AKTUALIZACIJSKI ESEJ

Mk 1, 16-2016 Proalzeći poraj Galilejskog mora, opazi Šimuna i Andriju, Šimunova brata, kako zabacuju mrežu u more – bijahu, naime, ribari. 17 Isus im reče:”Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!” 18 Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. 19 Kad pođe malo dalje, opazi Jakova, Zebedejeva sina, i brata mu Ivana. Oni su u lađici krpali mreže. Odmah ih pozva. 20 Oni ostaviše oca svojega Zebedeja s najamnicima u lađici i pođoše za Isusom.

Polazeći od strukture ovoga teksta možemo tekst podijeliti na: uvod rr.16, na prvi poziv rr. 17-18 te drugi poziv rr.19-20.

U prvom retku preikope Isus prolazi pored Galilejskog mora. Prostor oko Galilejskog mora u ono vrijeme bio je bogat kraj što zbog trgovine, što zbog plodnosti. Na obalama jezera razvijali su bogati i utjecajni gradovi kao na primjer Kafarnaum i Cezareja. Isus nakon provedenog vremena u pustinji, znači doalzi u životom bogat kraj.

Tamo nalazi prve učenike.Evanđelist nam pri opisu prvog poziva ističe da su pozvani bili ribari te Isus u svom pozivu Šimunu i Andriji kao da je istaknuo da ih on neće promijeniti, niti će uzeti njihove dotadašnje sposobnosti i dati im nove, nego da će oni ostati svoji, onakvi kakvi jesu, da ih poziv neće učiniti “supermenima”, nego će samo dati novi smisao i svrhu djelovanju. Tako svrha ribara više nije puko hvatanje riba od kojeg preživljavaju, nego oni hvataući/ribareći ljude su oni koji im donse život.

Prolazeći malo dalje, znači ostaje u istom prostoru, Isus poziva druga dva brata, Ivana i Jakova. Evanđelist ističe upravo da su oni ostavili oca i najamnike. Tu se da iščitati razlika i u ekonomsko-sociljalnom položaju između Ivana i Jakova te Šimuna i Andrije. Jakovljev i Ivanov otac je imao najamnike, što znači da je bio uspješniji u svom poslu od Šimuna i Andrije koji su tek bacali mereže u more, a Zebedej i sinovi s najamnicima su ih krpali, znači već su imali ulova. Tu je vidljiva i poruka da poziv nije upućen samo onima koji nemaju sreće u ovom svijetu i koji žive na rubu, nego je poziv moguć u životu i onoga koji je po društvenim parametrima sretan. Poziv ne dolazi onima kojima treba puka utjeha da ako nisu ništa primili na ovom svijetu, da će primiti na nekom tamo “drugom”.

Bi li se Šimun, Andrija, Ivan i Jakov odazavali da su u potpunosti bili sretni sa svojim životom? Ostavili sve i pošli za prolaznikom? Naglašeno je u tekstu da su krenuli i to odmah jer je poruka teksta da Isus je toliko poseban da se za njim kreće odmah i da oduševljava za nasljedovanje Njegove tkz “ekite ljubavi” čiji cilj nije preživlajvanje, nego život, ne samo pozvanom, nego svima.