Ahmad - Derida, Dekonstrukcija

Download Ahmad - Derida, Dekonstrukcija

Post on 24-Nov-2015

35 views

Category:

Documents

10 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Ahmad - Derida, Dekonstrukcija

TRANSCRIPT

<ul><li><p>269</p><p> Aijaz Ahmad </p><p> Derrida </p><p>u pomirenju:</p><p> sablasti marxa</p><p> i politika</p><p> dekonstrukcije S engleskog jezika preveo Domagoj Duron</p></li><li><p>270</p><p>Aijaz Ahmad (Uttar Pradesh) indijski je marksi-stiki teoretiar stalno zaposlen u Centru za suvremene studije pri Nehru Memorial Muse-um &amp; Library, a kao gostujui predava radi i na Sveuilitu York u Torontu. Kao suvreme-nik procesa dekolonizacije june Azije i kasni-jih politikih kriza (neovisnost Istonog Paki-stana, tj. Bangladea, politika previranja u Indiji) pie niz tekstova koji se bave ulogom (post)kolonijalnih sila u spomenutim kriza-ma i imperijalizmom nakon procesa deko-lonizacije. U tekstu Islam, Islamism and the West (2008.) daje jednu od najsuvislijih kriti-ka Zapadne politike prema Bliskom istoku i muslimanskom svijetu uope. Za knjievnu je znanost najznaajnije njegovo bavljenje knjievnostima Treeg svijeta. Autor je knji-ge in theory: classes, nations, literatures (1992.), u kojoj bez imalo oklijevanja kritizira Edwarda Saida i njegov koncept orijentaliz-ma, ali i (interesima i teorijom puno blieg) Fredrica Jamesona.</p></li><li><p>271</p><p>Institutum Studiorum Humanitatis ukazao mi je veliku ast pozvavi me da odrim ova predavanja. 2 Siguran sam da e se moj posjet Ljubljani u ovom trenutku vae povijesti </p><p>pokazati mnogo pounijim za mene, u odnosu na ono malo pouke koju u moi pruiti tijekom svojih predavanja. Sto-ga, dopustite mi da zaponem s iskrenim zahvalama za ovu priliku koju ste mi pruili. </p><p>Moji su domaini predloili da ova dva predavanja te-matiziraju nacionalizam i postmodernizam u obliku proire-ne kritike, koja bi uzimala u obzir trenutanu situaciju u kojoj se vi nalazite u svojem dijelu svijeta, i ja u svojem. Uz to, mno-go toga u mojoj zadnjoj knjizi in theory vezano je uz ove dvi-je teme. Rad na suvremenim nacionalizmima pod radnim </p><p>2 Predavanje je odrano na Institutum Studiorum Humanitatis (Europski Insti-tut za humanistike studije) u Ljubljani, 20. Lipnja 1994. Tekst ovog predavanja pojanjava da se radi o brzom odgovoru izravno vezanom uz Derridaov tekst Pre-davanje o Marxu, objavljenom u new left review 2005 (svibanj / lipanj). Ljubazni prijatelj mi je nakon toga omoguio uvid u tad neobjavljeni prijevod Derridaove knjige sablasti marxa: stanje duga, rad tugovanja i nova internacionala (London, 1994.). Ovaj uvid omoguio je primjereniji dojam o prirodi Derridaove intervenci-je, potvrdio je neka od mojih nagaanja, razjasnio neka pitanja, a zakomplicirao druga. Tako je, primjerice, ono to Derrida podrazumijeva pod "meunarodnim pravom" objanjeno u treem poglavlju knjige; sad se ini da tema "sablasnosti" obuhvaa cijelu knjigu na kompleksniji nain no to se inilo pod utjecajem spo-menutog izvatka, dok je moj dojam da sablast Benjamina krui oko teme "mesi-janstva" potvren, iako je jasno da se Derridaovo razvijanje Benjaminove teme grana u razliitim smjerovima. Ipak, nisam odluio odgovoriti na samu knjigu u to vrijeme. Odgovorio sam na spomenute izvatke ba zato to su se pojavili u nlr-u, i ta motivacija je jo uvijek djelatna. Derridaova knjiga predstavlja pomno struk-turiran tekst. Kad bih uzeo cijelu knjigu za predmet rasprave, morao bih sastaviti odgovor mnogo ireg opsega. Veoma cijenim Derridaovu gestu solidarnosti s mar-ksizmom i drago mi je to sam proitao knjigu, ali ovo itanje ne mijenja znaajno moje miljenje o izvatku na koju sam tad ponudio odgovor, i koja mi se jo uvijek i-ni kao reprezentacija pune snage Derridaove misli. Zbog toga sam mijenjao tekst izvornog predavanja to je manje mogue, iskljuivo radi stilistikih poboljanja, i radi razmatranja nekih pitanja koja su postavili Rastko Monik, Michael Sprinker, Robin Blackburn i Gopal Balakrishnan. Takoer, dodao sam nekoliko biljeaka, od kojih neke tek usputno referiraju na knjigu. Uspio sam se oduprijeti porivu za pi-sanjem opirnijeg odgovora na samu knjigu.</p><p>derrida u pomirenju: sablasti marxa i politika dekonstrukcije</p></li><li><p>272</p><p>naslovom "Fin-de-sicle nacionalizama, na Istoku i Zapadu" obavit emo sutra. Za prvo predavanje, mislio sam, trebam poeti s postmodernizmom ili, preciznije, s postmodernom politikom u obliku poststrukturalistike teorije s neim to sam ve dugo odgaao. </p><p>A to je lake rei no uiniti. Poststrukturalizam je teorij-ski zahtjevno podruje, usprkos publicitetu koji ga okruuje i hiperbolikim politikim stavovima koje stvara za samog se-be. Kako bismo vodili plodonosan dijalog, moramo biti sigur-ni da govorimo o sasvim odreenim autorima i tekstovima (vrlo zamrenom skupu autora i tekstova) koje spajaju, vie ili manje, bitne zajednike karakteristike. Zbog toga sam pri-premio biljeke, ali sam oklijevao s pisanjem samog predava-nja, dijelom zbog toga to nisam bio siguran prua li dogaaj ove vrste mogunost rasprave tako teorijski sloene, i s ko-jom svrhom, doista? Za mene je ovaj problem bio privremeno rijeen, manje-vie sluajno, prolog petka kad sam posjetio ured asopisa new left review u Londonu i dobio kopiju za-dnjeg izdanja asopisa, u kojem se pojavljuje Derridaov la-nak predavanje o marxu. Proitao sam predavanje sljedeeg dana, tijekom leta za Ljubljanu. Stekao sam dojam da je sam Derrida otvorio prostor za dijalog (polemiki dijalog, moda) izmeu marksizma i poststrukturalizma ili, odreenije, de-konstrukcije nakon raspada komunistikih drava u bivem Sovjetskom Savezu i istonoj te sredinjoj Europi. Proitao sam Derridaov tekst, kao to sam rekao, u subotu poslije-podne. Nedjelju sam proveo sreujui vlastite misli. Poeo sam pisati samo predavanje, koje predstavlja refleksiju o vr-sti otvaranja koje Derrida nudi u svom predavanju, ovog ju-tra, to znai da ete uti tek poetnu, privremenu reakciju, usprkos prividu pouzdanog, dovrenog teksta.</p><p>aijaz ahmad</p></li><li><p>273</p><p>gesta povezivanja</p><p>Izabrao sam Derridaov tekst jer nudi mogunost za procjenu politike dekonstrukcije (u temeljnom smislu pojma 'politike'), kako je on odreuje. Dio teksta u kojem Derrida prua dekon-strukcijsko itanje Fukuyamine proslavljene knjige 3 me, mo-ram priznati, ne zanima iako Derridaova karakterizacija tog djela ("u bitnome, nastavljanje na tradiciju Lea Straussa pre-ko Allana Blooma, kolska vjeba mladog, poduzetnog, ali za-kanjelog itatelja Kojvea i nekih drugih") u velikoj je mjeri ispravna. Postoje vrlo opsene rasprave koje se tiu Fukuya-mina rada, pogotovo u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Drava-ma. U svakom sluaju, Niethammerova knjiga posthistoire, 4 objavljena na njemakom jedva dva mjeseca nakon izdanja Fukuyamina izvornog eseja na engleskom, ve je ukazala na mnotvo zanimljivih naina ispitivanja podrijetla onoga to je Fukuyama argumentirao. U cjelovitu eseju o Fukuyami i i-roj tradiciji kraja povijesti u europskoj misli, Perry Anderson je tada uspjeno proirio Niethammerove sugestije, potvrujui snanije strane Fukuyaminih argumenata. 5 Derridaov rad na Fukuyaminoj knjizi, objavljen mnogo kasnije, ini mi se kon-vencionalnim. Rasprava bi bila plodnija da je Derrida usmjerio svoju misao na politike i filozofijske poveznice izmeu Fuku-yamina argumenta kraja povijesti i proglaenja kraja svih me-tanarativa koji se lako mogu nai u radovima mnogih pobor-nika dekonstrukcije. Ali Derrida ne postavlja, naalost, ovo bitno pitanje. Da je bio preuzeo ovaj izazov, mogao je doi do zakljuka da je Fukuyamin argument, izmeu dviju tvrdnji 'kra-ja', mnogo manje naivan na iskljuivo filozofskom terenu. </p><p>3 Francis Fukuyama, the end of history and the last man, London, 1992.</p><p>4 Lutz Niethammer, posthistoire: has history come to an end?, Verso, London, 1992. Izvornik je na njemakom objavljen 1989.</p><p>5 Perry Anderson, the ends of history, u: a zone of engagement, Verso, London, 1992.</p><p>derrida u pomirenju: sablasti marxa i politika dekonstrukcije</p></li><li><p>274</p><p>Ono to me zapravo zanima jest pravi povod ovom tekstu: Derridaova gesta povezivanja s nasljeem marksizma, upra-vo sad kad se ini da je vrijeme komunizma u Europi, isto-noj i zapadnoj, definitivno prolo. Ali Derrida takoer govori o odreenoj vezi izmeu marksizma i dekonstrukcije i cilja na istisnue naeg historijskog razumijevanja marksizma u korist razumijevanja drugaije vrste, razumijevanja u mesi-janskom registru. On predlae, uz pronicljivu dijagnozu bit-nih problema suvremene Europe, neto to mogu nazvati jedino anti-politikom, ak i ako meu mnogim znaenjskim slojevima ove rijei ujemo onu specifinu nijansu osobnog svjedoanstva koju je Havel pokuao upisati u samu rije. 6 Referirajui se na najrecentniji i poneto pomirljiviji tekst dekonstrukcije, potonji mi prua priliku za izdvajanje ono-ga to bi marksist poput mene smatrao neprihvatljivim u de-konstrukcijskim promiljanjima o politici, ak i kad su te ide-je dotjerane do vrhunca, kao to zasigurno jesu u tekstu koji je predmet ovog osvrta. </p><p>Upozorio bih vas, prije svega, na aktivni smisao naslo-va dananjeg predavanja: Derrida u pomirenju. Naslov nije </p><p>"Pomirenje s Derridaom", u smislu starijeg sukoba koji se sad razrjeuje ili ve postignutog ina. Niti je naslov "Pomireni Derrida", to bi nosilo nijansu podinjenosti, novo naene pasivnosti s Derridaove strane u odnosu na Marxa, ili mar-ksizma u odnosu na Derridaa. U svakom sluaju, tad bismo imali osjeaj suvie lako steene zadovoljtine. Umjesto to-ga, elim uputiti na smisao aktivnog procesa i jednog subjek-ta: modus pomirenja; Derrida u procesu pomirenja; i mi, da-kle, reagirajui na proces koji je Derrida inicirao; sudjelujui u identifikaciji identifikaciji u pozitivnom smislu identifici-ranja s nakanom ovog pomirenja, ali i u smislu identifikacije </p><p>6 V. vaclav havel or living in truth (ur. Jan Vladislav), London 1986. u vezi sa </p><p>specifinom obradom pojma 'anti-politike', iako moja upotreba pojma u ovom </p><p>tekstu ukazuje na vrlo razliito i oitije znaenje.</p><p>aijaz ahmad</p></li><li><p>275</p><p>onoga to je Derrida preuzeo kao predmet svog pomirenja. Uici i problemi Derridaova teksta, za nas kao itatelje, lee upravo u ovom dvostrukom kretanju identifikacije.</p><p>Prvo pitanje koje se namee jest, naravno, pitanje vr-ste teksta koji je Derrida napisao. Uzimajui u obzir mno-tvo motiva i metafora, kao i sredinju ulogu forme retorike, u odnosu na utjecaj i uinkovitost ovog teksta, mogli bismo biti skloni tretirati ga prije svega kao knjievni tekst. Knjiev-ne karakteristike duboko su smjetene u ono to smatram primarnom svrhom teksta, u njegovu performativnost. Ovo je u osnovi performativan tekst pisan u specifino knjievnom modusu. Tekst koji ne nudi analizu, ve izvedbu: ritualnu izvedbu pokapanja i obnove to dovodi do motiva zavjeta i sablasnosti i obeanja oplakivanja mrtvih, kao i zavjeta i obeanja da e mrtvi biti ouvani, ukratko, tekst objave srod-nosti, i vie od toga, tekst potvrivanja oinstva; prizivanje nasljedstva u registru sablasnosti, priznanje marksistikog porijekla i nasljea u trenutku kad no neoliberalnog kon-zervativizma pada na Europu, a faizam, sam uskrsnut bauk, pod okriljem novih vrsta rasizma i novih patriotizama, ulja se Europom: svim dijelovima Europe, zapadnom, istonom i sredinjom.</p><p>rad nasljedivanja</p><p>Ponimo ondje gdje Derrida poinje, uvodnim inom pozici-oniranja unutar vlastitog rada ograivanjem teksta dvama citatima iz Hamleta, koji postavljaju Duh mrtvog oca u prvi plan (oita referenca na Derridaov naslov sablasti marxa kao i na temu konanosti smrti marksizma i tvrdnju da je on, i njegovi dekonstrukcionisti, istinski nasljednik Marxa, mrtvog Oca, a ne komunisti i ljudi openito poznati kao marksisti). Navodim citat na poetku teksta, s njegovim ponavljanjem kljune fraze: </p><p>derrida u pomirenju: sablasti marxa i politika dekonstrukcije</p></li><li><p>276</p><p>hamlet: Vrijeme je razglobljeno Zaklinjem se.duh (pod zemljom): Zakunite se.(Zakunu se trei put)hamlet: Umiri se, uznemireni Due! Tako gospodo,Svom ljubavlju se vama preporuujem. I to siromah kao to je Hamlet moe Uinit da vam prui ljubav, prijateljstvo, Izostat nee, ako bog da. Skupa hajdmo;I stalno prste na usnama drte, molim. Vrijeme je razglobljeno. O, prokleti jad,to ikada se rodih da mu vratim sklad!No, hajd, poimo zajedno. (Odlaze) 7</p><p>Evo pozicioniranja: Sin, sam sa svojim Duhom, u "razgloblje-nu" vremenu (kvazireligiozan ton bit e ukljuen u Derridaov tekst poneto kasnije, ali ve moemo primijetiti naznaku Svetog duha i njegova slavnog Sina, kao i naznaku osamlje-nosti Sina u inu kojim od sebe pravi jedinstvena patnika za sve ovozemaljske grijehe). Nadalje, tema obeanja i zavjeta: u ovom citatu, Duh izgovara tek jednu rije: "Zakuni se", uslijed ega "se zaklinju". Ukratko, u ovom se ulomku Hamlet zdruu-je s duhom svoga ubijenog oca, ili tonije, sa Sablasti oca, ka-ko bi Derrida utvrdio, prizivajui neto kasnije u svom tekstu poznatu frazu iz komunistikog manifesta, prema kojoj sa-blast komunizma progoni cijelu "staru Europu". Dakle, duh ko-jem se na moderni, metaforiki Hamlet zaklinje jest: a) autor tih rijei, Marx, ali isto tako i b) subjekt tih rijei, sam komu-nizam, ta stvar, to jest, povijest koja progoni "staru Europu", povijest za koju se kae da je mrtva, kao to je Hamletov otac mrtav, tako da se Hamlet nije mogao obvezati Ocu, ve jedi-no stalno prisutnom, proganjajuem Duhu. Zapoinjemo s fi-gurom sina koji aluje ("Umiri se, uznemireni Due") uhvaen </p><p>7 Svi citati iz Hamleta navedeni prema prijevodu Josipa Torbarine (op. prev.).</p><p>aijaz ahmad</p></li><li><p>277</p><p>u inu zdruivanja ("Poimo zajedno") s obeanjem na jeziku toliko sudbinskim da nosi snagu kletve ("Vrijeme je razgloblje-no. O, prokleti jad"), ali i herojstva u samotnoj velianstve-nosti ("to ikada se rodih da mu vratim sklad!"). Dakle, obea-nje glasi: to komunizam nije mogao, uinit e dekonstrukcija. Teme nasljea, alovanja i obeanja progone cijeli Derridaov tekst, koji e autor privesti kraju uz rijei samog Duha, kojima emo se jo vratiti. Obratimo sad panju na teme "nasljea" i </p><p>"alovanja" u iskazu samog Derridaa: </p><p>Nasljee nikad nije zajameno, ve je uvijek zadatak. Taj zadatak nam predstoji toliko neupitno, koliko je neupitno da smo nasljednici marksizma, ak i prije pristanka ili odbijanja, i kao svi nasljednici, mi smo u alovanju (str. 40). 8</p><p>Ali dilema Derridaova teksta proizlazi iz injenice da je posve nejasno to je predmet autorova alovanja i da nije jasno za-to ba sada aluje. Zato je raspad Sovjetskog saveza ba njega potaknuo na alovanje? emu poistovjeivanje pada komunistikih drava u Europi sa smru marksizma, koje je toliko drago pristaama slobodnog trita kojima se inae su-protstavlja u tekstu? Kada je Derrida u prolosti poistovjetio Sovjetski Savez s marksizmom, tako da pad jednog postaje povodom oplakivanja smrti drugog? Ovaj aspekt teksta uzro-kuje dojam da je motiv alovanja, koji strukturira ostatak teksta, zasnovan na odreenom pogrenom prepoznavanju vlastita trenutka. </p><p>Vrlo irokim potezom, Derrida se identificira kao jedan od onih koji su se oko 40 godina "suprotstavljali de facto mar-ksizmu ili 'komunizmu' (Sovjetskom Savezu, Internacionali komunistikih partija i svemu to je proizilo iz toga)" (str. 33, </p><p>8 Brojevi stranica odnose se na Derridaov tekst pod naslovom Lecture, objavljen </p><p>u new left review, 2005.</p><p>derrida u pomirenju: sablasti marxa i politika dekonstrukcije</p></li><li><p>278</p><p>kurziv dodan). Ta rije svemu, pridaje toliku konanost i sigur-nost njegovoj tvrdnji da postojei socijalizmi nikad n...</p></li></ul>