VELEUČILIŠTE LAVOSLAV RUŽIČKA U VUKOVARU

STUDIJ FIZIOTERAPIJE

SPECIFIČNOSTI FIZIOTERAPIJSKOG PREGLEDA

I TRETMANA KOD OSOBA S AKUTNIM KARDIJALNIM

STANJIMA

STUDENTI: Domagoj Mandurić

Matej Jelić

Zlatko Lovaković

Vukovar,11.03.2011.

2.SAŽETAK

Srce je središnji organ cirkulatornog sustava. U desnu stranu srca ulazi venska krv (osiromašena kisikom) koja bude u mirovanju 60-70 puta proslijeđena u plućnu cirkulaciju. U plućima gdje se plućni mjehurići svakim udisajem ispune zrakom, kisik izmjenom plinova uđe u crvena krvna tjelešca. Takva krv bogata kisikom ulazi u lijevu stranu srca (arterijska krv). U lijevoj klijetki gdje je pritisak u dijastoli (pauzi između sistola - kontrakcija mišićnih stijenki) 70-80 mmHg, krv bude 60-70 puta u minuti istisnuta u aortu gdje je pritisak 120 mmHg. Iz aorte arterijska krv bude prenesena svim organima i organskim sustavima kako bi sve stanice mogle koristiti kisik neophodan za njihov rad i život.

3.UVOD

Najčešći uzrok smrti u općoj populaciji, a samim time i među srčanim bolestima, je ishemijska bolest srca. Ovisno o simptomima i prognozi, ishemijska bolest srca dijeli se na anginu pektoris, nestabilnu anginu te infarkt miokarda.

Među rizične čimbenike, za koje je utvrđena povezanost s većom učestalosti razvoja srčanih oboljenja, ubrajaju se: muški spol, dob iznad 45 godina, prisutnost srčanih bolesti u obitelji, pušenje, šećerna bolest, povišeni krvni tlak, poremećaji masnoća u krvi, pretilost te smanjena fizička aktivnost. Među njima, spol, dob i obiteljska anamneza ubrajaju se u nepromjenjive čimbenike rizika, a na druge možemo preventivno djelovati.

4.RAZRADA RADA

4.1.Akutne kardijalne bolesti

4.1.1.Ishemijska bolest srca

To je stanje karakterizirano smanjenim protokom krvi kroz srčane krvne žile, najčešće zbog ateroskleroze, što dovodi do smanjene opskrbe srca kisikom i hranjivim tvarima te oštećenja srčanog mišića, a samim time i funkcije srca.

4.1.2.Infarkt miokarda

Infarktom miokarda nazivamo propadanje stanica srčanog mišića uzrokovano naglim smanjenjem ili potpunim prekidom protoka krvi kroz krvne žile srca. Drugim riječima, infarkt miokarda spada u koronarnu bolest koja je klinički sindrom uzrokovan suženjem ili začepljenjem koronarnih krvnih žila koje opskrbljuju srčani mišić krvlju, što dovodi do neravnoteže između opskrbe i potrebe srčanog mišića za krvlju.

4.1.3.Angina pectoris

Bolest koronarnih arterija najčešći je uzrok angine pectoris. Naslage na unutrašnjim stjenkama koronarnih arterija sprječavaju dotok dovoljnih količina krvi u srčani mišić. Aktivnosti ili situacije koje zahtijevaju povećani dotok krvi u srce (vježbanje, teži obroci hrane, stres), mogu uzrokovati anginu pectoris. Rjeđi uzroci angine pectoris su spazam (stezanje) koronarne arterije (Prinzmetalova angina), bolesti srčanih zalistaka, zatajenje srca i poremećeni srčani ritam.

4.1.4.Insuficijencija srca

Srčana insuficijencija je stanje koje označava nesposobnost lijevog ili desnog srca, ili i jednog i drugog istovremeno, da adekvatno isprazne primljenu količinu krvi u arterijske krvne žile (aortu ili plućnu arteriju), tako da dolazi do zastoja krvi u dovodnom sistemu toga srca i do pojave određenih simptoma i znakova (otežanog disanja, cijanoze, zastoja u plućima kod insuficijencije lijevog srca, a pojave proširenih vena na vratu, uvećanja jetre, otoka na nogama, oligurije i ascitesa kod insuficijencije   desnog srca).

4.1.5.Poremećaji srčanog ritma

Aritmija znači nenormalni srčani ritam, a obično uključuje nepravilnosti u frekvenciji i redoslijedu što se može jasno vidjeti na EKG-u. Naziv aritmija nije pravilan jer doslovno prevedeno znači "bez ritma" - umjesto riječi "aritmija" prikladniji je naziv "disritmija", međutim on se ne koristi nego se koristi naziv aritmija. Sve aritmije, a pogotovo one kronične mogu biti opasne. Nepravilnim radom srca ono ne obavlja svoju funkciju zadovoljavajuće, što šteti organizmu, a osim toga, srce se opterećuje, ugrožava samo sebe i može doći do razvoja ozbiljnijeg oštećenja srčanog mišića. Kronična aritmija može oštetiti i oslabiti srčani mišić.

Vrste: Atrijska fibrilacija ,Ventrikularna fibrilacija ,Atrioventrikularni blok ,Ekstrasistole ,Paroksizmalna tahikardija,Wolf-Parkinson-Whiteov sindrom (WPW)

4.2.Simptomi

Simptomi i znaci su važni, jer upozoravaju na mogućnost da postoji zatajivanje srca. Kliničku sumnju na zatajivanje srca treba potvrditi objektivnijim pretragama, osobito onima za procjenu srčane funkcije

Značajni simptomi i znaci zatajivanja srca su: zaduha, oticanje zglobova i umor, ali ih može biti teško tumačiti, posebno u starijih bolesnika, pretilih osoba i u žena. Treba ih pažljivo tumačiti i procijeniti različite oblike njihove pojave (npr. kod napora i noću).Umor je također bitan simptom kod zatajivanja srca. Izvori umora su složeni i uključuju nizak srčani volumen, perifernu hipoperfuziju, lošu kondiciju skeletnih mišića, a tu su i teškoće u kvantificiranju ovoga simptoma.

4.3.Dijagnostika akutnih kardijalnih stanja

Svaki pregled započinje anamnezom, iz koje liječnik dobiva podatke o simptomima bolesti, rizičnim čimbenicima te prisutnosti sličnih oboljenja u obitelji. Zatim slijedi fizikalni pregled bolesnika koji uključuje slušanje srca stetoskopom te mjerenje tlaka. Dodatne pretrage mogu uključivati vađenje krvi, mjerenje električne aktivnosti srca EKG-om, rendgen srca i pluća, UZV srca, ergometriju, holter itd. Osnovne pretrage obavlja obiteljski liječnik, a ukoliko postoji potreba, uputiti će vas internistu, kardiologu.

4.3.1.Elektrokardiografija(EKG)

Elektrokardiogram (EKG) je crtež kojeg proizvodi elektrokardiograf, uređaj koji bilježi električnu aktivnost srca u vremenu. Analiza različitih valova i vektora depolarizacije i repolarizacije dovodi do značajnih podataka u dijagnostici bolesti.

Neke od primjena EKGa: Slika 4.1.Normalni EKG

EKG je zlatni standard u dijagnozi srčanih aritmija

nalaz EKGa utječe na terapiju i procjenu rizika kod bolesnika sa sumnjom na akutni infarkt miokarda

pomaže u dijagnostici poremećaja elektrolita (npr. hiperkalemija i hipokalemija)

EKG se koristi u "screeningu" za ishemijsku bolest srca u ergometriji

EKG može biti povremeno koristan u ne srčanim bolestima kao što su plućna embolija i hipotermija

4.3.2.Rentgen srca i pluća

Rentgengrafija pluća je jedna od najstarijih rentgenskih metoda. Pregled se obavlja jednostavno i brzo. Pacijent je gol do pojasa i nasloni se na ploču sa filmom. Na komandu rentgen tehničara pacijent duboko udahne i zadrži dah nakon čega se učini snimanje. Procedura ukupno traje 5 minuta. U otkrivanju ovih oboljenja rentgengrafija i danas predstavlja neprikosnovenu metodu. Rentgengrafijom srca se dijagnosticira veličina srčanih šupljina, aneurizme torakalne aorte, pleuralni izljevi.

4.3.3.Laboratorijske pretrage

Među laboratorijskim pokazateljima bitnim za dijagnozu srčanog infarkta smatra se enzim kreatin-kinaza (CK), odnosno njezina frakcija CK-MB. Važno je napomenuti da povišenje CK-MB-a u sklopu infarkta miokarda možemo očekivati otprilike 6 sati nakon početka tegoba. Drugi bitan laboratorijski pokazatelj propadanja srčanih stanica znatno je osjetljiviji, riječ je o srčanom troponinu I, ili cTnI, čije povišenje biva obično unutar 8 sati.

4.4.Tretman kod akutnih koronarnih stanja

U liječenju bolesti srca koriste se mnogi lijekovi, a neki od njih su: lijekovi za snižavanje krvnog tlaka, lijekovi za liječenje poremećaja masnoća, diuretici, acetilsalicilna kiselina (Andol), antiaritmici itd.

Uz lijekove, ponekad je potrebna i invazivna terapija, koja uključuje ugrađivanje stenta u srčane krvne žile (osigurava ponovnu prohodnost krvne žile) i kardiokirurške zahvate kao što su ugradnja bypassa, pacemakera te u konačnici čak i transplantacija srca.

4.5.Rehabilitacija u akutnoj fazi

Rehabilitacija bolesnika podijeljena je u tri faze:

program u bolnici (rana rehabilitacija) program izvan bolnice (kod kuće, rehabilitacijski centri, medicinske ustanove)

kontinuirani program rehabilitacije (može i ne treba biti vezan s medicinskim ustanovama)

Značaj rehabilitacije je povratak samopouzdanja, porast srčane snage i obnašanja funkcije, produžetak života i poboljšanje kvalitete života. Važno je da se vježbanje obavlja dva sata nakon obroka, a ne neposredno nakon jela, u slučaju bolesti ili povišene tjelesne temperatura vježbanje se odgađa, bolesnik mora biti u ugodnoj odjeći i obući, s vježbanjem se počinje polako i postepeno, potrebno je izbjegavati vježbanje ako u prisutne oscilacije u temperaturi, u slučaju boli, dispneje, umoru, klonulosti i gubitku daha potrebno je obavijestiti liječnika.

Rana rehabilitacija počinje u bolnici. Slike 4.2.Hodanje uz pomoć hodalice

Fizioterapijski postupak ovisi o procjeni trenutačnog stanja bolesnika. Kontraindikacija za fizioterapijske postupke je vitalno ugrožen bolesnik, relativna kontraindikacija je prisutnost jake

boli. U tom slučaju Fizioterapijski postupak se odgađa do eliminiranja boli analgezijom. Bolesnik sjedi i ustaje se iz kreveta uz kontrolu krvnog tlaka i srčanog ritma (monitor). Prvo ustajanje i šetnja obavlja se uz nadzor medicinske sestre i odobrenje liječnika. Od bolesnika zahtijevamo maksimalnu aktivnu suradnju. (Džuzdanović, 2005)

Odmah nakon perakutne faze bolesti, ili kardiološkog zahvata rehabilitacija se nastavlja na kliničkom kardiološkom ili kardiokirurškom odjelu

Vježbe disanja i razgibavanja u krevetu, potom posjedanje u krevetu, ustajanje i programirane kontrolirane šetnje bolesnika hodnikom

Edukacija bolesnika i porodice o bolestima i faktoriam rizika, u čemu učestvuju : medicinska sestra, fizioterapeut i lječnik.Kod otpusta se nastoji procjeniti opterećenje 5-minutnom ergometrijom, sa 50-75 mW opterećenja.

Zabranjuje se pušenje, uz ostalu terapiju sekundarne prevencije

Program izvan bolnice započinje po dolasku kući. Poželjno je da bolesnik postepeno povećava fizičke aktivnosti. Šest do osam tjedana, bolesnik se upućuje u specijalizirane centre za rehabilitaciju, tzv. toplice. Tu se bolesnici osposobljavaju za normalne svakodnevne poslove s izuzetkom teških tjelesnih opterećenja.

Sadržaj druge faze rehabilitacije

Optimizacija medikamentozne terapije, postizanje kliničke stabilnosti, prognostičke procjene i procjene rizika, potrebe za daljom dijagnostikom i liječenjem

Fizički trening Edukacija i savjetovanje (faktori rizika, promjene životnih navika) Intervencije u načinu prilagođavanja na bolest i savjetovanje oko povratka na posao, Adekvatno dugotrajno praćenje

Kontinuirani program rehabilitacije  (postrekonvalescentna faza) je rehabilitacija u narednim mjesecima i godinama. u ovoj fazi bolesnik je osposobljen za svoj svakodnevni posao u kući i na poslu s izuzetkom od teških tjelesnih opterećenja. Bolesnik treba redovito provoditi fizički trening. Bitno je da bolesnik redovito provodi liječničke kontrole i da se kod liječnika informira o svemu što ga zanima ili što za njega predstavlja nepoznanicu. Rehabilitacijom bolesnika javljaju se i uobičajene potrebe među kojima je i vožnja automobila. Važno je educirati bolesnika da izbjegava gužve i duge vožnje (kao vozač) zbog opterećenja i stresa, treba izbjegavati vožnju u tamnim automobilima jer zadržavaju toplinu, kao i vožnju po vrućem vremenu. Svaka nagla promjena vremenskih prilika, bilo na toplo ili hladno, može u bolesnika u postinfarktnom periodu izazvati nervozu, nelagodu, probadanje u prsima, nesanicu i opći umor. Niske okolinske temperature izazivaju vazokonstrikciju krvnih žila što dovodi do porasta tlaka i opterećenja srca, dok visoke tjelesne temperature dovode do vazodilatacije krvnih žila s posljedićnom hipotenzijom. Znojenje također opterećuje srce.

4.6.Primjer rehabilitacije

Plan rehabilitacije kod srčanih bolesnika nakon ugradnje stenta

I. korak

Sjedenje u krevetu

nakon skidanja elastičnog zavoja s ingvinalne jame bolesnik sjedi u krevetu pod kutem od 85º

mjeri se krvni tlak svakih 10 minuta

prati se srčana akcija na monitoru

prvo sjedenje traje 30 minuta

II. korak

Sjedenje na krevetu

nakon prvog sjedenja

bolesnik sjedi na rubu kreveta spuštenih nogu niz krevet 20 minuta

krvni tlak se kontrolira svakih 10 minuta

prati se srčani rad na monitoru

III. korak

Sjedenje u fotelji

slijedi nakon drugog sjedenja

bolesnik ustaje i sjeda na fotelju kraj kreveta

bolesnik sjedi 30 minuta

krvni tlak se izmjeri prije ustajanja, neposredno nakon ustajanja i nakon 10 minuta

prati se srčani rad na monitoru

IV. korak

Ustajanje

slijedi nakon trećeg sjedenja

izmjeri se krvni tlak i puls bolesnika

bolesnik sjedi 1 -2 minute na krevetu spuštenih nogu

uz pomoć sestre bolesnik odlazi do umivaonika (u istoj prostoriji)

nakon povratka u krevet bolesniku se izmjeri krvni tlak i puls

V. korak

Hodanje

dva sata nakon ustajanja

mjeri se krvni tlak i puls bolesniku

bolesnik sa sestrom šeta po sobi (koronarnoj jedinici)

šetnja traje 10 - 15 minuta

po povratku se bolesniku izmjeri krvni tlak i puls

4.7.Budućnost rehabilitacije

o Kardiološki bolesnici : stariji, bolesniji, više žena, više komorbiditeta

o Integracija prevencije i rehabilitacije

o Pitanja prilagođavanja povećanim potrebama i ograničenim resursima

o Povećanje dostupnosti rehabilitacije

o Promjena svjesti ljekara i društva važnosti prevencije i rehabilitacije

o Promjena propisa za upućivanje na rehabilitaciju

o Evaluacija učinaka rehabilitacije na specijalne populacije

o Dalja istraživanja načina intenziteta i načina treninga u odnosu na tip

bolesnika i klinički status

o Dalja istraživanja učinaka rehabilitacije kod bolesnika sa zatajenjem srca i

lošom funkcijom lijeve komore

Slika 4.3.˝kardiovaskularna prevencija i rehabilitacija postat će glavna zadaća ESC tokom sljedećih 20 godina˝ - predsjednik ESC na kongresu 2000. u Amsterdamu

5.ZAKLJUČAK

Bolesti srca i krvnih žila najčešći su uzrok smrti u Hrvatskoj, a među njima, na prvom je mjestu ishemijska bolest srca. Prema statističkim podacima svaki drugi građanin Hrvatske umire zbog bolesti srca i krvnih žila. Uz ishemijsku bolest srca, među 10 vodećih uzroka smrti u Hrvatskoj su još cerebrovaskularne bolesti te zatajenje srca. Neki od najvažnijih rizičnih čimbenika za razvoj bolesti srca su pušenje, povišene masnoće u krvi, hipertenzija, dijabetes te nedovoljna fizička aktivnost. Pravodobnim otkrivanjem prvih znakova bolesti putem sistematskih pregleda,samopregleda i drugih dijagnostičkih postupaka moguće je uspješno intervenirati,odnosno poduzeti odgovarajuće terapijske mjere u svrhu sprečavanja pogoršavanja bolesti,razvoja komplikacija i nesposobnosti.

6.LITERATURA

http://www.vasdoktor.com/medicina-od-a-do-z/kardiovaskularne-bolesti/831-srcana-insuficijencija

http://hr.wikipedia.org/wiki/Aritmija

http://www.plivazdravlje.hr/tekst/clanak/16280/Bolesti-srca.html

http://hr.wikipedia.org/wiki/Elektrokardiogram