adnan silajdzic - ibn-sina.net · toshihiko izutsu, sufizam i taoizam, logos, sarajevo, 1995. str....
Post on 05-Jul-2020
20 Views
Preview:
TRANSCRIPT
Adnan Silajdzic
MU'TAZILI]SKA KOSMOLOGI]A
Autor u tekstu razmatra temeljna nacela mu'tazilijske kosmologije. Kaoi drugi klasicni muslimanski uCitelji i mu'taziliti su se veoma azbiljnosuoCili sa pitanjem odnosa bozanske i esencije svijeta. To pitanje ihneposredno uvodiu problem qur'anske idejestvaranjasvijeta,aka kojesu se prvih nekoliko stoljeca muslimanske ucenosti vodile veomazanimljive rasprave.Da bi legitimirali a potom objasnili ideju radikalne opozicije Bagaisvijeta,oni obrazujuteoriju "Ne-bitka" (al-ma'dum)iz kojegaBagnak-nadno izvodi svijet u stanje pojavnosti.U tom kontekstu autor pristupa definiranju pojma "ne-bitka", zatimgovori0 njegovim temeljnim odlikama, mu'tazilijskome realizmu i bozanskomeznanju i napokon, sto je mozda i najlnteresantnije, 0 izvorima sa kajihsumu'taziliti zahvatali ideje na kojima obrazuju svoju teoriju bitka in po-tentia i bitka in actu, zadrZavajuCise posebno na Platonovom ucenju0idejama i Aristotelovom ucenju 0 materiji i formi.
0 dbacujuCi bilo kakvu slicnost odnosno analogiju izmeau
bOZanskeesencije i esencije svijeta, mu'taziliti su se suociIi
sa velikom dilemom: kako objasniti esenciju svijetaa pri
tome ne relativizirati qur'ansku ideju Bozije vjecnosti? To pitanjeihje direktno uvelo u problem stvaranja svijeta, oko kojega su se prvih
"-'
MU'TAZILI]SKA KOSMOLOGI]A 37
nekoliko stoljeca muslimanske ucenosti vodile veoma interesantne i
rekli bismo teSke rasprave.
Svi muslimanski klasicni ucitelji, u namjeri da dokazu Boziju
egzistenciju, prihvatili su nacelo stvorenosti svijeta iz "nista" (al-balq
min al-'adam- creatio ex nihilo). Stoga mozemo bez ustezanja ustvrditi
da nacelo stvaranja svijeta iz "nista" stoji u samim temeljima kako
uCiteljaortodoksne muslimanske jednako tako i ucitelja mu'tazilijske
filozofijske kosmologije. No, kamen spoticanja i jednima i drugima
bilo je pitanje kako odnosno na koji naCin Bog stvara ili izvodi svijetiz "nista"?
l.Kontroverze oko pojma
Ne-bitka (al-ma'dum)
MU'tazilijski filozofi su pouzdano znali da se ideja radikalne
opozicije Boga i svijeta (Filon Aleksandrijski) 1 mogla racionalno
posredovati iskljuCivonacelom direktnog proizvodenja svijeta iz BitiBozije (emanatio), na cemu posebno inzistiraju isma'ilijski gnostici,
pa u nekom smislu sljedbenici Ibn 'Arabijeve misticne filozofije iteologije, odnosno iz predbivstvujuce materije (madda-hayula), na
cemuinzistiraju mu'tazilijski ucitelji i ranomuslimanski peripatetici.
Problem da Iije svijet stvoren iz nista ili iz predbivsvujuce materijeu ranome Kalamu pojavio se u formi pitanja da Ii je Ne-bitak (al-
ma'dum)"nista" ili je ipak "nesto" sto mak~r ima neku izvanvremenskupozitivnu zbiljnost 0 kojoj je moguce imati spoznaju i misljenje.
] Usp,H. Wolfson, Philo.' Foundations of Religious Philosophy in Judaism, Cbristianity,and islam, II, 1962., str. 133
38 ADNAN SILAJDZIC
Kada i kako se receni problem teorijski razmatrao pojasnit ce nam
sljedeca tri iskaza: al-Bagdadijev iskaz prema kojemu je al-$alipI (u.
890), premda je bio mu'tazilit, bio saglasan sa predstavnicima Sunne
u njihovom odbacivanju da i ono Nepostojece ima neku pozitivnu
zbiljnost2; Ibn I:Iazmov iskaz da "svi mu'taziLiti, izuizev Hisama b.
'Amra aL-Fuwatlja (840) vjeruju da je Nebice ipak nesto, odnosno da
ima neki makar jos uvijek neozbiljeni bitak J; Sahrastanijev iskaz da je
"Sappam (850) meau mu'tazilitima prvi koji u klasicno misljenje uvodi
princip da je i ono "nista ipak nesto". 4
Svoju teoriju 0 neusporedivosti svijeta s Bogom, zbog cega ih se u
suvremenoj filozofijskoj i teologijskoj literaturi sve cesce naziva
zagovornicima apsolutnoga transcendentizma ili apstraktnoga i
staticnoga monoteizma, mu'taziliti ce pokusati artikulirati kroz
zanimljivu kategoriju "ma'diima". Za njih ono, u sta su vjerovali
ortodoksni teolozi, "nista" (min Lasay' -Lamin say'), nije bilo doslovno
nista iz cega Bog stvara ili proizvodi svijet, dapace, za njih je i to
"nista", sto prethodi stvaranju svijeta ima izvanvremensku i jos
neoblikovanu zbiljnost koja se precizno izrazava kategorijom {ubiita,
tj. zamisljenoga ili pritajenoga bitka, koga u jednoj drugoj ravni Ibn
'ArabI oslovljava kao wugiid aL-gihnl. .5
2Usp. Kitab al-Farq bayn al-firaq, izd. al-Kawprj, Kairo, 1948., str. 164.] Usp. Al-Fisal fi al-Milal wa al-nitJal, Kairo, 1889., IV, str. 202.. U sp. Nihayat al-iqdam fi 'ilm al-kalam, izd. Alfred Guillaume, Oxford, 1934., str. 1515
Usp. Resid, Hafizovic, lbn 'Arebijevo filozofsko-teolosko ucenje 0 Logosu, Bemust, Zenica,1995.; Toshihiko IzUtsu, Sufizam i Taoizam, Logos, Sarajevo, 1995. str. 11-30.
MUTAZILllSKA KOSMOLOGI1A 39
2. Sta je "Ne-bitak"
AI-Sal;1l;1amje bio prvi, kao sto smo vec ustvrdili, mu'tazilit koji je
artikulirao ideju "Ne-bitka":" I ano Cisto nista ima neki bitak koji
moie biti predmetom misljenja i govora, to je stvar, esencija, realitet
koji ima sve odlike koje imaju i bica u stanju bivstvovanja ili egzistencije,
sve odlike koje imaju i supstancija i akcidencija, recimo da je ne5to crno,
bijelo, itd.6 Drugi mu'taziliti i pored toga sto podriavaju al-
Sal;1l;1ammovuideju da je ono "Nista" supstancija ili realitet, insistiraju
vise na nacelu "mogucnosti" (imkan-imkani;/etun) supstancije da
iz stanja Ne-bitka prede u stanje Bitka ili egzistencije (al-mawgud,al-ma'dum).
Abu al-HuQayl, al-Ka'bI i njegovi ucenici koji pripadaju bagdadskoj
mu'tazilijskoj skoli, polaze od nacela da:"je Ne-bitak (al-ma'dum)
zapravo mogucnost jedne stvari da ude u postojanje (da bude
bivstvujuca), u smislu da je ona vec fiksirana i nepromjenljiva,
preciznije da je ona jos u stanju Ne-bitka apsolutno determinirana.
Zapravo, prema njima esencija je razliCita od svoje egzistencije
(suprotno as'arizmu) koja se naknadno pridodaje esenciji Cime dolazi
do stvaranja bib. Prije nego li je primila egzistenciju, stvar u stanju
Ne-bitka, je vec esencija, boIje esencija koja u sebi sadrZi potencijainu
moc da se aktualizira. Drugim rijeCima, ono sto u sebi ne sadrZi
mogucnost samoaktualizacije nije esencija.7
Zbog toga ce AI-Cuba'I, njegov sin Abu Hasim, i kadija 'Abd al-
Gabbar, ustvrditi:" samo "N e-bitak" koji, prije svoje stvarne egzistencije,
"Nihayat, str.1S!.
7Usp. AI-Razi, Muba~sal, Kairo, 1323., str. 37.; lisp.A. Nader, Le system philosophiquedes mu'tazila, BeyroUth, 1984., 130.
40 ADNAN SILAJDZIC
ima mogucnost postojanja jest esencija". Zbog toga ce Ibn Hazm kazati
da mu'tazilije poddavaju tezu da je "Ne-bitak" neSto sto oduvijek
postoji i !ito je beskonacno.8 Dakle Ne-bitak (al-ma'dum), koje
materijalnim egzistentima daje bicevitost nije stvoreno odnosno ne
biva proizvedeno. Ono iz stanja nebivstvovanja samo prelazi u stanje
bivstvovanja.
Taj prijelaz cini Bog, medutim, Njegova uloga kao agensa svedena
je iskljuCivo na davanje egzistencije onim stvarima koje su ranije
oduvijek postojale u stanju nebitka. Na tim pretpostavkama
mu'taziliti ce izgraditi krajnje deterministicki shvacen Kosmos, sto
ce se , dakako, odraziti i na njihovo etiku.
Na ovaj pretjerani realizam mu'tazilija, koji je , kao sto cemo vidjeti
kada budemo razmatrali izvore mu'tazilijske spoznaje, prodahnut
Platonovim "idejama" upozorava Porfirije u svojim Isagogama.9
Sazmimo u jednoj recenici, nekoj vrsti definicije, ono sto se u njihovoj
filozofiji oznacava Ne-bitkom: Tek stvaranjem svijeta Bog tim biCima
(pritajenim, zamisljenim realitetima- svejedno da Ii bitak zasnivali u
zbilji ili u Umu) odnosno esencijama, koje kao takve veC imaju svoje
temeljne karakteristike, tj. rod, vrstu, itd. daje svojstvo postojanja.
3. Prijelazesencija iz stanjanezbiljnosti u stanjezbiljnosti
Bog ne stvara rodove i vrste kao takve Cinom stvaranja, on im
naprosto pridodaje kvalitet postojanja kao, u nekom smislu, naknadnu
, Ibn Hazm, op. cit., IV, str. 153."Usp. Brehier,Histoirede LaPhiLo,I, str. 551.
MU'TAZILIjSKA KOSMOLOGljA 41
kvalifikaciju. Bozija zasluga bi bila samo u tome sto atom kao takav
Ciniopazljivim. Svojstva ili osobine atoma proistjecu iz njegove vlastite
prirode, sto se uklapa u njihov deterministicki pogled na svijet koji je
utemeljen na filozofskoj ideji kauzalizma.
Unutar takve kosmologije Bog je Stvoritelj (Mubdit) samo u smislu
izvodenja bica iz nepostojanja, koje je imalo izvjesnu zbiljnost, u stanje
postojanja. Drugim rijeCima, on ih ne stvara On samo biva uzrokom
njihova prijelaza iz bitka in potentia u bitak in actu. Zbog toga ce cuveni
al-Na~~am ustvrditi kako je stvaranje samo aktualizacija odnosno
manifestacija (buruz) onoga sto je u preegzistenciji bila u stanju latencije
ili mogucnosti (kumun).l0
Zbog toga ce mu'tazilije, u svojemu deterministicki shvacenom
svijetu, nauCavati da kamen pada prema dolje zahvaljujuCi iskljuCivo
svojstvu teZine koje predstavlja njegovu osobnu odliku. Prema njima,
dakle, za Boga bi se moglo kazati da je Stvoritelj samo ukoliko bica
iz nepostojanja, koja su imala stanovitu zbiljnost, dovodi u postojanje.
No, bez obzira da Ii Cinitelj bio po naravi ili volji, u oba sluCaja Cinjenje
dovodi do prijelaza iz jednog stanja bitka u drugo a uzrok je ono $to
uzrokuje taj prijelaz, sto se uklapa u njihovo ucenje 0 bitku in poten-tia i in actu.
AI-Sahrastani tu ideju obrazlaze ovako: I supstancije i akcidencije,
prema njima, imaju svoje atribute, koji su inherentni njihovoj prirodi,
ani su kao takvi nezavisni u odnosu na agensa i njegovu moc. Ni
supstancije niti akcidencije nije stvorio Bog odjednom i neposredno, to
je neStosto je veCpostojalo i sto je trebalo jednostavno takvoga agensa
da bi potencijalnu mogucnost manifestiranja odnosno egzistiranja, koju
supstancije i akcidencije imaju u stanju latencije, naprosto posredovao.
10Al-tIayya~, al-Inti~ar, Kairo, 1925., str. 20.
...
42 ADNAN SILAJDZIC
Agens njima samo daje postojanje, ne imajuCi bilo kakvoga utjecaja na
samu supstanciju niti pak na akcidenciju koji prelaze u stanje
bivstvovanja .II
Dok slijedi qur'ansko kazivanje 0 stvaranju svijetal2, al-Na~~am
svojorn teorijorn latencije istodobno odbacuje ucenje ranih
rnuslirnanskih teologa (mutakallimin) 0 kontinuiranorne stvaranju,
prerna kojernu je svaka prornjena u stvarirna, novi akt bozanskoga
stvaranja. Prerna njernu, odnosno rnu'tazilitirna, svaka stvar posjeduje
svoju narav, koju je u njih ugradio Bog, ta narav je uzrok promjena u
biCirna, ali, buduCi je svaka prornjena sarno proces prelazenja iz stanja
potencijaliteta u stanje aktualiteta, on ce fenornene prornjena opisivati
kao proces "skrivanja" i "pojavljivanja".
Na njegovorn tragu svoje ucenje ce razviti i cuveni Mu'ammar. I
on ce usvojiti Aristotelov pojarn "naravi", sarno sto ce ga zamijeniti
terrninorn "rna'na", koji oznacava unutarnji uzrok svih promjena u
svijetu. Mec1utirn, bez obzira na njihovu slicnost kada je u pitanju
odnos esencije i egzistencije, rnec1unjirna postoje i stanovite razlike.
AI-Mu'arnmar ne slijedi Aristotela u odbacivanju atornizrna, za razliku
od al-Na~~arna. Drugirn rijeCirna, to znaCi da se njegova koncepcija
unutarnjeg uzroka svih prornjena u svijetu razlikuje od Aristotelove
koju je u svojoj teoriji 0 kumunu i buruzu prirnijenio al-Na~~am.
Prerna Aristotelu i al-Na~~arnu narav je, kao sto srno vec ustvrdili,
unutarnji uzrok svih prornjena u svijetu u srnislu da ta narav nije
nista drugo doli proces prelazenja bica iz stanja nebitka u stanje bitka
odnosno iz stanja potencijaliteta u stqnje aktualiteta.
Za Mu'arnrnara, s druge strane, "rna'na" je unutarnji uzrok svih
prornjena, koje on veorna cesto oznacava akcidentirna, u srnislu da ta
11Usp.op. cit., str. 156, 161.
12Usp. Qur'an, 16,4-8.
MU'TAZILIjSKA KOSMOLOGljA 43
narav "ma'na" u tijelima direktno proizvodi akcidente, kad god se
odvija proces stvaranja tijela sjedinjavanjem atoma.
Za razliku od al-Na?-?-ama koji govori iskljuCivo 0 prelazenju a ne
0 stvaranju, al-Mu'ammarovo odbacivanje ortodoksnog ucenja 0
kontinuiranome stvaranju pretpostavlja sarno jednu Cinjenicu, jer,
slazuCise sa ortodoksnim teolozima, on p~omjene ili akcidente smatra
novim stvaranjem a ne Cisti prijelaz iz stanja potencijaliteta u stanje
aktuaIiteta. On, zapravo, zeli ustvriditi da ti akcidenti nisu
uzrokovani sa strane Bozije nego sa strane naravi kao takve ili
preciznije sa strane naroCitog "entiteta" koji prebiva u stvarima kojega
oznaeava terminom "ma'na", a koji je inherentan samim atomima.13
BuduCi da Stvoritelja stavlja u najneposredniji i najizravniji odnos
sa svakom pojedinacnom stvari predstavnici teorije 0 dis-
kontinuiranome Bitku ili bolje teoloskoga voluntarizma (al-As'arl,
al-BaqillanI,al-Maturldl, al-Gazzal1 idr.) nisu mogli prihvatiti stvamost
univerzalija koje su naucavali mu'tazilije i neki muslimanski filozofi.
D tom kontekstu treba razmatrati i teoriju stanja (bat) koju je razvio
Abu al-Hasim, koja je bliska teoriji konceptualista, zbog cega ga u
literaturinazivaju utemeljiteljem muslim'ankog konceptualizma. H
4. Odlike Ne-bitka
Kad je rijec 0 definiranju onoga "Nebivstvujucega" mu'tazliti
zastupaju nepodijeljeno glediste, no, kada je rijec 0 "njegovim"
atributima tu ce se vec ispoljiti stanovite razlike. Trebalo je odrediti
temeljne karakteristike esencije u stanju Nebivstvovanja.
I) Usp. H.A. Wolfson, The Philosophy of the Kalam, Cambridge. 1948.14Ibid.
44 ADNAN SILAJDZIC
S obzirom na karakteristike esencije u stanju nebitka mu'taziliti
ce se podijeliti u dvije grupe. Jedni smtraju, primjerice al-Ka'bl i njegovi
ucenici bagdadske skole, da je ono nista ili ono nezbiljsko naprosto
esencija lisena svakog moguceg akcidenta. Takva koncepcija
neoblikovane i beskonacne esencije u stanju subzistencije podsjeca
na jos neoblikovanu materiju 0 kojoj govori Platon, odnosno na
predbivstvujucu materiju koja je sposobna da primi svaku formu 0
kojoj govori Aristote1.1S
Nasuprot njima, daleko veCi broj mu'tazilita nauCava da ono
nezbiljsko ima sve akcidente koje bic~ kao takvo posjeduje u stanju
egzistencije. Zapravo, sve mu'tazilije, izuzimajuCi jedino al-Ka'blja i
njegove ucenike, naucavaju da se esencije u stanju nezbiljnosti izmedu
sebe distingviraju po svojim atributima, kao sto se i mi koji stvarno
ili zbiljski postojima distingviramo na temelju atributa odnosno
akcidenata: mladi, stari, bijelio, crni. Takvi atributi se dijele na dvijevrste:
a) atributi koji se odnose na samu esenciju:
tj. atribut potpune jednakosti ili bitnosti esencije kako u stanju
nezbiljnosti jednako tako i u stanju zbiljnosti; atribut "postOjanja"
koji nije nista drugo nego mogucnost da esencija primi egzistenciju;
atribut smjdtanja na temelju kojega esencija zauzima mjesto primajuCi
egzistenciju- mu'tazliti ga nazivaju atributom "radanja" tawallud.
b) atributi koji se odnose na akcidencije:
tj. mogucnost da se primi akcidencija, atribut smjdtanja akcidencije
unutar esencije, jer svaki akcident ima svoje mjesto, a mjesto
akcidencija je esencija.16
]5 A. Nader, op. cit., str. 132.]6 Usp. al-As'arj, Maqalat, Istanbul, 1929., str. 495
I
,
MU'TAZILI]SKA KOSMOLOGIjA 45
5. Mu'tazilijski realizam i
bozansko znanje
Da sada vidimo kako se njihovo ucenje 0 odnosu esencije i
egzistencijereperkutira na jedan od temeljnih boianskih atributa, tojeste na boiansko znanje. DefinirajuCi bozansko znanje, skladno
njihovu odbacivanju supstantivnih boianskih atributa, kao esenciju
Boziju mu'taziliti logicki zakljucuju kako je boiansko znanje kaotakvo vjecno, ali da je i objekt njegova znanja, takoder, vjecan.
Drugim rijeCima, Bog zna stvari, esencije, supstancije i njihoveakcidencijeu stanju ne-bitka, zapravo, svaki objekt Njegova znanja
mora imati realnost prije nego Ii ude u postojanje. Sa druge strane,ani naucavaju da ne postoji bilo kakva slicnost niti analogija izmedu
esencije svijeta i boianske esencije; medutim, htijuCi izbjeCiopasnostima filozofije antropomorfizma, mu'tazilije ce ustvrditi daBog podjeljuje egzistenciju sarno esencijama koje su bile u stanjunezbiljnosti, i da te esencije On zna oduvijek. 17
Takvo ucenje, sa stanovista ortodoksnog muslimanskog ucenja,krijeu sebi sIjedecepoteskoce: Kako objasniti da Bogposjeduje znanje
0stvarimakoje su izvan Njega samoga?Nije Ii ih On proizveo snagom
svojegaboianskogaznanja (prema svojemu znanju)? No, u tom slucajusvijetbi sliCioboianskome znanju, a znanje je esencijaBoiija; onda bisvijet liCio na boiansku esenciju.18 Mu'taziliti izbjegavaju takavzakIjucak.
Nadaije se postavija pitanje moze Ii Bog posjedovati znanje stvari
kojese pojavljuju vani? U tom slucaju Bog bi bio promjenljiv, buduCiciaiz stanja neznanja prelazi u stanje znanja. Bog posjeduje znanje i 0
17 Usp. al-Sahrastiini, op. cit., str. 215.
IK Usp. al-As'ari, Maqalat, str. 157.; liSp. A.Nader, op. cit., str. 65-66.
...
-
46 ADNAN SILAJDZIC
onome sto postoji i onome sto ne postoji. Mectutim, Bog je, kazatce
mu'taziliti, savrSen i nepromjenIjiv. Kako onda pomiriti, Iogicki,neslicnost, negaciju svake anaIogije izmectu Boga i svijeta, i sveznanjei nepromjenIjivost bOZansku?
Jesu Ii takve teSkoce doista izmakle oku tako subtiinih teologa
kao sto su mu'taziliti? Zbog toga ce njihovi protivnici u misIjenjunaglasavati kako su njihove teze nespojive sa pozitivnom vjerom,
zbog cega ce se sa takvom ostrinom okomiti na njih u ime vjere kojaje ugrozena preferencijom Ijudskoga razuma! A mu'taziliti su duboko
vjerovali da bas Ijudskim razumom brane temeljne postulate svojereligije.
DakIe, Bozije znanje je partikularno i akcidentaino. Njegovo znanje
je odvojeno od Njega, jer esencije postoje prije svoje stvarne
egzistencije i u tom stanju subzistencije (tubiit) bivaju znaniBogu.Preciznije, u svojoj vjecnoj bozanskoj spoznaji Bog iskIjuCivoznasupstancije ali ne i akcidencije. On ih zna tek kada se pojave. Jer znanjeda ce se Zayd pojaviti nije isto kao znati da se on doista i pojavio.DakIe, prema njima nije nemoguce da isto znanje podrazumijeva ilizahtijeva dva spoznajna predmeta svejedno radilo se 0 Bozijemuili
Ijudskome znanju. Naravno, al-As'arl ce odbaciti takvu mu'taziIijskutezu jer nema nikakve razlike izmectu Bozije spoznaje stvari u
vjecnosti i pojedinih vremenskih trenutaka. Teze da postoji razlikaizmectu naseg znanja prije i u toku pojave Zayda odnosno da ova
razlika podrazumijeva novo znanje moguce je primijeniti na covjeka
ali ne i Boga, jer u Njemu nema nikakve razlike izmectu onoga Stojepredodrecteno, sto je ustanovijeno i sto je moguce.19
IY Usp. al-Sahrastani, op. cit., str. 216-17.
.~
MU'TAZILI]SKA KOSMOLOGI]A 47
6. Izvori mu'tazilijskogaucenja 0 Ne-bitku
Na temelju iskaza poznatih povijesnicara muslimanskoga misljenja,
mozemo zakljuCiti da se receni problem pojavio u prvoj polovini
devetogastoljeb. Naialost, niti i jedan od njih ne govori 0 moguCim
izvorimasakojih su mu'taziliti zahvatali ideje na kojima ce obrazovatisvoju teoriju "Ne-bitka (al-ma'dum). U literaturi se uglavnomspominju kao moguCi sljedeCiizvori:
Vaisesika filozofija, buduci se u ovoj filozofiji one jos
Nebivstvujuce smatra neCim realnim.
Demokritova i Leukipova filozofija koji su afirmirali postojanjeprazninepridjevajuCije prostoru, nazivajuCiprvu ne-bitkom odnosno
drugu bitkom ili onim postojeCim.
Stoicizam, buduci su nepostojece stvari, kao sto su kentaur
odnosno dzinovska ili neka druga mitska bib, opisivane kao "neStobeskonacno" .
Platon sa svojom teorijom ideja. Ali Platan za svoje ideje nigdje
ne kaze da su nepostojece. Naprotiv, on ideje u njihovom totalitetuopisujekao "istinsku supstanciju", "apsolutno postojanje", "istinskopostojanje","vjecno postoji". Kako se onda dogodilo da se Platonove
idejaopisuju kao one "nepostojece"?Platonova filozofija objektivnoga idealizma poznaje ideje koje su
ranijeimale sarno logicko ili pojmovno znacenje koje potom bivaju
hipostazirane i pretvorene u samostalna supstancijalna bica, koja u
sebi sadrZe svu stvarnost. Na tragu tih ideja u srednjevjekovnoj
-
48 ADNAN SILAJDZIC
filozofskoj tradiciji pojavit ce se pojmovi rationes seminales kod
Anselma, Tome, A. Velikoga- problem univerzalija i partikularija, sta
je vaznije ono opce ili pojedinacno ponajprije u logici a potom ce to
biti preneseno i na plan ontologije.
Takvo sto mu'taziliti nisu mogli prihvatiti, stoga su, upoznavsi se
sa Platonovim Timajem i Aristotelovom Fizikom, kombinirali
Aristotelovu materiju koja samo u akcidentalnom smislu nije postojeea
sa Platonovim idejama.20 Dakle bili su upoznati sa Platonovim
ucenjem stvaranja svijeta iz vjecne materije i Aristotelovom teorijom
0 vjecnosti svijeta.
Medutim, mu'taziliti ne ostaju samo kod platonovskih ideja oni
posuduju i Aristotelovo ucenje 0 predbivstvujucoj materiji i formi.
Materija je samo u akcidentalnom smislu nepostojeCa. Ona je slicna
supstanciji u nekom smislu, ona nije puko nista, nego je ipak neSto,
zapravo, materija je prvi supstratum svake stvari, nesto iz cega svako
bice dolazi u postojanje, Sto je inherentno svakoj stvari. Rijecju,materija je sposobna da primi svaku formu.
Samo sto se ovdje proces hipostaziranja vrsi po principu privacije
i individuacije. Nazalost ni Aristotel taj dualizam nije razrijeSio na
tiu realnoga svijeta, on ga ukida u teoloskom monizmu boga kao
actusa purusa (cistoga misljenja). Bez naznacenog filozofijskog i
kulturoloskoga konteksta mu'tazilijsku teoriju 0 Ne-bitku doista nije
moguce valjano razumijevati.
20 Usp. H.A. Wolfson, Of!. cit.
-
I
MU'TAZILI]SKA KOSMOLOGI]A 49
ABSTRACf
The author considers the fundamental principles of Mu'tazilite cosmol-ogy. In common with other classical Muslim scholars, the Mu'tazilaaddressed very seriously the issue of the relation between the divine
Essence and the essence of the world. They linked this issue directly tothat of the Qur'anic idea of the creation of the world, about whichMuslim scholarship conducted extremely interesting debates during thefirst few centuries.
To legitimate and then to explain the idea of the radical opposition ofGod and the world, they developed the theory of the "non-existent" (al-ma'dum), from which God later brought the world into a state of mani-festation.
In this context the author seeks to define the phenomenon of the "non-existent", going on to speak of its fundamental characteristics, ofMu'tazilite realism and divine knowledge, and finally, and perhaps mostinteresting, of the sources whence the Mu'tazila took the ideas withwhich they elaborated their theory of essence in potentia and essence inactu, with particular reference to Plato's teachings on ideas and Aristo-tle's on material and form.
l. ...
top related