akutna trovanja u dječijem dobu

of 32 /32
STJEPI Ć ĐUKA AKUTNA TROVANJA U DJEČIJEM DOBU DIPLOMSKI/SPECIJALISTI ČKI RAD Banja Luka, Decembar 2008.

Author: karabaja

Post on 03-Dec-2015

15 views

Category:

Documents


3 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

diplomski rad

TRANSCRIPT

  • STJEPI UKA

    AKUTNA TROVANJA U DJEIJEM DOBU

    DIPLOMSKI/SPECIJALISTIKI RAD

    Banja Luka, Decembar 2008.

  • PANEVROPSKI UNIVERZI TET "APEIRON" BANJA LUKA FAKULTET ZDRAVSTVENE NJEGE STUDENT: STJEPI UKA BROJ INDEKSA: 04-07/VS-S

    AKUTNA TROVANJA U DJEIJEM DOBU

    DIPLOMSKI/SPECIJALISTIKI RAD

    MENTOR: Prof.dr.sc.med. Dragan Joksovi

    Banja Luka, Decembar 2008.

  • SADRAJ:

    1. UVOD..............................................................................................3

    1.1. Epidemiologija........................................................................4 1.1.1. Uzrok trovanja...............................................................5

    1.1.2. Dob i spol.......................................................................6

    1.1.3. Mjesto trovanja..............................................................7

    1.1.4. Socijalno-ekonomski faktor...........................................9

    1.1.5. Vrste otrova..................................................................11

    1.2. Dijagnostika akutnih trovanja..............................................13

    1.3. Lijeenje akutnih trovanja.....................................................14 1.3.1. Odravanje vitalnih funkcija........................................14

    1.3.2. Odgaanje apsorpcije otrova........................................15

    1.3.3. Eliminacija apsorbiranog otrova..................................18

    1.3.4. Specifina antidotska terapija......................................18

    1.4. Prevencija akutnih trovanja..................................................19

    2. CILJEVI ISTRAIVANJA...........................................................20

    3. MATERIJALI I METODE............................................................21

    3.1.1. Materijal.......................................................................21

    3.1.2. Metode.........................................................................21

    4. REZULTATI ISTRAIVANJA....................................................22

    5. ZAKLJUAK................................................................................32

    6. LITERATURA..............................................................................34

  • 1.UVOD

    Otrovanja ili intoksikacije su patoloka stanja nastala kao posljedice djelovanja

    otrovnih materija na organizam (1) . Danas se sve vie susreemo sa razliitim

    materijama kao to su savremeni proizvodi hemije, ivotinjski otrovi i otrovne biljke koji

    mogu dovesti do otrovanja u djeijem dobu.

    U pojedinim vremenskim razdobljima nastaju promjene u uestalosti pojedinih vrsta trovanja u djece. Razlozi koji dovode do trovanja u djeijem dobu su razliiti, a meu

    najvanijim su nedovoljna opta i zdravstvena prosvjeenost odraslih i slab rad na

    primjeni preventivnih mjera. Iako djeca ve u obdanitu moraju nauiti da opasne

    situacije ne vrebaju samo na ulici nego i u vlastitom domu, veina autora navodi da je

    najee mjesto trovanja domainstvo.

    Akutno trovanje u djeijem dobu uvijek je urgentno stanje bez obzira na ispoljenost simptoma i znakova (latentni period!). To je ujedno afekcija sa najveom reverzibilnou

    tj. sa najveom mogunou izlijeenja, uz primjenu pravovremenih i odgovarajuih

    mjera lijeenja na svim etapama zbrinjavanja otrovanog bolesnika. Cilj ovog rada je da se

    analizom socijalnomedicnskih aspekata zadesnih trovanja upozori na akutnost ove

    patologije. Otrovanja mogu nastat i kao posljedica akutne, subakutne i hronine izloenost i otrovnoj

    materiji, a prema nainu dogaanja dijele se na namjerna (suicid, homicid i otrovanja bojnim

    otrovima), nenamjerna (akcidentalna, jatrogena i industrijska) i nasilna, odnosno kriminalna.

    U djeijem dobu uglavnom se deavaju akutna akcidentalna otrovanja. Meutim, ne treba

    zaboravit i da su i djeca esto izloena subakutnom i hroninom djelovanju otrova, kao nit i

    injenicu da se i drugi naini otrovanja deavaju u ovoj ivotnoj dobi.

    1.1. Epidemiologija

    Otrovanja u djeijo j dobi proizilaze iz meusobnog sadejstva djeteta, okoline i

    toksine materije. Epidemioloka ispitivanja ovih specifinosti, koje se meusobno isprepliu, omoguavaju realno sagledavanje uzroka otrovanja u djeijem dobu. Na taj

    nain se stvara osnova za planiranje i sprovoenje preventivnih mjera, koje u ovom

  • ivotnom dobu daju izvanredne rezultate, jer se otrovanja mogu izbjei djelovanjem u

    pozitivnom smislu na bilo koji segment navedenog lanca.

    U naoj zemlji ne postoje jedinstveni epidemioloki podaci o akutnim otrovanjima u

    djeijem dobu. Izgleda da to nije bio predmet znaajnijeg interesovanja. Podaci sa kojima

    raspolaemo rezultat su analiza uglavnom bolnikog materijala iz veih sredina.

    Meutim, treba znati da u djeijoj dobi vei broj blaih otrovanja nije registrovan i da se,

    prema podacima iz literature, akcidentalna otrovanja ponaaju poput sante leda, gdje su

    statistikom istraivanju dostupni samo podaci iznad nivoa vode (slika 1.1)(2). Ovo

    navodi na zakljuak da su rezultati, dobiveni na osnovu bolnikog materijala, nepotpuni i

    kao takvi mogu sluiti samo za orijentacionu epidemioloku procjenu (1).

    Incidencija akutnih otrovanja, prema podacima iz literature, razlikuje se od sredine do

    sredine i u mnogome ovisi o izvoru podataka. Ako posmatramo incidencije na osnovu

    bolnikog morbiditeta onda se one kreu od 0.5 pa ak i do 5 %. U naoj studiji incidenca

    se kretala od 0.8 do 4.3 %, prosjeno 1.8 % (slika 1.2). Uprkos evidentnim godinjim

    oscilacijama zapaeno je opadanje broja otrovanja posljednjih godina.

    1.1.1. Uzrok trovanja

    Uzroci koji dovode do trovanja u djeijem dobu su razliiti,a meu najvanijim su nedovoljna opta i zdravstvena prosvijeenost odraslih i slab rad na primjeni preventivnih

    mjera. Iako djeca ve u obdanitu moraju nauiti da opasne situacije ne vrebaju samo na

    ulici, nego i u vlastitom domu, veina autora navodi da je najee mjesto trovanja

    domainstvo (1,4) . Gotovo u dvije treine sluajeva djeca su aktivni sudionici trovanja,

    dok preostala jedna treina trovanja je od strane drugih osoba (brat, sestra, druge odrasle

    osobe).

  • Slika 1. Fenomen sante leda

    1.1.2. Dob i spol

    Akutna otrovanja deavaju se u svim ivotnim dobima djeteta. Prema naim

    podacima i podacima iz literature, najea su u dobi izmeu 1. i 6. godine ivota (4,5).

    Odrasli esto potcjenjuju mogunosti djeteta u ovoj ivotnoj dobi. Zaboravljaju da su

    djeca u tom uzrastu jako uporna, znatieljna, snalaljiva i da je njihov potencijalni plijen

    sve to im je na dohvat ruke. Pored toga, veoma su aktivna, nemirna i opiru se

    ogranienjima. Na razliite naine ele upoznati svoju okolinu. Slabo razumiju uobiajene opasnosti i nisu u stanju da odgode neposredno zadovoljenje razliitih elja.

    Jedan od naina na koji dijete ove ivotne dobi upoznaje ivotnu sredinu je stavljanje

    razliitih predmeta u usta. Ti predmeti ponekad mogu sadravati otrovnu materiju i n jeno

    unoenje u organizam moe dovesti do otrovanja. S obzirom na to da se bezbroj

    potencijalno otrovnih materija esto nalazi u djetetovom neposrednom okruenju, ovo

  • nije rijedak nain unoenja otrova u djeiji organizam. U periodu od 6. do 10. godine

    otrovanja se ne deavaju tako esto, ea su kod djeaka i obino su to otrovanja

    lijekovima starijih ukuana. Do poveane uestalosti otrovanja dolazi ponovo u

    predpubertetskom i pubertetskom periodu. U ovom periodu obino su rezultat promiljaja

    uraenih u svrhu eksperimenta ili samooteenja (nanoenja tete samom sebi). Djeaci

    se obino truju raznim alkoholnim piima sa eljom da imitiraju odrasle, a djevojice

    uzimaju lijekove radi suicida ili parasuicida. M ada veina studija ukazuje na to da je

    zastupljenost djeaka u akutnim otrovanjima gotovo svih ivotnih dobi neto vea, ta

    razlika nije znaajna i ne smije biti tumaena kao neka via sila i opravdanje za propuste

    odraslih na razliitim poljima brige o djetetu.

    1.1.3. Mjesto trovanja

    Sredina u kojoj dijete ivi je znaajna za dogaanja akutnih otrovanja. U stvari, jedna

    od karakteristika svih otrovanja djeije dobi je da se u veini sluajeva deavaju u kui ili

    kunom okoliu u kojem dijete boravi. To je i razumljivo iz gornjeg grafikog prikaza

    dobne raspodjele. Tri etvrtine akutnih otrovanja je u dobi do 6. godine ivota, dobi u

    kojoj se djeca najee zadravaju u kui ili u neposrednom kunom okoliu. S druge

    strane, to ukazuje i na injenicu da se nepanjom odraslih otrovne supstance nalaze u neposrednoj blizini djeteta, tj. u vlastitom domainstvu, koje je esto vielano,

    sastavljeno od lanova porodice razliitih ivotnih dobi. Ponekad se otrovanja deavaju u

    domainstvima starijih osoba, bake i djeda, koji esto uvaju unuad (1). Ova

    domainstva za malu djecu, gledano sa aspekta otrovanja, mogu biti posebno opasna, jer

    se u njima ponekad moe nai deset i vie raliitih lijekova, potencijalno vrlo otrovnih

    materija. Posebnu teinu i ozbiljnost takvim polimedikamentoznim otrovanjima daje

    potpuna nepredvidljivost moguih interreakcija uzetih lijekova. Takve kombinacije lijekova koje dijete moe odabrati iz zaliha starih lijekova (kunih apoteka) nitko nije

    mogao primjenjivati i istraivati. O njima se zato ne mogu nai podaci u farmakolokoj i

    toksikolokoj literaturi, pa uvjek predstavljaju u neku ruku bioloki pokus s nepredvidivom klinikom slikom i zahtijevaju od lijenika njeno paljivo praenje i

  • samosnalaenje u procesu lijeenja. U tim se domainstvima manje panje posveuje

    ostavljanju lijekova i drugih otrovnih materija na sigurno mjesto u smislu prevencije

    akcidentalnih otrovanja u djeijoj dobi.

    Nije rijetka pojava da roditelji iz neznanja rade sa veoma otrovnim sredstvima, a da

    se njihova djeca nalaze u neposrednoj blizini. To se esto deava na selu pri koritenju

    razliitih sredstava za zatitu bilja. U takvim situacijama djeca mogu doi u direktan

    kontakt s otrovnom materijom koja je stavljena na biljku ili ambalaom u kojoj obino

    ostaju male koliine nekog pesticida. Te koliine, iako neznatne, sasvim su dovoljne da

    dovedu do teke intoksikacije koja ponekad zavrava i sa smrtnim ishodom. Pored toga,

    odrasle osobe razne otrovne materije bacaju na smetljita ne vodei rauna o tome da

    ambalaa takvih materija esto moe biti predmet panje djeteta. Ovo je obino sluaj sa lijekovima u obliku draeja za koje djeca misle da su bombone. Na to ih mogu upuivati i

    pakovanja lijekova koja su ponekad vrlo slina pakovanju bombona.

  • 1.1.4. Socijalno-ekonomski faktori

    Socijalno-ekonomsko stanje odreene sredine, a posebno opta i zdravstvena

    prosvijeenost roditelja i odraslih ukuana, ima znaajan uticaj na nastajanje otrovanja

    djeteta (6). Uoeno je da su otrovanja ea u porodicama sa slabom optom i

    zdravstvenom prosvijeenou. Ponekad roditelji, tek nakon otrovanja njihovog djeteta,

    saznaju da je odreena supstanca otrovna i da je bila na dohvat ruku djeteta (slika 2),

    odnosno shvate da su potencijalno otrovne materije trebali uvati na mjestu van dohvata

    ruku djeteta.

    Nije rijetka pojava da djeca putem televizije kontinuirano gledaju reklamne spotove

    o vitaminskim preparatima ili slinim materijama u obliku tableta. Ovo kod djeteta moe

    pobuditi elju za pronalaenjem i uzimanjem slinih tableta u kui, to se obino

    zavrava otrovanjem.

    Postoje dobro dokumentovane studije koje ukazuju na to da novonastale negativne

    situacije u jednoj porodici (povean broj ukuana, este promjene stanovanja, krae ili

    due elementarne nepogode, ratna zbivanja, izbjeglitvo, nezaposlenost, tea bolest i slino) poveavaju incidenciju akcidentalnih otrovanja djeije dobi.

  • Slika 2. Otrovne materije na dohvat ruku djeteta u domainstvu

    1.1.5. Vrste otrova

  • Jedna od zajednikih karakteristika za otrovna sredstva kojima se djeca truju je da se

    nalaze u vie od 90 % sluajeva u njihovoj najblioj ivotnoj okolini (7). U svim

    studijama koje razmatraju akcidentalna otrovanja djeije dobi na prvom mjestu se nalaze

    lijekovi (65 % sluajeva) (3,5,7). Na osnovu epidemioloke studije o akutnim

    otrovanjima, koja se temelji na 25 - godinjoj medicinskoj dokumentaciji Klinike za

    djeije bolesti u Tuzli, meu lijekovima, koji su bili uzrok akutnog otrovanja, najei su

    bili trankvilizatori iz reda benzodijazepina. To je u korelaciji sa farmakoterapijom

    odraslih na nekom podruju, tj. najei propisivani lijekovi starijim ukuanima, zbog

    njihove nepanje i nebrige, kasnije u domainstvima budu pristupani djeci. Prema istom

    istraivanju, alkohol, pesticidi i ugljikovodonici zauzimaju naredna mjesta, dok su na

    petom mjestu sredstva iz domainstva (1). Otrovanja biljkama danas su rjea i uglavnom

    su vezana za odreenu sezonu. U SAD su est uzrok otrovanja lijekovima preparati

    eljeza i acetisalicilne kiseline, to je u naoj sredini dosta rijetka pojava. Ovo jasno

    ukazuje da u svakoj geografsko-administrativnoj jedinici postoje odreene specifinosti

    koje se vremenom mijenjaju i koje je neophodno stalno istraivati, analizirati, isticati i uvaavati.

    U mnogim studijama o akcidentalnim intoksikacijama djece ispod pete godine ivota

    utvreno je da su koliine otrovne materije koje su unijete u organizam bile veoma male

    i da se u vie sluajeva radilo o otrovanju " u pokuaju " nego o stvarnom otrovanju. Uz

    to treba napomenuti da je i izvjestan broj uzetih materija niske toksinosti. M eutim, ovi

    podaci ne iskljuuju seriozan pristup u tretmanu otrovanog djeteta. Treba uvijek pretpostaviti da se radi o najteem otrovanju, dok se suprotno ne dokae,

    jer bez obzira to djeca uzimaju manje koliine otrovne materije i to su neke od njih

    niske toksinosti, ne treba zaboraviti da se ipak u veini sluajeva radi o jakim otrovnim sredstvima u djeijem organizamu.

    Ne treba zaboraviti i injenicu da akutne intoksikacije djeije dobi mogu imati smrtni

    ishod ili mogu ostaviti trajna oteenja. Njihovo zbrinjavanje zahtijeva znaajna

    materijalna sredstva (trokovi lijeenja, broj izgubljenih radnih dana roditelja, broj izgubljenih dana djece u koli), a preventivni rad na ovom polju daje izvanredne

    rezultate. Navedene injenice ukazuju na to da intoksikacija djeije dobi i u naoj zemlji

  • treba da ima javno zdravstveni znaaj, tj. da se pri planiranju zdravstvene zatite djeteta u

    sklopu drugih preventivnih programa nae mjesto i za kontinuirani rad na spreavanju

    akutnih otrovanja djeteta.

    1.1. Dijagnostika akutnih otrovanja

    Dijagnozu akutnog trovanja postavljamo na osnovu anamnestikih podataka, klinikog

    nalaza i odreenih laboratorijskih i klinikih ispitivanja. M eutim, svakodnevno smo

    svjedoci nepostojanja anamneze, te nepouzdanosti heteroanamneze o akutnom trovanju

    djeteta (8). Zato moramo u svakom sluaju postupiti kao da se sumnjivo trovanje i

    dogodilo, odnosno kod navoenja poznatih nekodljivih sredstava-opredjeljujemo se za

    opservaciju u trajanju od 24 sata, zbog mogunosti da je neto uzeto to nije spomenuto.

    Kroz to vrijeme uz praenje klinike slike djeteta provodimo i laboratorijsku dijegnostiku, kao to su identifikacija otrova u specijaliziranim toksikolokim

    laboratorijima. A ako ona nije dostupna dijagnoza trovanja se moe potvrditi

    jednostavnim klinikim pretragama (EKG, RTG, EEG).

  • 1.2. Lijeenje akutnih trovanja

    Osnovni principi u lijeenju akutnih trovanja su:

    1. odravanje vitalnih funkcija

    2. odgaanje apsorpcije

    3. eliminacija apsorbiranih otrova i 4. primjena specifinih antidota

    1.2.1. Odravanje vitalnih funkcija

    Ako je otrovano dijete neposredno ivotno ugroeno, to se procjenjuje praenjem vitalnih funkcija, ako mu je poremeena svijest, prvo treba uspostaviti i odravati

    prolaznost disajnih puteva (poloiti bolesnika na stranu sa sputenom glavom, izvui mu

    jezik, aspirirati sadraj iz usne duplje, po potrebi aplikovati orofaringealni tubus, obaviti endotrahealnu intubaciju, traheotomiju), osigurati adekvtnu plunu ventilaciju (vjetako

    disanje, kiseonik po potrebi) i, ukoliko je potrebno, bolesnika prikljuiti na monitoring

    sistem (16). Stalno pratiti pokazatelje srane frekvencije, puls, pritisak, napraviti nekoliko

  • EKG snimaka, nadzirati respiraciju, temperaturu, stanje svijesti, diurezu. Osigurati

    intravensko davanje terapije, postaviti braonilu, uzeti krv za laboratorijske analize, suzbiti

    ok, davati tenost za korekciju elektrolitkog disbalansa, po potrebi nadoknaditi gubitak

    tenosti.

    Sljedei korak, a prvi ako dijete nije ivotno ugroeno, jeste uzimanje detaljne

    anamneze na osnovu koje se pokuava utvrditi nain na koji je otrov unijet i eventualno

    njegova priroda.

    1.2.2. Odgaanje apsorpcije otrova

    Postupci odgaanja apsorpcije otrova ovise o nainu ekspozicije organizma otrovu.

    Kod trovanja inhalacijom mjere smanjenja resorpcije obino su poduzete dovoenjem u

    zdravstvenu ustanvu-bolesnik je izneen iz sredine gdje je inhalirao otrov. Ako je otrov

    iniciran treba postaviti Esmarhovu povesku proksimalno od mjesta injekcije. Kod

    perkutane resorpcije otrova treba kou oistiti istom hladnom vodom, te uraditi suenje

    upijanjem istom tkaninom (8). Kod djece najei put ulaska otrova u organizam je

    igestija.

    Kao postupak izbora za smanjenje resorpcije koristi se gastrina evakuacija i lavaa

    gastrinom sondom velikog promjera (17). Pravilo je da u svakoj pedijatrijskoj ambulanti svakog trenutka bude pripremljen pribor za ispiranje eludca, i to bez obzira na to da li e

    biti primijenjena ili ne.

    Pribor obuhvata:

    Sterilnu sondu Stakleni lijevak Bokal s vodom Kompresa sa muemom Plastine kecelje za sestre Posuda za uzimanje uzorka sadraja za laboratorijski pregled Nekoliko komada papirne vate Posuda za prihvatanje eludanog sadraja

  • Bubrenjak Posudu s dezinfekcionim sredstvom Plastini otvara za usta Posudu sa patulama. eludac ispiraju dvije medicinske sestre:jedna dri dijete, a druga ispira eludac. Za to

    vrijeme ljekar uzima anamnestike podatke od roditelja i daje eventualna dodatna

    uputstva .

    M edicinska sestra koja dri dijete opae plastinu kecelju, prihvati dijete na krilo,

    udobno sjede na niu stolicu, ispod vrata djeteta postavi muemu s kompresom i okrene

    se prema izvoru svjetlosti. Desnom rukom sestra fiksira obje ruke djeteta uz grudni ko, a

    lijevu ruku postavlja na elo i f iksira glavu djeteta naslanjajui ga na svoje grudi. Noge

    djeteta dri vrsto izmeu svojih koljena. Druga sestra pripremi bokal s vodom, uzima

    sondu, njome izmjeri rastojanje od vrha nosa do gornjeg kraja grudne kosti, postavlja

    otvara za usta, vrh sonde ovlai i lagano uvodi sondu preko korijena jezika, drijel u

    jednjak, a zatim u eludac. Dijete reaguje na strano tijelo (sondu) napreui se, tako da se

    sonda ispunjava eludanim sadrajem. To je dokaz da je sonda dobro postavljena i da

    moe poeti ispiranje. Ispiranje eludca se odvija kroz dvije faze: ulijevanje i izlijevanje.

    Na izlazni kraj sonde sestra postavlja stakleni lijevak u koji sipa 20-50ml vode (faza ulijevanja). Prije nego to tenost otie iz suenog dijela lijevka dijete se nagne naprijed,

    sestra koja dri dijete pritisne malo stomak u predjelu eludca, a lijevak okrene na nie

    prema posudi koja slui za prihavatanje sadraja (faza izlijevanja). Prvi uzorak sadraja

    se alje na laboratorijski pregled da bi se ustanovio uzronik trovanja. Postupak se

    ponavlja vie puta, sve dok eludani sadraj ne bude bistar. Treba ulivati male koline

    tenosti da ne bi dolo do otvaranja pilorusa zbog velikog pritiska u eludcu i prodora

    eludanog sadraja u duodenum. Preko sonde se poslije ispiranja, po nalogu ljekara, moe pokuati primjena aktivnog medicinskog uglja kao najboljeg opteg adsorbensa.

    Treba dati i specifian antidot (ako je poznat). Kada se ispiranje zavri, sestra odvoji lijevak od sonde, paljivo izvue sondu i potapa je zajedno s lijevkom i draem za usta u

  • dezinfekciono sredstvo. Sestra koja je drala dijete umije ga, utopli i smjesti u krevet.

    Narednih asova se prate i b iljee vitalni znaci. Druga sestra rasprema pipremljeni

    materijal.

    Lavau kombiniramo sa unosom medicinskog uglja u probavni trakt, kao monog i

    uinkovitog apsorbensa (8). Primjena sredstava za ienje crijeva nakon zavrene lavae

    ili kada je ona proputena je postupak izazivanja ubrzane eliminacije preostalih kolina

    otrovne materije iz gastrointestinalnog trakta (1).

    1.2.3. Eliminacija apsorbiranog otrova

    Za odstranjivanje otrova iz organizma nakon njegove resorpcije primjenjuje se:

    intrakorporalne i ekstrakorporalne metode lijeenja (1). U intrakorporalne metode

  • ubrajamo: enteralna dijaliza, forsirana diureza i peritonealna dijaliza. U ekstrakorporalne

    metode spadaju: hemodijaliza, hemoperfuzija, plazmofereza i exangvinotransfuzija.

    1.2.4. Specifina antidotska terapija

    Antidoti su sva sredstva koja na bilo koji nain neutraliziraju ili inaktiviraju otrove i

    njihove metabolite. Kao univerzalni antidot najee se koristi Carbo-medicinalis. Drugi

    antidoti koriste se za specifine otrove, tj oni se mogu upotrijebiti samo u suaju

    odgovarajuih trovanja.

    1.2.5 Prevencija akutnih trovanja

    Akutna trovanja spadaju u preventibilne bolesti (1). Dobro poznavanje epidemiologije

    akcidentalnih trovanja na odreenom podruju je jedan od glavnih preduvijeta za

    uspjenu prevenciju. Stoga bi stvaranjem regionalnih centara za kontrolu trovanja bilo mogue smanjiti njihov morbiditet i mortalitet.

    Preventivni rad ovih ustanova, s obzirom na specifinost trovanja u djeijem dobu

    moe se podijeliti na: primarni, sekundarni i tercijalni.

  • Primarne preventivne aktivnosti ukljuuju opte mjere koje promoviraju zdravlje i

    koje sprjeavaju izloenost djeteta svim tetnim materijama. Sekundarne preventivne

    aktivnosti ukljuuju mjere koje ukazuju na izloenost specifinim otrovnim materijama i

    kojima se nastoji odvojiti dijete od opasne materije i time prevenirati njeno unoenje u

    organizam. Tercijalne preventivne aktivnosti sadre niz mjera kojima se eli prevenirati

    morbiditet i mortalitet poslije unoenja otrova u organizam.

    Otrovanja u djeijo j dobi mogu se sprijeiti sprovoenjem mjera tzv.aktevne i pasivne

    prevencije. Aktivna prevencija podrazumijeva uvanje potencijalno otrovnih maerija na

    sigurnom mjestu,kao i maksimalan nadzor nad djetetom,a pasivna ukljuuje primjenu

    razliitih mjera (stavljanja sigurnosnih zavrtaa na pakovanju otrovnih materija,

    distribucija manjih pakovanja otrovne materije u kvantitativnom i kvalitativnom smislu,

    zakonodavstveno regulisanje naina koritenja potenecijelno otrovnh materija, vidno

    obiljeavanje svih otrovnih materija, obavezna deklaracija o sastavu proizvoda na

    ambalai, pakovanje u ambalai koja nije upadna ni bojom ni oblikom i sl.) koje u praksi

    djeluju u vidu preporuke pristupu otrovnoj materiji. Ove mjere obino su nametnute od proizvoaa ili od vlasti i one automatski zatiuju djecu, bez obzira na njihovo

    ponaanje, ponaanje njihovih roditelja i okoline.

    2. CILJEVI ISTRAIVANJA 1. Prikazati uestalost akutnih trovanja u odnosu na broj ukupno

    primljenih bolesnika na Kliniku za djeije bolesti u Tuzli. 2. Prikazati uestalost pojedinih otrovnih materija u akutnim trovanjima.

    3. Prikazati najuestalije mjesta gdje se deavaju akutna trovanja.

    4. Prikazati uestalost akutnih trovanja u odnosu na dob i pol.

    5. Prikazati uestalost akutnih trovanja u odnosu na mjesto stanovanja otrovane djece. 6. Prikazati uestalost akutnih trovanja u odnosu na zanimanje roditelja.

    7. Prikazati zastupljenost akutnih trovanja prema nainu nastanka.

    8. Prikazati stepen pruanja prve pomoi djeci prije prijema na Kliniku. 9. Prikazati stanje svijesti djece pri prijemu na Kliniku.

    10. Prikazati najei nain lijeenja otrovane djece na Klinici za djeije bolesti u Tuzli.

  • 3. MATERIJAL I METODE 3.1. Materijal

    Za ovaj rada koritena je medicinska dokumentacija Klinike za djeije bolesti u Tuzli.

    Koriteni su godinji protokoli Prijemne ambulante, istorije bolesti djece koja su zbog

    akutnog otrovanja lijeena na Klinici za djeije bolesti u periodu od 01.01.2001. do

    31.12.2002. godine i anketni upitnik koji je ispunjavan pri prijemu otrovane djece.

    3.2. Metode

    Metoda rada je bila retrospektivna analiza. Razmatrani su opti podaci (uzrast,

    pol, mjesto stanovanja, zanimanje roditelja), agensi kojima su se djeca otrovala, okolnosti pod kojima se otrovanje dogodilo, nain zbrinjavanja otrovanog u ustanovi koja ga

    upuuje, stanje pri prijemu, lijeenje na Klinici i ishod otrovanja.

  • 4. REZULTATI ISTRAIVANJA Tabela 1. Procenat uea akutnih trovanja u odnosu na broj

    ukupno primljenih bolesnika na Kliniku za djeije bolesti u Tuzli

    Godina Ukupno primljenih

    Broj otrovanja

    Procenata

    2001. 3322 40 1.3 2002. 3545 45 1.5

    Series2Series2

    0

    500

    1000

    1500

    2000

    2500

    3000

    3500

    4000

    Series1Series2

    20022001

    Grafikon 1.

  • U dvogodinjem periodu (1.1.2001. do 31.12.2002. godine) na Klnici za djeije bolesti

    u Tuzli hospitalizovano je zbog trovanja 85 djece. Njihov udio u broju ukupno primljenih

    bolesnika kretao se od 1,3% (2001.god.) do 1,5% (2002.god.) - u prosjeku 1,4% godinje

    (Tabela1. i Grafikon 1.).

    Tabela 2 Uestalost pojedinih otrovnih materija u akutnim otrovanjima u periodu od 1.1.2001. do 31.12.2002.

    OTROVNA S UPS TANCA BROJ OTROVANIH

    Poznat 55 LIJEK Nepoznat 2 Pesticidi 8 Sredstva u domainstvu 7 Ugljenmonoksid 3 Alkohol 2 Biljke 1 Ugljikovodonici - Nepoznatih 6 UKUPNO 84

    Grafikon 2.

    Lijekovi predstvaljaju najei etioloki agens, pesticidi se nalazi na drugom, a sredstva u domainstvu i ugljenmonoksid na treem odnosno etvrtom mjestu (Tabela 2 i

    Grafikon 2.).

    0

    10

    20

    30

    40

    50

    60Lijek poznat

    Lijek nepoznat

    Pesticidi

    Sredstva u domainstvu

    Ugljenm

    onoksid

    Alkohol

    Biljke

    Ugljikovodonici

    Nepoznatih

    Broj otrovanih

  • Tabela 3. Mjesto gdje se dogodilo otrovanje

    MJES TO BROJ OTROVANIH Domainstvo 66 Izvan domainstva 13 U zdravstvenoj ustanovi - Nepoznato 5

    Grafikon 3. M jesto otrovanja najee je bilo domainstvo (55.4%), a u 13 (10.9%) sluajeva

    desilo izvan njega. (Tabela 3 i Grafikon 3)

    Tabela 4. Pol i dob otrovane djece

    0

    10

    20

    30

    40

    50

    60

    70

    Broj otrovanih

    Domainstvo

    Izvan domainstvaU zdravstvenoj ustanovi

    Nepoznato

  • DOB 1 2 3 4 5 6 7 8 9 1

    0 11

    12

    13

    14

    Ukupno

    enski 11

    12

    7 6 1 1 1 1 0 0 3 1 1 0 45 PO L

    Muki 3 4 6 8 3 2 2 1 1 0 5 1 3 0 39 UKUPNO 1

    4 16

    13

    14

    4 3 3 2 1 0 8 2 4 0 84

    Grafikon 4.

    enska djec su ee rtve akutnog trovanja (45 ili 53,6%) u odnosu na muku (39 ili

    46.4%). Uoljivo je da se najvei broj akutnih trovanja deava ispod pete godine ivota sa

    najveom uestalou u drugoj ivotnoj dobi (16 ili 19%). Ponovo neto vea uestalost

    uoena je u 11 godini ivota (8 ili 9.5%) (Tabela 4 i Grafikon 4.).

    Tabela 5 Mjesto stanovanja otrovane djece

    0

    2

    4

    6

    8

    10

    12

    1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

    enskiMuki

  • Grafikon 5

    Akutma trovanja su se znatno ee deavala na selu u odnosu na grad (66.6% :

    33.3%) (Tabela 5 i Grafikon 5)

    MJESTO BROJ % Selo 56 66.6 Grad 28 33.3

    SeloGrad

    66.6% 33.3

  • Tabela 6. Zanimanje roditelja otrovane djece ZANIMANJE MAJKA OTAC Zemljoradnik - 2 Radnik 24 54 Srednje obrazovanje 4 5 Vie/visoko obrazovanje 4 3 Domaica 52 - Penzioner - 5 Bez zaposlenja - 15

    Grafikon 6. Najvei broj otrovanih potie iz porodica u kojima je majka domaica (52 ili 61.9%), a

    otac radnik (54 ili 64.3%) (Tabela 6 i Grafikon 6.).

    0

    10

    20

    30

    40

    50

    60

    Zem

    ljoradnik

    Radnik

    Srednje

    obrazovanje

    Vie/visoko

    obrazovanje

    Dom

    aica

    Penzioner

    Bez zaposlenja

    MajkaOtac

  • Tabela 7. Zastupljenost trovanja prema nainu nastajanja

    Grafikon 7.

    Najei uzrok trovanja u djece je bio samoinicijativno uzimanje otrovnih materija (66 ili 78.6%). Sedmoro djece (8.3%) bilo je otrovano iz samoubilakih pobuda, dok je kao posljedica nesretnog sluaja bilo otrovano etvoro djece (4.8%) (Tabela 7 i Grafikon 7.).

    Tabela 8 Analiza pruanja prve pomoi otrovanoj djeci prije prijema na Kliniku

    Prva pomo Broj

    Adekvatno 13 Pruena Neadekvatno 13 Nije pruena 58

    Akcidentalna Broj Namjerna Broj Samoinicijativno 66 Homicid -

    Po nagovoru 1 Suicid 7 Jatrogeno 3 Toksikomanija 3

    Nesretni sluaj 4 - -

  • Grafikon 8 Najvei broj otrovane djece (58 ili 69.0%) upuen je iz primarne zdravstvene zatite

    bez pruanja prve pomoi. Od preostalih 26 ili 31.0%, samo 13 odnosno 15.5% otrovanih dobilo je adekvatnu prvu pomo (Tabela 8 i Grafikon 8).

    Tabela 9 Stanje svijesti otrovane djece pri prijemu na Kliniku

    Stanje svijesti Broj

    Svjesno 62 Somnolentno 19 Soporozno 3 Komatozno -

    0

    10

    20

    30

    40

    50

    60

    Prva pomoAdekvatno

    Prva pomoNeadekvatno

    Prva pomo nijepruena

    0

    10

    20

    30

    40

    50

    60

    70

    Stanje svijesti

    SvjesnoSomnolentnoSoporoznoKomatozno

  • Grafikon 9 Pri prijemu na Kliniku 22 ili 26.2% otrovanih imalo je poremea stanja svijesti

    (Tabela 9 i Grafikon 9).

    Tabela 10. Analiza lijeenja akutnih otrovanja na Klinici za djeije bolesti

    Nain lijeenja Broj % Prva pomo 13 15.5 Reanimacija 1 1.2

    Simptomatska terapija 18 21.4 Antidotsko lijeenje 3 3.6

    Ispiranje eluca 60 71.4 Cienje crijeva 57 67.8

    Terapija tenou 51 60.7

    Detoksikaciono

    lijeenje: Oksigenacija 5 5.9 Bez lijeenja 6 7.1

    0

    10

    20

    30

    40

    50

    60

    Prva pomo

    Reanimacija

    Simptom

    atska ter

    Antidotsko lijeen

  • Grafikon 10

    Analizom etiopatogenetskog lijeenja akutnih otrovanja na Klinici prikazali smo

    Tabelom 9. Od detoksikacionih metoda najee je primjenjivano ispiranje eluca

    (71.4%), zatim ienje cr ijeva (67.8%) i terapija tenou (60.7). Kod 21.4% otrovanja

    korieno je simptomatsko lijeenje, a antidotsko je primjenjeno u 3.6% otrovanja.

    Terapijski tretman nije zahtjevalo 7.1% primljenih pacijenata.

    5. ZAKLJUAK

    Uporeujui nae podatke sa podacima drugih autora doli smo do slijedeih zakljuaka:

    1. distribucija akutnih trovanja u posmatranom periodu ne pokazuje tendenciju

    opadanja ni porasta broja otrovanih;

    2. meu otrovnim materijama lijekovi zauzimaju prvo mjesto, zatim slijede alkohol,

    pesticidi i ugljikovodonici; 3. najua ivotna sredina je mjesto gdje djeca najee dolaze do otrovnih materija;

    4. broj trovanja na selu je neto vei nego u gradu, dok je ranije ovaj odnos bio obrnut;

    5. dijagram dobne distribucije pokazuje usku povezanost mlae dobi i zastupljenosti akutnih trovanja;

    6. najvei broj trovanja dogodio se akcidentalno - inicijativom samog djeteta (87,8%),

    a ne tako mali broj (2,9%) jatrogeno;

    7. pruanje prve pomoi u ustanovama koje upuuju otrovane u bolnicu je nedovoljno i

    neadekvatno;

    8. iako je 25 otrovanih imalo tee poremeaje svijesti, ni u jednom sluaju trovanje nije

    uzrokovalo trajno oteenje ili smrtni ishod.

  • S obzirom da se trovanja u odnosu na druge nesretne sluajeve mogu najbolje planski i

    organizaciono suzbiti, ovo treba da postane jedan od prioritetnih zadataka unapreenja i

    zatite zdravlja djece.

    To mogu biti individualni savjeti, predavanja u veim ili manjim grupama, izlobe

    edukacionih postera i slinih materijala, tampanih materijala u vidu broura, pamfleta ili

    letaka, sredstva javnog informisanja, predavanja u okviru obrazovnih programa u koli i

    slino.

    6. LITERATURA

  • 1. Ficner B, Huzjak N. Akutna trovanja djece. M edicus 1993;2:147-99.

    2. Ficnar B. Epidemiologija akutnih otrovanja djece. U: Ficnar F, ed: Klinika

    toksikologija u pedijatriji, Zbornik radova, Zagreb: M edicinski fakultet, 1992:40-47.

    3. Ferguson JA, Sellar C, Goldacre M J. Some epidemiological observations on

    medicinal and non-medicinal poisoning in preschool children. J Epidemiol

    Community Health 1992 Jun;46(3):207-10.

    4. Romani V. Epidemiologija akutnih otrovanja djece na podruju Rijeke. U: Ficnar

    F, ed: Klinika toksikologija u pedijatriji, Zbornik radova, Zagreb: M edicinski

    fakultet, 1992:48-56.

    5. Sheridan MD. Djeiji razvoj od roenja do pete godine. Zagreb: Educa, 1998:1-78.

    6. Tahirovi H. Analiza zadesnih trovanja organofosfornim pesticidima u djece

    hospitalizovane u periodu od 1978. do 1982. godine. Acta medica saliniana.

    1983;14:67-73.

    7. Tahirovi H, M ladina N. Socijalno medicinski aspekti zadesnih trovanja pesticidima

    u djeijem dobu. Zdravstveni radnik 1983;23:2351-2354. 8. Tahirovi H, Nezirovi A, Pai M . Akutna trovanja ugljikovodonicima u djeijem

    dobu. Arh hig rada toksikol 1985; 36: 359-400.

    9. Tahirovi H. Ostoji D. Akutna trovanja u djeijem dobu. Arhiv ZMD 1988; 32:47-

    53.

    10. Tahirovi H, Ostoji D. Akutno trovanje lijekovima u djeijem dobu. Jug pedijatrija

    1987;30:21-24.

    11. Tempowski J. Epidemiology of poisoning in children. In: Bates N, Edwards N, Roper J, Volans G eds: Paediatric Toxicology. London: M acmillan Reference LTD,

    1997:1-8.

    12. Woolf AD, Lovejoy FH. Epidemiology of Drug Overdose in Children. Drug safety 1993;9(4):291-308.

    13. Woolf A, Wieler J, Greenes D. Costs of Poison-related Hospitalizations at an Urban

    teaching Hospital for Children. Arch Pediatr Adolesc M ed 1997;151: 719-723.

    14. Wynne H, Bateman DN, Hassanyeh F, Rawlins MD, Woodhouse KW. Age and self-Poisoning: The epidemiology in Newcastle upon tyne in the 1980s. Human Toxicol

    1987;6:511-515.

  • 15. Writer JV. Epidemiology and Prevention. In: Viccellio P, Bania T, Brent J, Hoffman

    RS, Kulig KW, Mofenson HC, Osborn HH, Wang RY, Wax PM , eds: Emergency

    Toxicology. New York: Lippincott-Raven, 1998:3-12.

    16. Putnikovi B, Terzi M , M azi S, Alimpi M,M arkovi S. Zdravstvena nega IV.

    Urgentna stanja u medicini. Beograd 2004:144-145.

    17. uka S, Ramovi F, Omeraji R. Zdravstvena njega 2. Penn 2005:180-181