32

ALKEMIJSKI REZULTAT

Tko poznaje svoju mušku snagu,

a ipak sačuva žensku blagost,

dolina je carstva.

Ako je dolina carstva,

vječna vrlina ga neće napustiti,

i on će se vratiti prirodnom,

nekompliciranom stanju djeteta.

Tko poznaje svjetlo,

a ipak ostaje u sjenci,

uzor je za carstvo.

Ako je uzor za carstvo,

vječna vrlina u njemu neće zakazati

i on se vraća beskrajnom.

Tko poznaje svoju slavu,

a ostaje u sramoti,

dolina je carstva.

Ako je uzor za carstvo,

vječna vrlina u njemu će postići

svoju savršenost

i on će se vratiti prvobitnom stanju.

Lao Tse, Tao Te Ching, poglavlje 28.

Kada Biblija navodi da je čovjek stvoren na Božju sliku i priliku,

ne bismo smjeli pogriješiti misleći na prirodno rođenu osobnost. Božji istinski potomak je mikrokozmos, monada nedjeljivoga vječnog tijela. Osobnost je instrument takvoga čo-vjeka, uz pomoć kojega je moguće pristupiti, prepoznati i ostvariti bit, svrhu i zadaću monade, vječnoga bića. Kada, dalje, prepoznamo da je čovjek samo-stvaralački entitet čija je zadaća samo-ostvarenje, mo-žemo pojmiti čovjekovo očitovanje na potpuno novi način, različit od onoga uobičajenoga. U svijetu mo-žemo prepoznati ljudsku osobnost kao muškarca ili ženu. Zbog toga što su muškarac i žena toliko različiti, na-stalo je mnogo zbrke i boli u našemu svijetu. Pored toga, uzrokovalo je i stvaranja velike i snažne vezanosti za prirodu.

ISTINSKO ZNAČENJE BLIZANAČKIH SNAGA

Od samoga početka čovjek je shva-tio da je savršena suradnja među spolovima vrlo potrebna. No, ta je suradnja, do danas, bila shvaćana i primjenjivana na vrlo različite nači-ne. Nikada se, zapravo, nije ostvarila dobro usklađena suradnja između dva spola stoga što njezinu pravu

33

prirodu ljudi nisu shvatili. U gnostič-kim učenjima oslobađanja suradnja muškarca i žene na osnovi savršene jednakosti uvijek je bila samorazu-mljiva. To je neporecivi zahtjev, jer ništa dobro, ništa oslobađajuće ne može biti ostvareno ukoliko ta surad-nja ne funkcionira optimalno.

Bolni put kojim ide čovječanstvo uzrokovalo je neznanje o istinskom značenju blizanačkih snaga u ljudskoj prirodi. Dvije snage, dvije struje pro-izlaze iz monade, mikrokozmosa. Te su dvije struje potpuno jednake po vrijednosti i značenju. One se jedna drugoj ne suprotstavljaju kao pozitiv-

Posebnu atmosferu između muža i žene nijedan od umjetnika nije tako sup-tilno prikazao kao majstor svijetlog i mračnog. Portret para kao staroza-vjetnih figura, nazvan Židov-ska nevjesta, Rembrandt Harmensz. van Rijn 1667. Ulje na tkanini, Rijksmuseum, Amsterdam, Nizozemska.

34

no i negativno u uopćenom značenju riječi, već posjeduju različitu polari-zaciju u ljudskim monadama. Po toj viziji sve se monade mogu podijeliti u dvije velike grupe. U jednoj grupi jedna je monadska struja pozitivno polarizirana; u drugoj je druga mo-nadska struja pozitivno polarizira-na. Obje su grupe, dakle, potpuno jednake, a ipak ih je moguće jasno razlikovati. Kako bismo izrazili tu jed-nakost u razlici, filozofija Ružina Križa govori o «inverzno proporcionalnoj polarizaciji». Te su dvije monadske struje izražene u materiji kao muš-ko i žensko. U jednoj struji muška snaga dominira kao pozitivan pol; u drugoj ženska blagost dominira kao pozitivan pol.

SNAGA I BLAGOST

Što se misli pod taoističkim pojmo-vima «muška snaga» i «ženska bla-gost»? U gnostičkoj filozofiji pojam «snaga» označava snagu monade. Ona posjeduje niz sposobnosti na raspolaganju s kojima se može ostva-riti božanski plan. Pojam «blagosti» označava prirodu monade, na pri-mjer u smislu Isusovih riječi: «Učite od mene, jer ja sam blag.» Radi se o krotkosti Božje ljubavi. U Govoru na gori čitamo: «Blaženi su krotki, jer oni će naslijediti zemlju.»Božansko biće leži potopljeno u mo-nadi na dvostruk način: kao božanska svemoć i kao božanska ljubav; muška

snaga i ženska blagost. Uz pomoć inverzno proporcionalne polarizacije svemoć je predstavljena primordijal-nim muškim tipom. Iz istoga razloga ljubav je predstavljena ženskim pro-totipom. To, naravno, ne znači da suprotni pol monade nije prisutan u svakome od svojih osobnih pred-stavnika. S tim u svezi moramo se u potpunosti odvojiti od sadašnjega oblika i pojavnosti obaju spolova u ovoj prirodi. Moramo se osloboditi vremena i svih problema i poteško-ća koji iz toga proizlaze u ljudskom stanju postojanja. Tada će nam biti jasno da je samo-ostvarenje unu-tar životne sfere svakoga čovjeka. Božanska snaga i božanska priroda ljubavi, dvije monadske struje po-trebne za samo-ostvarenje, prisutne su u svakomu čovjeku. Zahvaljujući reakcijama tih polarizacija i iskustvi-ma koja na temelju njih nastaju, očito

35

je da će se samo-ostvarenje različito odvijati kod različitih spolova, prem-da će imati jednaki rezultat. Nema smisla pokušavati opisati idealnog muškarca ili ženu. Oni ne postoje u trodimenzionalnome svijetu.

ROĐENJE BOŽANSKOGA

Filozofija Tao-a nam objašnjava da se svaka monada može savršeno izraziti samo u novoj osobnosti, do-zvoljavajući zemlji i nebo-zemlji da ponovno ispune svoj božanski cilj. Stoga je esencijalna monadska su-radnja između muškog i ženskoga samorazumljiva u svim područjima materije i duha. Poglavlje 28, Tao Te Chinga upućuje na to:«Tko poznaje svoju mušku snagu, a ipak sačuva žensku blagost, dolina je carstva.» Tu rečenicu možemo pro-

čitati i na drugačiji način: «Onaj tko poznaje svoju žensku blagost, a ipak sačuva svoju mušku snagu, dolina je carstva.» Postoji snaga monade, vječno tijelo, i postoji zračenje Božje ljubavi, prisutni kao dvije emanaci-je monade. Poznate su nam riječi iz Prve poslanice Korinćanima 13: «I kada bi imao sve, a ne bi ljubavi imao, bio bih ništa.» Ljubav je kao monadska struja, dakle, najvažnija stvar, jer bez te monadske prirode snaga se ne bi mogla razviti. Utkana u Božju ljubav, očituje se Božja snaga.Vidimo da se dvije monadske struje uvijek stapaju. Iz tog jedinstva, tro-jedinstvo, sinovstvo - bivanje Bož-jim djetetom postaje stvarnost. Tako kada dovedete do očitovanja te dvije monadske struje u osobnosti, kada one postanu djelatne, rodit će se unutar vas božansko dijete.Dolina carstva je stara kineska pre-dodžba alkemijskoga laboratorija. Doline tvore plodnu zemlju, pa tako postaju obitavališta ljudi. Ako učenik uspije dovesti susret između dvije monadske struje do skladne suradnje unutar sebe – snagu uzroka s najve-ćom, uzvišenom blagošću – ući će u «dolinu», na mjesto gdje živi i radi veliko Bratstvo.Samo na toj osnovi može biti jedin-stva i suradnje: suradnje onih čije se osobnosti razlikuju zbog njihove suprotne polarizacije.

Arhaični grčki reljef (oko 490. prije Kr.) Had otima Perzefonu u svojoj kočiji koju vuku krilati konji.

Prijevod prema J. van Rijckenborgh: Kine-ska gnoza, pog. 28-I, Dolina carstva.