Zelena/zamućena voda

Autor Petra Črnko Petak, 26 Lipanj 2009 15:33

Prečesto se u svom poslu susrećem s ljudima koji imaju velikih problema s algama ili samo mutnom vodom u akvariju. Naravno, njih 90% traži savjet kako je se najlakše riješiti. Brzog rješenja nema.

Postoji nekoliko uzročnika.

1. PODLOGA Neke vrste podloga kao što su pijesak, kvarcni šljunak i laterit sadržavaju određenu količinu prašine i drugih nečistoća.Takva zamućena voda obično je bijela do smeđa. Ako podloga nije dovoljno isprana, prije stavljanja u akvarij mutit će vodu dok se ne pročisti MEHANIČKI. Iz tog razloga treba često mijenjati finu vatu iz filtera. Ako su čestice prašine krupnije poželjno je usisavanje podloge.

2. CVAT BAKTERIJE Iz nekoliko razloga akvarij može doživjeti cvat bakterije. Iako rijetko stvara probleme, može biti ružna i dosadna. Kako prepoznati taj problem? Ako se radi o bakteriji voda je mutna i bijela, i ono što je važno, zamućenost je jednakog intenziteta cijeli dan. Ako se zamućenost pojačava tijekom dana (kad je upaljena rasvjeta) tada se ipak radi o algi iako voda nije zelena. Kod većine bakterija cvat traje 10 do 14 dana. Ako zamućenost traje više od dva tjedna radi se o algi. Cvat bakterije prestat će sam od sebe, a obično je uzrokuje prijevremeno naseljavanje novih akvarija, prekomjerno hranjenje, mrtve ribe i puževi, trule biljke itd. 3. PLUTAJUĆE ORGANSKE ČESTICE To je prljava voda. Žute je boje od tanina iz prirodnih panjeva ili nakupljenog organskog otpada od riba ili biljaka. Najbolji način za rješavanje takvog onečišćenja vode je dodavanje kvalitetnog aktivnog ugljena u filtar i, naravno, redovita izmjena vode.

4. ALGE - ZELENA VODA Ovo je najčešći problem ako je voda u akvariju zamućena više od 14 dana. Zapamtite da „zelena voda“ nije uvijek i zelene boje. Budući je to najčešći problem i najteže se riješava, treba uzeti u obzir nekoliko opcija. Situacija koja uzrokuje zelenu vodu obično je kombinacija visokih nitrata, fosfata i u nekima amonijaka. Izmjena vode u ovom slučaju obično ne pomaže, ali zato pomaže nekoliko sljedećih metoda:

Kako riješiti problem zelene vode?

ZAMRAČIVANJE

1. DAN. Isključite dodavanje CO2 (ako postoji) i dodajte ozračivanje. Nahranite ribe, pričekajte sat vremena pa promijenite 50% vode. Kompletno prekrijte akvarij sa svih strana (ručnicima, dekama, crnim vrećama za smeće) tako da nikakva svjetlost ne ulazi u akvarij. 2. DAN Ostavite akvarij na miru. Znači, ne hranite ribe, ne gnojite bilje, ne palite svjetlo i najvažnije ne otvarajte akvarij. Vrlo je važno da bude bez prekida u potpunom mraku. 3. DAN Sve je isto kao i drugi dan. Ostavite akvarij na miru u potpunom mraku. 4. DAN Postupak je isti kao drugi i treći dan. NE ZAVIRUJTE U AKVARIJ. 5. DAN Kraj perioda zamračivanja. Otvorite akvarij, promijenite 50% vode i s malo hrane nahranite ribe. Možete dodati i vitamine. Prekinite ozračivanje i upalite CO2 (ako postoji). 7 DANA NAKON 5. DANA Napravite izmjenu vode. Oni će uništiti sve plutajuće alge. Isto tako će uništiti sve parazite i bakterije. Ovo je brza i dobra metoda, ali ne treba pretjerati s upotrebom sterilizatora u akvariju zasađenom biljem jer se može dogoditi da uništi važne hranjive tvari. VODENE BUHE Ova metoda jako je dobra za vrtna jezera ili bazene iako nisam sigurna da je kod nas itko koristi u akvariju. Kod stavljanja žive vodene buhe u akvarij postoje dva problema: morate biti sigurni da s buhom nećete dodati i štetne tvari i organizme, a drugi problem je što većina riba voli jesti buhu pa bi se moglo dogoditi da bude pojedena prije nego potroši svu algu. KEMIKALIJE Ima raznih kemijskih sredstava, tekućih ili u tabletama, koja su manje ili više učinkovita. Možda su najbolja kao preventiva. Osobno ih ne koristim, ali ako se odlučite na ovu najjednostavniju metodu, svakako se držite uputstava na ambalaži da ne bi bilo više štete nego koristi.

Osobno iskustvo (Maxim): Akvarij je bio star svega dva mjeseca i još se u principu ciklirao. Pošto sam morao na dva tjedna u inozemstvo, akvarij je ostao bez nadzora, a mojim previdom jedan od tajmera koji kontroliraju šest neonskih lampi ostao je na ON poziciji tako da su dvije lampe ostale danonoćno, tokom dva tjedna, upaljene... povrh toga hranilica ima najmanji period od jednog hranjenja dnevno pri čemu istrese podosta hrane, svakako previše za par ribica koje su bile unutra (bilo bi bolje da je nisam ni koristio). Zbog ponešto osjetljivog bilja i općenite nezrelosti akvarija u obzir mi nikako nije dolazila opcija zamračivanja akvarija na tjedan dana. Sljedeće fotografije pokazuju stanje koje me je zateklo, sljedeći dan sam montirao dodatnu pumpu (600l) i stavio da preko crijeva vrti vodu kroz UV-C lampu od 8 Watta... Zadnje dvije slike pokazuju stanje nakon samo 48 sati... za svaki slučaj sam vodu vrtio još dva dana.

Postavljena pumpa vode da vrti vodu kroz UV-C lampu

Postavljena pumpa vode da vrti vodu kroz UV-C lampu

UV-C lampa

Stanje nakon 48 sati

 

Novela o algama - Žutosmeđe ili zlatne alge

Autor Šišmiš Ponedjeljak, 14 Svibanj 2007 01:02

"Zlatne" alge su uglavnom ograničene na slatkovodna staništa, ali nekoliko vrsta je nađeno i u moru. Slatkovodne vrste su osobito zastupljene u čistim, osunčanim površinskim vodama (oligotrofnim jezerima, slabo kiselim /pH<7/ do neutralnim /pH=7/). Opisano je više od 1000 vrsta. Klasifikacija je kontroverzna. Različiti ksantofili (među inim lutein i fukoksantin), te beta karoten gotovo u cjelosti prekrivaju klorofile "a", "c1" ili "c2"(zlatnosmeđe do smeđe obojene alge).

Ove zlatnosmeđe, jednostanične alge obično imaju dva biča različite dužine (jedan s trepetljikama – mastigonema). Kao rezervni materijal taloži se hrizolaminarin (u vakuoli) i ulje (u plazmi, a ponekad i u vakuoli). Imaju sluzasta tjelešca za sluzavi ovoj. Stanična stjenka je celulozna, a često je inkrustrirana ("ožbukana") kalcij-karbonatom (CaCO3) i silicij-dioksidom (neke vrste stvaraju različito oblikovane ljušture, pločice i štapiće koji, potisnuti prema van, formiraju oklop – vapnenački sedimenti). Stanice su gole ili oklopljene s malenim ljuskama. Mnogi rodovi stvaraju ciste (spore) koje imaju većinom okremenjenu staničnu stjenku (preživljavanje nepovoljnih uvjeta – zima ili sušna ljetna razdoblja).

Većina zlatnih alga ima i "primitivno oko" – očna pjega ili fotoreceptorni aparat (stigma). Neki od ovih autotrofnih (fotoautotrofi) organizama mogu probavljati (fagocitnim putem) sitne čestice i bakterije (pa se ponašaju kao heterotrofni organizmi). Neke se mogu pričvrstiti i u škrgama riba (toksičko ugibanje riba). Klasifikacija zlatnih algi izvedena je na temelju pet različitih tipova stanične građe (oblika). Ova podjela je nepotpuna. Pretežno su jednostanične (bičasti, ameboidni ili kokalni/kuglasti oblici), ali postoje i pokretne bičaste kolonije, nepokretne kolonije, te nitasti oblici. 1- BIEASTI, AMEBOIDNI I KUGLASTI OBLICI Rod Ochromonas Vrste iz roda Ochromonas mogu odbaciti bičeve i preći u rizopodni oblik i kretati se ameboidno. Npr., vrsta Ochromonas granuloides može preći na heterotrofni način ishrane (fagocitoza pseudopodijima). Formira karakteristične okremenjene ciste "boca i čep" (kremen se stvara u posebnim vakuolama, nastalim iz Golgijeva tijela). Chromulina je također najjednostavniji predstavnik, goli, ameboidno pokretljivi te može primiti i čvrstu hranu; Chromulina rosanoffii u manjim stajaćim vodama uzrokuje “cvjetanje”, tako što u masi ispliva na površinu i stanice se povežu izlučujući sluz - voda poprima zagasito žutu boju (žute uljaste mrlje). Rod Rhyzochrysis Ameboidni oblici koji većinom nastanjuju površinu vode gdje ih “drži” površinska napetost (tzv. neustonske vrste).

Rod Chrysosphaera Vrste iz ovog roda imaju kuglaste stanice, pojedinačne ili u skupinama. Većinom žive epifitski na drugim algama. Rod Silicoflagellineae Nalazimo ih samo u moru (Distephanus sp.). gole su, a u unutrašnjosti svoje stanice stvaraju vrlo nježan kremeni skelet.

2 - KOLONIJALNI OBLICI (pokretni i nepokretni) Rod Synura Jednostavne pokretne bičaste kolonije (okrugli cenobij). Kruškolike stanice (obavijene oklopom od nježnih, kremenih pločica) koje su radijalno povezane sluzastim ovojem. U spolnom razmnožavanju muška gameta napušta svoju koloniju i dopliva do ženske gameta u drugoj koloniji. Ako se razmnoži u pitkoj vodi, voda ima neugodan miris.

Rod Uroglena

Stanice u okruglastom cenobiju su oblikom slične stanicama roda Synura i također su česte u slatkovodnom planktonu. Rod Dinobryon Dinobryon (čest u slatkovodnom i morskom planktonu) oko stanica stvara ljevkaste celulozne čahure (lorica), tako da konačno nastanu grmoliki cenobiji. Pri razmnožavanju jedan dio podijeljene stanice ostaje u staroj “kučici”, a druga ga sintetizira sama i ostaje pričvršćena u koloniji. I ova alga može vodi (i vodovodnoj!) dati pokvareni okus ili miris ribe.

Rod Hydrurus Hydrurus živi nepokretno u sluzastim cenobijima, čije mahovini slične nakupine nalazimo u gorskim potocima , pričvršćene na kamenju; dijeljenjem stanica kolonije nastaju zoospore koje zasnivaju novu koloniju. 3 - NITASTI OBLICI Rod Phaeothamnion Phaeothamnin je slatkovodni rod, stanice su povezane u jednostavne ili razgranjene niti. Glavna osovina je građena od krupnijih stanica, a bočne grane od cilindričnih. Pri osnovi se nalazi rizoidna stanica. Vrste ovog roda žive epifitski na krupnijim algama kao što su npr., Cladophora, Vaucheria, Tribonema. 4 - TALUSNI OBLICI

Rod Thallochrysis ima talus u obliku diska od jednog sloja stanica (stanice su povezane u parenhimatozno tkivo); može imati kratke niti na rubovima stanica. KAKO SE RJEŠITI ZLATNIH ALGA?

Površina akvarijske vode ponekad izgleda kao da je prekrivena zlatnom prašinom (vidi strelicu), a u slučaju cvjetanja prekriva cijelu površinu, poput uljaste mrlje (biofilm) zlatnosmeđe boje. Najlakše je uklanjamo papirom (novinskim – oprez olovo): papir položimo na površinu i polagano ga podignemo. Alge ostanu zalijepljene na hrapavoj površini papira. U slučaju cvjetanja obavezno promjeni dio akvarijske vode i pokušat utvrditi razloge koji su doveli do bujanja alga.

Osobno iskustvo: u dobro uhodanom akvariju «prašina» mi se ponekad pojavi ako nekoliko uzastopnih dana obilnije hranim ribe s listićima i tabletama; prelaskom na hranjenje svaki drugi dan «prašina» polako nestaje. Pokušaj da unošenjem «prašine» uzgojim istu u manjem akvariju, sa svega četiri kozice (Cardinia japonica)

hranim ih jednom tabletom (podijeljenom na četiri dijela) jednom tjedno – ostao je bezuspješan (u oba akvarija relevantni parametri su identični).

ŽUTOZELENE ALGE (razred Xanthophyceae) Žutozelene i zlatne alge nije lako razlikovat. Ksantoficeje imaju pigmente slične pigmentima zlatnih alga, ali se od njih razlikuju u pogledu ksantofila – ne sadrže ni lutein ni fukoksantin, nego heteroksantin i diadinoksantin. Kloroplasti, u obliku diska, imaju žutozelenu ili zelenu boju. Škroba nema, a rezervni materijal je ulje i hrizolaminarin; autotrofi, celulozna i pektinska stjenka, a kod cista je okremenjena. Poznato je oko 600 vrsta; jednostanične i kolonijalne vrste su dio fitoplanktona jezera i ribnjaka, a rjeđe su u morima. Neke vrste su prilagođene životu u čistim vodama, dok vrste roda Ophiocytium naseljavaju zagađene (eutrofne) vode. Velik broj vrsta živi u vlažnoj zemlji (npr., filamentozni rod Heterococcus koji je izoliran na Antarktiku). Ove alge rijetko rastu u većim skupinama, a iznimka su vrste roda Tribonema i Vaucheria. Rod Tribonema Stanice tribonema povezane su u razgranate ili nerazgranate nitaste oblike. Ove alge se razmnožavaju zoosporama (imaju dva nejednaka biča) i ameboidnim stanicama. U nepovoljnim uvjetima nastaju aplanospore. Poznato je 25 vrsta, od kojih je nekoliko široko rasprostanjeno u jezerima (za hladnijeg dijela godine) i u močvarama (zagađene slatke vode). Većina vrsta naseljava vode bogate vapnencom. Rod Vaucheria Kod vrsta iz roda Vaucheria jednostanični talus je građen od razgranatih niti (sifonalni oblik -sistem cijevi bez poprečnih stijeni/pregrada), inkrustriran vapnencem i učvršćen za podlogu brojnim rizoidima; Većinom nastanjuju slatke vode (osobito su brojne u vodama bogatim

željezom) gdje formiraju baršunaste naslage. U brzim tekućim vodama Vaucheria ostaje sterilna, a povećana količina CO2 u vodi potiče stvaranje zoospora. Rod Rhizochlorida Vrste ovog reda imaju gole, ameboidne stanice. Rhizochloris moze “progutati” bakterije i dijatomeje. Rod Chloridella Jednostanične, a razmnožavaju se autosporama. Poznate su četiri vrste ovog roda, i sve žive u slatkim vodama (površno gledajući podsjećaju na zelenu algu Chlorellu). Rod Botrydium Botrydium ima izgled male vrećice veličine glavice igle, “ukorijenjene” sistemom razgranatih rizoida. Kada se u okolini nađe izobilje vode, protoplast svake vrećice se dijeli na brojne zoide. U sušnom razdoblju protoplast se povlači u rizoid i formira spore (rizociste) koje “klijaju” kad opet dođe voda. Slične su zelenoj algi Protosiphon (živi u tlu).

< « » >

 

Novela o algama - Zelene alge

Autor Šišmiš Ponedjeljak, 14 Svibanj 2007 00:39

Nitasti oblici zelenih (Chlorophyceae) i crvenih (Rhodophycaea) alga, među kojima nalazimo "dobre, loše i zle" (jedino nedostaje glazba E. Moriconea), najčešći su uzrok glavobolje kod akvarista. Akvaristi su im dali opisna imena poput bradolike, četkaste, dlakaste, krznolike, grmolike, rogolike …(eng. hair, horse hair, staghorn, beard, brush, whorl, fur, bush, pelt, haystock, fuzz, itd.), pa ovo šarenilo naziva otežava prepoznavanje i uglavnom zbunjuje akvariste. Najjednostavniji (i najtočniji) način amaterske identifikacije alga je razvrstavanje po obliku grananja i dužini niti. Samo točena identifikacija alge može nam pomoći prepoznati moguće uzroke njezinog bujanja u akvariju, a time i djelotvornu terapiju (alge su bioindikatori poremećaja ravnoteže kemijskih vrijednosti vode i osvjetljenja). Neki oblici grananja alga prikazani su na fotografiji.

1- Spirogira, Ulothrix, Calothrix, Lemanea, Oedogonimu; 2- Stigeoclonium; 3- Cladophora; 4-

Compsopogon; 5- Batrachospermum; Većina zelenih alga (oko 90%) živi u slatkoj vodi. Obuhvaćaju vrste od mikroskopski malenih jednostaničnih oblika (pokretni i nepokretni) do višestaničnih kolonija, ali i nerazgranjene ili razgranjene nitaste oblike, kao i alge složenije građe, koje vanjskim likom – jer im je steljka često nalik na list – donekle podsjećaju na više biljke (npr. morska salata Ulva lactuca). Kloroplasti zelenih alga izrazito su zeleni (klorofili "a" i "b" nisu maskirani karotenima, luteinom i drugim ksantofilima), a kao proizvod asimilacije, odnosno rezervni materijal, nastaje škrob (a dijelom i prilične količine ulja). Neke vrste zelenih alga su crvene boje (hematokrom), npr. Chlamydomonas nivalis – "crveni snijeg" ili Haematococcus pluvialis – crvene kišne lokve.

Stanična stjenka zelenih alga sastoji se pretežno od celuloze (često s vanjskim pektinskim. ljepljivim slojem koji se rasluzi). Neke imaju i primitivno oko, većinom crvenu očnu pjegu (stigma), pa su fototaksiene. Nalazimo ih posvuda, u snijegu i ledu Arktika i visokih planina, na kamenju, drveću, potocima, termalnim vrelima. Neke su uzročnici bolesti kod ljudi – dermatitis i alergija (Chlorococcum, Scenedesmus i Chlorela – česta u kućnoj prašini). Poznajemo oko 10 000 vrsta zelenih alga (razvrstane u redove Volvococales, Chlorococcales, Ulotrichales, Cladophorales, Chaetophorales, Oedogoniales, Conjugales, Charales i morske Siphonales), a me?u njima nalazimo i vrste s razvijenim spolnim organima. Vrste koje nisu sklone spolnom životu razmnožavaju se vegetativno (zoospore, aplanospore, autospore ili akinete). I dok neke zelene alge žive samo u čistim i bistrim, oligotrofnim vodama, druge obožavaju vode bogate fosfatima, nitratima i amonijakom (eutrofne vode), a mogu se pojaviti u tako velikim masama da voda postane posve zelena – "zelena voda". 1- ZELENA VODA Fenomen "zelene vode" u akvariju posljedica je brzog razmnožavanja ("cvjetanja") jednostaničnih zelenih alga (kao što su Chlorella, Chlamydomonas, Closterium, Cosmarium) i nekih višestaničnih slobodno lebdećih kolonijalnih oblika zelenih alga (Volvox, Scenedesmus, Pandorina, Pediastrium). Ove alge su bezopasne i obično nestaju kad se u akvariju uspostavi biološka ravnoteža.

U zelenoj vodi mogu procvjetati i neke vrste zlatnih i žutozelenih alga (a ponekad i cijanobakterije), kao i dinoflagelati.

Chlamydomonas je jednostanični fitoplankton, od kojeg su se razvile sve ostale zelene alge. Kuglastog je oblika (promjera 5 do 10 mikrona). Često je omotan svijetlim, tankim i neuobičajenim omotačem (sličan želatini) koji se sastoji samo od glikoproteina, za razliku od stanične stjenke velikog broja ostalih alga (sadrže i polisaharide). Fotokasiean je i pliva, pomoću dva biča, u određenom smjeru, obično prema svjetlu. Fotoreceptorni pigment u očnoj pjegi je rodopsin, univerzalni vidni pigment kod životinja. Prilikom fototaksije brzina kretanja hlamidomonasa iznosi oko 100 - 400 mikrometara u sekundi. Organske hranjive tvari pospješuju njihov razvoj, pa ih djelomice nalazimo u eutrofnim vodama. Neke su vrste hematokromom obojene crveno. Kod roda Chlamydomonas nalazimo prve početke seksualnosti. Centar intenzivne proizvodnje škroba nalazi se u pirenoidu (okrugla ili ovalna struktura unutar kloroplasta). U nedostatku nitrata i fosfata proizvode se samo jednostavni, lako topljivi šećeri.

pirenoid ima sposobnost vezivanja CO2 jer sadrži enzim RuBisCO, koji katalizira reakciju u ciklusu fotosintetske redukcije ugljika.

Chlorella (najrasprostranjenija alga na Zemlji) i Chlorococcum su okruglasti jednostanični oblici zelenih alga bez bičeva. Jednostanične zelene alge iz roda Desmidiaceae nalazimo naročito u kiselim vodama (moevarama). Pokazuju veliko bogatstvo oblika: Closterium – polumjeseeaste, Cosmarium – kolaeia, Micrasterias – zvjezdice

Na jednostanične vrste nadovezuju se vrste čiji predstavnici tvore kolonije (svaka stanica je neovisna od susjedne i može se samostalno razmnožavati), primjerice: 4 stanice povezane u vrpcu (Oltmannsiella), ili 4 –16 stanica u plosnatu ploeicu (Gonium, Pediastrum), odnosno kuglu (Pandorina, Volvox) ili mrežicu (Hydrodictyon).

Broj stanica u koloniji Pediastruma svojstven je za određenu vrstu, a zbog čvrste stanične stjenke (silicij i kalcij su značajne komponente, vidi strelicu) nalazimo ga i među fosilima. Vrste roda Pediastrum obrazuju nepravilne, pločaste i radijalne kolonije, a vrlo su česte, posebno u slatkim vodama obogaćenim hranjivim materijama.

Kod Volvoxa više tisuća stanica (čak do 20 000) čine šuplju kuglu ispunjenu sluzi, a vidljiva je golim okom jer ima promjer od 0.5 - 1.5 mm. Svaka stanica ima dva biča, očnu pjegu i kloroplast, a stanice su u koloniji povezane protoplazmatskim trakama. Samo dio stanica služi rasplodu, a većina služi za fotosintezu i pokretanje, pa volvox više ne smatramo kolonijom, nego višestaničnom jedinkom. Bespolno razmnožavanje: relativno velika stanica (gonidijum) se dijeli uzdužno, nastaje okrugla kolonija-kaer (sastoji od malih stanica), koja se, kada se raspadne roditeljska kolonija, oslobađa.

Vodenu mrežicu (Hydodyction utriculatum) ne nalazimo u “zelenoj vodi”, ali pripada skupini jednostaničnih zelenih alga kolonijalnog oblika – pojedinačne stanice su cilindrične i duge do 1 cm; na svakom kraju su povezane s druge dvije stanice spojene u obliku zvijezde, a one međusobno spojene tvore višestaničnu vrečastu tvorevinu oblika šuplje mreže s mnogo očica.

KAKO SE RJEŠITI "ZELENE VODE" ? Nemoguće je jednoznačno odrediti uzrok pojave "zelene vode" (ali i ostalih neželjenih alga) u akvariju. Obično je riječ o nesretnoj kombinaciji nekoliko čimbenika koji poremete biološku ravnotežu: previše svjetla ili riba, a premalo biljaka; manjak nekog od makro i/ili mikroelementa pa biljke usporeno rastu (u vodi raste koncetracija nitrata i/ili fosfata); poremećaj u radu biološkog filtera (dovoljne su tek neznatne količine amonijaka pa da voda pozeleni) ...

ako cvjetaju kod svjetla jačeg od 0,5W/l (u akvariju s dosta biljaka to je rijetkost) znači da biljkama nešto nedostaje - dodati tekuće gnojivo ili tablete (ovisno od vrste biljaka u akvariju), i/ili povećati koncetraciju CO2 u vodi;

ako cvjetaju kod svjetla jačeg od 0,5W/l (u akvariju s malo biljaka, bez CO2 i s normalnom koncentracijom nitrata i fosfata) – smanjiti intenzitet ili trajanje osvjetljenja.

Tek kad uspostavimo biološku ravnotežu u akvariju (uz malo strpljenja, potrebno je i redovno održavati higijenu akvarija) ove će alge nestati, jednako misteriozno kako su i došle. Velika promjena vode (50%), pojačano filtriranje (dijatomski filter) ili UV-sterilizator samo će privremeno zaustaviti cvjetanje alga. Vodenbuhe (Daphnia) i praživotinje (ameba, papueica), poput pravih vegetarijanaca, obožavaju "zelenu vodu".

Jednostanična zelena alga Closterium i dio nitaste zelene alge u papučici (Paramecium).

2- "TOČKASTE ALGE" Na staklu ili akrilu nalazimo kolonije jednostaničnih zelenih alga u obliku finog zelenog sloja/biofilma (Chlorella, Chlamydomonas ...), i svjetlozelenih okruglastih tankih pločica ili točkica – tzv. "točkaste alge"(Pediastrum, Scenedesmus, Pandorina ...).

Čvrsto su prilijepljene za podlogu, a sa stakla ih skidamo struganjem (magnet, žilet, plastična kartica). Obrišemo li staklo sintetskom vatom onda višak ovih alga uklanjamo i iz akvarija. "Točkaste alge" su normalna pojava, a ako se prebrzo ne razmnožavaju, indikator su biološke ravnoteže (dobra akvarijska voda). Na gornje tri fotografije vidimo "točkaste alge" (pet mjeseci stare!), i nitaste, nerazgranjene zelene alge (na staklu su i dijatomeje, ali ih ne vidimo golim okom). Akvarij je osvjetljen s 1W/l, relevantni parametri vode su optimalni, CO2 reaktor, 26oC, a biljke (Rotala, Micranthemum, Eleocharis, Lysimachia i dr.) dobro rastu. Ostalih vrsta alga (vidljivih golim okom) nema.

< « » >

 

Novela o algama - Alge kremenjašice

Autor Šišmiš Nedjelja, 13 Svibanj 2007 20:15

Alge kremenjašice (ili silikatne alge) su, za razliku od cijanobakterija, prave alge. Rasprostranjene su u vodama (slatkim i morskim) svih klimatskih područja Zemlje. Poznate su kao bioindikator čistoće vode, međutim, među njima nalazimo i vrste koje vole eutrofne vode (npr. vrste iz roda Nitzschia). Podnose temperature između 0 - 50 °C, (optimalno 10 -20° C), sklonije su područjima slabijeg svjetlosnog intenziteta (veće dubine). Najbolje uspijevaju u vodi slabo alkalične reakcije (pH>7). Za život im je neophodan silicij (Si), a česte su i u vodama bogatim željezom (Fe). Uz hrizolaminarin, kremenjašice kao rezervnu tvar nakupljaju i lipide - ulje u vidu sitnih kapljica (lebdenje i antifriz !) . U kloroplastima dominiraju pigmenti fukoksantina, koji uz b-karoten i klorofil "a" i "c" (nikad "b"), algama daju zlatnosmeđu - žutozelenu boju.

neki akvaristi kremenjašice neopravdano nazivaju "smeđe alge"! Razlika između smeđih alga (Phaeophycaea) i alga kremenjašica je ogromna, gotovo kao razlika dana i noći.

Kremenjašice su jednostanične alge koje se ponekad povezuju u zvjezdaste, lančaste ili lepezaste oblike

Stanice su povezane izraštajima u obliku bodlji ili zubaca, ili su spojene preko sluzi. Stvaranje lanaca kod nekih vrsta čini prijelaz prema trihalnom stadiju tj. razvoju pravih filamenata (niti, "dlaka").

Mnoge planktonske vrste imaju naročite nastavke za lebdenje. Kod većine vrsta citoplazma se nalazi u tankom sloju na periferiji, dok je u sredini smještena krupna vakuola. Za alge kremenjašice udomaćio se naziv - "dijatomeje", međutim, unutar brojnih vrsta (oko 10 000) ovih raznolikih alga, nalazi se i rod Diatoma (dijatomeje) s vrstama koje se po nekim karakteristikama razlikuju od ostalih kremenjašica.

Sistematika alga kremenjašica je "zbrkana": po jednom sustavu smještene su u skupinu Heterocontophyta (obuhvaća raznoliku skupinu algi, od jednostaničnih kremenjašica do višestaničnih, složenih smeđih alga), a po drugom u razred Chrysophyta (pretežno jednostanične alge zlatnosmeđe do smeđe boje); nadalje, jedni ih dijele na Fragilariophyceae, Bacillariophyceae i Coscinodiscophyceae, a drugi na Centrophyceae i Pennatophyceae. No, to za akvariste ionako nije bitno, i u daljnjem tekstu koristit ćemo pojam dijatomeje za sve alge kremenjašice.

Dijatomeje su izvana zaštićene ljušturom od polimerizirane silicijeve kiseline (mineral kremen, SiO2). Na taj način je zaštićena unutrašnjost stanice. Naime, svaka stanica dijatomeje je umetnuta u kremeni ovoj ili oklop (teka), strukturu sličnu obliku kutije, a on se sastoji od dva nejednaka dijela koji se preklapaju kao poklopac i kutija. Veći dio (ili poklopac) zove se epiteka, a manji (ili kutija) hipoteka

Na svakom od ovih dijelova razlikuje se ljuska (valva) i pojas (pleura). Ljuske su građene od finih struktura, a najčešće su sastavljene od sićušnih komorica (često u nizove poredane) s vrlo sitnim porama (rupicama). Stanica ima različit izgled, već prema tome s koje strane je gledamo, a velike su od 20 – 200 mm (promjera ili duljine), poneke su duge i do 2 mm.

Na svakom od ovih dijelova razlikuje se ljuska (valva) i pojas (pleura). Ljuske su građene od finih struktura, a najčešće su sastavljene od sićušnih komorica (često u nizove poredane) s vrlo sitnim porama (rupicama). Stanica ima različit izgled, već prema tome s koje strane je gledamo, a velike su od 20 – 200 mm (promjera ili duljine), poneke su duge i do 2 mm. Oblik i simetrija ljušture (sa često začuđujuće raznoliko građenim strukturama) su jedan od značajnijih obilježja za determinaciju i sistematiku ovih mikroorganizama.

S obzirom na simetriju ljuštura, dijatomeje su podijelili u dva podreda: Centricae i Pennate.

Prvobitno stanište dijatomeja bila je morska voda: prve stanice su bile s radijalnom simetrijom –tip centrienih dijatomeja (Centricae), a kasnije su se razvile stanice s bilateralnom simetrijom (oblik štapiaa ili lađice) –tip penatnih dijatomeja (Pennatae), i preuzele dominaciju.

Centrice žive pretežno u moru i čine golem dio fitoplanktona. Morske vrste su dobro zastupljene na 80 m dubine, ali sežu eak i do 350 m. Kod predstavnika ovog razreda stanice su kružne ili eliptične. Ne postoji rafa. Strukture su radijalno raspoređene oko centra. Kad potonu, zbog manje nutritienata, često prelaze u mirujuće stadije (u moru na 50 -100 m).

Penate su većinom aktivno pokretne, žive pretežno na dnu slatkih, braktičnih i slanih voda (ponekad, kao i cijanobakterije, "procvjetaju" u velikim masama; u povoljnim uvjetima u litri vode može biti više od 10 milijuna jedinki), ili epifitski na vodenim biljkama. Kod vrlo mnogo

oblika prolazi linijom simetrije u kremenom oklopu pukotina, rafa, čija je fina građa kod pojedinih rodova jako različita (ovdje citoplazma izlazi van i uzrokuje poseban način puzanja, karakterističan samo za penate). Unutar skupine penata, skupina s rafom čini podred Bacillariineae, a skupina bez rafa podred Fragilariineae (u njemu se nalazi i rod Diatoma!).

Veliki broj vrsta lući sluzave tvari (kroz pore) kojima se učvršćuju za podlogu. Tako Synedra ima sluzavi držak s kojim se uzdiže iznad podloge (npr. listova biljke) što joj omogućava bolje uvjete za fotosintezu. Igličasti planktonski oblici mogu ribama oštetiti škrge

Rod Pinnularia – spada u najpoznatije dijatomeje i obuhvaća oko 200 vrsta. Žive u bentosu ili kao epifiti. Posebno su prilagođene na život u vodama bogatim vapnencom (CaCO3).

Rod Melosira – široko rasprostranjen u planktonu i bentosu slatkih, brakičnih i slanih voda. Melosira je kolonijalna alga čije su stanice gotovo loptaste i međusobno su povezane tako da grade konačaste (lančaste) kolonije. Rod Tabellaria – stanice su povezane u lančaste ili trakaste kolonije cik-cak oblika. Rod Diatoma – gradi kolonije slične tabelariji. Sa pleuralne strane oklop je izduženo pravokutan. Diatoma hiemale naseljava izvore i potoke u kojima je voda bistra i hladna. Indikator je čistih (slatkih) voda.

Rod Nitzschia –stanice izdužene, pojedinačne ili udružene u kolonije. Česte su u eutrofnim (zagađenim) vodama.

Zahvaljujući silicijskom oklopu fosili ovih algi su dobro poznati (prvi put se pojavljuju u Juri, a masovno u Kredi). Naslage “kremene zemlje" iz Tercijara i Kvartara nazivamo dijatomit (koristi se u nekoliko industrijskih grana, a iz dijatomita je Alfred Nobel, natopivši ga nitroglicerinom, proizveo dinamit).

Razmnožavanje je najčešće vegetativno, diobom stanice, ali postoji i raznolik spolni život (spermići s bičem!). U vegetativnoj diobi svaka od novih stanica zadržava polovinu oklopa stanice-majke, a drugu polovinu sama dograđuje (za to im treba 10 – 20 minuta, a tijekom dana

mogu se dijelit 1 – 8 puta). Novonastale stanice nisu jednake po veličini. Jedna stanica je veličine epiteke stanice-majke, a druga stanica je veličine njezine hipoteke. Kao posljedica takvog načina diobe, odnosno nakon niza uzastopnih dioba, javlja se postupno smanjivanje veličine stanica (zahvaća polovinu svake naredne populacije). Kad se veličina stanice smanji na polovinu ili trečinu normalne veličine stanice-majke, aktivira se gen koji zaustavi daljnju diobu stanice, a zatim dolazi do spolnog rasploda (kopulacije). Nakon "seksa" razvija se auksospora ("auksozigota") – svojstvena samo kremenjašicama – koja se odlikuje sposobnošću rastenja. Ona počinje klijati te zbog rastezanja (bubrenja) višestruko naraste. Stare ljušture, koje ponekad još vise na njoj, razmaknu se, te nastaje novi par ljuštura. Tako je nastala ponovno nova, "početna" stanica-majka.

Mnoge dijatomeje nakon aktivnog vegetativnog razdoblja (ili u nepovoljnim uvjetima), prelaze iz vegetativnog oblika u oblik statospore. Kad se količina nutrijenata i/ili duljina dana ponovno poveća, statospora proklije i vrati se u normalnu, vegetativnu fazu.

Vegetativna reprodukcija ograničena je količinom otopljenog silicija u vodi. U alkalnoj vodi je silicij topljiviji i dostupniji kremenjašicama. Ako ste pročitali poglavlje o cijanobakterijama, onda razumijete zašto se tijekom cikliranja razvijaju dijatomeje, a nakon toga razdoblja "nestaju" iz akvarija (pritom niste mijenjali ni jačinu ni dužinu osvjetljenja!). KAKO SE RJEŠITI DIJATOMEJA? Neke od ovih (prelijepih) alga u slatkovodnom akvariju vidimo kao zlatno-smeđkastu sluz (biofilm), ili rjeđe u obliku finih tankih niti, koja prvenstveno prekriva mjesta bogata sa silicijem (staklo, silikonska plastika, kamenje).

Kad se "curenje" silicija iz spomenutih izvora smanji, mijenja se omjer Si : P u korist fosfora, nastaju uvjeti pogodni za razvoj zelenih alga, a dobroćudne dijatomeje "nestaju"...

uz visok omjer Si : P dijatomeje imaju prednost ispred svih ostalih alga u akvariju. smola za "usisavanje" fosfata iz vode istovremeno uklanja i silicij. sa staklenih površina najlakše ih skinemo struganjem ili sintetskom vatom.

ribica Otocinclus affinis papa ove algice. DINOFLAGELATI (razred Pyrrhophyceae) Nakon dijatomeja, dinoflagelati su drugi najvažniji dio fitoplanktona i uobičajene su alge u toplim morima (samo malo vrsta ovih alga živi u slatkoj vodi i kao takve akvaristima nisu zanimljive). One izlučuju jedan od najjačih otrova u živom svijetu. Kad se naglo razmnože izazivaju crvenu plimu (cvjetanje). Žive gotovo uvijek pojedinačno, imaju dva duga biča i žuakastosmeđe do crvenkaste kromatofore (klorofil a, uz nešto malo c, b-karoten i različite ksantofile). Predstavnici najvažnijeg reda (Peridiniales) imaju staničnu stjenku većinom od poligonalnih poroznih celuloznih ploča. Mnoge vrste imaju napadne nastavke za lebdenje(ceratium, peridinium). I ovo su alge neobična oblika (jedini ralog zašto su našle mjesto u Noveli o Algama)

< « » >

 

Alge

Autor Rastaman Ponedjeljak, 07 Svibanj 2007 12:05

Zelena čupava alga Ova alga se može jako brzo formirati u gusti zeleni tepih na površinama koje su izložene jačem svjetlu. Naraste do 4 cm. Trajanje osvjetljenja duže od 12 sati na dan moze dovesti do pojave ove alge, kao i disbalans makroelemenata. Obično se pojavljuje u akvarijima s niskom razinom CO2 i NO3.

Zelena točkasta alga Obicno se pojavljuje na staklu i listovima spororastućeg bilja izloženog jakom svjetlu. Pojavljuje se kada je razina fosfata niska. Algojedi ne pomažu u borbi protiv ove alge, jedini poznati algojed koji može pomoći u suzbijanju jest Neritina zebra puž. Lako se skida sa stakla pomoću žileta.

Končasta alga Raste kao samostalna nit dugačka i do 30 cm. Jednostavno se uklanja zavrtanjem pomoću četkice za zube. Ova alga se najčešće pojavljuje s viškom željeza u vodi (>15 ppm, obično kada se predozira tekuće gnojivo- mikroelementi). Dobro je koristiti željezo koje se stavlja u podlogu, pod korijen biljke (laterit).

Zelena voda Obično se pojavljuje u akvarijima s previše svjetla i amonijaka u vodi. Neke od metoda za suzbijanje zelene vode: 1. zamračenje Pod zamracenjem se misli na pokrivanje akvarija na 4 dana tako da nema prodora dnevnog svjetla (folija, tkanina). Ubijanje algi rezultira propadanjem (truljenjem) što rezultira zagađenjem vode. Stoga se preporuča izmjena jednog dijela vode prije i poslije tretmana. 2. UV sterilizacija UV sterilizator ubija plutajuće alge. On isto tako ubija plutajuće parazite i bakterije. Dugoročna upotreba UV-a može biti problematična i kod biljih akvarija jer UV svjetlo oksidira mikroelemente i bilje ih u tom obliku ne može uzimati. 3. ubacivanje živih daphinia u akvarij Moramo biti sigurni da su daphine, a ne neke druge životinjice. Ribe se moraju izvaditi jer bi pojeli daphnie. Fuzz alga Fuzz alga raste na listovima biljaka obično izloženim jakom svijetlu. Ova alga je normalna pojava u akvariju ako raste u manjoj količini. Balansirani nutrijenti daju male šanse ovoj algi naspram bilju.

Staghorn alga Pojavljuje se na biljkama i opremi izlozenoj jakoj svijetlosti. Visoka razina amonijaka uzrokuje pojavu ove alge. Od riba algojeda poznato je da je sijamski algojed učinkovit u kontroli ovih algi.

Smeđe alge Obično se pojavljuju u akvarijima sa slabom rasvjetom, i u novoformiranim akvarijima gdje je razina fosfata visoka, a nitrata niska, s viškom silikatnih kiselina (SiO2). Sijamski algojed, ottocinclusi i puževi pomažu u suzbijanju ove alge.

Crna čupava alga Pojavljuje se u akvarijima s povišenim fosfatima. Najbolji način za uklanjanje ove alge jest sadnja brzorastućeg bilja koje će uzimati hranu algama. Sijamski algojed može pomoći u suzbijanju ove alge, podizanje CO2 na oko 30 ppm-a, NO3 na 15-25 i PO4 na 1-3 ppm-a.

Hair alga Raste u nakupinama po podlozi i oko stabljika bilja. Sivo-zelene je boje dužine do 5 cm. Lako se uklanja kao i koncasta alga, omotavanjem oko četkice za zube.

Modro-zelena alga/ cianobakterija Ova alga, odnosno cianobakterija, u kratkom roku može prekriti cijeli akvarij. Raste u tankim sluzavim slojevima. Obično se pojavljuje u akvarijima s niskom razinom nitrata. Postoje dva načina za borbu protiv cianobakterije: 1. Zamračenjem - mora biti potpuno (bez dnevne svjetlosti) u trajanju od 3 do 4 dana. Potrebno ju je prije odstraniti što je više moguće mehaničkim putem, i podići razinu nitrata na 10-20 ppm-a. 2. Eritromicinom - dozira se 125 mg na 100 l vode i unistena alga se nakon 3 dana usisava.

< « » >

 

Novela o algama - Cijanobakterije

Autor Šišmiš Ponedjeljak, 07 Svibanj 2007 11:45

OPĆENITO O ALGAMA... Alge su odjeljak biljaka, razvrstane u sedam razreda (Cyanophyta, Chlorophyta, Cryptophyta, Dinophyta, Haptophyta, Heterocontophyta i Rhodophyta), a razredi prema stupnju organizacije na različiti broj redova, redovi na rodove... Fikologija je znanost koja se bavi proučavanjem alga (stariji naziv algologija se ponekad koristi kao sinonim za fikologiju), a algi ima nekoliko desetaka tisuća vrsta. Alge nalazimo u oceanima (sve do dubine od oko 300 metara, ovisno o bistrini vode), rijekama, jezerima, zemlji, drveću, kamenju i naravno – u akvariju. Žive pričvršćene za dno (bentoske vrste), za druge biljke ili alge (epifiti), ili slobodno plivaju (fitoplanktonske vrste). Unutar redova Rhodophyceae i Pheophyceae stvaraju se i jednostavna biljna tkiva. Neke alge se mogu kretati pasivno (plinski mjehurići/vakuole i kapljice ulja) ili aktivno (bičevi), odnosno klizanjem.

Alge su obojene cijelim spektrom boja, od crvene do tamno ljubičaste, što je rezultat mješavine različith pigmenata (više o tome vidi u Novela o Fotosintezi) pa i nazivi pojedinih razreda potječu od njihove boje: crvene alge (Rhodophyta), zelene alge (Chlorophyta), modrozelene alge (Cyanophyta), zlatnosmeđe alge (red Chrysophyceae), i smeđe alge (red Phaeophycaea). Alge pokazuju veliko bogatstvo oblika (morfološka raznolikost). Neke, kao što je to npr. Chlorella pyrenoides su duge svega 2-3 mikrometra, dok vrste poput smeđe alge Macrocystis pyrifera (divovska haluga) mogu doseći dužinu od 100 metara. Alge kremenjašice ili “dijatomeje” stvaraju najneobičnije i najljepše oblike u prirodi. Neke alge tijekom života čak mijenjaju i svoj oblik. Alge obuhvaćaju jednostanične, višestanične i kolonijalne oblike, pokretne ili nepokretne. Jednostanične alge uglavnom pripadaju skupini biljnog planktona (fitoplankton), a višestanične su najčešće međusobno povezane na način da stvaraju lance / filamente / niti (u akvarističkom žargonu – dlake ili konac) različite dužine i različitog oblika grananja. Največi broj slatkovodnih nitastih alga pripada razredu zelenih alga, zatim slijede modrozelene alge (cijanobakterije) i crvene alge. Nitaste oblike nalazimo i kod smeđih alga (Pheophyta), međutim, one su (gotovo sve) isključivo stanovnici mora. Mnoge vrste žive u skupinama (od nekoliko pa do više tisuća stanica), koje nazivamo kolonije, a po obliku i boji kolonije često ih možemo i prepoznati. Npr. Volvox sp. je nakupina mikroskopski sitnih zelenih alga u obliku želatinozne loptaste kolonije koja sadrži i do 50.000 stanica, a svaka stanica ima po dva biča koji svojim pokretanjem tjeraju koloniju kroz vodu.

JEDNOSTANIČNE (aktivno pokretne, jedan ili dva biča). Ovdje spadaju: Ceratium, Peridinium, Euglena, Rhodomonas, Chlamydomonas...; (okrugli, kuglasti oblik, jako rasprostranjene, neke vrste su pokretne) - Chlorella, Chrisococcus, Cystodinium ...

VIŠESTANIČNE (nitaste ili filamentne) : Oedogonium, Cladophora, Ulotryx, Audouinella, Spirogyra, Anabaena, Mougeotia, Spirulina, Lemanea, Stigeoclonium, Ectocarpus...

KOLONIJALNE o Otvorene kolonije (imaju promjenjiv broj stanica): Meridion, Tabellaria,

Diatoma... o Zatvorene kolonije (imaju stalan broj stanica – cenobiji): Merismopedia,

Volvox,Pandorina,Gonium. o Pokretne kolonije (bičevi): Volvox ... o Nepokretne kolonije: Pediastrum, Scenedesmus, Hilderbranda...

SIFONALNE (jednostanična steljka / talus s više jezgra u stanici): Vaucheria, Botrydium, Caulerpa, Halimeda, Acetabularia...

RIZOPODIJALNE (promjenljiv oblik stanice): Rhizochloris, Dinamoebidium... PARENHIMATOZNE: višestanične alge sa steljkom na kojoj se razlikuju razlikuju

filoid (u obliku lista) i rizoid (držak): Macrocystis pyrifera (velika morska alga haluga)...

Alge imaju vrlo kratak životni ciklus i brzo se razmnožavaju (nespolnim i spolnim načinom), što ih čini pogodnim bioindikatorima za vodene ekosustave (eutrofikacija - količina kisika, dušika, fosfora, slobodnog ugljičnog dioksida, svjetla, temperature i dr.). Na temelju tih karakteristika je

izvršena i ekološka kategorizacija voda na oligotrofne (čiste), eutrofne (zagađene) ... 1. – MODROZELENE ALGE (razred Cyanophyceae) ili CIJANOBAKTERIJE To je najstarija (oko tri milijarde godina), najrasprostranjenija i jedna od najvažnijih skupina organizama na Zemlji. Modrozelene alge ili cijanobakterije su prijelazni oblik između pravih bakterija i alga, a starije ime cijanofita odražava njihove algalne karakteristike, kao što su njihova sposobnost fotosinteze, te sličnost sa strukturom kloroplasta kod pravih alga. Oko 2000 vrsta cijanobakterija većinom živi u slatkim vodama (eutrofnim, a samo neke vrste i u oligotrofnim !), nalazimo ih i u moru, na vlažnom tlu, krovovima, stablima, u termalnim vrelima na +700 C (Mastocladus i Phormidium laminosus), pustinji ali i na Arktiku i Antarktiku. Cijanobakterije, ovisno od vrste, izlučuju više ili manje sluzi, te ih zovemo i sluzave "alge". Među cijanobakterijama postoje jednostanični, lančasti (filamentozni ili nitasti ili končasti) i kolonijalni oblici sastavljeni od okruglih, štapićastih ili pločastih stanica. Vanjski čimbenici (promjena biotopa) utječu u znatnoj mjeri ne samo na oblik, već i na boju cijanobakterije. Fotosintetski pigmenti – klorofil a (zeleni), fikocijan (plavi), fikoeritrin (crveni) i ostali fikobilini – smješteni su u tilakoidima, koji slobodno plivaju u citoplazmi (nemaju kloroplasta). Cijanobakterije su uglavnom modrozelene do ljubičaste, ali kako su količinski odnosi pigmenata djelomično labilni, boje su ponekad crvene ili zelene, a mogu biti i (zlatno)smeđe.

Rijetke vrste su sposobne za tzv. kromatičku prilagodbu: pri zelenom svjetlu stvara se pretežno crveni, a pri crvenom svjetlu prvenstveno zeleni i modri pigment. Neki rodovi nemaju uopće pigmenata (namjesto fotosinteze koriste kemosintezu), npr. vrste roda Beggiatoa, a njihove nježne niti tvore bjelkaste prevlake na dnu voda koje sadrže sumporovodik (H2S). Većina cijanobakterija može se kretati klizanjem. Pojedinačne stanice prave nepravilne pokrete, dok Oscillatoria i neke druge čine pravilne pokrete – kližu brzinom od 4 nanometra u sekundi. Neke imaju mikrofibrile ("propelere") pa mogu proizvesti rotirajuće kretanje cijelog organizma i kod njih je naglašena fototaksija (negativna za jako svjetlo) i fotokineza (promjena brzine kretanja ovisno od intenziteta svjetla).

"Dosjetljivije" cijanobakterije, naročito planktonske vrste, imaju "balončiće" tj. plinske vakuole (mjehuriće) koji im omogućavaju određenu kontrolu svoje pozicije u vodi te se mogu kretati gore – dole (plinom pune ili prazne "balončić"). Neke namjesto plina koriste kapljice ulja. Ovakovo kretanje ispoljavaju neke vrste Anabaena, Microcystisa, Lyngbya, Aphanizomenon... koje ponekad uzrokuju fenomen toksičnog cvjetanja vode – otrovni vodeni cvijet – na površinama mirnih i zagađenih voda (posebno dobro poznata vrsta je Aphanizomenon flos-aquae)

Među cijanobakterijama nalazimo i prave "trovačice" (npr. Microcystis aeruginosa, Anabaena flos aquae...) – za vlastitu obranu proizvode i izlučuju toksine: hepatotoksine i neurotoksine (alkaloidi saksitoksin, anatoksin, mikrocistin... su snažni neuromišični otrovi). U slučaju masovnog razmnožavanja ("vodeni cvijet"), uzrokuju trovanje riba, a toksične su i za ljude (alrgija, dermatitis, proljev, grčevi mišića). Neke od "trovačica" izazivaju kod riba sterilitet, smanjenje imuniteta ili oštećenja unutrašnjih organa (npr. Mycrocystis aeruginosa uzrokuje hemoragiju i nekrozu jetre). Cijanobakterije se razmnožavaju isključivo nespolnim načinom. Kod većine jednostaničnih i kolonijalnih oblika reprodukcija je vegetativna, koja se javlja podjelom stanice – u optimalnim uvjetima iz jedne cijanobakterije svakih 20 minuta nastanu dvije nove. Teoretski, jedna cijanobakterija mogla bi stvoriti oko 5000 milijarda potomaka tijekom 24 sata. U zbilji se to obično ne događa (pomanjkanje hrane). Kod nekih se stanice uvećavaju i svaka se dijeli na brojne stanice kćeri (endospore). Kod nitastih (lančastih) oblika može doći do odvajanja (raspadanja) niti na manje dijelove (hormogonije), a zatim hormogonije klize i izrastu u nove niti. Endospora se u nepovoljnim razdobljima stisne na trečinu normalne veličine, i može ostati uspavana ili dormantna kroz tisuće godina (i u akvariju ih ima kad mislimo da ih nema!), sve dok uvjeti opet ne postanu povoljni. Nakon toga ona će opet početi klijati ili rasti. U "planktonskom obliku" ostat će sve dok uvjeti ne postanu optimalni (voda u lošem stanju, eutrofična voda, tj. voda zagađena s fosfatima, nitratima ili amonijakom, odnosno s bakterijama), nakon čega se aktivira gen za proizvodnju sluzi (kompleksni polisaharidi). Sluz ("želatina") omota cijanobakteriju i one se počnu međusobno sljepljivati pa nastaju veće površine ("paukova mreža") s kojima "love" bakterije (raspadanjem bakterija oslobađa se "hrana" za cijanobakterije – tj. fosfati, nitrati, proteini...).

Cijanobakterije uklopljene u sluz su do 500 puta otpornije na antibiotike (npr. eritromicin).

Endospore do akvarija mogu doći i zrakom, a ne samo zagađenom vodom, biljkama ili fecesom (izmetom) riba.

I kod brojnih nitastih vrsta cijanobakterija nalazimo prilagodbe za preživljavanje nepovoljnih razdoblja. Naime, pojedine stanice u filamentu jako se povećaju i omotaju debljom staničnom stijenkom koja štiti uskladištene rezervne hranjive tvari. To su tzv. trajne stanice – ciste, i od svih stanica u filamentu jedino one prežive nepovoljno razdoblje.

FIKSACIJA DUŠIKA Za cijanobakterije se običava reči da mogu živjeti samo od "zraka", od "ničega", zahvaljujući još jednoj prilagodbi na nepovoljne uvjete (heterocista), koju nalazimo kod brojnih vrsta. Heterocista se razlikuje od vegetativne stanice prvenstveno po nedostaku fotosintetskog pigmenta za asimilaciju, nema rezervnih tvari ni plinskih mjehurića, žučkaste je boje i ima deblju staničnu stijenku. Kad voda postane siromašna s dušikovim spojevima onda se aktivira heterocista. Unutar heterociste nalazi se sredina bez kisika (!) jer jedino u takvoj, anaerobnoj sredini može enzim nitrogenaza, u procesu koji se naziva fiksacija dušika, uzimati dušik iz zraka, "razbijati" njegove molekule i zatim atome ugraditi u molekulu amonijaka (NH3), odnosno u oblik kojim se mogu koristiti biljke. Fiksiranjem atmosferskog dušika cijanobakterije dobivaju dušik neophodan za sintezu proteina te mogu nastaviti daljnji rast. Međutim, ako je koncentracija fosfata (tj. fosfora) u vodi manja od 0,5 mg (0,5 ppm). proces fiksacije dušika se zaustavi. Znaći, važno je upamtiti da je ključni (i ograničavajući) element za rast cijanobakterija - fosfor (P).

POZOR: uzaludna je djelomična zamjena akvarijske vode ako u svježoj vodi ima fosfata! Do razmnožavanja cijanobakterija u akvariju može doći i onda kad je koncentracija dušikovih spojeva (N), čak 16 puta manja od koncentracije fosfata (P), tj. kod izrazito niskog omjera N:P = < 16 (1N :16P).

OPREZ: koncentracija fosfata ispod 0,5 ppm (0.5 mg) zaustavlja rast biljaka, pa treba pripaziti ako sintetskim smolama (npr. Phosphate remower Green) izvlačimo fosfate iz akvarijske vode.

U hipoksičnoj vodi (voda s malo kisika) neke jednostanične i neke nitaste cijanobakterije mogu i bez heterociste fiksirati dušik.

Za razliku od cijanobakterija, zelene alge i alge kremenjašice (dijatomeje) obožavaju visoki omjer N:P = > 16 (puno dušika, a malo fosfora) jer se njihov rast, kao i rast pravih biljaka, usporava (ili zaustavi) kod niske koncentracije dušikovih spojeva u vodi. (nitrati -NO-3 , urea); ako usporeno rastu onda, naravno, troše i manje fosfata(PO4-) pa cijanobakterijama ostaje dovoljno "omiljenog" fosfora..., sa svakom novom cijanobakterijom još više se smanjuje koncentracija dušika – jer i one papaju nitrate dok ih ima (a zatim aktiviraju heterociste!),

Znaći, cijanobakterije rastu (brže ili sporije) i kod visoke i kod niske koncentracije nitrata, ali uz uvijet da u vodi ima dovoljno fosfata.

Najčešći izvor fosfata u akvarijskoj vodi su … U zemljama istočne Azije, vrste roda Anabaena (ali i roda Spirullina) godišnje obogate

hektar rižinih polja sa 40 kg vezanog atmosferskog dušika. Heterociste nemaju – Oscillatoria , Lyngbya ... Heterociste imaju – Anabaena , Nostoc, Scytonema, Rivularia, Stigonema ...

Cijanobakterije su vrlo sitne i raznolika oblika, a možemo ih vidjeti jedino pomoću mikroskopa (izuzetak je jedna vrsta Nostoca koja može narasti do veličine lješnjaka!). Ono što golim okom vidimo u akvariju su umrežene i sljepljene cijanobakterije. Neke su okružene samo svojom staničnom stijenkom (npr. Oscillatoria), dok se kod ostalih javlja želatinozni omotać (npr. Gleocapsa). Filamenti mogu biti nerazgranjeni ili razgranjeni (lažno grananje i stvarno grananje). Najlakše ih je identificirati po izgledu - oblik stanice, način grananja niti, debljina sluzavog (želatinoznog) omotaća... Kako neki od tih "akvarijskih terorista" izgledaju ? Red: Chroococcales Ovaj red obuhvaća jednostanične cijanobakterije i vrste čije stanice formiraju skupine koje zajedno održavaju želatinozni polisaharidi. Rod Gleocapsa i Chroococus - najprimitivnije cijanobakterije, okruglih ili jajolikih stanica okruženih koncentričnim slojevima sluzi koja ih ujedinjuje u želatinozne kolonije (cenobij). Najčešće se pojavljuju kao sluzave prevlake na stijenama. Rod Anacystis, Coccochloris... - jednostanične vrste, nikad povezane, žive kao fitoplankton. Rod Merismopedia - okruglaste stanice, često u pločastim kolonijama (debele jednu stanicu i uklopljene u želatinozni omotać), žive lebdeći u vodi.

Rod Microcystis - brojne okruglaste stanice vezane u masu sluzi – grudaste ili nepravilno režnjevite kolonije koje se mogu uočiti na površini slatkovodnih jezera i bara. Ove vrste imaju plinske vakuole, proizvode toksine, ponekad uzrokuju toksično cvjetanje vode. Red: Oscillatoriales Ove filamentozne cijanobakterije razmnožavaju se hormogonijima. Filamenti su nerazgranjeni (ali se kod nekih vrtsa javlja lažno grananje). Rod Oscillatoria - dugi, ravni i nerazgranjeni filamenti sastavljeni od međusobno povezanih pločastih stanica (šire su nego duže), ponekad s tankim "staklastim oklopom". Pretežno su modrozelene boje ali nalazimo i crvene (npr. O. rubescens). Nemaju heterociste. Poznato je više od 100 vrsta koje su široko rasprostranjene u slatkim vodama, morima, vrućim izvorima i zonama u koje dospijeva kanalizacija (eutrofne vode).

Rod Lyngbya - filamenti sliče na one kod Oscillatoria, ali je svaka nit zatvorena u podeblji sluzavi omotać. Raste na dnu zagađenih (eutrofnih) voda, a tijekom fotosinteze proizvodi plinove, ponekad u tako velikim količina da njezin "zeleni tepih" podignu na površinu vode.

Red: Nostocales I ove nitaste cijanobakterije razmnožavaju se hormogonijima. Niti su nerazgranjene, a nastaju i heterociste. Rod Nostoc - filmenti sastavljeni od okruglih stanica su nerazgranjeni i uvijeni u želatinoznu masu koja je čvrsta i homogena. Kolonije mogu biti okrugle, režnjevite ili listaste. Postoji oko 50 vrsta koje rastu većinom u slatkim vodama, i vlažnom tlu. Nekoliko vrsta živi simbiotski s drugim biljkama. Rod Anabaena - sličan je predstavnicima roda Nostoc, ali filamenti nisu uklopljeni u robustnu želatinoznu koloniju. Stanice su okrugle, neke vrste izlućuju toksine ili uzrokuju cvjetanje vode.

Rod Scytonema - filamenti s lažnim grananjem i debelim želatinoznim omotaćem. Posjeduju heterociste. Postoji oko 60 vrsta koje većinom žive u slatkim vodama. Scytonema myochrous živi na vapnencu i dolomitu gdje formira plave mrlje koje označavaju pravac kretanja vode.

Rod Rivularia ima izrazitu suprotnost u pogledu građe baze i vrha višestanične niti (primitivni začetak razvoja korijena!). U donjem se dijelu nalazi jedna heterocista (H), a na vrhu završava nit postupno kao bezbojna dlaka. Niti su nerazgranjene, s oklopom(O) i posl*gane u zvijezdastu želatinoznu koloniju. Poznato je oko 20 vrsta koje žive u slatkim vodama i na obali mora. Slične kolonije imaju Gleothrixa, Calothrix… Tolypothrix (debele niti s gustim sluzavim oklopom vremenom postanu tamnosmeđe, dok mlađe stanice mogu uz zelenu imati i tirkiznu boju.

Red: Stigonematales Ovo je jedina grupa cijanobakterija kod kojih nalazimo pravo grananje (pretpostavlja se da su iz tog gena – zaduženog za grananje – nastali svi ostali oblici grananja koje poznajemo u biljnom svijetu). Filamenti se sastoje od nekoliko redova stanica. Imaju heterociste. Rod Stigonema - filamenti se često sastoje od nekoliko redova stanica, a vrhovi mladih grana mogu se transformirati u hormogonije. Poznato je oko 25 vrsta koje se javljaju u slatkim vodama i na vlažnim stijenama.

ZNAK ZA UZBUNU Umrežene i sljepljene cijanobakterije vidimo prvenstveno kao tanke, sluzave i mekane kožice (ili kao duge paučinaste niti), koje prekrivaju podlogu i guše biljke, dok jednostanični Microcystis (fitoplankton) može obojiti vodu modrozeleno i dati joj specifičan močvarni miris.

Kad ovakve slike vidimo u akvariju to je znak za uzbunu – narušena je biološka ravnoteža! U akvarijskoj vodi nastali su povoljni uvjeti za fenomenalno brzi rast cijanobakterija (svojstven za vodu vrlo lošeg stanja) – jer smo im mi to omogućili !!! (izuzev ako cijanobakterije “procvatu” u vrijeme stvaranja biološke ravnoteže u novopostavljenom akvariju, tj. tijekom "cikliranja" ili inicijalne faze). Neki od najčešćih razloga lošeg stanja vode u akvariju:

previše riba u akvariju (centimetri na jedinicu volumena!) premalo biljaka u akvariju previše (nepojedene) hrane neredovita zamjena vode

Ako netko ima volje uzgajati cijanobakterije, recept za "juhicu" (B3NM) nalazi se u tablici! Isti recept koristi se i u laboratorijskom uzgoju nekih vrsta crvenih alga.

MAKRO I MIKRO ELEMENTI

mg/1000 ml

NaNO3 750CaCl2. 2H2O 25MgSO4

. 7H2O 75K2HPO4 75KH2PO4 175NaCl 25vitamin B12 0,00015FeCl3. 6H2O 0,6MnCl2. 4H2O 0,24ZnCl2 0,03CoCl2. 6H2O 0,012Na2MoO4

. 2H2O 0,024 1ppm = 0,001 mg

Cijanobakterije kreću u osvajački pohod najčešće s mjesta na kojem je neznatno strujanje vode, npr. uz akvarijsko staklo neposredno ispod površine podloge. KAKO SE RJEŠITI CIJANOBAKTERIJA ? Postoje tri načina: (1) mehanički, (2) kemijski i (3) biološki. 1. Veće promjene vode ili smanjivanjem jačine i trajanja osvijetljenja mogu privremeno zaustaviti širenje, ali ne i potpuno uništiti ovu algu (na dodir se raspada i samo djelomično je možemo ukloniti "usisačem" za čišćenje dna akvarija).

svaka nagla promjena veće količine vode djeluje stresno na ribe (mogućnost pojave bolesti) i na biljke (usporen rast), ali ne i na alge – pa su alge ponovno u prednosti (!) jer biljke u stresnom stanju manje "jedu", i zato onda algama ostaje više "hrane"... Promjenom vode uklanjamo iz akvarija ne samo cijanobakterije i njihove spore, već i hranjive tvari (nutrijenti ili makro i mikro elementi) neophodne za normalan rast bilja... Alge bolje od biljaka akumuliraju hranjive tvari, pa u stresnim sitaucijama prvo stradaju biljke... , a neke cijanobakterije imaju i heterociste...

nagle promjene osvijetljenja, a pogotovo zamračenje, samo pogoršavaju stanje jer djeluju stresno na biljke (usporen rast) – pa su alge ponovno u prednosti (!). Cijanobakterije obožavaju jako svjetlo (i tada su najčešće žućkasto-svijetlozelene boje), ali ne škodi im ni slabo svjetlo (obojene su tamnozeleno ili modro) ...

pojačano prozračivanje (aeracija) neće ubiti cijanobakterije ali će pojačati strujanje vode i stvoriti uvjete za razvoj (manje štetnih) zelenih alga (pojedu "hranu" cijanobakterijama), a kad cijanobakterije nestanu onda krenemo u obračun sa zelenim algama...

nijedan "komunalni radnik"- algojed (sijamci, ancitrusi, kozice, puževi...) neće ni pogledati ovu "beštiju" i zato ne možemo primjeniti onu, kod nekih akvarista omiljenu, "brigo moja pređi na drugoga" (tj. na komunalce). Uostalom, komunalci i algicidi (bakar

– Cu !) nisu dugotrajno rješenje (djelomice uklanjaju samo posljedicu ali ne i uzrok), jer alge će se vratiti ukoliko ne riješimo problem zbog kojeg su počele neobuzdano rasti.

2. Cijanobakterije je najlakše (ali i najnezahvalnije!) ubiti s nekim od antibiotika (prvenstveno takvim koji ciljano ubija samo G+ ili gram pozitivne bakterije), kao što je eritromicin (5 mg na litru akvarijske vode), klindamicin ili klaritomicin. Međutim, postoji mogućnost da u dubljim slojevima podloge neke cijanobakterije prežive, pa će pritajene vrebati priliku za novi napad... Zato je, uz malu dozu strpljenja, korisnije upotrijebiti neku od sintetskih smola namjenih za "usisavanje" fosfata (fosfor !). Zašto treba izbjegavati uporabu antibiotika?

nakon antibiotske terapije cijanobakterije se raspadaju, i iz tog truleža se oslobađa amonijak (NH3) koji je toksičan za ribe (³ 0.1 ppm). Koncentracija izuzetno toksičnog amonijaka u vodi ovisit će o količini ubijenih bakterija ali i od pH, dGH i temperature vode. Zašto? Amonijak u vodi nalazimo u dva stanja: NH3 + H2O ÜÞ NH4+ + OH-, a ovaj odnos između amonijaka (NH3) i ioniziranog amonijaka (NH4+) ovisi o vrijednostima pH, temperature i dGH. U alkalnoj (pH>7), toplijoj i tvrđoj vodi amonijak teže prelazi u manje toksičan ionizirani amonijak, a lakše ako je voda kiselija (pH<7), hladnija i mekša. Iz ovog primjera mogu se izvući najmanje dvije pouke: oprez kod zamjene veće količine akvarijske vode - promjena pH vrijednosti vode iz kiselog u lužnato povećat će koncentraciju toksičnog amonijaka; CO2 je potreban ne samo za rast biljaka već i da vodu drži u kiselom području pH (cijanobakterije ne vole kiselu vodu!).

denitrifikacijske bakterije (kruženje dušika!) u podlozi i filteru prerađuju amonijak (NH3 / NH4+): nitrosomonas amonijak u nitrite (NO2-), a nitrobacter nitrite u nitrate (NO3-). Prošireno je uvjerenje da u antibiotskoj terapiji antibiotik ubija i denitrifikacijske bakterije u filteru i podlozi (nitrosomonas i nitrobacter su gram negativne bakterije (!), i da je to razlog povećanju koncentracije amonijaka. Istina, eritromicin ubija i na neke gram negativne bakterije (npr. uzročnika gonoreje), ali znanstvena literatura ne spominje denitrifikacijske bakterije... Vjerojatnije je da su denitrifikacijske bakterije žive, ali je količina naglo oslobođenog amonijaka prevelika da bi ga stigle odmah preraditi.. Osim toga, antibiotik ubija i ostale vrste gram pozitivnih bakterija, među kojima su i takve koje pomažu u recikliranju hranjivih tvari (organskog otpada), obradi netopljivih željeznih spojeva u oblik pogodan za ishranu bilja, održavanju biološke ravnoteže u akvariju ...Uostalom, da eritromicin doista ubija denitrifikacijske bakterije onda bi iskustva s njegovom primjenom bila istovjetna kod svih akvarista... U akvariju s puno biljaka i dobrim biološkim filterom (debeli sloj keramike !) amonijak nebi smio doseći toksične koncentracije…

"Kvaka 22" – odakle cijanobakterije u akvariju s puno biljaka?! Neobuzdano širenje bilo koje alge u bogato nasađenom akvariju je znak da biljkama nešto nedostaje! To "nešto" može biti neki od makro ili mikro elemenata, svjetlo... Zato je prije terapije uputno utvrditi što nedostaje, a ne čega ima previše (izuzev kad je to "previše" nazoćno u toksičnim količinama)!

3. Najefikasnije (biološko) oružje za rat protiv svih vrsta algi u akvariju su biljke. Često se

zaboravlja njihova važna uloga u biološkom funkcioniranju akvarija kao cijeline. Osiguramo li biljkama optimalne uvjete za rast (nitrati, fosfati, mikroelementi, odgovarajuće osvijetljenje, ugljični-dioksid CO2, pH, temperatura…), onda zasigurno nikada nećemo imati glavobolju zbog algi…To je sporiji i zahtjevniji, ali dugoročno isplativiji način kontrole (obuzdavanja) rasta algi u akvariju.

< « » >

 

 

Novela o fotosintezi

Autor Šišmiš Nedjelja, 06 Svibanj 2007 19:32

Novela o Fotosintezi" je pojednostavljena priča o ulozi svjetla u fotosintezi, u fototropizmu i fotoperiodizmu, koja će, vjerujem, biti od pomoći u boljem razumijevanju i nalaženju odgovora na mnoga tako često ponavljana pitanja među akvaristima. FOTOSINTEZA –SUSTAV ZA PRETVORBU SUNČEVOG

ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA Riječ fotosinteza znaći "spajanje pomoću svjetla". Sunčevo svjetlo je energija koja u obliku elektromagnetskih valova putuje od Sunca.

Biljke, alge, i neke bakterije razvile su sposobnost pretvorbe Sunčeva svjetla u oblik energije potreban za proizvodnju hrane iz jednostavnih kemijskih spojeva. Ovaj proces pretvorbe i proizvodnje nazvan je fotosinteza. Bez nje bi život na Zemlji, u obliku kakvog danas poznajemo, bio nezamisliv. Tijekom fotosinteze odvijaju se kemijske reakcije ovisne o svjetlu i reakcije koje se mogu odvijati u tami. U reakcijama na svjetlu proizvodi se električna struja i gorivo potrebno za drugi dio reakcije u kojoj se događa pretvorba ugljičnog dioksida u organske spojeve (fiksacija ugljika).

1. REAKCIJA NA SVJETLU Reakcije na svjetlu odvijaju se u dva fotosustava, FS1 i FS2, a svaki fotosustav sastavljen je od antene i prijamnika. Ključnu ulogu u fotosintezi imaju antene tj. pigmenti. 1a. ANTENE Pigmenti su «antene» koje u doticaju s elektromagnetskim valom svjetlosti proizvode električnu struju (fotoelektrični efekt). Sastavljeni su od složenih kemijskih spojeva. Pigmente koje nalazimo u biljkama zovemo fotosintetski pigmenti. Pigmente koje nalazimo u oku zovemo vidni pigmenti. I kod jednih i kod drugih u molekularnoj strukturi nalazimo molekule prstenastog oblika (porfirin, benzen i dr.) koje su po funkciji analogne prijamnim TV ili radio antenama. Kad svjetlost (foton – kvant svjetlosti) padne na prstenastu antenu moguća su samo dva odgovora molekule pigmenta: a) molekula svjetlost odbije/reflektira ili b) molekula svjetlost upije/apsorbira. I dok odbijenu svjetlost vidimo kao boju pigmenta (zelena, crvena, smeđa, plava i dr.), apsorbirana svjetlost proizvodi električnu struju. Do apsorpcije dolazi samo onda ako su valna duljina (ili frekvencija tj, titranje) fotona i prstena jednake, ako se nalaze u rezonaciji. Prstenasta molekula pigmenta ima "nestašne elektrone", naime, slabo su vezani za svoje atome i zbog toga neprekidno jurcaju oko prstena. U točki rezonancije foton dio svoje energije preda jednom od "nestašnih elektrona", pa taj elektron, poput biljarske kugle udarene štapom, izleti iz prstena (fotoelektron) i sudjeluje u proizvodnji električne struje koja se u vidnom pigmentu koristi za podražaj vidnog živca, a u fotosintezi za razgradnju molekula vode, nama svima poznatim procesom elektrolize (fotoliza). Porfirinski prsten, primjerice u molekuli klorofila-a, ima dvije rezonantne frekvencije (430 nm i 662 nm) pa će iz spektra vidljive svjetlosti (mješavina valnih duljina od 400nm do 700nm) samo fotoni s valnom duljinom od 430 nm (plava boja) i/ili 662 nm (crvena boja) izbaciti iz prstena najviše elektrona, proizvesti najviše električne struje i izazvati najintenzivniji proces fotosinteze.

Fotosintetski pigmenti razvrstani su u dvije "antenske" skupine: glavni (ili primarni) pigmenti i pomoćni pigmenti. U glavne ubrajamo klorofile, a u pomoćne karotene i fikobiline. Glavna antena prenosi sunčevu energiju izravno u prijamnik, dok pomoćna, poput antenskog pojačala, hvata svjetlost različitih valnih duljina i njezinu energiju predaje glavnoj anteni, nikad izravno u prijamnik. 2a. KLOROFILI Poznajemo četiri različite molekule klorofila koje se međusobno tek neznatno razlikuju u građi pa su im i rezonantne frekvencije različite, i zato apsorbiraju različite valne duljine. Apsorpcija je najjača u ljubičastom-plavom (410 – 460 nm), crvenom (630 – 680 nm) i infracrvenom (700 – 1000 nm) dijelu Sunčeve svjetlosti. Klorofil daje biljkama njihovu zelenu boju jer uglavnom odbija zeleno svjetlo.

(Molekula porfirina u klorofilu ima u svojem središtu atom magnezija – znači da u vodi bez magnezija biljka ne može proizvoditi nove glavne antene, pa se zaustavlja njezin rast...) Klorofil – a (430 i 682 nm), imaju ga sve biljke, alge i cijanobakterije; Klorofil – b (453 i 642 nm), sve biljke i zelene alge; Klorofil – c samo kod dijatomeja te crvenih i smeđih alga; Bakteroklorofil – (700 – 1000 nm, max. oko 870 nm), purpurne i zelene anaerobne bakterije;

Glavni antenski sustav alga sastavljen je od: Klorofil –a modrozelene alge (cijanobakterije) i neke crvene alge; Klorofil –a i b zelene alge; Klorofil –a i c crvene i smeđe alge; diajtomeje; 3a. KAROTENI Karoteni su u zelenim listovima obično prekriveni (maskirani) klorofilom pa njihovu boju (u lišću) vidimo tek u jesen, kad biljka prestane s proizvodnjom klorofila; obojeni su različitim bojama, a maksimalno apsorbiraju u plavom-zelenom dijelu spektra (450 – 500 nm); glavni su pigmenti cvijeća, voća i povrća. Karoteni imaju dva benzenova prstena za hvatanje svjetlosti. -beta karoten je crvene boje i najrasprostranjeniji karoten (npr. rajčica) -ksantofil je naranđaste boje kao što su i zeaksantin, violaksantin... -fukoksantin – smeđe alge i diatomeje;

4a. FIKOBILINI Fikobilini su sastavljeni od fikobiliproteina, linearne/lančaste strukture koja se naziva bilin. Bilini su metabolički produkti nekih porfirina (npr. hemoglobina kod životinja; sastavni su dio žući; bilirubin – žutica). Imaju modru, zelenu, žutu, crvenu ili smeđu boju. Kod cijanobakterija i crvenih alga (Rhodophyta) fikobilini su upakirani u vrećice – fikobilisomi – a nalazimo ih u citoplazmi ili u stromi kloroplasta. -fikocijanin – modri pigment po kojem su cijanobakterije dobile ime; -fikoeritrin – crveni pigment u crvenim algama. -fitokrom – pigment plave boje; nezamjenljiv je u različitim fotoperiodičnim procesima. 5a. POMOĆNE ANTENE U FUNKCIJI FOTOINHIBICIJE

Pomoćni pigmenti daju biljkama, algama i nekim bakterijama mogućnost "višekanalnog prijama" svjetlosti te tako maksimalno iskoriste njezinu energiju (samo s klorofilom imale bi "dva kanala" - crveni i plavi). Druga važna funkcija pomoćnih antena je automatska regulacija jačine osvijetljenja glavne antene (fenomen fotoinhibicije) - kod jakog svjetla (npr. sredina ljetnog dana) ili u stresnim situacijama (promjena pH u lumenu tilakoida) zatvaraju glavnu antenu i tako je zaštite od fotooksidacijskog oštećenja. Pomoćni pigmenti poput ksantofila, zeaksantina ili violaksantina mogu regulirati dotok električne struje iz glavne antene u prijamnik, odnosno, pomoćni pigmenti mogu i fizičkim prekrivanjem (maskiranjem) zaštititi molekule klorofila.

Iz ovoga možemo zaključiti da će od viška svjetlosti u akvariju jedinu korist imati Elektra! A i listovi Ludwigie bit će lijepo obojeni crvenom bojom (maskiranje). Alge su "omiljena" tema akvarista pa pogledajmo sastav "antenskog sustava" kod nekih od njih (po skupinama): Bacillariophyceae (silikatne alge): klorofil -a, c1, c2 i c3, fukoksantin(zlatnožuti), diatoksantin, beta karoten, diadinoksantin Cyanophyta (modrozelene alge): klorofil -a, fikocijanin, alofikocijanin, fikoeritrin, beta karoten, zeaksantin, ehinenon, kantaksantin, miksoksantofil, oscilaksantin. Chlorophyta (zelene alge): klorofil –a i b, beta karoten, lutein, violaksantin, neoksantin Phaeophyceae (smeđe alge): klorofil -a, c1 i c2, fukoksantin(smeđi), beta karoten, violaksantin. Rhodophyta (crvene alge): klorofil -a, fikoeritrin, fikocijanin, alofikocijanin, alfa i beta karoten, zeaksantin. Uz sve te kombinacije pigmenta, apsorpcijski spektar kod nekih alga može izgledati i ovako -

2. KLOROPLASTI Antene i prijamnik za hvatanje elektromagnetskih valova nalazi se u kloroplastu, pa su kloroplasti biološki transformatori sunčane energije u električnu struju (elektrokemijsku energiju) potrebnu svim živim bićima. Tipična biljna stanica ima prosječno 50 kloroplasta. Kloroplasti nisu nikada nađeni u životinja

Kloroplast izgleda kao okruglo ili jajoliko tijelešce, a od ostatka stanice je odvojen membranom. Unutar kloroplasta nalazimo vrećice pločastog oblika zvane tilakoidi (T), i u njihovim se membranama nalaze "antene i prijamnici"; prostor unutar vrećica tilakoida je lumen (L); nakupine tilakoida zovemo grana(G); stroma (S) je naziv za prostor unutar kloroplasta (između tilakoida i grana), a tu nalazimo i DNA molekulu kloroplasta koja se, kao i kod mitohondrija, nasljeđuje samo po ženskoj liniji (pa tako svi nosimo biljeg prve Eve!).

Modrozelene alge (cijanobakterije) namjesto kloroplasta imaju samo tilakoidne ploćice koje slobodno plivaju u citoplazmi. 3. FOTOSINTETSKI PRIJAMNIK "Fotosintetski prijamnik", u koji dolaze elektroni iz antene, zovemo centar reakcije fotosinteze ili sustav za prijenos elektrona (electron transpor system – ETS). Prijamnik je izgrađen od nekoliko složenih proteinskih molekula među kojima su najvažniji citokrom-kompleksi (npr. citokrom kompleks bf, citokrom kompleks bc, citokrom kompleks b559 i dr.). Prijamnik proizvodi "gorivo" (molekule ATP i NADPH) potrebno za drugi dio reakcije fotosinteze koje su neovisne o svjetlu (dark reaction), a zovemo ih Calvinov ciklus. U citokrom kompleksu ključnu ulogu ima molekula citokroma, s atomom željeza (Fe) u centru prstena. Znači, rečeno na pojednostavljeni naćin, nedostatak željeza u akvarijskoj vodi onemogućit će biljkama sintezu novih citokrom kompleksa i tako će se prekinuti/zaustaviti električni strujni tok... Neki od herbicida i algocida djeluju upravo na taj način – prekidaju strujni tok. Međutim, i previsoka koncentracija željeza štetno djeluje na rast bilja (preko nekih drugih mehanizama), a kako je dinamika rasta (razmnožavanja) alga ionako puno brža nego kod biljaka, višak željeza u vodi algama će samo pospješiti sintezu novih citokrom kompleksa i njihovo razmnožavanje.... I atom mangana (Mn) ima važnu funkciju jer sudjeluje u otimanju elektrona iz molekule vode (oksidacija molekula vode). 4. FOTOSUSTAV KLOROPLASTA Do otkrića dva fotosustava u kloroplastu došlo se slućajnim pokusom: biljka osvijetljena istovremeno sa crvenom i plavom bojom proizvodila je više kisika nego što su zajedno proizvele biljke pojedinačno osvijetljene crvenom i plavom bojom. Ova dva tipa svjetlosnih reakcija, nazvali smo ih fotosustav –1 (ili crveni FS1) i fotosustav –2 (ili plavi FS2); ako rade zajedno proizvode najviše kisika (i "hrane") tj. tada je fotosinteza najintenzivnija. Anaerobne bakterije imaju samo jedan fotosustav: FS1 ili FS2. Svaki fotosustav sastavljen je od antene (100 – 5000 pigmenata, ovisno o vrsti organizma i količini raspoloživog svjetla) i prijamnika, a smješteni su u membrani tilakoida. Molekularni sastav FS1 i FS2 u jednom jednostavnom fotosintetskom organizmu izgleda ovako:

FS1 - 96 molekula klorofila-a, 22 molekule karotena, 6 molekula citokrom kompleksa, 4 molekule lipida (masti), 3 klastera Fe4S4, 2 filoquinona FS2 - 50 ili više molekula klorofila-a, 6 molekula karotena, 4 molekule citokrom kompleksa ... Pogledajmo sada pojednostavljeni prikaz pretvorbe svjetla (fotona) u električnu struju i visokoenergetske kemijske spojeve molekula ATP i NADPH (energetski je ekvivalentan s tri molekule ATP). 4a. FS2 – PROTONSKA CRPKA i ATP Kad foton pogodi porfirinov prsten u anteni FS2, tada jedan od labavo vezanih elektrona, zbog viška energije dobivene od fotona, "izleti" iz prstena i s električnog potencijala od +0.82 volta (u prstenu) elektron se "digne" na −0.42 volta (izvan prstena). Stvorena je razlika električnog potencijala od 1. 24 volta (mala baterija!) koji za elektron predstavlja «energetsko brdo» na kojem se iznenada našao. ¨ Zamislimo loptu u podnožju brda. U podnožju lopta ima malu potencijalnu energiju (+0.82 volta) ali kada je gurnemo/dignemo na vrh brda (−0.42 volta) njezina potencijalna energija je veča (1.24 volta), odnosno, proporcionalna je energiji (fotonu) kojom smo je gurnuli na brdo. Kotrljajući se niz brdo lopta postupno gubi dobivenu potencijalnu energiju (prvenstveno u vidu topline), a zaustavi se kad dobivenu energiju potroši. Na vrhu energetskog brda "naš" elektron ulazi u ETS i u njemu se počne kontrolirano "kotrljati nizbrdo". Tijekom "kotrljanja" postupno se oslobađa viška energije koja se odmah koristi za pokretanje protonske crpke, a zahvaljujući njoj proizvode se molekule ATP-a (vezanje atoma fosfora na molekulu ADP u procesu fosforilacije). ATP je glavna molekula za skladištenje i prijenos energije u stanici jer se njegovom razgradnjom (hidrolizom u ADP) oslobađa velika količina energije (30kJ/mol). Energija jednog kvanta fotona ili jedan einstein crvenog svjetla ima 42 kcal... 4b. FS1 – ELEKTROLIZA VODE i NADPH U FS1 je priča o elektronu identična priči iz FS2. Međutim, postoji razlika u korištenju njegove oslobođene energije: dio energije skladišti se u elektrokemijskim vezama molekule NADPH (ekvivalent tri ATP-a), a dio se upotrijebi za elektrolizu vode. U elektrolizi se molekula vode rastavi na dva atoma vodika (H) i atom kisika (O); kisik je otpadni proizvod reakcije (i izlazi iz biljke), a atom vodika se "razgradi" na vodikov ion (proton - H+) i elektron (e-). U lumenu tilakoida oslobođeni protoni zajedno s protonima iz strome kloroplasta (u lumen ih

upumpava protonska crpka iz FS2) stvaraju "gužvu", pa kad koncentracija vodikovih iona u lumenu postane kritična (niski pH), protoni počnu bježati natrag u stromu (gdje je manja "gužva"). Bježe kroz jedan transmembranski "tunel" – protein CF1 – i tijekom "bijega" oslobađaju energiju (30kJ/mol) potrebnu za vezanje atoma fosfora na molekulu ADP... . Možda će se netko upitati: zašto se vodi otimaju elektroni, kad energetski korisni elektroni ionako izlaze iz prstena pigmenta?! Odgovor je jednostavan: elektroni oslobođeni u elektrolizi vode potrebni su za krpanje “rupa” u porfirinskom prstenu FS2 koje ostaju iza izbačenih fotoelektrona (za to je zadužen ferodoksin, protein s atomom željeza). Naime, porfirinski prsten nema na raspolaganju beskonačan broj elektrona (svaka fotočelija ima ogranićeni vijek trajanja!) i zato bi, da nema elektrona iz molekula vode, stao proces fotosinteze (foton više ne bi imao kome predati energiju). Izbačeni fotoelektroni iz FS1 nadomjeste se s energetski oslabljenim fotoelektronima iz FS2 (njih u podnožju energetskog brda pokupi plastocijanin, protein s atomom bakra). U prijenosu elektrona od početka do kraja reakcije (sinteza NADPH !) sudjeluje 19 atoma željeza(Fe), 5 magnezija(Mg), 4 mangana(Mn) i jedan bakra(Cu), te sedam aromatskih grupa. Sve se događa u nevjerovatno kratkom vremenu – elektron put dug 2 nm (miljarditi dio metra) prevali za jednu nanosekundu. Pritom struja fotoelektrona stvara (elektro)magnetsko polje jačine nekoliko pikotesla (što je otprilike tisuću puta manje od jačine magnetskog polja ljudskog mozga). 5. REAKCIJA U TAMI – CALVINOV CIKLUS Fotosintetske reakcije u drugom dijelu procesa fotosinteze (dark reaction) ne zahtjevaju prisutnost svjetla (znaći, mogu se odvijati i u tami), a događaju se u stromi kloroplasta. Zovemo ih zajedničkim imenom - Calvinov ciklus - niz složenih kemijskih reakcija u kojima se uklanja atom kisika iz molekule ugljičnog dioksida (CO2 ), a zatim se atomi ugljika (C), vodika(H) i kisika(O) međusobno spoje u organsku molekulu CH2O – a međusobnim povezivanjem više ovih "temeljnih" molekula ("lego kockica"!), nastaju veće i složenije molekule nazvane ugljikohidrati /šečeri (monosaharidi, disaharidi ili polisaharidi). Tako je glukoza (monosaharid) sastavljena od šest "lego kockica", a škrob i celuloza (polisaharidi) od više stotina molekula glukoze.... Energija koja drži zajedno "lego kockice" dolazi iz molekula ATP i NADPH....

Kemijska reakcija fotosinteze pojednostavljeno prikazana izgleda ovako:

H2O + CO2 + SVJETLO → CH2O ⇔ C6H12O6 + O2 C6H12O6 je kemijska formula za čak tri molekule - glukozu, galaktozu (u mlijeku) i fruktozu (u medu). Iako sve tri dijele zajedničku formulu, razliku među njima stvara drukčiji položaj atoma u molekuli (strukturni izomeri). Glukoza je bogata energijom i biljke je upotrebljavaju kao gorivo za svoj rast ali i za proizvodnju škroba (skladište energije) i celuloze (koja gradi stanične stijenke). Dakle, dok jedemo biljke mi kušamo okus Sunčeve svjetlosti! Stanično disanje je proces suprotan fotosintezi. Kada nema svjetla, fotosinteza prestaje, ali se disanje nastavlja. Biljka sada koristiti kisik da bi razgradila hranjive materijale (u staničnoj organeli nazvanoj mitohondrij). Ugljični dioksid se ispušta kao otpadni proizvod tog procesa. Pojednostavljeno to izgleda ovako:

C6H12O6 + O2 ⇔ H2O + CO2 + ATP (TOPLINA) U procesu staničnog disanja oslobađa se energija (ATP) iz veza koje su držale "lego kockice" zajedno.... 6. ANAEROBNA FOTOSINTEZA U anaerobnim fotosintetskim bakterijama odvija se i anaerobna fotosinteza (okoliš bez kisika), međutim, osnovni način biološke transformacije energije je isti kao i kod biljaka. Anaerobne bakterije imaju samo jedan fotosustav (sličan s) FS1 ili FS2, iz kojeg izlaze jedino molekule ATP. Veće razlike postoje u reakcijama koje se odvijaju u tami (reakcije u tami). Antene anaeorobnih fotosintetskih bakterija sastavljene su od glavnog fotosintetskog pigmenta bakteroklorofila (sličan je klorofilu) - koji apsorbira valne duljine iz toplinskog (infracrvenog) spektra svjetlosti (700 – 1000 nm), i pomoćnog fotosintetskog pigmenta karotena. U prijamniku je glavni citokrom-kompleks bc. Ovi fotosintetski elementi nalaze u klorosomu pričvršćenom na površini fotosintetske membrane. Za krpanje "rupa" u prstenu ne koriste se elektroni iz vode, već se oni izvlaće iz organskih kiselina, vodika, sumporovodika dr. 7. ČIMBENICI INTENZITETA FOTOSINTEZE Intenzitet fotosinteze (ili fiksacija ugljika i stvaranje kisika) ovisi o više čimbenika (faktora). To

su prije svega svjetlo, koncentracija ugljičnog dioksida, temperatura, minerali, elementi u tragovima (oligoelementi) i voda (za kopnene biljke), zatim vrsta i fiziološki status biljke (zdrava, starost, cvjetanje). Unutar granica optimalne temperature i slabog do umjerenog svjetla (do 0.5W/l) – što je realtivna vrijednost jer ovisi o vrsti biljke i podneblju gdje raste – intenzitet fotosinteze raste s porastom količine svjetla i ne ovisi o temperaturi. S povećanjem količine svjetla intenzitet fotosinteze počinje sve više ovisiti o temperaturi, a iznad "točke zasićenja svjetlom" (postiže se kod specifičnog svjetlosnog praga) intenzitet ovisi isključivo o temperaturi (uz pretpostavku da su svi ostali čimbenici optimalni), i raste sve do neke "temperaturne točke zasićenja" iza koje se intenzitet više ne povećava. Kod jakog svjetla (> 2W/l) neke kemijske reakcije iz Calvinovog ciklusa (reakcije u tami) poćinju usporavati fotosintezu. I fotorespiracija (biljka "izdiše" mjehuriće kisika) također ograničava intenzitet fotosinteze, pogotovo ako je ograničen dotok vode (kod kopnenog bilja). Uz dovoljno svjetla (bolje je reći - puno svjetla), a malo ugljičnog dioksida, intenzitet fotosinteze ovisi o temperaturi; Uz malo svjetla, a dovoljno ugljičnog dioksida, intenzitet fotosinteze NE ovisi o temperaturi.

8. FOTOPERIODIZAM U svaki živi organizam ugrađen je i sat (može se "navijati" svjetlom, temperaturom, gravitacijom... ) koji upravlja fiziološkim procesima (ritmom). Znamo za dnevni (ili cirkadijalni), mjesečni i godišnji bioritam. Fotoperiodizam je fiziološki odgovor biljke na promjenu omjera dužine dana i noći, tj. na promjene trajanja mraka, a ne svjetla (kako se obično misli)! Dan u tropskom pojasu traje tijekom godine približno 11 do12 sati, a u polarnoj regiji od 0 do 24 sata.

Biljke dugog dana cvatu samo kad danje svjetlo traje mnogo sati (tj. kad je noć kratka!). Biljke kratkog dana cvatu kad su dani kraći. Naravno, i vegetacijska faza (rast) je ovisna o tim promjenama koje kontrolira pigment fitokrom (to se poglavito odnosi na razvoj sjemena i bočnih korijena). Biljke na promjenu duljine dana reagiraju različito jer sadrže različite molekule fitokroma (fitokrom -a, b, c, d ili e), tj. "sat" osjetljiv na svjetlost. Kako taj satni mehanizam radi? Svaka molekula fitokroma ima sposobnost preobrazbe u dva alternativna oblika, aktivni(PR) i pasivni(PFR), a vrijeme potrebno za probrazbu određeno je vrstom fitokroma (a, b, c, d ili e). Kod biljaka kratkog dana (npr. krizanteme) vrijeme pretvorbe iz pasivnog u aktivni oblik traje 8,5 sati, a kod biljaka dugog dana je kraće. Fitokrom apsorbira dvije različite valne duljine (660 i 730 nm) i biljci signalizira njihov omjer. Izložen danjem svjetlu aktivni oblik fitokroma (PR) apsorbira 660 nm (crveno) i zbog toga se trenutno promjeni u pasivan oblik (PFR) koji će apsorpcijom infracrvenog svjetla (730 nm) početi s polaganom preobrazbom u akivni oblik. Tijeko dana fitokrom u biljci miruje u pasivnom obliku . Dolaskom sumraka smanjuje se u Sunčevu svjetlu količina crvenog, a poveča količina infracrvenog svjetla koje će fitokrom(PFR) potaknuti na "spontani" prijelaz u aktivan oblik (PR). Kod biljaka kratkog dana potpuna pretvorba fitokroma traje od 8 do 9 sati, nakon čega aktivni fitokrom (PR) ulazi u «vozilo» PIF3 (radi se o proteinu) koje ga iz citoplazme odveze u jezgru gdje zajedno aktiviraju «florigen» na lokusu T (i tako počne proces prepisivanja /transkripcije gena zaduženih za stvaranje cvijeta). Fitokromsku «uricu» moguće je i pomaknuti unaprijed! Naime, ako biljku na početku noći kratkotrajno osvjetlimo s intenzivnim infracrvenim svjetlom (730 nm) onda se vrijeme pretvorbe PFR u PR skrati za dva sata (namjesto 8 do 9, "noć" traje 6 do 7 sati!). Ako bi tijekom noći biljku u nekom trenutku samo nakratko osvijetlili sa 660 nm onda bi se trenutno razdvojio PR od PIF3 i prešao bi u pasivan oblik (PFR).... a biljka bi za nastavak prepisivanja gena morala pričekati sljedeći sumrak (noć).

9. FOTOTROPIZAM Nejednako svjetlo uzrokuje nejednaku raspodjelu biljnog hormona auksina u vegetacijskom vršku stabljike i zbog toga se stabljika savija – prema jačem izvoru (podražaju) svjetla (pozitivni fototropizam) ili se otklanja od jačeg izvora svjetla (negativni fototropizam). U ovim procesima sudjeluje i fitokrom. 10. BILJNI HORMONI Postoji pet skupina biljnih hormona. Auksini, citokinini i giberelini uzrokuju diobu i povećanje stanica. Apscizinska kiselina koči rast, a etilen (eten) uzrokuje dozrijevanje voća te otpadanje plodova i listova. (Iako nema izravne veze s akvaristikom, banane koje jedemo često imaju miris po etilenu, a to je zato jer su transportni kontejneri ispunjeni etilenom potrebnim za dozrijevanje nezrelo ubranih banana).

< «

 

Algae contributed by George Booth The following descriptions and control techniques are for common types of algae found in freshwater aquaria. Copyright The FAQs owe their existence to the contributors of the net, and as such it belongs to the readers of rec.aquaria and alt.aquaria. Articles with attributions are copyrighted by their original authors. Copies of the FAQs can be made freely, as long as it is distributed at no charge, and the disclaimers and the copyright notice are included. This FAQ has been modified slightly to use on this site. Pictures have also been added for easier identification. All pictures on this page are copyrighted. Please do not copy without permission.

Contents

Algae Types Blue-green Brown Green water Film Spot Fuzz Hair Thread Staghorn Brush Prophylactics Algae-Eating Fish Mollies Otocinclus Plecostomus Siamese Algae Eaters Amano Shrimp Farlowella Introduction There are two categories of algae of concern to aquarists: "good" and "bad". Good algae is present in small quantities, is indicative of good water quality and is easily kept in check by algae eating fish or simple removal during routine maintenance. This algae is a natural consequence of having a container of water with nutrients and a light source. Bad algae is either an indicator of bad water quality or is a type of algae that tends to overtake the tank and ruin the aesthetics the aquarist is trying to achieve. The label of "bad" is entirely subjective. For example, one type of green, hair-like algae is considered a plague by some American aquarists, yet is cultivated by European aquarists as a valuable addition to most tanks, serving as a dietary supplement for the fish. Algae Types Blue-green, slime or smear algae Grows rapidly in blue-green, slimy sheets. Spreads rapidly over almost everything and usually indicates poor water quality. However, blue-green algae can fix nitrogen and may be seen in aquariums with extremely low nitrates. Sometimes seen in small quantities between the substrate and aquarium sides. Will smother and kill plants. This is actually cyanobacteria. It can be physically removed, but this is not a viable long term solution as the aquarium conditions are still favorable for it and it will return quickly. Treatment with 200 mg of erythromycin phosphate per 10 gallons of water will usually eliminate blue-green algae but some experts feel it may also have adverse effects on the biological filter bed. If erythromycin is used for treatment, ammonia and nitrite levels should be carefully monitored.

Brown algae Forms in soft brown clumpy patches. In the freshwater aquarium, these are usually diatoms. Usually indicates a lack of light or an excess of silicates. Increased light levels will usually make it disappear. Easily removed by wiping the glass or siphon vacuuming the affected area.

Green water Green unicellular algae will sometimes reproduce so rapidly that the water will turn green. This is commonly called an "algae bloom" and is usually caused by too much light like direct sunlight. An algae bloom can be removed by filtering with micron cartridges or diatom filters. UV sterilizers can prevent the bloom in the first place. Green water is very useful in the raising of daphnia and brine shrimp. Film algae Grows on the aquarium glass and forms a thin haze. Easily removed by wiping the glass. Considered normal with the higher light levels needed for good plant growth.

Spot algae Grows in thin, hard, circular, bright green spots, usually on the aquarium glass but also on plants under high light conditions. Considered normal for planted tanks. Must be mechanically removed. On acrylic aquariums, use a cloth pad or a gentle scouring pad like a cosmetic "Buff-Puff" and a lot of elbow grease. On glass tanks, scraping with a razor blade is most effective.

Fuzz algae Grows mostly on plant leaves as separate, short (2-3mm) strands. Considered normal. It might be a less "virulent" form of "beard" algae. Easily controlled with algae eaters such as black mollies, Otocinclus, Peckoltia and siamese algae eaters.

Beard algae Grows on plant leaves and is bright green. Individual strands have a very fine texture but it grows in thick patches and looks just like a green beard. It grows up to 4 cm. It cannot be removed mechanically. This does not indicate bad water quality but grows very fast and overtakes the tank, making it a "bad" alga. Can be eliminated with Simazine (Aquarium Pharmaceuticals "Algae-Destroyer").

Hair algae Grows in bright green clumps in the gravel, around the base of plants like Echinodorus and around mechanical objects. It has a coarser texture than "beard algae". Beard algae

will ripple in the water current, hair algae tends to form matted clumps. Individual strands can get to 5 cm or more. This is easy to remove mechanically by twirling a toothbrush in it. Can be troublesome if left unchecked. This is a popular food supplement for fish among European aquarists.

Thread algae Grows in long, thin strands up to 30 cm or more. Tends toward a dull green color (hard to tell because it is so thin). Usually indicates an excess of iron (> 0.15 ppm). Easily removed with a toothbrush like hair algae.

Staghorn algae Looks like individual strands of hair algae but tends to grow in single branching strands like a deer antler and is grey-green. Seems to grow mostly on tank equipment near the surface. Difficult to remove mechanically. Soak affected equipment in a 25% solution of household bleach and water to remove it.

Brush algae This grows in feathery black tufts 2-3 mm long and tends to collect on slower growing leaves like Anubias, some Echinodorus and other wide leaf plants. Also tends to collect on mechanical equipment. This is actually a red alga in the genus Audouinella (other names: Acrochaetium, Rhodochorton, Chantransia). It cannot easily be removed mechanically. Remove and discard the affected leaves. Equipment can be soaked in a

25% bleach solution, then scrubbed to remove the dead algae. Siamese Algae Eaters (Crossocheilus siamensis) are known to eat this algae and can keep it in check. A more drastic measure is treatment with copper.

A really good article on this algae by Neil Frank can be found at http://www.thekrib.com/Plants/Algae/red-algae.html

Prophylactics for Algae Algal spores are everywhere and will always be present in an aquarium unless drastic measures are taken. For fish only tanks, a properly set up ultraviolet sterilizer will kill algal spores in the water and prevent them from gaining a toehold. For planted tanks, this is not a good solution since the UV light will also oxidize trace elements needed by the plants and will limit the plant's growth potential. Unfortunately, conditions that are good for growing plants are also good for growing algae. Fortunately, plants will usually out-compete algae for the available nutrients. However, if there is an imbalance of nutrients, algae will opportunistically use whatever is not used by the higher order plants. Different algae will utilize different nutrients, causing sporadic outbreaks of new algae types in apparently stable tanks when a temporary imbalance occurs. An ounce of prevention is worth a pound of cure. To avoid introducing a new algae type to a planted tank with new plants, a simple bleach dip seems to work well. Mix 1 part bleach in 19 parts water and dip the new plant in it for 2 minutes. Immediately rinse the plant in running water, then immerse it water containing a chlorine remover to neutralize any remaining bleach. This will kill the algae and only temporarily slow down a healthy plant. Plants in poor condition may succumb to this treatment, but they probably would not have lasted anyway. Algae Eaters The most effective control of algae in a planted aquaria is via algae eating fish. It is especially critical in the set up of a new tank to make sure algae does not get established before the plants have had a chance to establish themselves. For this reason and to help the biological filtration get established, it is recommended that some hardy algae eaters are added right away.

Algae-Eating Fish Black mollies Black sailfin mollies are excellent candidates for the break-in period of a planted tank since they are cheap and easy to find. They are usually considered expendable and are removed after a month or so. It is important to NOT FEED THEM. If they are fed, they will not be quite so eager to consume algae. When they are hungry, they are eager consumers of most algae types seen during the break-in period.

Otocinclus sp. Otocinclus are diligent algae eaters, but are best kept in schools due to their small size. One per 10 gallons is a useful rule of thumb. Various species of otos are seen in the shops at various times; most are good algae eaters but some seem to prefer the slime coat on fish to algae. Unfortunately, there seems to be no way to distinguish the "attack otos" from normal otos. Otos seem to be very delicate fish, but this is probably due to capture and shipping abuse rather than an inherent weakness. When a fish shop gets some in, it is wise to wait a while before purchasing to account for die offs. Most people report getting a dozen and having them die over a period of a few months until just a couple are left. Those then seem to last for a long time.

"Plecostomus'' sp. Plecostomus is the generic name for a wide range of sucker-mouth fish. Only the smaller types are useful in a planted tank, since the larger varieties tend to eat the plant right along with the algae. Two common types that are useful are the "bristle-nose plecostomus" and the "clown plecostomus" or Pekoltia. Both stay under 4" long and don't seem to cause too much plant damage. Sometimes broad-leafed plants like Amazon swords will be scraped a little too closely by the plecos, so they bear watching. Their diet can be supplemented by blanched zucchini and bottom feeder tablets. They also appreciate a chunk of driftwood in the aquarium to satisfy their need for cellulose.

Siamese Algae Eater Do not confuse this fish with the Chinese Algae Eater, which is very aggressive and does not eat algae. The siamese algae eater, Crossocheilus siamensis, is a very good algae consumer and is known to eat black brush (red) algae. The only problem is that these fish are hard to find in the United States. There are several fish in this family. The most

commonly seen is Epalzeorhynchos kallopterus, commonly known as the Flying Fox. The Flying Fox is the more attractive of the two. It tends to have a brownish body with a very distinct, sharp-edged black stripe with a distinct, thin gold or bronze stripe above it. These tend to be very aggressive when they are full grown and don't eat red algae (as far as one aquarium reference is concerned). The other member is the Siamese Algae Eater. It is the same shape as the Flying Fox but tends toward a silverish body with a somewhat ragged black stripe.There may be an indistinct gold or bronze stripe above the black. These are definitely not aggressive; they are good companions for discus and small tetras. When they are young, the differences between E. kallopterus and C. siamensis may not be very apparent, especially if you haven't seen both types together. Unfortunately, most wholesalers don't sell fish to stores by their scientific name and the common names that are used sometimes get pretty silly (like "siamese flying fox"). If you really can't tell which one the store has, buy it anyway, but be prepared to sacrifice it if it turns out to be the wrong kind (unless your fish aren't bothered by it, of course).

Amano Shrimp Amano Shrimp gained popularity when Japanese aquarist Takashi Amano introduced them in his book 'Nature Aquarium World'. They are extremely useful for algae control though they will not eat all kinds of algea. Scientific name: Caridina japonica.

Farlowella Farlowella are useful algae eaters although they are very sensitive to water conditions. They type known as the Royal Farlowella will get too large for a plant tank and may cause damage.  

   

AlgaeControlintheAquarium

Not all algae in the aquarium is necessarily 'bad' - a certain amount is inevitable where there is water, light and nutrients. However, some types of algae are certainly a nuisance, if for no other reason than looking unsightly.

The control or prevention of different algae types is primarily about nutrient control, and the amount of light. There are therefore some general guidelines which can be followed to help minimise algae:

  Avoid direct sunlight falling on the tank, especially for prolonged periods. Unfortunately, despite the pleasant rippling light effects provided by sunlight, the rich lighting spectrum of the sun is likely to mean 

a constant battle against algae in most setups.  

  Do not leave lighting on for more than 10‐12 hours a day. Longer periods are likely to favour algal 

growth, rather than promote plant growth.  

  Minimise nutrient levels with frequent water changes.  

In particular, it may help to keep nitrates, phosphates and silicates 

low if you have a persistant problem ‐ either by the use of reverse 

osmosis (RO) or deionised (DI) water, or specific adsorption resins 

(e.g. API Phos‐Zorb). However, note that although high levels of such 

nutrients may encourage algae, it is not generally possible to 

completely eliminate algae by attempting to reduce them, as algae 

can survive at levels below those which can be measured by a 

hobbyist test kit.  

 

  Consider adding algae eating fish if appropriate to the setup. These include: suckermouth catfish (e.g. 

Ancistrus, Peckoltia and Otocinclus species), the Siamese Algae Eater (Crossocheilus siamensis) and 

mollies.  

  Note that in planted tanks (which is not really the same as tanks with a few plants in!), the most 

effective way to control algae growth is to plant heavily and promote vigorous plant growth of several 

different species, to out‐compete the algae for nutrients. The management of a planted aquarium is 

beyond the scope of this article, and will be the subject of a future article, but an important nutrient 

with regard to plant versus algae growth in a planted tank is Iron, and controlling levels of this nutrient is

likely to be important.  

The taxonomy of algae and related organisms is complex, but for the purpose of identification in the aquarium, they can be conveniently grouped into the following:

1. "Brown algae" (Diatoms)  

2. Green algae  3. Red/Brush algae  4. "Blue‐green algae" (Cyanobacteria)  

"Brown algae" (diatoms)

This is often the first algae to appear in a newly set-up tank, where conditions have yet to stabilise. It will often appear around the 2-12 week period, and may disappear as quickly as it arrived when the conditions stabilise after a couple of months. It is essential to minimise nutrient levels to ensure the algae disappears - avoid overfeeding and carry out the appropriate water changes, gravel and filter cleaning, etc. Limiting the light will not deter this algae, as it can grow at low lighting levels and will normally out-compete green algae under these conditions.

If brown algae appears in an established tank, check nitrate and phosphate levels. Increased water changes or more thorough substrate cleaning may be necessary. Using a phosphate-adsorbing resin will also remove silicates, which are important to the growth of this algae. However, as noted above, it is essentially impossible to totally eliminate algae with this strategy alone. Due to its ability to grow at low light levels, this algae may also appear in dimly lit tanks, where old fluorescent bulbs have lost much of their output. If a problem does occur, otocinclus catfish are known to clear this algae quickly, although you may need several for larger tanks, and they can be difficult to acclimatise initially.

There are some very plausible theories as to why this algae often appears in newly set up tanks and then later disappears. If the silicate (Si) to phosphate (P) ratio is high, then diatoms are likely to have a growth advantage over true algae types and Cyanobacteria. Some of the silicate may come from the tapwater, but it will also be leached from the glass of new aquaria, and potentially from silica sand/gravel substrates to some extent. Later, when this leaching has slowed, and phosphate is accumulating in the maturing tank, the Si:P ratio will change in favour of phosphate, which is likely to favour the growth of green algae instead.

Green algae

A certain amount of green algae is likely to occur in any tank with sufficient lighting. It is eaten by most algae eating fish and is generally fairly easy to remove from the tank glass.

Hard 'green dot' algae

This appears as small round dots on the aquarium glass. It appears to be a normal part of planted tanks with higher light levels. Algae-eating fish will not remove this algae and manual removal requires hard scraping. Magnetic algae scrapers are usually inadequate, unless the edge of one half is used inside the tank - or use a razor blade.

Hair algae

This occurs as long greenish or grey strands. Some algae eating fish may consume it. It can be removed manually by winding around a toothbrush.

Red/Brush algae

Brush or red algae can be very difficult to remove manually. It seems to be favoured in tanks with a high pH and carbonate hardness, leading some to speculate that they may be able to utilise bicarbonates as a carbon source. Limiting phosphate and silicate (either by using RO/DI water or specific adsorption resins) should deter this algae. Siamese Algae Eaters (Crossocheilus siamensis) are are often said to be the only common algae eating fish which will tackle this type of algae, although the common plec appears to eat it too.

Blue-green algae/Cyanobacteria

"Blue-green algae" is not really a true algae at all, but Cyanobacteria - a group of bacteria capable of photosynthesis. It can appear as a slimy coating in a number of different colours. It can smother plants and may release toxins harmful to fish. It can fix nitrogen and may therefore occur in tanks with zero or very low nitrates (but possibly high levels of other nutrients, particularly phosphate and organic wastes). It can be removed manually quite easily, as it often forms loose sheets, but it's likely to return quickly. Improving circulation/aeration in the tank sometimes causes it to decline. It can be treated with erythromycin (200mg/10 gallons) where antibiotics are available - this may however affect the filter bacteria, so it will be necessary to check for ammonia and nitrite after dosing. Fish will not eat this type of algae.

Summary of Algae‐eating fish and inverts

Name  For Against 

Otocinclus catfish 

Tiny size makes them ideal 

for small tanks, do not 

damage plants. 

Can be difficult to acclimatise initially. 

Common plec 

(Hypostomus punctatus, 

Glyptoperichthys 

multiradiatus, etc) 

A very hardworking algae 

eater, which will eat green, 

brown and brush algae 

May grow too large for many tanks. Its 

large size and occasionally boisterous 

nature may cause havoc in planted 

tanks. 

Siamese Algae Eater 

(Crossocheilus siamensis) 

Eats green, brown and 

brush algae. 

Often confused with the Flying Fox 

(Epalzeorhyncus kallopterus), which is 

more omnivorous. 

Chinese Algae 

Eater/Sucking Loach 

(Gyrinocheilus aymonieri) 

Good algae eater when 

young 

May be less inclined to eat algae when 

older. Can also grow quite large and may 

become aggressive. 

Bristlenose (Ancistrus) 

catfish 

Excellent algae eaters, 

hardy and do not grow 

large (around 4"/10cm 

max). 

Individual species may be difficult to 

identify, although the general care is the 

same. 

Peckoltia catfish Many attractive species 

available. 

Some are expensive. Not all species eat 

algae. 

Whiptail catfish 

Some species are efficient 

algae eaters for medium 

sized tanks. 

Some are expensive. Require good water 

quality. 

Algae‐eating shrimp Well suited to planted tanks 

and small 'nano' tanks. 

Must only be mixed with small, peaceful 

fishes ‐ otherwise they are likely to be 

eaten. 

 

Getting rid of algae!

Here is an excerpt by two gentlemen, Paul Sears and Kevin Conlin, who did experiments with algae cause and effect and came up with surprising conclusions found here Control of Algae In Planted Aquaria! Paul Sears was gracious enough to allow us to reprint excerpts as well as point to the original article, and here is an update on Paul's aquarium page. Update on Control of Algae in Planted Aquaria We have included the Conclusion below but encourage you to read the whole

article.

Conclusion of experiment

Despite the lack of controls on the various experiments, and the inability of the authors to directly measure phosphate in the aquaria, there is compelling evidence to support the hypothesis that all types of algae (including cyanobacteria) can be effectively controlled in planted aquaria by ensuring that phosphate is the factor limiting plant growth. In two aquariums with different volumes, substrates, lighting, and plant, algae, and fish populations, effective control of algae was achieved by enriching the tank water with CO2, micronutrients, trace elements, N, and K.

Despite high initial algae loads, these tanks are now almost free of visible algae and have remained so for several months. Furthermore, in the 500L tank it was shown that phosphate

limiting was occuring by adding phosphate to the tank water and observing the almost immediate growth of green spot algae and cyanobacteria. It has also been shown in the 160L tank that

disturbances to the phosphate-containing substrate result in algal growth if there is significant (more than approximately 1 ppm) nitrate in the water, and in growth of cyanobacteria if nitrate is

not present at this level. It is important to note that plant growth in both tanks is excellent, so algae control has not been achieved at the expense of the plants.

Recommendations

Plants cannot grow without phosphate. However, in order to keep a planted aquarium relatively algae free, free phosphate in the water column must be minimized. The following

recommendations will help achieve this goal:

(a) A slight excess of light, CO2, K, N, micronutrients, and trace elements should be maintained to allow the plants to utilize all of the available phosphate. The authors recommend the

following:

20-60 lumens/L illumination (about 2-4W fluorescent light per gallon), 12h/day

10-15ppm CO2 3-5ppm NO3 0.1ppm Fe 6.5-7.0 pH

Since inexpensive tests are not available for trace elements, micronutrients, or K, these items are dosed as some percentage of the measurable nutrients. The authors have had considerable

success with mixtures that duplicate the relative concentrations present in Tropica Master Grow fertilizer [6]. For those readers wishing to "roll their own", a balanced fertilizer recipe is given in

the Appendix. Various commercial aquatic plant fertilizers are also available, but it may be necessary to purchase several products to ensure complete nutrient and trace element coverage.

Daily dosing is highly recommended because it may prevent temporary nutrient depletion, which could make phosphate available on an intermittent basis and prevent the algae from starving.

As a general approach to optimizing plant growth and reducing algae, the following procedure is suggested:

(1) Set the light and CO2 levels. (2) Add an iron-containing trace element mix (preferably one that already has Mg) to the tank every day, adjusting the quantity on a regular basis to achieve the target iron level. For

mixes without Mg, add Epsom salts as well in the ratio of about 1.5-5.0ppm Mg to 1ppm Fe.

(3) A week or so after reaching the target Fe level, check the nitrate level. If nitrates are below about 2ppm, proceed to the next step.

Otherwise, add enough K2SO4 to the tank every day to drop the nitrate level to as close to zero as possible

and keep it there (if the nitrates don't drop, then something other than K is limiting plant growth and some detective work will be required to find it). Incidentally,

measuring the nitrate level is helpful for general tweaking; if adding nutrient X causes the nitrate level to drop, then the tank is probably

deficient in X. (4) Add enough KNO3 to the tank every day to get a 3-5ppm nitrate reading (one of the authors [Conlin] obtains satisfactory results with 10ppm).

Once the relative amounts of trace elements, K2SO4, and KNO3 have been determined, it becomes a simple matter (if desired) to concoct a liquid fertilizer that can be poured into the tank

each day. Using a mix of dry powders is not recommended as powders tend to separate.

The procedure just described ensures that there will always be a slight excess of nitrogen in the tank. Some terrestrial plants will not flower if nitrogen is abundant, and this may be the case for

some aquatic plants too. It would be an interesting experiment to withhold fertilization for several weeks after a lengthy period (say 6 months to a year) of good plant growth to attempt to

induce flowering.

There is a possibility that some of the trace elements will accumulate over time to levels toxic to plants if regular water changes are not done. 25% water changes every second week should

prevent this from happening.

(b) Grow fast-growing plant species that can efficiently extract nutrients directly from the water column. These plants will rapidly strip phosphate from the water, making it unavailable to algae.

Floating plants (Lemna minor, Limnobium laevigatum) and stem plants that grow roots at internodes (Hygrophila sp.) are suggested for this purpose.

(c) Enriched substrates are probably the best means of supplying phosphates to plants provided steps are taken to minimize the leakage of phosphate into the water column. Substrate fertilizers such as Pond Tabs should be buried deep in the substrate where their nutrients are preferentially

available to plant roots. Substrate circulation should be minimized to prevent phosphate from leaching too rapidly into the water column. Avoid gravel cleaning and other substrate

disturbances if at all possible. Eliminating substrate circulation completely would not be

desirable (even if it were possible) because supplementary fertilizers are usually added to the water and must be transported to the roots somehow.

(d) There will always be some residual algae in a planted tank because it is impossible to keep the water completely phosphate free. The amount of residual algae will be very small, but a good

selection of algae-eating fish (otocinclus sp., farlowella sp., ancistrus sp., Crossocheilus siamensis) and invertebrates (Caridina japonica shrimp and some snails) is desirable anyway for controlling the algae outbreaks that occur when the tank is first set up, the substrate is disturbed,

or the nutrients are incorrectly dosed.

(f) Do not use phosphate buffers to control pH. Use of these buffers may produce phosphate concentrations as high as 100ppm, almost certainly resulting in very impressive algae blooms.

(g) Algicides such as simazine and copper are not recommended because they damage plants and may be unhealthy for fish as well [7][8].

(h) Miscellaneous considerations:

Tap water is not recommended as a source of trace elements because it may be deficient in one or more elements, and rapid plant growth is likely to deplete the elements far more quickly than

they can be replaced.

Certain water treatment products (Aquasafe, NovAqua) should be avoided as they bind metals (including iron), making them unavailable to plants. They may also contain phosphate buffers.

Simple dechlorinators or products such as Amquel are a better choice for treating tap water during water changes.

Carbon filtration may remove necessary trace elements from the water. With regular water changes and good plant growth, carbon filtration is not necessary and should be omitted.

(i) As a general principle, avoid adding fertilizers, water treatments, or any other products to one's aquarium unless the products completely disclose the concentration of each ingredient

present. Otherwise, there is no way to knowing what effect (if any!) these products will have on the aquarium's inhabitants.

Our Conclusion

We are currently utilizing this methods and seeing some very positive results. Of course water parameters and other factors come into play when figuring the dosing requirements for each individual aquarium and so there is a little work involved initially to determine the correct

proportions. We will update this page as we work to determine our methodology and report it in as much detail as possible.

Aquatic Scapes P.O. Box 1115

Faribault, MN 55021 Telephone: 507-331-5801

Fax: 507-384-3146

©Copyright Aquatic Scapes 2002-09 All rights reserved

   

Brainman  

Poslato: 29.10.2006 u 02:03  

 

Posto mi je Jancika poslao link, za spravljanje vestackog djubriva za akvarijumske biljke. Poredrecepture, nasao se ovaj tekst koji ce verovatno biti potreban ljudima koji imaju ili ce imatiprobleme sa algama, u ubiljenim akvarijumima, pa resih da ga prevedem...Recepturu nisam preveo, jer smatram da treba da ide u posebnu temu. Izvinjavam se ako se nadje neka gramatickagreska, jer je tekst bio pozamasan.

Eksperimentisanje sa ubiljenim akvarijumom pokazuje da rast zelenih, crnih( crvenih)algi icijanobakterije, se javlja u ubiljenim akvarijumima gde je mogucnost da je fosfat ogranicavajucifaktor u rastu biljaka. Veruje se da, kada je svetlo, CO2, N, K, i ostali mikroelementi i pratecielementi prisutni u odnosu sa fosfatima dostupnim za rast biljaka, tako da odredjene vrste visokih biljaka imaju mogucnost da prestignu alge i cijanobakteriju u trci za fosfate iz vode itime izgladnjuju alge od ovih zivotnih elemenata. Dve studije slucaja predstavljaju dokaz za ovuhipotezu.

UVOD:

Postoje jedna stvar koja frustrira akvariste koji su zainteresovani da uzgajaju biljke, a to su alge.Posto se potrosi malo bogatstvo na rasvetu, aditive za podlogu, tecna djubriva i razne CO2sisteme u pokusaju da se dobije dobar rast biljaka, a akvaristi su obicno nagradjeni ogromnim tepihom od algi. Biljke u trci za osvetljenjem i hraljivim materijama, tvrdoglavo se ne predaju,da alge uniste akvarijum koji je ogranicen prostor.

U opisu akavarista koji je eksperimentisao sa razlicitim sredstvima sa kontorlu algi, ukljucujuci i algicide, antibiotike za unistavanje cijanobakterije, fizicko uklanjanje i upoznavanje sa svimmogucim algojedima. Hranjenje je smanjeno, fotoperiod je smanjen i razlicite kombinacijemedju djubrivima je smanjeno, dok se nije krenulo sa pokusajima i greskama i na tezi nacin se doslo do resenja.

U potrazi za resenjem, akvarista je suocen sa totalnom odsutnoscu o informacijama, kakvi suparametri u akvarijumu i kojim redom da sprece algu koja je vec prisutna u akvarijumu i koja josuvek pruza zadovoljavajuce uslove za povoljan rast biljaka. Ovde su date mnoge promenljive,koje ukljucuju svetlo, tj. jacina, duzina fotoperioda i spekatar svetla, CO2, mikroelementi,makroelementi i koncentracija pratecih elemenata, izmet riba, vrste biljaka i algi kao i njihova kolicina, hemizam vode i naravno temperatura vode. Nekada informacije koje postoje delujukontradiktorno, u razvijanju cijanobakterije vezuje se poviseni nivo nitrita i nitrata, ali se ovoipak dogadja u skroz iscikliranim akvarijumima, gde su i nitriti i nitrati nemerljivi.

Jedna od opcija koja je dostupna akvaristima sa dubokim dzepom je da prati nacine Duplasistema, tj. sistem tecnih djubriva, tableta, preparati za obradu vode sa slavine, dodaci zapodlogu, grejaci podloge. Velicanstveni biljni akvarijumi su rutinski odradjeni ovim putem, ali ove komponente su mnogo skupe, sastojci se ne prikazuju na pakovanju i veoma malo je opisanaveza izmedju biljaka i algi (ili kako treba “podesiti” za optimalne rezultate)

Kao i mnogi drugi, autori su pokusali da uzgajaju akvarijumske biljke, koristeci tipicnuakvarijumsku konfiguraciju i razlicita komercijalna djubriva i aditive za podlogu. Izfrustriranisvojom nemogucnoscu da dobiju zeljene rezultate, cak i sastavljanje celokupne slike iz raznihliteratura, poceli su sistematski da dodaju specificne sastojke u svoje akvarijume i dokumentovalisvoje oglede. Iako, lokalizovanje algi nije bilo trenutno resenje njihovih eksperimenata, primetilisu da kada se akvarijumska voda jednom obezbedi na dnevnoj bazi sa pratecim elementima, mikroelementima i makroelementima K i N, ali ne fosfatima, ne samo da su biljke poceleekstremno da rastu, vec su svi tipovi algi pocele ubrzano da odumiru.

Ove studije slucaja su bile pracene diskusijom na dobijene rezultate, da bi se videlo u koliko hipoteza se javljala takva situacija. Ova hipoteza je moguca i laka za testiranje, tako da se nadajuda ce i ostali akvaristi biti voljni da sprovedu kontrolisanu studiju u svom akvarijumu da bi ilipodrzali ili osporili datu hipotezu.

STUDIJASLUCAJA#1

Pocetno stanje u Novembru 1993: Akavrijum 500L sa podnim i kanister filterima; 240Wflouroscentna rasveta, 12 sati dnaevno, 15W UV sterilizator, 8cm debljina podloge, granulacuje2mm, bez dodavanja CO2, bez dodavanja djubriva, oko 40 riba velicine od 3-12 cm. Temperatura vode 27C, pH 7.5 GH 100 ppm (oko 6GH), NO3-50mg/l, izmena vode nedeljno oko 25%, zasadjen pretezno sa Hygrophila polysperma i Vallisneria gigantea, sa jos nekolikoEchinodorusa i Cryptocoryne i druge.

Akvarijum je kupljen polovan kao kompletan i bio je u funkciji minimum 6 meseci. Mesec dananakon premestanja kod novog vlasnika, gust sloj zelenih algi se razvio na podlozi i na staklu.Rast biljaka je bio neprimetan, cak je i H. polysperma koja je imala male listove oko 3 cm se nije sirila. Hygrophila difformis je zasadjen u akvarijumu i ostalo je bez donjih listova.

PROMENA: Dvadeset tableta terrapura je dodatu u podlogu i Sera tecno djubrivo je dodatodirektno u akvarijum, tokom promene vode. Hydrocotyle leucocephala je dodata u akvarijum.

EFEKAT: Rast H. polyspreme, H. difformis i V. gigantea se popravilo, ali su se zelene algepocele javljaljati na pozadini. Razni Echinodorusi i Cryptocoryne su pokazali nedovoljan rast. H.leucocephala se brzo izdeformisala ostavljajuci male delove koji rastu pri povrsini. Neke crne alge su primecene na listovima Anubias barteri var.nana i na listovima V.giganteae. Poslenekoliko meseci, javila se modro-zelena alga (cijanobakterija) koja je preklrila dno i neke biljke.

PROMENA: Eritoromicin sulfat je dodat u vodu tacno 3.2 mg/l

EFEKAT: Cijanobakterija se povukla na nekoliko nedelja, ali se kasnije ponovo vratila

PROMENA: Manje hrane (narocito zamrznuta ziva hrana) je ponudjeno ribama i uvedena jeupotreba DIY sistema za CO2 u akvarijumu.

EFEKAT: Cijanobakterija je ostala. Nitrati su bili nemerljivi. Biljke su primetno brze rasle. U

zavisnosti od stanja kvasca u reaktoru, pH u akvarijumu je varirao od 6.8 do 7.5

PROMENA: SERA djubrivo je ukinuto, pod pretpostavkom da je poboljsava rast cijanobakterije. Djubrivo je zamenjeno kupovnim djubrovom koji sadrzi gvozdjei pratece mikroelemente. (1/8kafene kasicice praska dnevno, ali je ubrzo povecano na ¼ kafene kasicice dnevno).

EFEKTI: Nitrati su skocili oko 20mg/l. Zelena alga je pocela da zamenjuje cijanobakteriju, na podlozi i biljkama. Tester za kolicinu gvozdja je je davao prisustvo ovog elementa na oko0.25mg/l. Rast biljka je bio ubrzan, ali listovi na H. polyspremi su postali savijeni i donji listovisu poceli da otpadaju. Ovo je bio indikator nedostatka kalijuma.

PROMENA: K2SO4 je dodat u akvarijum oko ¼ kasicice dnevno.

EFEKAT: Ubrzo nakon toga, nivo nitrata je posato nemerljiv, dovodeci autora do zakljucka da jesada AZOT, jedan od ogranicavajucih faktora za rast biljaka.

PROMENA: KNO3 je uvrsten u listu djubriva i dodavan je u akvarijum u dnevnim dozama. Dabi su uprostilo doziranje, K2SO4 i KNO3 su bili su spojeni zajedno sa tecnim djubrivom.Mesavina je je podesena da nitrati ne predju 10mg/l kada se doda tecno djubrivo (oko12ml) i dazadrzi kolicinu gvozdja 0.1 mg/l.

EFEKAT: U ovoj tacki, rast H.polysperma, H.difformis i V.gigantea su zahtevali, bez izuzetka,nedeljno skracivanje. Kasnije je ubacena i socivica u akvarijum i pocela je da zatvara povrsinu.Cryptocoryne i Echinodorusi su pustali nove listove na nekoliko dana i stvarali su se novipelceri. Alge svih vrsta su u kratkom roku spale na nivo, gde se moralo vrsiti temeljnopregledanje, da bi se uocile. Echinodorus je imao neobcnu blede listove, uprkos dodavanjugvozdja. Sumnjalo se na nedostatak Magnezijuma.

PROMENA: Epsom soli su dodati u djubrivo.

EFEKAT: Za nekoliko dana, novi listovi Echinodorusa su pokazivali normalnu koloraciju.

PROMENA: Sistem sa kvascem je zamenjen sistemom sa konstantnim protokom (boca imanometri)

EFEKAT: Smanjene su oscilacije pH od 6.8 do 7.0

PROMENA: Posle nekoliko meseci, dok su biljke odlicno rasle i alge stagnirale, dodatoje (Ca(H2PO4)2) radi eksperimenta (tacno 0.1mg/l fosfata)

EFEKAT: Sledeceg dana tackasta zelena alga, se primetila na staklu i na listovima Echinodorusa, nakon 2 dana su bile prisutne i modrozelene alge, koje su rasle na nekim biljkamai na panjevima. Socivica, je zahtevala dnevno izbacivanje iz akvarijuma. Nitrati su bili nemerljivinekoliko dana od kada su bili ubaceni fosfati, ali su se vratili na 10mg/l nakon nedelju ili dve (tuzno, nisu bili izmereni odmah nakon dodavanja fosfata). Dve nedelje od pocetka ekperimenta,

cijanobakterija i zeleno tackaste alge su se povukle, a socivica je povratila normalan rast.

TRENUTNI STATUS: Rast biljaka je ostao odlican. Neki tragovi algi su ostali, ali u malimkolicinama i najvise zelene tackaste alge.

STUDIJASLUCAJA#2

Pocetno stanje, u maju 1994, 160L akvarijum, 12cm podloge, 3mm granulacije sa primesom 1.7kg Terralit na dnu oko 3cm. Kanister sa ugljem, 80W hladnog belog svetla , dodavanje CO2, veoma malo ribljeg izmet (6 tetri). Tvrdoca vode je oko 120 ppm, pH oko 7.0, temperatrua oko 25 stepeni C, izmena vode oko 25% na svakih nekoliko dana.

Rast biljaka je usporen, mrke alge koje su se pojavile su ustvari bile forme cijanobakterije, koje su rasle na biljkama i na podlozi. Pokusaji da se izmenama vode i mehanickim putem, odstrane alge, nisu urodile plodom.

PROMENA: Djubrivo sa kalijumom i gvozdjem je dodato (0.9 mg/l K i 0.06 mg/l FeIII) pri izmenama vode. Riblji izmet se povecao dodavanjem jos 23 ribe, 17 tetri i 6 otocinklusa. Hladno svetlo je zmenjeno cevima (neonkama) za rast biljaka.

EFEKAT: Nisu primecene promene

PROMENA: Dodavanje K/Fe je zaustavljeno i tablete za bolji rast biljaka (10-14-8) su dodate u podlogu, blizu korena biljaki. Ukupno 35g tableta je dodato u periodu od nekoliko nedelja.

EFEKAT: Neke promene u rastu biljaka su primecene. Jednocelijske zelene alge su se proaktivirale i smanjili su vidljivost u vodi na oko 25cm. Cesca izmena vode, imala je mali efetak na ovu algu.

PROMENA: Fritz Super Clarifier (Aktivni sastojci nepoznati) je dodato direktno u akvarijum.

EFEKAT: Jednocelijske alge su bile uhvacene u filteru i zamenjena je voda, da se ne biporemetili parametri vode.

PROMENA: Dodaci mikroelemenata (kucna formulacija Fe, Mn, Cu, ZN, B, Mo i EDTA) sakalijum sulfatom pri izmeni vode. Dozirano kada su dobijeni rezultati 0.1mg/l gvozdja i oko1mg/l kalijuma u vodi za zamenu. Aktivni ugalj je izbacen iz filtera.

EFEKAT: Rast biljaka je poboljsan, ali se cijanobakterija pojavila i pocela da se siri. Nitrati subili nemerljivi.

PROMENA: Pocelo je sa dodavanjem kalijum nitrata od 1-2 mg/l, jednom u 5 dana, povecavajuci, da je to preraslo u dnevnu dozu. Kalijum sulfat, koji je ranije bio dodavan pri

izmenama vode, sada je doziran kao kalijum nitrat i to oko 1-2mg/l. Kupovni elementi (Appendix A) su zamenjeni sa kucnom formulacijom magnezijum sulfat i dodavani do 0.25mg/l

EFEKAT: Primetno bolji rast biljaka, ali ostaci cijanobakterije su ponovo poceli sa razvojempreko biljaka i podloge. Zelene alge su se pojavljivale na osvetljenim delovima biljaka.Primeceno je da nitrati koji su dodati u vodu oko 1-2mg/l nisu bili merljivi dan ili dva kasnije.

PROMENA: Uznemiravanje podloge i pri zameni vode su obustavljene. Usisavanje podloge jeprekinuto i zamene vode su se dodavale nezno. Posto je evidentno da podloga jos uvek sadrzifosfate, u formi nerastvorenih tableta i mislilo se da je najbolje da se podloga uznemirava sto je manje moguce.

EFEKAT:Sve vrste algi su pocele da se povlace. Vise se nisu pojavljile na listovima brzorastucihbiljaka i izgleda da su odumirale i otpadale sa starijih listova spororastucih biljaka.

PROMENA: Smanjenje tvrdoce na oko 60mg/l. Sto je rezultiralo padom pH vrednosti na tacno 6.7 ( koji je i bio razlog spustanje tvrdoce) i privremeni skok koncentracije gvozdja u akvarijumiod pocetnih 0.2 mg/l do 2mg/l.

EFEKAT: Sve Cryptocoryne su izgubile po neki list. Alge su nastavljale sa povlacenjem.

TRENUTNI STATUS: Sve biljke u akvarijumu rastu dobro, ukljucujuci i Cryptocoryne koje suizgubile neke listove. Neke biljke zahtevaju nedeljno sisanje, a povrsinske biljke su trebala bitiproredjivane na nekoliko dana. Jedina alga koja stoje ostaci cijanobakterije na podlozi i malo zelenih algi na osvetljenim delovima Vallisneria gigantea, Cryptocoryne Balansae i BacopiCaroliniani. Uznemiravanje podloge (zbog presadjivanja) dovelo je do manjeg rasta algi (zelenaalga ako je nivo nitrata svega nekoliko mg/l) Izmena vode je smanjena na 25% svake 2 nedelje.

DISKUSIJA:

Posmatranje u studiji slucaja insistiraju sa sledecim hipotezama: Kada je svetlo, CO2, N,. K i svimikroelementi i prateci elementi koji su prisutni u malo vecoj kolicini od odnosa kolicine fosfata koji su dostupni za rast biljaka, odredjene visoke biljke u akvarijumu su u mogucnosti da pobedeu trci alge i cijanobakteriju za fosfate u vodi, izgladnjujuci ih od ovog zivotnog sastojka.

Zasto tacno, vise biljke pobedjuju alge sto se tice fosfata, jos nije jasno. Mozda, zato sto im koren daje neku prednost ili jednostavno im treba mnogo manje fosfata za rast. Niti je poznatokoja je biljka odgovorna za smanjenje fosfata iz vode. Fosfati su ogranicavajuci faktor za rastbiljaka i algi u test akvarijumu koji nije dodavan ni kojem slucaju osim u slucaju riblje hrane,osim u namernom dodavanju da bi se videlo stanje i odmah zatim je krenuo nagli razvoj algi isocivice. Posto biljke rastu veoma dobro, one su evidentno dobile trku za dostupnim fosfatima.

Prema ovoj hipotezi, ako visoke biljke ne mogu da pokupe fosfate, zbog nedostatka neke druge materije u vodi, alge ce poceti da se razvijaju. Tip algi zavisi od ostalih elemenata koji se nalaze

u vodi. U test akvarijumu, nitrati su bili nemerljivi, ali je cijanobakterija pocela da dominira. Posumnjalo se da nedostatak azota pospesuje razvoj cijanobakterije, zato sto imaju mogucnost dapotrose azot iz atmosfere koji se rastvara u akvarijumskoj vodi. Kada su nitrati bili poviseni,zelena alga je dominirala. Crne alge su se nalazile u akvarijumu od 500L pre dodavanja CO2.Sumnja se da neke crne alge imaju mogucnost da koriste bikarbonate , davajuci sebi prednost uakvarijumu, narocito kod akvarijuma sa velikom tvrdocom, i visokim pH vrednostima.

PREPORUKE:

Biljke ne mogu da rastu bez fosfata. Kako biste imali ubiljen akvarijum, koji skoro da nema algi,slobodni fosfat u vodi, mora da bude smanjen. Sledece preporuke vam mogu pomoci dapostignete taj cilj:

Dovoljno svetla, CO2, K, N, mikroelementi i prateci elementi moraju da se odrzavaju da bi dozvolilo biljkama da preuzmu dostupne fosfate. Autori ovog teskta preporucuju sledece:

20-60 lumena/L osvetljenje (oko 2-4W flouroscentne rasvete na galon tj. 3.785 L) 12 satidnevno.

10-15 mg/l CO2

3-5 mg/l NO3

0.1 mg/l Fe

6.5-7.0 pH

Neki testovi ne mogu da otkriju stanje mikroelemenata ili kalijum, ovi elementi se dodaju kao ineki merljivi sastojci. Dnevno doziranje je preporucljivo, zato sto mogu spreciti privremenenedostatke kao i pojavljivanje viska fosfata i spreciti rast algi.

Sledeca procedura je pozeljna za optimizaciju rasta biljaka i smanjenja algi:

1. Podesiti osvetljenje i nivo CO2 2. Dodavati djubrivo koje sadrzi gvozde i pratece elemente (pozeljno je da sadrze Mg) u akvarijum

svaki dan, podesavajuci kolicinu da dostignete zeljeni nivo gvozdja. Za smese koje ne sadrze Mg,dodavati Epsom soli u razmeri od 1.5‐5.0 mg/l Mg do 1mg/l Fe 

3. Nedelju kasnije, nakon sto ste dostigli zeljeni nivo Fe, proveriti nivo nitrata. Ako su nitrati ispod2mg/l produzite na tacku 4. ukoliko nisu dodajte dovoljno K2SO4 u akvarijum svaki dan dok nespustite nivo nitrata na  sto manji nivo. Ukoliko nivo nitrata ne opada nesto nedostaje u vodiosim  kalijuma  i malo  detektivskog  posla  ce morati  da  se  odradi  da  se  vidi  koji  element  fali) Dodavanje drugih elemenata ce poceti da uticu na smanjenje nitrata. 

4. Dodavati KNO3 u akvarijum svaki dan da bi imali oko 3‐5mg/l nitrata u vodi. Jedan od autora se 

zadovoljavao i sa 10mg/l  

Gajenje brzorastucih biljaka koje su efikasne da pokupe sastojke direktno iz vode. Ove biljke ce brzo da izcrpe fosfate iz vode i time smanjiti ishranu algama. povrsinske biljke (Lemna minor,Limnobium laevigatum), i biljke koje pustaju korenje, predlazu se sve vrste Hygrophila.

Obogacena podloga je najverovatnije najbolji nacin da se dostave fosfati biljkama, ali moraju sepreduzeti neki koraci da bi se smanjilo “curenje” fosfata u akvarijumsku vodu. Tablete i ostalasredstva za obogacivanje podloge, moraju se ubaciti duboko u podlogu i to biljkama koje sehrane putem korena . Izbegavati ciscenje podloge tj. truditi se, da se sto manje uznemiravapodloga.

Uvek ce biti nekih pojava algi u akvarijumu, zato sto je prosto nemoguce da se odrzi voda koja jebez fosfata. Kolicina preostalih algi ce biti mala, ali dobar odabir algara (otocinklusi, farlowele, ancitrusi, Crossocheilus siamensis, kao i Caridina japonica)

Ne koristite fosfatne pufere za regulaciju pH, jer ovi puferi mogu da proizvedu fosfate i do100mg/l i sasvim je sigurno da se mora desiti ogroman rast algi.

Algicide treba izbegavati, jer mogu da nanesu ozbiljnu stetu biljkama i mogu da budu nezdravi za ribu.

Odredjeni preparati za tretman vode nisu preporucljivi (Aquasafe, NovAqua) i treba ih izbegavati jer vezuju za sebe metale, ukljucujuci i gvozdje, tako da kasnije nedostaje biljkama. Preparati koji samo odstranjuju hlor iz vode su mnogo bolji izbor, za tretiranje vode. Filtracija preko aktivnog uglja moze ukloniti potrebne elemente iz vode. Sa redovnom izmenom vode i dobrim rastom biljaka, aktivni ugalj nije potreban i trebalo bi ga izbaciti iz filtera.

Iz teksta su izbacene suvisne i ocigledne stvari, da se ne bi ponavljali oko banalnosti.  

   

Gliga Poslato: 16.05.2006 u 01:32

Alge su jedan od najvećih i najčešće komentarisanih problema kada su u pitanju biljke u akvarijumu.Kao i ostali,i ovaj problem se često razmatra,izvode se mnogi zaključci,hipoteze i objašnjenja,ali rezultati su obično nikakavi.Svi opokušaji borbe sa algama dovode do veće pojave istih.Utisak je da većina akvarista neće da pogleda istini u oči nego traži neke alternativne metode borbe sa algama.Zbog toga u akvaristici raste broj hipoteza koje ne daju nikakve efekte u borbi sa ovim zlom.Pre svega-treba se upoznati sa protivnikom.Alge su drevni organizmi koji su navikli na opstanak u najrazličitijim uslovima.

U akvarijumima se srećemo sa četiri vrste algi:

1.Zelene alge(Chlorophycophyta)

Jednoćelijski i mnogoćelijski organizmi i kolonije.Neki njihovi vidovi,npr Cladophora,drže se u akvarijumu kao dekoracija,ali neki su paraziti.U grupu parazita spadaju kratke končaste alge koje prekrivaju listove biljaka i dugačke končaste alge koje napadaju npr.biljku Riccia fluitans pričvršćenu za kamen na dnu akvarijuma ili neke druge mekolisne biljke.Zelene tačke na staklu,listovima biljaka ili kamenju takođe spadaju u zelene alge.

2.Crvene alge(Rhodophyta)

Žbunasti mnogoćelijski vodeni organizmi tamno-sive,tamno-ljubičaste,zelenkaste ili crvenkaste boje.To su većinom morske alge,ali se 50-ak vrsta može naći i u slatkoj vodi.Najveći protivnik akvarista je postala Komsopogon(Comphsophogon),alga koja izgleda kao žbun veličine 5cm.Ona se čvrsto drži za staklo,korenje,listove biljaka.Brzo se razmnožava i kvari izgled akvarijuma.Crvenim algama odgovara tvrda voda jer u takvoj vodi one crpe Ugljenu kiselinu iz bikarbonata.

3.Braon alge(Bacillariophyta)

Ovo su jednoćelijski ili kolonije braon boje.Javljaju se u vidu svetlo-braon pečata na biljkama ili kamenju.

4.Cijanobakterije(Cyanophyta)

Ove bakterije se proučavaju zajedno sa gore navedenim algama i poznatije su kao plavo-zelene alge.U prirodi su ovo primitivni jednoćelijski organizmi.

Pre svega,treba napomenuti da je pojava algi na staklu,podlozi,biljkama ili kamenju prirodna pojava sviđalo se to nama ili ne.Kao i svaku drugu prirodnu pojavu,alge ne možemo pobediti u potpunosti,čak i kada bi formirali potpuno sterilan akvarijum u koji bi sadili pažljivo odabrane i čiste biljke.Kroz neko vreme će se tamo ipak naseliti alge.Bilo kakav pokušaj njihovog uništenja

nekim sredstvom koje će ubiti njihove ćelije završiće se narušavanjem ekološke ravnoteže u akvarijumu.Pre uginuća algi stradaće nitrifikacione bakterije,ribice i biljke.

U savremenoj akvaristici Braon alge ne predstavljaju neki veći problem.Stvar je u tome da one vole slabije svetlo tako da ih nema u jače osvetljenim akvarijumima.Ove alge su u stvari neka vrsta ljigave opne koja se obrazuje na donjoj strani kamenja i korenja.Znači,borba sa ovom vrstom algi je prosta,one se boje svetlosti.

Cijanobakterije su još jedan skoro zaboravljeni protivnik.Ovec alge obrazuju opnu na biljkama i podlozi,ali ona nije jako pričvršćena tako da se lako skidaju.Pošto su to bakterije,u akvarijumsku vodu možemo da ubacimo jednu-dve tablete Eritromicina.Obično je to dovoljno da bi se zaustavio njihov rast i razvoj.Treba napomenuti da se Cijanobakterije razvijaju samo u stajaćoj vodi,tako da i pri najmanjoj cirkulaciji vode one ne mogu da obrazuju koloniju.

Borba sa zelenim algama se svodi na gušenje njihove populacije i sprečavanje njihovog razmnožavanja.To postaje moguće ako smo uvideli koji su to ograničavajući faktori,i tada možemo da primenimo svoje znanje u praksi.Eksperimenti su pokazali da biljke oduzimaju algama Fosfor.Ako su obezbeđeni svi uslovi za rast biljaka(Co2,osvetljenje,mikroelementi)alge će izgubiti bitku za Fosfor.

Ovaj element je glavni razlog za masovnu pojavu algi.Naravno,tome doprinose prejako svetlo,plavi spektar neonskih lampi,visoka koncentracija Vodonika...

Na primer,primećeno je da se Cijanobakterije razvijaju u vodi lišenoj nitrata,a zelene alge vole višak jedinjenja Azota,ali na prvom mestu na tom spisku razloga se nalazi višak Fosfora.

Boriti se sa algama je beskorisno ali da bi smanjili njihovo prisustvo pomoći će nam sledeće:

I Biljkama treba obezbediti malo jače svetlo,a takođe i Ugljen-dioksid(Co2),Kalijum i mikroelemente.Evo i optimalnih parametara akvarijumske vode:

pH-6,5

Co2:20mg/l

No3:3-5mg/l

Fe2+:0,1mg/l

U takvim uslovima osnovni potrošači Fosfora nisu alge nego više biljke.Preporučljivo je ubacivati tečno đubrivo malo češće,a najbolje je ako to radimo svakodnevno,u manjim dozama.Ako upotrebljavamo đubrivo,smanjuje se verovatnoća da će neki mikroelementi biti brzo potrošeni.

1.Veoma je bitno dobro osvetljenje i ubacivanje Co2(Ugljen-dioksida).Treba izbegavati korišćenje lamp koje provociraju prekomeran rast algi:one brže rastu pod plavim

zracima.Lampe koje daju plavu svetlost postavljaju se napred,iznad prednjeg stakla da bi pokazale boju ribica.A dalje idu lampe koje daju neutralnu ili toplu svetlost.

2.U vodovodnoj vodi ima dovoljno Gvožđa i Magnezijuma.Ali ako koristimo omekšanu vodu,npr kišnicu ili vodu dobijenu osmozom,onda bi trebalo da ubacujemo đubrivo koje sadrži Gvožđe i Magnezijum.Koncentracija Magnezijuma treba da bude 4-5 puta veća od koncentracije Gvožđa.Tečno đubrivo u akvarijumsku vodu treba ubacivati što češće,u malim dozama.

3.Posle nekog vremena treba da proverimo da li je dovoljna koncentracija Gvožđa u vodi,i to proverom Nitrata.Ako je količina No3 manja od 2mg/l znači da je nitrata previše i biljke ih ne iskorišćavaju zbog nedostatka Kalijuma koji se u tom momentu javlja kao ograničavajući faktor.Zbog toga u akvarijumsku vodu ubacujemo K2So4,i to doprinosi smanjenju nitrata.Ako ni to ne pomaže znači da je ograničavajući faktor posao neki drugi element.Vrlo je važno proveriti tu predpostavku na bilo koji način.Možemo da zamenimo tečno đubrivo koje ubacujemo u akvarijumsku vodu.Moguće je da će nova koncentracija mikroelemenata biti uspešnija.Ako ubacivanje nekog elementa vodi ka sniženju nivoa nitrata,znači da je to karika koja je nedostajala i sprečavala rast i razvoj biljaka.

4.Ako za tim postoji potreba,treba ubacivati rastvor KNo3 u akvarijum,da bi se održala koncentracija nitrata 3-5mg/l.Obično je količina nitrata u akvarijumskoj vodi zadovoljavajuća.Orjentišući se na potrošnju mikroelemenata K2So4 i KNo3 u akvarijumu možemo da pripremimo tečno đubrivo zasvakodnevnu upotrebu.Nikako ne smemo zaboraviti na redovnu zamenu akvarijumske vode.Ona je neophodna zbog toga što neki mikroelementi mogu da se nagomilaju u vodi i kroz neko vreme njihov višak može da uspori razvoj biljaka.

Pokušaj borbe sa algama"prostim ko'pasulj" u većini slučajeva osuđen je na propast.Ozbiljni akvaristi,koji izbegavaju nepredviđen sastav hranjivih materija u vodovodnoj vodi spremaju vodu iz destilata,i ubacuju u nju neophodne soli.To radi Takashi Amano i mnogi njegovi sledbenici.Efekat te veoma složene metode je očigledan,jer se mnogi akvaristi oduševljavaju radovima ovog poznatog Japanca.

II Brzorastuće vodene biljke koriste hranjive materije iz vode i na taj način lišavaju alge ishrane.U te biljke spadaju Hygrophila,Vallisneria,plivajuće biljke,Elodea...

III Đubriva i dodaci koje stavljamo pod korenje zahtevnijih biljaka postepeno izdvajaju mikroelemente a to sprečava pojavu štetnih materija u podlozi i iznad nje.Ta đubriva stalno snižavaju koncentraciju fosfata u vodi,ne lišavajući pri tom biljke hranjivih sastojaka koji su joj potrebni za rast i razvoj.Treba da se trudimo da što manje muvamo po podlozi i da je čistimo što ređe,jedino ako to nije baš neophodno.

IV Korišćenje Fosforne kiseline moguće je kod razmnožavanja ribica,ali se nikako ne preporučuje u dekorativnom akvarijumu sa većom količinom biljaka,jer to može da bude inicijalna kapisla za razvoj algi.

V Trebalo bi da kontrolišemo ubacivanje Kiseonika u akvarijum.Kiseonik ubrzava rast algi a

takođe stimuliše njihov razvoj vezujući mikroelemente u vodi.Treba izbegavati jaku turbulenciju i talasanje površine vode.Kao po pravilu,najviše algi ima baš na onim mestima u akvarijumu gde je najveći protok vode.U akvarijumu sa mnogo biljaka nije nam ni potreban raspršivač.

VI Najbolje je da koristimo mekšu vodu u koju ubacujemo Ugljen-dioksid jer to sprečava širenje i razvoj algi u akvarijumu.

VII Ribice koje se hrane algama će nam biti od velike pomoći u akvarijumu.

Iz gore navedenog nameće se zaključak da alge nikada nećemo moći sasvim odsraniti iz akvarijuma.

Ali ako se pridržavamo nekih pravila one neće kvariti opšti izgled akvarijuma.

Znači:redovna zamena bar 30% vode jednom u 10-ak dana,ubacivanje Ugljen-dioksida(Co2)u vodu,manje ribica-više biljaka,prilikom formiranja akvarijuma saditi brzorastuće biljke da bi se što pre uspostavila biološka ravnoteža,izbegavanje direktnih sunčevih zraka više od 2-3 sata dnevno,osvetljavanje akvarijuma ne više od 12 sata dnevno,ubacivanje većeg broja ribica koje se hrane biljkama(Ancistrusi,Loricaria,Otocinclus,Plecostomus,Gyrinoc helius,Gibbiceps,Ampularia puževi...),minimalna turbulencija vode,skidanje algi žiletom ili magnetom sa stakla,nikako preterano hranjenje ribica(jednom nedeljno poželjno je i ne hraniti ih uopšte),kombinovano osvetljenje(ni slabo ni jako),što više filtracionog materijala...

Korišćena literatura:"Botanika akvarijuma"-Igor Šermentijev

Mostarac Poslato: 16.05.2006 u 11:00

Evo i mog malog doprinosa, nadam se da se Gliga neće ljutiti. Preuzeto je iz neke knjige bez korica. Izvinjavam se autoru.

SIMPTOMI DIJAGNOZA TERAPIJA Svijetlo braon pečati na kamenju i biljkama

Braon alge (Dijatomae)

Odstraniti ih od slabog osvjetljenja. Pojačati svjetlo

Morsko zeleni pečati (sluzavi) napada biljke,kamenje,strane akvarijuma

Plave alge (Cyanopcianophyceae)

Liječenje Tripaflavinom 100mg na 100l akvarijumske vode

Teško se otklanja zelena boja (koje stvaraju ove alge)

Zelene alge (Chlorophyceae)

Alge koje se uvijek vraćaju. Odstranjuhu ih same ribe (Epalzeor hynchus sijamensis)

Zeleni končići (boje spanaća-špinata) napadaju mlade biljke, sprečavaju rast

Končaste alge, spadaju u zelene alge

Borba protiv njih je vrlo teška. Odvajaju se mehaničkim putem uz pomoć drvenih prutića

Napadaju listove malim končićima po cijeloj širini

“ Bradate” alge, padaju u crvene alge (Rhodophicaea)

Otklanjaju se kao i zelene alge ili mijenjanjem vode

Voda izgleda mutna Lebdeće alge, spadaju u zelene alge,pojavljuju se kod jakog osvjetljenja i hranjivog dna

Upotreba ultra-ljubičastog svijetla dijelove vode s vremena na vrijeme mijenjati

Samo na površini vode se pojavljuju sluzavi zeleni pečati

Uglavnom zelene alge Više puta mijenjati vodu u kratkim vremenskim intervalima (nastaju zbog đubriva)

 

   

U ovom tekstu cemo pokusat na svima razumljiv nacin objasniti kako pobijediti alge u high light biljnim akvarijima, a analogno tome i kako uspjesno uzgajati biljke.

Pa krenimo odmah na stvar. Najvaznije za nas biljne akvariste je shvatiti na koji nacin funkcionira biljni akvarij i koji to faktori utjecu na stvaranje ravnoteze i akvariju.

Ako cemo napraviti redoslijed najvaznijih elemenata u akvariju, onda su to:

Svjetlost → CO2 → Makroelementi → Mikroelementi

Sad moze netko postaviti pitanje kako onda pobjedit alge kad i njima treba isto to za rast. Odgovor je osigurati dovoljno biljne mase i brzinu rasta tih biljaka.

Sto onda utjece na brzinu rasta biljne mase?

To je u prvom redu svjetlost, tj. tocnije intezitet svjetlosti odreduje brzinu rasta biljaka. Ono odreduje koliko cemo co2 uvoditi u akvarij i kojom cemo kolicinom makro i mikroelemenata gnojiti akvarij. Manje svjetla znaci manje co2, manje gnojiva, sporiji rast. Vise svjetla je sve obrnuto. Svjetlo je na vrhu svega, i prema njemu sve ravnamo, a ne obratno. To je vazno da svi akvaristi shvate, jer se cesto postavlja pitanje koliko gnojiva, koji omjeri fosfata i nitrata, pa problemi sa co2, a da se ne prvo ne krene od temelja, a to je omogucavanje visokog inteziteta svjetlosti.

Idemo razjasniti drugu predrasudu s kojom se cesto srecemo, a to je:

Zasto svi preporucuju nisku razinu fosfata i nitrata?

Zato sto se to odnosi na akvarije sa slabim intezitetom svjetla i obicno bez ili sa vrlo malo biljaka. U biljnim akvarijima je drugacije. Mi moramo hranit vise biljke nego ribe. Ogranicavanje biljaka sa svjetloscu, co2, makro i mikroelementima dovodi do sporijeg rasta biljaka, i alge automatski dobijaju bitku nad biljkama u vrlo kratkom roku. Znaci dokle god se budete bojali dodati u akvarij kalij, fosfate, nitrate, i zeljezo imat cete alge jer ogranicavate rast biljkama. One ne nastaju ako dodate u akvarij fosfate i nitrate, vec naprotiv. Fokusirajte se na to da se omoguci biljkama hrana jer cete imati konstantnu borbu sa algama, koje ce i ovako nestat ukoliko biljkama omogucimo sve.

Kako alge gube bitku?

Alge trebaju puno, puno puno manje nutrijenata za rast od biljaka, ali moraju ih dobivati konstantno. Biljke naravno trebaju puno vise hrane nego alge, al ih zato mogu pospremiti u rezervu. Ukoliko im omogucimo ujednacenu prehranu sa nutrijentima, biljke ce ih sve iskoristiti i algama nista nece ostati. Ukoliko pak biljkama uskratimo samo jedan od nutrijenata one ce prestati konzumirati i ostale nutrijente i alge ce zacas nastati.

A sto ukoliko alge rastu brze od biljaka?

Odgovor losem rastu biljaka treba potraziti u redoslijedu elemenata potrebnih biljkama po prioritetu.

Svjetlo→CO2→Kalij→Nitrati→Fosfati→Mikroelementi

Svjetlo smo vec pojasnili. Jos cemo navesti sto se smatra high light akvarijem za standardne dimenzije akvarija (prema slavnom Takashi Amanu):

Dimenzije Lumeni Broj lampi

60*30*35

4800 – 5500

3 x 24W/865 T5 HO

4 x 20W T8

2 x 36W PC

90*45*45

10 500 – 13 000

4 x 39W/865 T5 HO

6 x 32W T8

1 x MH HQI 150W

120*45*45

21 000 - 22000

2 x MH HQI 150W

2 x (4*36W PC)

5 x 54W/865 T5 HO

180*60*60

31 000 – 35 000

3 x MH HQI 150W

3 x (4*36W PC)

6*54W/865 T5 HO

Bez CO2 nema fotosinteze jer omogucava biljkama da iskoriste svjetlost. Ukoliko ga nema dovoljno za odreden intezitet svjetlosti nastat ce alge, i na taj odnos treba najvise od svega obratit paznju. Kolicine CO2 u akvariju bi trebale biti izmedu 15-30 mg/l. Jedini siguran nacin za ustanovit koliko ima CO2 u akvariju je drop checker sa kh=4 otopinom unutra (bit ce tekst o tome uskoro). Nedostatak i nekonstantnost CO2 su najcesci uzroci algi.

NPK - Kalija i Nitrata uvijek mora biti u akvariju u dovoljnim kolicinama. Kod fosfata se lako uoci ukoliko ih nema i problem se lako rijesi, dok kod nedostatka kalija i nitrata je problem puno veci. Biljke bez ta dva elementa nece konzumirati niti CO2, niti fosfate...sto naravno vodi do algi.

Kalij se moze dodat kod promjene vode bez ikakvih posljedica, i to pola cajne zlicice na 100 litara vode (sto daje 10-15 ppm kalija + kalij iz KNO3, bi trebalo biti dosta za svaki akvarij), ili naravno da mozete svaki dan dodavati 2-3 mg/l.

Preostaju nam nitrati i fosfati. U vezi njih svi uvijek pitaju koliko cega i u kojim omjerima? Nitko ne moze dati univerzalni omjer za sve akvarije, jer se svaki akvarij razlikuje po svojim potrebama za makroelementima. Dokle god ne ogranicavate biljke sa nutrijentima omjeri nisu bitni. Jedino sto je bitno je konstatnost njihova dodavanja. Mozete u akvariju imati recimo 2ppm fosfata i samo 3 ppm nitrata, ili obrnuto vise nitrata, manje fosfata, biljke ce i dalje rast. Alge nece nastati sve dok vi neprekidno dodajete makroelemente i promjenite 30-50% vode tjedno. Ukoliko preskacete doziranje iz nekog razloga, te kolicina nekog od makroelemenata padne na nulu, dobivate alge jer biljke prestaju rast. Prednost je velika ukoliko imate podlogu tipa Aquasoil Amazonia koja neprestano pusta nitrate i fosfate u vodu, pa ih ponekad nije potrebno ni dodavat. Ukoliko bas netko inzistira evo nekih omjera nitrata i fosfata (u kojem se omjeru dodaju P:N) koji se koriste u svijetu: Tom Barr (EI sistem doziranja) P:N=1:5-10, PPS Pro P:N=1:10, Seachem P:N=1:16.6, Tropica plant nutrition + P:N =1:19, ADA preporuca P:N=1:15-25.

Mikroelemente nalazimo u obliku komercijalnih gnojiva i kad ih kupujete gledajte da su uravnotezeni. Sastav bi trebao biti iduci : 7% Fe, 1.3% B, 2% Mn, 0.06% Mo, 0.4% Zn, 0.1%Cu. To je inace sastav Tropice Master Grow. Nemojte kupovati gnojiva za koja ne znate sta sadrze ili nigdje ne pise. Mikroelementi se dodaju u kolicinama da povecaju koncentraciju zeljeza u akvariju za 0.1-0.5 mg/l ovisno o rastu biljaka. Treba naglasiti da je to cesto i dva tri puta vise od preporucene doze.

Kako to sve izgleda u praksi?

Sve sto trebate napraviti je da uz adekvatan intezitet svjetlosti i co2, dodavate redovno (svaki dan , svaki drug dan) makro i mikroelemente u kolicini malo vecoj nego sto biljke mogu potrositi, te promjenite tjedno 30-50% vode da izbacite one nutrijente koje bilje nije potrosilo. Moze li biti jednostavnije? Kolicine gnojiva koje se tjedno dodavaju bi bile: PO4 0.5-3 mg/l, NO3 do 30 mg/l (ne manje od 5-10 mg/l), K=do 30 mg/l, Fe 0.1-0.5 mg/l.

Sto je sa testerima?

Prvo, na njih zaboravite, jer napravljeno je vec par studija i pokusa, te je dokazano da ovi jeftiniji testeri koje mi akvaristi koristimo (cak i oni navodno jako dobri!!!) su nepouzdani i ne daju tocne rezultate. Druga stvar, oni potiskuju nas glavni alat - promatranje. Vjerujte samo svojim ocima. Treca stvar –vrlo precizna kontrola i precizno dodavanje nutrijenata u akvarij nije potrebno jer nadam se da smo dokazali ovim tekstom, da koncetracije nutrijenata u vodi ne dovode do algi, vec samo ukoliko ogranicavate rast biljkama njihovim nedodavanjem.

Odredeni podaci za ovaj tekst preuzeti su sa: http://www.barrreport.com/ http://amania.110mb.com/ http://www.tropica.dk/ http://www.adana.co.jp