Aleksandar Solenjicin:

Aleksandar Solenjicin:

U PRVOM KRUGU

1A TKO STE VI?Izrezbarene kazaljke zaustavile su se na pola pet.U umiruem svjetlu prosinakog dana bronani brojcanik sata na polici izgledao je crn.Dvostruka stakla visokog prozora gledala su na prometnu ulicu i na pazikue koji su ispod nogu pjeaka lopatama istili prljavi smei snijeg, tek napadao, ali ve raskvaen.Zurei odsutno u taj prizor, dravni savjetnik drugog stupnja Inokentij Volodin naslonio se na rub prozora i tiho zvidao neku otegnutu melodiju. Vrcima prstiju listao je sjajne, raznobojne stranice nekog stranog asopisa. Ali nije vidio nita.Dravni savjetnik drugog stupnja Inokentij Volodin, kojega je poloaj u diplomatskoj slubi odgovarao poloaju potpukovnika u vojsci, bio je visok i vitak. Nije bio odjeven u uniformu ve u odijelo od eljane vune, i doimao se vie kao mladi, dokoni gospodin, nego kao visoki inovnik u ministarstvu vanjskih poslova.Bilo je vrijeme ili da se upale svjetla u uredu, to on nije uinio, ili da se poe kui. Ali kao da ni za to nije imao prave volje.etiri sata nisu znaila zavretak radnog dana, ve njegovog dnevnog ili manjeg dijela; sad e svi poi kui da veeraju i malo odspavaju, a onda e se, od deset sati nadalje, tisue prozora u ezdeset i pet moskovskih ministarstava opet osvijetliti. Postojala je samo jedna osoba iza niza utvrenih bedema koja nou nije mogla spavati, i on je nauio itavu slubenu Moskvu da bdije s njim do tri ili etiri sata ujutro. Poznavajui none navike Suverena, est desetina ministara sjedilo je pozorno poput uenika iekujui poziv. Da ih ne bi uhvatio san, pozivali su svoje zamjenike, a zamjenici su dosaivali svojim efovima odjela: knjiniari odjelnih knjinica na ljestvicama su eprkali po katalogu, inovnici iz kartoteka jurili su hodnicima, tajnice su lomile vrhove olovaka.Pa ak i danas uoi zapadnjakog Boia, kad ve dva dana sve ambasade miruju kao izumrle i telefoni ne zvone, a ljudi sevjerojatno upravo ovog asa okupljaju oko svojih boinih borova, u ministarstvima e se ipak nou raditi. Jedni e igrati ah a drugi e pripovijedati ale, neki e opet drijemati na divanima - ali radit e se.Volodinovi nervozni prsti hitro su i besciljno listali po asopisu. A itavo je vrijeme osjeao kako u njemu gr straha as raste, ujeda ga, a as jenjava i nestaje.Kako je dobro jo iz djetinjstva Inokentij pamtio ime doktora Dobroumova! U to doba on jo nije bio tako istaknuta linost. Nisu ga slali u inozemstvo s delegacijama. Nije ak ni bio poznat kao nauenjak, ve naprosto kao obian lijenik koji odlazi u kune posjete. Inokentijeva majka esto se loe osjeala i uvijek je nastojala da dobije Dobroumova. Vjerovala je u njega. Onog asa kad bi on stigao i skinuo u hodniku svoju ubaru od tuljanova krzna, itav bi se stan ispunio nekom atmosferom dobronamjernosti, mira, sigurnosti. Nikad ne bi ostajao manje od pola sata uz bolesniki krevet. Raspitivao se o svakoj tegobi; a onda bi, kao da mu to ini veliko zadovoljstvo, pregledao pacijenta i objasnio terapiju koju je propisao. Kad bi izlazio nikad ne bi proao kraj djeaka a da ga neto ne upita i zaustavio bi se da uje odgovor, kao da ozbiljno oekuje da e uti neto inteligentno. Doktorova je kosa ve onda poela sijedjeti. Kako li sad izgleda?Inokentij baci asopis na pod i, nervozan i zamiljen stane koracati gore-dolje po sobi.Da telefonira ili ne? ; - iDa se sve to ticalo nekog drugog profesora medicine kojega nije lino poznavao, Inokentiju ne bi ni na um palo da ga upozorava. Ali Dobroumova?Ima li uope naina da se utvrdi identitet osobe koja govori iz javne govornice - ako ovjek ne gubi vrijeme, te brzo objesi slualicu i nestane? Mogu li prepoznati glas preko telefona? Zacijelo za to nema nikakve metode.Priao je svom stolu. U sumraku je jo uvijek mogao razaznati prvu stranicu uputa koje su se odnosile na njegov novi zadatak. Trebalo je da otputuje prije Nove godine, u srijedu ili etvrtak.Bilo je loginije ekati. Bilo je razumnije ekati.0 Boe! Drhtaj mu potrese ramena, tako nenavikla na ovakve terete. Bilo bi bolje da nikad nita nije uo. Da nita o tome nije znao, da nita nije uo ...Pokupio je upute i sve ostalo sa stola i spremio ih u sef.Kako je, zaista, bilo tko mogao osuditi ono to je Dobroumov obeao? U tome se oitovala irokogrudnost talentiranog ovjeka. Talent je uvijek svjestan vlastitog bogatstva i ne protivi se dijeljenju.Ali nelagodnost Inokentijeva sve je vie rasla. Naslonio se na sef; spustio je glavu i mirovao zatvorenih oiju.1 onda odjednom, kao da proputa posljednju priliku, ne telefonirajui u garau po svoja kola, ne zatvarajui tintarnicu, Inokentij izjuri iz ureda i zatvori vrata, preda klju deurnom slubeniku na kraju hodnika, obue svoj civilni kaput i gotovo strci niz stepenice, prolazei kraj stalnog osoblja zgrade u uniformama8Lizvezenim zlatom sa zlatnim iritima. I istri u hladan sumrak, nalazei olakanje u akciji.Njegove cipele francuskog kroja duboko su zagazile u prljavi mokri snijeg.Prolazei kraj spomenika Vorovskoga u napola zatvorenom dvoritu Ministarstva, Inokentij podigne pogled i zadrhti. Osjetio je kako nova zgrada Boloje Lubjanke koja gleda na Furkasovsku ima neko novo znaenje i stresao se. Ta deveterokatna sivocrna gomila bila je ratni brod, i osamnaest pilastra stralo je s njegova desna boka poput osamnaest oklopnih tornjeva. Usamljenog i krhkog Inokentija neto je privlailo preko tog malog trga pod provu tekog, brzog broda.Okrenuo se kao da se eli spasiti - i krenuo nadesno, niz Kuznetski most. Tu je, uz sam rub plonika, jedan taksi upravo kretao. Inokentij ue u kola i naredi oferu da nastavi Kuznet-skim mostom i da skrene ulijevo ispod netom upaljenih ulinih svjetala na Petrovki.Jo uvijek je oklijevao - pitajui se gdje bi mogao telefonirati, a da mu netko izvana ne pone kovanim novcem lupati po staklu govornice. Ali tragati za mirnom, usamljenom govornicom - to bi bilo jo upadljivije. Ne bi li bilo bolje pronai neku usred najveeg prometa, samo da je prislonjena uza zid? Zakljuio je takoer da je glupo lutati naokolo sa taksi-oferom kao svjedokom. Poeo je prevrtati depove da pronae petnaest kopjejki.Ali sve to vie nije bilo vano. U posljednjih nekoliko minuta Inokentij je osjetio kako ga obuzima mir; jasno je shvatio da nema drugog izbora. To bi moglo biti opasno, ali ako to ne uini...Ako je ovjek neprestano oprezan, moe li uope ostati ovjekom?Kod semafora na Ohotnom Rjadu njegovi su prsti napipali dva komada od petnaest kopjejki - dobar znak!Proli su kraj zgrade sveuilita, i Inokentij dade znak oferu da skrene desno. Dojurili su na Arbat; Inokentij prui oferu dvije novanice ne zahtijevajui ostatak i krene preko trga, nastojei da mu korak ostane odmjeren i polagan.Arbat je ve bio osvijetljen. Redovi gledalaca ispred kina ekali su da vide Ljubav jedne balerine. Crveno slovo "M" na stanici podzemne eljeznice bilo je gotovo skriveno sivom maglom. Neka ena nalik na Ciganku prodavala je strukove ute mimoze.Pokuaj to izvesti to je bre mogue! Izgovori to je bre mogue - i spusti slualicu. Tada e opasnost biti minimalna.Inokentij je iao ravno naprijed. Neka djevojka u prolazu pogledala ga je.I jo jedna.Jedna od drvenih javnih govornica pred stanicom podzemne eljeznice bila je prazna, ali Inokentij je zaobie i ue u stanicu.Tu su bile jo etiri, uvuene u zid - sve zauzete. Ali na lijevoj strani neki ovjek, pomalo nakresan, ve je sputao slualicu, im je on otiao Inokentij brzo ue, paljivo zatvorivi za sobom debela staklena vrata i drei ih zatvorena jednom rukom, dok je drugom, drhtavom, ne skidajui rukavicu, ubacio novac i okrenuo broj.Poslije nekoliko dugih signala netko je podigao slualicu s druge strane."Da?" ree enski glas, previe revno a moda i razdraeno."Je li to stan profesora Dobroumova?" upita on, pokuavajui da izmijeni glas."Da.""Molim vas, zamolite ga da doe na telefon.""A tko ga treba?" enin glas bio je spor i lijen. Vjerojatno je lekarila na kauu i nikamo joj se nije urilo."Pa, vidite... vi me ne poznajete ... Sluajte, to zapravo nije vano. Ali meni je vrlo hitno. Molim vas zamolite profesora da doe na telefon!"Previe nepotrebnih rijei - a sve zbog njegove proklete uljudnosti!"Ali profesor zaista ne moe razgovarati sa svakim nepoznatim koji nazove", rekla je ena uvrijeeno.Zvualo je kao da e istog asa spustiti slualicu.Ispred debelog stakla ljudi su urili kraj reda govornica trei, dostiui jedan drugoga. Netko je ve ekao pred Inokentije-vom kabinom."Tko ste vi? Zato ne moete rei svoje ime?""Ja sam prijatelj. Imam veoma vane vijesti za profesora!""Pa onda? Zato se bojite da mi kaete svoje ime?"Bilo je vrijeme da spusti slualicu. Ljudi ne bi smjeli imati glupe ene."A tko ste vi? Jeste li njegova supruga?""Zato ja vama moram prva odgovoriti?" pobuni se ena. "Kaite vi meni."Trebalo bi da smjesta prekine razgovor! Da nije bio posrijedi profesor... Inokentij je sad ve bio bijesan i vie se nije trudio da izmijeni glas ili da govori tiho. Poeo je uzbueno zaklinjati telefon: "Posluajte me! Posluajte! Moram ga upozoriti na opasnost!""Na opasnost?" ena je spustila glas, zatim uutjela. Ali nije pozvala svog mua - ni govora. "To je jo jedan razlog da ga ne pozovem. Moda je sve to la. Kako moete dokazati da govorite istinu?"Tlo je gorjelo pod Inokentijevim nogama, a crna slualica na tekom elinom lancu topila mu se u ruci."Posluajte me, posluajte!" povikao je sav oajan. "Kad je profesor nedavno bio na putovanju u Parizu obeao je svojim francuskim kolegama da e im neto dati! Nekakav lijek. I to bi trebalo da im dade za nekoliko dana. Strancima! Shvaate li? To ne smije uiniti! Ne smije nita dati strancima! To bi se moglo koristiti kao provoka ...""Ali...", neto je muklo kljocnulo, i onda je zavladala potpuna tiina, bez uobiajenog zujanja ili zvonjave na liniji.Netko je prekinuo vezu.10DANTEOVA IDEJA"Novi!""Doveli su nove!"Zatvorenici iz logora navirali su u glavni hodnik. Skupina zekova iz Mavrina, od kojih su neki ili na veeru, a drugi ve veerali u prvoj smjeni tiskala se oko njih."Odakle, drugovi?""A to to vi imate na prsima i na kapama - nekakve zakrpe?""To su nam bili brojevi", ree jedan od pridolica. "I na leima i na koljenima. Kad su nas otpremali iz logora, strgnuli su nam ih s odjee.""Kako to, brojevi?""Gospodo", rekao je Valentin Prjanikov, "mogu li upitati u koje mi to doba ivimo?" Okrenuo se svom prijatelju Levu Rubinu. "Brojevi na ljudskim biima? Leve Grigoriu, dopustite da vas upitam zovete li vi to naprednim?""Valentulja, ne glumi", ree Rubin. "Idi na veeru.""Ali kako mogu jesti ako se negdje kreu ljudska bia s brojevima na kapama? Pa to je Apokalipsa!""Prijatelji!" ree drugi zek iz Mavrina. "Dijele devet kutija Belomora za drugu polovicu prosinca. Imate sreu.""Misli Belomor-Jave ili Belomor-Dukate?""Pola jednih, pola drugih.""Svinje - gue nas Dukatima. Prituit u se ministru, na asnu rije.""A kakve to uniforme imate?" upita pridolica koji je prvi progovorio. "Zato ste svi obueni kao padobranci?""Tu uniformu sad moramo nositi. Odvratne hulje, poeli su krtariti. Nekad su nam dijelili vunena odijela i kapute."Iz blagovaonice je dolo jo mavrinskih zekova."Gledaj, novi!""Doveli su nove.""Hajde, to se pravite vani! Prestanite se vladati kao da nikad prije niste vidjeli ive zatvorenike. Zakrili ste itav hodnik!"11"Ma gledaj! Koga ja to vidim! Dof Dneprovski! Pa gdje si bio dosad, Dof? Traio sam te po itavom Beu etrdeset pete, s kraja na kraj grada!""U samim dronjcima i neobrijani! Iz kojeg ste logora, prijatelji?""Iz raznih. Iz Rehlaga ..." "... Dubrovlaga ...""Pa kako to da sam zatvoren ve vie od osam godina a nikad nisam za njih uo?""To su novi logori, Specijalni logori. Osnovani su tek prole godine, etrdeset osme. Staljin je dao direktivu da se pojaa pozadina ...""ija pozadina?""Tano na ulazu u beki Prater su me pokupili i - u policijska kola.""Priekaj asak, Mitenka, da ujemo nove." "Ne, idemo van na etnju, van na etnju! Van na svjei zrak! Takav je dnevni red - ak i ako je potres! Lev e ve ispitati nove, ne brini.""Druga smjena! Na veeru!" "Ozevlag, Luglag, Steplag, Peanlag ...""ovjek bi pomislio da u MVD-u postoji neki veliki, nepriznati Pukin. Ne gubi on vrijeme na duge pjesme, pa ak ni na stihove; on samo daje pjesnika imena koncentracionim logorima.""Ha, ha, ha! To je smijeno, gospodo, vrlo smijeno", ree Prjanikov. "U kakvo mi to doba ivimo?" "uti, Valentulja!""Oprostite", upita jedan od novonadolih Rubina, "kako se vi zovete?""Lev Grigori." "I vi ste takoer inenjer?" "Ne, ja nisam inenjer, ja sam filolog." "Filolog? Zar ovdje dre ak i filologe?""Bolje bi bilo da upitate koga ne dre ovdje u araki", ree Rubin. "Imamo matematiare, fiziare, kemiare, radio-inenjere, telefonske strunjake, umjetnike, prevodioce, knjigovee, arhitekte, tehnike crtae, pa ak i jednog geologa koji je grekom dospio ovamo.""I to radi?""Nije mu loe - naao je sebi mjestance u fotografskom laboratoriju.""Lev! Ti tvrdi da si materijalist, a neprestano davi ljude duhovnim pitanjima", ree Valentin Prjanikov. "Posluajte, prijatelji! Kad vas odvedu u blagovaonicu, nai ete trideset tanjura koje smo vam postavili na posljednji stol kraj prozora. Napunite eluce - samo nemojte puknuti!""Najljepa hvala, ali zato da sebe prikraujete?" "Nije to nita. Tko dan-danas jede usoljene haringe i prosenu kau? To je prostaki!""to? Prosena kaa prostaka? Nisam vidio prosene kae ve pet godina!""To vjerojatno nije proso; to je vjerojatno magara!"12"Magarci - jesi li lud? Samo neka nam pokuaju dati magaru! Bacili bi im je u nos!""A kakva je hrana u tranzitnim logorima u posljednje vrijeme?""U tranzitnom logoru eljabinsk ...""Celjabinsk novi ili eljabinsk stari?""Vae pitanje odaje poznavaoca. U novom ...""Kako je sad tamo? Jo uvijek ne daju da se koriste zahodi, i tjeraju da upotrebljavate kible i nosite ih dolje s treega kata?""Jo uvijek.""Rekli ste "araka". to znai "araka"?""A koliko vam tamo daju kruha?""Tko jo nije bio na veeri? Druga smjena!""Bijelog kruha - etrdeset deka, a crni kruh je na stolu.""Oprostite, kako to mislite - na stolu?""Ba tako: na stolu. Narezan. Ako hoe, uzme; ako nee, ne uzme.""Da, ali za taj maslac i tu kutiju Belomora moramo robijati dvanaest i etrnaest sati dnevno.""Nije to nikakvo robijanje! Ne mrcvari se ako sjedi za stolom. Robija onaj koji zamahuje pijukom.""K vragu! Sjedimo u ovoj araki kao u movari - odsjeeni od ivota. ujete li, gospodo? Kau da su pritegnuli lopove i de-pare, i da se ne muvaju vie ak ni na Krasnoj Presnji.""Porcija maslaca za profesore iznosi etrdeset deka, a za inenjere dvadeset deka. Svatko daje prema svojim sposobnostima, svakome se daje prema mogunostima.""Znai, radili ste u Dnjeprostroju?""Da, radio sam s Winterom. A sluim kaznu zbog Dnjepro-gesa.""Kako to mislite?""Pa znate, to vam je bilo ovako - ja sam ga prodao Nijemcima.""Dnjeproges? Ali on je odletio u zrak, razoren!""to onda? Ja sam im ga prodao razorenog.""Boga mi, ovo je kao svjei povjetarac! Tranzitni logori! Sto-lipinska kola! Logori! Aktivnost! Oh, da mi se otkotrljati do Sovjetske Gavan!""I natrag Valentulja, i natrag!""Da, ima pravo! Dakako, natrag jo bre!""Znate, Leve Grigoriu", govorio je jedan od pridolica Rubinu, "u glavi mi se vrti od ove iznenadne promjene. Proivio sam pedeset i dvije godine, prebolio sam smrtonosne bolesti, bio oenjen lijepim enama, dobio sinove, primao akademske nagrade - ali nikad jo nisam bio ovako beskrajno sretan kao danas! Kamo sam ovo dospio? Sutra me nee tjerati van u ledenu vodu! etrdeset deka maslaca! Crni kruh - na stolu! Knjige nisu zabranjene! Smije se brijati! uvari ne tuku zekove. Kakav je ovo veliki dan? Kakav blistavi vrhunac? Moda sam umro? Moda je ovo san? Moda sam na nebu.""Ne, dragi gospodine", ree Rubin, "vi ste u paklu, ba kao to ste i prije bili. Ali popeli ste se do najboljeg i najvieg kruga13- do prvog kruga. Pitate to je araka? Recimo da je pojam arake izmislio Dante. Sjeate se da je Dante razbijao glavu da smisli kamo bi smjestio uene ljude antike. Bila je kranska dunost baciti te pogane u pakao. Ali renesansna se savjest nije mogla pomiriti s idejom da strpa prosvijetljene ljude zajedno s raznim grenicima i osudi ih na fizike muke. I tako je Dante za njih izmislio posebno mjesto u paklu. Ako mi dopustite... To je u etvrtom pjevanju, i ide po prilici ovako:S njima se zamku otmjenom prikuih ... Pogledajte oko sebe ove stare svodove!... to sedmere visoke ima mirea potok lijep oko njega strae hui. Doli ste ovamo u Marici, pa niste vidjeli ulazna vrata -... Gle, etiri e k nama silne sjeneni radosna ni rastuena lika.... "Tko su ti", rekoh, "to su mogli spastitoliku ast, da skup napose ine?"""Ah, Leve Grigoriu, vi ste previe pjesnik", ree Valentin Prjanikov. "Ja u drugu mnogo jasnije protumaiti to je araka. Morate se samo sjetiti onog lanka u novinama u kojem je stajalo: "Dokazano je da visok prinos ovje vune ovisi o njezi i ishrani ivotinje"."14PROTESTANTSKI BOINjihovo boino drvce bilo je granica bora zataknuta u pukotinu drvene stoliice. Niz malih obojenih aruljica niskog napona na mljenim, plastikom omotanim icama ovijao se dva puta oko nje i sputao do baterije na podu.Stoliica je stajala u kutu sobe, izmeu leajeva na kat, i jedan od gornjih madraca titio je itav kut i siuno boino drvce od bljetavog svjetla sa stropa.est mukaraca u grubim, tamnomodrim kombinezonima padobranaca okupilo se kraj boinog drvca i slualo, pognutih glava, kako jedan od njih, tamnoputi, mravi Max Richtman naglas moli protestantsku boinu molitvu.Nikoga vie nije bilo u velikoj prostoriji, koja je bila pretrpana leajevima na kat, zavarenih okvira. Poslije veere i jedno-satne etnje svi su otili na noni rad.Max je zavrio molitvu i svih estero je posjedalo. Petero od njih bilo je ispunjeno gorko-slatkim uspomenama na svoju domovinu - na svoju ljubljenu, ureenu Njemaku, pod ijim je krovovima od kriljevca ovaj najvaniji praznik u godini bio tako svijetao i ugodan, esti meu njima bio je velik, krupan ovjek guste, crne brade biblijskog proroka - bio je idov i komunist.Sudbina Leva Rubina bila je isprepletena s Njemakom i u miru i u ratu.U miru bio je filolog koji je specijalizirao germanske jezike, razgovarao na besprijekornom Hochdeutsch a mogao se, kad bi to prilika zahtijevala, prebaciti na dijalekte Srednje-visokog ili Staro-visokog njemakog. Mogao se prisjetiti svakog njemakog pisca koji je ikad objavljen kao da se s njim lino upoznao. Mogao je govoriti o manjim gradiima na Rajni kao da je esto etao njihovim opranim, sjenovitim ulicama.Ali bio je samo u Pruskoj - a i onda samo na frontu.Bio je sovjetski major u "Odjelu za dezintegraciju neprijateljskih oruanih snaga". Iz logora za ratne zarobljenike odabirao je15r.Nijemce koji bi pokazali volju da mu pomognu. Izvlaio ih je iz logora i osiguravao im pristojnu opskrbu u specijalno] skoh. Neke je prebacivao preko fronta s TNT, lanim reichsmarkama krivotvorenim propusnicama i vojnikim ispravama. Mogli su baciti u zrak mostove i odetati kui da uivaju dok ih ne uhvate. S drugima je raspravljao o Goetheu i Schilleru - i o propagandnim lecima; i osiguravao im je kola sa zvunicima s kojih su mogli nagovarati svoje drugove vojnike da okrenu oruje protiv Hitlera. S treima je opet prelazio front i, zahvaljujui iskljuivo svojoj moi nagovaranja, zauzimao tvrave, tedei sovjetske bataljone. Ali on nije bio u stanju da preobrati Nijemce a da ne postane jedan od njih, da ih ne zavoli i da ih, od dana njihovog poraza, ne saaljeva. Zbog toga je Rubin bio uhapen. Neprijatelji su ga u njegovoj vlastitoj ustanovi optuili da agitira poslije ofenzive u sijenju 1945. protiv parole "krv za krv i smrt za smrt".Optuba je bila tana i on je nije opozvao, a ipak, situacija je bila neizmjerno kompliciranija nego to se to moglo zakljuiti po novinama ili njegovoj konanoj osudi.Dva nona stolia bila su primaknuta stoliici na kojoj je stajalo osvijetljeno boino drvce, da bi se dobio stol za jelo. Poeli su se astiti konzerviranim delikatesama iz "Gastronoma" (zekovima iz arake bilo je doputeno da naruuju hranu iz finih moskovskih delikatesnih trgovina, za novac s vlastitog bankovnog rauna) i hladnom kavom i domaim kolaem. Zapoela je formalna diskusija. Max ju je vrsto upravljao prema miroljubivim temama: stari narodni obiaji, dirljive prie o boinoj noi. Alfred koji je nosio naoale - beki student fizike koji nije uspio zavriti studije - pripovijedao je vrlo zabavno svojim austrijskim naglaskom. Gustav, mladi iz Hitlerjugenda, koji je zarobljen tjedan dana poto je rat zavrio, sjedio je okruglih obraza, prozranih ruiastih uiju i zurio iroko rastvorenih oiju u boina svjetla, jedva se usuujui da sudjeluje u razgovoru starijih.A ipak je, usprkos svemu, razgovor skrenuo na rat. Netko se prisjetio Boia 1944. prije pet godina, kad se svaki Nijemac ponosio ofenzivom u Ardennima i kad su, kao u stara, vremena, pobijeeni gonili pobjednike. Prisjeali su se kako je toga Badnjaka Njemaka sluala Goebbelsa.Rubin je to potvrdio, cupkajui dlaice svoje crne brade. Sjeao se toga govora. Bio je vrlo efektan. Goebbels je govorio s dubokim bolom, kao da je lino na sebe preuzeo terete koji su titali Njemaku. Kao da je na neki nain predosjeao svoj kraj.SS-Obersturmbannfuhrer Reinhold Zimmel, kojega se dugako tijelo jedva moglo smjestiti izmeu stola i leaja, nije imao pravog razumijevanja za Rubinovu profinjenu uljudnost. Bila je nepodnoljiva pomisao da se taj idov usuuje iznositi svoje miljenje o Goebbelsu. Nikad se ne bi udostojio sjesti s njim za isti stol da je samo imao dovoljno snage odrei se Boia provedenog u drutvu svojih zemljaka. Ali ostali Nijemci uporno su zahtijevali da i Rubin bude prisutan. Jer za siunu njemaku koloniju,16koju je sudbina doplavila u zlatni kavez arake u srcu ove divlje, hladne zemlje, jedina shvatljiva osoba pri ruci bio je taj major iz neprijateljske vojske koji je proveo itav rat sijui neslogu i razdor meu njima. Samo on mogao im je protumaiti obiaje i navike ovdanjih ljudi, posavjetovati ih kako da se vladaju, i prevesti najnovije meunarodne vijesti s ruskog.Trudei se da to je mogue vie naljuti Rubina, Zimmel izjavi da je po itavom Reichu bilo na stotine vatrenih govornika. Bilo bi zanimljivo znati, doda on, zato su boljevici uvijek itali ba samo one govore koji su bili pripremljeni i odobreni unaprijed.Ta je optuba to vie boljela zato to je bila istinita. A ovjek doista nije mogao objasniti historijske razloge ovom neprijatelju i ubojici. Rubin je prema Zimmelu osjeao nepokolebljivu odvratnost. Sjeao ga se kad je stigao u araku poslije mnogih godina provedenih u Butirskom zatvoru, odjeven u kaput od pucketave koe na kojem su se jo uvijek vidjeli tragovi znakova civilne SS - a civilna SS bila je najgora grana organizacije. Cak ni zatvor nije uspio ublaiti bezobzirne okrutnosti na Zimmelovom licu. Na njega je bio utisnut ig krvnika. Rubinu je bilo neugodno prisustvovati veeri zbog Zimmela, ali svi su ostali uporno zahtijevali da doe, pa se saalio, tako su bili usamljeni i izgubljeni u ovoj zemlji, i osjeao je da im ne moe pokvariti praznik odbijanjem.Potiskujui bijes, Rubin je stao na njemakom citirati Puki-nov savjet stanovitim ljudima da ne sude o stvarima viim nego to su im sare na izmama.Max je uznemiren pourio da razrijei konflikt koji je lebdio u zraku. Max je pod Levovim vodstvom ve itao Pukina na ruskom, slog po slog. Zato je, upita on, Reinhold uzeo torte bez tuenog vrhnja? I gdje je Lev bio toga Badnjaka?Reinhold je uzeo tuenog vrhnja. A Lev se prisjetio da je bio u svom bunkeru kod mostobrana Narev kraj Rozana.I kao to se pet Nijemaca sjealo svoje rastrgane i pogaene Njemake, kitei je najivljim bojama, tako se i Rubin iznenada prisjetio Narevskog mostobrana i mokrih uma oko Ilmenskog jezera.Male obojene svjetiljke odraavale su se u oima estorice mukaraca.Rubina su pitali kakve su dananje vijesti. Ali on se stidio da ispria to se dogaalo u prosincu. Napokon, nije se mogao vladati kao nekomunist i napustiti nadu da e preodgoj iti ove ljude. A isto tako nije im mogao ni protumaiti da u naem kompleksnom vremenu socijalistika istina katkada napreduje zaobilaznim, iskrivljenim putem. Stoga je morao za njih izabrati - za volju historije, jednako kao to je podsvjesno pravio takav izbor i sam za sebe - samo one tekue dogaaje koji su pokazivali glavni put, zanemarujui one koji su ga gubili iz vida.Ali ba tog prosinca, osim sovjetsko-kineskih razgovora koji su se i dalje vukli, i sedamdesetog roendana Voe naroda, nita se pozitivno nije dogodilo. A priati Nijemcima o procesu protiv Traje Kostova, gdje je itava sudska farsa bila tako providno2 U prvom krugu117namjetena, i gdje je novinarima urueno poslije stanovitog odugovlaenja lano priznanje, koje je Kostov navodno napisao u eliji smrti - bilo bi sramotno, i jedva bi moglo posluiti u svrhu preodgajanja.I tako se toga dana Rubin zadrao uglavnom na historijskom trijumfu kineskih komunista.Max je sluao Rubina i kimao glavom u znak odobravanja. Njegove smee oi maslinasta oblika bile su nevine. Bio je silno odan Rubinu, ali od berlinske blokade poeo je sumnjati u informacije koje su dobivali od Rubina. Rubin nije znao da Max stavlja na kocku svoj ivot i da u laboratoriju za mikro-valove, u kojem radi, sastavlja, slua i opet rastavlja siuni radio-prijemnik koji uope ne izgleda kao radio-prijemnik. Na njemu je mogao sluati Koln i BBC na njemakom i znao je ne samo za Traju Kostova i kako je u otvorenoj sudnici zanijekao ona lana priznanja koja su od njega silom izvukli tokom sasluavanja, ve takoer i za planove o Sjevemo-atlantskom paktu i ekonomske vijesti iz Zapadne Njemake. Sve je to, naravno, prenosio drugim Nijemcima.I svi su oni s odobravanjem kimali Rubinu.Uostalom, ve je bilo davno prolo vrijeme kad je Rubin morao otii. Napokon, on nije bio osloboen nonog rada. Rubin je pohvalio tortu i beki je student, polaskan, primio kompliment. Rubin se ispriao rekavi da mora otii. Nijemci su insistirali da ostane koliko je to uljudnost zahtijevala, a zatim su ga pustili da ode. Onda su se pripremili da pjevaju boine pjesme priguenim glasovima.Rubin je iziao u hodnik nosei mongolsko-finski rjenik i jedan svezak Hemingwaya na engleskom.Hodnik je bio irok s grubim, privremenim drvenim podom. Nije imao prozora i bio je dan i no osvijetljen elektrikom. Bio je to isti onaj hodnik u kojem je Rubin zajedno s ostalim radoznalim zatvorenicima sat ranije, za vrijeme ivahnog prekida prije veere, ispitivao nove zekove iz logora. Vrata unutranjeg stepenita vodila su u taj hodnik, kao i vrata niza elija-soba. Bile su to sobe, jer nisu imale brave, a bile su i elije, jer su imale okanca na vratima, male staklene prozorie. Straari ovdje nikad nisu upotrebljavali ta okanca, ali ona su ipak postavljena, kao to se uvijek postavljaju u pravim zatvorima, u skladu sa zatvorskim pravilima, jer se u slubenim dokumentima araka nazivala "specijalnim zatvorom".Kroz jedno od tih okanaca mogla se vidjeti jo jedna proslava Badnjaka: to je bila grupa Latvijaca koja je takoer molila da ih se oslobodi posla na blagdan.Svi ostali zekovi bili su na poslu, i Rubin se pobojao da bi ga mogli uhvatiti i odvesti majoru ikinu da objasni svoju odsutnost.Velika dvostruka vrata nalazila su se na oba kraja hodnika. Jedna su vrata bila obloena drvom i vodila su kroz luk u nekadanje spremite iznad oltara kapelice u ladanjskoj kui. I to je sad bila elija-soba. Druga su vrata bila zakljuana i pokrivena181

od vrha do dna eljeznim limom - a zarobljenici su ih nazivali "Sveta vrata".Rubin je priao tim eljeznim vratima i pokucao na okance. S druge se strane budno, nepokretno lice straara priljubilo uz staklo.Klju se tiho okrenuo u bravi. Taj je straar sluajno bio popustljiv.Rubin je iziao na vrh glavnog stepenita stare zgrade, odakle su se dva niza stepenica razdvajala i opet sastajala. Preao je mramorno odmorite pokraj dvije antikne izrezbarene svjetiljke koje vie nisu svijetlile. Na tom katu uao je u laboratorijski hodnik i gurnuo vrata na kojima je pisalo: AKUSTIKA.194BUGI-VUGIAkustiki laboratorij bio je iroka prostorija visoka stropa s nekoliko prozora. Bio je neuredan i pretrpan elektronskim instrumentima na drvenim policama, blistavim aluminijskim montanim stolovima, radnim plohama, novim furniranim ormariima iz neke moskovske tvornice, udobnim pisaim stolovima koji su bili ratni plijen.Velike arulje na stropu u mljenim kuglama irile su ugodno, difuzno, bijelo svjetlo.U najudaljenijem kutu sobe nalazila se akustika kabina, nepropusna za zvuk. inilo se da je samo djelomino dovrena. Izvana je obina juta bila prikucana na slamu. Pola metra debela vrata trenutno su bila otvorena, a vuneni zastor koji je visio preko njih bio je odgurnut da bi se kabina provjetrila. Kraj kabine, redovi mjedenih utikaa blistali su na crnoj bakelitnoj ploi glavne centrale.Za stolom kraj kabine, okrenuta leima, uskih ramena jedva pokrivenih alom, sjedila je siuna, krhka djevojka ozbiljna lica.Svi drugi ljudi u sobi, njih desetak, bili su mukarci, i svi su bili odjeveni u jednake tamnomodre kombinezone. Osvijetljeni svjetlom sa stropa i dodatnom rasvjetom pokretnih stolnih lampi, oni su neto petljali, hodali, lupali ekiem, lemili i sjedili za radnim plohama i pisaim stolovima.S razliitih mjesta u sobi tri razliita radio-prijemnika, bez kutije i sastavljena na prvom aluminijskom leaj u koji se naao pri ruci, prenosili su kontrastne ritmove deza, jednog klavirskog koncerta i narodnih pjesama s Istoka.Rubin je polako hodao laboratorijem do svog stola, jo uvijek drei svoj mongolsko-finski rjenik i svog Hemingwaya. Na crnoj kovravoj bradi zadralo mu se nekoliko bijelih mrvica od kolaa.Premda su kombinezoni koji su se dijelili zatvorenicima bili potpuno jednako napravljeni, svatko ih je nosio na svoj nain. Na Rubinovom je jedno dugme bilo strgnuto, pojas je bio labavi.mi nabori tkanine visili su preko trbuha. S druge strane, mladi leprave kestenjaste kose koji se trenutno isprijeio Rubinu na putu, nosio je potpuno jednak tamnomodri kombinezon kao kico. Platneni pojas bio mu je vrsto stegnut, a ispod kombinezona imao je plavu svilenu koulju koja je, premda izblijedjela od estog pranja, bila zatvorena kravatom ive boje. Taj je mladi potpuno zakrio prolaz kojim je Rubin pokuavao proi. Desnom rukom vitlao je vrue eljezo za zavarivanje, a lijevu je nogu podigao na stolac. Naslonivi se na koljeno usredotoio je svu svoju panju na radio-dijagram u jednom primjerku asopisa Radio-inZenjer i istovremeno pjevao:"Bugi-vugi, bugi-vugi. Samba! Samba! Bugi-vugi, bugi-vugi. Samba! Samba!"Rubin nije mogao proi kraj njega, i ostao je asak stajati s namjetenim izrazom pokornosti. Mladi kao da ga nije primjeivao."Valentulja", ree Rubin, "biste li mogli malo pomaknuti svoju zadnju nogu?"Valentulja je ne podiui pogled odgovorio zvunim, odsjeenim glasom: "Leve Grigoriu! Smetate nam. Samo gubite vrijeme. Zato ovamo dolazite nou? to vi ovdje imate traiti?" Sad je pogledao Rubina blistavim mladim oima, prepunim iznenaenja. "Koga e nam vraga filozofi! Ha, ha, ha!", ree on ironino. "Napokon, vi uope niste inenjer! Sramota!"Napuivi mesnate usne poput naduvenog djeteta i otvorivi oi nevjerojatno iroko, Rubin ree: "Dragi moj djeae! Ima raznih vrsti inenjera. Neki su od njih postigli uspjenu karijeru u prodaji soda-vode.""Ja ne! Ja sam prvoklasni inenjer! Uzmite to u obzir, malianu!", odgovorio je Valentin otro, stavivi eljezo za zavarivanje na iani podloak i uspravivi se.Bio je mladenaki ist. ivot mu jo nije zaprljao lice. Pokreti su mu bili djeaki. Bilo je teko vjerovati da je diplomirao na jednom institutu prije rata, preivio njemake zarobljenike logore, bio u Evropi, i da je sad izdravao ve petu godinu zatvora u svojoj vlastitoj zemlji.Rubin je uzdahnuo. "Bez propisno potvrenih preporuka iz Belgije uprava ne moe ...""O kakvim to preporukama govorite?" Obrve Prjanikova poletjele su uvis. "Ha, ha, ha! Ostavite to! Ali eto, gledajte - ja ludo volim ene!"Ozbiljna mlada ena kraj njih nije mogla suspregnuti smijeak.Drugi jedan zatvorenik, do prozora, kraj prolaza kojim je Rubin pokuao proi, odloio je posao i s odobravanjem sluao Valentina."Samo teoretski, reklo bi se", odgovorio je Rubin polako, s izrazom dosade na licu."I silno volim troiti novac!" "Ali ga nemate."21"Pa onda kako mogu biti lo inenjer? Razmislite: da bih neprestano volio ene - i to razliite - treba mi mnogo novaca! A da bih imao mnogo novaca moram ga zaraditi! A da bih ga mogao zaraditi kao inenjer, moram biti briljantan na svom podruju. A kako mogu biti briljantan ako me ono istinski ne privlai? Ha, ha! Sad ste problijedili!"Iskreno uvjerenje blistalo je na Valentinovom licu, izazovno podignutom prema Rubinu."A-ha!" povikao je zek do prozora, kojega je pisai stol stajao nasuprot stolu mlade ene. "Lev, doi i posluaj kako sam odlino uhvatio Valentuljin glas! Zvui kao zvono! To u i napisati u svom izvjetaju. Kao zvono. Takav glas moe prepoznati na svakom telefonu. Bez obzira kakve su smetnje."I on rastvori veliki papir podijeljen u etvorine, na kojem su se nalazili stupci s imenima, a uz njih klasifikacije glasa u obliku stabla."Kakva je sad to glupost?" ree Valentin, odbacujui tu primjedbu. Opet je uzeo svoje eljezo za lemljenje, i zaas se osjetio dim kalofonija.Prolaz se otvorio i Rubin se na putu prema svojoj stolici zaustavio da pogleda papir s klasifikacijama glasa.On i njegov prijatelj Gleb Nerin zajedno su ga utke promatrali."Uistinu smo napredovali, Glebe", ree on. "Ako se koristi zajedno sa snimkama glasa, bit e to dobro orue. Uskoro emo uspjeti shvatiti o emu ovisi glas na telefonu." On se trgne, "to je to na radiju?"Dez je prevladavao u sobi, ali lelujavi, lepravi klavirski komad navirao je iz prijemnika kune proizvodnje koji je stajao na prozoru, jednom jedinom melodijskom linijom koja bi svako toliko zablistala, a onda opet iezla.Nerin odgovori: "To je udo. To je Beethovenova Sedamnaesta sonata u d-molu. Iz nekog razloga nikad se... Sluaj, sluaj!"Obojica su se nagnuli blie prijemniku, ali dez je strahovito smetao."Valentin", ree Gleb. "Molim te, dopusti nam da sluamo! Pokai malo obzira!""Ve sam pokazao malo obzira", ree Valentin. "Ja sam vam sastavio taj prijemnik. Sad u vam odlemiti icu i nikad je vie neete nai."Mlada ena podigne svoje stroge obrve i ree: "Valentine Mar-tiniu! Zaista je nemogue sluati tri radija odjednom. Iskljuite va kad su vas zamolili."Valentinov je radio u tom trenutku svirao polagani fokstrot, i mladoj se eni to potajno veoma svialo."Serafima Vitaljevna! To je uasno!" Uhvatio se za naslon od stolca i stao gestikulirati kao da govori s podija. "Kako moe normalna, zdrava osoba ne uivati u energinom, snanom dezu? Svi ste vi pokvareni svim moguim starim smeem! Zar zaista nikad niste plesali "Plavi tango"? Zar nikad niste gledali skeeve Arkadija Rajkina? Vi naprosto ne poznajete ono najbolje to je22ovjek stvorio! to je jo gore - nikad niste bili u Evropi. Pa gdje ste uope mogli nauiti kako se ivi? Dajem vam vrlo, vrlo ozbiljan savjet: morate se u nekoga zaljubiti." Odrao je taj govor stojei iza stolice, ne primjeujui gorku crtu oko usana mlade ene. "U bilo koga - ga depend de vous! Svjetla koja trepere u noi. utanje elegantnih haljina.""Opet ga je uhvatilo!" ree Rubin zabrinuto. "Znai, moramo silom."I iza Valentinovih lea on sam iskljui dez.Valentin se okrene kao oparen. "Leve Grigoriu, tko vam je dao pravo da to uinite?"Namrtio se i pokuao dati svom licu prijetei izraz. Slobodni zvukovi Sedamnaeste sonate poeli su sada izvirati u svoj svojoj istoi, natjeui se samo sa sirovom pjesmom iz treeg radija iza ugla.Rubinovo se lice opustilo, pokazujui blage crne oi i bradu posutu mrvicama kolaa."Inenjeru Prjanikov! Jo uvijek ste zabrinuti zbog Atlantskog pakta? Jeste li napisali oporuku? Kome ete uskratiti svoje kune papue?"Lice Prjanikova iznenada se uozbiljilo. Zagledao se sjajnim oima u Rubina i rekao tiho: "ujte, neka sve ide k vragu! Natjerat ete me da pobjesnim. ovjek bi morao imati malo slobode i u zatvoru."Jedan od radnika ga je pozvao i otiao je potiten.Rubin se utke smjestio u svoj naslonja leima okrenut Gle-bu i pripremio se da slua glazbu. Ali umirujua melodija iznenada se prekinula, kao govor koji se prekida usred rijei. I to je bio neceremoniozan svretak Sedamnaeste sonate.Rubin je sebi dopustio itav niz kletvi koje je samo Gleb mogao uti."Izgovori slovo po slovo. Ne ujem te", ree Gleb jo uvijek okrenut leima."Takve sam ja sree, kaem ti", ree Rubin promuklo, takoer se ne okreui. "Evo, propustio sam sonatu, a nikad je jo nisam uo.""Zato to si neorganiziran. Koliko sam ti to ve puta pokuao utuviti?" izjavi njegov prijatelj. Samo as ranije dok je snimao glas Prjanikova bio je pun entuzijazma", a sad je opet bio bezvoljan i tuan. "A sonata je bila vrlo, vrlo dobra. Zato nema ime poput drugih? "Blistava sonata", zar to ne bi odgovaralo? Sve u njoj blista, sja - dobro i loe, tuno i veselo, ba kao u ivotu. A nema kraja... ba kao ni ivot. Tako bi je trebalo i nazvati - Sonata Ut in Vita. A gdje si ti bio?""S Nijemcima. Doekivali smo Boi", ree Rubin, cerei se ironino.Govorili su ne videi jedan drugoga, dok su im se zatiljci gotovo dodirivali."Dobar ovjek", pomisli Gleb, zatim ree glasno: "Svia mi se tvoj odnos prema njima. Provodi itave sate uei Maxa ruski. A ipak ima toliko razloga da ih mrzi."23"Da ih mrzim? To ne, ali je moja biva ljubav prema njima, naravno, malo potamnjela. Pa ak i apolitini Max - zar i on donekle ne dijeli odgovornost s krvnicima? Napokon, nita nije uinio da ih sprijei.""Jednako kao to ni mi sad nita ne inimo da sprijeimo Abakumova ili ikin-Mikina.""Sluaj, Glebe, jednom zauvijek, ja nisam nita vie idov nego to sam Rus. A nisam nita vie Rus nego graanin svijeta!""Lijepo reeno! Graani svijeta! To zvui isto i beskrvno.""Drugim rijeima, kozmopoliti. Imali su pravo to su nas strpali u zatvor.""Naravno da su imali pravo. Premda ti uvijek pokuava tvrditi suprotno od Vrhovnog sovjeta."Radio na prozoru najavio je "dnevni izvjetaj o takmienju u proizvodnji" za trideset sekundi.U toku tih trideset sekundi, Gleb Nerin posegao je za dugme-tom na radiju mirnim i odmjerenim pokretom i prekinuo promuklo krijetanje spikera. Njegovo umorno lice bilo je sivkasto.Valentin Prjanikov bio je tog trenutka potpuno obuzet nekim novim problemom. Izraunavajui koliko bi pojaanje morao upotrijebiti, pjevao je sam za sebe glasno i bezbrino: "Bugi-vugi, bugi-vugi. Samba! Samba!"245MIRNA EGZISTENCIJANerin je bio istih godina kao Valentin Prjanikov, ali izgledao je stariji. Crvenkasta kosa nije mu bila ni prorijeena ni sijeda, ali na njegovom mravom licu bilo je ve mnogo dubokih bora - itavi su se vijenci isprepleli oko oiju, oko uglova usana, dok je elo bilo duboko izbrazdano. Koa mu je bila bezbojna zbog nedostatka svjeeg zraka. Ali najvie od svega inila ga je starim ekonominost pokreta - ona mudra ekonominost kojom priroda uva snagu zatvorenika u napornom reimu koncentracionog logora. Istina, u relativnoj slobodi arake, gdje je prehrana ukljuivala i meso, a energija nije sagorijevala u fizikom poslu, nije bilo prave potrebe za ekonominost pokreta; ali Nerin je shvaao nesigurnu prirodu svoje presude i neprestano je usavravao tu promiljenost pokreta, da bi mu potpuno prela u naviku.itave barikade knjiga i fascikala bile su nagomilane na njegovom velikom stolu, pa ak je i preostali prostor za rad u sredini bio zauzet fasciklima, tekstovima ispisanim na stroju, ruskim i stranim knjigama i asopisima - koje su sve stajale otvorene. Svaka osoba bez sumnje u srcu vidjela bi u tom kaosu posljedice pravog uragana naune misli.Ali zapravo je sve to bila samo kulisa. Nerin je tako postavljao predmete svake veeri u sluaju da naiu efovi. Meutim, on nije gledao u ono to se pred njim nalazilo. Povukao je u stranu svijetli svileni zastor i gledao kroz prozor u mrak. Daleko u dubini noi vidjela su se raznolika svjetla Moskve, i itav grad skriven iza brda blistao je poput golemog stupa blijedog, difuznog svjetla koje je nebu davalo tamnosmeu boju.Nerinova specijalna stolica, s elastinim naslonom koji se ugodno prilagoavao svakom njegovom pokretu, njegov specijalni radni stol s roloom oigledno napravljen izvan Sovjetskog Saveza, i njegovo udobno mjesto kraj junog prozora - sve je to nekome, koji poznaje povijest Mavrinske arake, moglo nagovijestiti da je Nerin jedan od njenih lanova-osnivaa.25araka je dobila ime po oblinjem selu Mavrino koje je ve odavno obuhvaeno moskovskim gradskim granicama, araka je osnovana jedne srpanjske veeri pred neto vie od tri godine. Oko petnaest zekova dovedeno je iz koncentracionih logora i smjeteno u jednu staru gospodsku kuu u moskovskom predgrau, koju su za tu priliku okruili bodljikavom icom. U araki ti su se rani dani kasnije spominjali kao "Krilovljev period" i pamtili su se kao pastoralna era. U to je doba ovjek slobodno mogao etati uvee po podruju koje je kasnije postalo zabranjena "zona", leati na rosnoj travi, koja suprotno svim zatvorskim pravilima nije bila pokoena (travu se moralo kositi do korijena tako da se zekovi ne bi tiho priuljali do bodljikave ice) i promatrati ili vjene zvijezde ili znojenje prolazeeg vakuna, narednika MVD-a na nonoj strai dok je krao trupce s gradilita i kotrljao ih ispod bodljikave ice da ih kasnije odnese kui za loenje.Nitko u araki u to doba nije znao kakvim e se znanstvenim istraivanjem baviti. Zaposlili su ih otvaranjem golemog broja sanduka koje su dopremila dva teretna vlaka... prikupljanjem udobnih stolica i stolova ... sortiranjem zastarjele i oteene opreme - za telefonistiku, UKV radio-vezu i akustiku. Utvrdilo se da su najbolje aparate i najnoviju dokumentaciju znanstvenih istraivanja Nijemci ili ukrali ili unitili dok je kapetan MVD-a, koga su poslali da pripremi njemaku aparaturu za poiljku u Rusiju, pretraivao okolinu Berlina da bi namjestio svoj moskovski stan i stanove svojih pretpostavljenih. (On se vrlo dobro razumio u pokustvo, ali nije imao pojma ni o njemakom jeziku ni.o radiju.)Od tada je trava pokoena. Vrata u dvorite, po kojem su zekovi etali otvarala su se samo na zvonjavu, araka je prela iz Berijine jurisdikcije u Abakumovljevu i dobila zadatak da se bavi tajnim telefonskim vezama. Zadatak je trebalo da potraje godinu dana, ali ve se protegao na dvije, postajui sve vei, zamreniji, i obuhvaajui sve vie i vie srodnih projekata. A tu, na stolovima Rubina i Nerina, doao je do stupnja na kome se moglo identificirati glas na telefonu i otkriti to ini ljudski glas jedinstvenim.Nitko kao da se do tada nije time bavio. U svakom sluaju, nisu mogli nai nikakvih naunih rasprava o tom predmetu. Bilo im je odreeno pola godine za rad, pa zatim jo pola godine, ali slabo su napredovali i sad su se nali u vremenskom tjesnacu.Svjestan da ih posao goni, Rubin se poali preko ramena: "Ne znam zapravo zato, ali danas nemam ni najmanje volje za rad.""Nevjerojatno", zateke Nerin. "Zar je mogue da si poslije svega etiri godine borbe i svega pet godina u zatvoru ve umoran? Uzmi plaeni dopust na Krimu."Obojica su uutjeli."Bavi li se nekim svojim poslom?" upita Rubin tiho."Aha.""A tko e raditi na glasovima?""Da ti pravo kaem, raunao sam na tebe.""Kakva sluajnost! A ja sam raunao na tebe."26"Ti uope nema savjesti. Koliko si materijala uzeo iz Lenji-nove knjinice izgovarajui se na taj posao? Govore slavnih advokata, Memoare Konija, Glumac se priprema od Stanislavskoga. I napokon si potpuno izgubio stid prouavanjem Princeze Tu-randot. Koji se drugi zek u zemlji GULAG-a moe pohvaliti takvim izborom knjiga?"Rubin napui svoje debele usnice, to je njegovom licu uvijek davalo komino budalasti izraz. "udno. Sve te knjige, pa ak i Princezu Turandot, itao sam jo s nekim, i to za vrijeme radnog vremena. Nisi li to bio ti?""Da, to sam bio ja. A morao bih raditi. I danas bih radio bez odmora. Ali dvije stvari poremetile su mi dnevni red. Prije svega, vrlo sam uznemiren pri pomisli na parkete.""Kakve parkete?""Kod dveri Kaluga, u stambenoj kui MVD-a, onoj okrugloj s tornjem. Na logor gradio ju je 1945; ja sam radio kao naunik i polagao sam parkete. A ba danas sam saznao da Roitman stanuje upravo u toj kui. I sad neprestano razmiljam o svom poslu ili, ako hoe, o svom prestiu, kripe li moji podovi ili ne kripe? Napokon, ako kripe, znai da je pod nesolidno napravljen. A ja sam tu bespomoan i nita ne mogu popraviti!""Da, takve stvari ovjeku ne daju mira.""Tano. A druga stvar- nije li nezgodno raditi subotom nou kad zna da e nedjelja biti slobodan dan samo za slobodne slubenike?"Rubin uzdahnu. "Ba u ovom trenutku slobodni namjetenici razletjeli su se na razna mjesta da se zabave. Naravno, to je oigledna podvala.""Ali izabiru li oni prava mjesta? Nalaze li vie zadovoljstva u ivotu od nas? To je pravo pitanje." S uobiajenim oprezom zatvorenika govorili su tako tiho da ak ni Serafima Vitaljevna, koja je sjedila nasuprot Nerinu, nije nita mogla uti.Sad su se malo pomakli, okrenuvi lea ostalima u sobi. Gledali su u prozor i u svjetla u zabranjenoj zoni, straarsku kulu koja se mogla samo nazrijeti u mraku, pojedinana svjetla udaljenih staklenika i jedva vidljiv, bjeliasti stup iz Moskve.Nerin, premda matematiar, razumio se i u lingvistiku, i otkada su glasovi ruskog jezika postali predmet prouavanja u Mavrinskom institutu za znanstvena istraivanja, udruio se s jedinim prisutnim filologom, Rubinom. Dvije godine sjedili su lea uz lea po dvanaest sati dnevno. Na samom poetku svoga poznanstva otkrili su da su obojica vojnici iz prvih borbenih redova, da su zajedno bili na sjeverozapadnom frontu i bjeloruskom frontu, da su obojica imali odgovarajuu zbirku ratnih odlikovanja i da su obojica uhapeni na frontu istog mjeseca, te da ih je uhapsila ista jedinica SMER-a i na osnovu iste generalno primjenljive desete take - drugim rijeima, bez obzira na obrazovanje, po-sjednitvo ili imovno stanje. I obojica su osueni na deset godina. (Zapravo, gotovo svi su dobili istu presudu.) Meu njima je postojala samo razlika od est godina i jednog vojnog ina - jer27!Nerin je nekad bio kapetan. Ustanovilo se, uza sve ostalo, da je Nerin prije rata moda ak sluao neko predavanje docenta Rubina.Gledali su van u mrak.Rubin ree tuno: "U svakom sluaju, ti si intelektualno prikraen. To me mui.""Ali ja ni ne pokuavam da shvatim stvari; ima mnogo inteligencije na svijetu, ali vrlo malo korisne.""Imam ovdje jednu dobru knjigu za tebe.""Hemingway? Je li to opet neka o jadnim, zbunjenim bikovima?""Ne.""O progonjenim lavovima?""Ni govora!""Sluaj, ja ne shvaam ni ljude - zato da se onda muim s bikovima?""Ali mora je proitati!""Ja nita ni za koga ne moram uiniti, upamti! Ve sam isplatio svoje dugove, kako kae na prijatelj Spiridon.""Proitaj je! To je jedna od najboljih knjiga dvadesetog stoljea!""I hoe li mi zaista otkriti ono to je potrebno razumjeti? Je li zaista pronaao to ljude zbunjuje i uznemiruje?""Inteligentan, moralno ispravan, beskonano iskren pisac, vojnik, lovac, ribar, pijanac i ljubitelj ena, koji bez buke i od srca prezire svaku la i namjetenost, jednostavan, vrlo ovjean, nevin kao pravi genij...""Ma prestani!" nasmije se Nerin. "Proivio sam trideset godina bez Hemingwaya, pa u valjda proivjeti jo nekoliko. Prvo si mi pokuao podvaliti apeka, pa onda Falladu. Ve i ovako mi je ivot potpuno rastrgan. Nemoj da se moram rasipati na sve strane! Dopusti mi barem da naem nekakav pravac."I on se okrene natrag svom stolu.Rubin uzdahnu. Jo uvijek nije bio u pravom raspoloenju za rad.Pogledao je zemljovid Kine koji je stajao prislonjen na policu pisaeg stola. Izrezao je taj zemljovid iz novina i zalijepio ga na karton. itavu prolu godinu oznaavao je crvenom olovkom napredovanje komunistikih trupa; sad ga je, poslije njihove potpune pobjede, ostavio pred sobom da bi mu u asovima potistenosti i umora podizao moral.Ali danas je tuga izjedala Rubina, i ak ni velika crvena masa pobjednike Kine nije je mogla prevladati.Nerin, povremeno zamiljeno siui otar kraj plastine olovke, biljeio je siunim tankim rukopisom na mali papiri sakriven i zakamufliran knjigama i fasciklima:Sjeam se jednog odlomka o Marxu (kad bih ga samo mogao nai) gdje on kae da bi moda pobjedniki proletarijat mogao28proi i bez toga da eksproprira bogate seljake. To znai da je on vidio neki ekonomski nain da ukljui ive seljake u novi socijalni sistem. Ora, naravno, nije 1929. traio takve puteve. A kad je on uope traio ita vrijedno ili inteligentno? Zato bi se mesar trudio da bude terapeut?Veliki akustiki laboratorij brujao je u svojoj mirnoj svako-dnevici. Motor je na tokarskoj klupi mumljao. Padale su naredbe: "Ukopaj! - Iskopaj!" Sladunjava muzika ula se iz radija. Netko je glasno traio cijev 6K7.Iskoristivi trenutak kad je nitko nije gledao, Serafima Vita-ljevna paljivo pogleda Nerina, koji je jo uvijek neto pisao svojim mikroskopskim rukopisom.Major ikin iz slube sigurnosti naredio joj je da tog zatvorenika dri na oku.29ENSKO SRCESerafima Vitaljevna bila je tako siuna da je bilo teko ne zvati je "Simokom". Bila je odjevena u bluzu od batista, oko ramena je ogrnula topao al i bila je porunik u MGB-u, Ministarstvu dravne sigurnosti.Svi slobodni namjetenici u toj zgradi bili su slubenici MGB-a.Slobodni namjetenici, u skladu sa staljinistikim Ustavom SSSR-a, imali su itav niz prava, meu ostalim i pravo da rade. Meutim, to pravo bilo je ogranieno na osam sati dnevno, kao i injenicom da im rad nije bio kreativan, ve se sastojao u nadziranju zekova. Zekovi, da bi im se nadoknadilo uskraivanje svih ostalih prava, uivali su ire pravo rada - dvanaest sati dnevno. Slobodni namjetenici izmjenjivali su deurstva u svakom laboratoriju tako da su zekovi bili pod nadzorom itavo vrijeme, ukljuivi odmor za veeru od 6 do 11 sati uvee.Sad je Simoka bila u nonoj slubi. U akustikom laboratoriju ta je enica ptijega lika bila jedini predstavnik vlasti, jedini prisutni vii inovnik.Prema pravilima, njena je dunost bila da se pobrine da zekovi rade i da ne gube vrijeme, da ne koriste laboratorij za proizvodnju oruja, da ne miniraju zgradu ili kopaju tunel za bijeg, te da ne koriste obilje radio-dijelova koji su im bili na raspoloenju za uspostavljanje uzajamne veze s Bijelom kuom. U deset do jedanaest trebalo je da pokupi sve strogo povjerljive dokumente i smjesti ih u veliki sef, te zapeati vrata laboratorija.Prolo je tek pola godine otkako je Simoka zavrila studij na institutu za radio-veze i dobila, zahvaljujui svojim kristalno istim karakteristikama, mjesto u ovom tajnom institutu za znanstvena istraivanja koji je iz razloga sigurnosti bio okrten samo brojem, ali koji su zatvorenici, u svom drskom argonu, nazivali arakom. Slobodni namjetenici koji su ovdje radili odmah su dobivali in i viu plau nego inenjeri na drugim mjestima. Dobivali su dodatak na poloaj, dodatak za uniformu, a od njih se u biti traila samo odanost i budnost.30injenica da nitko od nje nije zahtijevao da koristi poznavanje ovog specijalnog podruja bila je sretna okolnost za Simo-ku. Ne samo ona ve i mnoge njene prijateljice diplomirale su na institutu a da uope nisu stekle nikakvo znanje. Za to je bilo mnogo razloga. Mlade djevojke dolazile su iz gimnazija s vrlo loim temeljima u matematici i fizici. Nauile su u viim razredima da je na sastancima nastavnikog vijea ravnatelj kole korio nastavnike to daju nedovoljne ocjene, te da je uenik dobivao svjedodbu i ako uope nije uio. U institutu, kad bi pronale vremena da sjednu i ue, probijale su se kroz matematiku i radio-tehnologiju kao kroz gustu borovu umu. ee, meutim, vremena nije ni bilo. Svake jeseni studenti su odlazili na mjesec dana ili vie u kolhoze na kopanje krumpira. Stoga su morali kasnije tokom godine sluati predavanja po osam i deset sati dnevno, tako da im uope nije preostajalo vremena da naue ono to sluaju. Ponedjeljkom uvee imali su satove politikog odgoja. Jedanput tjedno bio je obavezan neki sastanak. Zatim se ovjek morao baviti i drutveno-korisnim radom: izdavati zidne novine, organizirati koncerte, a trebalo je pomoi i kod kue, kupovati, prati i odravati u redu odjeu. A to je s kinom? I kazalitem? I klubom? Ako se djevojka malo ne pozabavi i ne zaplee u toku studentskih dana, kad e kasnije nai za to vremena? Za ispite bi Simoka i njene kolegice pripremile brojne papire i papirie s ispisanim rjeenjima, i sakrile ih u raznim dijelovima enske odjee, te bi kod ispita izvlaile onaj koji im je potreban, izravnale ga i predale kao ispitni rad. Ispitivai su naravno vrlo lako mogli otkriti neznanje studentica, ali oni su i sami bili preoptereeni sastancima odbora, skuptinama i nizom planova i izvjetaja koje su morali izraivati za dekana i za rektora. Bilo bi im teko odrati ispit po drugi put. Osim toga kad bi njihovi studenti pali na ispitu, ispitivai bi bili strogo kritizirani kao da su loi aci pokvarena roba u proizvodnom procesu - u skladu s dobro poznatom teorijom, da nema loih aka, ve samo loih nastavnika. Stoga ispitivai nisu ni pokuavali namjetati studentima stupice provjeravajui njihovo znanje, ve su naprotiv nastojali da ih provuku kroz ispit s najboljim moguim rezultatima.Pri kraju studija, Simoka i njene prijateljice shvatile su s oajanjem da uope ne vole svoje zvanje i da im je zapravo dosadno. Ali tada je ve bilo prekasno. Simoka je drhtala pri pomisli da bi zaista morala taj posao raditi.Tada se nala u Mavrinu. Bilo joj je drago to joj nisu dodijelili nikakav samostalan nauni rad. Ali ak i netko manje sitan i njean od nje osjetio bi stravu pri prelaenju zabranjenog podruja tog izoliranog moskovskog dvorca, gdje su posebna straa i nadzorno osoblje uvali vane dravne zloince.Svih deset diplomiranih studentica Instituta za radio-vezu dobile su instrukcije zajedno. Kazali su im da je biti na tom zadatku gore nego biti u ratu, da ulaze u zmijsko leglo gdje ih samo jedan neoprezan pokret moe dovesti do propasti. Kazali su im da e ovdje sresti talog ljudske rase, ljude nedostojne da govore ruskim jezikom. Upozorili su ih da su ti ljudi posebno31opasni zato to ne pokazuju otvoreno svoje vuje onjake, ve neprestano nose krinku uljudnosti i dobrog odgoja. Kad bi ih ovjek upitao za njihove zloine - to je bilo strogo zabranjeno - pokuali bi se spretnim laima predstaviti kao nevine rtve. Bilo je podvueno da djevojke, kao lanice Komsomola, ne smiju izlijevati svoju mrnju na te zmije otrovnice, ve se moraju prema njima odnositi uljudno - ne uputajui se ni u kakve rasprave koje nisu u vezi s poslom, ne obavljajui za njih nikakve poslove vani - i da pri prvom krenju, sumnji u krenje ili mogunosti sumnje u krenje tih propisa moraju hitno podnijeti izvjetaj oficiru slube sigurnosti, majoru ikinu.Major ikin bio je nizak, crnomanjast, naduven ovjek velike glave, kratko podiane kose koja je poela sijedjeti i malih nogu na kojima je nosio cipele djeakog broja. Tom prilikom je rekao da mu je palo na pamet kako bi se, premda je njemu kao i ostalim iskusnim ljudima potpuno jasna gmizava narav tih zloinaca, pokoje suutno srce tako neiskusnih mladih ena moglo i pokolebati; i da bi ona mogla poiniti kakav prekraj, na primjer, dati zatvoreniku knjigu iz knjinice slobodnih namjetenika. Nee ak ni spomenuti odailjanje pisama u svijet. (Jer svako pismo, bez obzira na koju je Mariju Ivanovnu bilo upueno, oigledno je bilo upueno u neki strani pijunski centar.) Ako bi bilo koja od mladih ena primijetila pad neke od svojih drugarica, mora odmah pruiti drugarsku pomo - to jest izvijestiti o svemu to se dogodilo majora ikina.Napokon, major nije prikrio injenicu da bi veza sa zatvorenicima bila kanjena po kaznenom zakoniku, a kazneni je zakonik kao to je svima poznato, vrlo elastian. To bi moglo znaiti dvadeset i pet godina robije.Bilo je nemogue ne zadrhtati pri pomisli na mranu budunost koja ih oekuje. Neke su djevojke ak osjetile kako im suze naviru na oi. Ali sjeme nepovjerenja ve je bilo zasijano meu njih. Odlazei sa sastanka na kojem su primile instrukcije, nisu razgovarale o onome to su maloas sluale.Vie mrtva nego iva, Simoka je slijedila inenjera majora Roitmana u akustiki laboratorij, i prvu minutu joj se inilo da e istog asa pasti u nesvijest.Odonda je prolo pola godine, i neto uasno dogodilo se sa Simokom. Istina, njena se uvjerenja u zavjeru mranih sila imperijalizma nisu pokolebala. Jo uvijek joj nije bilo teko vjerovati da su zatvorenici koji rade u svim ostalim prostorijama krvoloni zloinci. Ali svakog dana, dok je susretala dvanaest zekova u akustikom laboratoriju - mranih i ravnodunih prema slobodi, prema vlastitoj sudbini, prema osudama na deset i dvadeset pet godina, kad je susretala sve te naune radnike, inenjere i tehniare koji su se brinuli samo za svoj posao, premda zapravo uope nije bio njihov, nije im nita znaio, i nije im donosio ni dinara plae i ni mrvu slave - uzalud bi pokuavala da u njima vidi one oajne internacionalne zloince koji se tako lako prepoznaju u filmovima i koje tako spretno hvata kontrapijunaa.32Meu njima Simoka nije osjeala straha. Nije mogla osjeati mrnju prema njima. Ti su ljudi u njoj pobuivali samo isto potovanje, zbog svojih raznolikih vjetina i znanja i hrabrosti kojom su podnosili nesreu. I premda je njen osjeaj dunosti vapio na sav glas, premda je njena ljubav prema domovini zahtijevala da prijavi oficiru slube sigurnosti sve grijehove koje su zatvorenici poinili ili su namjeravali poiniti, Simoka je iz nekih njoj posve neshvatljivih razloga poela osjeati da joj je ta dunost odvratna i nemogua.To je bilo posebno nemogue u sluaju njenog najblieg susjeda i suradnika, Gleba Nerina, koji joj je sjedio nasuprot.Ve neko vrijeme Simoka je s njim tijesno suraivali vrei pod njegovim vodstvom pokuse u artikulaciji govora. U Mavrin-skoj araki esto je trebalo ocijeniti tanost kojom se karakteristike govora prenose preko razliitih telefonskih vodova. ak i uza sve nove instrumente jo uvijek nije bilo mjerila koje bi moglo izmjeriti kakvou prijenosa. Iskrivljenja su se mogla utvrditi samo kad bi jedna osoba izgovarala pojedine slogove, rijei i fraze u mikrofon na jednoj strani voda, a slualac s druge strane pokuao ocijeniti i zabiljeiti postotak greaka u prijenosu. Takve eksperimente nazivali su eksperimenti u artikulaciji.Nerin se bavio matematikim programiranjem tih eksperimenata. Oni su se odvijali uspjeno, te je Nerin ak sastavio studiju u tri dijela o svojim metodama. Kad bi on i Simoka bili pretrpani s previe poslova odjednom, Nerin bi tano formulirao slijed poslova koje se mora odmah obaviti i poslova koji se mogu odgoditi, odreujui sve to s velikom sigurnou. U takvim bi asovima njegovo lice postalo mlado. A Simoka je, zamiljajui rat kao to ga je vidjela na filmu, u mati gledala Nerina u kapetanskoj uniformi, zavijorene crvenkaste kose, kako usred dima eksplozija nareuje: "Pali!"Ali Nerin je osjeao kako ga neto goni da radi brzo, da bi se mogao, im obavi zadatak koji mu je dodijeljen, osloboditi svih poslova. Jednom je rekao Simoki: "Ja sam aktivan, jer mrzim aktivnost." - "A to volite?" upitala ga je stidljivo. "Razmiljanje", odgovorio je. I zaista, kad bi navala poslova jenjala, on bi satima sjedio gotovo uope ne mijenjajui poloaj. Koa na licu bi mu posivjela i ostarjela i. pojavile bi se bore. Kamo je nestalo njegovo samopouzdanje? Postao je spor i neodluan. Dugo bi razmiljao prije nego bi pribiljeio nekoliko onih siunih biljeaka na~ papirie koje je Simoka i danas vidjela na njegovom stolu u gomili prirunika i studija. Primijetila je ak da ih je gurnuo nekuda nalijevo na stolu, ali ne u ladicu. Simoka je gorjela od znatielje da sazna to on to pie i za koga. Nerin je, a da toga uope nije bio svjestan, za nju postao objekt naklonosti i divljenja.ivot je Simoke kao ene do toga doba bio vrlo nesretan. Nije bila lijepa. Lice joj je kvario predugi nos. Kosa joj je bila rijetka i skupljena na zatiljku u mali mravi vor. Nije bila samo malena - to enu ini privlanijom - ve je bila pretjerano malena; bila je vie nalik na sedmokolku nego na odraslu enu. Osim toga, bila je ukoena i nesklona zabavama i povrnim a-3 U prvom krugu33lama; i to ju je takoer inilo neprivlanom za mlade ljude. I tako joj do dvadeset pete godine nitko nije udvarao, nitko je nije zagrlio, nitko je nije poljubio.Ali nedavno, prije svega mjesec dana, neto se pokvarilo na mikrofonu u kabini i Nerin je pozvao Simoku da ga popravi. Ula je s odvijaem u ruci i u tihoj, zaguljivoj kabini, sitnoj, pretrpanoj, u kojoj je jedva bilo mjesta za dvoje, nagnula se prema mikrofonu koji je Nerin pregledavao i prije nego je shvatila to se dogaa njen je obraz dodirivao njegov. Dodirnula ga je i gotovo se onesvijestila na licu mjesta. to e se sad dogoditi? Trebalo je da se odmakne, ali ona je glupavo i dalje gledala u mikrofon. Protekla je najdua i najuasnija minuta njenog ivota - njihovi su obrazi gorjeli, priljubljeni, a on se nije odmicao! Iznenada joj je zgrabio glavu i poljubio je u usta. Simokino itavo tijelo kao da se otopilo u nekoj radosnoj slabosti. Toga asa nije rekla nita o Komsomolu i o domovini, ve samo: "Vrata nisu zatvorena!"Tanki tamnomodri zastor koji se lelujao amo-tamo odvajao ih je od dnevne buke, od ljudi koji su oko njih hodali i govorili i koji su svakog asa mogli odgurnuti taj zastor. Zatvorenik Nerin nije riskirao nita vie od deset dana u kaznenoj eliji. Mlada ena riskirala je itavu svoju istu prolost i dobre karakteristike, svoju karijeru, pa ak moda i samu slobodu. A ona nije imala snage da se izvue iz ruku koje su joj obujmile glavu.Po prvi put u njenom ivotu poljubio ju je mukarac.I tako se moe rei da je lukavo sainjen elini lanac pukao kod karike, iskovane iz enskog srca.34"REKAO BIH TOM TRENUTKU ...""ija je to elava glava iza mene?""Djeae, ja sam ti u pjesnikom raspoloenju. Hajde da malo popriamo.""Ja sam u principu zaposlen.""Zaposlen - glupost! Silno sam neraspoloen, Glebe. Sjedio sam kraj onog improviziranog njemakog boinog drvca i neto sam govorio o tome kako sam se ukopao kod mostobrana sjeverno od Pulutska, i iznenada sam se opet naao na frontu! itav mi je front doao opet pred oi, tako ivo, tako zorno. Sluaj - ak se i rat moe pretvoriti u lijepu uspomenu, zar ne?""To ne bi smio dopustiti. Taoistika etika kae: "Oruje je instrument nesree, a ne plemenitosti. Mudar ovjek nevoljko pobjeuje".""to je sad to? Preao si sa skepticizma na taoizam?""Jo nita nije konano.""Prvo sam se sjetio svojih najboljih vaba - kako smo zajedno izmiljali naslove za letke: Majka koja grli djecu, pa plava Margareta u suzama - to nam je bilo remek-djelo. Imala je tekst u stihovima.""Znam. Naao sam taj letak.""Prisjetio sam se kako smo u tihe veeri odlazili na poloaje u kamionima sa zvunicima.""A izmeu dirljivih zvukova tanga oni su pokuavali nagovoriti svoju brau vojnike da okrenu puke protiv Hitlera. I mi smo izlazili iz rovova i sluali. Ali tvoji apeli bili su pomalo naivni.""Kako to misli? Napokon, osvojili smo Graudenz i Elbing a da ni hica nismo ispalili.""Ali to je bilo ve 1945.""Kapi vode izbuit e veliku stijenu! Jesam li ti kad priao o Milki? Bila je studentica na fakultetu za strane jezike, diplomirala je 1941. i smjesta je dodijeljena naoj sekciji kao prevodilac. Mala djevojka prasta nosa; sve su joj kretnje bile hitre."35"ekaj, je li to bila ona: koja je ila zajedno s tobom da prihvati predaju tvrave?""Da. Bila je silno tata i jako je voljela da je hvale za njen posao (Boe oslobodi ako si se usudio da je prekori!), i drago joj je bilo kad bi je preporuili za odlikovanje. Sjea li se sjeverozapadnog fronta iza rijeke Lovat, izmeu Rahlica i Novo--Svinuhova, Juno od Podcepoja? Tamo je jedna velika uma." "Tamo ima vie uma. Misli li s druge strane rijeke Redje ili s ove?""S ove strane." "Da, znam je.""Dakle, ona i ja proveli smo itav dan lutajui po toj umi. Bilo je proljee - zapravo, ne proljee, tek oujak. Gacali smo po barama u pustenim izmama, dok su nam ubare bile natopljene znojem. Eh, onaj vjeni miris proljea koje se budi! Lutali smo naokolo poput ljudi koji su po prvi put zaljubljeni, poput mladenaca. Zato ovjek s novom enom uvijek sve doivi potpuno iz poetka, ba kao momi? Ona beskrajna uma! Dimilo se iz razasutih sklonita gdje je na istini stajala baterija sedam-desetestica. Zaobili smo ih. Lutali smo tako sve do sumraka, mokri do koe i zajapureni od sree. Cijeli dan me tjerala u ludilo; a tada smo, kad je pao mrak, pronali jednu praznu topovsku platformu.""Iznad zemlje?""Sjea se? Jasno. Mnogo ih je bilo sagraeno te godine i izgledale su kao skrovita za divlje ivotinje.""Tamo je podvodno tlo. Ne moe se ukopavati." "Da. Unutra su na podu bile borove iglice, iz cjepanica je mirisala smola, vatra se dimila - nije bilo pei; ovjek se morao grijati pri otvorenoj vatri. Na krovu je bila rupa. Naravno, svjetla uope nije bilo. Vatra je bacala sjene na grede. to kae na to, Glebe? To je bio ivot!""Ve davno sam opazio da ako u nekoj zatvorskoj prii postoji nevina djevojka, svatko se - ukljuivi i mene - od sveg srca nada da do kraja prie vie nee biti nevina. Za zekove je to glavna poanta prie. Tu se osjea neka tenja za viom pravdom, zar ne? Slijepca moraju oni koji vide s vremena na vrijeme uvjeravati da je nebo jo uvijek plavo, i da je trava zelena. Zek mora vjerovati da jo uvijek postoje istinske, ive, divne ene na svijetu i da se predaju momcima koji imaju sree. To je no koje se ti sjea - ljubavnik u zadimljenom sklonitu, i nitko na tebe ne puca. Rat, kojeta! Iste te noi tvoja ena je predavala svoje kupone za eer - za punjene bombone, sve slijepljene i zgnjeene i izmijeane s papirom, pitajui se kako da ih razdijeli meu tvoje keri da im potraju itav mjesec. A u Butirki, u eliji 73 ...""Na drugom katu, u uskom hodniku..." "Tano. Mladi moskovski profesor historije Razvodovski, koga su netom uhapsili i koji naravno nikad nije bio na frontu, dokazivao je inteligentno, uvjerljivo i s velikim entuzijazmom koristei se sociolokim, povijesnim i etikim dokazima da postoji i dobra strana rata. A u toj su eliji bili oajni mladii koji su se borili36posvuda i u svakoj vojsci, i samo to nisu pojeli profesora ivog. Bili su bijesni, govorili su ne, nema ni jedne jedine mrvice dobra u ratu. Ja sam sluao i drao sam jezik za zubima. Razodovski je imao nekoliko vrlo dobrih argumenata. Povremeno bih vjerovao da ima pravo. A osim toga, katkad su i moje uspomene bile lijepe. Ali nisam se usudio raspravljati s vojnicima. Ma koja bila osnova na kojoj sam se mogao sloiti s tim civilnim profesorom, ona je bila isto ono to me odvajalo - kao artiljerijskog oficira pripojenog Vrhovnoj komandi s pojaanjem - od pjeadije. Leve, napokon ti si na frontu, osim to si zauzeo one tvrave, bio prava naivina. Napokon, nikad nisi morao ostati u borbenom redu iz koga bi se mogao povui samo pod cijenu glave! I ja sam bio djelomino naivina, jer nisam sam sudjelovao u napadima i nisam slao ljude u napade. A onda nas pamenje poinje varati, i sakriva ono to je bilo uasno ...""Da, ja nisam rekao ...""Sve to je bilo ugodno izroni na povrinu. Ali kad su me tuke gotovo rastrgale kraj Orela - ne mogu se ba prisjetiti nekog posebnog unutarnjeg zadovoljstva u tom asu. Ne, Leve, jedini dobar rat je rat koji je gotov i zavren.""Ma ja ne kaem da je dobar, ja samo kaem da je dobro ono ega se sjea.""Svakako, i mi emo se isto tako s njenou sjeati logora jednog dana. Pa ak i tranzitnih logora.""Tranzitnih logora? Gorkoga? Kirova? Ne!""To je zato to ti je uprava oduzela stvari pa ne moe biti objektivan. Ali nekim ljudima nije bilo loe ak ni tamo - onima koji su pregledavali pakete s hranom i slubenicima u kupatilu; bilo je i takvih koji su ak mogli spavati sa zatvorenicama, i ti e sad svima okolo priati kako na zemlji nema ljepeg mjesta od tranzitnog zatvora. Napokon, sama koncepcija sree je uvjetna, fikcija.""Nestalna priroda i nestvarnost te koncepcije implicirane su ve u samoj rijei. Rije "srea" potjee u ruskom jeziku od rijei koja znai ovaj sat, ovaj trenutak.""Ne, dragi profesore, oprosti, itaj Vladimira Dahla. "Srea" potjee iz rijei koja znai neiju sudbinu, neiji dio, ono to je ovjek uspio prigrabiti u ivotu. Mudrost etimologije daje nam vrlo jadnu verziju sree.""Samo as! I moje je tumaenje takoer po Dahlu.""Nevjerojatno. Pa i moje.""Tu bi rije trebalo prouiti na svim jezicima. Pribiljeit u to!""Luae!""Nije vano! Dopusti da ti kaem neto o komparativnoj filologiji ...""Misli ono kako sve potjee iz rijei "ruka" - kao to bi rekao Marr?""Idi k vragu. Sluaj - jesi li proitao drugi dio Fausta?""Bilo bi bolje da pita jesam li itao prvi dio. Svi kau da je to genijalno djelo, ali nitko ga ne ita. Ili ga opet samo poznaju preko Gounoda."37"Ne, prvi dio uope nije teak:O Suncu i Zemlji nita ne znam rei Ja vidim samo kako ovjek pati.""A, to mi se svia!""Ili:to treba nam ostaje nepoznato A sve to znamo, nepotrebno jest.""Velianstveno!""Drugi dio je malo tei, priznajem. Ali ak i tako, kakva je to ideja! Ti zna kakav je dogovor izmeu Fausta i Mefistofela. Mefistofel e primiti Faustovu duu samo kad Faust uzvikne: "Rekao bih tom trenutku: ah, stani, tako si lijep." Ali bez obzira to Mefistofel nudi Faustu - povratak mladosti, ljubav Marga-retinu, laku pobjedu nad njegovim suparnikom, neogranieno bogatstvo, spoznaju tajne egzistencije - nita ne moe izazvati taj konani usklik iz Faustovih grudi. Godine prolaze. Sam Mefistofel ve se umorio progonei to nezasitno bie. On vidi da je nemogue uiniti ljudsko stvorenje sretnim i eli odustati od besplodnog pokuaja. Faust, koji je sada po drugi put ostario i oslijepio, nareuje Mefistofelu da okupi tisue radnika da kopaju kanale i isue movare. U njegovom dva puta ostarjelom mozgu, koji se cininom Mefistofelu ini zamagljenim i bolesnim, zablistala je velika ideja: da uini ovjeanstvo sretnim. Na Mefistofelov znak pojavljuju se sluge pakla - lemuri - i poinju kopati Faustov grob. Mefistofel eli samo da ga pokopa i da ga se oslobodi, ne nadajui se vie njegovoj dui. Faust uje zveket bezbrojnih lopata koje kopaju, "to je to?" pita on. Mefistofel, podrugljiv kao uvijek, kae Faustu da se isuuju movare. Nai kritiari rado interpretiraju taj trenutak u socijalno-optimistikom smislu: zato to vjeruje da je ovjeanstvu uinio veliku uslugu i zato to mu ta pomisao donosi najveu sreu, Faust moe sada uskliknuti: "Rekao bih tom trenutku: ah, stani, tako si lijep!" Ali ako to ovjek analizira, nije li se Goethe nasmijao svim iluzijama na kojima poiva ljudska srea? Zapravo, nikakva usluga ovjeanstvu nije ni uinjena. Faust izgovara dugo oekivanu sakramental-nu frazu jedan korak od groba, potpuno zavaran i moda uistinu lud. A lemuri ga smjesta lopatama bace u jamu. to je to, himna srei ili izrugivanje?""Eh Leve, prijatelju, takvog te volim; kad govori iz srca i raspravlja inteligentno i niemu ne pokuava prikaiti pogrdnu etiketu.""Bijedni potome Pirov! Nikad ni pojma nisam imao da ti priinjam uitak. Ali sluaj: na jednom od mojih predratnih predavanja - a ona su bila i te kako hrabra za ono doba - na osnovu toga citata iz Fausta razvio sam melanholinu teoriju da ne postoji srea, i da je ona ili nedostina ili iluzorna. A tada mi je jedan student dodao poruku napisanu na komadiu papira istrgnutom iz siunog notesa: "Ali ja sam zaljubljen - i ja sam sretan! to kaete na to?"""I to si rekao?""A to moe rei?"388PETA GODINA POD JARMOMToliko ih je zaokupio, njihov razgovor da vie nisu uli buku u laboratoriju, ni nametljivi radio u najudaljenijem kutu. Nerin se jo jednom zavrtio u svom stolcu tako da je bio leima okrenut laboratoriju. Rubin se pomaknuo u svom naslonjau i naslonio bradu na prekrtene ruke.Nerin je govorio sa arom, poput ovjeka koji iznosi odavno sazrele misli:"Kad sam bio slobodan i kad sam itao knjige u kojima su mudri ljudi razmiljali o znaenju ivota ili o prirodi sree, vrlo sam malo shvaao iz tih redaka. Priznavao sam: mudri ljudi moraju razmiljati. To je njihov poziv i to se od njih oekuje. Ali to je smisao ivota? ivimo - u tome je smisao. Srea? Kad stvari idu dobro, to je srea, to svatko zna. Hvala Bogu to sam dospio u zatvor! Tu mi se pruila prilika da razmiljam. Da bismo razumjeli prirodu sree moramo prvo analizirati sitost. Sjea li se Lubjanke i kontrapijunae? Sjea li se onog rijetkog, vodenastog rieta ili zobene kae bez ijedne kapi masti? Moe li rei da to jede? Ne. Ti komunicira s tim, uzima ih kao sakrament! Kao pranu jogija. Jede polako; jede s vrha drvene lice; jede potpuno zaokupljen procesom jela, razmiljajui o jelu - i ono ti se iri po tijelu poput nektara. Drhe od slasti koja se oslobaa iz tih prekuhanih, sitnih zrnaca i guste tekuine u kojoj plivaju. A tada - gotovo bez ikakve hrane - ivi i dalje est mjeseci, dvanaest mjeseci. Zar zaista s tim moe usporediti grubo prodiranje odreska?"Rubin nikad nije mogao dugo sluati. U svakom razgovoru on je sam morao izlagati duhovna blaga koja je otkrio. Sad je pokuao da prekine svog sugovornika, ali Nerin ga je zgrabio za kombinezon i stresao ga da ga u tome sprijei."I tako u roenoj bijednoj koi i od naih jadnih drugova spoznajemo prirodu sitosti. Sitost uope ne ovisi o tome koliko jedemo, ve kako jedemo. Isto je tako sa sreom, potpuno isto. Leve, prijatelju moj, srea ne ovisi o tome koliko smo povrnih,39vanjskih uitaka prigrabili od ivota. Ona ovisi samo o naem stavu prema njima. Postoji o tome izreka u taoistikoj etici: "Tko god je sposoban za zadovoljstvo uvijek e biti zadovoljen"."Rubin se ironino iskesi. "Ti si eklektik. Ti odasvuda bere areno perje."Nerin strese glavom. Kosa mu je visila preko ela. Ta ga je diskusija zanimala i u tom trenutku izgledao je poput osam-naestogodinjaka."Nemoj pokuati da pobrka stvari, Leve. To uope nije tako. Ja ne izvlaim zakljuke iz filozofije koju sam itao, ve iz pria0 stvarnim ljudima koje sam uo u zatvoru. A kasnije, kad moram formulirati svoje zakljuke, zato da opet iznova otkrivam Ameriku? Na planeti filozofije sve su zemlje ve odavno otkrivene. Ja prelistavam stare filozofe i pronalazim tamo svoja najnovija otkria. Ne prekidaj me! Upravo sam ti htio dati jedan primjer. Kad bi se u logoru - a jo vie u araki - dogodilo takvo udo kao to je slobodna, besposlena nedjelja, tada bi se u toku toga dana dua otkravila. I premda se nita u mojoj vanjskoj situaciji ne bi promijenilo nabolje, ipak bi jaram zatvora malo popustio,1 ja bih mogao voditi pravi razgovor ili proitati neku iskrenu stranicu, i osjeao bih se na vrhu vala. Nisam ivio pravim ivotom ve mnogo godina, ali na to sam zaboravio. Ja sam bez teine, bestjelesan, ja lebdim u zraku. Leim na svom gornjem leaju i zurim u strop. On mi je vrlo blizu, go je, buka je loa - a ja drhem od beskonane radosti egzistencije! Padam u san sav blaen. Ni jedan predsjednik, ni jedan premijer ne moe zaspati tako zadovoljan svojom nedjeljom."Rubin se dobronamjerno isceri. U toj grimasi bilo je odobravanja, a neto i popustljivosti prema njegovom zaluenom mlaem prijatelju."A to na to kau velike knjige Vede?" upita on napuivi usnice pomalo podsmjeljivo."Ne znam to kau knjige Vede", odvrati Nerin vrsto, "ali knjige Sanhije kau: "Za one koji razumiju, ljudska je srea patnja".""Zacijelo si o svemu mislio", promrmlja Rubin u bradu. "Jesi li to naao u Sologdinu?""Moda. Idealizam? Metafizika? Je li? Hajde, samo prilijepi etikete, bradonjo! Sluaj! Srea neprestane pobjede, srea ispunjene elje, srea uspjeha i potpune sitosti - to je patnja! To je duhovna smrt, neka vrst beskonanog moralnog bola. Ne filozofi Vedante i Sanhije, ve ja lino, Gleb Nerin, zatvorenik u jarmu ve petu godinu, podigao sam se do onog stupnja razvoja na kojem loe pone izgledati dobro. I ja osobno drim da ljudi ne znaju za im tee. Rasipaju se u besmislenom lomatanju za volju aice dobara i umiru ne uvidjevi svoje duhovno bogatstvo. Kad je Lev Tolstoj sanjao o tome da je zatvoren, rezonirao je kao istinski perceptivna osoba sa zdravim duhovnim ivotom."Rubin se nasmije. Cesto se smijao kad bi kategoriki odbijao poglede svog protivnika u raspravi."Pripazi, mladiu! Iz tebe govori nezrelost mladenaka duha. Tebi je milije tvoje lino iskustvo od kolektivnog iskustva ovje-40anstva. Ti si otrovan smradom pria iz zatvorskih zahoda - i eli gledati svijet kroz tu maglicu. Zar da samo zato to su nai ivoti uniteni, to se nae sudbine nisu razvile, ljudi mijenjaju svoja uvjerenja?""A ti si ponosan to se dri svojih uvjerenja?""Da! Hier stehe ich! Ich kann nicht anders.""Tvrdoglavo stvorenje! Pa u tom i jest bit metafizike! Umjesto da naui ovdje u zatvoru, umjesto da neto naui iz naeg stvarnog ivota ...""Kojeg ivota? Iz gorkog otrova neuspjeha?""... ti si namjerno stavio povez preko oiju, zaepio ui, zauzeo pozu, i to sad naziva inteligencijom? Prema onome to ti govori i kako postupa, inteligencija znai odbijati svaki razvoj!""Inteligencija je objektivnost.""Ti - objektivan?""Apsolutno!" izjavi Rubin dostojanstveno."Nikad u ivotu nisam vidio ovjeka kojemu toliko nedostaje objektivnosti kao tebi.""Izvuci glavu iz pijeska! Pogledaj stvari u povijesnoj perspektivi. Ne bih smio citirati sam sebe, znam, ali: ivot leptira traje tek trenutak, A hrast cvjeta stotinu godina.Zakon prirode - razumije li ti znaenje tog termina? Neizbjean, uvjetan, prirodni zakon? Sve ide svojim neizbjenim tokom. I beskorisno je tragati za nekakvim trulim skepticizmom.""Nemoj ni trenutka pomisliti, Leve, da skepticizam dolazi lako. Moda je to za mene baraka kraj puta u kojoj mogu prosjediti period loeg vremena. Ali skepticizam je nain da se oslobodi dogmatski duh, i u tome je njegova vrijednost.""Dogmatski duh? Glupane! Kako ja mogu biti dogmatik?" Rubinove velike tople oi zurile su u njega pune predbacivanja. "Ja sam ista vrst zatvorenika kao i ti - uhapen u guvi 1945. Za mnom su etiri godine na frontu, krhotina granate u boku i pet godina zatvora. Dakle, stvari vidim isto tako dobro kao i ti. to mora biti, mora. Drava ne moe postojati bez dobro organi ziranog kaznenog sistema.""Ne elim to sluati. Ja to ne prihvaam.""Naravno. Eto, ode tvoj skepticizam! Zasvirajte, frule i talam-basi! Kakav je to Sextus Empiricus doao meu nas? Zato si tako uznemiren? Zar su takvi pravi skeptici? Skeptik se mora suzdrati od suda. Skeptik mora biti ravnoduan i nepokolebiv.""Da, ima pravo", ree Gleb oajno. "Sanjam o tome kako sam sputan. Pokuavam se baviti samo... uzvienim mislima. Ali okolnosti me nadjaaju i hvata me omaglica; borim se oajno i bijesno.""Uzviene misli! A napada me zato to u Dezkazganu nema dovoljno vode za pie.""Trebalo bi da tebe tamo poalju, huljo! Ti si jedini meu nama koji misli da je Ora u pravu, da su njegove metode normalne i nune. Trebalo bi da te poalju u Dezkazgan - brzo bi ti zapjevao drugu pjesmu."41"Posluaj me!" Sad je Rubin zgrabio Nerina za kombinezon. "On je najvei! Jednog e dana to shvatiti. On je Robespierre i Napoleon nae revolucije u jednoj osobi. On je mudar. On je zaista mudar. On vidi mnogo dalje nego to mi uope moemo vidjeti!""Valjalo bi da vjeruje svojim oima", prekine ga Nerin. "Sluaj, kad sam bio djeak poeo sam itati njegove knjige poto sam proitao Lenjinove, i nisam ih mogao probaviti. Poslije stila koji je bio izravan, vatren, precizan, iznenada sam naiao na tu gnjecavu kau. Svaka je njegova misao sirova i glupa - on ak ne shvaa da uvijek isputa iz vida ono to je vano.""To si sve otkrio kao djeak?""Kad sam bio u viim razredima. Ti mi ne vjeruje? Pa nije mi vjerovao ni isljednik koji je sastavio optubu protiv mene. Sva ta pretencioznost, didaktika napuhanost njegovih izjava tjera me u bjesnilo. On uistinu vjeruje da je inteligentniji od svih drugih Rusa ...""Pa i jest!""... i da nas usreuje samim tim to doputa da mu se divimo."Zaneseni raspravom prijatelji su zaboravili na oprez i njihov je razgovor sad mogla uti Simoka, koja je neko vrijeme prijekorno pogledavala u Nerina. Bila je povrijeena to on ne samo da nije pomislio da iskoristi injenicu to je ona u slubi, ve nije ak ni pogledao u njenom pravcu."Ima posve krivo - posebno zato to se plete u stvari o kojima nita ne zna! Ti si matematiar i ne poznaje dobro ni historiju ni filozofiju - pa kako se onda usuuje iznositi takvu osudu?""Sluaj, ve mi je dosta tih pria kako su ljudi, koji su otkrili neutrino i izvagali Beta Sirius a da ih nikada nisu vidjeli, toliko infantilni da se ne mogu orijentirati u jednostavnim problemima ljudske egzistencije. Mi nemamo izbora. Ako se vi historiari vie ne bavite historijom, to preostaje nama matematiarima i tehniarima? Ja dobro vidim tko dobiva nagrade i tko prima plae akademika. Oni ne piu povijest; oni samo oblizuju stanovito dobro poznato mjesto. I zato mi, tehnika inteligencija, moramo sami prouavati historiju.""Ma, hajde! Kad ti to kae, to zvui strano!""A osim toga mi prilazimo stvarima na tehniki nain, a matematike metode nisu tako loe. Povijesti bi one mogle ak vrlo dobro doi."Na nezauzetom stolu inenjera majora Roitmana, ravnatelja akustikog laboratorija, zazvonio je institutski interkom. Simoka ustane i javi se."... Da! I tako onaj moj isljednik na sasluanju nije vjerovao da me upravo studij dijalektikog materijalizma doveo do optube po lanu 58, paragraf 10. Nikad nisam upoznao pravi ivot; priznajem, neprestano sam bio zadubljen u knjige; ali uporeivao sam uvijek iznova ta dva stila, te dvije metode dokazivanja, i u tekstovima...""Glebe Vikentiu!"42"... u tekstovima sam otkrio greke, iskrivljenja, grube sim-plifikacije - i eto me ovdje!""Glebe Vikentiu!""Da?" ree Nerin, shvativi da ga zovu. Okrenuo se od Rubina."Zar niste uli? Telefon je zvonio." Simoka mu se obratila strogo. Stajala je za svojim stolom, namrtena, prekrtenih ruku, ramena omotanih smeim alom. "Anton Nikolajevi vas zove k sebi u ured.""A, tako?" Na Nerinovom licu iezao je zanos rasprave i bore su se opet povratile. "Vrlo dobro, hvala lijepa, Serafima Vitaljevna. uje li, Leve? Jakonov. Tko zna zato?"Poziv u ured efa instituta u subotu u deset sati uvee bio je izvanredan dogaaj. Premda je Simoka pokuala zadrati izraz slubene ravnodunosti, Nerin je dobro vidio da se u njenom pogledu krije strah.U tom trenutku bile su zaboravljene sve provale gorine. Rubin zabrinuto pogleda svog prijatelja. Kad mu se oi ne bi preobrazile u aru rasprave, bile su gotovo enski mekane i blage."Ne volim kad se veliki efovi poinju za nas zanimati", izjavi on. ""Ne gradi kuu kraj kneeva dvora."""Pa to ni ne inimo. Na je posao nevaan: glasovi.""A sad e nam Anton biti za petama. Dobit emo po glavi zbog memoara Stanislavskoga i one knjige advokatskih govora." Rubin se nasmije. "Ili moda je posrijedi artikulacija u Sedmici?""Pa, rezultati su ve predani i vie se ne moemo povui. Ali u sluaju da se ne vratim ...""Ne budi smijean.""Kako to misli, smijean? Takav je ivot. Spali ono, zna ve gdje." On zatvori rolo na svom stolu, preda klju Rubinu i ode dokonim korakom zatvorenika, koji je petu godinu u jarmu i koji nikad ne uri jer se moe nadati samo goremu.43ROZIKRUCEJCINerin se penjao irokim stepenitem zastrtim crvenim sagom, pod mjedenim svjetiljkama i stropom s gipsanim ukrasima. U taj kasni sat nigdje nije bilo nikoga. Prisilio se da hoda naizgled bezbrino dok je prolazio kraj deurnog kod vanjskih telefona i zakucao na vrata efa instituta, pukovnika inenjera Dravne slube sigurnosti, Antona Nikolajevia Jakonova. Ured je bio prostran, namjeten sagovima, naslonjaima, divanima. U sreditu sobe stajao je dugaki stol za sjednice zastrt jarko modrom ohom. U najudaljenijem uglu vidjeli su se smei Jakonovljev pisai stol i naslonja od savijenog drva. Nerin je samo nekoliko puta prije toga imao prilike da se susretne s tom raskoi, i to ee na sastancima nego sam.Pukovnik inenjer Jakonov imao je preko pedeset godina ali je jo uvijek bio u punoj snazi. Bio je visok; lice mu je bilo malo napudrano poslije brijanja; imao je zlatni cviker; i itavom svojom krupnom, dostojanstvenom pojavom podsjeao je na nekog od kneeva Obolenskih ili Dolgorukih. Velianstvenim, samosvjesnim dranjem isticao se meu svim ostalim dostojanstvenicima u ministarstvu."Izvolite sjesti, Glebe Vikentiu", ree on irokogrudno, za-valivi se u svoj golemi naslonja, i poigravajui se debelom arenom olovkom na smeoj povrini stola.Oslovljavanje Nerina imenom i oevim imenom bilo je dokaz uljudnosti i dobre volje, meutim, pukovnika inenjera nije uope stajalo truda, jer je pod staklom na njegovom stolu bio popis svih zatvorenika s krsnim i oevim imenom. (Svi, koji to nisu znali, bili su zapanjeni Jakonovljevom memorijom.) Nerin ga utke pozdravi, ne zauzimajui stav mirno; i oprezno sjedne za mali lakirani stol. Jakonovljev glas rezonirao je kao glas glumca. ovjek se morao pitati zato taj aristokrat ne izgovara dugaki glas "r" kao to je to inilo staro plemstvo.44"Znate, Glebe Vikentiu, prije pola sata imao sam razloga da se podsjetim na vas, pa sam se upitao to vas je zapravo dovelo u akustiki laboratorij, ovome - Roitmanu?"Jakonov je izgovorio to ime s oiglednim prezirom, ne trudei se da ga nazove majorom ak ni pred podreenim. Loi odnosi izmeu efa instituta i njegovog zamjenika toliko su se zaotrili da se smatralo nepotrebnim to prikrivati.Nerin se uznemiri. Osjetio je da je razgovor ve krenuo loim smjerom. Ista je ta ironija zazvuala u Jakonovljevim rijeima kad je prije nekoliko dana rekao Nerinu, da premda je on, Nerin, moda objektivan kad je rije o rezultatima rada na artikulaciji, njegov stav prema Sedmici pokazuje aktivnu ravnodunost. Na Sedmicu je Jakonov najvie polagao, ali rad se tu loe odvijao."... Naravno, ja visoko cijenim vae line uspjehe u tehnici artikulacije..."(On mu se ruga.)"... i silno mi je ao da je vaa originalna monografija tampana u malom ogranienom izdanju, to vas liava slave i mogunosti da budete priznati kao ruski George Fletcher ..."(On mu se bezobrazno ruga.)"... Meutim, elio bih izvui vie "profita", kako to kau Anglosasi, iz vaeg rada. Napokon, vi znate da sam ja uza svu svoju veliku ljubav za apstraktnu nauku prije svega praktian poslovni ovjek."Pukovnik inenjer Jakonov imao je visok in, ali nije bio tako blizak Voi naroda da bi morao prikriti svoju inteligenciju ili se odrei svojih linih miljenja."Dakle, dopustite mi da vas sad iskreno upitam: to ovog trenutka radite u akustikom laboratoriju?"Nije mogao naletjeti na nemilosrdnije pitanje! Jakonov naprosto nije imao vremena da sve prati - inae bi vrlo dobro znao odgovor."Zato se do vraga muite tim papagajskim blebetanjem - "sir", "mir"? Vi, matematiar, ovjek s fakultetom. Okrenite se."Nerin se okrene, zatim ustane. U uredu se nalazila i trea osoba. Skroman ovjek u crnom civilnom odijelu ustao je s divana i priao Nerinu. Sjajne okrugle naoale blistale su mu na licu. U bogatoj rasvjeti sa stropa Nerin prepozna Pjotra Trofimovia Verenjova, koji je prije rata bio docent na njegovom univerzitetu. Meutim, u skladu s navikom koju je stekao u zatvoru, Nerin ne ree nita i ne uini ni jednu kretnju. Pretpostavljao je da je ovjek koji se pred njim nalazi takoer zatvorenik, i bojao se da mu naudi nekim preuranjenim znakom prepoznavanja. Vere-njov se nasmijei, ali i on kao da je bio u neprilici.Jakonov umirujue zamumlja: "Zaista, vi matematiari pokazujete zavidnu suzdrljivost. jtav svoj ivot smatrao sam matematiare nekom vrsti rozikrucejaca i uvijek sam alio to nikad nisam imao prilike da budem upuen u njihove tajne. Molim vas, oslobodite se. Rukujte se i osjeajte se kao kod kue. Ja u vas ostaviti na pola sata da obnovite ugodne uspomene, a i da profe-45oru Verenjovu dadem prilike da vas upozna sa zadacima koji su nam postavljeni."Jakonov ustane iz svog golemog naslonjaa - srebrne i modre epolete isticale su impozantnu veliinu njegova krupna tijela - i poe brzo i lako prema vratima. Kad su Verenjov i Nerin prili jedan drugome da se rukuju, bili su sami.Taj blijedi ovjek kojega su naoale blistale odraavajui svjetlo, uinio se zatvoreniku Nerinu kao duh koji se protuzakonito vraa iz zaboravljenog svijeta. Izmeu toga svijeta i svijeta dananjice nalazile su se ume pod Ilmenskim jezerom, brda i gudure Orela, pijesak i movare Bjelorusije, masne poljske farme, crijepom pokriveni krovovi njemakih gradova. U devetogodinjem periodu koji ih je dijelio nalazile su se jarko osvijetljene, gole elije, "kavezi" Boloje Lubjanke; sivi, smrdljivi tranzitni zatvori; zaguljivi odj"elci "Stolipinskog" transporta; britki vjetar stepe. Zbog svega toga bilo je nemogue obnoviti u sebi one osjeaje koji su ga obuzimali kad je nekad ispisivao funkcije nezavisne varijabile na podatnoj povrini linoleumske ploe.Nerin osjeti nelagodu.Oba ovjeka zapalie cigaretu i sjedoe, odijeljeni malim lakiranim stolom.To nije bio prvi sastanak Verenjova s nekim od njegovih prijanjih studenata s moskovskog univerziteta ili s R-skog univerziteta, kamo su ga poslali prije rata, za vrijeme borbe izmeu teoretskih smjerova, da provede vru liniju. Ali i za njega je u dananjem sastanku bilo neobinih elemenata: izolacija ove ustanove u predgrau Moskve, okruene velom tajnovitosti i opasane bodljikavom icom; udnovati tamnomodri kombinezon umjesto obine odjee.Posve nepredvieno, Nerin, mlai od dvojice, neuspjeli diplo-mant bez akademske titule poeo je postavljati pitanja dok su mu se bore oko usana jo dublje urezale. A stariji je ovjek odgovarao kao da se stidi svoje neupadljive line povijesti naunog radnika: evakuacija u doba rata, reevakuacija, tri godine rada s K-om, doktorska dizertacija o matematikoj topologiji. Nerin, koji je postao nepaljiv toliko da je to graniilo s neuljudnou, nije uope pitao Verenjova za temu njegove dizertacije u toj suhoj nauci koju je sam jednom sluao na fakultetu. Iznenada mu je postalo ao Verenjova. Pravilne mnoine, nepravilne mnoine, nepoznate mnoine - topologija! Stratosfera ljudske misli! U dvadeset etvrtom stoljeu moda bi nekome mogla i posluiti, ali sada...0 Suncu i Zemlji nita ne znam rei, Ja vidim samo kako ovjek pati.Kako je Verenjov upao u ovu organizaciju? Zato je napustio fakultet? Pa tako, dodijelili su ga na rad. Zar se nije mogao izvui? Da, mogao je odbiti, ali nudila se dvostruka plaa. Ima li djece? etvero.Iz nekog razloga poeli su u duhu prelaziti popis studenata na Nerinovoj godini koji su diplomirali, kao i on, istog dana kad je poeo rat. Oni talentiraniji bili su ili ranjeni, invalidi, ili pogi-46nuli. To su bili ljudi koji su uvijek hrlili naprijed, koji se nisu pokuavali uvati. A oni od kojih se nita nije moglo oekivati, sada su ili zavravali postdiplomski rad ili su ve imali mjesto kao asistenti u visokokolskim ustanovama. A to je s naim ponosom i radou, Dmitrijem Dmitriem Gorjainovim-ahov-skim?Gorjainov-ahovski! Taj mali starac, ve neuredan u svojoj poodmakloj dobi, katkad bi uprljao crni kaput od rebrastog plia kredom, drugi put bi opet strpao u dep krpu za brisanje ploe umjesto rupia. Bio je iva legenda sastavljen od itavog niza ala o