Stranica | 1

Alphonse Daudet

udesne pustolovine Tartarina

Taraskonca

Naslov originala LES AVENTURES PRODIGIEUSES DE TARTARIN DE TARASCON

(objavljeno prvi put g. 1872)

PRVA EPIZODA

U TARASCONU

Baobabov vrt

Prvi moj posjet Tartarinu Taraskoncu ostao je u mojem ivotu kao nezaboravan datum; od toga je prolo dvanaest ili petnaest godina, ali ga se sjeam bolje negoli jueranjeg dana. U to je vrijeme neustraivi Tartarin stanovao na ulazu u grad u treoj kui na lijevu ruku na Avinjonskoj cesti. Bio je to lijep malen taraskonski ljetnikovac koji je imao pred sobom vrt,

odostrag balkon, veoma bijele zidove, zelene prozorske rebrenice, a pred kunim pragom igralo se jato malih Savojaca, bacajui kamenie u okvire nacrtane na ploniku, ili je spavalo na toplom suncu, naslonivi glavu na svoje sanduie za ienje cipela.

Kua se izvana nije niim isticala. Nikada ovjek ne bi pomislio da se nalazi pred domom junaka. Ali kad bi uniao, sreu mu grbavu!

Od podruma pa do tavana itava je zgrada nosila na sebi peat junatva, pa ak i vrt...! Eh, Tartarinov vrt! Dva takva vrta nije bilo u itavoj Evropi. Ni jednog domaeg stabla, ni

jednog francuskog cvijeta; same egzotine biljke, kauukov- ci, hljebovci, pamukovci, kokosi,

Stranica | 2

mangoi, banane, paome, jedan baobab1 vie nopala, kaktusa, sjeverno afrikih kaktus-

smokava, te bi ovjek pomislio da se nalazi u srcu Sredinje Afrike, deset tisua milja daleko od Tarascona. Razumije se, sve to nije bilo naravne veliine; tako kokosova stabla nisu bila via od eerne repe, a baobab (gorostasno stablo, arbor gigantea) smjestio se udobno u loncu za rezedu. Ali nita za to, za Tarascon je ve i to bilo veoma mnogo, pa se gradska eljad, kojoj je nedjeljom iskazana ast da promatra Tartainov baobab, vraala odatle puna udivljenja.

Zamislite kako sam morao biti potresen toga dana, prolazei kroz taj udesni vrt...! Ali sam malko drugaije protrnuo kad me uvedoe u radnu sobu junaka!

Ta radna soba, jedna od gradskih zanimljivosti, nalazila se na kraju, vrta, te se iz nje kroz

staklena vrata izlazilo u istoj razini k baobabu.

Zamislite veliku dvoranu u kojoj puke i sablje prekrivaju zidove odozgo do dolje; svakovrsno oruje iz svih zemalja na svijetu: karabinke s dugim i kratkim djevima, puke s otvorom cijevi poput trublje, korziki noevi, katalanski noevi, noevi-samokresi, bodei, malajski noevi, karaipske strijele, kreme- ne strijele, bokseri, buzdovani, hotentotske toljage, meksiki lasovi, i to ja znam to sve jo ne!Iznad svega toga jarko, nemilo sunce, koje je izazivalo Ijeskanje elika ordi i kundaka vatrenog oruja, kao da hoe da ti se koa jo vie najei... o- vjeka je ipak malko umirivao ugodan dojam reda i istoe koji je vladao nad tom itavom oruarnicom. Sve, je tu bilo poredano, oieno, oetkano, obiljeeno etiketom kao u ljekarni; tu i tamo pokoji mali dobroudni natpis s ovim sadrajem:

Nabijeno oruje, uvajte se!

I:

Otrovne strijele! Ne dirajte u njih!

Bez tih natpisa ja se nikad ne bih bio usudilo ui. Usred radne sobe stajao je mali okrugli jed- nononi sto. Na njemu je bila boca ruma,

turska duhankesa, putopisi kapetana Cooka2, romani Coopra, Gustava Aimarda3 lovake

pripovijesti: o lovu na medvjede, o lovu sa sokolima, o lovu na slonove, i tako dalje...

Napokon, pred stoliem je sjedio ovjek izmeu etrdeset i etrdeset i pet godina, malen, de-beo, zdepast, rumen, u koulji i gaama od nanela s jakom kratkom bradom i plamsavim oima. Jednom je rukom drao neku knjigu, a drugom je vitlao golemom lulom sa eljeznim poklopcem, te je itajui neku groznu pripovijest o lovcima na skalpove turao naprijed

svoju donju usnu i pravio tako strahovitu grimasu da je uslijed toga i njegovo estito lice malog taraskonskog rentijera poprimalo onaj isti izraaj dobroudne okrutnosti koji je vladao u cijeloj kui.

Taj ovjek bijae Tartarin, Tartarin Tarasko- nac, neustraivi, veliki, neusporedivi Tartarin Tara- skonac. II Opi pogled na dobri grad Tarascon - Lovci na kape

U vrijeme o kojemu vam govorim, Tartarin Taraskonac jo nije bio Tartarin koji je danas, veliki Tartarin Taraskonac, tako ope poznat na cijelom jugu Francuske. No, meutim ak i u to doba on je ve bio kralj Tarascona.

Ispriajmo odakle je potjecao taj njegov kraljevski ugled. Treba vam ponajprije rei da su tamo dolje svi lovci, od najveega do najmanjega. Lov je strast Taraskonaca, a to ve od

1 Baobab je tropsko stablo, kojemu deblo moe imati do 20 metara opsega. 2 James Cook (1728-1779), slavni engleski pomorac i istraiva, kojega su ubili divljaci na otocima Sandwich. 3 Oliver Gloux, zvani Gustave Aimard (1818-1883), francuski pisac pustolovnih romana.

Stranica | 3

bajoslovnih vremena, kada je u gradskim barutinama harao zmaj Tarask4i kada su ondanji Taraskonci dizali protiv njega hajke. Od toga je prolo prilino vremena, kako vidite.

Dakle, svake nedjelje ujutro Tarascon se laa oruja i izlazi iz svojih zidina s torbom na leima, s pukom na ramenu, uz uda pasa, lasica za lov, trublji i lovakih rogova. Taj je prizor divan... Ali na alost nema divljai, nikako je nema.

Koliko god glupe bile ivotinje, shvatit ete da su napokon postale nepovjerljive. Na pet milja uokolo Tarascona jazbine su prazne, a gnijezda naputena. Nigdje nijednoga

kosa, ni jedne prepelice, a tako ni jednog zeia, ni najmanje bjelotrbune ptiice. Pa ipak su silno zavodljivi ti mali lijepi tara- skonski breuljci, puni mirisa mre, despika i

rumarina; a takoer vraki nadrauju tek i ti lijepi grozdovi tamjanike nabrekli eerom, koji se niu uz rijeku Ronu... Da, ali u blizini se nalazi Tarascon, a u malome svijetu, obraslu dlakom i perjem, Tarascon je veoma loe obiljeen. ak su ga i ptice selice oznaile velikim kriem na svojim putnim listovima, te kada divlje patke, slijeui u dugim trokutima prema Camarguei, primijete izdaleka zvonike toga grada, predvodnica gakne vrlo glasno: Eto Tarascona...! Eto Tarascona! i itavo jato promijeni smjer leta.

Jednom rijeju, u pogledu divljai u tom itavom kraju ostaje jo samo neki matori ugursuz zeko- nja, koji je kao nekim udom izmaknuo taraskonskim rujanskim pokoljima5 i koji tvrdoglavo ustraje u tome da i dalje tu ivi. Taj je zec u Tarasconu veoma poznat. Okrstili su ga posebnim imenom. Zove se Brzac. Poznato je da on ima svoje leglo na zemlji gospodina

Bomparda - a to je, mimogred reeno, podvostruilo i ak potrostruilo vrijednost te zemlje - ali jo nisu uspjeli da ga se doepaju.

tovie, danas ga jo samo dva ili tri bjesomuna lovca uporno progone. Drugi su ga ve pregorjeli, a Brzac je ve odavna postao predmet mjesnog praznovjerja,

premda je Taraskonac veoma malo praznovjeran po svojoj prirodi i premda jede i lastaviji paprika, kad do njega doe.

Oho! rei ete mi vi kad je divlja u Ta- rasconu tako rijetka, to onda rade taraskonski lovci svake nedjelje?

to rade? He, boe moj! Odlaze daleko u polje, dvije ili tri milje od grada. Okupe se u drutvanca od

pet ili est ljudi, spokojno se izvale u sjeni nekog zdenca, nekog starog zida, kakve masline, pa izvuku iz svojih lovakih torba komadinu pirjane govedine, nekoliko glavica sirovog crvenog luka, kobasicu, nekoliko sardelica, pa ponu beskonanu uinu, zalijevajui je jednim od onih lijepih ronskih vina koja tjeraju na smijeh i pjesmu.

A nakon toga, kad su se valjano okrijepili, ustanu, dozovu zvidanjem pse, nabiju puke i krenu u lov. Naime, svaki od te gospode uzme svoju kapu, baci je svom snagom u zrak i puca

u nju u letu kalibrom 5, 6 ili 2 kako je ve utanaeno. Onoga koji najee pogodi svoju kapu proglase kraljem lova, te se uvee slavodobitno vraa u Tarascon, s izreeta- nom kapom na vrhu puane cijevi, usred lavea pasa i zveke truba.

Nepotrebno je da vam pripominjem da je u gradu dobra proda lovakih kapa. Ima ak klobuara koji prodaju unaprijed izbuene i rasparane kape za nespretnjake, ali, to se zna, od njih ih kupuje samo ljekarnik Bezuquet. To je, naime, beasno!

Kao lovac na kape Tartarin Taraskonac nije imao premca.

Svake nedjelje ujutro odlazio je s novom kapom, a svake nedjelje uvee vraao se s dronjkom. U baobabovoj kuici tavani su bili puni tih slavnih trofeja. I tako su ga svi Taraskonci priznavali svojim uiteljem, a kako je Tartarin temeljito poznavao lovaki zakonik, kako je proitao sve rasprave i sve prirunike o svim moguim vrstama lova, poev

4 Tarasque je adaja iz starih provansalskih legendi, po kojoj je grad Tarascon dobio ime, pa je tako smatra svojim emblenom, rado pria o njoj,

tovie, sveanim zgodama (na Duhove i na Svetu Martu) vozi njezin lik ulicama u sveanim povorkama. Podrobno je opisuje Daudet u treem dijelu

trilogije: Taraskonska luka.

Aluzija na pokolj politikih zatvorenika u parikim tamnicama, izmeu 2. i 6. rujna 1792.

Stranica | 4

od lova na kape pa do lova na birmanskog tigra, gospoda lovci ga bijahu proglasili svojim

vrhovnim krojiteljem pravde u lovstvu i uzimahu ga za suca u svim svojim prepirkama.

Svakog dana od tri do etiri sata kod oruara Costecaldea viao se debeo ovjek, ozbiljan i s lulom u zubima, gdje sjedi na naslonjau od zelene koe usred duana puna lovaca na kape, koji su svi stajali na nogama i kavili se. To je bio Tartarin Taraskonac, koji je krojio pravdu. Nimrod

6 i Salamon u istoj osobi.Na! Na!

Na! Nastavak opeg pogleda na dobri grad Tarascon

Osim strasti za lovom krepki taraskonski rod ima jo i drugu strast: pjevanje romansa. ovjek ne bi vjerovao koliko se romansa troi u tom malom gradu. U Tarasconu ivi u naponu mladosti, u punu sjaju, sva ona sentimentalna stare koja uti u najstarijim koricama za pjesme. One se tu nalaze sve, sve. Svaka obitelj ima svoju, a to je u gradu poznato. Tako je,

na primjer, poznato da pjesma ljekarnika Bezuqueta glasi:

Ti, bijela zvijezdo, koju oboavam.

Pjesma oruara Costecaldea:

Hoe li doi u koliba zemlju ?

Pjesma poreznikova: Da sam nevidljiv ja, nitko me vidio ne bi! (aljiva pjesmica)

I tako dalje za cijeli Tarascon. Dva ili tri puta na tjedan ljudi se okupe u stanu ovoga ili

onoga, te ih pjevaju jedni drugima. Osobitost je samo u tome to su to uvijek samo jedne te iste pjesme, te to ih, ma kako ih ve dugo pjevali jedni drugima, estiti Taraskonci nikada ne ele promijeniti. U obiteljima one prelaze oporuno od oca na sina, i nitko ne dira u njih, to je svetinja. ak nikada nitko ne posuuje svoju pjesmu od drugoga. Costecaldeovima ne bi nikada palo na um da zapjevaju pjesmu Bezuquetovih, a tako ni Be- zuquetovima da

zapjevaju pjesmu Costecaldeovih. A meutim znate i sami da li ih izvrsno poznaju nakon etrdeset godina to ih pjevaju, jedni drugima. Ali ne! svatko zadri svoju, a svi su zadovoljni.

U romansama kao i u lovu na kape prvi u gradu bijae opet Tartarin. Njegova nadmonost nad sugraanima sastojala se u ovome: Tartarin Taraskonac nije imao svoje popijevke. Njemu su pripadale sve.

Sve!

Samo je avolska muka bila natjerati ga da ih zapjeva. Odrekavi se zarana salonskih uspjeha, taraskonski se junak kudikamo vie volio zadubiti u svoje knjige o lovu ili provoditi vee u itaonici, nego se prenemagati pred glasovirom iz Nimesa meu dvjema taraskonskim votanicama. inilo mu se da su te glazbene parade ispod njegova dostojanstva... Meutim, katkada, kada se sviralo u Bezuquetovoj ljekarni, on bi uao kao sluajno te bi nakon silnog moljakanja pristao da otpjeva veliki dvopjev iz Ro- berta avlae7 gospoom majkom Bezuquet... Tko to nije uo, taj nikada nita nije uo... to se mene tie, makar poivio i sto godina, gledat u itav svoj ivot kako se veliki Tartarin sveanim korakom pribliuje glasoviru, kako se nalakuje, pravi grimasu, te pod zelenim odbljeskom bokala iz izloga kua podati svojem dobroudnom licu sotonski i divlji izraz Roberta avla. im bi zauzeo svoj poloaj, salon bi smjesta protrnuo, osjealo se da e se dogoditi neto veliko... Na to bi nakon male stanke gospoa majka Bezuquet poela pratei se na glasoviru: Roberte, koga volim

i kome vjeru dah,

Legendarni kaldejski kralj kojega Biblija naziva monim lovcem pred Svevinjim, te je njegovo ime ulo u jezik kao sinonim vjeta i neumorna

lovca. 7 Robert le Diable je opera Meyerbeera (1791 - 1864), izvedena prvi put u Parizu god. 1831.

Stranica | 5

ti vidi moj silni strah (dva puta), smiluj se sebi, molim,

smiluj se meni, ah!

Pa bi dodala aptom: Sada je na vama red, Tartarine, a Tartarin Taraskonac s ravno ispruenom rukom, sa stisnutom akom, s ustreptalom nosnicom, izrekao bi tri puta silnim glasom, koji je tutnjio kao grmljavina u utrobi glasovira: Ne! Ne! Ne! to je on kao pravi junjak izgovarao Na! Na! Na! A na to bi gospoa majka Bezuquet prihvatila jo jednom: Smiluj se sebi, molim, smiluj se meni, ah!

Na...! Na...! Na...! urlikao bi Tartarin ponovo jo jae, i time je stvar bila svrena... Pjevanje nije trajalo dugo, kako vidite, ali to je bilo tako vrsno izreeno, tako dobro odglumljeno, tako sotonsko, da bi trnci uasa prostrujali ljekarnikom, te bi ga primorali da etiri ili pet puta uzastopce opet pone sa svojim: Na...! Na...! Na...!

Na to bi Tartarin obrisao sebi znoj sa ela, nasmijeio bi se enskomu svijetu, namignuo mukarcima, i povlaei se u svom slavlju, odlazio bi u itaonicu, gdje je nehajno govorio: Upravo sam kod Bezuquetovih otpjevao dvopjev iz Roberta avlal

A najljepe je daje on to i vjerovao...!

IV Oni!!!

Tim svojim raznolikim sposobnostima zahvaljivao je Tartarin Taraskonac svoj ugled u

gradu.

Uostalom, injenica je da je taj vraki ovjek znao stei svaiju sklonost. Vojska je u Tarasconu bila uz Tartarina. Hrabri zapovjednik Bravida, kapetan za

odijevanje u mirovini, govorio je o njemu: Taj je momak valjan zec!, a moete pojmiti daje zapovjednik znao to su momci i to su zeevi, budui da je toliko jednih odjenuo a toliko drugih ispekao.

I sudstvo je bilo za Tartarina. Dva ili tri puta u toku same sudske rasprave stari sudski

predsjednik Ladeveze rekao je govorei o njemu: To je vrst karakter! A napokon, i narod je bio za Tartarina. Njegova jaka plea, njegovo orno dranje, njegov

izgled, izgled valjana trubljaeva konja, koji se ne boji buke, taj glas daje on junak, koji je stekao ne zna se kako, neto sitnia i uaka to ih je u nekoliko navrata podijelio malim istaima cipela koji su se porazmjestili pred njegovim vratima, napravili su ga mjesnim lor-dom Seymourom

8, kraljem taraskonskih trnica. Na obalama rijeke, u nedjelju navee, kada se Tartarin vraao iz lova, s kapom na vrhu puane cijevi, dobro utegnut u svoj kaput od parheta, ronski trhonoe klanjali su se puni potovanja i pokazivali jedan drugome migom oka orijake miice koje su se zaoblile na njegovoj nadlaktici, te su govorili sasvim tiho jedan drugome, divei se:

Ala je taj jak...! Ima dvostruke miice! Dvostruke miice! Samo se u Tarasconu moe tako neto uti! A meutim, usprkos svemu i uza sve svoje brojne sposobnosti, dvostruke miice,

naklonost naroda i tako dragocjeno potovanje hrabroga zapovjednika Bra- vide, bivega kapetana za odijevanje, Tartarin nije bio sretan; taj ga je malograanski ivot titio i guio. Ta- raskonski se velikan dosaivao u Tarasconu. injenica je da za junaku narav poput njegove, za pustolovnu i mahnitu duu koja je sanjala samo o bitkama, o trkama po pampama, o velikim lovovima, o pustinjskom pijesku, o orkanima i o tajfunima, to to svake nedjelje ide u lov na kape a ostalih dana kroji pravdu kod oruara Costecaldea nije doista bilo nita... Ubogi mili velikan! S vremenom bi ga to ispilo do smrti.

Englez koji se rodio i umro u Parizu, a bio je poznati udak. 18

Stranica | 6

Uzalud se okruivao baobabima i drugim afrikim raem da bi proirio svoje obzorje i da bi malo zaboravio itaonicu i Trini trg; uzalud je gomilao oruje na oruje, malajske noeve na malajske noeve; uzalud se kljukao romantikim tivom, nastojei poput besmrtnog don Quijotea da se snagom svojega sna istrgne iz panda neumoljive zbilje... Jao! Sve to je god inio da utai svoju eu za pustolovinama, tu je eu samo jo poveavalo. Gledanje sveg onog oruja podravalo gaje u neprestanu stanju srditosti i uzbuenja. Njegove dugocijevke, njegove strijele, njegove zamke dovikivahu mu: U boj! U boj! Kroz granje njegova baobaba puhao je vjetar velikih putovanja i hujei mu donosio loe savjete. Da ga potpuno dotuku, bili su tu Gustave Aimard i Fenimore Cooper...

Oh! koliko lije puta Tartarin, za vrijeme sparnih ljetnih popodneva, itajui osamljen usred svojih britkih orda, skoio na noge riui kao lav, koliko li je puta odbacio svoju knjigu i jurnuo k zidu da skine neko objeeno oruje!

Ubogi je ovjek smetnuo s uma da se nalazi u svojemu stanu u Tarasconu, s rupcem povijenim oko glave i u gaama; on je svoje tivo prenosio u djelo, te je, raspaljujui se zvukom vlastitog glasa, vikao, vitlajui nekom sjekirom ili tomahavkom:

Sad nek oni dou! Oni! Tko su to oni? Tartarin to nije dobro znao ni sam... Oni! to su bili svi to napadaju, svi to se biju, svi to

grizu, svi to grebu noktima, svi to gule kou s tjemena, svaki stvor to urlie, to rie... Oni! to je bio Indijanac iz plemena Sioux

9, koji plee oko ratnog kolca za koji je vezan nesretni

bijelac.

To je bio medvjed sivonja s planina Rocky Mountains10

, koji se gega i koji se oblizuje

jezikom punim krvi. To je bio jo i pustinjski Tuareg11, malajski gusar, hajduk s Abruzza... Jednom rijeju: oni, to su bili oni... A to je drugim rijeima za njega znailo rat, putovanje, pustolovine i slavu.

Ali, kuku lele, uzalud je njih neustraivi Ta- raskonac zazivao, uzalud ih je i izazivao... Oni nisu nikako dolazili. Mili boe! pa i emu bi doli u Ta- rascon?

Meutim je njih Tartarin uvijek oekivao a osobito uvee idui u itaonicu. V Kad je Tartarin polazio u itaonicu

Vitez templar12

koji se sprema na provalu protiv nekrsta koji ga opsijeda, kineski tigar koji se oprema za bitku, indijanski ratnik iz plemena Komana koji polazi ratnom stazom, sve je to puka ala prema Tartarinu Taraskoncu koji se naoruava od glave do pete da bi poao u itaonicu u devet sati navee, sat vremena nakon to su trublje odsvirale mirozov.

Priprema za borbu! kako kau mornari. Lijevom rukom Tartarin je drao bokser sa eljeznim iljcima, desnom rukom tap, u

kojemu je bio ma; u lijevom depu imao je topuz, u desnom depu .revolver. U njedrima izmeu sukna i flanela malaj- ski no. Treba istaknuti da nikada nije nosio otrovne strijele; to je suvie neasno oruje...!

Prije nego e izai, on se zaas vjebao u tiini i tami svoje radne sobe, istupao desnom nogom naprijed kao kod maevanja, pucao u zid, poigravao svojim miicama; zatim bi uzeo svoj otpira i proao kroz vrt ozbiljno, bez imalo urbe. Neprimjetno, gospodo, neprimjetno! to je prava hrabrost! A kada bi stigao vrtu do kraja, on bi otvorio teka eljezna vrata. Otvarao ih je naglo, silovito, tako da s vanjske strane tresnu o debeli zid... Da su oni stajali iza njih, moete pomisliti u kakvu bi ih kau zdrobio...! Samo, na alost, oni nisu stajali za vratima.

Otvorivi, Tartarin bi izaao, bacio bi hitro pogled nadesno i nalijevo, zakljuao bi vrata dva puta, i to brzo. A onda put pod noge!

^ Divlja indijanska plemena sa sjevera Amerike. 10

Kamenite planine u zapadnom dijelu Kanade.

Tuaregi su nomadska plemena berberske rase, koja ive u Sahari. 12

Chevaliers du Temple ili Templiers, vojniki vjerski red templara, osnovan god. 1118. Ukinut god. 1312.

Stranica | 7

Na Avinjonskoj cesti nije bilo ni make. Vrata su bila zatvorena, prozori bez svjetlosti. Sve je bilo crno. Na poveim razmacima fenjer je kiljio u ron- sku maglu...

Velianstven i miran, Tartarin Taraskonac polazio je tako u no, udarajui po taktu petama i izbijajui iz plonika iskre eljeznim vrkom svojega tapa... Bili to bulvari, velike ulice ili uliice, on. je uvijek namjerno hodao sredinom plonika, jer je to izvrsna mjera opreza, koja vam omoguuje da vidite primicanje opasnosti, a osobito da izbjegnete onom to uvee na ulicama Tarascona katkada pada s prozora. No ako i vidite da je toliko oprezan, nemojte nikako zakljuivati da se Tartarin boji... Ne! on se samo uva.

Najbolji je dokaz da se Tartarin nije plaio to to je on, umjesto da ide u itaonicu preko etalita, iao preko grada, to jest najduim, najcrnjim putem, kroz sijaset runih uliica, na kraju kojih se zlokobno svjetluca Rona. Jadnik se uvijek nadao da e na zaokretu neke od tih vratolomnih ulica oni jurnuti iz tmine i zaskoiti ga s lea. Oni bi bili dobro doekani, za to vam mogu jamiti. Ali, jao, uslijed nekog rugla sudbine, nikada, upravo nikada, Tartarin Tarasko- nac nije bio te sree da se nesretno susretne. Nije bilo ni psa, pa nijednoga pijanca. Ama nita!

Katkada se meutim zabunom usplahirio. Neki um koraka, prigueni glasovi... Pozor! govorio je sebi Tartarin, pa bi zastao nepomian, kao ukopan, ispitujui mrak, njukajui vjetar, prislanjajui uho na zemlju poput Indijanaca... Koraci su se pribliavali. Glasovi su bivali sve jasniji... Vie nema sumnje! Oni dolaze... Oni su ve tu. Ve se Tartarin, raarena pogleda, zadihanih grudi, skupljao kao jaguar i pripravljao da nasrne viui svoj ratni povik... kada bi naglo iz guste tame zauo dobroudne tara- skonske glasove gdje ga sasvim spokojno zovu:

Gle! No!... To je Tartarin... Pa laku no, Tartarin! Nosi ih belaj! to je ljekarnik Bezuquet sa svojom obitelji, koji je upravo kod

Costecaldeovih otpjevao svoju pjesmu. Laku no! Laku no! gunao je Tartarin, bijesan to se prevario, te bi se divlje, visoko diui tap, gubio u noi.

Stigavi u ulicu gdje je bila itaonica, neustraivi Taraskonac poekao bi jo neko vrijeme, etaju- i se gore-dolje pred vratima, prije nego e ui... Na kraju, umorivi se da ih eka i uvjeren da se oni nee pojaviti, bacio bi posljednji izazovni pogled u tamu i srdito bi promrmljao: Nita... Nita... I Nikada nita!

Na to bi potenjaina uniao da odigra koju partiju karata sa zapovjednikom. VI Dva Tartarina

S tom bijesnom eljom za pustolovinama, s tom potrebom za jakim uzbuenjima, s tim ludovanjem za putovanjima, za trkama, za odlaenjem onamo gdje je vrag rekao laku no, kako se dobijesa moglo desiti da Tartarin nije nikada otiao iz Tarascona?

Jer to je injenica: sve do zrelosti od etrdeset i pet godina neustraivi Taraskonac nije ni jedan jedini put noio izvan svojega grada. On nije ak ni nainio ono glasovito putovanje u Marseille, na koje polazi s uivanjem svaki pravi Provansalac u asu svoje punoljetnosti. Najvie ako je poznavao Beaucaire, a meutim Beaucaire nije vrlo daleko od Tarascona, jer do njega treba samo prijei preko mosta. Na alost, taj su prokleti most tako esto odnijele navale vjetra, on je tako dug, tako loman, a Rona je tako iroka na tome mjestu, da, vjere mi, shvatit ete i sami... Tartarin Taraskonac volio je vrsto tlo.

Naime, treba vam doista priznati, u naem su junaku bile dvije sasvim razliite prirode... Osjeam dva ovjeka u sebi, rekao je ne znam koji crkveni otac. On bi to sasvim umjesno bio mogao rei za Tintarina, koji jeu sebi nosio duu don Quijotea, iste viteke zanose, isto ludovanje za romantinim i veliajnim; ali na alost nije imao tijelo slavnoga hidalga, to koato i mravo tijelo, tu sjenu tijela na koje tvarni ivot nije imao utjecaja, te koje bi bilo sposobno da provede dvadeset noi a da ne otkopa svoj oklop i da poivi etrdeset i osam sati o jednoj pregrti rie... Tartarinovo je tijelo naprotiv bilo dobroudno tijelo, veoma

Stranica | 8

debelo, veoma teko, veoma puteno, veoma mekuno, veoma plaljivo, puno malograanskih prohtjeva i domaih zahtjeva, trbuasto i kratkonogo tijelo neumrloga San- cha Panse.

Don Quijote i Sancho Pansa u Istome ovjeku! Moete pomisliti kako su se u njemu morali slabo slagati! Kakve borbe! Kakav razdor... ! Lukijan

13 ili Sant-Evremond imali bi

zgodnu priliku da napiu divan razgovor, dijalog izmeu dva Tartari na, Tartari- na-Quijotea i Tartarina-Sancha! Tartarina-Quijotea, koji se zanosi prianjima Gustava Aimarda i klie: Kreem na put!

Tartarina-Sancha, koji misli samo na reuma- tine bolove i kae: Ja ostajem. TARTARIN-QUIJOTE (veoma zanosno): Ovjenaj se slavom, Tartarine. TARTARIN-SANCHO (veoma spokojno): Tartarine, pokrij se flanelom.

TARTARIN-QUIJOTE (sve zaneseniji): O drage puke dvocijevke! O handari, lasa, indijanska obuo!

TARTARIN-SANCHO (sve spokojniji): O dobri plemeniti prsluci! Dobri topli nazuvci za

koljena! Valjane kape sa titnicima za ui! TARTARIN-QUIJOTE (izvan sebe): Sjekiru! Dajte mi sjekiru!

TARTARIN-SANCHO (zvoni sluavci): Ivan- ko, moju okoladu! Na to se pojavi Ivanka s izvrsnom okoladom, koja je topla, kadifnih preljeva, mirisava, i

sa sonim peenjem s anisom. Tome se Tartarin-Sancho slatino smije guei poklike Tartarina-Quijotea.

I eto tako se dogodilo da Tartarin Taraskonac nije nikada napustio Tarascon. VII Evropljani u anghaju Velika trgovina Tartarin Da Tartarin Taraskonac nije laac? Fata morgana

Meutim, jednom zgodom umalo da Tartarin nije otputovao, i to otputovao na veliko putovanje.

Tri brata Garcio-Camus, Taraskonci nastanjeni u anghaju, bijahu mu ponudili upraviteljsko mjesto u jednoj od svojih tamonjih poslovnica. A zbilja, to je upravo i bio ivot koji mu je trebao. Znatni poslovi, itavo mnotvo trgovakih pomonika kojima treba zapovijedati, odnosi s Rusijom, Perzijom, azijskom Turskom, ukratko: Prava Trgovina.

U Tartarinovim ustima taje rije Prava Trgovina zvuila tako silno...! Tvrtka Garcio-Camus imala je osim toga i tu prednost to su nju katkada posjeivali

Tatari. Onda bi bre-bolje zatvorili vrata. Svi bi trgovaki pomonici pograbili oruje, izvjesili bi konzularnu zastavu, te bum! bum! pucaj kroz prozore na Tatare.

Nema potrebe da vam priam s kakvim je oduevljenjem Tartarin-Quijote prihvatio tu ponudu; na nesreu je Tartarin-Sancho bio gluh na to uho, a kako je on bio jai, od itave stvari nije bilo nita. U gradu se mnogo govorilo o tome. Hoe li otputovati? Nee li otputovati? Kladimo se da hoe, kladimo se da nee. To je bio dogaaj... Na kraju krajeva, Tartarin nije atputovao, ali mu je onaj prijedlog ipak znatno podigao ugled., To to je tako malo trebalo pa da bi otiao u anghaj, bilo je za Tarascon gotovo isto kao da je i otputovao. Uslijed toga to se mnogo govorilo o Tartarinovom putovanju ljudi konano povjerovae da se on vratio s tog puta, te su navee u itaonici sva gospoda traila od njega obavijesti o ivotu u Sang- haju, o obiajima, o podneblju, o opijumu, o Velikoj Trgovini.

Tartarin, veoma obavijeten, vrlo je blagonaklono pruao sve traene pojedinosti, te nakon nekog vremena potenjaina ni sam nije bio sasvim siguran da nije otputovao u anghaj, tako da je priajui po stoti put o navali Tatara poinjao vrlo prirodno govoriti: Tada ja naoruam svoje pomonike, izvjesim konzularnu zastavu i bum! bum! kroz prozore pucaj na Tatare. Sluajui, itava bi itaonica protrnula...

Ali onda je va Tartarin bio uasan laac.

13

Lukijan je grki pisac iz drugog stoljea. Meu ostalim napisao Dijaloge mrtvaca i Kako se pie povijest. Djela su mu puna duhovitosti. Charles de

saintEvremond (1610 - 1703), francuski satirik i kritik.

Stranica | 9

Ne, tisuu puta ne! Tartarin nije bio laac... Meutim, morao je dobro znati da nije putovao u anghaj Eh! bez sumnje, on je to znao. Samo... Samo, sluajte dobro ovo. Vrijeme je da se razumijemo jednom zauvijek u pogledu toga

to su sjevernjaci ozloglasili junjake kao lace. Na jugu nema nigdje laljivaca, ni u Marseilleu, ni u Nimesu, ni u Toulouseu, ni u Tarasconu. Junjak ne lae, on se vara. On ne govori uvijek istinu, ali on vjeruje da je govori... La koja je u njemu svojstvena, to zapravo nije la, to je neka vrst fate morgane.

Da, to je fata morgana.! A da biste me dobro razumjeli, poite na Jug, pa ete vidjeti. Vi ete vidjeti tu arobnu zemlju, u kojoj sunce preobraava sve i podaje svemu vee razmjere nego postoje u samoj prirodi. Vi ete vidjeti te male breuljke Provanse, koji nisu nita vei od brijega Montmartrea, a koji e vam izgledati gorostasni; vi ete vidjeti Kvadratnu kuu14u Nimesu mali ukrasni predmet za policu koji e vam izgledati isto tako velik kao i crkva Notre- Dame u Parizu. Vi ete vidjeti... Ah! Jedini laac na Jugu, ako ga uope ima, to je sunce... to god ono obasja, sve pretjerano poveava...! Pa to je bila Sparta u vrijeme svojega sjaja? Gradi... Pa to je bila Atena? Najvie kotarski gradi... No, meutim, one nam se u povijesti priviaju kao golemi gradovi. Eto, to je od njih nainilo sunce.

Hoete li se poslije toga uditi to je to isto sunce, obasjavajui Tarascon, moglo nainiti od biveg kapetana za odijevanje, poput Bravide, hrabrog zapovjednika Bravidu, od repe baobab, a od ovjeka koji umalo da nije otputovao u anghaj ovjeka koji je tamo doista bio? VIII Mitaineov zvjerinjak Atlaskvlav u Tarasconu Uasan i svean susret

A sada, poto smo pokazali Tartarina Tara- skonca kakav je bio u svojem skrovitom ivotu, prije nego ga je slava cjelunula u elo i ovjenala vjekovnom lovorikom, sada, poto smo opisali taj junaki ivot u skromnoj okolini, njegove radosti, njegove bolove, njegove snove, njegove nade, pourimo se da stignemo do velikih strana njegove povijesti i do ose-bujnoga dogaaja koji je imao pokrenuti tu neusporedivu sudbinu.

Bilo je to jedne veeri u prodavaonici oruja kod Costecaldea. Tartarin Taraskonac upravo je pokazivao nekim prijateljima lova kako treba rukovati s ostraguom, koja je tada bila neka posljednja novost... Naglo se vrata otvorie, a u duan dojuri sav uplaen neki lovac na kape, viui: Lav...! Lav...! Nasta ope zaprepatenje, strava, galama, guva Tartarin uperi iljak boda, Costecalde otra da zatvori vrata. Nazoni okrue lovca, ispituju ga, salijeu ga, i evo to doznaju: Mitaineov zvjerinjak, vraajui se sa sajma u Beaucaireu, pristao je da se zadri za nekoliko dana u Tarasconu i smjestio se na Trgu zamka s mnotvom udava, tuljana, krokodila i s prekrasnim atlaskim lavom.

Lav s Atlasa u Tarasconu! Otkad ljudi pamte, nikada nije nitko vidio neto takvo. Razumljivo je da su se nai lovci na kape zgledali tako ponosno! Kako su se radosno sjala njihova muevna lica, a u svim kutovima Costecaldeova duana kako su se muke izmjenjivali topli stisci ruku! Uzbuenje je bilo tako veliko, tako nepredvieno da nitko nije nalazio nijedne rijei da kae...

Pa ak ni Tartarin. Blijed i ustreptao, jo drei ostraguu u rukama, on se zamislio stojei pred tezgom... Lav s Atlasa, tu sasvim blizu, na svega nekoliko koraka! Lav! To jest junaka i okrutna ivotinja, kakve vie nema, kralj zvijeri, lovina njegovih snova, neto kao prvi junak te idealne druine koja mu je predstavljala tako lijepe drame u njegovoj mati...

Lav, dobri boe...! Pa jo k tomu s Atlasa!!! To je bilo vie nego to je veliki Tartarin mogao podnijeti.

Najednom mu krv navre u lice. Oi mu zaplamsae. Grevitom kretnjom baci ostraguu na rame i okreui se hrabrom zapovjedniku Bravidi, bivem kapetanu za odijevanje, on mu ree gorkim glasom: Hajdemo da to vidimo, zapovj ednie.

Ta kua koju su podigli Rimljani ima oblik pravokutnika. Sada je u njoj numizmatiki muzej.

Stranica |

10

Eh! Da... Eh! Da... A moja puka...! Uze- ste mi ostraguu...! pokua se bojaljivo umijeati oprezni Costecalde, ali je Tartarin ve zamaknuo za ugao ulice, a za njim su ponosno kroili svi lovci na kape.

Kada su doli do zvjerinjaka, tu je ve bilo mnogo svijeta. Tarascon, junako gnijezdo, no kojemu su ve odavno nedostajali uzbudljivi prizori, navalio je Mitaineovoj daari i osvojio je najuri. Tako je debela gospoa Mitaine bila veoma zadovoljna.... U kabilskoj15 nonji, ruku golih do lakata, sa eljeznim grivnama oko gleanj a, s korbaem u jednoj a sa ivim, premda operuanim piletom u drugoj ruci, dina je gospoa kao, domaica primala Taraskonce u da- aru, a kako je ona i sama imala dvostruke miice, njezin je uspjeh bio gotovo isto tako velik kao i uspjeh njezinih pitomaca u krletkama.

Kada je uao Tartarin s pukom na ramenu, svi pomalo protrnue. Svi ti estiti Taraskonci, koji su se sasvim spokojno etali pred krletkama, bez oruja, bez,

nepovjerenja, pa ak, i bez svake pomisli na pogibelj, osjetie u sebi dosta prirodan osjeaj straha, videi gdje u da- aru ulazi njihov veliki Tartarin sa svojim uasnim ratnim strojem. Treba se dakle neega bojati, budui da on, taj junak... U tren oka sva se mjesta pred krlet-kama raistie. Djeca su vikala od straha, gospoe su gledale na vrata. Ljekarnik Bezuquet oprezno strugne, pod izlikom da ide uzeti svoju puku...

Malo-pomalo, meutim, Tartarinovo dranje vrati sakupljenom narodu hrabrost. Spokojan, drei visoko glavu, neustraivi Taraskonac polagano obie svu daaru, proe ne zaustavljajui se pred tuljanovom kupkom, pogleda prezirnim okom dugi sanduk pun me- kinja, u kojemu je udav probavijaosvoje prijesno pile, i napokon se ustoboi pred lavovim kavezom...

Uasan i svean susret! Eto su se lav iz Taras- cona i lav s Atlasa nali licem ulice... S jedne strane, Tartarin, stojei s napetim nonim miiima s objema rukama prislonjenim na svoju puku, a s druge strane lav, orijaki lav, izvaljen na slamu, mirkajui okom, s blesavim izrazom, sa svojom golemom njukom pod utom vlasuljom poloenom na prednje ape... A jedan i drugi su spokojni i gledaju se.

udna stvar! Bilo da ga je ostragua ozlovo- ljila, bilo da je nanjuio da pred njim stoji neprijatelj njegova roda, lav, koji je sve dotada promatrao Taraskonce s izrazom najvieg prezira zijevajui im svima u brk, lav se naglo strese od srdbe. Ponajprije mrcne, potmulo zarei, razmakne pande; protegne ape; a onda se digne, ispravi glavu, strese svojom grivom, otvori golemo drijelo i grozno riknu prema Tartarinu.

Odgovori mu krik uasa. Prestravljeni Tarascon pojuri prema vratima. Svi ene, djeca, trhonoe, lovci na kape, pa i sam hrabri zapovjednik Bravida... Jedini se Tartarin Taraskonae ne mae... On je stajao tu, vrst i odluan, pred kavezom, s munjom u oima i onom uasnom grimasom koju je poznavao itav grad... Nakon nekog vremena, kad su se lovci na kape, malo osokoljeni njegovim dranjem i vrstoom preaka, pribliili svojem starjeini, ue ga gdje mrmlja gledajui lava:

Da, to bi bila lovina! Toga dana Tartarin Taraskonae nije vie rekao ni rijei...udnovate posljedice fate morgane

Toga dana Tartarin Taraskonac nije vie rekao ni rijei, ali je nesretnik ve i previe kazao...

Sutradan se po gradu govorilo samo o skorom odlasku Tartarina u Alirsku oblast i o lovu na lavove. Vi ste svi svjedoci, dragi itaoci, da potenjaina nije izlanuo ni rijei o tome, ali znate ve, fata mor- gana...

Jednom rijeju, itav Tarascon govorio je samo 0 tom odlasku.

Na etalitu, u itaonici, kod Costecaldea ljudi su prilazili jedan drugome s prestravljenim izgledom

K'abili, pleme berberske rase, koje ivi u sjevernoj Africi.

Stranica |

11

1 pitali se: Inae, znate, to je novo, u najmanju ruku? Inae, to...? Tartarinov odlazak, u najmanju ruku? Jer u Tarasconu sve reenice poinju s inae, a zavravaju s u najmanju, ruku. Samo

su toga dana vie nego svih drugih potapalice inae i u najmanju ruku odjekivale tako da su se tresla prozorska stakla.

Sam se Tartarin od svih ljudi u gradu najvie iznenadio da ima otputovati u Afriku. Ali gledajte to je to tatina! Mjesto da jednostavno odgovori da on uope ne putuje, da nije nikada ni namjeravao da otputuje, ubogi Tartarin, kada su mu prvi put neto rekli o tom putovanju, ree s nekim neodreenim izl'azom kao da muse nee jasno odgovoriti: Hej...! Hej...! Moda... Ne kaem nita. Drugi put, kad se malo bolje sprijateljio s tom milju, on odgovori: Vjerojatno. Trei put: Sigurno idem.

Napokon navee, u itaonici i kod Costecaldeo- vih, zanesen punem s jajima, povicima odobravanja, rasvjetom, opojen uspjehom koji je vijest o njegovu odlasku razglasila po gradu,

nesretnik izjavi izriito da mu je dosadilo da lovi uvijek samo kape i da e sasvim skoro krenuti da lovi velike lavove na Atlasu...

Ovu izjavu doekae burni poklici Hura. Na to naruie novi pun s jajima, nazoni poee jedan drugome stiskati ruke i grliti se, te napokon priredi- eserenadu sa zubljama, koja se otegla do ponoi pred baobabovom kuicom.

No Tartarin-Sancho nije nikako bio zadovoljan! Ta pomisao na putovanje u Afriku i na

lov na lavove probijala gaje unaprijed trncima, te vraajui se u stan, dok je poasna serenada odjekivala pod njihovim prozorima, on se strahovito obori na Tartarina- Quijota, nazivajui ga smuenjakom, zanesenjakom, nesmotrenjakom, trostrukim luakom, nabrajajui mu potanko sve uasne nesree koje ga oekuju na tome pothvatu, kao brodolome, kostobolje, vruice, proljeve, crnu kugu, tropsku bolest, od koje koa postaje hrapava kao u slona, i sve ostalo...

Uzalud se Tartarin-Quijote zaklinjao da nee poiniti nikakve neopreznosti, da e se dobro pokrivati, da e ponijeti sa sobom sve to. treba, Tartarin- Sancho nije htio nita da uje. Jadnik je ve vidio kako ga lavovi trgaju u komade, kako je upao u pustinjski pijesak kao ono pokojni Kambiz

16, i drugom je Tar- tarinu jedva uspjelo da ga malo umiri objanjavajui mu

da to nee biti odmah, da nema nikakve sile i da na kraju krajeva jo nisu otputovali. Jasno je doista da ovjek ne kree na slinu ekspediciju a da ne poduzme neke mjere

opreza, Treba znati kamo se ide, dobijesa, a ne otputovati kao pti... Prije svega Taraskonac je htio proitati spise velikih afrikih putnika, izvjetaje Mungo

Parka, Caillea, doktora Livingstonea, Henrija Duveyriera17

Iz njih je doznao da su se ti neustraivi putnici, prije nego e obui sandale za daleke izlete, pripravljali dugo vremena da podnose glad, eu, ubrzana pjeaenja, svakovrsne oskudice. Tartarin se kanio povesti za njima, te se od toga dana poe hraniti samo kuhanom vodom. U Tarasconu nazivaju kuhanom vodom nekoliko kriaka kruha umoenih u toplu vodu, s krikom bijela luka, s malo majine duice i listom lovora. Taj je nain prehrane bio strog, te se moete domiljati kako se ubogi Sancho mrtio...

Osim vjebanja s kuhanom vodom Tartarin Taraskonac prihvatio je i druge pametne mjere. Tako, da bi se obikao na duga pjeaenja, on se prisili da svakog jutra sedam ili osam puta uzastopce obie oko grada, sada ubrzanim korakom a sada gimnastikim, drei lakte uz tijelo i dva bijela kamika u ustima po starinskom uzoru.

16 Perzijski kralj, sin i nasljednik Kira Velikog, osvojio je god. 525. prije nae ere Egipat. Vrlo okrutan i surov vladar.

17 Mungo - Park (1771 - 1806), glasoviti kotski putnik, istraiva SrednjeAfrike, gdje je i umro, Caille (1779 - 1838), Francuz, prvo Evropljanin koji

je dopro do Tombuktua. - David Livingstone (1813 - 1873), glasoviti istraiva Afrike i borac protiv trgovine crnim robljen. - Henri Duveyrier (1848 -

1892) francuski geograf, istraiva Sahare.

Stranica |

12

Zatim, da bi se privikao na nonu hladnou, na magle, na rosu, izlazio je svake veeri u svoj vrt i ostajao tamo sve do deset i jedanaest sati, sam, sa svojom pukom, u zasjedi iza baobaba...

Napokon, dok je Mitaineov zvjerinjak ostao u Tarasconu, lovci na kape, koji su malo due posjedi- li kod Costeealdea, mogli su vidjeti u mraku, dok su prolazili preko Trga zamka,

nekakva tajanstvenog ovjeka kako se ee gore-dolje iza daare. To nije bio nitko drugi nego Tartarin koji se privikavao da slua lavlju riku u mranoj noi

a da ne zadre. X Prije odlaska

Dok se Tartarin tako uvjebavao svakovrsnim junakim sredstvima, itav je Tarascon upirao oi na nj; nitko se nije vie bavio niim drugim. Lov na kape prilino je jenjao, romanse uutjele. U Be- zuquetovoj ljekarni glasovir je amio pod zelenom navlakom, a na njemu su se suile panjolske bube s trbuhom u zraku... Tartarinova je ekspedicija obustavila sve.

Trebalo je vidjeti Taraskonev uspjeh po salonima. Za njim su se jagmili, otimali se, posuivali ga i krali jedan drugome. Za gospoe nije bilo vee asti nego da idu u Mitaineov zvjerinjak pod ruku s Tar- tarinom, pa da im on pred lavljim kavezom tumai kako treba postupati ti. lovu na te velike ivotinje, kamo treba nianiti, na koliko koraka, jesu li nesretni sluajevi mnogobrojni, itd., itd.

Tartarin je davao sva objanjenja koja su od njega traili. On je ve prije proitao Julesa Gerar- da

18 i poznavao je lov na lavove u tanine kao da ga je ve lovio. Stoga je govorio o

tim stvarima veoma rjeito. Ali najljepe je izgledao upravo uvee za veerom kod predsjednika Ladevezea ili kod hrabrog zapovjednika Bravide, bivega kapetana za odijeva-nje, u asu kad bi posluili kavu i kada bi ga, prima- knuvi stalice, ponukali da govori o svojim buduim lovovima...

Tada bi junak, nalaktivi se na stalnjak i sr- ui crnu kavu, pripovijedao uzbuenim glasom o svim pagibeljima koje ga dalje oekuju. Priao je o dugim zasjedama bez mjeseca, o kunim barutinama, o rijekama otrovanim oleandrovim liem, o snjegovima, o sunanaj ezi, o korpionima, o kiama skakavaca; on je takoer priao o nainu ivota velikih lavova na Atlasu, o njihovu nainu borbe, o njihovoj udesnoj snazi i okrutnosti u vrijeme parenja...

A onda bi, zanosei se vlastitim prianjem, ustajao od stola, skakao nasred blagavaonice, oponaao lavlji krik, hitac karabinke, bum! bum! zvidanje rasprljiva taneta, pfft! pfft! lamatao bi rukama, ri- kao, ruio stolice...

Oko stola svi su problijedjeli. Ljudi su se zgle- dali klimajui glavom, gaspoe su sklapale oi vriskajui od uasa, starci su ratoborno vitlali svojim dugim tapovima, a u susjednoj sobi malii koje rano otpremaju na spavanje, probudivi se naglo uslijed rikanja i pucnjave, drhtali su od straha i traili su svjetla.

Meutim je vrijeme prolazilo, a Tartarin nije odlazio. XI

Maem, gospodo, maem... a ne iglicom! Je li on doista namjeravao da otputuje...? kakljivo pitanje, na koje bi Tartarinov

povjesniar bio u neprilici kako da odgovori. Svakako stoji daje Mitaineov zvjerinjak otiao iz Tarascona ve prije vie od tri mjeseca, a

tamani- telj lavova se nije ni micao... Na kraju krajeva, mada je prostaduni junak, zaslijepljen novom fatom mar- ganom, u dobroj vjeri umiljao da je ve putavao u Alirsku oblast. Moda je zbog taga to je toliko priao o svojim buduim lavovima, isto onako iskreno umiljao daje ve bio u njima kao to je umiljao daje izvjesio konzularnu zastavu i pucao na Tatare, bum! bum! tamo u anghaju.

18 Francuski oficir, nazvan Le tueur de lions (tamanitelj lavova). ivio je od 1817. do 1864.

Stranica |

13

Na alost, ako je i ovog puta Tartarin Tara- skanac bio rtva fate morgane, Taraskonci to nisu bili. Kad su nakon tri mjeseca oekivanja opazili da lovac jo nije spremio ni jedan koveg, ljudi poee mrmljati.

Bit e i ovog puta kao sa anghajem! govorio je Costecalde, smijeei se. A dosjetka oru- areva proula se u gradu, jer nitko nije vie vjerovao u Tartarina.

Prostodunici, kukavice, eljad poput Bezuqu- eta, koje bi buha natjerala u bijeg i koji nisu bili u stanju ispaliti ni jedan hitac iz puke a da ne zatvore oi, upravo su oni bili najnemilosrdniji. U itaonici, na trgu, prilazili su ubogom Tartarinu s dosta podrugljivim izrazom lica.

Inae, kada emo na put? U Costecaldeovu duanu njegovo miljenje vie nije bilo mjerodavno. Lovci na kape

odricali su se svojega starjeine! A onda se upletoe i rugalice. Predsjednik Ladeveze, koji je u svojim dokonim asovima

rado pomalo udvarao provansalskoj Muzi, sastavi na domaem narjeju pjesmicu, koja doivje mnogo uspjeha. Govorilo se u njoj o nekom stanovitom strastvenom lovcu po imenu metru Gervaziju, koji je svojom strahovitom pukom imao istrijebiti sve afrike lavove do posljednjega. Na nesreu, taje vragometna puka bila udnovato izraena: nabijali su je neprestano, ali zrno iz nje nikako da krene... Nikako da krene! Vi pogaate na to se smjera...

U tili se as ta pjesma rairi po cijelome gradu; a kada je Tartarin prolazio, trhonoe na pristanitu, mladi istai cipela pred njegovim vratima pjevali su u zboru na provansalskome jeziku:

Lou fusiou de mestre Gervai Toujou lou cargon toujou lou cargon. Lou fusiou de mestre

Gervai Toujou lou cargon, part jamai.

(Puka metra Gervazija nabija se uvijek, nabija se uvijek, puka metra Gervazija nabija, a zrno nikako da krene).

Ali to se pjevalo izdaleka, zbog dvostrukih miica. O kako su nepostojani zanosi Tarascona... !

Velikan se sa svoje strane pretvarao da ne vidi nita, da ne uje nita; ali u stvari to podmuklo i otrovno napadanje jako gaje alostilo; osjeao je da mu Tarascon izmie iz ruku, da narodna naklonost prelazi drugima, a to gaje uasno muilo.

Ah, ta velika zdjela popularnosti! Tako je ugodno sjesti pred nju, ali kako opari ovjeka kada se prevrne...!

Usprkos svojoj patnji Tartarin se smijeio i mirno je provodio ivot od prije, kao da ga nije ni brige. .

Katkada bi meutim ta maska vesele bezbri- nosti, koju je on iz ponosa nalijepio na lice, naglo spala. Tada su mjesto smijeha ljudi vidjeli ogorenje i bol...

Tako su jednoga jutra mali istai cipela pjevali pod njegovim prozorima: Puka metra Gervazija, i glasovi tih bijednika doprijee do sobe ubogog velikana, koji je upravo dotjerivao bradu pred ogledalom. (Tartarin je nosio punu bradu, ali kako je prejako rasla, morao ju je malo

potkresivati.)

Prozor se najednom otvori s trijeskom, a Tar- tarin se pojavi u koulji, s pokrivaem na glavi, namazan dobrim bijelim sapunom, maui britvom i etkom za brijanje, i viui silnim glasom:

Maem, gospodo, maem, a ne iglicom! Lijepe rijei, dostojne da uu u povijest; ali samo vjena teta to su bile upuene tim

malim deranima koji su bili visoki kao njihovi sanduii za ienje cipela i plemii potpuno nesposobni da rukuju maem! XII Sto je reeno u baobabovoj kuici

Stranica |

14

Sred opega odmetnitva samo je vojska ostala vjerna Tartarinu. Hrabri zapovjednik Bravida, bivi kapetan za odijevanje, i dalje mu je napadno pokazivao

isto potovanje. On je uporno ponavljao: Taj je momak valjan zec! A ta je tvrdnja bezuvjetno vrijedila barem toliko koliko i ona ljekarnika Bezuqueta... Ni jedan jedini put

hrabri zapovjednik nije natuknuo nita o putovanju u Afriku; meutim, kad je javno govorka-nje postalo previe glasno, on se odlui da progovori.

Jedne veeri nesretni Tartarin bio je sam u svojoj radnoj sobi, mislei na neke alosne stvari, kada vidje gdje ulazi zapovjednik, mrk, s crnim rukavicama, zakopan sve do uiju.

Tartarine ree vano i odluno bivi kapetan Tartarine, treba putovati! I ostade na vratima ukoen i velik kao dunost.

Tartarin Taraskonac smjesta je shvatio to se sve skriva u toj reenici: Tartarine, treba putovati!

Veoma blijed, on ustade, pogleda oko sebe raznjeenim okom tu lijepu radnu sobu, dobro zatvorenu, punu topline i blage svjetlosti, taj tako udobni prostrani naslonja, svoje knjige, svoj ilim, velike bijele zastore svojih prozora, iza kojih su drhtale krhke grane vrtia; a onda krene prema hrabrome zapovjedniku, uhvati ga za ruku, odluno je stisnu, i glasom u kojem su grcale suze, a ipak stoikim, on mu ree:

Bravido, ja u otputovati! I on otputova, kako je rekao. Samo ne tada odmah... Trebalo mu je vremena da se opremi.

Najprije je naruio kod Bomparda dva velika kovega podstavljena bakrom, s dugom ploom na kojoj je bio ovaj natpis: TARTARIN TARASKONAC Sanduk za oruje

Podstavljanje bakrom i urezivanje slova uzelo je mnogo vremena. On narui kod Tastavina takoer i divan putni album, da bi u nj zapisivao svoj dnevnik, svoje dojmove; jer makar ovjek i lovi lavove, opet na putu neto izmisli.

Zatim narui iz Marseillea itav tovar hranjivih konzerva, suhoga mesa u tabletama za kuhanje juhe, ator za odmaranje najnovijeg tipa, koji se moe zaas razapeti i sklopiti, mornarske izme, dva kiobrana, jedan nepromoiv ogrta, plave naoari, da predusretne one upale. Napokon mu ljekarnik Bezuquet sastavi malu runu ljekarnu natrpanu priljepnim melemom, arnikom, kamforom i antiseptikim octom.

Ubogi Tartarin! sve, to god je inio, nije za sebe radio, nego se nadao da e tolikim mjerama opreza i tankoutnim obzirima ublaiti bijes Tarta- rina-Sancha, iji se bijes, otkako je odlazak odluen, nije vie stiavao ni danju ni nou. XIII Odlazak

Napokon doe sveani dan, veliki dan. Ve od osvita zore cijeli je Tarascon bio na nogama, zatrpavajui Avinjonsku cestu i

okolinu baoba- bove kuice. Bilo je svijeta na prozorima, na krovovima, na stablima; brodara sa Rone, trhonoa,

istaa cipela, graana, tkalja, radnica iz svilare, lanova itaonice, ukratko aav grad; pa takoer i stanovnika Beau- cairea koji su preli preko mosta, povrara s periferije, kolica s velikim krovom, vinogradara na lijepim mazgama napirlitanim vrpcama, kitama, praporci-

ma, trakama i zvoniima, a tu i tamo ak nekoliko lijepih djevojaka iz Arlesa, koje su dole sjedei na sa- pima iza svojih dragana, s plavom vrpcom oko glave, na eljeznosivim konjiima iz Camargue.

itavo se to mnotvo natiskivalo i guralo pred vratima Tartarina, estitog gospodina Tartarina, koji odlazi meu Turke da ubija lavove.

Za Tarascon Alirska oblast, Afrika, Grka, Perzija, Turska, Mezopotamija, sve to sainjava ogromnu vrlo neodreenu, gotovo bajoslovnu zemlju, koja se zove Turci.

Stranica |

15

Usred toga metea ili su tamo-amo lovci na kape, ponosni na slavlje svojega prvaka i povlaei na svom prolasku kao neke brazde slave.

Pred baobabovom kuom stajale su dvoje velike take. Od zgode do zgode vrata su se otvarala, pa se kroz njih moglo vidjeti nekoliko osoba koje su se vano etale po vrtiu. Neki su ljudi donosili razne kovege, sanduke, putne vree, gomilajui ih na te take.

Kad god bi iznijeli koji novi koveg, svjetina bi se stresla. Ljudi su glasno imenovali jedan drugome predmete. To je ator za odmaranje... a to, to

su konzerve... ljekarna... sanduci s orujem. A lovci na kape davali su objanjenja. Najednom, oko deset sati, nasta veliko kome- anje meu svjetinom. Vrata vrta silovito se

okrenue na svojim baglamama. To je on...! To je on! vikali su. Bio je on...

Kad se pojavio, na pragu, iz svjetine odjeknue dva zapanjena povika. Pa to je neki Turin... ! Nosi naoari...! I doista, Tartarin Taraskonac, odlazei u Alirsku oblast, smatrao je svojom dunou da

obue alirsku nonju. iroke dimije od bijela platna, mali uz tijelo priljubljeni kaput s kovnim dugmetima, dvije stope irok crven pojas oko trbuha, goli vrat, obrijano elo, a na glavi gorostasna crvenkapa slina fesu kakvu nose francuski vojnici u Africi, s plavom, i to dugakom kitom...! Osim toga dvije teke puke, po jedna na svakom ramenu, veliki lovaki no za pojasom, na trbuhu pripanjau za fieke, na boku samokres, koji se njie u svojoj konoj kesi... To je sve...

Ah! oprostite, zaboravio sam spomenuti nao- ari, ogromne plave naoari, koje su ovog puta zbilja dobro dole, da ublae ono stoje bilo malo predivlje u izgledu naega junaka!

ivio Tartarin...! ivio Tartarin! zaurli- ka narod. Velikan se nasmijei, ali ne odzdravi zbog svojih puaka, koje su mu smetale. Uostalom, sada je znao to ima da misli o narodnoj naklonosti; moda je ak u dnu svoje due i proklinjao svoje uasne zemljake, koji ga primoravaju da otputuje, da napusti svoj lijepi mali dom s bijelim zidovima, sa zelenim

rebrenicama... Ali njegove osjeaje nije nitko vidio. Spokojan i ponosan, mada pomalo blijed, on koraknu naprijed na plonik, pogleda svoje

take i vi- dei da je sve u redu uputi se junaki putem prema kolodvoru, ne osvrui se ak ni jednim pogledom na baobabovu kuicu. Za njim su stupali hrabri zapovjednik Bravida, bivi kapetan za odijevanje, predsjednik Ladeveze, pa onda oruar Costecalde i svi lovci na kape, pa take, pa narod.

Pred kolodvorom ekao gaje ef stanice stari borac iz Afrike, koji je sluio ve godine 1830, te mu je vie puta toplo stisnuo ruku.

Brzi vlak Pariz-Marseille nije jo stigao. Tarta- rin i njegov glavni tab uoe u ekaonicu. Da bi sprijeio navalu gledalaca, ef stanice dade zatvoriti reetke.

Punih etvrt sata Tartarin se etao uzdu i poprijeko po dvoranama usred lovaca na kape. Govorio im je o svojem putovanju, o svojem lovu, obeavajui da e im poslati koe. Ljudi su se upisivali u njegovu biljenicu za jednu kou kao to se upisuje za jedan ples.

Spokojan i blag kao Sokrat u asu kad je imao ispiti kukutu, neustraivi Taraskonac naao je zgodnu rije za svakoga, smijeak za svakoga posebno. Govorio je jednostavno i prijazno; reklo bi se daje prije odlaska htio za sobom ostaviti trag miline, aljenja, lijepih uspomena. Sluajui svojega prvaka gdje tako govori, svi su lovci na kape prosuzili, neke je ak peklo i grizoduje, kao predsjednika Ladevezea i ljekarnika Bezuqueta.

Vie radnika plakalo je u uglovima. Izvana je narod gledao kroz reetke i vikao: ivio Tartarin!

Napokon zvono zazvoni. Potmula tutnjava, reski zviduk potrese svodovima... U kola! U kola!

Zbogom, Tartarine...! Zbogom, Tartarine...!

Stranica |

16

Zbogom, svi...! promrmlja velikan, te poljubi obraze hrabrog zapovjednika Bravidea, a preko njih itav svoj mili Tarascon.

A onda pohita na prugu i uspne se u vagon prepun Parianki, koje htjedoe umrijeti od straha vide- i gdje dolazi taj udnovati ovjek s toliko karabinki i samokresa.Marseljska luka Na brod! Na brod!

Prvi prosinac 186..., u samo podne, po provan- salskom zimskom suncu, i vedrom,

blistavom, divnom vremenu, prestravljeni Marseljci ugledae gdje na Canebieru19 izlazi neki Turin, ali kakav Turin...! Oni nisu nikada vidjeli takvoga, a meutim svak dobro zna koliko mnogo Turaka ima u Marseilleu!

Dotini Turin treba li to da kaem? bio je Tartarin, veliki Tartarin Taraskonac, koji je iao du obale, a za njim njegovi sanduci oruja, ljekarna, konzerve, da stigne do ukrcalita plovidbenog drutva Touache i do putnikoga parobroda Zuav, koji ga je imao prevesti onamo dolje.

Uho mu je jo bilo puno taraskonskog pljeska, a on sam opojen svjetlou neba i mirisom mora, pa je Tartarin stupao sjajui od radosti, sa svojim pukama na ramenu, uzdignute glave, s uivanjem pasui svoje oi na toj divnoj luci Marseillea, koju je tada vidio po prvi put, a koja gaje zabljeivala... Jadnik je mislio da sanja. inilo mu se da se zove Sinbad Pomorac

20te da luta po jednom od onih fantastinih gradova, o kojima vie puta govori Tisuu

i jedna no. Bjee tu u nedogled gutara katarki, jedril- nih krieva, koji su se ukrtavali u svim

smjerovima. Brodske zastave svih zemalja: ruske, grke, vedske, tuniske, amerike... Brodovi su bili u razini obale, pa su im konici strili na kopno kao redovi bajuneta. Pod

njima najade, boginje, bogorodice, i drugi kipovi od obojena drva, koji daju ime brodu; a sve

to nagrizeno od morske vode, izjedeno, mokro, natrulo... Ovdje-ondje meu brodovima vidio se djeli mora kao velika svilena tkanina zamrljana uljem... U prepletima jedrenih krieva oblaci galebova izgledali su kao lijepe mrlje na plavome nebu, a brodski su se mali dozivali

na svim jezicima.

Na obali usred potoka koji su tekli iz sapunar- nica, zeleni, gusti, crnkasti, zasieni uljem i sodom, vrzlo se itavo mnotvo carinika, trgovakih posrednika, trhonoa s njihovim otvorenim kolima na dva kotaa, u koja su upregnuti korziki konjii.

Skladita udnovatih gotovih odijela, zadimljene daare u kojima su mornari kuhali za sebe, trgovci lula, trgovci majmuna, papiga, konopa, jedrenog platna, fantastine staretinarnice, gdje su u neredu bili izloeni stari dugi topovi, krupni pozlaeni fenjeri, stari koloturi, stara krezuba sidra, stara uad, stari ekrci, stari doglasnici, pomorski dalekozori iz vremena Jean-Barta i Duguay-Trouina.

21 Prodavaice otriga i kamenica uale su i vikale

pokraj svojih koljki. Prolazili su mornari s bakraima katrana, s loncima koji su se puili, s velikim koarama punim hobotnica koje su nosili na ispiranje u bjelkastoj vodi esama ..

Posvuda udesna natrpanost svakovrsne robe: svilene tkanine, rudae, drvo, olovo, ohe, slador, rogai, repice, sok od gospina bilja, eerne trske. Istok i Zapad pomijeani. Velike hrpe holandskih sireva koje su Genoveanke crveno bojadisale svojim rukama. Tamo dolje obala za penicu; trhonoe sipaju svoje vree na obalu s velikih skela. Penica, zlatna bujica, tee sred plava dima. Neki ljudi pod crvenim fesom prosijavali su je, kako je stizala, u velikim reetima od magaree koe, te su je tovarili na kolica, koja su se udaljavala, a za njima je trala vojska ena i djece s malim metlama i koarama za prikupljanje. Dalje bio je skver za popravke, veliki brodovi polegnuti na bok koje su palili pruem da ih oslobode od morskih trava, jedreni krievi uronjeni u vodu, vonj smole, zagluna lupa tesara koji podstavljaju truplo brodova velikim bakrenim ploama.

Tu i tamo meu katarkama vidjela se istina.

La Canebiere je velika i lijepa marseljska ulica koja vodi u luku. Ona je ponos grada i June Francuske.

20 Osoba iz jedne pripovijetke u glasovitoj arapskoj zbirci Tisuu i jedna no 21

Jean Bart (1650 -1702), glasoviti francuski pomorac. - Duguay-Trouin (1673 - 1736), takoer francuski pomorac.

Stranica |

17

Tada bi Tartarin viao ulaz u luku, neprestano kretanje brodova, jednu englesku fregatu koja polazi na Maltu, gizdavu i uredno ispranu, s oficirima u utim rukavicama, ili pak veliku marseljsku jedrilicu sa dva jarbola, koja ostavlja luku usred povika, grubih psovki, vidje na

krmi debeloga kapetana u dugu kaputu i pod svilenim eirom kako izdaje zapovijedi momadi na provansalskom jeziku. Vie brodova koji su hitro odlazili sa svim razapetim jedrima. Drugi su tamo dolje, vrlo daleko, stizali polagano i izgledali na suncu kao da lebde u

zraku.

A onda cijelo vrijeme uasna buka, kotrljanje kolica, povici mornara: Ho-ruk! psovke, pjevanje, zviduci parobroda, bubnji i trublje tvre Svetoga Ivana, tvre Svetoga Nikole, zvona s crkava la Major, les Accoules, Sveti Viktor; a iznad svega toga mi- stral

22 koji je hvatao sve te umove, svu tu dreku, te ih motao, potresao njima,

mijeao ih sa svojim vlastitim glasom i pretvarao ih u pomamnu, divlju muziku, junaku poput velike fanfare, koja je budila elju da se otputuje, da se ode daleko, da se ima krila. Uz zvukove te lijepe fanfare neustraivi se Tartarin Taraskonac ukrca prema zemlji lavova...

DRUGA EPIZODA

MEU TURCIMA I Putovanje morem Pet poloaja crvenkape Veer treega dana Smiluj se, boe!

Htio bih, moji dragi itaoci, biti slikar, i to veliki slikar, pa da vam zorno predoim na poetku ovoga drugoga dijela razne poloaje koje je redom zauzela crvenkapa Tartarina Taraskonca kroz tri dana putovanja na palubi Zuava izmeu Francuske i Alira.

Ja bih vam je najprije pokazao u asu odlaska, na mostu, junaku i divnu kako je i bila, te krunila poput svetakog vjenia tu taraskonsku glavu. Ja bih vam je zatim pokazao na izlasku iz luke, kada Zuav poinje skakati na valovima: ja bih vam je pokazao ustreptalu, zapanjenu i kao da ve osjea prve napadaje morske bolesti.

A onda u Lionskom zaljevu, dok brod izlazi sve dalje na puinu, a more postaje burnije, ja bih vam je naslikao u borbi s olujom, gdje se osovljuje prestravljeno na tjemenu junaka i gdje

se njezina velika kita od plave vune jei na morskoj magli i na vihoru.... etvrti poloaj. est sati uvee, na domaku korzikih obala. Nesretna crvenkapa nagiba se

povrh ograde broda i kukavno gleda more i ispituje njegovu dubinu... Napokon, peti i

posljednji poloaj u dnu uske kabine, na krevetiu koji izgleda kao pretinac u malom ormaru, neto bezoblino i oajno kotrlja se stenjui na uzglavlju. To je crvenkapa, junaka crvenkapa s odlaska, koja se sada srozala na prostako stanje none kapice nabijene sve do uiju na preblijedu i grevima izoblienu glavu bolesnika....

Ah! Da su Taraskonci mogli vidjeti svojega velikoga Tartarina, kako lei u svojem ormarskom pretincu pod bljeahnom i alosnom svjetlou to prodire iz okanaca, u tom bljutavom zadahu kuhinje i mokrih drva, u odvratnu vonju parobroda: da su ga uli gdje hrope na svaki udar vijka, gdje trai aja svakih pet minuta i gdje psuje konobara slabim djejim glasiem, kako bi zamjerili sebi to su ga primorali da otputuje... Dajem rije kao njegov povjesniar: ubogi Turin izazivao je suut. Iznenaen najednom boleu, nesretnik

22 Jak, hladan i suh vjetar to pue sa sjevera u jugoistonoj Francuskoj.

Stranica |

18

nije imao hrabrosti da raspae svoj alirski pojas ni da se otarasi oruja sa sebe. Lovaki no s krupnim drkom lomio mu je grudi, a koa kese njegova samokresa uljala mu je stegno. Da ga potpuno dotuku, jo i zajedanja Tar- tarina-Sancha koji je neprestano stenjao i psovao: Eto ti tvoje pameti, budalo...! Nisam li ti govorio! Je li, htio si ii u Afriku...? Pa dobro, eto ti tvoje Afrike! Kako ti se svia?

A najokrutnije je bilo to to je s dna svoje kabine i svojega jaukanja nesretnik uo putnike u velikom salonu kako se smiju, jedu, pjevaju, kartaju. Na brodu Zuavu drutvo je bilo isto tako veselo kao i mnogobrojno. Oficiri koji su polazili svojim etama, djevojke iz marseljskog kazalita Alcazar, nekoliko glumaca, bogat musliman koji se vraao s hadiluka u Meku, neki crnogorski knez, divan aljivina koji je oponaao Ravela i Gila Peresa... Nijedan od tih ljudi nije patio od morske bolesti, a vrijeme su provodili pijui ampanjac s kapetanom Zuava, krupnim veseljakom iz Marseillea koji je imao dva gospodarstva u Aliru i Marseilleu, a odazivao se na veselo ime Barbassou.

Tartarin iz Taraskona ljutio se na sve te nitkove. Njihovo veselje podvostruavalo je njegove muke...

Napokon, popodne treega dana na palubi broda nasta neobino kretanje, koje trgnu naega junaka iz njegova dugog mrtvila. Zvonilo je zvono s prednjeg dijela broda. ule su se krupne izme mornara kako tre po mostu.

Naprijed sa strojem...! Natrag sa strojem! vikao je hrapavi glas kapetana Barbassoua. A onda: Stoj! Stali su, prodrmali se, pa nita vie... Samo se parobrod bez buke njihao s

desna na lijevo kao balon u zraku...

Taj udni muk prestravi Taraskonca. Smiluj se, gospode! Potonusmo...! povie uasnim glasom, te pribere svoje sile kao po aroliji, skoi sa svojega -krevetia i otra na most sa svojom opremom.Na oruje! Na oruje!

Brod nije tonuo, ve je pristajao. Zuav je upravo uao u luku, lijepu luku s crnom i dubokom vodom, ali utljivu, mrku,

gotovo pustu. Suelice na breuljku bijelio se grad Alir sa svojim kuicama zagasito bijelim, koje silaze k moru zbijene jedne do drugih. Kao od pralja izvjeeno rublje na breuljku Mudonu

23 Povrh toga visoko nebo od plavog atlasa, tako plavoga...

Slavni Tartarin, oporavivi se malo od svoje strave, promatrao je krajolik, sluajui s potovanjem crnogorskog kneza koji gaje, stojei do njega, upoznavao s raznim gradskim etvrtima: Kazba, gornji grad, ulica Bab-Azun. Taj je crnogorski knez bio veoma dobro odgojen; k tome je temeljito poznavao Alirsku oblast i glatko govorio arapski. Zato je Tartarin kanio da se s njime bolje upozna... Najednom du ograde broda na koju su se naslanjali Taraskonac opazi niz krupnih crnih ruku koje su se izvana grevito hvatale za nju. Gotovo smjesta pojavi se pred njim sasvim kudrava crnaka glava, te prije nego je imao vremena da zine, palubu preplavi sa svih strana stotinjak crnih, utih, polugolih, ogavnih, uasnih gusara.

Te je gusare Tartarin poznavao... To su bili oni, naime oni, ti uveni oni koje je on tako esto traio nou po ulicama Tarascona. Oni su se napokon odluili da dou ...Iznenaenje ga u prvi mah prikova na mjestu. Ali kada je vidio da gusari navaljuju na prtljagu, da skidaju

pokriva koji gaje pokrivao, da jednom rijeju poinju s pljakanjem broda, onda se junak probudio, pa trgnuvi iz korica svoj lovaki no povie putnicima: Na oruje! Na oruje! i prvi od svih navali na gusare.

to je to? to vam je? upita kapetan Bar- bassou, koji je izlazio iz meupalublja. Aha, tu ste, kapetane...! Brzo, brzo, naoruajte svoje ljude. Oho! emu, dobri boe? Pa zar, ne vidite...? to to?...

23 Gradi u okolici Pariza, gdje su velike praonice

Stranica |

19

Tu... pred sobom... gusare... Kapetan ga je Barbassou gledao potpuno zabezeknuto. U tom asu jedan veliki crnac

prolazio je pred njim trkom uprtivi na svoja lea junakovu ljekarnu. Lopove...! ekaj samo...! zaurlie Tara- skonac i poleti za njim sa zamahnutim

noem. Barbassou ga dostigne u skoku i hvatajui ga za pojas povie: Ta miruj te, sto mu gromova...! To nisu gusari... Odavno vie nema gusara... To su

trhonoe! Trhonoe! No da, trhonoe koji uzimaju prtljagu da je ponesu na kopno... Utaknite dakle svoju

noinu u korice, dajte mi vau putnu kartu, i idite za onim crncem, estitim momkom koji e vas povesti na kraj, pa ak i do svratita, ako elite...!

Poneto zbunjen, Tartarin preda svoju putnu kartu i, uputivi se za crncem, spusti se preko ljesta- va od konopca na povelik amac, koji se ljuljao o boku broda. Tu je ve bila sva njegova prtljaga, kovezi, sanduci za oruje, hranjive konzerve; a budui da su ti predmeti ispunjavali itav amac, nije bilo potrebno da eka druge putnike. Crnac se pope na sanduke i tu unu kao majmum, obujmivi koljena rukama. Drugi crnac pograbi vesla... Obojica su gledali Tartarina smijui se i pokazujui svoje bijele zube.

Stojei na nogama odostrag, s onom uasnom grimasom koja je bila strah i trepet njegovih zemljaka, veliki Taraskonac grozniavo je stiskao drak svoje noine; jer usprkos svemu onome to mu je dobrohotno rekao Barbassou, on se tek napola umirio u pogledu namjera ovih trhonoa s koom od bjelokosti, koji su tako malo sliili estitim trhonoama u Tarasconu...

Pet minuta kasnije amac se dovezao do kopna, a Tartarin je zakoraio nogom na tu malu berbersku obalu, gdje je trista godina prije toga jedah panjolski suanj s galije po imenu Miguel Cervantes pripravljao pod alirskom robijakom batinom neki divni roman, koji je imao dobiti naslov Don Quijote. III Zaziv Cervantesa Iskrcavanje Gdje su Turci? Nema Turaka Razoaranje

O Miguele Cervantesu Saavedro, ako je istina ono to ljudi priaju, da na mjestima gdje su prebivali velikani neto od njih bludi i lebdi u zraku sve do propasti svijeta, onaj dio koji je preostajao od tebe na berberskome alu morao je zadrhtati od radosti videi gdje se iskrcava Tartarin Taraskonac, taj divni primjerak junjaka Francuza, u kojemu su se utjelovila oba junaka tvoje knjige. Don Quijote i Sancho Pansa...

Toga je dana zrak bio topao. Na obali uarenoj suncem stajalo je pet ili est carinika, nekoliko Aliraca, oekujui vijesti iz Francuske, nekoliko Maura, koji su uei puili lule s dugakim kamii- ma, malteki mornari, koji su izvlaili velike mree u kojima su meu oicama blistale tisue sardina kao mali srebrnjaci.

Ali im je Tartarin zakoraio na zemlju, obala oivje, promijeni izgled. Druina divljaka jo gadnijih od gusara na brodu pomoli se meu piljcima obale i obori se na ovjeka koji se iskrcao. Veliki Arapi, potpuno goli pod vunenim pokrivaima, maleni Mauri u dronjcima, crnci, Tuniani, Mahonci, M'zabiti24, svratini konobari u bijelim pregaama, svi su vikali, urlikali, hvatali se njegova odijela, otimajui se o njegovu prtljagu, te mu jedan uzima konzerve, drugi ljekarnu, a onda mu u nekom nerazumljivom govoru sipaju u lice

nevjerojatna imena hotela...

Smeten od sve te halabuke, ubogi Tartarin je iao gore-dolje, derao se, psovao, mahnito se trgao, jurio za svojom prtljagom ne znajui kako bi postigao da ga ti poludivljaci razumiju, upravljao im je rije na francuskom, na provansalskom, pa ak i na latinskom, onom

24

Mahonci su ljudi iz Mahona, glavnog grada Minorke, jednog od Balearskih otoka. - M'zabiti, pripadnici M'zaba, konfederacije berberskih gradova

u alirskoj Sahari.

Stranica |

20

latintinom kojom je govorio Pourceau- gnac25 rosa, rua, bonus, bona, bonum, sve to je znao... Jalova muka. Nisu ga sluali... Sva srea to se neki ovuljak. odjeven u dolamu sa utim ovratnikom i s dugim putnikim tapom, upleo neoekivano kao Homerov bog u guvu i rastjerao svu tu fukaru batinama. To je bio alirski gradski redar. On vrlo uljudno umoli Tartarina da odsjedne u svratitu Evropa, i povjeri ga nekim tamonjim konobarima koji povedoe njega i odvezoe njegov prtljag u vie taaka.

Pri prvim koracima koje je nainio u Aliru, Tartarin Taraskonac raskolai od uda oi. On je prije zamiljao da e to biti neki istoni, vilinski, bajoslovni grad, neto to bi imalo predstavljati sredinu izmeu Carigrada i Zanzibara... Meutim pao je usred Tarascona... Kavane, gostionice, iroke ulice, etvorokatnice, mali makadamom potara- cani trg, gdje je vojna glazba svirala Offenbacho- ve polke, gospoda na stolicama, koja su pila pivo s

mekanim pecivom, vie gospoa, poneka kokota, pa vojnici i opet vojnici... A Turina nijednog...! Osim njega... Tako se, kada je imao prijei preko trga, osjeao malo zbunjen. Svi su ga prisutni gledali. Svirai vojne glazbe se zaustavie, a Offenbachova polka osta nedovrena. S dvije puke na ramenu, sa samokresom o bedru, divljaan i veliajan kao Robinson Crusoe, Tartarin proe drei se vano posred svih skupina; ali dok je stizao u svratite, sile ga iznevjerie. Odlazak iz Tarascona, mar- seljska luka, plovidba, crnogorski knez, sve se to prepletalo i kovitlalo u njegovoj glavi... Moradoe ga ponijeti u njegovu sobu, razoruati ga, svui... Ve je pao i prijedlog da pozovu lijenika; ali im se naao glavom na uzglavlju, junak poe hrkati tako glasno i tako usrdno te je svratitar zakljuio da je svaka pomo znanosti suvina, pa se svi nazoni obazrivo povukoe. IV Prvi put u zasjedi

Tri su sata udarala na uri vladine zgrade kad se Tartarin probudio. Prospavao je cijelo

vee, cijelu no, cijelo jutro i ak dobar dio popodneva; ali treba priznati da je u posljednja tri dana crvenkapa proivjela grdnih muka!

Kad je otvorio oi, prva junakova misao bila je ova: Nalazim se u zemlji lavova! Zato da to ne kaemo? Na pomisao da su lavovi tu sasvim blizu, na nekoliko koraka i gotovo pod rukom, i da e se morati upustiti u borbu s njima, brrr!... spopade ga smrtna studen, i on se neustraivo sakrije pod pokriva.

Ali nakon jednoga trenutka, veselost ivota koja je vani vladala, jako plavo nebo, silno sunce koje je naviralo u sobu, dobar doruak koji je naruio u krevet, prozor irom otvoren prema moru, sve to za- lito izvrsnom bocom vina iz Crescie, vratie mu brzo njegovo staro junatvo. Na lavove! Na lavove! povie odbacivi pokriva i brzo se obue.

Evo to je smislio: izii iz grada ne govorei nikom nita, zai daleko u pustinju, poekati no, stati u zasjedu, i im proe prvi lav, bum...! bum...! A onda se sutradan vratiti na objed u svratite Evropa, primati estitke Aliraca i unajmiti kolica da ode po ubijenu ivotinju.

On se dakle urno naorua, smota na lea ator, kojemu debeli tap stri dobru stopu nad njegovom glavom, te krut kao kolac sie na ulicu. Ne htiju- i tu pitati za svoj put nikoga, iz bojazni da ne bi odao svoj naum, on odluno udari desno, uputi se sve do kraja arkadama Bab-Azun, gdje su ga iz svojih crnih duana gledali kako prolazi bezbrojni alirski idovi uvueni u kut kao pauci; prijee preko Kazalinoga trga, ue u predgrae i napokon stie na veliki pranjavi put prema Mustafi26

Na tom putu vladala je nevjerojatna guva. Omnibusi, fijakeri, lake dvokolice po napuljskom uzoru, vie teretnih kola za vojnu opskrbu, velika kolica sijena s volujskom zapregom, eskadroni francuskih kolonijalnih konjanika, opori siunih magaria, crnice koje su prodavale pogaice, koije elzakih iseljenika, arapski konjanici u crvenim ogrtaima, sve je to prolazilo jedno za drugim u vrtlogu praine usred povika, pjevanja, sviranja truba,

25

To je lice iz jedne Moliereove komedije, smijena figura provincijalca koji dolazi u Pariz i uzalud se upinje da se pokae uenim i otmjenim.

Moemo zamisliti kakva je bila njegova latintina. 26

Negdanji grad u blizini Alira. Danas je spojen s njim.

Stranica |

21

meu dva reda traljavih daara, gdje su se vidjele visoke Mahonke kako se eljaju pred svojim vratima, krme pune vojnika, mesnice, ivodernice...

Kojega mi vraga bajaju o tom njihovom Istoku? - mislio je veliki Tartarin. - Pa tu nema ni

toliko Turaka koliko u Marseilleu.

Najednom vidje gdje tik do njega prolazi izdu- ujui svoje velike noge i uzdigavi vrat poput purana divna deva. Od toga mu pogleda srce ivlje zakuca.

Ve se vide deve! Ni lavovi onda ne mogu biti daleko; i doista, nakon pet asaka on vidje gdje dolazi prema njemu s pukom na ramenu itava eta lovaca na lavove.

Kukavice! pomisli na junak prolazei pokraj njih sinje kukavice! Ii na lava u buljucima, pa jo k tomu i sa psima...! Jer njemu nije nikako moglo u glavu da se u Alirskoj oblasti lovi ita drugo osim lavova. Meutim, ti su lovci imali tako dobroudna lica trgovaca koji su se povukli iz poslovnog ivota, a i taj nain lovljenja lava sa psima i slovakim torbama bio je za nj toliko nazadan, te na Tarasko- nac, koga je malo pokakljala radoznalost, odlui da neto prozbori s jednim od te gospode.

Inae, drue, lov ide dobro? Nije loe odgovori dotinik gledajui prestravljenim okom lovaki pribor

ratnika iz Tarascona.

Pobili ste ih? Nego to... prilino... Molim samo pogledajte! I alirski lovac pokae lovaku torbu nabitu

kuniima i ljukama. Kako to! Lovaka torba...? Vi ih trpate u torbu? Nego kamo hoete da ih stavim? Ali onda, to su... to su sasvim mali... Ima malih, a ima i oveih ree lovac. A kako mu se urilo kui, on dostigne

svoje drugove velikim koracima.

Neustraivi Tartarin na to zasta nasred puta kao okamenjen od uda. A onda, nakon kratkog razmiljanja, odsijee: No ta! to su neki aldije... Nisu ubili ba nita...! i nastavi svojim putem.

Kue su ve postajale rjee, a tako i prolaznici. Sputala se no, predmeti su postajali nejasni... Tar- tarin Taraskonac pjeaio je jo pola sata. Napokon se zaustavi... Bijae ve mrkla no. No bez mjeseca, osuta gustim zvijezdama. Nikoga na cesti... Usprkos svemu, junak pomisli da lavovi nisu potanska kola i sigurno ne vole drum. On pohita preko polja. Na svakom koraku jarci, kupine, ikarje! Nita za to! On je i dalje hodao... A onda najednom: stoj! Ovdje se osjea miris lava u zraku! pomisli na ovjek i jako umr- knu zrak desno i lijevo. V Bum! Bum!

Bijae velika divlja pustinja sva naikana udnovatim biljkama, onim istonim biljkama koje slie na opake ivotinje. Pod slabom svjetlou zvijezda njihova se poveana sjena proteza u duinu zemljom u svim smjerovima. Desno nejasna i teka gromada neke planine, moda Atlas...! Lijevo nevidljivo more koje potmulo bui... Pravo leglo, koje mora privlaiti zvijeri...

S jednom pukom pred sobom, a drei drugu u rukama, Tartarin Taraskonac klekne jednim koljenom na zemlju i poeka... ekao je sat, dva sata... Nita...!

Tada se sjeti da u knjigama koje je itao veliki tamanitelji lavova ne polaze u lov nikada a da ne ponesu sa sobom malo jare, koje veu nekoliko koraka pred sobom i koje sile da kmei poteui mu apu uzicom. Kako nije imao jareta, Taraskonu doe na misao da ga oponaa, te poe blejati meketavim glasom Me! Me...!

Isprva sasvim tiho, jer se u dnu due ipak pomalo bojao da ga lav ne bi uo... a onda, videi da ne dolazi nita, on zamekee jae: Me...! Me...! I opet nita...! Postavi nestrpljiv,

Stranica |

22

on nastavi sve jae i jae, u vie navrata uzastopce: Me...! Me...! Me...! i tako snano daje to jare na koncu ispadalo kao itav vol.

Najednom, nekoliko koraka pred njim, ispadne neto crno i orijako. On umukne... Ono se sputalo, njuilo zemlju, ipalo valjalo se po zemlji, odlazilo trkom, a onda se vraalo i napre zaustavljalo... To je lav, o tome ne moe biti sumnje... ! Sada su se vidjele vrlo dobro njegove etiri kratke ape, njegova golema vratina i dva oka, dva velika oka koja su sijala u tami... Ci-ljaj! Pucaj! Bum! Bum...! Ve je gotovo. A odmah zatim skok natrag, a lovaku noinu u aku.

Na Taraskonev hitac odgovori uasno zavijanje. No, dobio je svoje! povie dobri Tartarin i zgurivi se na svojim jakim nogama on se

spremao da doeka ivotinju, ali je i ona dobila vie nego to joj je trebalo, pa se udaljila bijesnim trkom urliui... On se meutim nije micao s mjesta. On je ekao enku sve onako kako je nauio iz knjiga.

Na alost, enka ne doe. Nakon dva ili tri sata ekanja Taraskonac se umorio. Zemlja je bila vlana, no je postajala hladna, povjetarac s mora je tipao.Kako bi bilo da malo odspavam, dok ne svane? pomisli on i, da bi se zatitio od kostobolje, obrati se atoru. No gle belaja! Taj je ator bio sastavljen tako spretno da ga nikako nije mogao razapeti.

Utaman se naprezao i znojio pun sat vremena, prokleti se ator nije otvorio... Ima tako kiobrana koji vam u asu kada kia lije potokom vole prirediti takvu alu... Kad mu je bilo dosta toga, Taraskonac baci tu spravu na zemlju i legne na nju, psujui kao pravi Provansalac.

Ta, ta, ra, ra, tarata...! to je to...? upita Tartarin trgnuvi se iz

sna.

Bile su to trublje francuskih kolonijalnih eta, koje su trubile budnicu u kasarnama u Mustafi... Ta- manitelj lavova zapanjeno protrlja oi... On je vjerovao daje usred pustinje! Znate li gdje je bio...? U gredici artioka, izmeu nasada cvjetae i eerne repe.

U njegovoj Sahari bilo je povra... Sasvim blizu njega, na lijepoj zelenoj kosi gornje Mustafe prebijeli alirski ljetnikovci sjali su se u rosi svanua: ovjek bi pomislio pa se nalazi u okolici Marseillea usred ba- stidea i bastidona

27

Graansko i povrtlarsko oblije ovog usnulog krajolika silno zaudi jadnika i strahovito ga ozlovo- lji.

Ti su ljudi bezumni, mislio je, kad sade artioke u blizini... lavova... jer napokon ja nisam sanjao... Lavovi dolaze ovamo... evo dokaza...

Dokaz su bile mrlje krvi koje je ivotinja bjeei ostavila za sobom. Sagnut nad tim krvavim tragom, vrebajui oprezno okom, sa samokresom u aci, hrabri Taraskonac stie, idui od artioke do artioke, do malene njive zasijane zobi... Zgaena trava, mlaka krvi, ausred mlake leei na boku sa irokom ranom na glavi jedan... pogodite to...!

Lav, to se zna...! Ne! Magarac, jedan od onih sasvim malih magaraca kojih ima sva sila po Aliru i koje

tamo zovu imenom bourriguots. VI Dolazak lavice - Strahovita borba Sastajalite zeeva

Prvi Tartarinov osjeaj kad je ugledao svoju nesretnu rtvu, bio je srdba. Doista, daleko je od lava do magaria...! Njegov drugi osjeaj bio je ista suut. Nesretni magari bio je tako lijep, a izgledao je tako dobroudan! Jo topla koa njegovih bokova uzdizala se i sputala kao val. Tartarin klekne, i krajem svog alirskog pojasa pokua zaustaviti krv nesretne ivotinje; a taj velikan, koji njeguje tog magaria, predstavljao je najdirljiviju sliku to je moete zamisliti.

27

Bastide, bastidon: mala poljska kua na jugu Francuske (od provansalske rijei ba- stir)

Stranica |

23

Pod svilenim dodirom pojasa magari, u kojemu je jo bilo malo ivota, otvori svoje veliko sivo oko, strignu dva-tri puta uima kao da hoe rei: Hvala...! Hvala...! A onda ga posljednji gr strese od glave do repa, i on se vie ne maknu.

Crnko! Crnko! povie najednom tjeskobno priguen glas. U isti mah u susjednom ibljiku poee se micati grane... Tartarin je imao tek toliko

vremena da ustane i da stane u stav obrane... enka je dolazila! Ona doe strahovita i riui u liku stare Elza- anke s rupcem na glavi, oboruana velikim

crvenim kiobranom; dozivala je svog magarca tako glasno da je odjekivalo kroz cijelu Mustafu. Svakako, za Tarta- rina bi bilo bolje daje morao imati posla s razbjenje- lom lavicom negoli s ovom zlom babom... Uzalud je nesretnik kuao da joj razloi kako se nezgoda desila; da je on naime uzeo Crnka za lava... Stara pomisli da se sprda, derui se otro na svojem narjeju: Nosi te vrag! Obori se na junaka s kiobranom u ruci. Tartarin, pomalo zbunjen, branio se, soptao, odskakivao, vikao:

Ali, gospoo... ali, gospoo... Jest, da! Gospoa je bila gluha, a njezina je odlunost to i dokazivala. Sva srea, na bojite nadoe trea osoba. To je bio Elzaankin mu, i sam Elzaanin i

krmar, a k tome vrlo dobar raundija. Kad je vidio s kim ima posla, te da ubojica ne trai nita drugo nego da plati koliko rtva vrijedi, on razorua svoju enu, i ljudi se nagodie.

Tartarin isplati dvjesta franaka; a magarac je tek vrijedio deset. To je obina cijena magaria na arapskim tritima. Zatim pokopae ubogog Crnka podno neke smokve, a Elzaanin, koji se dobro ras- poloio gledajui bljesak taraskonskog novca, pozva junaka da zaloi u njegovoj krmi, koja se nalazila nekoliko koraka odatle uz cestu.

Alirski lovci dolazili su ovamo objedovati svake nedjelje, jer je na ravnici bilo prilino divljai, a na dvije milje oko grada nije bilo boljeg lovita za kunie.

A lavovi? upita Tartarin. Elzaanin ga pogleda veoma zaueno: Lavovi? Da... lavovi... viate li ih pokadto? nastavi jadnik s neto manje pouzdanja. Krmar prasnu u smijeh. Hvala lijepa... Lavovi... to bi nam oni...? Dakle ih i nema u Aliru? Vjere mi! Ja nisam nikad vidio ni jednoga... A ipak ima dvadeset godina to ivim u ovoj

pokrajini. Meutim, ini mi se da sam uo gdje priaju... Mislim da su novine... Ali to je mnogo dalje, dolje na Jugu.

U to stigoe pred krmu. Periferijska krma, poput onih koje vidimo u Vanvesu ili u Pantinu

28 s uvelom granom na vratima, s biljarskim tapovima naslikanim na zidu i s ovim

bezazlenim natpisom: K SASTAJALITU ZEEVA Sastajalite zeeva...! O Bravido, mile li uspomene!Pripovijest o omnibusu, Maurki i vjeniu od eminova cvijea

Ve bi i ta prva pustolovina bila sasvim dovoljna da ubije volju mnogim ljudima; ali ljudi Tartarino- va kova ne daju se lako skriti.

Lavovi su na Jugu, pomisli junak, pa dobro! I ja u onda na Jug. I im je progutao svoj posljednji zalogaj, on se digne, zahvali svojemu ugostitelju, poljubi

staru bez zlopamenja, proli posljednju suzu nad nesretnim Crnkom i vrati se veoma brzo u Alir u vrstoj namjeri da spremi svoje kovege i da otputuje istoga dana prema Jugu.

Na nesreu, inilo se da se od jue drum prema Mustafi produio: sunce je peklo, a vijali su se oblaci praine! ator je bilo preteko nositi...! Tartarin nije u sebi osjeao hrabrosti da pjeaci do grada, te kada je proao prvi omnibus, on ga zaustavi domahnuvi mu rukom i ue u nj...

Parika predgraa.

Stranica |

24

Ah! Ubogi Tartarin Taraskonac! Koliko bi bolje bio uinio za svoje ime, za svoju slavu, da nije nikada uao u ta sudbonosna kola i daje nastavio put pjeke, makar se i sruio bez daha pod tekom zaparom, teinom atora i svojih tekih puaka dvocijevki...

Kad se Tartarin popeo, omnibus se ispunio do kraja. U dnu se nalazio, zadubljen u svoj

asoslov, neki alirski sveenik s velikom crnom bradom. Suelice mladi maurski trgovac, koji je puio debele cigarete. A onda neki malteki mornar i etiri ili pet Maurki kojima je lice bilo zastrto bijelom feredom i kojima su se mogle vidjeti samo oi. Te su bule upravo obavile svoje pobonosti na groblju Abd-el-Kader; ali inilo se da ih taj posjet grobovima nije sneveselio. ulo ih se gdje se smiju i meu sobom avrljaju pod svojim koprenama griskajui slatkie.

Tartarinu se uini da ga one stalno gledaju. Osobito jedna, ona koja je sjedila suelice njemu, vrsto je uprla svoj pogled u njegove oi i nije ga od- vrnula za vrijeme cijeloga puta. Premda je gospoa nosila koprenu, ivahnost toga velikog crnog oka jo produbljenog crnilom, divan i tanak zglavak ruke krcat zlatnim grivnama koji se ponekad mogao nazrijeti

kroz tanke tkanine, sve, zvuk njezina glasa, draesne, gotovo djeje kretnje glave, sve je govorilo da se pod tim haljinama skriva neto mlado, lijepo, dostojno oboavanja... Nesretni Tartarin nije znao kamo bi od muke. Nijemo milovanje tih lijepih istonjakih oiju smuivalo ga je, uzbuivalo, od toga je premirao; sad mu je bilo toplo, sad opet hladno...

Da muka bude potpuna, umijea se i gospoina papua: osjeao ju je kako po njegovim krupnim lovakim izmama trkara i skakue kao crveni mii... to da uini? Da odgovori na taj pogled, na taj pritisak? Da, ali kakve e biti posljedice...?

Aikovanje je na Istoku vrlo pogibeljno... Sa svojom romantinom i junjakom matom estiti je Taraskonac ve vidio sebe kako pada u ruke eunuha, kako mu sijeku glavu, ili jo prije kako su ga zaili u konu vreu, pa sad pluta po moru a glava mu je pokraj trupla. Tako se malo otrenjavao... Meutim je papuica nastavljala svoju nestanu igru, a oi suelice rastvarale su se irom prema njemu kao dva cvijeta od crna baruna, kao da govore:

Uberi nas...! Omnibus se zaustavi. Bili su na Kazalinom trgu, na ulazu ulicu Bab-Azun. Jedna za

drugom, sapete u svojim velikim dimijama, priteui tanke haljine uz tijelo s nekom divljom rai, Maurke izioe. Tartarinova susjeda ustane posljednja, a dok se dizala, njezino se lice tako priblii licu junaka, da ga krznu svojim dahom, pravim miomirisom mladosti, emina, mousa i slatkia.

Taraskonac nije vie mogao odoljeti. Pijan od ljubavi i pripravan na sve, pohita za Maurkom... uvi kripu njegove kone opreme, ona se okrene, poloi prst preko ferede kao da mu kae: Ni rijei!, te mu okretno drugom rukom dobaci malen mirisav vjen- i od eminova cvijea. Tartarin Taraskonac sagnu se da ga pridigne; ali kako je na junak bio prilino teak i preoptereen orujem, taj je pothvat potrajao dosta dugo...

Kad se podigao s vjeniem od emina na svojem srcu, Maurka bijae iezla. VIII Spavajte mirno, lavovi atlaski!

Lavovi atlaski, spavajte! Spavajte spokojno u dnu svojih sklonita, meu divljim alojama i kaktusima... Tartartn Taraskonac nee vas jo nekoliko dana tamaniti. U ovaj as sva njegova ratna oprema sanduci za oruje, ljekarna, ator, konzerve za prehranu poiva mirno spakovana u svratitu Evropa u kutu sobe broj 36.

Spavajte bez straha, veliki rii lavovi! Tartarin trai svoju Maurku. Od dogaaja u omnibusu nesretniku se neprestano ini da osjea na svojoj nozi, na velikoj lovakoj nozi, poigravanje malenoga crvenoga mia; a morski lahor, kada dodirne njegove usne, uvijek donosi - htio ili ne htio - ljubavni miris slatkia i anisa.

Treba mu njegova Magrepka!29

Ali to nije lak

Stanovnici Magreba, to jest Sjeverozapadne Afrike, jer Maghreb znai na arapskom zapad.

Stranica |

25

posao!

Pronai u gradu od sto tisua dua neku osobu kojoj poznate samo dah, papue i boju oiju samo Taraskonac koji je smrtno zaljubljen moe se odvaiti na takvu pustolovinu.

Najgore je to to su pod svojim velikim bijelim feredama sve Maurke meu sobom sline: a onda te hanume gotovo nikako i ne izlaze, a kad ovjek hoe da vidi neku od njih, mora se popeti u gornji grad, arapski grad, grad Turaka.

A taj je gornji grad odista prava razbojnika spilja. Crne vrlo tijesne uliice penju se strmenito meu dva reda tajanstvenih kua, kojima se krovita spajaju i tvore tunel. Niska vrata, prozori sasvim mali, nijemi, alosni, s reetkama. A onda desno i lijevo sijaset veoma mranih daara, u kojima divlji Turci s gusarskim glavama bijelih oiju i sjajnih zubi pue ibuke i razgovaraju tihim glasom, kao da se dogovaraju za opake pothvate...

Da kaemo da je na Tartarin prolazio bez uzbuenja kroz tu groznu etvrt, mi bismo lagali. On je naprotiv bio veoma uzrujan i u tim tamnim uliicama koje je itave zapremao njegov gojazni trbuh dobriina se kretao naprijed samo s najveim oprezom, napeto vrebajui okom i drei prst na orozu samokresa. Potpuno isto kao i u Tarasconu, kad je iao u klub. Svaki as je strepio da e ga epati za vrat itava hajka eunuha i janjiara, ali mu je elja da ponovo vidi svoju dragu ulijevala divovsku hrabrost i snagu.

Punih osam dana neustraivi Tartarin nije odlazio iz gornjega grada. Sada ste ga vidjeli gdje dugo i strpljivo strai pred maurskim kupalitima, ekajui sat kada bule izlaze u skupinama, drhturei i miri- ui na kupelj; sad ste ga mogli opaziti gdje ui pred vratima damija, znojei se i teko diui od naprezanja da skine svoje teke izme prije nego ue u svetite...

Katkada, u suton, kad se vraao ozlojeen to nije nita otkrio ni u damiji ni pred kupalitem, Ta- raskonac je, prolazei pred maurskim kuama, uo jednoline pjesme, priguene zvukove gitare, bubnjanje po defovima i ensko podcikivanje, od kojega bi mu zaigralo srce.

Moda se ona nalazi tu! govorio je sam sebi. Onda, ako je ulica bila pusta, pribliio bi se jednoj od tih kua, digao teki zvekir na

niskim vratima i bojaljivo udao... Pjesme i smijeh odmah bi prestali. Za debelim zidom jo b