (NN 173/03)
4. Zakonom o industrijskom dizajnu (173/03)
5. Zakonom o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti
proizvoda i usluga (NN 173/03)
6. Zakonom o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda (NN 173/03)
72
DODATAK IV.
Zatečeno stanje: audio knjiga u NSK Zagreb
Pretraţivanje Zbirke i analiza izvedeni su uz pomoć voditeljice Zbirke
muzikalija i audiomaterijala i prema slijedećem kriteriju: „ZVUČNE SNIMKE –
NEGLAZBENE IZVEDBE“. U pretraţivanju se nismo mogli koristiti Voyager
sustavom, jer ne podrţava zahtijev „audio knjiga“. Iako je unutar knjiţnice
samo mali broj građe ove vrste, ipak smatram da s obzirom na njihovu
produkciju, postoji potreba prilagođavanja pretraţivača. Audio knjiga je u
svijetu proslavila 100-tu godišnjicu.
Vidimo da popis sadrţi 100 jedinica građe različitih naslova, pri čemu su
izostavljeni tečajevi stranih jezika i dopunski materijali za nastavu stranih
jezika. Zatečeno stanje Zbirk pokazuje da je od početaka audio produkcije u
svijetu i preko 70 godina od izdavanja prve audio knjige u Hrvatskoj, prosijek
novih naslova manji od jedne audio knjige godišnje.
(a) GRAMOFONSKE PLOČE
1. Čegović
2. I dajem ti do znanja
3. Jazavac pred sudom
4. Konjić Grbonjić
5. Nezadovoljna bubamara
6. Papa Hrvatima
7. Pero Kvrgić
8. Pinokio
9. Plesna haljina ţutog
maslačka
10. Šuma Striborova
(b) KASETE
1. Boţična priča
2. Boţične priče
3. Boţićna pjesma
4. Boţja riječ oko godine
2000
5. Carevo novo ruho
6. Crvenkapica
73
7. Čampro
8. Četiri godišnja doba
9. Čudnovate zgode šegrta
Hlapića
10. Draga reč domača
11. Duhovne i kultrne
vrednote u odgoju
12. Duša Hrvata
13. Golub i sokol
14. Govori Gospodine, sluga
tvoj sluša
15. Hod tvoje ljubavi
16. Hrvatski radio- zapisi iz
domovine
17. Hrvatsko pjesništvo
18. Ivica i Marica (u dva
izdanja)
19. Jeţeva kućica
20. Judita
21. Kad liganjci utihnu
22. Kad umre netko koga voliš
23. Knjiga koja pjeva
24. Koko u Parizu
25. Konjić Grbonjić
26. Kriţni put
27. Legende o svetom Nikoli
28. Ne boj se! Samo vjeruj!
29. Onima koji se u Boga
uzdaju
30. Palčica
31. Pale sam na svijetu
32. Papa Hrvatima
33. Pepeljuga u dva izdanja
34. Pođi samnom
35. Poniţenja ljepote
36. Postojani kositreni vojnik
37. Prasvjetlo za sve ljude
38. Priče iz davnine
39. Robinja
40. Rođenje Isusovo
41. Slušamo i izgovaramo
Hrvatski
42. Snjeguljica
43. Snjeţna kraljica
44. Šegrt Hlapić
45. Šuti srce u samoći
46. Tebi s ljubavlju
47. Tri prašćića
48. Trnoruţica
49. U ovom strašnom času
50. Vuk i sedam kozlića (u dva
izdanja)
51. Za bolji svijet
(c) CD-i
1. Baš su fora fauna i flora
2. Bijeli jelen
3. Biljezi hrvatske drţavnosti
4. Carevo novo ruho
5. Crna knjiga Djeda Mraza
6. Crvenkapica
74
7. Četiri godišnja doba
8. Čudnovate zgode Šegrta
Hlapića u tri različita
izdanja
9. Dani prijateljstva
10. Duga
11. Ivica i Marica (u dva
izdanja)
12. Iz velegradskog podzemlja
13. Između trenutka i
vječnosti
14. Jeţeva kućica
15. Kad liganjsi utihnu
16. Kako ljubav moţe izgnati
strah
17. Koko u Parizu
18. Konjić Grbonjić
19. Kušati uskrsnu radost
20. Lado
21. Meditacije
22. Na tvome putu
23. Nevidljivi Leonard
24. Novi dnevnik očajnika
25. Okopnit će snjegovi što još
nisu
26. Ovi dolaze iz velike nevolje
27. Palčica (u dva izdanja)
28. Papa Hrvatima
29. Pepeljuga (u dva izdanja)
30. Pipo
31. Posjet jednom kralju
32. Postojani kositreni vojnik
(u dva izdanja)
33. Povjestice
34. Priča preko telefona
35. Proljetne priče
36. Propovijedi u kapeli
Ranjenog Isusa
37. Ruţno pače
38. Slavonska šuma
39. Snjeguljica
40. Tratinčica
41. Tri mačke
42. Tri praščića
43. Trinajsto prase
44. Trnoruţica
45. Usisivač brundalica
46. Velika ljubav
47. Voda
48. Vuk i sedam kozlića
49. Znatiţeljni mak (u dva
izdanja)
75
DODATAK V.
“i2010: Inicijativa za digitalne knjiţnice”
Petschar, H. (2007.), “Nacionalne knjiţnice i njihove strategije za
digiatlizaciju europske baštine“, Zbornik radova sa znanstveno-stručnog
skupa: „400. obljetnica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu“, NSK,
Zagreb ( str. 178 – 180.).
(...) Prva konkretna akcija inicijative “i2010” bila je online rasprava o
digitalizaciji, dostupnosti te zaštiti digitalnog sadržaja, koja je počela u rujnu
2005. i završila 20. siječnja 2006. godine.
(...) CENL dijeli viziju o Europskoj digitalnoj knjižnici, a u tom cilju već i
djeluje TEL (The European Library – Europska knjižnica). No iščitavanje
Priopćenja Povjerenice potaknulo je razmišljanje u mnogo širim razmjerima
prema sveobuhvatnijoj Europskoj digitalnoj knjižnici. Prava bi Europska
digitalna knjižnica (European Digital Library – EDL) trebala odgovarati na sve
vrste korisničkih potreba: sadažnjih i budućih, vezanih uz suvremeno znanje
ili informacije te dokumente iz područja kulturne baštine, prirodnih i
društvenih znanosti, obrazovanja, istraživanja, i na svakodnevne, 'obične'
informacijske potrebe. Ona mora obuhvaćati sve vrste medija iz svih vrsta
ustanova europske kulturne baštine: iz knjižnica, muzeja i arhiva.” (Odgovori
na online raspravu Europske komisije u vezi s inicijativom “i2010: Digitalne
knjižnice”. Arhiva CENL-a).
(...) Da bi zaživjela kao stvarna digitalna knjižnica, međutim, mreži svih
mreža potrebno je čvrsto organizacijsko, zakonsko i tehničko ustrojstvo. U tom
su smislu odgovori online rasprave potkrijepili prijedlog CENL-a da TEL,
platforma europskih nacionalnih knjižnica, postane temelj izgradnje Europske
digitalne knjižnice. Kako je naglasio Olaf Janssen iz Ureda Europske knjižnice
u Haagu: „Rezultati online rasprave zapravo upućuju na to da bi Europska
knjižnica bila odlično polazište jer osim što nudi djelatnu tehnološku platformu
temeljenu na zajedničkim normama, ona predstavlja i čvrst organizacijski
76
okvir za suradnju u kojemu europske nacionalne knjižnice već surađuju i
iskušavaju načine unapređivanja online pristupa svojim digitalnim izvorima .”
(Olaf Janssen: Online Collaboration between European National Libraries
Since 1995 – Building Towards a European Digital Library. Dostupno na:
http://libraries.theeuropeanlibrary.org/press/press_en.html).
U prvom odlomku Preporuka (COMMISSION RECOMMENDATION of 24
August 2006 on the digitisation and online accessibility of cultural material
and digital preservation (2006/585/EC). Dostupno na:
http://ec.europa.eu/information_society/activities/digital_libraries/index_en.
htm), ukazuje na važnost digitalnih knjižnica za inicijativu “i2010” :
“(1) Komisija je 1. lipnja 2005. godine predstavila inicijativu “i2010”, kojoj je
cilj osigurati najpovoljnije uvjete za iskorištenje prednosti novih informacijskih
tehnologija za gospodarski razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i poboljšanje
kvalitete života stanovnika Europe. Komisija je digitalne knjižnice proglasila
ključnom odrednicom inicijative “i2010”. U svom priopćenju ’i2010: Digitalne
knjižnice’ od 30. rujna 2005. (1), izložila je strategiju digitalizacije, online
dostupnost i digitalnu zaššti tu kolektivne europske memorije. Kolektivna
memorija obuhvaća tiskovine (knjige, časopise, novine), fotografije, muzejske
predmete, arhivske dokumente, audiovizualnu građu (nadalje: ’kulturna
građa’).”
U drugom odlomku istiće se važnost interneta u optimiranju gospodarskog i
kulturnog potencijala europske kulturne baštine. Zato “valja poticati razvoj
digitalizacije knjižnične, arhivske i muzejske građe. Online dostupnost te
građe omogućit će građanima diljem Europe da joj pristupaju i koriste je za
zabavu, učenje ili rad. Tako će raznolikost i višejezičnost europske baštine
dobiti svoj jasan profil na internetu. Osim toga, digitalizirana građa može se
ponovno koristiti u gospodarskim granama kao što su turizam i obrazovanje,
kao i u novim kreativnim djelatnostima.” (treći odlomak)
(...) Ostale teme spomenute u Preporuci jesu razvoj djelotvornih
mogućnosti zaštite digitalnog sadržaja, suradnja između država članica na
pitanjima zakonskih obveza za pohranu digitalne građe te prihvaćanje
pobiranja s mreže kao nove tehnike prikupljanja građe s interneta u svrhu
77
zaštite. Za nacionalne je knjižnice, međutim, najvažniji deveti odlomak, u
kojem se jasno navodi da će se Europska digitalna knjižnica graditi na temelju
Europske knjižnice (TEL), kako predlaže CENL:
Na temelju Preporuke, Komisija je od država članica zatražila da se pozabave
s tri glavna područja:
1. Digitalizacija sadržaja
- uspostavljanjem opreme za digitalizaciju u širokim razmjerima jasno
pokazujući što je već digitalizirano te određivanjem detaljnih daljnjih planova.
Time će se izbjeći preklapanja i stvoriti zbirke s dodatnom europskom
vrijednošću.
- poticanjem partnerstva između kulturnih ustanova i privatnog sektora.
2. Online dostupnost
- promicanjem razvoja Europske digitalne knjižnice kao višejezičnoga
pristupnog mjesta do europske kulturne baštine. To je, primjerice, izvedivo
tako da se navedu točni uvjeti za osiguranje potpore kulturnim ustanovama za
rad na digitalizaciji.
- razmatranjem problema autorskog prava i radom na njihovim konkretnim
rješenjima, primjerice, na mehanizmima pomoću kojih se rješavaju orphan
works (djela sa zaštićenim autorskim pravima vlasnike kojih je teško ili
nemoguće pronaći) te djela koja su rasprodana.
3. Digitalna zaštita
- uspostavljanjem nacionalnih strategija i planova za dugotrajnu zaštitu i
pristup digitalnoj građi.
- prilagođavanjem zakonskih propisa, gdje je to potrebno, kako bi se omogućilo
višestruko preslikavanje i migracija sadržaja u svrhu zaštite te rješavali
problemi zaštite na mreži i pohrane digitalne građe u cilju zaštite.
78
9. Ţivotopis
Rođen sam 8. travnja 1981. u Zagrebu. Tu sam završio osnovnu i
srednju školu. Od tada sam radio na različitim kulturnim i turističkim
projekatima u Istri, Zadru i Zagrebu. Tijekom treće godine studija sudjelovao
sam na pilot Chentre Study programu na zagrebačkom VERN-u. Tom sam
prilikom osmislio vlastiti projekt digitalizacije arhiva diplomskih radova
studenata kulture i turizma. Naţalost on će pričekati neko bolje vrijeme.
Na Sveučilištu u Zadru sam postigao dobar uspjeh tijekom četiri
akademske godine. Tijekom turističke sezone radio sam na usluzi
NewspaperDirect na poslovima distribucije i marketinga preko 250 naslova
strane štampe. Velika mi je ţelja izgraditi karijeru unutar kulturnog
menadţmenta i valorizacije baštine. Nakon studija planiram započeti vlastite
projekte digitalizacije. Zbog toga sam i odabrao ovu temu.
top related