čitaš? Čitam. Čitaj.by gospodica ura

Neću previše pričati, zahvaliti ću se Afonsu Cruzu što je zabilježio moje postojanje. Ovo je knjiga koja misli ostavlja tamo gdje nastaju da bi mogle sve nadolazeće misli i riječi ispuniti srećom. Nešto je poput čokolade, instant dovodi sunce. Izmislila sam dane u kalendaru, nedostaje ih. Ne mogu se sve boje svijeta i osjeća i glasova doživjeti u one dane koji su pronašli svoje mjesto u kalendaru. (Postoje i oni dani koji se u kalendarske propise ne uklapaju. Postoje i takvi ljudi. I ptice.) Dnevnički zapisi nepoznate djevojčice započinju s proljećem i kotrljaju se do zime. Započinju s buđenjem da bi nas doveli do stanja mira koji samo zima sa svojim pa-huljicama zna tako dobro prizvati. To kotrljanje kalendarom je ispunjeno smijehom; odrastanjem do djeteta. Ona se boji instituta za normalne. Bojim ga se i ja, pa slijedim njenu metodu i svakoga dana učinim nešto neobično. Tražila sam, ustrajno i temeljito propitala knjige, odgovor na njeno pitanje „Kako lastavice – koje su tako male – mogu nositi proljeća, koja su tako velika?“ Čini mi se da je ljubav odgovor, ona daje nadlastavičju snagu. Ona zamjećuje. Ona doživljava. Ona osjeća. Ona je znatiželjna. Ona zna postaviti pitanje i pronaći najbolji odgovor na njega. Ona je živa u punom smislu te riječi. Iako su ilustracije (Afonso Cruz) na stranicama ove knjige crno-bijele iz nje ipak ispada šarenilo ovoga svijeta. Pogledaj sam/sama. (Uživaj. Nasmiješi se. Zagrli boje i godišnja doba i sreću u sebe i poveži misli dugim konopcima i čitaj). Izmiješala sam ti dane na kalendaru.P.S. Svakoga dana učini nešto neobično.P.S.S. Zapamti: „Neke stvari ne mogu se čuvati u staklenkama, poput poljubaca, zubi koji još nisu otpali i misli nastalih uz svjetlo svijeća.“

grijem se. čitajući.

alfonso cruz, knjiga godineedicije božičević, 2017

čitaš?čitam.čitaj.

čitaš?čitam.čitaj.

čitaš?čitam.čitaj.

gospodica ura dolazi sa asteroida B-612. Ispod stola drži jesensko lišće da može šuštati nogama dok doručkuje. Savršeno je sretna što postoji glazba, a njeno srce iz ptičje perspektive podsjeća na mehanizam sata. Ono govori o njenoj ljubavi ljutnji prema toku vremena i njegovoj žurbi dok se njoj šeta. Ona se igra raspoređivanja slova po papiru i obožava knjige i sav život, svijet i svemir koji u sebi nose. Želi potaknuti na čitanje, razmišljanje i stvaranje svoga stava. Zagolicati maštu da se upusti u igru. Istinski vjeruje da si ono što čitaš i da su knjige tu da bi mijenjale svijet. Piše o mislima, osjećajima i snovima koje knjige proizvedu. Želi promicati kulturu čitanja. Disanja pročitanog. Kulturu mašte.

čitaš?čitam.čitaj.

Razumiješ zašto je Knjiga godine moja knjiga godine? Prozračna u slikama i tekstu ostavlja prostor za slobodu misli. Genijalno. Zagrlila me snažno, toliko da su mi njena slova ostala tetovirana na postojanju.Čitaj.S ljubavlju, ustrajna u življenju antuntunizma (u strahu od instituta za normalne osobe),

gospođica Ura