agata kristi - patriotsko umorstvo

7/27/2019 Agata Kristi - Patriotsko Umorstvo

http://slidepdf.com/reader/full/agata-kristi-patriotsko-umorstvo 1/134

JEDAN, DVA...Gospodin Morley nije bio najbolje volje za doručkom.Žalio se na slaninu, pitao se zašto kava izgleda kao tekuće blato i primijetioda su žitarice svaki put sve gore.

Gospodin Morlev je bio malen čovjek s odlučnom čeljusti i ratobornom bradom. Njegova sestra, koja je vodila domaćinstvo, bila je krupna žena pomalo vojničkog držanja. Zamišljeno je pogledala brata i upitala je livoda za kupanje bila ponovno hladna.Pomalo gunđajući, odgovorio je da nije.Bacio je pogled na novine i primijetio kako je vladina politika na putu odnesposobnosti do potpune imbecilnosti.Gospođica Morlev izjavi dubokim glasom da je to sramota.Kao žena, držala je jasno korisnim sve što vlada napravi. Natjerala je stoga

brata da joj objasni zašto je smatrao vladinu politiku neuvjerljivom,idiotskom, imbecilnom i, iskreno, samoubilačkom.Kad se gospodin Morlev u potpunosti izjasnio o navedenim stvarima, uzeo

je sljedeću šalicu mrske mu kave i izbacio iz sebe ono što gaje doistamučilo."Te djevojke," rekao je, "sve su iste! Nepouzdane, sebične - na njih sečovjek nikako ne može osloniti."Gospođica Morlev ga upita:

"Gladys?""Sad sam primio poruku. Njezinu je tetku udarila kap i mora hitno uSomerset."Gospođica Morley reče:"Naporno je to, dragi, ali, napokon, teško da je djevojčina greška."Gospodin Morlev sumorno odmahne glavom."Kako mogu biti siguran daje to istina? Kako da znam da cijela stvar nijeuređena između djevojke i onog neprikladnog mladića s kojim se viđa? Taj

je mladić potpuno pogrešan za nju. Zacijelo su isplanirali zajednički izlet

za danas.""Oh, ne, dragi. Ne vjerujem da bi Gladvs učinila takvo što. Znaš, uvijek si

je smatrao izrazito savjesnom.""Da, da.""Inteligentna djevojka i zaista oduševljena svojim poslom, izjavio si.""Da, da, Georgina, ali to je bilo prije nego je naišao taj mladić. U

posljednje je vrijeme sasvim drukčija -sasvim drukčija - odsutna je mislima- uznemirena -drska."

Gospođica Morlev je duboko uzdahnula. Rekla je:"Napokon, Henry, djevojke se zaljubljuju. Tu nema pomoći."



Gospodin Morlev je prasnuo:"Ne bi smjela dopustiti da joj to, kao mojoj pomoćnici, ometa učinkovitost.Danas, osobito, imam izrazito mnogo posla. Nekolicinu vrlo važnih

pacijenata. Stvarno naporno."

"Sigurna sam da je to krajnje uznemirujuće, Henry. Kako se, osim toga,snalazi novi momak?"Henry Morley odvrati sumorno:"Najgori je dosad. Ne može točno zapamtiti niti jedno ime, i neotesano se

ponaša. Ako se ne popravi, otpustitću ga i pokušati ponovo. Ne znam što se danas događa s našimobrazovanjem. Izgleda daje iznjedrilo hrpu glupana koji ne mogu ništarazumjeti, a kamoli zapamtiti."Bacio je pogled na svoj sat."Trebao bih krenuti. Zauzet sam čitavo jutro, a moram ugurati negdje i tugospođicu Sainsburv Seale. Predložio sam joj da ode Reillvju, ali ne želi ničuti o tome.""Naravno da ne," odgovori uvjereno Georgina."Reillv je vrlo sposoban - vrlo sposoban, zaista. Prvorazredne diplome.Izvrstan u svome poslu."Tresu mu se ruke," primijeti gospođica Morlev. "Po mom mišljenju, on

pije."

Njezin se brat nasmije i vrati mu se dobro raspoloženje. Reče:"Stižem na sendvič ujedan i pol, kao i obično."U hotelu Savoy gospodin Amberiotis je čačkao zube čačkalicom,istovremeno se cerekajući.Sve se odvijalo zaista dobro.Pratila gaje njegova uobičajena sreća. Tko bi pomislio da će se par ljubaznih riječi upućenih onoj idiotskoj kvočki od žene tako bogatoisplatiti. Oh! Dobro se dobrim vraća. Oduvijek je bio dobroga srca. Idarežljivi U budućnosti će biti još darežljiviji. Vizije njegove

dobrotvornosti lebdjele su mu pred očima. Mali Dimitri... I dobriConstantopopolus koji se muči sa svojim malim restoranom... Kako će to

biti ugodno iznenađenje za njih...Čačkalica je neoprezno istraživala i gospodin Amberiotis se naglo trgne.Ružičaste vizije budućnostiizblijedjele su ustupajući mjesto zebnjama neposredne sadašnjosti. Nježno

je ispitivao svojim jezikom. Uzeo je rokovnik. Dvanaest sati. QueenCharlotte Street, broj 58.

Pokušao je povratiti prijašnje likujuće raspoloženje. Ali uzalud. Njegov sehorizont suzio na sedam jednostavnih riječi:



"Queen Charlotte Street, broj 58. Dvanaest sati."IIIU hotelu Glengovvrie Court, u južnom Kensingtonu, upravo je završiodoručak. Gospođica Sainsburv Seale je u salonu razgovarala s gospođom

Bolitho. Sjedile su za susjednim stolovima u blagavaonici i sprijateljile sedan nakon stoje gospođica Sainsburv Seale, tjedan dana prije toga, stigla uhotel.Gospođica Sainsburv Seale reče:"Znaš, draga, stvarnoye prestalo boljeti. Više ništa ne osjećam. Mislim daću nazvati i ..."Gospođa Bolitho je prekine."Ne budi luda, draga moja. Idi kod zubara i završi s tim."Gospođa Bolitho je bila visoka, dominantna žena dubokoga glasa.Gospođica Sainsburv Seale bila je, pak, žena od četrdeset i više godina,neravnomjerno izblijedjele kose uvijene u neuredne kovrče. Odijevala se u

bezobličnu, gotovo umjetničku odjeću, a s nosa joj je stalno ispadaoneposlušni cviker. Bila je velika brbljavica.Sada je zamišljeno rekla:"Ali stvarno, znaš, zaista ne boli.""Koješta, rekla si da nisi ni oka sklopila prošle noći.""Ne, nisam, možda je - zbilja, sada, živac mrtav."

"Razlog više da odeš kod zubara," istaknula je odlučno gospođa Bolitho."Svi volimo odgađati, ali to je jednostavno kukavičluk. Radije se odluči izavrši s timV

Nešto je lebdjelo na usnama gospođice Sainsburv Seale. Kao da je buntovnički promrmljala: "Da, ali nije tvoj zub u pitanju!"Međutim, sve stoje rekla, bilo je:"U pravu si. A gospodin Morlev je tako pažljiv da se bol uopće ne osjeti."IVSastanak upravnog odbora bio je završen. Protekao je glatko. Izvještaj je

bio dobar. Nije smjelo biti primjedbi. Ipak, tankoćutni gospodin SamuelRotherstein osjetio je nešto, neku nijansu u ponašanju predsjedavajućeg.Primijetio je, jednom ili dvaput, kratkoću, gorčinu u njegovom glasu -sasvim neumjesno za situaciju.

Neka tajna briga, možda? Ali Roherstein nekako nije mogao povezati tajne brige s Alistairom Bluntom. Bio je tako neemocionalna osoba. Takonormalan. U suštini pravi Britanac.Tu je, naravno, uvijek bila jetra... Gospodina Rohersteina je s vremena na

vrijeme mučila jetra. Ali nikada nije čuo Alistaira da se žali zbog toga.Alistairovo zdravlje bilo je dobro kao i njegov mozak i njegovo



razumijevanje financija. Razlog Rohersteinovoj brizi nije, međutim, biladosadna srdačnost, već naprosto tiha dobrobit.Ali ipak - bilo je tu nešto - jednom ili dvaput je ruku

približio licu. Sjeo je pridržavajući bradu. Nešto što se nije činilo njegovim

normalnim ponašanjem. Jednom ili dvaput doimao se stvarno - da,rastrojen.Izašli su iz sobe za sastanke i nastavili dolje prema stepenicama.Roherstein reče:"Ne želite da vas prevezem, pretpostavljam?"Alistair Blunt se nasmijao i zavrtio glavom."Automobil me čeka." Pogledao je na svoj sat. "Ne vraćam se u grad."Zastao je. "Zapravo, imam zakazan termin kod zubara."Tajna je bila riješena.VHercule Poirot je izašao iz taksija, platio i pozvonio na vrata kuće broj 58,u Queen Charlotte Street.

Nakon što je kratko čekao, vrata je otvorio dječak u livreji, pjegavog lica,crvene kose i ozbiljnog držanja.Hercule Poirot reče:"Gospodin Morlev?"Gajio je smiješnu nadu daje gospodin Morlev možda odsutan, nedostupan,

ili da danas ne prima pacijente... Sve uzalud. Dječak se povukao u stranu,Hercule Poirot je ušao unutra, a vrata su se zatvorila za njim, u tihojnemilosti neizbježne sudbine.Dječak je upitao: "Ime, molim?"Poirot mu ga dadne, dječak otvori vrata nadesno od predvorja i Poirot stupiu čekaonicu.Soba je bila ulaisno namještena, ali je, prema mišljenju I lerculea Poirota,

bila neopisivo sumorna. Na ispoliranomSheraton stolu (reprodukciji) bile su uredno posložene novine i časopisi.

Na Hepplewite stolu za posuđe (također kopiji, primijetio je Poirot) stajalasu dva pozlaćena svijećnjaka i epergne. Na okviru kamina nalazio se

brončani sat i dvije brončane vaze. Prozori su bili prekriveni zastorima od plavog baršuna, a stolice tapecirane u jakobinskom stilu, s crvenim pticamai cvijećem.

Na jednoj od njih sjedio je gospodin vojničkog izgleda s divljim brkovimai žutim tenom. Pogledao je Poirota kao daje kakav opasan insekt. Činilo sekao da u ovom trenutku nije poželio toliko svoj pištolj koliko sprej protiv

gamadi. Poirot, gledajući ga s gađenjem, reče za sebe, "Uistinu, neki suEnglezi toliko neugodni i smiješni da bi bilo najbolje da ih je netko riješio



njihovih muka već na rođenju."Gospodin vojničkog izgleda, nakon podužeg buljenja, dohvatio je Times,okrenuo stolicu tako da ne mora gledati Poirota i usmjerio svu pažnju načitanje.

Poirot je podigao Punch.Pomno gaje pregledao, ali nijednu od šala nije smatrao smiješnom.Dječak u livreji je ušao i rekao, "Pukovnik Arrow-bumby?" - i gospodinvojničkog izgleda je ustao i otišao.Poirot je nagađao o mogućnosti da stvarno postoji takvo ime, kad se navratima čekaonice pojavio mladić od oko trideset godina.Dok je mladić stajao pored stola, nemirno lupkajući po naslovnicamanovina, Poirot ga je dobro promotrio. Neugodan mladić opasnog izgleda,mislio je, mogući ubojica. U svakom slučaju više je nalikovao ubojici,nego bilo koji od onih stvarnih ubojica koje je Hercule Poirot u toku svojekarijere uhitio.Dječak u livreji otvorio je vrata i izgovorio:"Gospodin Peerer."Ispravno tumačeći kao poziv upućen njemu, Poirot je ustao. Dječak ga je

poveo straga u predsoblje i iza ugla do malenog lifta koji ih je odveo dodrugoga kata. Ovdje ga je poveo hodnikom, otvorio vrata koja su vodila umaleno predsoblje, pokucao na druga vrata i, bez čekanja na odgovor,

otvorio ih i propustio Poirota.Kad je ušao, Poirot je iza vrata primijetio gospodina Morleva kako s profesionalnim užitkom pere ruke u umivaoniku na zidu.viPostoje neki ponižavajući trenuci i u životima najvećih ljudi. Kaže se danijedan čovjek nije junak svome sobara. Tome se može pridodati i da ih semalo osjeća junacima u trenutku posjete zubaru.Hercule Poirot bio je bolno svjestan te činjenice.Bio je čovjek koji je navikao imati dobro mišljenje o sebi. On je bio

Hercule Poirot, nadmoćan na toliko načina drugim ljudima. Ali u ovom setrenutku nije osjećao nadmoćnim ni na koji način. Moral mu je bio naništici. Bio je tek obična, strašljiva osoba, čovjek koji se boji zubarskestolice.Gospodin Morlev je završio s pranjem ruku. Obratio mu se sada svojimohrabrujućim tonom."Teško da je toplo kako bi trebalo biti u ovo doba godine, zar ne?"

Nježno je poveo put prema predviđenom mjestu -stolici! Vješto je rukovao

njome podešavajući je na pravu visinu.Hercule Poirot je duboko udahnuo, popeo se na stolicu, sjeo i opustio se,



prepuštajući se vještim rukama gospodina Morleva."Tako," reče gospodin Morlev s odvratnim veseljem. "Je li vam udobno?Sigurno?"Grobnim glasom Poirot odgovori da jest.

Gospodin Morlev je približio svoju malenu ploču, podigao zrcalo, dohvatioinstrument, spreman započeti s poslom.Hercule Poirot se čvrsto uhvatio za držač za ruke na stolici, zatvorio oči iotvorio usta."Muči li vas nešto određeno?" - ispitivao je gospodin Morlev.Prilično nerazgovijetno, zahvaljujući teškoći da oblikuje suglasnike dok sumu usta otvorena, Hercule Poirot je navikao davati niječni odgovor. Ovo

je, zapravo, bio jedan od dvaju godišnjih pregleda koje je zahtijevaonjegov osjećaj za red i sklad. Bilo je moguće, naravno, da je sve u redu...Gospodin Morlev je, možda, previdio onaj drugi zub od kraja u kojem jeosjetio lagano probadanje... Možda je - ali to je bilo nevjerojatno -jer gospodin Morlev je bio odličan zubar.Gospodin Morlev je lagano prelazio od zuba do zuba, kuckajući iispipavajući, mrmljajući svoje male komentare, kao što je običavao."Ova se plomba malo istrošila - ništa ozbiljno, ipak. Desni su u dobromstanju, što me raduje." Zastane na trenutak kao daje nešto pronašao, laganoispitujući - ne, opet lažna uzbuna. Prebacio se na doljnju čeljust. Jedan, dva

- na treći? - Ne - "Pas", Herculea Poirota je zbunila fraza, "je ugledaozeca!""Mali problem ovdje. Ne osjećate bol? Hm, iznenađen sam." Ispipavanje senastavilo.Gospodin Morlev se, napokon, povukao - zadovoljan"Ništa ozbiljno. Samo nekoliko plombi - i trag kvarenja na gornjemkutnjaku. Sve to možemo riješiti, mislim, danas."Upalio je prekidač i začulo se brujanje. Gospodin Morlev je otkvačio

bušilicu i namjestio na nju, s posebnom ljubavlju, iglu.

"Vodite me," rekao je kratko, i započeo stravičan posao. Nije bilo potrebe da se Poirot uopće i okoristi ovom dozvolom, da podigneruku, trgne se, ili čak da zaviče. Baš u pravom trenutku gospodin Morlev jezaustavio bušilicu, kratko zapovijedio: "Isperite!", metnuo malo punjenje,izabrao novu iglu i nastavio. Sama bušilica predstavljala je u većoj mjeriteror, a ne toliko istinsku bol.Istovremeno, dok je gospodin Morlev pripremao plombu, nastavio serazgovor.

"Danas ujutro moram sve sam," objasnio je. "Gospođica Nevill je moralaotići. Sjećate li se gospođice Nevill?"



Poirot lažno potvrdi."Otišla je na selo zbog bolesti u obitelji. Nije se moglo dogoditi u gori čas,

baš kad imamo toliko posla. Već sam u zaostatku. Pacijent prije vas jekasnio. Vrlo uznemirujuće. Poremeti čitavo jutro. A moram negdje ugurati

još jednu pacijenticu. Uvijek dopuštam četvrt sata viška u slučaju da setakvo što dogodi. Ipak, pridonosi gužvi."Gospodin Morlev se zagledao u posudicu dok je miješao. Tada nastavi."Reći ću vam nešto što uvijek primjećujem, gospodine Poirot. Veliki ljudi -važni ljudi - oni su uvijek točni -nikada ih se ne čeka. Plemstvo, na

primjer. Vrlo točni. Iovi veliki ljudi iz Citvja su jednaki. Danas mi stiže jedan vrlo važan čovjek - Alistair Blunt!"Gospodin Morlev izgovorio je ovo ime s trijumfom u glasu.Poirot, kojeg je u govoru onemogućavalo nekoliko smotuljaka vate istaklena cijev ispod jezika, ispusti neki neodređeni zvuk.Alistair Blunt! To su bila imena koja su podizala uzbuđenje ovih dana. Nevojvode, ne grofovi, ne premijeri. Ne, običan gospodin Alistair Blunt.Čovjek čije je lice bilo gotovo nepoznato široj javnosti, a ime mu se

povremeno pojavljivalo u kratkim člancima u novinama. Netko koga seteško moglo nazvati spektakularnom osobom.Samo miran, neodređeni Englez koji je bio na čelu najveće bankarske

tvrtke u Engleskoj. Čovjek golemog bogatstva. Čovjek koji je mogao rećida i ne vladama. Čovjek koji je živio mirnim, nenametljivim životom, kojise nije izlagao javnosti ili držao govore. Samo čovjek u čijim je rukamaležala neograničena moć.Gospodin Morlev je zadržao ton pun poštovanja dok je stajao nadPoirotom i bavio se njegovim zubom."Uvijek stiže na sastanke točno na vrijeme. Često šalje natrag svojautomobil i pješice se vraća u ured. Ugodan, miran, skroman momak. Voligolf i vrtlarenje. Nikad ne biste pomislili da može kupiti pola Europe!

Sličan je vama i meni."Trenutna srdžba zahvatila je Poirota zbog ovog nesretnog povezivanjanjihovih imena. Gospodin Morlev je bio dobar zubar, da, ali bilo je i drugihdobrih zubara u Londonu. A samo je jedan Hercule Poirot."Isperite, molim," rekao je gospodin Morlev."To je odgovor, znate, na njihove Hitlere, Mussolinije i ostale druge,"nastavio je gospodin Morlev, krećući

prema zubu broj dva. "Mi ovdje ne pravimo zbrku. Pogledajte kako su

demokratični naši kralj i kraljica. Naravno, Francuz kao Vi, naviknut je narepublikanske ideje."



"Ja nifam Franfus -ja fam Velhijanas.""Tcc -tcc -" rekao je tužno gospodin Morlev. "Šupljina mora biti potpunosuha."

Nemilosrdno je pustio vruć zrak na nju.

Tada je nastavio:"Nisam znao da ste Belgijanac. Vrlo zanimljivo. Ugodan čovjek, kraljLeopold, barem tako čujem. Osobno, čvrsto vjerujem u tradiciju plemstva.Dobro obrazovanje, znate. Pogledajte kako je čudesan način na koji pamteimena i lica. Sve je to rezultat njihove naobrazbe - iako, naravno, neki ljudiimaju prirođen dar za takve stvari. Uzmimo, na primjer, mene. Ja ne

pamtim imena, ali je spomena vrijedan način na koji nikad ne zaboravljamlica. Jedan moj pacijent, na primjer - vidio sam ga i prije. Ime mi ništa nijeznačilo - ali, rekao sam samome sebi, "Pa, gdje sam vas ranije sreo? Još senisam sjetio - ali hoću -siguran sam u to. Samo još jednom isperite, molimvas."Završivši s ispiranjem, gospodin Morlev virnuo je kritički u pacijentovausta."Pa, to mi se čini sasvim u redu. Samo zatvorite - vrlo nježno... Je liugodno? Uopće ne osjećate plombu? Otvorite ponovo, molim. No, toizgleda sasvim dobro."Hercule Poirot ustane, slobodan čovjek.

"Pa, doviđenja, gospodine Poirot. Nadam se da niste otkrili nekekriminalce u mojoj kući?"Poirot reče sa smiješkom-"Prije nego sam stigao ^uje, svi su mi izgledali kao kriminalci! Sada će,možda, biti drukčije!""Ah, da, velika je razlika između onog prije i poslije! Sve u svemu, mizubari više nismo takvi krvnici kao štosmo nekada bili! Da vam pozovem lift?""Ne, ne, sići ću pješice."

"Kako želite - lift je odmah pored stepenica."Poirot je izašao. Začuo je žurne korake dok je zatvarao vrata za sobom.Spustio se dolje stepenicama. Kad je stigao do zadnjeg zavoja, ugledao jeanglo-indijskog pukovnika kako biva ispraćen van. Nipošto ružan čovjek,ustvrdio je blago Poirot. Vjerojatno dobar strijelac koji je ubio mnogotigrova. Koristan čovjek - uobičajeni stražar Carstva.Vratio se u čekaonicu po šešir i štap. Nemirnije mladić još uvijek bio nasvom mjestu, stoje pomalo i iznenadilo Poirota. Drugi pacijent, muškarac,

čitao je Field.Poirot je proučavao mladića u svom tek stečenom osjećaju ugode. Još je



uvijek izgledao vrlo silovito - kao da želi počiniti ubojstvo - ali nije bio pravi ubojica - mislio je dobrodušno Poirot. Bez sumnje će, sada,odskakutati dolje po stepenicama, sretan i smiješeći se, ne želeći nikomenikakvo zlo.

Na to je ušao dječak u livreji i rekao odlučno i razgovijetno:"Gospodin Blunt."Muškarac pored stola spustio je Field i ustao. Bio je čovjek srednje visine,srednjih godina, niti debeo niti mršav. Dobro odjeven, miran.Izašao je, prateći dječaka.Jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi u Engleskoj - ali je, svejedno,morao ići kod zubara, kao i svi drugi, i, bez sumnje, osjećao se zbog togakao i bilo tko drugi!S ovim razmišljanjima, Hercule Poirot uzeo je šešir i štap i uputio se premavratima. Bacio je pogled unatrag i strašna je misao prošla njegovomglavom - taj mladić ima zbilja gadnu zubobolju.U predvorju se Poirot zaustavio pred ogledalom,namještajući brkove, blago poremećene aktivnošću gospodina Morleva.Baš ih je uredio prema svom zadovoljstvu kada se ponovno spustio lift i izdubine predvorja pojavio se dječak u livreji, neskladno zviždukajući nekumelodiju. Naglo je prestao kad je ugledao Poirota, te mu krenuo otvoriti

prednja vrata.

Taksi se zaustavio baš pred vratima kuće i iz njega je izvirila noga. Poirot ju je proučavao sa smionim zanimanjem.Skladan gležanj, izvrsna kvaliteta čarapa. Sasvim dobra noga. Ali nije muse sviđala cipela. Potpuno nova, otvorena kožna cipela s velikomsvjetlucavom kopčom. Zavrtio je glavom. Vrlo provincijalno!Dama je izašla iz taksija, međutim, na izlasku joj je druga noga zaglavilana vratima i kopča se otkinula s cipele. Pala je, zveckajući po pločniku.Poirot je, odvažno, poskočio naprijed i pokupio je, namještajući ju snaklonom.

Nažalost! Bliže pedesetoj nego četrdesetoj. Cviker. Neuredna žutosivakosa, neumjesna odjeća - depresivna, umjetnički zelena! Zahvalila mu je,ispuštajući svoj cviker, a zatim i torbicu.Poirot ih je, pristojno, iako ne više galantno, pokupio.Popela se stepenicama do broja 58. U međuvremenu je Poirot prekinuoogorčeno razmišljanje taksista."Slobodni ste, heinVTaksist je odgovorio sumorno: "Da, slobodan sam."

"I ja sam," rekao je Hercule Poirot. "Oslobođen briga!"Uočio je sumnjičavi pogled taksista.



"Ne, prijatelju, nisam pijan. Činjenica je da sam bio kod zubara i ne moramići još šest mjeseci. To je divna misao."TRI, ČETIRI...Bilo je četvrt do tri kad je zazvonio telefon.

Hercule Poirot je sjedio u naslonjaču, sretno probavljajući izvrstan ručak. Nije se pomaknuo kad se oglasilo zvono, već je čekao da dođe George i preuzme poziv."Eh bien?" rekao je, dok je George, rekavši: "Samo trenutak, gospodine"na trenutak odložio slušalicu."Viši inspektor Japp, gospodine.""Aha?"Poirot približi slušalicu svom uhu."Eh bien, mon vieia" rekao je. "Kako ste?""To ste vi, Poirot?""Naravno.""Čuo sam da ste jutros bili kod zubara? Je li tako?"Poirot promrmlja:"Scotland Yard zna sve!""Čovjek imenom Morlev. Queen Charlotte Street, broj 58?""Da." Poirotov se glas promijenio. "Zašto vas to zanima?""Bio je to pravi posjet, zar ne? Niste ga podvrgavali ispitivanju, ili nešto

slično?""Naravno da ne. Ako želite znati, plombirao mije trizuba.""Kako vam se činio - ponašao se kao i obično?""Rekao bih da jest, da. Zašto?"Jappov glas bio je krut i bez emocija."Zato što je, ne mnogo kasnije, pucao u sebe.""Što?"Japp reče oštro:

"Je li vas to iznenadilo?""Iskreno, jest."Japp reče:"Ni ja nisam sretan zbog toga... Želio bih razgovarati s vama.Pretpostavljam da ne biste željeli doći ovamo?""Gdje ste?""Queen Charlotte Street."Poirot reče:

"Smjesta ću vam se pridružiti."Q



Policajac je otvorio vrata na broju 58. Upitao je s poštovanjem:"Gospodin Poirot?""To sam ja.""Viši inspektor je gore. Na drugom katu - znate gdje je to?"

Hercule Poirot reče:"Jutros sam bio ovdje."U sobi su bila trojica muškaraca. Japp je podignuo pogled dok je Poirotulazio."Drago mi je da vas vidim, Poirot. Baš smo ga htjeli iznijeti. Želite li ganajprije pogledati?"Čovjek s fotoaparatom koji je klečao pored tijela ustane.Poirot se približi. Tijelo je ležalo pored kamina.

Ni smrt nije mnogo promijenila gospodina Morleva. Izgledao je kao iuvijek. Ispod njegove desne sljepoočnice nazirala se mala crna rupa, a

pored ispružene desne ruke ležao je mali pištolj.Poirot nježno zavrti glavom.Japp reče:"U redu, sada ga možete iznijeti."Odnijeli su tijelo gospodina Morleva. Japp i Poirot ostanu sami.Japp reče:"Obavili smo sve potrebno. Uzeli smo otiske prstiju i slično."

Poirot sjedne. Reče:"Ispričajte mi."Japp je stisnuo usnice. Započne:"Mogao je pucati u sebe. Vjerojatno je to i učinio. Na pištolju su samonjegovi otisci - ali, nisam u potpunosti zadovoljan.""Koje su vaše primjedbe?""Pa, za početak, ne postoji razlog zašto bi pucao u sebe... Bio je dobrogzdravlja, dobro je zarađivao, nije imao nikakvih briga kako se, barem, čini.

Nije bio upleten ni u kakve afere sa ženama - barem..," Japp se oprezno

ispravi, "barem koliko mi znamo. Nije bio ćudljiv ili depresivan ili se ponašao drukčije nego obično. To je i razlog zašto me zanima što vi imatereći o tome. Vidjeli ste ga danas ujutro, jeste li štogod primijetili?"Poirot zavrti glavom."Ništa. Bio je - kako da kažem - oličenje normalnosti.""Tada je ovo čudno, zar ne? U svakom slučaju, ne biste očekivali da čovjek

puca sebi u glavu usred radnogvremena, da se izrazim tako. Zašto ne čekati do večeri? To bi bilo

normalnije."Poirot se složi.



"U koliko se sati dogodila tragedija?""Ne mogu, sa sigurnošću, reći. Izgleda da nitko nije čuo pucanj. Ali nitkonije ni mogao. Između hodnika i ove sobe su dvoja vrata, na rubovimaobložena vunom -da se priguše zvukovi žrtava zubarskog stolca,

pretpostavljam.""Vrlo vjerojatno. Pacijenti pod narkozom ponekad proizvode dosta buke.""Prilično. A vani, na ulici, zbog prometa, također ne biste ništa mogli čuti.""Kada je tijelo otkriveno?""Oko jedan i pol - našao gaje dječak, Alfred Biggs. Ne baš bistar

primjerak. Čini se da je Morleveva pacijentica, koja je bila naručena udvanaest i trideset, digla popriličnu galamu jer je ostavljena čekati. Oko

jedan i deset dječak je otišao gore i pokucao. Nije bilo odgovora, a on se,očigledno, nije usudio ući. Morlev ga je već nekoliko puta izgrdio padječak nije želio ponovno učiniti pogrešnu stvar. Zatim se spustio dolje i

pacijentica je ljutita otišla u jedan i petnaest. Ne krivim ju. Čekala jetričetvrt sata i željela je svoj ručak.""Tko je bila pacijentica?"Japp se naceri."Dječak je rekao gospođica Shirtv - ali je predbilježena kao Kirby.""Kako je Morlev primao pacijente?""Kada je bio spreman za sljedećeg pacijenta, pritisnuo je ovo ovdje zvono i

dječak je pacijenta odvodio gore.""I kada je posljednji put pritisnuo zvonce?""U dvanaest i pet, i dječak je uputio pacijenta koji je čekao. GospodinAmberiotis, hotel Savoy."Slabi osmijeh prijeđe preko Poirotovih usta. Promrmlja:"Da mi je znati što je naš dječak napravio od tog imena!""Veliku kašu, pretpostavljam. Pitat ćemo ga odmah sada, ako nam je dosmijeha."Poirot reče:

"U koliko je sati otišao gospodin Amberiotis?""Dječak ga nije ispratio pa ne zna... Mnogi pacijenti sami izlaze van."Poirot kimne, potvrđujući to.Japp nastavi:"Međutim, nazvao sam hotel Savoy. Gospodin Amberiotis je bio prilično

precizan. Rekao je da je pogledao na svoj sat kad je izlazio - bilo jedvanaest i dvadeset pet.""Je li zamijetio štogod?"

"Ne, zubar se, prema njegovu mišljenju, doimao savršeno normalnim imirnim."



"Eh bien" reče Poirot. "Tada je to sasvim jasno. Između dvanaest idvadeset pet i jedan i trideset nešto se dogodilo - i, vjerojatnije, bliže

prvom vremenu.""Doista. Inače bi..."

"Inače bi pozvao sljedećeg pacijenta.""Upravo tako. U prilog tome govore i medicinski dokazi. Odjelni kirurg je

pregledao tijelo u dva i dvadeset. Ne može se zakleti u točnost podataka -više to ne čine ovih dana - suviše stvar osobne procjene, navodno. Ali,

potvrdio je da smrt nije nastupila kasnije od jedan -vjerojatno priličnoranije - ali nije mogao biti precizan."Poirot reče zamišljeno:"U dvanaest i dvadeset pet naš je zubar normalan zubar, veseo, ljubazan,sposoban. A poslije toga? Očaj -jad - kako želite - i puca u sebe?""Smiješno je to," reče Japp. "Trebate priznati, smiješno je.""Smiješno," reče Poirot, "nije prava riječ.""Znam da nije - ali to se kaže u takvoj situaciji. Čudno je, onda, ako vam seto više sviđa.""Je li to bio njegov vlastiti pištolj?""Ne, nije. Nije imao pištolj. Nikada nije. Prema riječima njegove sestre,takve stvari nije bilo u njihovoj kući. Nema ih u većini domova. Naravno,mogao ga je kupiti ako je odlučio počiniti samoubojstvo. Ako jest, ubrzo

ćemo to saznati."Poirot upita:"Zabrinjava li vas još nešto?"Japp protrlja svoj nos."Pa, tu je način na koji je ležao. Ne mogu reći da čovjek ne može pasti tako- ali nekako nije pravilno] Tragovi na tepihu ukazuju na to daje neštovučeno.""Da, to se nesumnjivo sugerira.""Da, osim ako nije onaj prokleti dječak u pitanju. Imam osjećaj da je

pokušao micati Morleva kad ga je pronašao. On to, naravno, niječe, ali,ipak, bio je uplašen. Takav je on glupan. Ljudi poput njega guraju svugdjesvoj nos i nastradaju zbog toga pa već automatski lažu o svemu."Poirot zamišljeno pogleda po sobi.Umivaonik na zidu iza vrata, ormarić za plombe na drugoj strani. Zubarskistolac i okolnu aparaturu pored prozora, zatim prema kaminu i natrag domjesta gdje je ležalo tijelo - tek sada primijeti vrata u zidu pored kamina.Japp je slijedio njegov pogled. "Samo mali ured." Poskočio je otvoriti

vrata.Bila je to, kao što je i rekao, mala soba s pisaćim stolom, stolićem sa



svjetiljkom, aparatom za čaj i nekoliko stolica. Nije bilo drugih vrata."Ovdje je radila njegova tajnica," objasnio je Japp. "Gospođica Nevill. Činise daje danas nema."Sretne Poirotov pogled. Potonji reče:

"Rekao mi je, sjećam se. To može biti razlog koji govori protivsamoubojstva?""Mislite da je bila uklonjena s puta?"Japp zastane. Reče:"Ako nije počinio samoubojstvo, onda je ubijen. Ali zašto? To jeobjašnjenje jednako nemoguće. Čini se daje bio prilično bezazlen momak.Tko bi ga želio ubiti?"Poirot upita:"Tko ga je mogao ubiti?"Japp reče:"Odgovor je - gotovo nitko! Njegova je sestra mogla sići dolje iz njihovogstana i ustrijeliti ga, jedan od slugu je mogao doći i pucati. Njegov partner,Reillv, mogao ga je ubiti. Ili dječak Alfred. Ili netko od pacijenata."Zastane i reče: "Amberiotis gaje mogao ustrijeliti - najlakše od sviju."Poirot kimne."U tom slučaju - moramo otkriti zašto?""Upravo tako. Ponovno ste se vratili na prvotni problem. Zašto?

Amberiotis je odsjeo u Savovu. Zašto bi bogati Grk želio ustrijeliti bezazlenog zubara?""To će zaista predstavljati naš kamen spoticanja. Motivi"Poirot slegne ramenima. Reče:"Čini se da je smrt, prilično neumjetnički, izabrala pogrešnog čovjeka.Tajnoviti Grk, bogati bankar, poznati detektiv - prirodno bi bilo da jedanod njih bude ubijen! Tajnoviti stranci mogu biti umiješani u špijunažu,

bogati bankari imaju veze koje se mogu okoristiti njihovom smrću, a poznati detektivi mogu biti opasni kriminalcima."

"Dok jadan stari Morlev nije bio prijetnja nikome," primijeti sumorno Japp."Pitam se."Japp se okrene prema njemu."Što skrivate u rukavu?""Ništa. Samo slučajna primjedba."Ponovio je Jappu ono stoje čuo od gospodina Morleva o prepoznavanjulica i njegovu spominjaju pacijenta.

Japp je bio sumnjičav:"Moguće je, pretpostavljam. Alije prilično nategnuto. Mogao je biti netko



tko nije želio da se sazna njegov identitet. Jeste li jutros zamijetili neke od pacijenata?"Poirot promrmlja:"U čekaonici sam sreo mladića koji je izgledao upravo kao ubojica!"

Japp upita, preneraženo: "O čemu je riječ?"Poirot se nasmije:"Mon cher, bilo je to prije mog dolaska ovamo! Bio sam nervozan,mušičav - enfin, neraspoložen. Sve mi se činilo zlokobnim: čekaonica,

pacijenti, tepih na stepenicama! Zapravo, mislim da je mladić imao gadnuzubobolju. To je bilo sve!""Znam što može biti," odvrati Japp. "Ipak, svejedno ćemo provjeriti vašegubojicu. Provjerit ćemo sve bez obzira je li riječ o samoubojstvu ili ne.

Najprije ćemo ponovno popričati s gospođicom Morlev. Tek sam nakratkorazgovarao s njom. Bio je to veliki šok, naravno, ali ona je od onih koje sene slamaju lako."Visoka i kruta, gospođica Morlev slušala je što su joj dvojica muškaracagovorili i odgovarala je na njihova

pitanja. Istaknula je:"Nevjerojatno je - prilično nevjerojatno - da bi moj brat počiniosamoubojstvo!"Poirot reče:

"Shvaćate li alternativu, gospođice?""Mislite - ubojstvo." Zastane. Tada sporo reče: "Istina je - alternativa setakođer čini jedva mogućom.""Ali, ne i nemoguća?""Ne - zato - oh, kao prvo, znate, govorim o nečemu što znam, a to je -mentalno stanje mog brata. Znam da ga ništa nije mučilo - znam da nije

bilo razloga - nikakvog razloga zašto bi si oduzeo život.""Vidjeli ste ga danas ujutro - prije nego što je krenuo na posao?""Za doručkom - da."

"Ponašao se kao i obično - nije bio uzrujan, zbog nečega?""Bio je uzrujan - ali ne na način na koji vi mislite. Bio je jednostavno ljut!""Iz kojeg razloga?""Čekalo ga je mnogo posla, a njegova je tajnica i pomoćnica bila odsutna.""To je gospođica Nevill?""Da.""Koje je poslove obično obavljala za njega?""Bila je zadužena za korespodenciju. Naravno, brinula je o predbilježbama

pacijenata i ispunjavala kartone. Također je sterilizirala instrumente, brinula se za izradu plombi i asistirala mu je u poslu."



"Je li dugo radila za njega?""Tri godine. Ona je vrlo pouzdana djevojka i oboje smo ju vrlo voljeli."Poirot reče:"Bilaje odsutna zbog bolesti u obitelji, tako mije vaš brat rekao."

"Telegramom je obaviještena da joj je tetka pretrpjela moždani udar.Ranim je vlakom otputovala u Somerset.""I to je toliko razljutilo vašeg brata?""Da." Bilo je blagog oklijevanja u odgovoru gospođice Morlev. Nastavila

je prilično žustro. "Vi - vi ne smijete pomisliti da je moj brat bio bezosjećajan. On je samo pomislio - na trenutak - ""Da, gospođice Morlev?""Pa, da je namjerno zanemarila svoju dužnost. Oh! Molim vas, nemojte mekrivo shvatiti - prilično sam sigurna da Gladvs nikada ne bi učinila takvošto. Rekla sam to Henrvju. Ali činjenica je da se zaručila s priličnoneprikladnim mladićem - Henry je bio veoma uznemiren zbog toga - i palomu je na pamet da ju je taj mladić nagovorio da uzme slobodan dan.""Je li to istina?""Ne, sigurna sam da nije. Gladvs je vrlo savjesna djevojka.""Ali, taj joj je mladić mogao predložiti takvo što?"Gospođica Morlev zašmrca."Rekla bih, prilično sigurno."

"Čime se bavi, taj mladić - kako se, uzgred, zove?""Čarter, Frank Čarter. On je - ili je bio - službenik u osiguranju, mislim.Prije nekoliko tjedana ostao je bez posla i čini se da nije uspio pronaćidrugi. Henry je rekao - usuđujem se reći da je bio u pravu - da je on

potpuna ništarija. Gladvs mu je čak posudila nešto svoje ušteđevine iHenry je bio vrlo ljut zbog toga."Japp reče oštro:"Je li ju vaš brat pokušao nagovoriti da razvrgne zaruke?""Da, znam da jest."

"Tada je taj Frank Čarter imao razloga da bude, sasvim moguće, ljut navašeg brata."Gospođica Morley odgovori robusno:"Besmislica - ako smatrate daje Frank Čarter ustrijelio Henrvja. Henry jedjevojku savjetovao protiv mladog Čartera, naravno, ali ona nije poslušalanjegov savjet -ona je smiješno odana Franku.""Znate li nekog drugog tko je imao nešto protiv vašeg brata?"Gospođica Morlev zavrti glavom.

"Je li se dobro slagao sa svojim partnerom, gospodinom Reillvjem?"Gospođica Morlev odgovori kiselo:



"Dobro, koliko već možete s jednim Ircem!""Što mislite pod tim, gospođice Morlev?""Pa, Irci su poznati po svom vrućem temperamentu i uživanju u svađi bilokoje vrste. Gospodin Reillv je volio rasprave o politici."

"To je sve?""To je sve. Gospodin Reillv je vrlo neugodan što se tiče mnogih stvari, ali

je vješt u onome što radi - barem je tako moj brat govorio."Japp je bio uporan:"Neugodan, na koji način?"Gospođica Morlev je oklijevala, a onda kiselo odgovorila:"Previše pije - ali nemojte da se to dalje proširi.""Je li bilo kakvih problema između Reillvja i vašeg brata oko tog pitanja?""Henry mu je nešto natuknuo. U zubarskoj profesiji," nastavi gospođicaMorlev poučno, "nužna je mirna ruka, a alkoholni zadah ne pobuđuje

povjerenje."Japp je pognuo glavu, odobravajući. Tada reče:"Možete li nam reći štogod o financijskoj situaciji vašeg brata?""Henrvje dobro zarađivao i imao je nešto ušteđevine.A oboje smo imali i zasebni prihod zahvaljujući novcu kojeg nam jeostavio naš otac."Japp promrmlja, lagano kašljucajući:

"Pretpostavljam da ne znate je li vaš brat ostavio oporuku?""Ostavio je - mogu vam reći i njen sadržaj. Sto funti je namijenio Gladvs Nevill, a inače sve ostalo ostavlja meni.""Tako dakle. Sada -"Začuo se žestok udarac na vratima. Ubrzo se na njima pojavilo Alfredovolice. Njegove izbuljene oči obuhvatile su svaki detalj vezan uz dvojicu

posjetitelja. Izustio je samo:"Gospođica Nevill. Vratila se - vrlo uznemirena. Želi znati može li doći?"Japp je kimnuo i gospođica Morlev reče:

"Reci joj da dođe ovamo, Alfrede.""OK," reče Alfred, i nestane. Gospođica Morlev uzdahne i rečenaglašavajući svaku pojedinu riječ:"Taj je dječak - tužan slučaj."IVGladvs Nevill je bila visoka, nježna, ponešto anemična djevojka od okodvadeset i osam godina. Iako vrlo uzbuđena, odmah je pokazala dajesposobna i inteligentna.

Pod izlikom da želi pregledati dokumente gospodina Morleva, Japp ju jeodveo u mali ured koji se nalazio pored ordinacije.



Ponovila je više nego jednom:"Jednostavno ne mogu vjerovati! Čini se sasvim nevjerojatnim da bigospodin Morlev učinio takvo što."Istaknula je da nije izgledao uznemiren ili zabrinut na bilo koji način.

Japp započne:"Vi ste bili odsutni danas, gospođice Nevill..."Prekinula gaje."Da, i cijela stvar je bila nečija zlobna šala! Zaista je ružno kad ljudi radetakve stvari. Stvarno jest.""Što želite reći, gospođice Nevill?""Pa, sve je bilo u redu s tetom. Nikada se nije osjećala bolje. Nije joj bilo

jasno zašto sam se tako iznenada pojavila. Naravno, bilo mi je drago - alime je strašno razljutilo. Poslati tako telegram i uznemiriti me, i ostalo.""Imate li taj telegram, gospođice Nevill?""Bacila sam ga, mislim, na stanici. Samo je pisalo: ' Vašu je tetku udarilakap prošle noći. Molim vas, odmah dođite."'"U potpunosti ste sigurni, dakle," Japp se oprezno nakašlje, "da vaš

prijatelj, gospodin Čarter, nije taj koji je poslao telegram?""Frank? Ali zašto bi to učinio? Oh! Vidim, mislite da smo mi smislili

prijevaru. Ne, uistinu, inspektore - nijedno od nas ne bi učinilo takvo što."Činila se iskreno zgroženom i Japp ju je jedva umirio. Tek kada je postavio

pitanje o Morlevevim jutrošnjim pacijentima, povratila je svojustaloženost."Svi su ovdje u knjizi. Pretpostavljam da ste je već vidjeli. Većinu

pacijenata poznajem. U deset sati, gospođa Soames - nova proteza. Deset itrideset, gospođa Grant -postarija dama - živi na Lowndes Squareu.Jedanaest sati, gospodin Hercule Poirot, stalni pacijent - oh, naravno, to stevi - oprostite, gospodine Poirot, ali zaista sam vrlo uzrujana. Jedanaest itrideset, gospodin Alistair Blunt -on je bankar, znate - kratak termin zatošto je gospodin Morlev već prošli put pripremio plombu. Zatim gospođica

Sainsbury Seale - iznenada je nazvala zbog zubobolje tako da ju jegospodin Morley morao ugurati negdje. Strašna brbljavica, nikad ne

prestaje. Zatim u dvanaest sati, gospodin Amberiotis - bio je novi pacijent -zakazao je termin iz hotela Savoy. Gospodin Morlev prima mnogo stranacai Amerikanaca. U dvanaest i trideset, gospođica Kirby. Stiže ovamo izWorthinga."Poirot upita:"Kada sam stigao ovdje, tu je bio visoki gospodin vojničkog izgleda. Tko

bi on mogao biti?""Pretpostavljam, jedan od pacijenata gospodina Reillvja. Mogu vam



donijeti i njegovu knjigu.""Hvala vam, gospođice Nevill."

Nije je bilo tek nekoliko trenutaka. Vratila se sa sličnom knjigom kakvu jeimao i gospodin Morley.

Čitala je:"U deset sati, Betty Heath (djevojčica od devet godina). Jedanaest sati,

pukovnik Abercrombie.""Abercrombie!," promrmljao je Poirot. "C etait ga!""Jedanaest i trideset, gospodin Howard Raikes. Dvanaest sati, gospodinBarnes.""To su bili svi pacijenti jutros. Gospodin Reilly nije bio toliko zauzet kaogospodin Morley, naravno.""Možete li nam reći nešto o njima?""Pukovnik Abercrombie je njegov pacijent već duže vrijeme, a sva djecagospođe Heath dolaze Reillyju. Ništa vam ne mogu reći o gospodinuRaikesu i Barnesu, iako mislim da sam čula za njih. Znate, primam svetelefonske pozive..."Japp upita:"Možemo i sami pitati Oospodina Reillyja. Želio bih ga vidjeti stojemoguće prije."Gispođica Nevill je izišla. Japp reče Poirotu:

"Sve stari pacijenti gospodina Morleya, osimAmberiotisa. Uskoro ću voditi zanimljiv razgovor s gospodinomAmberiotisom. On je posljednja osoba koja je, kako se čini, vidjelagospodina Morleva živog. Moramo dobro utvrditi da je Morlev, kad ga jeAmberiotis posljednji put vidio, još bio živ."Poirot polagano reče, odmahujući glavom:"Još morate utvrditi motiv.""Znam. To će predstavljati problem. Možda imamo nešto o Amberiotisu uYardu." Doda: "Vrlo ste zamišljeni, Poirot!"

"Razmišljao sam o nečem.""O čemu?"Poirot odgovori sa slabim smiješkom:"Zašto, viši inspektore Japp?""Hm?""Rekao sam, 'Zašto, viši inspektore Japp?' Policajac vašeg ugleda - zovu livas i obično kad se radi o slučaju samoubojstva?""Zapravo, bio sam u blizini u to vrijeme. Kod Lavenhama, u ulici Wigmore

- izuzetno promišljen sustav prijevara. Zvali su me otamo da dođemovdje."



"Ali zašto su vas zvali?""Oh, to - to je vrlo jednostavno. Alistair Blunt. Čim je odjelni inspektor čuo daje i on bio jutros ovdje, otišao je do Yarda. Gospodin Blunt je osobao kojoj se dobro brinemo u ovoj zemlji."

"Mislite da postoje ljudi koji bi ga željeli - maknuti s puta?""Kladim se u to. Crveni, počnimo s njima - pa naši prijatelji Crnokošuljaši.Blunt i ljudi oko njega su ti koji stoje iza naše sadašnje vlade. Dobar,stabilan novac konzervativaca. Zato, ako postoji i najmanja šansa daje bilošto jutros bilo usmjereno protiv njega - žele cjelovitu istragu."Poirot kimne."To sam, više-manje, i pretpostavljao. Čini mi se," snažno je zamahnuorukom, "daje postojala, možda, neka zapreka. Prava je žrtva bila - trebala

biti - Alistair Blunt. Ili je to samo početak - početak neke akcije? Mirišem-mirišem," pomirišao je zrak, "daje veliki novac u pitanju!"Japp reče:"Znate, mnogo pretpostavljate.""Naslućujem da je siroti Morlev bio samo pijun u čitavoj igri. Možda jeznao nešto - možda je rekao nešto Bluntu - ili su strahovali da bi mumogao nešto reći..."Zaustavio se kad je Gladvs Nevill ušla u sobu."Gospodin Reillv je zauzet vađenjem zuba," reče gospođica Nevill. "Bit će

slobodan za otprilike deset minuta, ako je to u redu?"Japp reče da jest. U međuvremenu će, reče, opet porazgovarati s Alfredom.VAlfred je bio rastrgan između osjećaja nervoze, zadovoljstva i bolesnogstraha da će biti okrivljen za sve što se dogodilo! Radio je tek dva tjednakod gospodina Morleva i tijekom tog razdoblja konstantno i postojano jeradio sve pogrešno. Neprestana krivnja potkopavala je njegovosamopouzdanje."Bio je malo više uzrujan nego obično, možda," odgovorio je Alfred, "ne

mogu se sjetiti ničeg drugog. Nikad nisam mislio da bi se mogao ubiti."Poirot se ubaci."Morate nam reći," reče, "sve čega se sjećate o tomešto se dogodilo jutros. Vi ste vrlo važan svjedok, i vaše nam pamćenjemože biti od izuzetne koristi."Alfredovo je lice poprimilo grimiznu boju, i prsa su mu se nadula uosjećaju vlastite važnosti. Već je Jappu ukratko ispričao o jutrošnjimdogađajima, ali sada je bilo drukčije.

"Sve ću reći," odgovori. "Samo me pitajte.""Za početak, je li se nešto neuobičajeno dogodilo jutros?"



Alfred je razmišljao koji trenutak, a zatim pomalo tužno odgovorio: "Pa nemogu reći. Sve je bilo kao i obično.""Jesu li dolazili neki stranci?""Ne, gospodine."

"Čak niti među pacijentima nije bilo stranaca?""Nisam znao da mislite na pacijente. Nije bio nitko tko nije imao dogovor,ako to mislite. Svi su zapisani u knjizi."Japp je kimnuo. Poirot upita:"Je li netko mogao doći ovamo izvana?""Ne, nije. Trebao bi imati ključ, znate?""Ali bilo je lako napustiti kuću?""Oh, da, samo okrenete kvaku, izađete van i zatvorite vrata za sobom. Kaošto sam rekao, većina to i radi tako. Često se spuste stepenicama dok javodim gore u liftu sljedeću stranku, znate?""Da. Sad nam recite tko je jutros stigao prvi, i tako dalje. Opišite nam ihako se ne možete sjetiti njihovih imena."Alfred je kratko razmišljao. Tada je rekao: "Gospođa s djevojčicom, to je

bila pacijentica gospodina Reillvja, a gospođa Soap, ili nešto slično, stigla je gospodinu Morlevu."Poirot reče:"Sasvim dobro. Samo nastavite."

"Zatim neka postarija dama - prilično otmjena -dovezla se u Daimleru. Kad je izlazila, stigao je visoki gospodin vojnik, i odmah poslije njega, stigli stevi," kimnuo je Poirotu."Točno.""Tada je stigao onaj Amerikanac."Japp upita:"Amerikanac?""Da, gospodine. Mladi gospodin. Bio je Amerikanac - mogli ste to

prepoznati po njegovom govoru. Stigao je ranije, da. Imao je zakazano tek

u jedanaest i trideset - ali nije ostao, ne."Japp reče oštro:"Što je bilo?""Sišao sam po njega kad se u jedanaest i trideset - ili je bilo nešto kasnije,možda dvadeset do dvanaest -oglasilo zvono gospodina Reillvja, ali onviše nije bio ovdje. Vjerojatno se preplašio i pobjegao." Dodao je značajno:"Nekad to čine."Poirot reče:

"Tada je otišao nedugo nakon mene?""Tako je, gospodine. Vi ste izašli nakon što sam ja poveo gore onog



otmjenog koji je stigao Rollsom. Uuh, dobar auto, gospodin Blunt - jedanaest i trideset. Zatim sam se spustio i ispratio vas van, a damu unutra.Gospođicu Some Berry Seal, ili nešto slično - i tada sam se - pa, samozaletio dolje u kuhinju prigristi nešto, i dok sam bio dolje, oglasilo se

zvono gospodina Reillvja -otišao sam gore i kao što sam već rekao,američki gospodin je zdipio. Otišao sam to reći gospodinu Reillvju i on jesamo, po svom običaju, kratko opsovao."Poirot reče:"Nastavite.""Da vidim, što se poslije dogodilo? Oh, da, gospodin Morley je pozvaozvonom gospođicu Seal, onaj otmjeni je sišao dolje i izašao van, a ja samgospođicu Kakosevećzove liftom poveo gore. Ponovo sam se spustio doljei tad su stigla dva gospodina - jedan je bio malen čovjek s kreštavimglasom - ne mogu se sjetiti njegovog imena. Bio je pacijent gospodinaReillvja. A debeli strani gospodin pacijent gospodina Morleva.Gospođica Seal nije se dugo zadržala - ne dulje od petnaest minuta.Ispratio sam je van i onda poveo gore stranog gospodina. Već sam odveogospodinu Reillvju onog drugog gospodina, odmah nakon što je stigao."Japp reče:"I niste vidjeli gospodina Amberiotisa, onog stranca, kad je odlazio?""Ne, gospodine, ne mogu reći da jesam. Vjerojatno je sam izišao. Nijednog

ni drugog gospodina nisam vidio da izlaze.""Gdje ste bili od dvanaest sati nadalje?""Uvijek čekam u liftu, gospodine, dok se ne oglasi koje od zvona - naulaznim vratima, ili ono gospodina Morleya ili Reillyja.""Jeste li možda čitali?"Alfred se ponovo zacrvenio."U tome nema ničeg lošeg, gospodine. Nije da sam trebao nešto drugoraditi.""Naravno. Što ste čitali?"

"'Smrt u jedanaest i četrdeset i pet, gospodine. To je američka detektivska priča. Stvarno je sjajna, gospodine, stvarno! Sve o revolverašima."Poirot se slabašno nasmiješi. Reče:"S mjesta na kojem ste bili, jeste li mogli čuti kako se zatvaraju ulaznavrata?""Mislite kad je netko izlazio? Mislim da ne, gospodine.

Nisam to mogao primijetiti. Vidite, lift se nalazi na samom kraju hodnika imalo iza ugla. Ali savršeno čujem zvono s ulaznih vrata i ono gospodina

Morleva i Reillvja."Poirot kinine glavom. Japp upita:



"Što se zatim dogodilo?"Alfred se namršti, silno se trudeći prisjetiti."Ostala je samo gospođica Shirtv. Čekao sam da gospodin Morlev pozvoni,ali ništa. Ujedanje dama, koja je čekala, postala vrlo ljuta."

"Nije vam palo na pamet otići prije gore i provjeriti je li gospodin Morlevspreman?"Alfred je vrlo energično zatresao glavom."Ne, gospodine. Ne bih to nikada učinio. Po svemu sudeći, onaj posljednjigospodin je još bio gore. Ja sam čekao zvono. Naravno, da sam znao da segospodin Morlev ubio..."Alfred je s bolesnim užitkom zatresao glavom.Poirot upita:"Je li se zvono obično oglašavalo nakon stoje pacijent sišao dolje, ili to nije

bilo važno?""Ovisilo je. Obično bi pacijent sišao dolje stepenicama i tada bi počelozvoniti. Ako bi pozvali lift, tada bi se zvono oglasilo, možda, dok sam ihvodio dolje. Ali to nije bilo čvrsto uređeno. Ponekad bi prošlo i nekolikominuta dok gospodin Morlev ne bi pozvao sljedećeg pacijenta. Ako je biou žurbi, pozvonio bi odmah nakon što je pacijent napustio sobu.""Tako dakle..." Poirot je nakratko zastao, a onda nastavio:"Je li vas, Alfrede, iznenadilo samoubojstvo gospodina Morleva?"

"Srušilo me s nogu, naravno da jest. Nije bilo razloga da se ubije, barem jatako mislim - oh!" Alfred je odjednom širom razgoračio oči: "Oo - on nijeubijen, jeli?"Poirot se ubacio prije nego je Japp došao do riječi."Pretpostavimo da jest, bi li vas to manje iznenadilo?""Pa, ne znam, gospodine. Zaista. Ne znam tko bi želio ubiti gospodinaMorleva. Bio je - pa, bio je vrlo običan gospodin. Je li stvarno ubijen?"Poirot reče ozbiljno:

"Moramo uzeti u obzir svaku mogućnost. Zato sam vam i rekao da ste vrlovažan svjedok i da se trebate potruditi prisjetiti svega što se jutrosdogodilo."

Naglasio je svaku riječ i Alfred se namrštio u ozbiljnoj želji da učini onošto je Poirot rekao."Ništa mi više ne pada na pamet, gospodine. Ozbiljno."Alfred je ovo izrekao pomalo žalosnim glasom."U redu je, Alfređe. I posve ste sigurni da nitko osim pacijenata nije jutros

bio u kući?""Nitko stran, gospodine. Navratio je mladić gospođice Nevill, ali ona nije



bila ovdje."Japp upita oštro:"Kadjetobilo?""Nešto iza dvanaest. Kad sam mu rekao da danas nema gospođice Nevill,

bio je vrlo ljut i rekao da će pričekati gospodina Morleva. Rekao sam mudaje gospodin Morlev zauzet sve do ručka, ali on je odgovorio da ćečekati."Poirot upita:"I je li čekao?"Alfred im uputi pogled pun iznenađenja. Reče:"Pa - sasvim sam zaboravio na to! Otišao je u čekaonicu, ali kasnije nije

bio tamo. Vjerojatno se umorio čekajući i odlučio da će doći neki drugi put."VIKada je Alfred napustio sobu, Japp reče oštro:"Mislite li daje bilo mudro natuknuti momku da se radi o ubojstvu?"Poirot je slegnuo ramenima."Mislim da - da. Potaknut će ga da se prisjeti svega što je vidio ili čuo, i

pazit će, s posebnom brigom, na sve što se ovdje događa.""Ipak, ne želimo da tako brzo procuri u javnost.""Mon cher, to se neće dogoditi. Alfred čita detektivske priče - obuzet je

zločinom. Ako štogod i kaže, pripisat će se to njegovoj bolesnoj, zločinomopsjednutoj mašti.""Pa, možda ste u pravu, Poirot. Sada ćemo čuti Reillvjevu priču."Ordinacija i ured gospodina Reillvja bili su na prvom katu. Bili su

prostrani kao i oni iznad njih, ali ne toliko osvijetljeni i ne tako bogatoopremljeni.Partner gospodina Morleva bio je visok, tamnoput mladi čovjek, paperjastekose koja je neuredno padala preko njegovog čela. Imao je privlačan glas ivrlo oštrouman pogled.

"Nadamo se, gospodine Reillv," reče Japp, nakon što se predstavio, "damožete malo rasvijetliti ovu situaciju.""Žao mi je, ali ne mogu," odgovorio je ovaj. "Mogu samo reći da je HenryMorlev zadnja osoba koja bi si oduzela život. Ja bih to mogao učiniti - alion ne.""Zašto biste vi to mogli učiniti?" upitao je Poirot."Zato što imam milijun briga," odgovori ovaj. "Kao prvo, probleme snovcem. Još nisam uspio uskladiti svoje iroškove sa svojim prihodima. Ali

Morlev je bio vrlo oprezan. Kod njega nećete naći, siguran sam, nikakvihdugova, novčanih problema."



"A ljubavnih veza?" predloži Japp."Mislite na Morleya? Taj uopće nije uživao u životu! Jadan čovjek, u

potpunoj vlasti svoje sestre."Japp je zatim pitao Reillvja pojedinosti o pacijentima koje je primio jutros.

"Oh, pretpostavljam da su svi u redu. Mala Betty Heath, drago dijete - brinem o cijeloj obitelji. Pukovnik Abercrombie je također stari pacijent.""A gospodin Howard Raikes?" upita Japp.Reillv se naceri."Onaj koji je pobjegao? Nisam ga ranije vidio. Ne znam ništa o njemu.

Nazvao je i izričito tražio termin za danas ujutro.""Odakle je nazvao?""Iz Holborn Palacea. Mislim da je Amerikanac.""To i Alfred kaže.""Alfred bi to i trebao znati," reče gospodin Reillv. "Veliki ljubitelj filmova,taj naš Alfred.""A vaš drugi pacijent?""Barnes? Smiješno pedantan čovječuljak. Umirovljeni državni činovnik.""Što nam možete reći o gospođici Nevill?"Gospodin Reillv podigne obrve."Pree-krasna blondina. Ali stari momak nije ništa poduzimao. Njen odnossa starim Morlevem bio je čisto profesionalan - siguran sam u to."

"Nisam ni pomislio da nije bio," reče Japp, blago se zarumenivši."Mojapogreška," reče Reillv. "Te prljave misli. Mislio sam da pokušavatecherchez la famme.""Oprostite što govorim vašim jezikom," obrati se usput Poirotu. "Imam

prekrasan naglasak, zar ne? Rezultat obrazovanja kod redovnica."Jappa je iritirala njegova nametljivost. Upitao gaje:"Znate li išta o zaručniku gospođice Nevill? Zove seČarter, Frank Čarter.""Morley nije imao visoko mišljenje o njemu," odgovori Reillv. "Pokušao je

nagovoriti gospođicu Nevill da ga ostavi.""To je vjerojatno razljutilo Čartera?""Možete biti sigurni," odgovori veselo Reillv.

Nakratko je promislio, a onda dodao:"Oprostite, vi istražujete samoubojstvo, ne ubojstvo?"Japp reče oštro:"Kad bi bila riječ o ubojstvu, biste li imali štogod za reći?""Ja ne! Želio bih da to bude Georgina! Takva kruta, suzdržana žena. Ali,

nažalost, također visokomoralna. Naravno, i ja sam se lako mogao zaletjetigore i upucati starog momka, ali nisam. Zapravo, uopće ne mogu zamisliti



da bi itko želio ubiti Morleva. Ali jednako tako ne mogu ni pojmiti da bi počinio samoubojstvo."Dodao je, promijenjenim glasom:"Zapravo, jako mi je žao zbog svega ... Ne smijete osuđivati moje

ponašanje. Riječ je samo o nervozi. Volio sam starog Morleva i nedostajatće mi."VIIJapp je spustio slušalicu. Okrenuo se Poirotu s krutim izrazom lica.Reče:"Gospodin Amberiotis se ne osjeća dobro - nije raspoložen za posjete.Ali vidjet će on mene - neće mi umaći! Naš je čovjek u Savoyu spremanako Amberiotis pokuša pobjeći."Poirot reče zamišljeno:"Vi mislite daje Amberiotis ubio Morleva?""Ne znam. Ali on je bio posljednja osoba koja je vidjela Morleya živog. I

bio je novi pacijent. Prema njegovim riječima, napustio je Morleva živog izdravog u dvanaest i dvadeset pet. To može, ali i ne mora biti istina. Ako jeMorlev tadajoš bio živ, moramo otkriti što se zatim dogodilo. Do sljedećeg

pacijenta ostalo je još pet minuta. Je li netko bio s njim za to vrijeme?Čarter, možda? Ili Reillv? Što se dogodilo? Sudeći prema tome, u pola

jedan, ili najkasnije u dvadeset i pet do jedan, Morleyje bio mrtav - inače bi

pozvao sljedećeg pacijenta ili poslao poruku gospođici Kirby daju ne može primiti. Ne, ili je ubijen, ili mu je netko rekao nešto što je tako djelovalo nanjega daje odlučio oduzeti si život."Zaustavio se."Razgovarat ću sa svakim pacijentom kojeg je jutros primio. Postojimogućnost daje nekome spomenuo nešto što nam može pomoći u istrazi."Bacio je pogled na svoj sat."Gospodin Alistair Blunt je rekao da nam može posvetiti nekoliko minutau četiri i petnaest. Najprije idemo kod njega. Zatim možemo, na putu do

Amberiotisa, navratiti do gospođice Sainsburv Seale. Želio bih znati što jeviše moguće prije nego li se pozabavimo našim grčkim prijateljem. A tu je,napokon, i onaj Amerikanac, koji je po vašim riječima 'izgledao kaoubojica'."Hercule Poirot zatrese glavom."Ne ubojica - zubobolja.""Svejedno, posjetit ćemo tog gospodina Raikesa. Njegovo je ponašanje, unajmanju ruku, bilo čudno. I provjerit ćemo telegram gospođice Nevill,

njezinu tetku i njezinog mladića. U stvari, provjerit ćemo sve i svakoga!"VIII



Embankmenta. Iznutra je bila raskošna, ali na jednostavan način koji jeodavao veliko bogatstvo. Nije bila toliko moderna, ali bila je udobna.Alistair Blunt ih nije ostavio čekati. Odmah im se pridružio."Viši inspektor Japp?"

Japp mu je prišao i predstavio Herculea Poirota. Blunt gaje pogledao sazanimanjem."Čuo sam, naravno, za vas, gospodine Poirot. I svakako, negdje, sasvimnedavno...," zaustavi se, mršteći.Poirot reče:"Danas ujutro, gospodine, u čekaonici sirotog gospodina Morleva."Čelo Alistaira Blunta se izravna. Reče:"Naravno. Znao sam da sam vas vidio negdje."Okrenuo se prema Jappu: "Što mogu učiniti za vas? Izuzetno mi je žaozbog sirotog Morleya.""Bili ste iznenađeni, gospodine Blunt?""Veoma. Naravno, znao sam vrlo malo o njemu, ali nisam ga smatraoosobom koja bi mogla počiniti samoubojstvo.""Bio je, dakle, dobrog zdravlja i raspoložen jutros?""Mislim - da." Alistair Blunt zastane, a tada reče s gotovo dječačkimsmiješkom: "Istina je da sam velika kukavica kad je u pitanju posjetzubaru. Jednostavno mrzim onu odvratnu bušilicu koju vam guraju u usta.

To je razlog zašto nisam ništa primijetio. Sve dok nije bilo gotovo. Alimoram reći da se Morlev doimao savršeno normalnim. Veseo i zaposlen.""Često ste odlazili kod njega?""Mislim daje to bio moj treći ili četvrti posjet. Sve do prošle godine nisamimao mnogo problema sa zubima. Starim, vjerojatno."Hercule Poirot upita:"Tko vam je preporučio gospodina Morleva?"Blunt se namrštio, pokušavajući se prisjetiti."Dakle, osjetio sam bol - netko mi je rekao da se obratim Morlevu iz

Queen Charlotte Streeta - ni za živu se glavu ne mogu sjetiti tko je to bio.Oprostite."Poirot reče:"Ako se sjetite, možda biste to mogli reći jednom od nas dvojice."Alistair Blunt ga znatiželjno pogleda.Upita:"Naravno - hoću. Zašto? Je li to važno?""Čini mi se," reče Poirot, "da je to od izuzetne važnosti."

Silazili su stepenicama kad se ispred kuće zaustavio automobil. Bio je tosportski automobil - jedan od onih



kojima treba više manevrirati negoli upravljati. Mlada dama koja je točinila, doimala se kao da se sastoji poglavito od ruku i nogu. Napokon seizvukla iz automobila kad su Japp i Poirot već odmakli.Djevojka je stajala na pločniku gledajući za njima. Tada, odjednom i

energično, poviče: "Hej!" Ne shvaćajući da je poziv upućen njima, nijedan se ne okrene, pa djevojka ponovi: "Hej! Hej! Vi tamo!"Zaustavili su se i ispitivački pogledali oko sebe. Djevojka im je dolazilaususret. Zadržali su dojam o rukama i nogama. Bila je visoka, mršava, alice joj je odavalo inteligenciju i živahnost kojom je nadomještalanedostatak prave ljepote. Bila je izrazito tamnoputa.Obratila se Poirotu:"Znam tko ste vi - vi ste detektiv, Hercule Poirot!" Imala je topao i dubok glas, s tragom američkog naglaska.Poirot reče:"Vama na usluzi, gospođice." . Pogledala je prema njegovom pratiocu.Poirot reče:"Viši inspektor Japp."Razgoračila je oči, pomalo sa zebnjom. Reče, gotovo bez daha:"Sto ste radili ovdje? Ništa - ništa se nije dogodilo ujaku Alistairu?"Poirot brzo upita:

"Zašto to mislite, gospođice?""Dakle, nije. Dobro."Japp se vratio na Poirotovo pitanje."Zašto ste pomislili da se nešto dogodilo gospodinu Bluntu, gospođice... ?"Zaustavi se.Djevojka mehanički odgovori:"Olivera. Jane Olivera." Tada se pomalo neuvjerljivonasmije. "Detektivi na pragu ne mogu značiti ništa dobro, zar ne?""Drago mi je reći da je sve u redu s gospodinom Bluntom, gospođice

Olivera."Pogledala je Poirota."Je li vas zvao zbog nečega?"Japp odgovori:"Mi smo trebali njega, gospođice Olivera, da nam pomogne oko slučajasamoubojstva koje se dogodilo jutros."Upita oštro:"Samoubojstvo? Čije? Gdje?"

"Gospodina Morleva, zubara, Queen Charlotte Street, broj 58.""Oh!" reče Jane tupo. "Oh!" Gledala je ispred sebe, mršteći se. Tada



neočekivano izjavi:"Oh, ali to je smiješno!" Tada se iznenada okrene, napusti ih bez pozdrava,

potrči stepenicama i uđe u kuću."Dakle," reče Japp gledajući za njom, "zaista čudno."

"Zanimljivo," primijeti blago Poirot.Japp se trgne, pogleda na svoj sat i prizove taksi koji im se približavao."Još imamo vremena za gospođicu Sainsburv Seale."IX .Gospođica Sainsburv Se<> ■<" '<* u slabo osvijetljenom predvorjuGlengovvrie Cou..a ispijala čaj.Bila je uznemirena pojavom policijskog službenika -ali njeno je uzbuđenje

bilo ugodne prirode, primijetio je Japp. Poirot zaključi, sa žaljenjem, da jošnije prisila kopčuna cipeli."Doista," prozbori gospođica Sainsbury Seale, pogledavajući uokolo,"zaista ne znam gdje bismo mogli dobiti malo privatnosti. Znate - vrijeme

je za čaj - možda biste i vi željeli - i - i vaš prijatelj ...""Ne, hvala, gospođice, reče Japp. "Ovo je gospodin Hercule Poirot.""Stvarno?" reče gospođica Sainsburv Seale. "Tada možda - sigurni ste dane želite čaj? Ne. Dobro, možda bismo mogli pokušati u salonu, ali i on jezacijelo pun. Oh, vidim, onaj kut tamo. Hoćemo li..."

Povela ih je prema osamljenom udubljenju gdje se nalazila sofa i dvijestolice. Poirot i Japp su je slijedili, s time daje ovaj prvi pokupio za njomšal i maramicu koje je izgubila na putu.Dade joj ih."Oh, hvala vam - tako sam neoprezna. Izvolite sada, inspektore - ne, višiinspektore, je li tako? Pitajte me što god želite. Vrlo uznemirujuće, cijelastvar. Jadan čovjek -pretpostavljam da ga je nešto mučilo? Živimo u tako

burnim vremenima!""Je li vam se činio zabrinut, gospođice Sainsburv Seale?"

"Pa...," gospođica Sainsburv Seale je promislila, a onda nevoljkoodgovorila:"Ne mogu reći, znate, da jesti Ali možda nisam primijetila - ne u timokolnostima, znate, poprilična sam kukavica." Gospođica Sainsburv Sealse zahihota i pogladi svoje neuredne kovrče."Možete li nam reći tko je još bio u čekaonici dok ste vi bili tamo?""Da vidim - bio je samo jedan mladić kad sam ja stigla. Mislim da ga jezaista jako boljelo zato što je mrmljao nešto za sebe i izgledao je

poprilično bijesno prelistavajućina brzinu časopise. I onda je odjednom skočio i izašao iz sobe. Izgleda daje



imao stvarno gadnu zubobolju.""Me znate je li napustio kuću nakon što je izašao iz sobe?""Uistinu ne znam. Pretpostavila sam da više nije mogao čekati i dajeodlučio da odmah mora vidjeti zubara. Ali nije mogao ići kod gospodina

Morleva zato što je nekoliko minuta kasnije stigao dječak i poveo me goredo njega.""Jeste li na povratku svratili do čekaonice?""Ne. Već sam u sobi gospodina Morleva stavila šešir i poravnala kosu.

Neki ljudi," nastavi gospođica Sainsburv Seale, zagrijavši se za temu,"ostavljaju svoje šešire dolje u čekaonici, ali ja nikada. Jednoj se mojoj

prijateljici, koja je to učinila, dogodila zaista uznemirujuća stvar. U pitanju je bio novi šešir, pažljivo ga je položila na stolicu, ali kada se vratila,zamislite, dijete je sjedilo na njemu i u potpunosti ga zgnječilo. Bio jeuništen! Potpuno uništen!""Katastrofa," reče Poirot učtivo."Ja krivim majku," reče gospođica Sainsburv Seale, osuđivački. "Majke bitrebale paziti na svoju djecu. Znam da dječica ne misle ništa loše, ali moraih se paziti."Japp reče:"Tada je onaj mladić sa zuboboljom bio jedini pacijent kojeg ste tamozamijetili?"

"Jedan je gospodin baš sišao stepenicama i odlazio kad sam ja krenulagore. Oh! Sjećam se - vrlo neobičan stranac je izašao iz kuće kad sam jastigla."Japp se nakašlje. Poirot reče dostojanstveno:"To sam bio ja, madame.""Oh, gospode!" Gospođica Sainsburv Seale uputi mu pogled. "Stvarno!Oprostite - kratkovidnost - i vrlo je mračno ovdje, zar ne?" Nastavila je,nepovezano. "I iloista, znate, mislim da dobro pamtim lica. Ali ovdje jeslabo svjetlo, žarne? Oprostite, zaista nesretna pogreška!"

Uspjeli su primiriti damu, a Japp je upita:"Sasvim ste sigurni da gospodin Morley nije rekao ništa poput - na primjer - da ga očekuje neki neugodan razgovor? Ili nešto slično?""Ne, uistinu, sigurna sam da nije.""Nije spomenuo pacijenta po imenu Amberiotis?""Ne, ne. Zapravo nije ništa rekao - osim, onoga što zubari i inače govore."Poirot je odmah pomislio na izraze: "Isperite. Otvorite malo jače, molim.Sada lagano zatvorite.''''

Japp je zatim poduzeo sljedeći korak. Izvijestio je gospođicu SainsburvSeale da će vjerojatno trebati njezino svjedočenje tijekom istrage.



Nakon prvotnog uzvika zaprepaštenja, činilo se da je dobro prihvatilačitavu stvar. Potaknuta Jappovim pitanjima, ubrzo je ispričala cijelu svojuživotnu priču.Stigla je, kako se činilo, u Englesku iz Indije prije šest mjeseci. Živjela je u

različitim hotelima i pansionima i napokon se odlučila za GlengovvrieCourt zbog njegove obiteljske atmosfere. U Indiji je boravila uglavnom uCalcutti gdje se bavila misionarskim radom te poučavala dikciju."Čisti, pravilno izgovoren engleski je izuzetno važan, viši inspektore,"gospođica Sainsburv Seale se usiljeno nasmiješi i zabaci glavu. "Kaodjevojka nastupala sam na pozornici. Oh! Samo u malim ulogama, znate. U

provinciji! Ali imala sam velike ambicije. Velike pozornice. Tada samkrenula na svjetsku turneju -Shakespeare, Bernard Shaw." Uzdahnula je."Problem nas žena je srce - milost naših srdaca. Prenagljena impulzivnaudaja. Jao! Rastali smo se gotovo odmah. Bila sam -žalosno prevarena.Ostavila sam djevojačko prezime. Prijatelj mije ljubazno osigurao malenkapital i tako sam

pokrenula svoju govorničku školu. Sudjelovala sam i u osnivanju odličnogamaterskog dramskog društva. Moram vam pokazati neke od kritika."Viši inspektor Japp bio je svjestan te opasnosti! Umaknuo je dokjegospođica Sainsburv Seale izgovarala: "I ako se, kojim slučajem, moje imenađe u novinama -kao svjedoka u istrazi, želim biti sigurna da će biti

napisano ispravno. Mabelle Sainsburv Seale - Mabelle se pišeM.A.B.E.L.L.E, a Seale S.E.A.L.E. I, naravno, ako bi željeli spomenuti dasam nastupala u Kako vam drago u Oxford Repertorv Theatre.""Naravno, naravno." Viši inspektor Japp se već sasvim udaljio.U sigurnosti taksija, uzdahnuo je i obrisao čelo."Ako će biti potrebno, lako ćemo je provjeriti," primijetio je, "osim ako svenije bila laž - ali ne vjerujem."Poirot je zatresao glavom. "Lažljivci," reče, "nisu ni toliko podrobni ninesuvisli." Japp nastavi:

"Strahovao sam da će se preplašiti zbog istrage -većina sredovječnihusidjelica bi se preplašila - ali, pomoglo je to što je nekad bila glumica.Ponovno pod svjetlima reflektora - u središtu pažnje!"Poirot reče:"Doista želite njezinu pomoć u istrazi?""Vjerojatno ne. Ovisi." Zastane, a onda reče: "Sve sam jače uvjeren, Poirot.To nije bilo samoubojstvo.""A motiv?"

"I dalje je problem. Možda je Morlev jednom zaveo Amberiotisovu kćer?"Poirot ne reče ništa. Pokušao je zamisliti gospodina Morlcva u ulozi



"Znate, prijatelju, nisam potpuno zadovoljan. Poznato je da pacijenti ponekad prilično nezgodno reagiraju na te lokalne anestetike. Djelovanjeadrenalina je općepoznato. Potrebna je mala doza prokaina da ukombinaciji s adrenalinom izazove otrovni učinak. Međutim,

liječnici ili zubari koji rade s narkoticima ipak ne idu toliko daleko u brizida počinjavaju samoubojstvo.""Da, ali vi govorite o slučajevima u kojima je upotrijebljena normalna dozaanestetika. U tim situacijama liječnik ne snosi krivnju, već je smrt izazvana

ponašanjem pacijenta. Međutim, ovdje je zasigurno riječ o prevelikoj dozi.Još ne mogu odrediti točnu količinu - te analize obično traju i do mjesecdana - ali definitivno je veća od uobičajene. To znači daje Morlev

pogriješio.""Čak i tada," reče Poirot, "radi se o pogrešci, a ne o zločinu.""Ne, ali takvo što bi djelovalo negativno na njegov profesionalni ugled.Zapravo, uništilo bi ga. Nitko ne bi išao kod zubara koji bi ti mogaoubrizgati smrtonosnu dozu otrova samo zato što je bio malo rastresen.""Priznajem, zanimljivo je.""Takve se stvari događaju liječnicima, apotekarima... Pouzdani i opreznigodinama, i tada - trenutak nepažnje -šteta je načinjena i nesretnici su krivi.Morlev je bio osjećajan čovjek. U slučaju liječnika, obično i apotekar ilidjelitelj lijekova snose krivicu - ili je svi zajedno dijele. Morlev je u ovom

slučaju bio jedini odgovoran."Poirot se dvoumio."Ne bi li ostavio neku poruku? Objasnio stoje učinio? Da se nije mogaosuočiti s posljedicama? Nešto takvo? Koju riječ svojoj sestri?""Ne, ja to tumačim ovako: iznenada je shvatio što je učinio, izgubiohrabrost i riješio to na najbrži način."Poirot nije odgovorio.Japp reče:"Poznajem vas, stari momče. Jednom kada počnete razmišljati o ubojstvu,

ne možete ga izbaciti iz glave! Priznajem, ja sam vas naveo na taj trag. Pa, pogriješio sam. Slobodno to priznajem."Poirot reče:"Mislim, ipak, da postoje i druga moguća objašnjenja.""Mnoštvo objašnjenja, usudim se reći. Razmišljao sam0 njima - sva su premaštovita. Recimo, na primjer, daje Amberiotis ubioMorleva, otišao kući, osjetio grižnju savjesti i počinio samoubojstvo,koristeći lijekove koje je ukrao iz Morleveve ordinacije. Ako vi mislite

daje to moguće, ja mislim daje prokleto nemoguće. Amberiotis ima dosje uYardu. Prilično zanimljiv. Počeo je kao vlasnik malog hotela u Grčkoj,



zatim se upleo u politiku. Bavio se špijunažom u Njemačkoj i Francuskoj -i zaradio popriličan novac. Ali, na taj se način nije dovoljno brzo bogatio,

pa je, čini se, bio umiješan i u neke slučajeve ucjena. Ne baš dobar čovjek,naš gospodin Amberiotis. Prošle je godine bio u Indiji i vjeruje se da je

prilično slobodno opelješio jednu od urođeničkih princeza. Problem je jedino dokazati nešto protiv njega. Sklizak kao jegulja! Tu je još jednamogućnost. Možda je ucjenjivao Morleva zbog nečega. Morlev, dobivšisavršenu priliku, otruje ga prevelikom dozom adrenalina1 novokaina, nadajući se da će presuda biti - nesretni slučaj - ili neštoslično. Ali, nakon što Amberiotis odlazi, Morleva hvata grižnja savijesti iubija se. To je, naravno, moguće, ali ja nekako ne vidim Morleva kaonamjernog ubojicu. Ne, sasvim sam siguran daje bilo kako sam većrekao - čista pogreška, učinjena jednog jutra kad je bio prezaposlen. Moratće ostati na tome, Poirot.""Znači tako," reče Poirot s uzdahom. "Tako..."Japp reče dobrostivo:"Znam kako se osjećate, momče. Ali ne možete svaki put imati lijeposočno ubojstvo. Doviđenja. Mogu se poslužiti jedino poznatom rečenicomkao isprikom: 'Oprostite na smetnji!'"Prekinuo je vezu.Hercule Poirot je sjedio za svojim lijepim, modernim stolom. Volio je

moderni namještaj -njegova pravilnost i čvrstoća bile su ugodnije od mekihkontura starinskih modela.Pred njim je ležao list papira s čitko ispisanim naslovima i komentarima.Pored nekih od njih stajali su upitnici.Prvi je bio:Amberiotis. Špijunaža. Iz tog razloga u Engleskoj? Bio u Indiji prošlegodine. Za vrijeme buna i nemira. Mogući komunistički agent.Slijedio je razmak, a zatim novi naslov:Frank Čarter? Morlev nije bio zadovoljan njime. Nedavno otpušten s posla.

Zašto?Uz sljedeće ime stajao je samo upitnik:Howard Raikes?Zatim je slijedila rečenica u navodnicima:'Ali to je smiješno!' ???Hercule Poirot držao je glavu u upitnom stavu. Vani

je kroz prozor vidio pticu kako u ustima nosi grančicu za izgradnju svoggnijezda. Hercule Poirot doimao se prilično poput ptice dok je sjedio tamo

sa svojom jajolikom glavom, nakrivljenom na jednu stranu.Malo ispod pribilježi:



"Uopće ništa ne znam," odvrati drugi, "samo sam posložio neke stvari.""A jedna od njih je?""Amberiotis," reče bez oklijevanja gospodin Barnes. "Zaboravljate da samsjedio nasuprot njemu minutu-dvije u čekaonici. Nije me prepoznao.

Uvijek sam bio beznačajan lik, što ponekad dobro dođe. Ali ja sam prepoznao njega - i mogao sam pretpostaviti što smjera ovdje.""A to je što?"Gospodin Barnes je jače nego inače treptao očima."Mi smo vrlo naporni ljudi, mi ovdje. Konzervativni smo, kako se kaže, dosrži. Volimo gunđati, ali zapravo ne želimo srušiti našu demokratsku vlast ieksperimentirati s nečim novim. To najviše muči one nesretne straneagitatore koji su se posvetili tome. Čitav je problem -prema njihovommišljenju - da smo mi, zaista, kao država, prilično solventni. Rijetko kojadruga država u Europi jest u ovom trenutku! Uznemiriti Englesku - zaistauznemiriti - treba napraviti pakao s njenim novcem - na to je došlo! A to sene može učiniti kada je tu čovjek poput Alistaira Blunta."Gospodin Bames se zaustavi, a onda nastavi:"Blunt je takav čovjek koji i u privatnom životu plaća sve račune i živi uskladu sa svojim prihodima - nije važno zarađuje li par funti na godinu ilinekoliko milijuna. On je takav momak. I on jednostavno ne vidi razlogazašto cijela država ne bi postupala na taj način! Bez velikih izdataka i

mahnitog trošenja na nepotrebne stvari. To je razlog," zastane, "zašto nekiljudi smatraju da bi Blunta trebalo ukloniti s puta.""Ah," reče Poirot.Gospodin Barnes kimne u znak potvrde."Da," reče. "Znam o čemu govorim. Vrlo krasni ljudi, neki od njih.Dugokosi, dobrodušni, puni ideala o boljem svijetu. Drugi, pak, nisu takodragi, zapravo su vrlo neugodni. Skrivaju se kao štakori, sa svojim dugim

bradama i stranim naglaskom. A tu je, onda, i onaj nasilnički tip. Svi se,ipak, vode istom idejom: 'Blunt mora otići!'"

Ljuljao se naprijed-nazad u stolici."Pomesti stari poredak! Torijevce, konzervativce, vojsku, tvrdoglavesumnjičave poslovne ljude, to je ideja. Možda su ti ljudi u pravu - ne znam.Ali, znam jednustvar - trebate imati nešto čime ćete nadomjestiti stari poredak - nešto štoće funkcionirati - ne samo nešto što zvuči dobro. No, ne moramo ulaziti uto. Suočeni smo sa stvarnim činjenicama, a ne apstraktnim teorijama.Uklonite potpornjeve i zgrada će se srušiti. Blunt je jedan od tih

potpornjeva." Nagnuo se naprijed.



"Usmjereni su protiv Blunta. Toliko znam. I jučer su ga, barem takomislim, umalo sredili. Možda nemam pravo - ali, to je već prokušano.Mislim na metodu."Zastao je, a onda potiho, oprezno spomenuo tri imena: neobično sposobnog

ministra financija, naprednjačkog i dalekovidnog tvomičara, iobećavajućeg mladog političara koji je osvojio naklonost javnosti. Prvi jeumro na operacijskom stolu, drugi je podlegao sumnjivoj bolesti koja je

prekasno otkrivena, a trećeg je pregazio automobil."Vrlo je jednostavno," reče gospodin Barnes. "Anesteziolog je pogriješio sanesteticima - pa, to se događa. U drugom su slučaju simptomi bilizagonetni. Obični dobronamjerni liječnik opće prakse - niste mogliočekivati od njega da prepozna simptome. U trećem je slučaju zabrinutamajka žurila svome bolesnom djetetu. Suosjećajući s njome, porota ju jeoslobodila krivnje!"Zastane:"Sve vrlo prirodno. I ubrzo zaboravljeno. No, reći ću vam što se dogodilo sto troje ljudi. Anesteziolog je otvorio prvorazredni istraživački laboratorij -ni na čemu se nije štedjelo. Liječnik opće prakse je otišao u mirovinu. Ima

jahtu, i krasnu kućicu na obali. Majka je, pak, svoj djeci omogućila prvorazredno obrazovanje, ponije za praznike, lijepu kuću na selu svelikim vrtom i pašnjakom za konje."

Polako je kimnuo glavom."U svakoj profesiji i zvanju postoje ljudi koji su, jače od drugih, podložniiskušenju. U našem je slučaju problemšto Morley nije bio jedan od takvih.""Mislite daje bilo tako?" upita Hercule Poirot.Gospodin Barnes reče:"Da. Vidite, nije lako doći do tih važnih ljudi. Izuzetno su dobro čuvani.Problem je s automobilskim nesrećama što su riskantne i ne uspiju uvijek.Ali čovjek je dovoljno nemoćan u zubarskoj stolici."

Uzeo je svoje naočale, obrisao ih i zatim namjestio na nos. Reče:"To je moja teorija! Morley nije pristao na zadatak. Ipak, previše je znao izato su ga trebali ukloniti s puta.""Om?" upita Poirot."Kad kažem oni - mislim na organizaciju koja stoji iza svega ovoga.

Naravno, samo je jedna osoba obavila posao.""Koja osoba?""Pa, mogao bih nagađati," odvrati Barnes, "ali bilo bi to samo nagađanje,

možda pogrešno."Poirot tiho upita: "Reillv?"



vukao tijelo. Ako je Morleva ustrijelio pacijent, vjerojatno bi to učinio u njegovoj ordinaciji i ne bi imao razloga pomicati tijelo. Zato sam, otpočetka, sumnjao da je ustrijeljen, ne uordinaciji, već u svom uredu. To bi značilo da ga nije ubio pacijent, nego

jedan od članova njegova kućanstva.""Vrlo dobro," reče gospodin Banies zadivljeno.Hercule Poirot ustane i ispruži ruku."Hvala vam," reče. "Mnogo ste mi pomogli."IV

Na putu kući, Poirot je svratio do Glengowrie Courta.Rano sljedećeg jutra nazvao je Jappa kao rezultat tog posjeta."Bonjour, mon ami. Saslušanje je danas, nije li?""Tako je. Hoćete li doći?""Mislim da neću.""Pretpostavljam, nije vrijedno vašeg truda.""Hoćete li pozvati gospođicu Sainsburv Seale kao svjedoka?""Dražesna Mabelle - zašto se jednostavno ne može zvati Mabel. Takve mežene živciraju. Ne, neću je zvati. Nema potrebe.""Niste se čuli s njom?""Ne, zašto bih?"Hercule Poirot reče:

"Samo sam se pitao, to je "•"<* Možda će vas zanimati da je gospođicaSainsburv jeaie napustila Glengowrie Court prošle noći - i nije se vratila.""Što? Pobjegla je?""To je moguće objašnjenje.""Ali zašto? Provjerili smo je, u potpunosti je čista. Kontaktirao sam iCalcuttu - to je bilo prije nego sam znao uzrok Amberiotisove smrti, inačese ne bih trudio -dobio sam jučer navečer odgovor. Sve je u redu. Znaju jetamo već godinama, i cijela priča koju je ispričala o sebi je istinita -jedino

je ponešto iskrivila o svom braku. Udala se za studenta Indijca i tada

otkrila da on već ima nekoliko žena. Ponovno je uzela svoje djevojačko prezime i posvetila se dobrotvornom radu. Povezala se s misionarima - podučavala dikciju, pomagala u amaterskim dramskim produkcijama. Nazvao sam je groznom ženom, ali definitivno nije bila umiješana uubojstvo. I sada kažete daje nestala! Ne razumijem zašto." Nakratko jezašutio, a onda pomalo sumnjičavo nastavio: "Možda joj je dosadio hotel?Događa se."Poirot reče:

"Prtljaga joj je još tamo. Nije ništa uzela sa sobom."Japp opsuje.



"Kad je otišla?""U tričetvrt do sedam, otprilike.""Što je s upravom hotela?""Vrlo su uznemireni. Upraviteljica je sasvim izvan sebe."

"Zašto nisu obavijestili policiju?""Zato jer, mon cher, postoji mogućnost da dama ostane vani preko noći(koliko god nemoguće to izgleda) i bila bi opravdano uzrujana po povratkuspoznajom da je pozvana policija. Gospođa Harrison, dotična upraviteljica,zvala je različite bolnice u slučaju da se dogodila nesreća. Razmišljala je otome da obavijesti policiju kad sam ja naišao. Stigao sam kao odgovor nanjene molitve. Pobrinuo sam se za sve i objasnio da ću pozvati u pomoćvrlo diskretnog policijskog službenika.""Diskretni policijski službenik - u pitanju sam ja,

pretpostavljam?""Dobro pretpostavljate."Japp uzdahne:"U redu. Naći ćemo se u Glengowrie Courtu nakon saslušanja."VJapp je gunđao dok su čekali upraviteljicu."Zašto bi željela nestati?""Zanimljivo je, priznajete?"

Prekinuli su s razgovorom.Pridružila im se gospođa Harrison, vlasnica hotela.Gospođa Harrison je bila gotovo na rubu plača. Toliko zabrinuta zagospođicu Sainsburv Seale. Što joj se moglo dogoditi? Ubrzo je samaiznijela sve mogćnosti: gubitak pamćenja, iznenadna bolest, krvarenje,

pljačka, napad... Nakratko je zastala da bi uzela zraka, mrmljajući:"Prekrasna žena - činila se tako zadovoljnom ovdje."Povela ih je, na Jappovo traženje, do jednostavne spavaonice koja je bila u

posjedu nestale dame. Sve je bilo čisto i uredno. Odjeća obješena uormaru, spavaćica složena i spremna na krevetu, u kutu dva skromnakovčega, red cipela ispod toaletnog stolića - neke za svaki dan, dva para

jeftinih elegantnih, jedne obične, crne satenske večernje, praktički nove, i par mokasinki. Poirot je primijetio da su večernje cipele bile za broj manjeod onih za dan - što se može pripisati taštini ili kurjim očima. Pitao se je li

pronašla vremena da sašije kopču na cipeli prije nego je izašla. Nadao seda jest. Uvijek gaje smetala nemarnost u odijevanju.

Japp je bio zauzet pregledavanjem nekih pisama koje je pronašao u ladicitoaletnog stolića. Hercule Poirot oprezno izvuče ladicu komode. Bila je



puna donjeg rublja. Lagano ju je zatvorio, nezadovoljan onime stoje pronašao unutra (vuneno donje rublje!), i otvorio drugu ladicu u kojoj su bile čarape.Japp reče:

"Jeste li pronašli štogod, Poirot?"Poirot odgovori tužno, kad je podigao jedan par: "Deset inča, jeftinasvjetlucava svila."Japp reče:"Nismo ovdje radi procjene imovine. Ovdje su dva pisma iz Indije, jednaili dvije priznanice od dobrotvornih organizacija, nema računa. Poštovanjavrijedna osoba, naša gospođica Sainsburv Seale.""Ali bez ukusa u odijevanju," reče tužno Poirot."Vjerojatno je mislila da se odijeva svjetski." Japp je zapisao adresu s

pisma datiranog dva mjeseca unatrag."Ti bi ljudi mogli znati nešto o njoj," reče. "Adresa na Hampsteadu. Čini seda su bili prilično bliski."Više nisu imali što za skupiti u Glengovvrie Courtu, osim negativnečinjenice da se gospođica Sainsburv Seale nije doimala uzbuđenom ilizabrinutom ni na koji način kada je otišla, i čini se da se definitivnoodlučila vratiti jer je, susrevši na hodniku prijateljicu, gospođu Bolitho,doviknula:

"Nakon večere pokazat ću ti onu igru o kojoj sam ti pričala."Osim toga, bio je običaj u Glengovvrie Courtu obavijestiti u blagavaoniciako ćete objedovati vani. Gospođica Sainsburv Seale nije to učinila. Prematome, jasno je da se namjeravala vratiti na večeru koja se posluživala odsedam i trideset do osam i trideset.Ali ona se nije vratila. Utonula je u Cromwell Road inestala.Japp i Poirot uputili su se na adresu u West Hampsteadu koja je stajala na

pismu koje su pronašli.

Bila je to udobna kuća, a i Adamsovi su bili ugodni ljudi s velikom obitelji.Živjeli su dugo vremena u Indiji i toplo govorili o gospođici SainsburvSeale. Ali nisu mogli pomoći.U posljednje je vrijeme nisu vidjeli, nisu već mjesec dana, zapravo otkadsu se vratili s uskršnjih praznika. Tada je još stanovala u hotelu u bliziniRussell Squarea. Gospođa Adams je dala Poirotu adresu hotela te adresedrugih anglo-indijskih prijatelja gospođice Sainsburv Seale koji su živjeli uStreathamu.

Ali na oba mjesta nisu ništa saznali. Gospođica Sainsburv Seale odsjela jeu dotičnom hotelu, ali tamo su znali vrlo malo o njoj, ništa što bi moglo



pomoći. Sjećali su je se kao drage, tihe dame koja je živjela u inozemstvu.Ljudi iz Streathama također nisu bili od velike pomoći. Nisu vidjeligospođicu Sainsburv Seale još od veljače.Ostala je mogućnost nesreće, ali i ona je odbačena. Nijedna bolnica nije

primila žrtvu nesreće koja je odgovarala tom opisu.Gospođica Sainsburv Seale kao daje propala u zemlju.VISljedećeg se jutra Poirot uputio do Holborn Palacea u potrazi zagospodinom Howardom Raikesom.

Ne bi se nimalo iznenadio da je čuo da je gospodin Howard Raikes također jedne večeri izašao iz hotela i nikada se nije vratio.Međutim, gospodin Howard Raikes je još uvijek bio ovdje i Poirotu jerečeno da upravo doručkuje.Pojava Herculea Poirota, činilo se, izazvala je kod gospodina Raikesa

poprilično nezadovoljstvo.Iako više nije izgledao tako ubojito kao u ponešto poremećenom sjećanjuPoirota na njega, njegov je pogled i dalje bio zastrašujući - zurio je unepozvanog gosta i neljubazno upitao:"Što k vragu?""Dopuštate?"Hercule Poirot privuče stolicu od drugog stola.

Gospodin Raikes reče:"Samo dajte! Sjednite i osjećajte se kao kod kuće!"Smiješeći se, Poirot se okoristi ovom dozvolom.Gospodin Raikes reče neljubazno:"Pa, što želite?""Sjećate li me se, gospodine Raikes?""Nikada vas nisam vidio.""Tu ste u krivu. Prije tri dana sjedili smo zajedno, ne više od pet minuta, uistoj prostoriji."

Ne mogu se sjetiti svakoga koga sretnem na nekoj prokletoj zabavi ilidrugdje.""Nije riječ o zabavi," reče Poirot. "Bilo je to u čekaonici kod zubara."

Neko prolazno uzbuđenje pojavilo se u mladićevim očima, ali je ubrzo prošlo. Promijenio je vladanje. Više nije bilo nestrpljivo i ležerno. Postalo je iznenada oprezno. Pogledao je Poirota i rekao:"Pa!"Prije nego je odgovorio, Poirot ga pažljivo prouči. Osjetio je, prilično

jasno, da je riječ o zaista opasnom mladiću. Mršavo pohlepno lice,ratoborna čeljust, oči fanatika. Ipak, bilo je to lice koje bi žene smatrale



privlačnim. Bio je nehajno, čak otrcano odjeven i jeo je stakvom nemarnom proždrljivošću daje to bilo, pomislio je Poirot, vrloznačajno.To je bila slika koju je o njemu stvorio Poirot.

"Vuk s idejama...."Raikes reče grubo:"Što si vi, dovraga, umišljate - doći ovako ovdje?""Moj posjet vam ne odgovara?""Uopće ni ne znam tko ste vi.""Ispričavam se."Poirot spretno izvuče kutijicu s posjetnicama. Izvuče jednu i predaju prekostola Raikesu.Ponovno se na mršavom licu gospodina Raikesa pojavio onaj neodređeniosjećaj kojeg Poirot nije mogao definirati. To nije bio strah - bio jeagresivniji od straha. Nakon njega, sasvim neupitno, pojavila se ljutnja.Dobacio je posjetnicu natrag Poirotu."To ste, dakle, vi? Čuo sam o vama.""Mnogi su čuli," reče skromno Poirot."Vi ste privatni detektiv, zar ne? I vrlo skup. Detektiv kojeg ljudiunajmljuju kada novac nije u pitanju - kada se isplati platiti sve kako bispasili svoje jadne kože."

"Ako ne budete pili kavu," reče Hercule Poirot, "ohladit će se."Rekao je ovo ljubazno i s autoritetom.Raikes je zurio u njega."Recite, kakav ste vi nametnik?""U ovoj je zemlji kava ionako vrlo loša," reče Poirot."I ja kažem," složi se gorljivo Raikes."Ali, ako dopustite da se ohladi, postat će gotovo nepitka."Mladić se nagne prema Poirotu."Na što smjerate? Zašto ste, zapravo, došli ovdje?"

Poirot slegne ramenima."Želio sam vas vidjeti.""Oh, da?" reče sumnjičavo gospodin Raikes.Stisnuo je oči."Ako želite novac, kucate na kriva vrata. Ljudi s kojima seja družim nemogu si priuštiti da kupe što žele. Radije se vratite onima koji vas plaćaju."Poirot reče s uzdahom:"Nitko me nije platio - još ne."

"Pričajte to nekom dragom," reče gospodin Raikes."Istina je," reče Hercule Poirot. "Trošim podosta svog dragocjenog



vremena, a za nikakvu naknadu. Jednostavno, recimo to tako, da udovoljimsvojoj znatiželji.""I pretpostavljam," reče gospodin Raikes, "da ste samo udovoljavaliznatiželji neki dan kod prokletog zubara."

Poirot zavrti glavom. Reče:"Izgleda da ste previdjeli najjednostavniji razlog zašto bih bio u čekaonicikod zubara, a taj je da mi liječi zube." "To ste, dakle, radili tamo?" Izrekao

je ovo s nevjericom. "Čekali ste da vam pregleda zube?""Naravno.""Oprostit ćete mi ako vam kažem da vam ne vjerujem.""Mogu li onda pitati, gospodine Raikes, što ste vi radili tamo?"Gospodin Raikes se iznenada naceri. Reče:"Imam vas! Čekao sam također na pregled zubrju.""Vjerojatno ste imali zubobolju?""Tako je, momče.""Ali, otišli ste prije nego što ste to obavili?""Pa što ako jesam? To je moja stvar."Zaustavio se, a onda bijesno reče: "Oh, dovraga, prestanimo s ovimuglađenim razgovorom! Tamo ste pazili na onu vašu veliku zvjerku. Pa,sve je u redu s njim, nije li? Ništa se nije dogodilo vašem dragocjenomgospodinu Alistairu Bluntu. Ništa nemate o meni."

Poirot reče:"Kamo ste otišli nakon što ste naglo izašli iz čekaonice?""Napustio sam kuću, naravno.""Ah!" Poirot pogleda prema stropu."Ali nitko vas nije vidio kako odlazite, gospodine Raikes.""Je li to važno?""Moglo bi biti. Koliko se sjećam. Netko je umro u toj kući nedugo potom."Raikes reče nemamo:"Oh, mislite na zubara."

Poirotov je glas bio grub kad je odgovorio:"Da, mislim na zubara."Raikes ga pogleda. Reče:"Zar to želite prišiti meni? To je u pitanju? Pa, neće ići. Baš sam pročitaoizvještaj o rezultatima istrage. Jadnik se ustrijelio zato stoje pogriješio sanesteticima i jedan je njegov pacijent umro."Poirot nastavi nepokoleban: "Možete li dokazati da ste napustili kuću ondakada tvrdite da jeste? Postoji li netko tko može pouzdano reći gdje ste bili

između dvanaest i jedan?"Raikes skupi oči.



"Vi to ipak želite prišiti meni? Pretpostavljam da vas je Blunt nagovorio nato?"Poirot uzdahne. Reče:"Oprostit ćete mi, ali to izgleda kao opsjednutost -neprestano se hvatate za

Alistaira Blunta. On me nije unajmio, nikada nije. Zabrinut sam, ne zanjegovu sigurnost, već zbog smrti čovjeka koji je bio izvrstan u profesijikoju je odabrao."Raikes zatrese glavom."Oprostite," reče, ali vam ne vjerujem. Vi ste Bluntovo njuškalo." Lice muse smračilo dok se nagnuo preko stola."Ali ga ne možete spasiti, znate. On mora otići - i sve što on predstavlja!Bit će to novi poredak - stari iskvareni sustav financiranja je gotov - ta

prokleta mreža bankara širom svijeta rasprostranjena je kao paukovamreža. Treba ih sve pomesti. Nemam ništa osobno protiv Blunta - alinjegov tip mrzim. Čovjek osrednjih sposobnosti - filistar. Čovjek kojegmožeš maknuti jedino ako upotrijebiš dinamit. Čovjek koji kaže: 'Nemožete poremetiti temelje civilizacije.' Mogu li? Čekajmo i vidimo! On

predstavlja smetnju u pogledu napretka i stoga treba biti uklonjen. Udanašnjem svijetu nema mjesta za ljude poput Blunta -ljude koji seneprestano vraćaju u prošlost - koji žele živjeti onako kako su živjelinjihovi očevi ili čak djedovi! Takvih je mnogo ovdje u Engleskoj -

vremenom pregaženi konzervativci - beskorisni, otrcani simboli doba koje propada. I, moj Bože, oni moraju otići! Treba nam novi svijet. Razumijeteli me - novi svijet?"Poirot uzdahne i ustane. Reče:"Vidim, gospodine Raikes, da ste idealist.""Pa, što ako jesam?""Preveliki idealist da mari za smrt jednog zubara."Gospodin Raikes reče prezrivo:"Što znači smrt jednog bijednog zubara?"

Hercule Poirot reče:"Vama ne znači ništa. Ali meni da. To je razlika između nas dvojice."VIIPoirot je stigao kući i odmah bio obaviješten da ga čeka jedna dama."Ona je - pa - malo nervozna, gospodine," rečeGeorge.Kako dama nije ostavila ime, Poirot je bio toliko slobodan da nagađa okome se radi. Nije pogodio, zato stoje djevojka, koja je uzrujano ustala kad

je ušao u sobu, bila tajnica pokojnog gospodina Morleva, gospođicaGladvs Nevill.



"Oh, zaista, gospodine Poirot. Tako mije žao što vas ovako gnjavim -stvarno ne znam odakle mi hrabrost da dođem ovamo. Bojim se da ćete mesmatrati drskom. Ne želim vam oduzimati vrijeme jer znam što ono značizaposlenom čovjeku poput vas, ali tako sam nesretna. Samo se bojim da

ćete sve ovo smatrati potpunim gubitkom vremena..."Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu u ophođenju s Englezima, Poirot je

ponudi čajem. Reakcija gospođice Nevill bila je onakva kakvoj se nadao."Doista, monsieur Poirot, to je vrlo ljubazno od vas. Šalica čaja je uvijek dobrodošla, zar ne?"Poirot koji se uspijevao othrvati toj navici, lažno prisegne. George, koji jeveć navikao na ovakve situacije, u čudesno kratkom vremenu pojavi se sčajnikom i dvjema šalicama."Dužna sam vam ispriku," reče gospođica Nevill, povrativši svojesamopouzdanje pod utjecajem napitka. "Naime, vrlo sam uznemirena zbog

jučerašnjeg saslušanja.""Siguran sam da jeste," reče ljubazno Poirot."Nije u pitanju davanje izjave, ili nešto takm. Smatrala sam, naime, danetko mora poći s gospođicom Morlev. Tu je, naravno, gospodin Reilly, ali

ja sam mislila na ženu. Osim toga, gospođica Morlev ne voli gospodinaReillvja. Smatrala sam daje moja dužnost da idem s njom.""To je vrlo ljubazno od vas," reče Poirot, ohrabrujući

Je-"Oh, ne, jednostavno sam osjećala da to moram učiniti.Znate, radila sam priličan broj godina za gospodina Morleya - i cijela jestvar bila veliki šok za mene. Naravno, saslušanje je sve dodatno

pogoršalo...""Bojim se da jest."Gospođica Nevill se nagne naprijed.''Ali sve je to pogrešno, gospodine Poirot. Zaista jest.""Sto je pogrešno, gospođice?"

"Pa, jednostavno se nije moglo dogoditi onako kako oni tvrde - dati pacijentu preveliku dozu, mislim.""Vjerujete da nije bilo tako?""Sigurna sam da nije. Ponekad pacijenti osjećaju neke posljedice, aliuglavnom zato što su fiziološki nepodobni - njihov srčani ritam nije, na

primjer, normalan. No, sigurna sam daje predoziranost anesteticima vrlorijedak slučaj. Zubari, naime, već potpuno mehanički daju pravu dozu,toliko su vješti u tome."

Poirot kimne odobravajući. Reče:"Ja sam došao do istog zaključka, da."



"Gotovo uvijek je riječ o jednakoj količini anestetika. Nije to slučajapotekara koji čitavo vrijeme pripravlja lijekove u drugim omjerima ilislučaj liječnika koji neprestano prepisuje različite recepte. Tu može nastati

pogreška kao rezultat nepažnje, ali potpuno je druga stvar sa zubarima."

Poirot upita:"Niste tražili da iznesete ove primjedbe na sudu?"Gladvs Nevill zavrti glavom. Nesigurno je stiskala prste."Vidite," napokon odvrati, "bojala sam se da će to još pogoršati stvari.Sigurna sam, naravno, da gospodin Morlev nikada ne bi učinio takvo što -ali bi moglo navesti ljude na pomisao daje to učinio namjerno."Poirot kimne.Gladvs Nevill nastavi:"Zato sam i došla k vama, monsieur Poirot. To štosam vam ispričala neće se smatrati službenim ni na koji način. Smatralasam da netko treba znati kako je - kako je sve ovo neuvjerljivo^"Nitko ne želi znati," reče Poirot.Promatrala ga je zbunjeno.Poirot reče:"Želio bih znati nešto više o onom telegramu zbog kojeg ste bili odsutnitog jutra.""Iskreno, ne znam što bih mislila o tome. Izgleda tako čudno.Vidite, morao

gaje poslati netko tko zna sve o meni- o mojoj tetki - gdje živi i slično.""Da, netko od vaših najbližih prijatelja, ili netko tko je živio u kući i znaosve o vama.""Nitko od mojih prijatelja ne bi to učinio, monsieur Poirot.""Što vi sami mislite o tome?"Djevojka je oklijevala. Reče polagano:"U početku sam se, doznavši da se gospodin Morlev ustrijelio, pitala nije liga on sam mogao poslati."

"Mislite, iz obzira prema vama, da vas poštedi cijele neugodne situacije?"Djevojka kinine."Ali, to se činilo tako nevjerojatnim, čak i da je tog jutra pomišljao nasamoubojstvo. Zaista vrlo čudno. Frank - moj prijatelj, znate - bio je prilično sumnjičav u početku. Optužio me dasam namjeravala provesti dan s drugim -kao da bih ikada to učinila.""Postoji li dragi?""Naravno da ne postoji. Ali Frank se u posljednje vrijeme toliko

promijenio - postao je razdražljiv i sumnjičav. Vidite, baš je izgubio posaoi nije uspijevao pronaći drugi. To loše djeluje na svakog čovjeka. Bila sam



vrlo zabrinuta za njega.""Kad je saznao da vas nema, bio je vrlo uznemiren,nije li?""Da, vidite, želio mi je ispričati sve o svom novom veličanstvenom poslu -

deset funti na tjedan. Nije mogao čekati. Mislim da je to želio reći, također,i gospodinu Morlevu. Znao je da ga gospodin Morlev nije cijenio, a čak je isumnjao da me pokušava okrenuti protiv njega.""Ali, to je bila istina, zar ne?""Pa, da, na neki načini Naravno, Frankje izgubio mnogo poslova i nije gase moglo, možda, smatrati, većina bi ljudi rekla, stabilnim. Ali odsad će

biti drukčije. Vjerujem da se čovjek može jako promijeniti pod utjecajemdruge osobe, zar ne, monsieur Poirot? Ako smatra da žena očekuje mnogood njega, nastojat će ispuniti njezina očekivanja."Poirot uzdahne. Ali nije se složio. Čuo je već na stotine žena kako dolaze stim istim argumentom, s istom vjerom u iskupljujuću snagu ženske ljubavi.Jednom u tisuću puta, pretpostavljao je, cinički, moglo bi se ostvariti.Samo reče:"Želio bih upoznati vašeg prijatelja.""Bilo bi mi drago, monsieur Poirot. Ali, znate, nedjelja je njegov jedinislobodni dan. Ostatak tjedna je odsutan.""Ah, na novom poslu. O kakvom se, uzgred, poslu radi?"

"Pa, ne znam točno. Pretpostavljam neki tajnički posao, ili u upravi. Znamda sam slala pisma na Frankovu londonsku adresu, međutim, ona su sevratila.""To je malo čudno, zar ne?""Pa, i ja sam to mislila - ali Frank kaže da se to ovih dana često događa."Poirot je, ne rekavši ništa, promotri na trenutak-dva.Tada oprezno reče:"Sutra je nedjelja, nije li? Možda biste mi se oboje mogli pridružiti zaručkom - u Logan's Corner Houseu?

Želio bih s oboje razgovarati o ovoj žalosnoj situaciji.""Pa - hvala vam, monsieiir Poirot. Ja sam - da, sigurna da bismo željeliručati s vama."VIIIFrank Čarter bio je plavokosi mladić srednje visine. Odisao je jeftinomelegancijom. Govorio je razgovijetno i s lakoćom. Oči su mu bile blisko

položene i imale naviku, kad je bio osobito zbunjen, pomicati se,nesigurno, sjedne strane na drugu.

Naginjao je sumnjičavosti i blago neprijateljskom ponašanju."Nisam ni slutio da ćemo imati zadovoljstvo ručati s vama, monsieiir



Poirot. Gladvs mi nije ništa rekla o tome."Pogledao ju je prilično ljutito dok je govorio."To smo tek jučer uredili," reče Poirot, smiješeći se. "Gospođica Nevill jeizrazito uznemirena okolnostima smrti gospodina Morleva i pretpostavljao

sam - ako zajednički..."Frank Čarter ga nepristojno prekine."Morleveva smrt? Dosta mi je toga! Zašto ga ne zaboraviš, Gladvs? Stoje

bilo toliko lijepo u njemu, a da ja to nisam vidio?""Oh, Frank, mislim da ne bi smio tako govoriti. Pa, ostavio mije stotinufunti. Saznala sam to jučer navečer.""To je u redu," složi se Frank nedragovoljno. "Ali, zašto i ne bi? Naradilasi se za njega - i tko je skupljao sav taj novac? On, naravno!""Pa, naravno da jest - ali, imala sam dobru plaću.""Prema mojem mišljenju, nisi. Ti si preskromna,Gladys. Dopuštaš da te se gazi. Dobro sam ja procijenio Morleya. Znaš isama vrlo dobro daje učinio sve ne bi li nas razdvojio.""On nije razumio.""Dobro je on razumio. Čovjek je sada mrtav, ali da nije, već bi me čuo.""Iz tog ste razloga i svratili onog jutra kad je umro, zar ne?" upita HerculePoirot.Frank Čarter ljuti to odvrati:

"Tko to kaže?""Svratili ste, niste li?""Pa, što ako i jesam. Želio sam vidjeti gospođicu Nevill.""Ali, rečeno vam je da nje nema.""Da, i mogu vam reći da mi je to bilo vrlo sumnjivo. Rekao sam onomcrvenokosom tikvanu da ću pričekati gospodina Morleva. Njegovonagovaranje Gladvs protiv mene prevršilo je svaku mjeru. Namjeravao samreći Morlevu da umjesto jadne, nezaposlene ništarije pred sobom imačovjeka koji je pronašao dobar posao i da je već vrijeme da Gladvs preda

otkaz i počne razmišljati o udaji.""Ali, vi mu to, zapravo, niste rekli?""Ne, dosadilo mije čekati u tom sumornom mauzoleju pa sam otišao.""Kada ste otišli?""Ne sjećam se.""A kada ste, onda, stigli?""Ne znam. Pretpostavljam, malo iza dvanaest.""I zadržali ste se pola sata - ili dulje - ili manje od pola sata?"

"Kažem vam, ne znam. Nisam tip koji stalno pogledava na sat.""Je li netko bio u čekaonici dok ste vi bili tamo?"



"Samo jedan podeblji tip kad sam ušao, ali on nije dugo ostao. Nakon toga bio sam sam.""Tada ste morali otići prije dvanaest i trideset - tada je, naime, stigla jednadama."

"Valjda jesam. Kažem vam, mjesto me počelo živcirati."Poirot ga zamišljeno pogleda.Doimao se nesigurno - priča nije zvučala u potpunosti istinito. Ali, to semoglo pripisati jednostavnom uzbuđenju.Poirot prijateljski upita:"Gospođica Nevill mi kaže da ste pronašli zaista odličan posao.""Plaća je dobra.""Deset funti na tjedan, kako čujem.""Tako je. Prilično dobro, zar ne? Dokaz da mogu uspjeti ako samozapnem."Poirot mu nije zamjerio malo hvastanja."Da, svakako. Posao nije prenaporan, nadam se."Frank Čarter odvrati kratko:"Ne previše.""Je li zanimljiv?""Oh, da, prilično zanimljiv. Govoreći o poslu, oduvijek me zanimalo kakovi, privatni detektivi, to radite? Pretpostavljam da nema mnogo veze sa

Sherlockom Holmesom, uglavnom je riječ o razvodima, zar ne?""Ja se ne bavim razvodima.""Zaista? Tada ne znam kako uspijevate.""Snalazim se, prijatelju. Snalazim.""Ali vi ste na samom vrhi< ^""~ ne, monsienr Poirot?" primijeti Gladvs

Nevill. "GuapodinMorlevje to običavao govoriti. Mislim, vi ste osoba kojojse obraća plemstvo, Ministarstvo unutarnjih poslova, vojvode."Poirot joj se nasmiješi."Laskate mi," reče.

IXPoirot je koračao kući opustjelim ulicama, duboko uronjen u svoje misli.Kada je stigao, telefonirao je Jappu."Oprostite što vam smetam, prijatelju, ali, jeste li učinili štogod u pogledu

pronalaženja onog telegrama koji je poslan Gladvs Nevill?""Još se držite toga? Ali, zapravo jesmo. Ušli smo u trag telegramu -

prilično mudro, tetka živi u Richbourneu u Somersetu. Telegram je poslaniz Richbarna, to je predgrađe Londona."

Hercule Poirot reče zadivljeno:"To je bilo mudro, zaista mudro. Ako bi primatelj i samo bacio pogled



otkuda je telegram poslan, sličnost dviju riječi bila bi dovoljna da uopće ne pobudi njegovu sumnju."Zastane."Znate li što ja mislim, prijatelju?"

"Pa?""Netko je upotrijebio mozak u ovom slučaju.""Hercule Poirot želi da bude riječ o ubojstvu, pa to, dakle, mora bitiubojstvo.""Kako, onda, objašnjavate telegram?""Puka slučajnost. Netko je nasamario djevojku.""Ali, zašto?""Oh, zaboga, Poirot, zašto ljudi čine to što čine? Neslane šale, psine.Čudan smisao za humor, to je sve.""I netko je poželio biti smiješan baš istoga dana kada će Morlev počinitikobnu pogrešku s injekcijom.""Možda je samo riječ o određenoj količini uzroka i posljedica. Zato što jegospođica Nevill bila odsutna, Morlev je bio zaposleniji nego inače i,shodno tome,skloniji počiniti pogrešku.""Još uvijek nisam zadovoljan.""Usuđujem se reći - zar ne vidite kamo vas vodi vaše razmišljanje? Ako je

itko uklonio s puta gospođicu Nevill, bio je to, vjerojatno, sam Morlev. S predumišljajem je ubio Amberiotisa."Poirot je utihnuo. Japp reče:"Vidite li?"Poirot odgovori:"Amberiotis je možda ubijen na drukčiji način.""Ne. Nitko ga nije posjetio u Savovu. Objedovao je u sobi. A liječnici su

potvrdili da je stvar definitivno uštrcana, a ne uzeta oralno - bila je utrbuhu. Dakle, čist slučaj."

"To je ono što bismo trebali misliti.""Scotland Yard je zadovoljan objašnjenjem.""Zadovoljan je i damom koja je nestala?""Slučaj nestale Seal? Ne, još radimo na tome. Ta žena mora biti negdje. Nemože samo išetati na ulicu i nestati.""Čini se daje upravo to učinila.""U ovom trenutku. Ali mora biti negdje, živa ili mrtva, a mislim da nijemrtva."

"Zašto to mislite?""Zato jer bismo dosad već pronašli tijelo."



"Oh, prijatelju, pojavljuju li se tijela uvijek brzo?""Pretpostavljam da mislite da ćemo je naći negdje u nekom kamenolomu,isjeckanu na komadiće, kao gospođu Ruxton?""Osim toga, mon ami, nisu sve nestale osobe uvijek pronađene."

"Vrlo rijetko, stari momče. Mnogo žena nestane, istina, ali obično ih ipak pronađemo. U devet od deset slučajeva, radi se o dobrom starom seksu. Negdje su s muškarcem. Ali, mislim da to nije slučaj s našom Mabelle,zar ne?""Nikad se ne zna," odgovori Poirot oprezno. "Ali mislim da nije bašmoguće. Uvjereni ste da ćete je pronaći?""Svakako ćemo je pronaći. Predali smo njen opis u novine i na BBC.""Ah," reče Poirot. Pretpostavljam da će to donijeti napredak.""Ništa vi ne brinite, momče. Pronaći ćemo vašu uspavanu ljepoticu -vuneno donje rublje i ostalo."I tim riječima završi telefonski razgovor.George je ušao u sobu, na svoj tipični, nečujni način.Položio je na maleni stol lončić s vrućom čokoladom i nekoliko kolačića."Želite li još nešto, gospodine?""Moj je um u stanju velike smetenosti, George.""Zaista, gospodine. Žao mi je što to čujem."Hercule Poirot nalije čokoladu u šalicu, zamišljeno je miješajući.

George je poslušno čekao, prepoznajući znakove. Bilo je trenutaka kad jePoirot raspravljao o slučajevima sa svojim sobarom. Uvijek je govorio dasu Georgeovi komentari bili izvanredno korisni."Svjesni ste, bez sumnje, George, smrti mog zubara?""Gospodina Morleva? Da, gospodine. Vrlo uznemirujuće. Ubio se, nije litako?""To je opće mišljenje. Međutim, ako nije počinio samoubojstvo, riječ je oubojstvu.""Da, gospodine."

"Pitanje je, ako je ubijen, tko je ubojica?""U pravu ste, gospodine.""Tek je nekolicina ljudi, George, bila u mogućnosti počiniti ubojstvo. Riječ

je o onim ljudima koji su u to vrijeme bili, ili mogli biti u kući.""Tako je, gospodine.""To su redom: kuharica i sobarica, ljubazne i vrlo vrijedne članicekućanstva, ne dolazi u obzir da bi učinile takvo što. Zatim je tu odanasestra, također vrlo nevjerojatno, ali koja nasljeđuje bratov novac - nikad

se ne smije zanemariti financijski aspekt. Slijedi sposoban i uspješan partner - motiv nepoznat. Tu je i ponešto priglupi dječak u livreji ovisan o



jeftinim detektivskim pričama. I, napokon, jedan Grk prilično sumnjive prošlosti."George se nakašlje."Ti stranci, gospodine..."

"Upravo tako. Slažem se u potpunosti. Nesumnjivo sve ukazuje na togGrka. Ali, George, on je također umro i očigledno ga je ubio gospodinMorlev - bilo s predumišljajem ili kao rezultat nesretne pogreške, nemožemo biti sigurni.""Moguće je, gospodine, da su ubili jedan drugoga. Mislim, gospodine, dasu oba gospodina, neovisno jedan o drugome, došli na ideju o ubojstvu."Hercule Poirot reče s odobravanjem:"Veoma domišljato, George. Zubar ubija nesretnog gospodina koji sjedi nastolici, ne znajući da spomenuta žrtva u tom trenutku razmišlja o trenutkukad da potegne pištolj. Moglo bi biti tako, George, ali ne čini mi sevjerojatnim. A još nismo ni stigli do kraja naše liste. Preostaju nam dvijeosobe koje su u danom trenutku mogle biti u kući. Svaki je pacijent, prijegospodina Amberiotisa, viđen kako odlazi iz kuće osim jednog - mladogAmerikanca. Otišao je iz čekaonice, otprilike u dvadeset minuta dodvanaest, ali nitko ga zapravo nije vidio kako napušta kuću. Stoga gamožemo ubrojiti u mogućeg počinitelja. Druga je mogućnost određenigospodin Frank Čarter (nije bio pacijent) koji je stigao nešto poslije

dvanaest s namjerom da vidi gospodina Morleva. Također ga nitko nije vidio da odlazi. To su, moj dobri George, činjenice; štomislite o njima?""Kada je počinjeno ubojstvo, gospodine?""Ako je ubojstvo počinio gospodin Amberiotis, riječ je o vremenu izmeđudvanaest sati i dvanaest i dvadeset pet minuta. Ako je krivac netko drugi,vjerojatno je počinjeno poslije dvanaest i dvadeset pet, jer bi, u drugomslučaju, gospodin Amberiotis primijetio les."Ohrabrujuće je pogledao Georgea.

"Pa, dobri moj George, što kažete o tome?"George razmisli. Odgovori:"Sad mi je palo na pamet, gospodine...""Što, George?""Morat ćete pronaći drugog zubara, gospodine."Hercule Poirot reče:"Samog ste sebe nadmašili. Pa na to nisam ni pomislio!"George napusti sobu sa zadovoljnim izrazom na licu.

Hercule Poirot je ostao lijevajući čokoladu i prelazeći preko činjenica koje je baš izložio. Bio je zadovoljan načinom na koji ih je iznio. Unutar tog



kruga ljudi bila je i ruka koja je uistinu počinila djelo - bez obzira čija je bila ideja."Tada iznenada podigne obrve. Shvatio je da je lista nepotpuna. Ispustio je

jedno ime.

I nitko ne smije biti izostavljen - čak, niti ni najnevjerojatnija osoba.Još je jedna osoba bila u kući u vrijeme ubojstva.Zapisao je:"Gospodin Barnes."XGeorge najavi:"Na telefonu je jedna dama. Željela bi razgovarati s vama, gospodine."Tjedan dana prije, Poirot nije pogodio identitet posjetioca. Ovaj put nije

pogriješio.Isprve je prepoznao njezin glas."Monsieur Hercule Poirot?""Na telefonu.""Ovdje Jane Olivera - nećakinja Alistaira Blunta.""Da, gospođice Olivera.""Možete li navratiti do Gothic Housea, molim vas? Mislim da biste trebaliznati nešto.""Svakako. Kad bi vam odgovaralo?"

"U šest i trideset, molim vas.""Bit ću tamo."Za trenutak je osjetio neodlučnost u njezinu glasu:"Nadam se da vas ne ometam u poslu?""Nikako. Očekivao sam da ćete me nazvati."Brzo je odložio slušalicu. Odmaknuo se od telefona, smješkajući se.Razmišljao je s kojom ga je izlikom pozvala Jane Olivera.Po dolasku na imanje uveden je odmah u veliku knjižnicu koja je gledalana rijeku. Alistair Blunt je sjedio za pisaćim stolom, poigravajući se

odsutno s papirom za nož. Imao je ponešto uznemirujući pogled čovjekakojemu je bilo dosta cjelokupnog ženskog roda.Jane Olivera stajala je pored kamina. Punašna, sredovječna žena govorila

je nešto dok je Poirot ulazio: "... zaista smatram da se u obzir moraju uzeti imoji osjećaji, Alistair.""Da, Julia, naravno, naravno."Alistair Blunt izreče ovo umirujućim glasom, ustajućida bi pozdravio Poirota.

"Ako ćete razgovarati o grozotama, ja vas napuštam," doda dobra gospođa."Hoćemo, majko," reče Jane Olivera.



Gospođa Olivera nestane iz prostorije ni ne obraćajući pažnju na Poirota.Alistair Blunt reče:"Lijepo je od vas što ste stigli, monsieur Poirot. Upoznali ste,

pretpostavljam, gospođicu Oliveru? Ona je poslala po vas... "

Jane reče naglo:"Riječ je o onoj nestaloj ženi koje su pune novine. Gospođica NeštoSeale.""Sainsburv Seale? Da?"Jane se okrene prema Poirotu."Sjećam se zato stoje to tako pompozno ime. Hoću li mu ja reći, ujačeAlistair, ili vi?""Draga moja, to je tvoja priča."Jane se obrati Poirotu."Napokon, možda ništa ne znači - ali, mislila sam da biste to trebali znati.""Da?""Dogodilo se to posljednji put kad je ujak Alistair bio kod zubara - nemislim sad na neki dan, nego na posjet prije tri mjeseca. Pošla sam s njimdo Queen Charlotte Streeta, odvezli smo se u Rollsu. Dogovor je bio da mevozač ostavi kod nekih prijatelja u Regent's Parku i potom se vrati poujaka. Zaustavili smo se pred brojem 58, ujak je izišao, i u tom je trenutkustigla jedna žena - sredovječna žena, razbarušene kose i, gotovo,

umjetničke odjeće. Prišla je ujaku i prosiktala (Jane Olivera stadeoponašati njen glas): "Oh, gospodine Blunt, vi me se ne sjećate, sigurnasam!" Pa, naravno, vidjela sam na ujakovu licu da uopće ne zna tko jeona... "Alistair Blunt uzdahne."Nikada se ne sjećam. Ljudi to uvijek govore...""Namjestio je onaj svoj posebni izraz," nastavi Jane. "Znam ga dobro.Mješavina ljubaznosti i pretvaranja. Ni dijete ne bi zavarao. Odvratio joj je

prilično neuvjerljivo: 'Oh, da, naravno.' Žena je, međutim, nastavila: 'Bila

sam velika prijateljica vaše žene, znate!'""I to obično kažu," reče Alistair Blunt, još sumornijim glasom.Pokajnički se nasmije."Uvijek završava jednako! Prilogom nekome ili nečemu. Ovog sam se putaizvukao s pet funti za Zenana Mission, ili nešto slično. Jeftino!""Je li doista poznavala vašu ženu?""Pa, zbog njenog zanimanja za Zenana Mission pomislio sam to, ili baremda je bila u Indiji. Bili smo tamo prije deset godina. Ali, naravno, očito nije

prijatelj evala s mojom suprugom - znao bih za to. Vjerojatno ju je srela jednom ili dvaput na recepciji."



Jane Olivera reče:"Ne vjerujem da je uopće upoznala tetku Rebeccu. Mislim daje to samo

bila izlika da ti se obrati."Alistair Blunt odvrati strpljivo:

"Pa, to je moguće."Jane reče:"Mislim, čudno je kako se željela nametnuti, ujače. Nametnuti svoje

poznanstvo."Hercule Poirot upita jednako strpljivo:"Nakon toga vas nije pokušala slijediti na bilo koji način?"Blunt zavrti glavom."Više nisam ni pomislio na nju. Čak sam joj zaboravio ime, a onda gajeJane primijetila u novinama."Jane reče pomalo neuvjerljivo:"Pa, mislila sam da bi monsieur Poirot to trebao znati!"Poirot odvrati ljubazno:"Hvala vam, mademoiselle"Dodao je:"Ne smijem vas zadržavati, gospodine Blunt. Zacijelo imate mnogo posla."Jane reče brzo:"Ispratit ću vas."

Ispod brkova, Hercule Poirot se smješkao.U prizemlju, Jane naglo prekine šutnju. Reče:"Uđite ovdje."Uđu u malenu sobu podalje od predvorja.Okrene se prema njemu:"Na što ste, kad smo razgovarali telefonski, mislili kad ste rekli da steočekivali moj poziv?"Poirot se nasmiješi. Raširio je ruke."Samo to, mademoiselle. Očekivao sam poziv - i on je stigao."

"Kažete da ste znali da ću vas nazvati zbog te Sainsburv Sealeice."Poirot zavrti glavom."To je bio samo izgovor. Mogli ste se lako poslužiti i nečim drugim."Jane reče:"Zašto bih vas, zaboga, ja zvala?""Zašto biste mi ponudili ovu informaciju o gospođici Sainsburv Seale?Mogli ste ju dati Scotlandu Yardu. To bi bilo uobičajeno.""U redu, gospodine Ja Znam Sve. Koliko, zapravo, vi znate?"

"Znam da vas zanimam od trenutka kad ste čuli da sam navratio u HolbornPalače neki dan."



strahu." Nagne se prema Poirotu."Sve ću vam reći, monsieur Poirot. Vi niste čovjek kojeg se može vući zanos. Radije ću vam sama reći, nego da okolo njuškate i, ionako, otkrijete.

Volim Howarda Raikesa. Luda sam za njim. Majka me je dovela ovamokako bi me udaljila od njega. Dijelom zbog toga, ali i dijelom zato što senada da bi me ujak Alistair mogao toliko zavoljeti da mi ostavi sav novackad umre."

Nastavi:"Majka je njegova nećakinja po udaji. Njezina majka je bila sestra RebecceArnholt. Kako sam nema bližih rođaka, majka ne vidi razloga zašto mi ne

bismo bile njegove nasljednice. A, i prilično slobodno traži od njega novac.Iskrena sam s vama, monsieur Poirot. Takvi smo mi. Zapravo i samiimamo dovoljno novaca - bestidno puno, kako kaže Howard - ali, dalekosmo još od ujaka Alistaira."Zastala je. Jednom je rukom snažno udarila po naslonu stolice."Kako da vam to objasnim? Sve čemu su me još od rođenja učili, Howardsmatra odvratnim. Često se, znate, i ja osjećam tako. Volim ujaka Alistaira,ali me ponekad zaista živcira. Tako je težak - tako Britanac - oprezan ikonzervativan. Čini mi se katkad da bi on i njemu sličnitrebali otići, da priječe napredak - da bismo bez njih mogli učiniti nešto!"

"Pristalica ste ideja gospodina Raikesa?""Jesam - i nisam. Howard je silovitiji od većine svojih prijatelja. Oni suljudi, znate, koji se u potpunosti slažu s Howardom. Voljni su pokušati

promijeniti stvari - kad bi se ujak Alistair i njemu slični složili s tim. Alinikad neće! Samo sjede, vrte glavom i govore: 'Nikad to ne bismo riskirali.'I 'To ne bi bilo ekonomično.' I 'Moramo razmišljati o našoj odgovornosti.' I'Pogledajmo prošlost.' Ali mislim da ne bismo trebali gledati u prošlost. To

je vraćanje unatrag. Uvijek se mora gledati unaprijed.''''Poirot blago odvrati:

"To je privlačna vizija."Jane ga pogleda s prezirom."I vi to kažete!""Možda zato što sam star. Starci imaju snove - samo snove, znate."Zastane, a onda odlučno upita:"Zašto je gospodin Howard Raikes zakazao termin kod gospodinaMorleva?""Zato što sam željela da upozna ujaka Alistaira, a nikako drukčije to nisam

mogla urediti. Bio je tako ogorčen na ujaka - pun - pa, mržnje - pa sam pomislila kad bi ga samo upoznao - i vidio kako je skroman i drag čovjek -



i - i možda bi promijenio mišljenje... Nisam mogla dogovoriti sastanak ovdje zbog majke - sve bi uprskala."Poirot reče:"Ali nakon što ste uredili sastanak, uplašili ste se."

Razgorači oči i reče:"Da. Zato - zato što se - Howard zanese ponekad. On - on... "Hercule Poirot reče:"Želio bi prečicom. Iskorijeniti... "Jane Olivera poviče: "NemojteVSEDAM, OSAM...Vrijeme je nastavilo teći. Prošlo je već mjesec dana od smrti gospodinaMorleva, a još nije bilo vijesti o gospođici Sainsburv Seale.Japp je postao izuzetno osjetljiv kad bi se poveo razgovor o tome."Dođavola, Poirot, ta žena mora biti negdje?'"Nesumnjivo, mon cher.""Ili je živa ili mrtva. Ako je mrtva, gdje je tijelo? Recimo, na primjer, daje

počinila samoubojstvo... ""Još jedno samoubojstvo?""Nemojmo se vraćati na to. Vi još uvijek tvrdite daje Morlev ubijen -jakažem daje riječ o samoubojstvu/'"Niste ušli u trag pištolju?"

"Ne, strane je proizvodnje.""To dovoljno govori, zar ne?""Nije onako kako vi mislite. Morlev je bio u inozemstvu, na krstarenju,zajedno sa sestrom. Svi s Britanskih Otoka odlaze na krstarenja. Moždagaje i tamo nabavio. Žele nakratko živjeti opasno."Zastane i reče:"Ne skrećimo s puta. Govorio sam što ako je, zamislite, ta prokleta žena

počinila samoubojstvo, ako se utopila, tijelo bi već negdje isplivalo. Istastvar je i s ubojstvom."

"Ne, ako joj je uteg prikvačen za nogu i tijelo bačeno u Temzu.""Da, iz podruma iz Limehousea, pretpostavljam! Kao u kakvom krimiću.""Znam - znam. Crvenim se na te stvari!""A ubila ju je, pretpostavljam, međunarodna banda lopova?"Poirot uzdahne. Reče:"Čuo sam da se u posljednje vrijeme i to događa.""Tko vam je to rekao?""Gospodin Reginald Barnes, Castelgarden Road, Ealing."

"Pa, on bi trebao znati," reče Japp nesigurno. "On se bavio sa strancimadok je radio u Ministarstvu unutarnjih poslova."



"Vi se ne slažete?""To nije moje područje - oh, da -postoje takve stvari - ali, teško ih jeuzimati kao pravilo."

Nakratko obojica zašute. Poirot je frkao svoj brk.

Japp reče:"Saznali smo još neke dodatne informacije o njoj. Kući se iz Indije vratilaistim brodom kao i Amberiotis. Ali ona je putovala drugom, a on prvomklasom, pa pretpostavljam da nema ničega u tome, iako jedan od konobarau Savovu misli da je ručala tamo s Amberiotisom, otprilike tjedan dana

prije njegove smrti.""Tada je, možda, postojala veza između njih dvoje?""Možda - ali to mi se ne čini vjerojatnim. Ne vidim kako bijednamisionarka bila umiješana u mutne poslove.""Je li Amberiotis bio umiješan u te 'mutne poslove', kako ih vi zovete?""Da. Bio je u bliskom dodiru s nekim našim srednjoeuropskim prijateljima.Špijunaža.""Jeste li sigurni u to?""Da. Ali, on sam nije obavljao nijedan od tih prljavih poslova. Ništa mu nemožemo prišiti. Njegov je posao bio organiziranje i primanje izvještaja. "Japp se nakratko zaustavi, a onda nastavi:"Ali to nam ništa ne pomaže s tom Sainsburicom. Ne vjerujem daje imala

veze sa špijunskim reketom.""Imajte na umu daje živjela u Indiji. Prošle godine je tamo bila priličnonemirna situacija.""Amberiotis i izvanredna gospođica Sainsburv Seale- ne čine mi se baš kao vjerojatan par.""Jeste li znali da je gospođica Sainsburv Seale bila prijateljica pokojnesupruge Alistaira Blunta?""Tko to kaže? Ne vjerujem. Ne pripadaju baš istom staležu.""Ona to tvrdi."

"Kome je to rekla?""Gospodinu Alistairu Bluntu.""Oh! U tome je stvar. Vjerojatno se već naviknuo na to. Mislite li da ju jeAmberiotis koristio zbog toga? Ne bi djelovalo. Blunt bi je se riješio nekim

prilogom. Ne bi ju pozvao na vikend. Nije toliko priprost."Bilo je to toliko očigledno da Poirotu nije preostalo drugo nego da se složi.

Nakon minutu-dvije, Japp je nastavio sa svojim tumačenjem slučajanestanka gospođice Sainsburv Seale.

"Pretpostavljam da je moguće da je neki ludi znanstvenik uronio njenotijelo u bazen s kiselinama - to je još jedno od rješenja, omiljenih u



knjigama! Međutim, to su ludosti! Ako je žena mrtva, netko je negdjemimo pokopao njezino tijelo.""Ali gdje?""Upravo tako. Nestala je u Londonu. Ovdje nitko ne posjeduje vrt - ne onaj

pravi. Usamljena i izolirana farma- to je ono što mi želimo!"Vrt! Poirot se iznenada prisjetio krasnog, urednog vrta u Ealingu snjegovim strogim gredicama. Kako je fantastično zvučala ideja da bi ženamogla biti pokopana tamo. Upozorio je samog sebe da ne bude lud."A ako nije mrtva," nastavi Japp. "Gdje se nalazi? Prošlo je više od mjesecdana, njen opis je predan i objavljen u novinama, po čitavoj Engleskoj... ""I nitko je nije vidio?""Oh, gotovo su je svi vidjeli! Ne možete ni zamisliti koliko uopće imasredovječnih, bljedunjavih žena, odjevenih u maslinasto-zeleni džemper.Viđena je na jorkširskim pustopoljinama, u hotelima u Liverpoolu, ugostinjskim kućama u Devonu i na plaži u Ramsgateu! Moji su ljudi

potrošili mnogo vremena istražujući pažljivo sve te izvještaje - i svi do jednoga nisu nikamo vodili, samo smo uzalud uznemirili velik brojsavršeno pristojnih sredovječnih dama."Poirot suosjećajno pucne jezikom."A ipak," nastavi Japp, "riječ je o stvarnoj osobi. Ponekad je u pitanju

lutka, da se tako izrazim - netko tko se samo predstavlja kao gospođicaSpinks - a zapravo i ne postoji gospođica Spinks. Ali ova je ženaautentična -ima svoju prošlost, podrijetlo! Poznata nam je čitava priča onjoj - od njenog djetinjstva pa do današnjih dana! Vodila je sasvimnormalan, razuman život - i onda, odjednom, hokus-pokus - nestane!""Mora postojati razlog," odvrati Poirot."Ona nije ubila Morleva, ako mislite na to. Amberiotis ga je još vidio živogkad je ona otišla - provjerili smo i njeno kretanje nakon što je otišla izQueen Charlotte Streeta tog jutra."

Poirot reče nestrpljivo:"Ni na trenutak nisam pomislio da je ona ubila Morleva. Naravno da nije.Ali, svejedno..."Japp reče:"Ako ste u pravu što se tiče Morleva, tada je vjerojatnije da joj je on rekaonešto, što ona ni ne sluti, a što nam može pomoći otkriti njegovog ubojicu.U tom je slučaju možda namjerno uklonjena."Poirot odvrati:

"Sve to uključuje organizaciju, preveliku zabrinutost - sasvim nerazmjernusmrti mirnog zubara iz Queen Charlotte Streeta."



"Ne vjerujte svemu što vam kaže Reginald Barnes! Smiješna ptičica - skomunistima i špijunima na pameti."Japp ustane i Poirot reče:"Javite mi ako saznate nešto novo."

Kada je Japp otišao, Poirot sjedne za stol, mršteći se.Imao je osjećaj da će se nešto dogoditi, čekao je to. Ali, što?Prisjetio se kako je jednom već tako sjedio, bilježeći razne nepovezanečinjenice i imena. Ptica je proletjela pored njegovog prozora nosećigrančicu u ustima.On je, također, sakupljao grančice.Imao je grančica - sad već popriličan broj. Sve su bile ovdje, urednospremljene u njegovom umu - međutim, još ih nije doveo u red. To je biosljedeći korak - ispravno ih postaviti.Što gaje sprečavalo? Znao je odgovor. Čekao je nešto.

Nešto neizbježno, unaprijed određeno, sljedeću kariku u lancu. Kad stigne- tada - tada će moći nastaviti....Poziv je stigao kasno uvečer, tjedan dana kasnije. Jappov je glas zvučaooštro preko telefona."Jeste li to vi, Poirot? Pronašli smo je. Bolje da dođeteovamo. King Leopold Mansions, Battersea Park, broj 45."Četvrt sata kasnije, taksi ga je ostavio ispred dogovorenog mjesta.

Bio je to velik blok stambenih zgrada, s pogledom na Battersea Park. Broj45 je bio na drugom katu. Japp mu je otvorio vrata.Dočekao gaje s mračnim izrazom na licu."Uđite," reče. "Ne izgleda baš najugodnije, ali pretpostavljam da se samiželite uvjeriti u to."Poirot upita:"Mrtva?""Vrlo mrtva, ako se može tako reći."Poirot podigne glavu u smjeru iz kojeg je dolazio poznati zvuk, na vrata s

njegove desne strane."To je vratar," reče Poirot. "Pozlilo mu je. Pozvao sam ga ne bi li jeidentificirao."Krenuo je hodnikom, a Poirot gaje pratio. Nabrao je nos."Nije lijepo," reče Japp. "Ali, što možemo očekivati? Mrtva je više odmjesec dana."Soba u koju su ušli bila je poput male škrinje zakrčene stvarima. U sredini

je stajao veliki metalni sanduk koji se koristi za spremanje krzna. Poklopac

je bio otvoren.Poirot se približio i pogledao unutra.



Najprije je ugledao stopalo, s otrcanom cipelom, ukrašenom metalnomkopčom. Prisjetio se njihovog prvog susreta - prvo stoje ugledao na njoj

bila je metalna kopča na cipeli.Pogled mu je putovao, preko zelenog vunenog kaputa i suknje dok nije

stigao do glave.Poirot proizvede neki nejasni zvuk."Znam," reče Japp. "Izgleda prilično strašno."Lice joj je bilo unakaženo do neprepoznatljivosti. Dodavši tome prirodan

proces raspadanja, nije ni biločudno što su oba muškarca poprimila bolesnu zelenu boju kad su odvratili

pogled."Pa...," reče Japp. "Sve to ulazi u opis našeg posla -svakodnevnog posla.Bez sumnje, ponekad je to gadan posao. Vidio sam kapljicu brandvja ususjednoj sobi. Mislim da će vam trebati."Dnevna soba bila je ukusno, moderno namještena -mnoštvo kroma ivelikih četverokutnih stolica s blijedim, žućkasto-smeđim geometrijskimuzorkom.Poirot je pronašao bocu brandvja i ponudio se. Začas progovori:"Zaista nije bilo ugodno, to. Sada mi, prijatelju, sve ispričajte."Japp reče:"Ovaj stan pripada gospođi Alberta Chapmana. Gospođa Chapman je, čini

se, dobrodržeća plavuša od kojih četrdesetak godina. Plaća račune, povremeno zaigra koju partiju bridža sa susjedima, ali inače se drži zasebe. Nema djece. Gospodin Chapman je trgovački putnik.Gospođica Sainsburv Seale stigla je ovdje uvečer nakon našeg razgovora snjom. Oko sedam i petnaest. Vjerojatno izravno iz svog hotela. Već je

jednom bila ovdje, vratar je se sjeća. Dakle, sve vrlo jasno - ugodan prijateljski posjet. Vratar je poveo gospođicu Sainsburv Seale liftom dostana. Zadnje što je vidio, bilo je kako stoji pred vratima stana i zvoni."Poirot primijeti:

"Trebalo mu je poprilično vremena da se sjeti ovoga!""Navodno je imao problema sa želucem, bio je i u bolnici, drugi gaječovjek privremeno zamjenjivao ovdje. Tek je prije tjedan dana zamijetio unekim starim novinama opis 'tražene žene'. Ispričao je to svojoj ženi: 'Opisodgovara jednoj ženi koja je posjetila gospođu Chapman na drugom katu.Ona je imala na sebi zelenu vunenuhaljinu i kopče na cipelama.' Nakon sat vremena još se nečeg dosjetio:'Mislim da joj je ime bilo gospođica Nešto Seale!'

"Nakon toga," nastavi Japp, "trebala su mu, otprilike, četiri dana da prebrodi svoje prirodno nepovjerenje prema policiji i umiješanosti u



njihove stvari da nam javi ovu informaciju. Nismo, zapravo, vjerovali da će nas odvesti nekamo. Nemate pojma koliko je bilo lažnih dojava. Međutim, poslao sam ipak narednika Beddoesa - pametan mladić. Ponešto preobrazovan, ali nije kriv za to. Takve su stvari

danas moderne.Pa, Beddoes je odmah naslutio da tu ima nečega. Kao prvo, gospođuChapman nitko nije vidio više od mjesec dana. Otišla je, ne ostavljajući zasobom nikakvu adresu. To nam je bilo čudno. Zapravo, sve što je saznao ogospodinu i gospođi Chapman bilo je neobično.Doznao je da vratar nije vidio gospođicu Sainsburv Seale kako napuštazgradu. To, samo po sebi, nije neobično. Lako je mogla sići doljestepenicama i otići, a da je on ne primijeti. Ali onda mu je vratar rekao da

je gospođa Chapman iznenada otišla. Sljedećeg je jutra na vratima samovidio znak: 'MLIJEKO NIJE POTREBNO. RECITE NELLIE DA SAMOTIŠLA.'

Nellie je bila kućna pomoćnica. Gospođa Chapman je već jednom ilidvaput otišla tako iznenada pa djevojka to nije smatrala čudnim, ali onostoje bilo čudno bilo je što nije pozvala vratara da joj pomogne s prtljagomili pozove taksi.U svakom slučaju, Beddoes je odlučio ući u stan. Dobili smo nalog za

pretraživanje i ključ od upravitelja. Nismo ništa pronašli, osim u kupaonici.

Netko je očito u žurbi čistio. Na linoleumu smo pronašli tragove krvi - ukutevima gdje im je promaklo kad su prali pod. Bilo jesamo pitanje kad ćemo pronaći tijelo. Gospođa Chapman nije mogla otići s

prtljagom jer bije vratar zapazio. Stoga je tijelo još uvijek moralo biti ustanu. Uskoro smo naišli na onu škrinju za krzno - hermetički zatvorenu.Ključ smo pronašli u ladici toaletnog stolića.Otvorili smo je - i evo naše nestale dame!"Poirot upita:"A što je s gospođom Chapman?"

"Doista? Tko je Svlvia (zove se Sylvia, uzgred), što je? Jedno je sigurno.Svlvia, ili njeni prijatelji, ubili su damu i štipali je u kutiju."Poirot kimne.Upita:"Ali, zašto joj je lice unakaženo? Ne izgleda lijepo.""U potpunosti se slažem! Što se tiče ovog zašto - pa, možemo samo

pretpostavljati. Iz osvete, možda. Ili su željeli time sakriti njen identitet.""Ali nisu uspjeli u tome."

"Ne, jer ne samo da imamo prilično dobar opis onoga što je gospođicaMabelle Sainsburv Seale odjenula kad je nestala, nego smo pronašli i njenu



torbicu uguranu u škrinju. U torbici je nađeno neko staro pismonaslovljeno na nju, s adresom njenog hotela u Russell Squareu."Poirot sjedne. Reče:"Ali to - to nema nikakvog smisla."

"Dakako da ne. Pretpostavljam daje to bila pogreška.""Da - možda - pogreška. Ali... "Ustao je."Pogledali ste po stanu?""Prilično dobro. Ništa što bi nam pomoglo.""Želio bih pogledati spavaonicu gospođe Chapman.""Hajdemo, onda."

Ništa u spavaćoj sobi nije ukazivalo na iznenadan odlazak. Bila je čista iuredna. U krevetu se nije spavalo,ali bio je raspremljen. Posvuda je bio debeli sloj prašine.Japp reče:"Nema otisaka prstiju, barem koliko vidimo. Pronašli smo neke u kuhinji,ali ti vjerojatno pripadaju pomoćnici.""To znači daje sve dobro počišćeno poslije ubojstva?""Da."Poirot je lagano prelazio očima po sobi Poput dnevne sobe, i ova je bilamoderno namještena - za stoje, smatrao je Poirot, trebalo poprilično novca.

Predmeti u njoj bili su skupi, ali ne preskupi. Bili su upadljivi, ali ne i prvorazredni. Prevladavala je ružičasta boja. Pogledao je i u ugradbeniormar i zapazio odjeću - elegantna, ali ne i najbolje kvalitete. Pogled mu je

pao na cipele - zapravo sandale, vrlo popularne u to vrijeme, s povelikimđonom od pluta. Uzeo je jednu u ruke - gospođa Chapman je nosila broj

pet. Odložio je cipelu i usmjerio svoju pažnju na drugu policu gdje je pronašao gomilu krzna, posloženog na hrpu.Japp reče:"Krzna su izvadili iz škrinje."

Poirot je kimnuo u znak potvrde.U rukama je držao sivi kaput od vjeveričina krzna. Primijeti zadivljeno:"Prvorazredno krzno."Ušao je u kupaonicu.Gospođa Chapman očito nije štedjela na kozmetici. Poirot sa zanimanjem

baci pogled na pudere, ruževe, kremu za skidanje šminke, preparate zakosu.Japp primijeti:

"Još jedna umjetna plavuša, čini se."Poirot promrmlja:



"Sa četrdeset, mon ami, kosa većine žena počinje sijediti, međutimgospođa Chapman nije namjeravala prepustiti stvari prirodi.""Sada je vjerojatno već prešla na crvenu boju, za promjenu.""Pitam se."

Japp reče:"Nešto vas zabrinjava, Porot. Što?"Poirot reče:"Da, zabrinut sam. Ozbiljno sam zabrinut. Postoji problem, znate, kojinikako ne mogu riješiti."Odlučno, još se jednom uputi u sobu gdje su pronašli tijelo....Uzme u ruku cipelu s noge mrtve žene. S teškoćom je skine s noge.Prouči kopču. Bila je nespretno prišivena rukom.Hercule Poirot uzdahne. Reče:"O tome sam sanjao!"Japp upita znatiželjno:"Što pokušavate učiniti -još više otežati stvari?""Upravo tako."Japp reče:"Jedne nove kožne cipele s kopčom. Što nije u redu s tim?"Hercule Poirot reče:"Ništa - apsolutno ništa. Ali svejedno - ne razumijem."

IIIGospođa Merton, s broja 82, bila je, prema vratarevim riječima, najbliža prijateljica gospođe Chapman u zgradi.Japp i Poirot uputili su se, dakle, prema njenom stanu.Gospođa Merton je bila pričljiva žena, crnih živahnih očiju i dotjeranefrizure.Spremno je ispričala sve što zna. Jedva je čekala da naglasi dramatičnostsituacije."Svlvia Chapman - dakle, naravno, zapravo je i ne

poznajem dobro - ne intimno, da se tako izrazim. Povremeno smo igrale bridž i odlazile u kino, i, naravno, ponekad u kupovinu. Ali, kažite mi - onanije mrtva, zar ne?"Japp ju je umirio."Pa, zahvalna sam zbog toga! Ali poštar se sav raspričao o tijelu

pronađenom u jednom od stanova -međutim, teško da možemo vjerovatisvemu što čujemo, zar ne?"Japp nastavi s pitanjima.

"Ne, nisam čula ništa od gospođe Chapman - još otkako smo se dogovaraleda odemo pogledati sljedeći tjedan novi film Ginger Rogers i Freda



Astah'ea, međutim tada nije spominjala odlazak."Gospođa Merton nije nikada čula za gospođicu Sainsburv Seale. GospođaChapman nije nikome spomenula njeno ime."A, ipak, ime mi zvuči poznato. Mislim da sam ga nedugo vidjela negdje."

Japp reče suho:"Već je nekoliko tjedana u svim novinama... ""Naravno - radi se o nekoj nestaloj osobi, zar ne? Mislili ste da ju jegospođa Chapman poznavala? Ne, sigurna sam da Svlvia nije nikadspomenula to ime.""Možete li mi reći nešto o gospodinu Chapmanu?"Licem joj preleti prilično zanimljiv izraz. Reče:"Bio je trgovački putnik, čini se, tako mi je barem rekla gospođa Chapman.Često je putovao u inozemstvo - prodaja oružja, mislim. Po čitavojEuropi.""Jeste li ga sreli ikada?""Ne, nikad. Rijetko je bio kod kuće, a kad je bio, on i gospođa Chapmanradije su provodili sami to vrijeme. Prirodno, zar ne?""Znate li je li gospođa Chapman imala neke bliže rodbine ili prijatelja?""Ne znam za prijatelje. Mislim da nije imala bližih rođaka. Nikada nijegovorila o njima.""Je li ikada bila u Indiji?"

"Koliko ja znam, nije."Gospođa Merton zastane, a onda provali:"Recite mi, molim vas, zašto me pitate sva ta pitanja? Razumijem da stestigli iz Scotland Yarda i sve to, ali mora postojati neki određeni razlog?""Pa, gospođo Merton, vjerojatno ćete uskoro sve saznati. Dakle, mrtvotijelo je pronađeno u stanu gospođe Chapman.""Oh... ?" Gospođa Merton doimala se nakratko kao pas s očima velikima

poput tanjura."Mrtvo tijelo! Nije riječ o gospodinu Chapmanu, je li? Ilije u pitanju neki

stranac?"Japp reče:"Nije riječ o muškarcu - tijelo je žensko.""Žensko." Gospođa Merton činila se još iznenađenijom.Poirot reče blago:"Zašto ste mislili daje muškarac u pitanju?""Oh, ne znam. Čini se vjerojatnijim.""Ali zašto? Je li to zato što je gospođa Chapman primala mnogo muških

posjetitelja?""Oh ne - nikako." Gospođa Merton je bila ogorčena. "Uopće nisam mislila



na takvo što. Svlvia Chapman nije bila takva žena - nipošto! Samo štogospodin Chapman -mislim... "Zastane.Poirot reče:

"Čini mi se, madame, da znate više nego što ste nam rekli."Gospođa Merton reče nesigurno:"Ne znam, sigurna sam što trebam napraviti. Mislim, ne želim izdati

povjerenje i, naravno, nikada nisam ponovila ono što mi je Sylvia rekla - osim nekolicini bliskih prijatelja zakoje sam znala da su pouzdani... " Gospođa Merton se nagne naprijed ireče tiše: "Samo - omaklo se. Kad smo gledale film o tajnoj službi,gospođa Chapman je rekla daje očito da onaj koji je pisao scenarij nijeimao pojma o čitavoj stvari - naravno, morala sam se zakleti da će to ostatitajna. Gospodin Chapman je, naime, bio pripadnik tajne službe. To je bio

pravi razlog zašto je toliko često putovao u inozemstvo. Prodaja oružja zatvrtku je bila samo krinka. Gospođa Chapman je bila strašno zabrinuta jer nije mogla pisati ili primati pisma dok je bio u inozemstvu. To je, naravno,

bilo izuzetno opasnol"IVKad su se ponovno spustili do broja 42, Japp usklikne: "Duhovi PhilipsaOppenheima, Valentine Williamsa i Williama le Queuxa, mislim da ću

poludjeti!"Onaj pametni mladić, narednik Beddoes, ih je čekao.Reče s poštovanjem:"Nisam uspio izvući ništa korisno iz pomoćnice, gospodine. GospođaChapman ih je, čini se, prilično često mijenjala. Ova je radila tek mjesec ilidva. Rekla je daje gospođa Chapman bila simpatična žena, a osobito radoslušala je radijske emisije. Djevojka je zaključila kako je gospodinChapman više volio muškarce, a da gospođa Chapman to nije ni slutila.Ponekad je dobivala pisma iz inozemstva, neka iz Njemačke, dva iz

Amerike, jedno iz Italije i još jedno iz Rusije. Naime, djevojčin zaručnik skuplja marke, a gospođa Chapman ih joj je običavala davati.""Jeste li pronašli štogod među spisima gospođe Chapman?""Apsolutno ništa, gospodine. Nije mnogo čuvala; nekoliko računa, poneke

priznanice - međutim, sve lokalno. Pronašli smo i neke stare kazališne programe, nekoliko recepata, izrezanih iz novina, i pamflet o ZenanaMissions.""Možemo pogoditi otkuda je to došlo. Ne doima se kao ubojica, zar ne? Ali

to najvjerojatnije jest ili barem suučesnik. Te večeri nije bilo nekihnepoznatih ljudi ovdje?"



prihvatila ljagu bačenu na njegovo ime, proizašlu iz istrage o uzrocimasmrti.Poirot je smatrao da ima pravo vjerovati da je mrtvozornikova istraga bilanetočna. To je bio i razlog zašto je bila tako nepopustljiva.

Spremno je odgovarala na njegova pitanja. Gospođica Nevill je urednosložila sve spise pokojnog Morleva i predala ih njegovu nasljedniku -dakle, gospođici Morlev. Neki od pacijenata prešli su kod gospodinaReillvja, drugi njegovom novom partneru, a ostali su, pak, potražili novogzubara drugdje.Gospođica Morlev, nakon što je ispričala sve što je znala, reče:"Pronašli ste, dakle, Henrvjevu pacijenticu -gospođicu Sainsburv Seale -ona je također ubijena."Ono 'također' izrekla je pomalo prkosno.Poirot reče:"Brat vam nikada nije izričito spominjao gospođicu Sainsburrv Seale?""Ne, koliko se sjećam. Pričao mije samo ako bi imao izuzetno napornog

pacijenta ili nekog koji je izjavio nešto smiješno, te bi mi to ponovio, aliinače nismo mnogo razgovarali o njegovu poslu. Rado je sve zaboravljaona kraju dana. Ponekad je bio zaista umoran.""Sjećate li se je li gospođa Chapman bila jedna od njegovih pacijentica?""Chapman? Ne, ne sjećam se. Gospođica Nevill je zaista sposobnija

govoriti o tome.""Želio bih stupiti u kontakt s njom. Znate li gdje je ona sada?""Preuzela je položaj tajnice kod jednog zubara u Ramsgateu, mislim.""Nije se još udala za onog mladića, Franka Čartera?""Ne, i iskreno se nadam da neće doći do toga. Ne sviđa mi se taj mladić,monsienr Poirot. Uistinu. Nešto nije u redu s njim. I dalje smatram kakouopće nema osjećaja za moral."Poirot reče:"Mislite li da je moguće da je on ustrijelio vašeg brata?"

Gospođica Morlev odvrati tiho:"Mislim daje sposoban za to - ima gadnu narav, znate. Međutim, čini mi seda nije imao motiv - ili priliku, što se toga tiče. Znate, nije on inzistirao natome da ga Gladvs ostavi. Ona mu je sama bila smiješno odana.""Po vašem mišljenju, je li ga netko mogao podmititi?""Podmititi? Da ubije mog brata? Kakva neobična ideja!"Privlačna tamnokosa djevojka u tom je trenutku donijela čaj. Kadajezatvorila vrata za sobom, Poirot reče:

"Ova je djevojka bila s vama u Londonu, zar ne?""Agnes? Da, ona je bila kućna pomoćnica. Otpustila sam kuharicu - ionako



nije željela ići na selo. Agnes se sada brine za sve. Postaje sve boljakuharica."Poirot kimne.Bio je precizno upućen u stanje u domaćinstvu na broju 58, Queen

Charlotte Street. U vrijeme tragedije detaljno su sve proučili. GospodinMorlev i njegova sestra stanovali su na dva gornja kata kuće. Podrum je u

potpunosti bio zatvoren. Jedini je ulaz u kuću, stoga, bio s prednjih vratakoja su bila Alfredova odgovornost. To je omogućilo policiji da budesigurna da nitko stran nije mogao ući u kuću tog jutra.I kuharica i kućna pomoćnica bile su s Morlevevima već duže vrijeme iodlikovale su se dobrim karakterom. Pa, iako je teoretski bilo moguće dase jedna ili druga mogla išuljati na drugi kat i ubiti svog gazdu, to nikadanije bilo ozbiljno razmatrano. Nijedna se od njih nije doimala

prekomjereno usplahireno ili uznemireno prilikom ispitivanja, i zasigurnonije bilo razloga povezati ih s njegovom smrću.

No, kad je Agnes na odlasku predavala Poirotu šešir i štap, upitala ga je, sneobičnom naglošću:"Zna - zna li se nešto više o smrti gospodina Morleva, gospodine?"Poirot je pogleda. Odgovori:"Ne raspolažemo s nekim novim saznanjima.""Još su uvijek sigurni da se ustrijelio zbog pogreške s lijekovima?"

"Da. Zašto pitate?"Agnes je nabirala svoju pregaču. Skrenula je pogled. Reče pomalo nejasno:"Gazdarica ne misli tako.""A vi se slažete s njom, možda?""Ja? Oh, ja ništa ne znam, gospodine. Samo - samo sam željela bitisigurna."Hercule Poirot odvrati vrlo blago:"To bi bilo olakšanje za vas kad biste sasvim pouzdano i bez sumnje znalida je riječ o samoubojstvu?"

"Oh, da, gospodine," Agnes brzo potvrdi, "doista bi bilo.""Iz nekog posebnog razloga?"Pogledi im se sretnu. Ona se malo pogrbi."Ja - ja ništa ne znam, gospodine. Samo sam pitala.""Ali, zašto je pitala?" Hercule Poirot razmišljao je o tome dok je hodaostazicom do kapije.Bio je siguran da postoji odgovor na to pitanje. Ali ga zasad još nije mogaoodgonetnuti.

Ipak, osjećao je da je korak bliže rješenju.VI



Kad se Poirot vratio kući, bio je iznenađen pojavom neočekivanog gostakoji gaje čekao.Iza naslona stolice nazirala se ćelava glava i malena skladna figuragospodina Barnesa.

S očima koje su, kao i obično, žmirkale, suho seispričao.Došao je, objasnio je, uzvratiti posjet.Poirot je bio oduševljen njegovim dolaskom.

Naložio je Georgeu da posluži kavu, osim ako gospodin Barnes ne bi radiježelio čaj ili viski i sodu?"Kava će biti odlična," reče gospodin Barnes. "Pretpostavljam da je vašsluga dobro pripravlja. Većina engleskih slugu to ne čini dobro."

Nakon razmjene uobičajenih primjedbi, gospodin Barnes se nakašlje i reče:"Bit ću iskren s vama, monsieur Poirot. Odlučio sam vas posjetiti iz čisteznatiželje. Vi ste, pretpostavljam, dobro upoznati sa svim detaljima ovog,

prilično zanimljivog, slučaja. Doznao sam iz novina daje nestala gospođicaSainsburv Seale ipak pronađena, da je provedena istraga koja je odgođenadok se ne nađu novi dokazi. Kao uzrok smrti navodi se prevelika količinamedinala.""To je prilično točno," reče Poirot.

Nakratko zašute, a onda Poirot upita:

"Jeste li ikada čuli za Alberta Chapmana, gospodine Baraes?""Ah, suprug žene u čijem je stanu skončala gospođica Sainsburv Seale?Čini se, prilično neuhvatljiva osoba.""Ali postojeća?""Oh, ne...," reče gospodin Barnes. "On postoji. Da, postoji - ili je postojao.Čuo sam da je mrtav. Ali, ne možete vjerovati tim glasinama.""Tko je on, gospodine Barnes?""Pretpostavljam da to neć<* ^i i viti u istrazi. Ne, ako si mogu ikako

pomoći. Vješamo će izbaciti van priču o trgovačkom putniku."

"On je, dakle, radio za tajnu službu?""Naravno. Ali nikako to nije smio reći svojoj supruzi - nikako. Ustvari, nijeni smio ostati u službi nakon što seoženio. To se obično ne radi - ne, osobito ako si jedna doista tajanstvenaosoba.""Albert Chapman je to bio?""Da. Q.X.912. To je bila njegova oznaka. Nismo koristili osobna imena.Oh, ne mislim pritom da je Q.X.912 predstavljao nešto doista važno. Ali,

bio nam je koristan jer je bio prilično beznačajna osoba - osoba čije se lice brzo zaboravlja. Prešao je Europu uzduž i poprijeko kao kurir."



"Tada je znao poprilično korisnih informacija?""Vjerojatno nije znao ništa," odgovori gospodin Barnes veselo. "Njegov je

posao bio samo da skače u i iz vlakova, brodova i aviona te da ima u pripremi priču kojom bi objasnio zašto je išao tamo kamo je išao!"

"Čuli ste da je mrtav?""Tako je," reče gospodin Barnes. "Ali ne možete vjerovati svemu štočujete. Nikada to ne činim."Gledajući pozorno gospodina Barnesa, Poirot upita:"Sto se, po vašem mišljenju, dogodilo s njegovom suprugom?""Ne mogu ni zamisliti," odvrati gospodin Barnes. Širom otvorenih očiju

pogleda Poirota. "Možete li vi?"Poirot reče:"Mislio sam... " Zaustavi se.Polagano reče:"Vrlo je zamršeno."Gospodin Barnes promrmlja suosjećajno: "Nešto vas posebno zabrinjava?"Hercule Poirot odvrati:"Da. Dokaz koji mi je pred očima...."VIIJapp je ušao u Poirotovu dnevnu sobu i tolikom silinom bacio svoj šešir dase zatresao stol.

Rekao je:"Koji vam je vrag da ste to pomislili?""Prijatelju, ne znam o čemu pričate."Japp reče polagano i energično:"Što vas je navelo da pomislite da to nije tijelo gospođice SainsburvSeale?"Poirot je izgledao zabrinuto. Reče:"Najviše me mučilo lice. Zašto smrskati lice mrtve žene?"Japp reče:

"Nadam se da je Morlev negdje gdje to može znati. Moguće je, znate, dajeuklonjen s razlogom - da ne može svjedočiti.""Bilo bi svakako bolje da nam je sam mogao pružiti dokaz.""Leatheran će biti u redu. Morlevev nasljednik. Vrlo sposoban čovjek.Dokaz je nepobitan."Sljedećeg se dana u dnevnim novinama pojavila senzacionalna vijest.Mrtvo tijelo pronađeno u stanu u Battersea, za koje se pretpostavljalo datijelo gospođice Sainsburv Seale, identificirano je kao tijelo gospođe

Alberta Chapmana.Gospodin Laetheran je, prema podacima iz zubnog kartona pronađenog



kod gospodina Morleva, nedvojbeno zaključio da je riječ o tijelu gospođeChapman.Odjeća i torbica gospođice Sainsburv Seale pronađeni su na tijelu - ali,

pitanje, koje je sve mučilo, kamo je nestala sama gospođica Sainsburv

Seale?DEVET, DESET...Kad su odlazili sa saslušanja, Japp reče ushićeno Poirotu:"Pametan potez. Dati im senzaciju!"Poirot kimne."Vi ste, naravno, prvi shvatili," reče Japp, "ali, znate, ni ja nisam biozadovoljan tim tijelom. Napokon, nećete smrskati lice i glavu mrtve osobe

bez razloga. To je neuredan, neugodan posao; bilo je očito učinjeno srazlogom. A samo je jedan logičan - zbuniti nas u vezi s identitetomosobe." Dodao je darežljivo: "Ali ne bih se tako brzo dosjetio da je zapravoriječ o drugoj ženi."Poirot primijeti sa smiješkom:"A ipak, prijatelju, temeljni opisi žena nisu bili toliko različiti. GospodaChapman je bila elegantna, zgodna žena, dobro dotjerana i odjevena uskladu s najnovijom modom. Gospođica Sainsburv Seale se loše oblačila, ašminka bilo kakve vrste bila joj je potpuna nepoznanica. Ali u suštini nije

bilo velike razlike među njima. Obje su bile preko četrdeset godina stare.

Obje su bile približno jednake visine i građe. Objema je već posijedila kosakoju su osvježile zlatnom bojom.""Da, naravno, kada to tako postavite. Jednu stvar moramo priznati -dražesna Mabelle nas je obojicu poštenonasamarila. Doista sam smatrao da je riječ o autentičnoj osobi.""Ali, prijatelju, ona je bila autentična osoba. Upoznati smo s čitavomnjezinom prošlošću.""Nismo znali daje sposobna počiniti ubojstvo - a čini se daje o tome riječ.Svlvia nije ubila Mabelle. Mabelle je ubila Svlviju."

Hercule Poirot zabrinuto zavrti glavom. Nije se mogao pomiriti sčinjenicom da je Mabelle Sainsburv Seale počinila ubojstvo. A ipak, uušima mu je odzvanjao maleni, ironični glas gospodina Bamesa:"Tražite među uglednim ljudima...."Mabelle Sainsburv Seale pripadala je toj vrsti ljudi.Japp reče naglašavajući:"Ući ću u srž stvari, Poirot. Ta žena neće nasamariti mene."n

Sljedećeg dana Japp je telefonirao Poirotu. U glasu mu se osjećao neobičan prizvuk.



Reče:"Poirot, želite li čuti najnovije vijesti? Fuj, momče. Fuj!""Pardonl - linija je možda u kvaru. Nisam u potpunosti razumio... ""Gotovo je, prijatelju. G.O.T.O.V.O. Pozdravite se sa svime. Sjednite i

opustite se!" Nije bilo sumnje, Poirot je bio ogorčen i zaprepašten."Što je gotovo?""Cijela prokleta stvar! Galama! Publicitet! Čitav koš smicalica!""Ali ja još uvijek ne razumijem.""Pa, slušajte. Pažljivo slušajte jer ne smijem spominjati imena. Poznatavam je naša istraga. Znate da pretražujemo okolicu u potrazi za našomribicom?""Da, da, savršeno. Shvatio sam.""Pa, to je otkazano. Zataškano - psst! Razumijete li sadaT"Da, da. Ali zašto?""Prema nalogu prokletog Ministarstva vanjskih poslova.""Nije li to izuzetno čudno?""Pa, znalo se događati.""Zašto bi oni bili tako obazrivi prema gospođici -prema našoj ribici?""Nisu. Ma mare oni vraga za nju. Riječ je o publicitetu - ako se pojavi nasuđenju, moglo bi se previše saznati o gospođi A.C. O tijelu. To je ono

tajanstveno! Mogu samo pretpostavljati daje muž - gospodin A.C. - Pratiteme?""Da, da.""Da je negdje u inozemstvu na nekom osjetljivom mjestu i da mu ne žele

pomrsiti račune.""Huh!""Što ste rekli?""Bio je to, mon ami, izraz moje ljutnje!""Oh, to je bilo to. Mislio sam da ste se možda prehladili. Imate se pravo

ljutiti! Ja bih upotrijebio i gore riječi. Pustiti tako damu da se izvuče, činime apsolutno bijesnim."Poirot reče vrlo blago:"Ona se neće izvući.""Kažem vam, ruke su nam vezane!""Vaše možda jesu - ali, moje ne!""Dobri stari Poirot! Vi ćete, dakle, nastaviti s tim?""Mais oui - do smrti."

"Pa, nemojte da to bude vaša smrt, momče! Ako se tonastavi kako je započelo, netko će vam vjerojatno poslati



poštom otrovnu tarantulu!"Kad je spustio slušalicu, Poirot reče sebi:"Zašto sam upotrijebio taj melodramatski izraz - 'dosmrti'? Vraiment, to je apsurdno!"

IIIPismo je stiglo večernjom poštom. Sve osim potpisa bilo je napisano na

pisaćem stroju."DRAGI monsieur Poirot, (počinjalo je)Bio bih duboko zahvalan kad biste me posjetili sutra. Želio bih vam nešto

povjeriti. Predlažem u dvanaest i trideset u mojoj kući u Chelsea. Ako vamto ne odgovara, obavijestite o tome moju tajnicu. Ispričavam se što samvam ostavio tako malo vremena.Iskreno Vaš, ALISTAIR BLUNT."Poirot izgladi pismo i krene ga nanovo čitati. U tom trenutku zazvonitelefon.Hercule Poirot se ponekad zanosio mišlju da prema načinu na koji zvonitelefon, može prepoznati kakva ga poruka očekuje.U ovom je slučaju bio siguran da se radi o izuzetno značajnom pozivu.

Nije bio pogrešan broj, ali ni nitko od njegovih prijatelja.Ustao je i podigao slušalicu. Rekao je svojimljubaznim, stranim glasom:

MAlloT Neki bezličan glas reče: "Koji je ovo broj, molim vas?""Whitehall 7272."

Nakratko je sve utihnulo, zatim se začulo škljocanje, a onda netko progovori. Bio je to ženski glas."Monsieur Poirot?""Da.""Monsieur Hercule Poirot?""Da."

"Monsieur Poirot, već ste primili - ili ćete uskoro primiti jedno pismo.""Tko je to?""Nije potrebno da to znate.""U redu. Primio sam, madame, večeras osam pisama i tri računa.""Tada znate na koje pismo mislim, Bit ćete toliko mudri, monsieur Poirot,da odbijete ponudu koja vam je predstavljena.""O tome ću, madame, sam odlučiti."Glas hladno odvrati:

"Upozoravam vas, monsieur Poirot. Vaše se uplitanje više neće tolerirati. Ne miješajte se u ovaj posao.'"



Nakon stoje to pročitao, Poirot se taksijem uputio do Scotland Yarda. Jappga srdačno pozdravi."Ah, dovele su vas vijesti. Jesu li koje od novina navele tko je 'prijatelj'koji je bio u društvu premijera?"

"Ne, o kome je riječ?""O Alistairu Bluntu.""Doista?""Da," nastavi Blunt, "imamo razloga vjerovati da je metak bio namijenjenBluntu, a ne premijeru. Osim ako muškarac nije još lošiji strijelac nego štoveć jest!""Tko je počinitelj?""Neki ludi indijski student. Nezreo, kao i obično. Ali, bio je nagovoren nato. Nije bila samo njegova ideja."Japp doda:"Uhvatili smo ga prilično lako. Obično se, znate, okupi ispred kuće grupicaljudi. Kada je hitac ispaljen, mladi Amerikanac je čvrsto zgrabio malogčovjeka s bradom. Grčevito ga se držao i vikao policiji da gaje uhvatio. Umeđuvremenu je Indijac mirno šmugnuo - ali, ga je jedan od naših ljudiuhvatio.""Koji je Amerikanac u pitanju?" upita znatiželjno Poirot."Mladić po imenu Raikes. Zašto..." Nakratko zastane, zureći u Poirota.

"Što nije u redu?"Poirot reče:"Howard Raikes koji je odsjeo u hotelu Holborn Palače?""Tako je. Tko - zašto, naravno! Ime mije bilo poznato. Pacijent koji je

pobjegao onog jutra kad je Morlev izvršio samoubojstvo..."Zastane. Polako reče:"Neobično - kako ta stara stvar neprestano iskrsava. Vi još uvijek imatesvoje mišljenje o tome, zar ne, Poirot?"Hercule Poirot odgovori smeteno:

"Da. Još uvijek imam svoje mišljenje o tome...."vPoirota je u domu Alistaira Blunta primio njegov tajnik, visok, šepavmladić vrlo uglađenog ponašanja.Započeo je s isprikom."Žao mi je, monsieur Poirot - a i gospodinu Bluntu. Pozvan je u DovvningStreet. Zbog - pa - sinoćnjeg incidenta. Telefonirao sam vam kući, ali činise da ste već otišli."

Mladić žurno nastavi:"Gospodin Blunt me ovlastio da vas pitam možete li provesti ovaj vikend s



njim u njegovoj kući u Kentu. Exsham, znate. Ako se slažete s tim, poslatće po vas automobil sutra navečer."Poirot je oklijevao.Mladić reče prilično uvjerljivo:

"Gospodin Blunt vas žarko želi vidjeti."Hercule Poirot prigne glavu.Reče: "Hvala vam. Prihvaćam.""Oh, to je sjajno. Gospodin Blunt će biti oduševljen.Ako pošalje automobil po vas u četvrt do šest, hoće li to... Oh, dobro jutro,gospođo Olivera..."Majka Jane Olivera je upravo ušla u sobu. Bila je vrlo ukusno odjevena, sašeširom namještenim preko obrve na njenu iznimno dotjeranu frizuru."Oh! Gospodine Selby, je li vam gospodin Blunt dao kakve upute o onimstolicama u vrtu? Namjeravala sam ga to pitati sinoć jer kako ćemo ovajvikend biti..."Gospođa Olivera primijeti Poirota i zašuti."Poznajete li gospođu Olivera, monsieur Poirot?""Već sam imao zadovoljstvo susresti se s madame."Poirot se nakloni."Oh? Drago mi je. Naravno, gospodine Selby, znam daje Alistair vrlozaposlen čovjek i da mu ove male stvari, vezane uz kućanstvo, ne izgledaju

važnima...""U redu je, gospođo Olivera," odvrati sposobni gospodin Selby. "Problem je riješen."Gospođa Olivera nastavi s klopotanjem. Bila je, smatrao je Poirot, priličnonalik na kvočku. Veliku, debelu kvočku! Gospođa Olivera, i daljeklopočući, krene dostojanstveno prema vratima.".... 1, ako ste u potpunosti sigurni da ćemo biti sami za vikend..."Gospodin Selby se nakašlje."Pa - monsieur Poirot će vam se također pridružiti."

Gospođa Olivera zastane. Okrene se i prouči Poirota s neskrivenimgnušanjem."A je li?""Gospodin Blunt je bio tako ljubazan i pozvao me," reče Poirot."Pa, pitam se zašto - zašto je to učinio. Oprostit ćete mi, monsieur Poirot,ali gospodin Blunt je izričito rekao da želi miran, obiteljski vikend!"Selby odvrati odlučno:"Gospodin Blunt se vrlo jasno izrazio o dolasku monsieura Poirota."

"Doista? Meni nije ništa spomenuo."Vrata se otvore. Jane je stajala tamo. Reče nestrpljivo:



"Dolaziš li, majko? Imamo dogovor za ručak u jedan i petnaest!""Stižem, Jane. Ne budi nestrpljiva.""Pa, pokreni se onda, za boga miloga - dobar dan, monsieur Poirot."Odjednom ušuti - njene živahnosti u potpunosti nestane. Reče hladnim

glasom:"Monsieur Poirot dolazi za vikend u Exsham.""Oh - tako dakle."Jane Olivera propusti svoju majku kroz vrata. Već je namjeravala poći zanjom kad još jednom proviri unutra."Monsieur Poirot!"Glas joj je bio zapovjednički.Poirot joj pođe ususret.Reče vrlo tiho: "Dolazite u Exsham? Zašto?"Poirot slegne ramenima. Odvrati:"To je bila želja vašeg ujaka."Jane reče:"Ali on ne može znati... Ne može... Kad vas je to zamolio? Oh, nemarazloga...""Jane!"Majka ju je dozivala iz predvorja.Jane reče ozbiljnim glasom:

"Nemojte dolaziti, molim vas."Iziđe. Poirot začuje zvukove prepirke. Čuo je visoki, prigovarajući,kvocavi glas gospođe Olivera. "Zaista neću tolerirati tvoju neodgojenost,Jane... Poduzet ću korake da se ne uplićeš..."Tajnik reče:"Tada nešto prije šest ujutro, monsieur Poirot?"Poirot kimne potvrđujući. Stajao je kao čovjek koji je ugledao duha. Ališok su mu prouzročile njegove uši, a ne oči.Dvije od rečenica koje su doprle kroz otvorena vrata bile su identične

onima koje je čuo prošle noći na telefon, zato mu je i glas bio poznat, naodređeni način.Dok je izlazio na sunčev sjaj, odlučno zavrti glavom.Gospođa Olivera?Ali to je bilo nemoguće! Nikako to nije mogla biti gospođa Olivera natelefonu!Ta praznoglava žena - sebična, bez pameti, pohlepna, egocentrična? Kako

ju je nazvao?

"Dobra, debela kvočka? C'est ridicide!" reče Hercule Poirot. Njegove uši, odluči, zasigurno su ga zavarale. A, ipak...



VIRolls je stigao točno u dogovoreno vrijeme po Poirota.Alistair Blunt i njegov tajnik bili su jedini putnici u njemu. GospođaOlivera i Jane otišle su već ranije drugim automobilom.

Vožnja je bila prilično mirna. Blunt je tek ponešto pričao, ponajviše osvom vrtu i nedavnoj vrtnoj izložbi.Poirot mu je čestititao na vještom izmicanju pred smrću, na što Bluntodvrati:"Oh, to! Mislim da momak nije pucao u mene osobno. A i jadnik nije imao

pojma o pucanju! Samo jedan od onih poluludih studenata. Ništa strašno. Nahuškaju ih da pokušaju ubiti, na primjer premijera, i misle da će tako promijeniti tijek povijesti. To je doista patetično.""To nije prvi takav pokušaj, mislim, usmjeren protiv vas?""To zvuči tako melodramatično," reče Blunt, s blagim podrhtavanjem uglasu. "Nedavno sam poštom primio paket-bombu. Znate, ti momci koji bihtjeli zavladati svijetom - kako namjeravaju biti uspješni kad ne mogusastaviti valjanu bombu?"Zavrti glavom."Uvijek je jednako - dugokosi čupavi idealisti - bez zrnca praktičnogznanja u svojim glavama. Ne kažem da sam ja pametan čovjek - nisam - ali

barem znam pisati, čitati i zbrajati i oduzimati. Razumijete li što mislim?"

"Mislim, ali objasnite mi dalje.""Pa, ako pročitam nešto stoje napisano na engleskom jeziku razumijem štoto znači - ne mislim pritom na skrivena značenja, filozofiju - samo

jednostavni praktični engleski - no, većina ljudi ne može\ Ako želimnapisati nešto, mogu napisati ono što mislim - otkrio sam da većina nije niza to sposobna! I, kao što sam rekao, znam osnove aritmetike. Ako Jonesima osam banana i Brown mu ih uzme deset, koliko će ih ostati Jonesu?Ljudi se vole pretvarati daje jednostavan odgovor na ovo pitanje. Ne žele

priznati, najprije, da Brown to uopće ne može učiniti - a, zatim, da u

konačnici ne može biti viška banana!"" Više vole odgovor koji predstavlja zagonetku?""Upravo tako. Političari su jednako loši. Alija sam se uvijek zalagao zazdrav razum. Na kraju ga ne možete pobijediti."Doda, s laganim smiješkom:"Ali ne smijem vam dosađivati time. Loša navika. Osim toga, posao želimostaviti za sobom kad nisam u Londonu. Radovao sam se, monsieur Poirot,čuti o nekim vašim pustolovinama. Pročitao sam, znate, mnogo

detektivskih priča. Mislite li da neke od njih odgovaraju stvarnom životu?"Razgovor se, do kraja puta, temeljio na Poirotovu prepričavanju nekih



njegovih najpoznatijih slučajeva. Alistair Blunt je, kao kakav školarac,žudno upijao sve detalje.Ugodna atmosfera naglo se ohladi dolaskom u Exsham, gdje je, iza svojihgolemih prsa, gospođa Olivera zračila ledenim negodovanjem. Koliko je to

bilo moguće, ignorirala je Poirota, obraćajući se jedino svom domaćinu igospodinu Selbvju.Potonji je poveo Poirota do njegove sobe.Kuća je bila vrlo ljupka, ne osobito velika, i namještena s onim istimdobrim ukusom koji je zamijetio u Londonu. Sve je bilo jednostavno, aliskupo. Ogromno bogatstvo njegova vlasnika naziralo se u mekoći kojom jeta očigledna jednostavnost postignuta. Usluga je bila na razini - kuhinja,engleska, ne kontinentalna - vina su kod Poirota pobudila iskreno divljenje.Večerali su savršeno bistru juhu, prženi list, janjetinu s mladim graškom i

jagode sa slatkim vrhnjem.Poirot je toliko uživao da se nije ni obazirao na neprekidno odbojno

ponašanje gospođe Olivera i na osornu nepristojnost Jane koja se, iz nekograzloga, odnosila izrazito neprijateljski prema njemu. Prema kraju večeri,Poirot se pitao zastoje to tako!Motreći prisutne za stolom, Blunt upita:"Helen nam se neće pridružiti za večerom?"Julia Olivera stisne svoje usne. Reče:

"Draga se Helen previše izmorila u vrtu, mislim. Predložila sam joj da odeu krevet i odmori se i da se ne gnjavi dolaskom ovamo. Ali, nije me poslušala.""Oh, tako." Blunt je smeteno pogleda. "Mislio sam da bi joj godila mala

promjena.""Helen je tako jednostavna duša. Voli rano odlaziti na počinak," rečeodlučno gospođa Olivera.Kada se Poirot pridružio damama u salonu - Biunt je zastao u razgovoru sasvojim tajnikom - čuo je Jane Olivera kako govori svojoj majci:

"Ujaku se nije svidjelo kako si govorila o Helen Montressor, majko.""Glupost," reče gospođa Olivera robusno. "Alistair je predobar. Siromašnirođaci su u redu - vrlo ljubazno od njega što joj je dao kućicu na korištenje,ali da je zove svakog vikenda na večeru, apsurdno! Ona je samo rođakinjau drugom koljenu ili slično. Mislim da se Alistair ne bi trebao datiiskorištavati!""Vrlo je ponosna, na svoj način," reče Jane. "Napravi dosta posla u vrtu.""To je pravi duh," reče mirno gospođa Olivera. "Škoti su poznati po svojoj

samostalnosti i zato zaslužuju poštovanje." Namjestila se udobno na sofi, još uvijek ne obraćajući pažnju na Poirota.



Doda:"Donesi mi, molim te, Low Down Review, draga. U njemu je nešto o LoisVan Schuvler i o njenom vodiču kroz Maroko."Alistair Blunt se pojavi na pragu. Reče:

"Dođite, monsieur Poirot, u moju sobu."Radna soba Alistaira Blunta bila je prostrana, dugačka prostorija ustražnjem dijelu kuće, s prozorima otvorenima prema vrtu. Bila je udobna,s velikim naslonjačima i sofama, s dovoljno ugodne neurednosti koja ju ječinila živom.(Suvišno je reći da bi Krcale Poirot preferirao veću simetriju!)

Nakon stoje gostu ponudio cigarete i zapalio vlastitu lulu, Alistair Bluntizravno prijeđe na stvar.Reče: "Štošta me zabrinjava. Govorim, naravno, o onoj Sainsburv Seale. Izrazloga samo njima znanih -razloga koji su, bez sumnje, savršenoopravdani - vlasti su odustale od potrage. Ne znam tko je Albert Chapmanili čime se bavi - ali što god daje, riječ je o nečem prilično važnom. Neznam sve pojedinosti, ali premijer je spomenuo da si ne mogu dopustiti

publicitet i da će biti najbolje da se cijela stvar što prije zaboravi.""To je u redu. To je službeni pogled, oni znaju što je nužno. Policija, dakle,ima vezane ruke."

Nagnuo se naprijed u stolici.

"Alija želim znati istinu, monsieiir Poirot. A vi ste čovjek koji će je otkritiza mene. Vas ne ometa birokratizam.""Što želite da učinim, monsieiir Blunt?""Želim da nađete onu ženu - Sainsburv Seale.""Živu ili mrtvu?"Alistair Blunt podigne obrve."Mislite li da postoji mogućnost da je mrtva?"Hercule Poirot ušuti na minutu-dvije, a tada reče polagano i važno:"Ako želite moje mišljenje - a to je samo moje mišljenje, imajte na umu -

tada, da, mislim daje mrtva...""Zašto to mislite?"Hercule Poirot se blago nasmiješi.Reče:"Ne bi vam ništa značilo kad bih vam rekao da je to zbog para nenošenihčarapa u ladici."Alistair Blunt je znatiželjno zurio u njega."Vi ste čudan čovjek, monsieiir Poirot."

"Vrlo sam čudan. Zapravo sam metodičan, uredan i logičan - i ne volimiskrivljene činjenice na kojima se nastoji bazirati teorija - to, smatram -



neobičnim!"Alistair Blunt reče:"Prevrnuo sara cijelu stvar u glavi. Sve je tako vraški čudno. Mislim -zubar koji se ustrijelio, ona Chapmanica spremljena u vlastitu škrinju za

krzna i smrskanog lica. To je gadno! Stvarno gadno! Ne mogu se otetidojmu da je nešto iza svega toga."Poirot kimne.Blunt reče:"I što više razmišljam o tome, to sam sigurniji da ta žena nije nikad

poznavala moju suprugu. To je bio samo izgovor da razgovara sa mnom.Zašto? Sto joj je to donijelo? Mislim - mali prilog, ali ni to nije bilonamijenjeno za nju osobno. A ipak mi se čini - da - daje sve bilo uređeno -sresti me na stepenicama kuće. Bilo je preuvjerljivo. Tako dobrousklađeno! Ali zašto1? To se pitam čitavo vrijeme - zaštol""Svakako to je riječ - zašto? I ja se pitam - i ne znam - ne, ne znam.""Nemate neku ideju o tome što se moglo dogoditi?"Poirot ozlojeđeno odmahne rukom."Moje su ideje vrlo djetinje. Kažem si, bilo je možda lukavo ukazati na vas- izdvojiti vas. Ali, opet, to je smiješno - prilično ste poznat čovjek - i kako

je lakše reći 'pogledaj, to je on - koji je ušao sada kroz vrata.'""I u svakom slučaju," reče Blunt, zašto bi netko želio izdvojiti mene?"

"Gospodine Blunt, prisjetite se još jednom vašeg posjeta zubaru onog jutra.Je li vam nešto stoje Morlev rekao zvučalo neobično? Ništa što bi namdalo neki trag?"Alistair Blunt se namršti, pokušavajući se prisjetiti. Tada zavrti glavom."Žao mi je. Ničega se ne mogu prisjetiti.""Sigurni ste da nije spomenuo gospođicu Sainsburv Seale?""Da.""A onu drugu ženu - gospođu Chapman?""Ne - ne - uopće nismo razgovarali o ljudima. Spominjali smo samo ruže,

vrtove, praznike - ništa više.""Nitko nije ušao u sobu dok ste vi bili tamo?""Da vidim - ne, nitko nije. Inače je tu uvijek bila jedna mlada žena -

plavokosa djevojka. Ali, onoga dana nije bila tamo. Oh, ušao je onaj drugizubar, sjećam se - momak s irskim naglaskom.""Stoje rekao ili učinio?""Samo je postavio Morlevu nekoliko pitanja i izašao. Morlev je bio pomalootresit prema njemu. Zadržao se samo minutu-dvije."

"Ne možete se sjetiti ničeg dragog? Ničega?""Ne, ponašao se apsolutno normalno."



Nas ta poduža šutnja. Tada Poirot reče:"Sjećate li se, možda, monsieur, mladića koji je bio s vama u čekaonici tog

jutra?"Alistair Blunt se namršti.

"Da vidim - da, bio je tamo mladić - prilično nemiran. Ali ne sjećam ga seosobito. Zašto?""Biste li ga prepoznali da ga ponovno vidite?"Blunt zavrti glavom."Jedva da sam ga pogledao.""Nije uopće pokušao razgovarati s vama?""Ne."Blunt pogleda ovoga s iskrenom znatiželjom."U čemu je stvar? Tko je taj mladić?""Zove se Howard Raikes."Poirot je čekao bilo kakvu reakciju, ali ništa se ne dogodi."Trebam li znati njegovo ime? Jesam li ga već sreo negdje?""Mislim da niste. On je prijatelj vaše nećakinje, gospođice Olivera.""Oh, Janein prijatelj.""Njezina majka, pretpostavljam, ne odobravalo druženje."Alistair Blunt reče odsutno:"Pretpostavljam da to nema učinka na Jane."

"Majka je toliko protiv tog prijateljevanja da je vjerojatno i odveladjevojku iz Sjedinjenih Američkih Država kako bi je udaljila od mladića.""Oh!" Bluntovim se licem prelije izraz shvaćanja. "To je taj momak, zar ne?""Aha, zainteresirali ste se.""On je u svakom pogledu prilično nepoželjan mladić, vjerujem. Umiješan uniz subverzivnih aktivnosti.""Gospođica Olivera mije rekla daje tog jutra zakazao termin kod zubarasamo da vas upozna."

"Kako bi dobio moje odobrenje?""Pa - ne - čini mi se daje ideja bila da on odobri vas.""Drskosti li!"Poirot prikrije smiješak."Čini se da vi predstavljate sve čemu se on protivi.""On je, zasigurno, tip mladića kojiya ne odobravam! Provodi svoje vrijeme

propovijedajući i mlateći praznu slamu umjesto da pronađe pristojan posao!"

Poirot utihne na trenutak, a zatim reče:"Hoćete li mi oprostiti ako vam postavim jedno drsko i vrlo osobno



pitanje?""Samo naprijed.""U slučaju vaše smrti, kakve su vaše oporučne odredbe?"Blunt ga pogleda. Odvrati oštro:

"Zašto vas to zanima?""Zato što je moguće," slegne ramenima, "da je to od izuzetne važnosti zaovaj slučaj.""Glupost!""Možda. Ali, možda i nije."Alistair Blunt reče hladno:"Mislim da ste nepotrebno melodramatični, monsieur Poirot. Nitko me nije

pokušao ubiti - ili nešto slično!""Bomba na stolu - pucanj na ulici...""Ah to! Svatko tko se bavi financijama na svjetskoj razini privlačiodređenu pozornost, pa i ludih fanatika!""Moguće je riječ o nekome tko nije niti fanatik niti lud."Blunt ga pogleda."Na što smjerate?""Jednostavno rečeno, želim znati tko će se okoristiti vašom smrću."Blunt se naceri."Uglavnom St. Edvvard's Hospital, Cancer Hospital i Kraljevski institut za

slijepe.""Ah!""Ostavio sam i određenu količinu novca nećakinji po udaji, gospođi JulijiOlivera; jednaku svotu, ali putem zaklade, nasljeđuje njezina kćer, JaneOlivera, te također znatnu sumu svojoj jedinoj živućoj rođakinji, sestrični udrugom koljenu, Helen Montressor, koja živi u kućici ovdje na imanju."Zastane, a onda reče:"Ovo je, monsieur Poirot, rečeno u strogom povjerenju.""Naravno, monsieur, naravno."

Alistair Blunt doda sarkastično:"Pretpostavljam da ne mislite, monsieur Poirot, da me bilo Julia ili JaneOlivera ili, pak, moja rođakinja Helen Montressor planiraju ubiti zbog mognovca?""Ja ne mislim ništa - apsolutno ništa."

Nestane Bluntove ozlojeđenosti. Reče:"A preuzet ćete onaj drugi posao za mene?""Pronalaženje gospođice Sainsbury Seale? Da, hoću." Alistair Blunt reče

srdačno: "Dobar ste čovjek."VII



Izlazeći iz sobe, Poirot se umalo ne sudari s visokom figurom ispred vrata.Reče. "Ispričavam se, mademoiselle"Jane Olivera se povuče malo u stranu.Reče: "Znate li što mislim o vama, monsieur Poirot?"

uEh bien - mademoiselle..r Nije mu dopustila da dovrši. Pitanje je, zapravo, bilo retoričko. To jeznačilo da će Jane Olivera sama dati odgovor na njega."Vi ste špijun, to ste! Jadan, bijedan, radoznali špijun koji njuška okolo iizaziva neprilike!""Uvjeravam vas, mademoiselle...""Znam što namjeravate i kakve ste sve laži ispričali! Zašto izravno ne

priznate? Pa, kažem vam ovo - ništa nećete otkriti - apsolutno ništa\ Ali ninema se što otkriti! Nitko neće skinuti ni vlas s glave mog ujaka. U

potpunosti je siguran. Uvijek će biti. Živ, zdrav i bogat - i pun primjedbi!Kruti, uštogljeni John Buli, to je on - bez trunčice mašte."Zastane, njen promukli glas postane dublji i istakne zlobno: "Gadi mi se

pogled na vas - vi prokleti mali buržujski detektivu!"Žustro se okrene od njega i nestane.Hercule Poirot ostane sam, širom otvorenih očiju, podignutih obrva i

pažljivo gladeći svoje brkove.Pridjev buržujski, prizna, mogao se lako odnositi na njega. Njegov pogled

na život bio je u osnovi buržujski, uvijek je bio, ali Jane nije mislila tako -govorila je s dubokim prezirom o njemu.Krene, još uvijek razmišljajući o tome, u salon.Gospođa Olivera igrala je pasijans.Podigla je pogled kad je Poirot ušao u sobu, hladno ga odmjerila i

promrmljala suzdržljivo:"Crveni dečko na crnu kraljicu."Suočen s tom neljubaznošću, Poirot uzmakne. Pomisli sjetno:"Jao, čini se da me nitko ne voli!"

Tzađe u vrt. Bila je prekrasna večer, u zraku se osjećao miris stabala.Poirot radosno pomiriše, i uputi se stazom koja je vodila između dva redanasada.Odmakne koji metar kad se odnekud stvore dva nejasna lika.Činilo se daje omeo ljubavni par.Brzo se okrene i vrati se istim putem natrag.Čak i ovdje, činilo se, njegova je pristutnost bila de trop.Prošao je pored prozora Alistaira Blunt i vidio ga kako diktira pismo

svome tajniku, gospodinu Selbvju.Postojalo je, izgleda, samo jedno mjesto za Herculea Poirota.



Uputi se prema svojoj sobi.Tamo je neko vrijeme razmišljao o različitim fantastičnim aspektima čitavesituacije.Je li ili nije pogrešno vjerovao da glas na telefonu pripada gospođi

Olivera? Apsurdno!Prisjetio se melođramatičnih otkrića malenog tihog gospodina Barnesa.

Nagađao je o misterioznom mjestu boravka gospodina Q.X.912 ilitiAlberta Chapmana. U pamćenje mu se vratio zabrinut pogled kućne

pomoćnice,Agnes...Uvijek je bilo jednako - ljudi su skrivali stvari! Uglavnom priličnonevažne, ali dok nisu bile maknute s puta, bilo je nemoguće nastaviti dalje!U ovom trenutku put je bio sve samo ne čist!I najveća prepreka na putu do jasnog razmišljanja i napretka bio je, kako jesebi opisao, kontradiktoran i nemoguć problem gospođice Sainsburv Seale.Pa, ako su činjenice koje je naznačio Hercule Poirot bile točne - tada ništanije imalo smisla!Hercule Poirot reče samome sebi, pomalo iznenađeno:"Je li moguće da starim?"JEDANAEST, DVANAEST...

Nakon uznemirujuće noći, Hercule Poirot je rano ustao sljedećeg dana.

Vrijeme je bilo savršeno i on odluči ponoviti šetnju od jučer navečer.Cvijeće je bilo u svojoj punoj ljepoti i iako je Poirot više naginjao premaurednijim i pravilnijim cvjetnim rasporedima - skladanom rasporedugredica grimiznih pelargonija kakve se mogu vidjeti u Ostendu - ipak,

priznao je, da i ovaj engleski vrt odaje perfekcionizam. Nastavio je put kroz ružićnjak, koji ga oduševi svojim skladom tekrivudavim puteljcima alpskog vrta, stižući napokon do ozidanog

povrtnjaka.Ovdje primijeti krupnu ženu, odjevenu u kaput i suknju od tvida, crnih

obrva i kratko ošišane crne kose koja se obraćala sporim, jasnim škotskimnaglaskom glavnom vrtlaru, kako se činilo. Vrtlar, primijetio je Poirot, nijeuživao u razgovoru.Vrtlar, koji se, posumnjao je Poirot, odmarao naslonjen na lopatu, počnemahnito kopati. Poirot se približi. Mladić, okrenut leđima prema Poirotu,kopao je sa zanosom. Poirot zastane da ga pogleda."Dobro jutro," reče ljubazno Poirot.Promrmlja: "Jutro, gospodine," ali ne prestane s poslom.

Poirot je bilo malo iznenađen. U svom iskustvu s vrtlarima, iako sunastojali izgledati revno u svom poslu, bili su obično prespremni zaustaviti



se i popričati kad bi im se izravno obratilo.Činilo se, mislio je, malo neprirodnim. Ostao je tamo nekoliko trenutaka,

promatrajući vrtlara. Nije li bilo nešto poznato u držanju tih ramena. Ili mu je, mislio je Hercule Poirot, već prelazilo u naviku misliti kako su i glasovi

i ramena poznati, a zapravo nisu značili ništa? Je li, doista, kao stojestrahovao prošle noći, stario?Krenuo je zamišljeno iz ozidanog vrta i zastao da pogleda nasad ukrasnoggrmlja.Odjednom, poput kakvog fantastičnog mjeseca, okrugli predmet se lagano

pokaže iznad zida povrtnjaka. Bila je to jajolika glava Herculea Poirota čijesu oči sa zanimanjem pratile mladog vrtlara koji je prestao kopati irukavom obrisao svoje znojno lice."Vrlo neobično i zanimljivo," promrmlja Poirot dok je još jednomdiskretno spustio glavu.Izađe iz grmlja i strese sa sebe grančice i lišće koje je narušavalo skladnjegove odjeće.Da, doista, vrlo neobično i zanimljivo što Frank Čarter, koji ima nekiuredski posao na selu, radi kao vrtlar u službi Alistaira Blunta.Razmišljajući o tome, Hercule Poirot začuje gong u daljini i uputi se premakući.

Na putu prema tamo susreo je svog domaćina u razgovoru s gospođicom

Montressor koja je baš stigla iz povrtnjaka.Glas joj je bio čist i jasan:"To je vrlo ljubazno od tebe, Alistair, ali mislim daje najbolje da ne

prihvaćam tvoje pozive ovaj tjedan dok su ovdje tvoje američkerođakinje!"Blunt reče:"Julia je prilično netaktična, ali ona ne misli..."Gospođica Montressor reče mirno:"Mislim da se ponaša vrlo drsko prema meni, a ja neću trpjeti ničiju

drskost - ni od Amerikanke ni od nekog drugog!"Gospođica Montressor ode, a Poirot zatekne Alistaira Blunta jednakosmetenog kao što je većina muškaraca koji imaju problema sa svojimženskim rođakinjama. Reče tužno:"Žene zaista jesu vragovi! Dobar dan, monsieur Poirot. Prekrasan dan, zar ne?"Krenu natrag prema kući i Blunt reče s uzdahom: "Stvarno mi nedostajemoja supruga!"

U blagavaonici, napomene strašnoj Juliji:"Žao mi je, Julia, ali čini se da nećeš imati prilike povrijediti Helenine



osjećaje.""Škoti su uvijek tako osjetljivi."Alistair Blunt je izgledao vrlo nesretno.Hercule Poirot reče:

"Imate mladoga vrtlara, primijetio sam. Vjerojatno ste ga tek nedavnozaposlili.""Tako je," reče Blunt. "Da, Burton, moj treći vrtlar, otišao je prije tritjedna, i umjesto njega smo uzeli ovog momka.""Sjećate li se odakle je?""Stvarno ne. MacAlister ga je uposlio. Više me ljudi savjetovalo da gauzmem. Toplo su ga preporučivali. Prilično sam iznenađen zato štoMacAlister kaže da i nije odviše dobar. Želi ga otpustiti.""Kako se zove?""Dunning - Sunburv - ili nešto slično.""Je li predrsko od mene ako pitam koliko ga plaćate?""Nipošto. Dvije funte i petnaest šilinga, čini mi se.""Ne više?""Zasigurno ne više - možda malo manje.""Pa to je," primijeti Poirot, "vrlo zanimljivo."Alistair Blunt ga pogleda radoznalo.Ali Jane Olivera, šušteći novinama, prekine razgovor.

"Čini se da mnogo ljudi nije po tvojoj volji, ujače Alistair!""Oh, čitaš o debati u parlamentu. U redu je. Samo Archerton - taj uvijek juriša na vjetrenjače i ima prilično lude ideje o novcu. Da ga pustimo daradi po svom, Engleska bi bankrotirala za tjedan dana."Jane reče:"Zar nikada ne želite pokušati s nečim novim?""Samo ako znači poboljšanje staroga.""Ali misliš da to toga neće nikada doći. Uvijek govoriš: 'To neće ići' - a danisi ni pokušao."

"Eksperimentiranja mogu nanijeti prilično mnogo štete.""Da, ali kako možeš biti zadovoljan s ovakvim stanjem. Sva ta nepravda,nejednakost. Nešto se mora promijeniti!""Pa prilično dobro nam ide u ovoj državi, Jane, kad se sve uzme u obzir."Jane reče strastveno:"Ono što nam je potrebno jest novo nebo i nova zemlja! A ti tu sjediš iuživaš u jelu!"Ustane i kroz francuski prozor izađe van u vrt.

Alistar je djelovao neugodno iznenađen.Reče: "Jane se prilično promijenila u posljednje vrijeme. Otkuda joj sve



ove ideje?""Ne obaziri se na ono što Jane govori," reče gospođa Olivera. "Jane je vrloluckasta djevojka. Znaš kakve su djevojke - odlaze na te čudne zabave, nakojima su mladići sa smiješnim kravatama i gdje razgovaraju o kojekakvim

glupostima.""Da, ali Jane je oduvijek bila prilično tvrdoglavadjevojka.""Riječ je o prolaznoj modi, Alistair! To je sad u zraku."Alistair Blunt reče:"Da, to je u zraku."Doimao se pomalo zabrinutim.Gospođa Olivera ustane i Poirot joj otvori vrata. Iziđe, mršteći se.Alistair Blunt reče odjednom:"Ne sviđa mi se to, znate. Svi pričaju o takvim stvarima! A one ne značeništa! Sve je to prazna slama! Novo nebo i nova zemlja! Što to znači? Nisami vam ne mogu odgovoriti na to pitanje! Samo su puni riječi."Odjednom se nasmije, pomalo tužno."Ja sam jedan od posljednjih iz stare garde, znate."Poirot reče znatiželjno:"Kad bi vas uklonili, što bi se dogodilo?""Uklonili! Kakav izraz!" Odjednom se sav pokunji. Reći ću vam:

"Mnoštvo budala pokušalo bi mnogo skupih eksperimenata. A to bi značilokraj stabilnosti, zdravog razuma, solventnosti. Ustvari, kraj Engleskekakvu znamo..."Poirot kimne suglasno. U osnovi mu je ovaj bankar bio vrlo drag. On je,također, odobravao solventnost. I upravo je počeo shvaćati za što seAlistair Blunt zapravo zauzimao. Gospodin Barnes mu je to rekao, ali tadato nije ništa značilo. Odjednom, uhvati ga strah..."Dovršio sam pisma," reče Blunt, pojavljujući se nešto kasnije tog jutra."Sada ću vam, monsieur Poirot, pokazati svoj vrt."

Dvojica su muškaraca izišla i Blunt je s ponosom pripovijedao o svomhobiju.Kameni vrt sa svojim rijetkim alpskim biljkama bio je njegova najvećaradost, stoga su tamo proveli neko vrijeme dok mu je Blunt pokazivaoodređene sićušne i rijetke primjerke.Hercule Poirot, obuven u svoje najbolje kožne cipele, slušao je pažljivo,

prenoseći blago težinu iz jedne noge na drugu, jedva podnoseći nesnosnuvrućinu.

Njegov domaćin nastavi s obilaskom, ukazujući na različite biljke u daljini.Pčele su zujale, a iz blizine se čuo monotoni zvuk velikih škara kako



obrezuju živicu od lovora.Bilo je vrlo pospano i mimo.Blunt se zaustavi na kraju vrta, osvrćući se unatrag. Zvuk škara bio jedovoljno blizu, iako se same škare nisu mogle vidjeti.

"Pogledajte ovo, Poirot. Turski karanfili su posebno uspjeli ove godine. Nesjećam se kad su bili tako dobri - a ono su vučike. Prekrasne boje."Prasak! Pucanj je narušio mir jutra. Nešto je ljuto zazviždalo u zraku.Alistair Blunt se okrene zbunjeno prema mjestu otkuda se dizao mali oblak dima - iz sredine lovorova grmlja.Iznenada se začuje strašna galama; lovori su se uzibali dok su se dvamuškarca borila. Prodorni američki glas uski i kn e odlučno:"Imam te, prokleti nitkove! Ispusti taj pištolj!"Muškarci iziđu na čistinu. Mladi vrtlar koji je kopao tako marljivo tog jutrasvijao se u grčevitom stisku muškarca koji je gotovo za glavu bio veći odnjega.Poirot je odmah prepoznao potonjeg. Već ga je odgonetnuo i prema glasu.Frank Čarter je gunđao:"Pusti me! To nisam bio ja, kažem ti!"Howard Raikes reče:"Oh, ne? Samo gađaš ptice, pretpostavljam!"Zaustavi se - pogleda pridošlice.

"Gospodin Alistair Blunt? Ovaj vas je momak upravo gađao. Uhvatio samga na djelu."Frank Čarter poviče:"To je laž! Obrezivao sam živicu. Začuo sam pucanj i pištolj je pao upravoispred mene. Podigao sam ga -prirodno, i onda je ovaj klipan skočio namene."Hovvard Raikes reče oštro:"Pištolj je bio u vašoj ruci i baš je ispaljeno iz njega!"S grimasom na licu dobaci pištolj Poirotu.

"Pogledajmo što će detektiv reći o svemu. Sreća što sam vas uhvatio navrijeme. Pretpostavljam daje ostalo još nekoliko metaka u pištolju."Poirot promrmlja:"Točno."Blunt se mrštio ljutito. Reče oštro:"Pa Dunnone - Danburv - kako vam je ime?"Hercule Poirot ga prekine. Reče:"Ovaj se čovjek zove Frank Čarter."

Čarter se okrene prema njemu, s bijesom u očima."Čitavo ste me vrijeme imali na piku! Došli ste me špijunirati one nedjelje.



Kažem vam, nije istina. Nikada nisam pucao u njega."Hercule Poirot reče blago:"Pa, u tom slučaju, tko jeTDoda:

"Ovdje nema nikoga osim nas, vidite."mJane Olivera dotrči po stazici. Kosa joj je lepršala iza nje. Širomrazgoračenih očiju i jedva dišući, prozbori: "Howard?"Howard Raikes reče lagano:"Zdravo, Jane. Baš sam spasio život tvog ujaka.""Oh!" Zaustavi se. "Jesi li?""Vaš je dolazak, čini se, bio vrlo sretna okolnost, gospodine... hm..." Blunt

je oklijevao."Ovo je Howard Raikes, ujače. On je moj prijatelj."Blunt pogleda Raikesa - nasmije se."Oh!" reče. "Vi ste dakle Janein mladić! Moram vam zahvaliti."S pištajućim zvukom poput parnog stroja pod najvećim pritiskom pojavi sei Julia Olivera. Promuca:"Čula sam pucanj. Je li Alistair - zašto -" tupo je zurila u HovvardaRaikesa. "Vi? Zašto, zašto, kako se usuđujeteTJane reče ledenim glasom:

"Howard je upravo spasio ujakov život, majko.""Što? Ja-ja-""Ovaj je muškarac pokušao ubiti ujaka Alistaira, a Howard gaje ugrabio iuzeo mu pištolj."Frank Čarter reče nasilno:"Svi ste vi prokleti lažljivci."Gospođa Olivera, spuštene čeljusti, reče prazno:"Oh!" Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se potpuno sabere. Najprije seobrati Bluntn

"Dragi moj Alistaire! Kuko strašno\ Hvala Bogu da si dobro. Ali to jesigurno bio užasan šok. Ja -ja se osjećam prilično slabo. Pitam se - bih limogla dobiti malo brandvja?"Blunt odvrati hitro:"Naravno. Pođimo do kuće."Uhvatila gaje za ruku, naslanjajući se snažno na njega.Blunt pogleda preko ramena Poirota i Howarda Raikesa."Možete li povesti ovog momka?" upita. "Pozvat ćemo policiju i predati im

ga."Frank Čarter otvori usta, ali ništa ne reče. Bio je smrtno blijed, a koljena su



mu klecala. Howard Raikes ga je nemilosrdno vukao za sobom."Hajde, //," reče.Frank Čarter mrmljao je neuvjerljivo i promuklo:"Sve je to laž..."

Howard Raikes pogleda Poirota."Za tako otmjenog detektiva imate zaista malo što za reći! Zašto se ne

pravite malo važni?""Razmišljam, gospodine Raikes.""Čini se da i trebate razmišljati! Pretpostavljam da ćete izgubiti posao zbogovog! Alistair Blunt nije živ ovog časa zahvaljujući vama.'1''"Ovo je vaše drugo dobro djelo takve vrste, zar ne, gospodine Raikes?""Što, dovraga, mislite?""Ako se ne varam jučer ste, također, uhvatili muškarca za kojeg stevjerovali daje pucao na gospodina Blunta i premijera?"Howard Raikes reče:"Pa - da. Čini se da mi je to prešlo u naviku.""Ali, postoji razlika," istakne Hercule Poirot. "Čovjek kojeg ste uhvatili

jučer nije bio onaj koji je zapravo pucao. Napravili ste pogrešku."Frank Čarter reče zlovoljno:"I sada je pogriješio.""Tiho," reče mu Raikes.

Hercule Poirot promrmlja za sebe:"Pitam se..."rvOdijevajući se za večeru, namještajući precizno leptir-mašnu, HerculePoirot se namršti ugledavši svoj odraz u ogledalu.Bio je nezadovoljan - ali nije mogao objasniti zašto. Slučaj je, prizna, biovrlo jednostavan. Frank Čarter je zaista bio uhvaćen na djelu.

Nije da je imao osobitog povjerenja, ili da mu se dopadao Frank Čarter.Čarter, pomisli mirno, definitivno nije bio taj. Bio je nepristojan mladi

nasilnik, tip koji privlači žene pa one nerado misle najgore o njima bezobzira na jednostavnost dokaza protiv njih.A Carterova je priča bila osobito jadna. Bajka kako su mu pristupili agentitajne službe i ponudili mu izvrstan posao. Preuzeti mjesto vrtlara iizvještavati o razgovorima i djelatnostima drugih vrtlara. Bila je to pričakoju je bilo lako pobiti - nije bilo nikakva temelja za nju.Osobito slaba izmišljotina - takva kakvu bi, pomisli Poirot, i izmisliočovjek poput Čartera.

I s Carterove strane, ništa se nije moglo dodati. Nije ponudio nikakvaobjašnjenja, osim da je netko drugi morao pucati iz revolvera. Neprestano



je ponavljao daje to bila namještaljka. Ne, ništa se nije moglo reći za Čartera osim, možda, da je bila čudnaslučajnost da je Howard Raikes bio prisutan u oba slučaja kad je metak

jedva promašio Alistaira Blunta.

Ali vjerojatno nije bilo ničega u tome. Raikes zasigurno nije ispalio hitac uDowning Streetu. A njegova prisutnost ovdje bila je u potpunostiopravdana - želio je biti bliže svojoj djevojci. Ne, nije bilo ničegnevjerojatnogu njegovoj prici.Ispalo je, naravno, vrlo sretno za Howarda Raikesa. Kada vas netko upravospasi od metka ne možete mu zabraniti ulaz u kuću. Najmanje što se možeučiniti jest iskazati mu svoju naklonost i gostoljubivost. Gospođi Oliverase to, naravno, nije svidjelo, ali čak ni ona nije mogla učiniti ništa protivtoga.Janein nepoželjni mladić ušao je u kuću i nije namjeravao tako brzo izaći!Poirot gaje sumnjivo promatrao tijekom večere.Igrao je svoju ulogu s povelikom dozom lukavstva. Nije iznosio nikakvasubverzivna mišljenja, izbjegavao je razgovore o politici. Zabavljao ih je

pričama o svojim putovanjima auto-stopom i dugim pješačenjima narazličitim opasnim mjestima."Više se ne ponaša kao vuk," pomisli Poirot. "Ne, obukao je janjeću kožu.

Ali ispod? Pitam se..."Poirot se baš pripremao poći u krevet kad začuje snažno kucanje navratima. Poirot reče: "Uđite," i Howard Raikes stupi u sobu.

Nasmije se na Poirotov izraz lica."Iznenađeni ste što me vidite? Pratim vas čitavu večer. Ne sviđa mi se kakoste me gledali. Nekako sumnjivo.""Zašto bi vas to zabrinjavalo, prijatelju?""Ne znam zašto, ali jest. Pomislio sam da možda niste povjerovali svemušto sam ispričao."

"Eh bienl I ako je tako?""Pa, odlučio sam vam sve osobno razjasniti. O jučerašnjim događajima,znate. Bila je to ipak predstava. Promatrao sam, znate, njegovo gospodstvokako izlazi iz kuće i ugledao Ratna Lala kako puca u njega. PoznajemRatna Lala. Dobar je to momak. Ponešto neuravnotežen, ali snažno osjećanepravde počinjene Indiji. Pa, ništa loše se nije desilo, dragocjen par nadutih košulja nije ozlijeđen- metak ih je obojicu promašio - pa sam stoga odlučio prirediti malu

predstavu u nadi da će se momak izvući. Dohvatio sam nekog jadnika koji je stajao pored mene i počeo vikati da sam uhvatio razbojnika nadajući se



da će Ram Lal umaći. Ali policajci su bili prepametni. Začas su ga ugrabili.Tako je to bilo. Razumijete?"Hercule Poirot reče:"A danas?"

"Danas je bilo drukčije; nije bilo nikakvih Ram Lalova. Čarter je bio jedinina mjestu. On je svakako ispalio onaj metak! Pištolj je još bio u njegovojruci kad sam skočio na njega. Pretpostavljam daje kanio pokušati ispaliti idrugi hitac."Poirot reče:"Bili ste tako zabrinuti da očuvate sigurnost monsienra Blunta?"Raikes se naceri."Prilično čudno, zar ne, nakon svega što sam rekao? Oh, priznajem. Mislimda Blunt zaslužuje da ga se upuca- u ime napretka i čovječnosti - nemam ništa osobno protiv njega - priličnodobar momak na svoj britanski način. Zaista mislim tako, a ipak, kad samvidio što mu se sprema, skočio sam i umiješao se. To dokazuje kako jezapravo nelogična ljudska životinja. Ludo, zar ne?""Dubok je jaz između teorije i prakse.""Slažem se!" Gospodin Raikes ustane s kreveta na kojem je sjedio.Smiješio se zadovoljno i povjerljivo."Samo sam mislio," reče, "da dođem ovamo i sve vam objasnim."

Iziđe, pažljivo zatvarajući za sobom vrata.V"Izbavi me, o Gospode, od nečastivog i očuvaj me pred bezbolnimčovjekom" pjevala je snažnim glasom gospođa Olivera, ponešto falšajući.Osjećala se nepopustljivost u njezinu izražavanju čuvstva što je naveloHerculea Poirota da zaključi daje gospodin Howard Raikes bio zao čovjek u njezinim mislima.Hercule Poirot je pratio svog domaćina i obitelj na jutarnju službu u seoskucrkvu.

Howard Raikes upita podrugljivo: "Uvijek idete u crkvu, gospodineBlunt?"Alistair je nejasno promrmljao nešto o tome kako se to očekuje od njega naselu - ne može iznevjeriti vikara -taj tipični engleski nazor samo je zbunioRaikesa, a naveo Herculea Poirota da se s razumijevanjem nasmiješi.Gospođa Olivera je taktično odlučila pratiti svog domaćina i naredila Janeda učini to isto."Naoštrili su svoje jezike poput zmija," pjevao je zbor dječaka prodorno,

"zmijski otrov je ispod njihovih usana."Tenori i basovi zahtijevali su sa zanosom:



"Sačuvaj me, o Bože, od ruku bezbožnika. Očuvaj me od pokvarenih kojime žele uništiti."Hercule Poirot nastojao je pratiti svojim neodlučnim baritonom."Ponosito su položili stupicu za mene" pjevao je, "i raširili svoju mrežu:

da, i postavili zamke na mom putu...."Usta su mu ostala otvorena.Vidio je - tako je jasno vidio zamku u koju je zamalo upao!Kao u transu, otvorenih usta, Hercule Poirot je praznozurio ispred sebe. Ostao je tako i kad se ostatak kongregacije smjestio nasvojim mjestima, sve dok ga Jane Olivera nije povukla za ruku i oštro

promrmljala: "Sjednite."Hercule Poirot sjedne. Postariji svećenik s bradom najavi pjevajući: "Ovdje

počinje petnaesto poglavlje Prve Samuelove knjige" i započne čitati.Ali Poirot nije čuo ništa o porazu Amalećana.Lukavo postavljena stupica - mreža stegnuta konopcem - jama otvorena

pred njim - iskopana tako pažljivo da upadne u nju zasigurno.Bio je u stanju ošamućenosti - blažene "ošamućenosti u kojoj se izoliranečinjenice vrte silovitom snagom dok se ne poslože uredno na svoje

predviđeno mjesto.Bilo je to poput kaleidoskopa - kopče na cipelama, čvrste ženske čarape,unakaženo lice, loš književni ukus mladog Alfreda, aktivnosti gospodina

Amberiotisa, uloga koju je igrao pokojni gospodin Morlev, sve se podiglo ikovitlalo, smirujući se u suvislu strukturu.Po prvi put, Hercule Poirot bio je napravom putu."Jer je pobuna grijeh kao čarolija, a tvrdoglavost kao nepravda i idolatrija.Jer si odbacio Božju riječ, on te odbio postaviti kraljem. Ovdje završavaodlomak iz Starog zavjeta," drhtavim glasom govorio je, sve u istom dahu,ostarjeli svećenik.Kao u nekom snu. Hercule Piorot ustane slaviti Boga.TRINAEST, ČETRNAEST...

"Gospodin Reilly, zar ne?"Mladi se Irac trgne kad u blizini začuje glas.Okrene se.Pored njega je, za blagajnom Shipping Co., stajao čovječuljak s velikim

brkovima i jajolikom glavom."Vi me se ne sjećate?""Nepravedni ste prema sebi, monsieur Poirot. Vi niste čovjek kojeg se lakozaboravlja."

Okrene se i kaže nešto službeniku koji je stajao iza blagajne i čekao.Glas u njegovoj blizini promrmlja:



"Putujete u inozemstvo na odmor?""Ne idem radi odmora. A vi, monsieur Poirot? Nadam se da ne okrećeteleđa ovoj zemlji?""Ponekad," odgovori Hercule Poirot, "nakratko odlazim u svoju vlastitu

zemlju - Belgiju.""Ja idem mnogo dalje," reče Reillv. "Za mene je Amerika." Doda: "Tmislim da se neću vraćati.""Žao mi je što to čujem, gospodine Reillv. Napuštate dakle svoj posao uQueen Charlotte Street.""Da ste rekli da je on napustio mene, bili biste bliže istini.""Doista? To je vrlo žalosno.""Ne zabrinjava me. Kad se sjetim svih neplaćenih dugova koje ću ostavitiza sobom, odmah se oraspoložim."

Naceri se ljubazno."Ja se zasigurno neću ubijati zbog novčanih problema. Bolje ih je ostavitiza sobom i početi ponovno. Imam svoje kvalifikacije i one nešto vrijede,kažem vam."Poirot promrmlja:"Vidio sam nedavno gospođicu Morlev.""Je li vam to predstavljalo zadovoljstvo? Rekao bih da nije. Nemaogorčenije žene od nje. Često sam se pitao kakva bi bila u pijanom stanju -

ali to nikada nitko neće otkriti."Poirot reče:"Jeste li se slagali s presudom suda o smrti vašeg partnera?""Nisam," odgovori suosjećajno Reillv."Ne mislite da je pogriješio s injekcijom?"Reillv odgovori:"Ako je Morlev tom Grku dao dozu koju tvrde da jest, bio je ili pijan ili jenamjeravao ubiti tog čovjeka. A nikada nisam vidio Morleva da pije.""Mislite li, dakle, daje bilo namjerno?"

"Ne bih to rekao. Riječ je o teškoj optužbi. Iskreno, ne vjerujem u to.""Mora postojati neko objašnjenje.""Doista mora - ali još ga nisam pronašao."Poirot reče:"Kada ste posljednji put vidjeli gospodina Morleva živog?""Da vidim, dakle. Prošlo je previše vremena da mi postavljate takvo

pitanje. Bilo je to večer prije - oko četvrt do sedam.""Niste ga vidjeli na dan ubojstva?"

Reillv zavrti glavom."Sigurni ste?" Poirot je navaljivao.



"Oh, ne kažem to. Ali, ne sjećam se...""Niste, na primjer, bili u njegovoj ordinaciji oko jedanaest i trideset pet kad

je imao pacijenta?""U pravu ste, jesam. Želio sam ga pitati neka tehnička pitanja o

instrumentima koje sam naručio. Ali zadržao sam se samo nekolikotrenutaka, zato sam i zaboravio na to. Bio je zauzet pacijentom."Poirot kimne. Reče."Postoji još nešto što me zanima. Vaš pacijent, gospodin Raikes, otkazao jesvoj dogovor tako što je jednostavno otišao. Što ste radili u tih pola satakoje ste imali slobodno?""Ono što uvijek radim kad imam vremena. Smiješam si piće. I kao što samvam rekao, primio sam telefonski poziv i nakratko skoknuo do Morleva."Poirot reče:"Koliko shvaćam, niste imali pacijenta od dvanaest i trideset do jedannakon što je gospodin Barnes otišao. Kad je on, usput, otišao?""Oh! Nešto poslije dvanaest i trideset.""A što ste vi zatim radili?""Isto što i prije. Smiješao si drugo piće!""I ponovno skoknuli do gospodina Morleva?"Gospodin Reillv se nasmije."Mislite, jesam li otišao gore i ubio ga? Već sam vam davno rekao da

nisam to učinio. Ali imate smo moju riječ."Poirot reče:"Što ste mislili o kućnoj pomoćnici, Agnes?"Reillv ga pogleda:"Pa to je sad smiješno pitanje.""Želio bih ipak znati.""Odgovorit ću vam. Nisam uopće mislio o njoj. Georgina je dobro pazilana sluškinje - s pravom. Djevojkame nikad nije ni pogledala u oči - stoje dokaz lošeg ukusa s njene strane."

"Imam osjećaj," reče Hercule Poirot, "da ta djevojka zna nešto."Ispitivački pogleda gospodina Reillvja. Portonji se nasmije i zavrti glavom."Ne pitajte mene," reče. "Ništa ne znam o tome. Ne mogu vam pomoći."Uzeo je karte koje su ležale ispred njega i otišao dalje vrteći glavom ismiješeći se.Poirot, pak, objasni razočaranom službeniku da se ipak nije odlučio zakrstarenje po gradovima sjeverne Europe.Poirot ponovno posjeti Hampstead. Gospođa Adams bila je, možda, malo

iznenađena što ga vidi. Iako je za njega jamčio, takoreći, viši inspektor Scotland Yarda, ona gaje ipak smatrala 'neobičnim malim strancem' i nije



za ozbiljno uzimala njegova nastojanja. Bila je, međutim, voljna pričati. Nakon prvotne senzacionalne objave pravog identiteta žrtve, daljnji tijek istrage nije polučio mnogo publiciteta. Bio je to slučaj zamjene identiteta -tijelo gospođe Chapman pogrešno se smatralo tijelom gospođice Sainsburv

Seale. To je bilo sve što je javnost znala. Činjenica daje gospođicaSainsburv Seale vjerojatno bila posljednja osoba koja je vidjela živunesretnu gospođu Chapman nije bila dana u javnost. U tisku nije bilo ninagovještaja da bi gospođicu Sainsburv Seale mogla tražiti policija zbogoptužbe za zločin.Gospođa Adams osjetila je veliko olakšanje kad je saznala da nije riječ otijelu njezine prijateljice. Čini se da joj uopće nije palo na pamet da bi se

bilo kakva optužba mogla pripisati Mabelle Sainsburv Seale."Vrlo je neobično kako je samo nestala. Sigurna sam, monsieur Poirot, dajeriječ o gubitku pamćenja."Poirot reče daje to moguće. Znao je za takve slučajeve."Da... sjećam se prijateljice moje rođakinje. Mnogo se brinula i uzrujavalai kao posljedicu toga izgubila je pamćenje. Mislim daje pravi nazivamnezija."Poirot potvrdi daje to stručni naziv.

Nakratko zašuti, a onda zapita gospođu Adams jeli ikada čula da gospođicaSainsburv Seale spominje gospođu Alberta Chapmana?

Ne, gospođa Adams nije se sjećala da joj je prijateljica spomenula to ime.Ali, naravno, nije ni bilo vjerojatno da gospođica Sainsburv Seale govori osvima koje je poznavala. Tko je bila ta gospođa Chapman? Zna li policijatko ju je ubio?"To je još uvijek zagonetka, madanie." Poirot zavrti glavom i upitagospođu Adams je li ona preporučila gospodina Morleva gospođiciSainsburv Seale.Gospođa Chapman odgovori niječno. Ona je sama išla kod gospodinaFrencha iz Harlev Strceta i da ju je Mabelle pitala za zubara, poslala bi je

kod njega."Moguće je," reče Poirot, "da je gospođa Chapman preporučila gospođiciSainsburv Seale gospodina Morleva."Gospođa Adams složi se daje možda bilo tako. Nisu li to mogli saznati kodzubara?Ali, Poirot je već postavio gospođici Nevill to pitanje, ali ona nije znala ilise nije sjećala toga.Prisjetila se gospođe Chapman, ali misli da potonja nije nikad spomenula

gospođicu Sainsburv Seale - ime je prilično čudno, sigurno bi se sjetila da gaje čula.



Poirot nastavi s pitanjima.Gospođa Adams je upoznala gospođicu Sainsburv Seale u Indiji, zar ne?Gospođa Adams potvrdi.Zna li gospođa Adams je li gospođica Sainsburv Seale upoznala tamo

gospodina ili gospođu Blunt?"Oh, mislim da nije, monsieur Poirot. Mislite na onog velikog bankara?Prije nekoliko godina bili su u Indiji i odsjeli kod potkralja, ali sigurna samda bi Mabelle, da ih je upoznala pričala o njima ili barem to spomenula.""Bojim se," doda gospođa Adams, sa slabim smiješkom, "da običnogovorimo o važnim ljudima. Svi smo mi snobovi u srcu.""Nikada nije spomenula Bluntove - osobito gospođu Blunt?""Nikada.""Vjerojatno biste znali da je bila bliska prijateljica gospođe Blunt?""Oh, da. Mislim da nije poznavala nikoga takvog. Njeni su prijatelji bilivrlo obični - poput nas.""To, madame, ne mogu dopustiti," reče smiono Poirot.Gospođa Adams nastavi pričati o Mabelle Sainsburv Seale kao što segovori o prijatelju koji je nedavno umro. Prisjetila se svih Mabelleinihdobrih djela, njene ljubaznosti, neumornog rada u misiji, njene revnosti iozbiljnosti.Hercule Poirot je slušao. Kao što je Japp rekao, Mabelle Sainsburv Seale

bila je stvarna osoba. Živjela je u Calcutti, poučavala dikciju i radila međutamošnjom populacijom. Bila je poštovana, dobronamjerna, pomalo pretjerivala u odijevanju, ali osoba za koju se moglo reći daje imala srce odzlata.Glas gospođe Adams nije mirovao: "Bila je toliko revna oko svega,monsieur Poirot. Ljude je smatrala

prilično apatičnima - teško ih se moglo potaknuti na nešto. Svake je godine bilo sve teže prikupiti donacije - s rastućim porezima i troškovima životakoji su bili sve viši. Rekla mi je jednom: 'Kad znam što novac može -

kakve se prekrasne stvari daju postići njime - pa, stvarno ponekad, Aice,osjećam da bi mogla počiniti zločin da dođem do njega.' To pokazuje, zar ne, monsieur Poirot, kako je to ozbiljno shvaćala?""Doista je to rekla?" reče Poirot zamišljeno.Upita, onako usput, kada je gospođica Sainsburv Seale to izjavila i saznadaje to bilo prije tri mjeseca.Otišao je iz kuće i krenuo dalje, pomalo izgubljen u mislima.Razmišljao je o karakteru Mabelle Sainsburv Seale.

Draga žena - ozbiljna i ljubazna - uvaženi, pristojni tip žene. GospodinBarnes je predložio da se upravo među takvim osobama kriju potencijalni



zločinci.Putovala je iz Indije istim brodom kao i gospodin Amberiotis. Postojala je ivelika mogućnost da su zajedno ručali u hotelu Savoy.Prišla je Alistairu Bluntu i tvrdila da ga poznaje te da je bliska prijateljica

njegove supruge.Dvaput je posjetila King Leopold Mansions gdje je, kasnije, pronađenomrtvo tijelo odjeveno u njenu odjeću i s njenom torbicom položenom uzanj - znakovi koji su trebali upućivati na nju.Malo preprikladno!Otišla je iz hotela u kojem je odsjela ubrzo nakon razgovora s policijom.Je li teorija koju je Hercule Poirot smatrao točnom mogla opravdati iobjasniti sve ove činjenice?

Nadao se da može.niHercule Poirot bio je zaokupljen ovim mislima na svom put kući. No kad

je stigao do Regent's Parka odlučio je prijeći dio pješice prije nego što pozove taksi. Iz iskustva je znao točan trenutak kada će njegove elegantnekožne cipele postati prebolne za njegova stopala.Bio je lijep sunčan dan i Poirot je zadovoljno promatrao udvaranje dadilja injihovih dragana, smijuljenje i hihotanje dok su njihove bucmasteodgovornosti dobro iskoristile nepažnju svojih dadilja.

Psi su bučno lajali i trčkarali uokolo.Dječaci su puštali brodove.A ispod, gotovo, svakog drveta bio je par blisko priljubljen..."Ah! Jeunesse, Jeunesse" promrmljao je Hercule Poirot, ugodno dirnutviđenim.Bile su vrlo chic, te mlade Londončanke. Nosile su ponosno svoju šarenuodjeću.

Njihove figure, međutim, smatrao je žalosno manjkavima. Kamo su nestale bogate krivine, senzualne linije koje su nekada oduševljavale oči

obožavatelja?On, Hercule Poirot, sjećao se žena... Osobito jedne žene - kakvo divno biće- rajska ptica - Venera....Koja se od ovih današnjih zgodnih djevojaka mogla mjeriti s groficomVerom Rossakoff? Pravom ruskom aristokratkinjom, aristokratkinjom dosrži! Ali također, prisjeti se, vrlo vještom kradljivicom ... Jednom od onih

prirodnih genija....S uzdahom, Poirot odvrati misli od blistave žene njegovih snova.

Nisu se samo, primijeti Poirot, malim dadiljamaudvarali ispod stabala Regent's Parka.



Zamijeti najprije djevojku, ispod drveta lipe, a zatim i mladića koji je prislonio svoju glavu blizu njene i koji je molio iskreno. No, ne smije se pokleknuti prebrzo! Nadao se da to djevojka zna. Užitak potjere mora se produljiti što je više moguće...

Njegove blagotvorne oči još su počivale na njima kad odjednom postanesvjestan da ih poznaje.Jane Olivera došla je, dakle, u Regent's Park sresti se sa svojim mladimameričkim revolucionarom?Lice mu odjednom poprimi tužan i pomalo krut izraz.

Nakon trenutka oklijevanja pođe im, preko trave, ususret. Mašućigrandiozno šeširom, reče:"Bonjoitr, mademoiselle."Jane Olivera, pomisli Poirot, nije bila u potpunosti nezadovoljna što gavidi.Howard Raikes, s druge strane, bio je izrazito ljut zbog njegova upadanja.Zareži: "Oh, to ste opet v/!""Dobar dan, monsieur Poirot," reče Jane. "Kako se neočekivano uvijek

pojavljujete, zar ne?""Poput lutka u kutiji," reče Raikes, gledajući i dalje izrazito hladno Poirota."Nadam se da ne prekidam nešto?" upita zabrinuto Poirot.Jane Olivera odvrati ljubazno.

"Nikako."Howard Raikes ne reče ništa."Dražesno ste mjesto pronašli ovdje," reče Poirot."Bilo je dražesno," primijeti gospodin Raikes.Jane reče:"Bolje šuti, Howarde. Netko bi te trebao poučiti manirama!"Howard Raikes zafrče nosom i upita:"Što je dobro u manirama?""Vidjet ćeš da mnogo pomažu," reče Jane. Ja osobno ih ne posjedujem, ali

to nije ni toliko važno. Jer, kao prvo, imam novaca, prilično dobroizgledam i imam mnoštvo utjecajnih prijatelja - i niti jednu od onihnezgodnih poteškoća koje se ovih dana toliko slobodno spominju ureklamama. Sasvim dobro uspijevam i bez manira."Raikes reče:"Nisam raspoložen za čavrljanje, Jane. Mislim da ću odmagliti."Ustane, kimne kratko Poirotu i otputi se dalje.Jane Olivera gledala je za njim, pridržavajući dlanom bradu.

Poirot reče s uzdahom:"Jao, poslovica je točna. Treći je ipak višak prilikom udvaranja?"



Jane ga pogleda ljutite Uzvikne:"Pa, mora biti jedno od toga, zar ne""Zapravo, nije tako jednostavno.""Čini mi se da vi volite otežavati stvari!"

"Priča se tako," prizna Hercule Poirot.Jane zadrhti. Reče:"Nije li smiješno? Lijep je, topao dan - a meni je, iznenada, vrlo hladno...""Možda bi bilo bolje da prošećemo, mademoiselle."Jane ustane. Stajala je minutu-dvije neodlučna. Odjednom reče naglo:"Howard želi da se udam za njega. Odmah. Da nikome ne otkrijemo. Kaže- kaže daje to jedini način na koji će pristati - da sam slaba..." Zastane, i siznenađujućom snagom uhvati Poirota za ruku. "Što da radim, monsieur Poirot?""Zašto tražite mene da vas savjetujem? Postoje ljudi koji su vam bliži!""Majka? Poludjela bi od same ideje! Ujak Alistair? Bio bi oprezan idosađivao bi. Imaš dovoljno vremena, draga. Trebaš biti u potpunostisigurna. Pomalo čudan -taj tvoj mladić. Nema potrebe za žurbom...""Vaši prijatelji?" predloži Poirot."Nemam prijatelja. Samo zabavnu grupicu ljudi s kojima ponekad pijem,

plešem i pričam budalaštine! Howard je jedina stvarna osoba na koju samnaišla."

"Ipak - zašto pitate mene, gospođice Olivera?"Jane reče:"Zato što imate čudan izraz na licu - kao da žalite zbog nečeg - kao daznate nešto - nešto što će se dogoditi..."Zastane."Pa?" zahtijevala je. "Što kažete?"Hercule Poirot lagano zavrti glavom.IVKad je Poirot stigao kući, George mu reče: "Čeka vas viši inspektor Japp,

gospodine." Japp se naceri žalosno kad je Poirot ušao u sobu."Ovdje sam, momče. Došao sam reći: 'Niste li čudesni? Kako touspijevate? Kako dolazite na takve stvari?'""Što to sve znači? Ali, pardon, nisam vas ničime ponudio. Što želite? Sok?Možda viski?""Viski će biti dobar."

Nekoliko minuta kasnije podigne čašu, primjećujući:"Nazdravimo Herculeu Poirotu koji je uvijek u pravu!"

"Ne, ne, mon ami.""Imali smo lijep slučaj samoubojstva. H.P. kaže daje ubojstvo - želi da



bude ubojstvo - i kvragu sve, postane ubojstvo!""Ah? Slažete se napokon?""Pa, nitko ne može reći da sam tvrdoglav. Ne zalijećem se s dokazima. Aliu ovom slučaju, nije bilo nikakvih dokaza prije."

"Ali sada postoje?""Da, i došao sam vam ih ponuditi na pladnju.""Nestrpljiv sam, moj dobri prijatelju.""U redu. Počnimo. Pištolj kojim je Frank Čarter u nedjelju pucao u Bluntaodgovara onom kojim je ubijen Morley!"Poirot se zablenc: "To je neobično!""Da, ne piše se dobro našem gospodinu Čarteru.""Ništa još nije dokazano.""Ne, ali je dovoljno da ponovno razmotrimo presudu o samoubojstvu.Riječ je o pištolju strane proizvodnje koji je prilično neobičan."Hercule Poirot je zurio u njega. Obrve su mu bile nalik na dva mjesečevasrpa. Napokon progovori:"Frank Čarter? Ne - zasigurno ne!"Japp reče razdražljivo:"Što je s vama, Poirot? Najprije navaljujete da je Morley ubijen, i ne

prihvaćate priču o samoubojstvu. Ondakada dođem i potvrdim vašu priču, vi se iznova nećkate."

"Zaista vjerujete daje Frank Čarter ubio Morleva?""Slaže se. Čarter je bio kivan na Morleva - to znamo od početka. Tog je jutra navratio vi Queen Charlotte Street - poslije je izmislio priču da jedošao posjetiti svoju zaručnicu kako bi joj ispričao o svom novom poslu-međutim, sada znamo da tada još nije bilo nikakvog posla. Dobio gaje tek kasnije tog dana. Sada to priznaje. To je, dakle, laž broj 1. Ne možedokazati gdje je bio od dvanaest i dvadeset pet nadalje. Kaže da je šetao,međutim, prva stvar koju može potvrditi jest da je popio piće u baru u

jedan i pet. Barmen kaže da su mu se tresle ruke i da je bio blijed kao

plahta!"Hercule Poirot uzdahne i zavrti glavom. Promrmlja:"To nije u skladu s mojim idejama.""A kakve su to vaše ideje?""Vrlo je uznemirujuće to što ste mi ispričali. Doista uznemirujuće. Zatošto, vidite, ako ste u pravu..."Vrata se polagano otvore i George promrmlja s poštovanjem:"Oprostite, gospodine, ali ..."

Nije uspio dovršiti. Gospođica Gladvs Nevill progura se uz njega i uđeuzrujano u sobu. Plakala je.



"Oh, monsieur Poirot -""Pa, idem ja," reče užurbano Japp.Ode naglo iz sobe.Gladvs Nevill ga isprati s pakosnim pogledom u očima.

"To je onaj strašni inspektor iz Scotland Yarda - on je izmislio cijeli slučaj protiv jadnog Franka.""Ne, ne smijete se uzrujavati.""Ali istina je. Najprije su tvrdili daje pokušao ubiti onog gospodina Bluntai nisu se zadovoljili time, nego su ga optužili i za smrt jadnog gospodinaMorleva."Hercule Poirot se nakašlje. Reče:"Bio sam tamo, u Exshamu, znate, kada je ispaljen hitac u gospodinaBlunta."Gospođica Nevill odvrati, potpuno smeteno:"Čak i daje Frank - učinio glupu stvar poput toga - i on je jedan od onihImperial Shirts, znate - oni marširaju s barjacima i imaju smiješne

pozdrave, i, naravno, pretpostavljam daje supruga gospodina Blunta bilavrlo poznata Židovkinja, oni samo zbunjuju te jadne nedužne mladiće -

prilično bezazlene, poput Franka - dok ne pomisle da rade nešto prekrasnoi patriotsko.""Je li to obrana gospodina Čartera?" upita Hercule Poirot.

"Oh, ne. Frank se kune da nije ništa učinio i da nikada prije nije vidio onaj pištolj. Nisam razgovarala s njim, naravno - ne dopuštaju mi - ali njegovmije odvjetnik sve ispričao. Frank samo tvrdi da mu je sve podmetnuto."Poirot promrmlja:"I odvjetnik smatra da njegov klijent treba smisliti uvjerljiviju priču?""Odvjetnici su tako teški. Ne žele reći ništa izravno. Ali ja sam zabrinutazbog optužbe za ubojstvo. Oh! Gospodine Poirot, sigurna sam da Frank nije mogao ubiti gospodina Morleva. Doista - nije imao razloga za to.""Je li istina," upita Poirot, "da tog jutra kad je navratio do kuće nije bio

dobio još nikakav posao?""Pa, zaista, monsieur Poirot, ne vidim kakve to ima veze. Ne znači ništa jeli dobio posao ujutro ili poslije podne."Poirot reče:"Ali njegova se priča zasnivala na činjenici da vam se došao pohvalitisvojim novim poslom. Sadadoznajemo da to nije bila istina. Zašto je ondadošao?""Pa, monsieur Poirot, jadnik je bio potišten i

uznemiren, i iskreno mislim da je pio. Jadni Frank je prilično slab - a pićegaje uznemirilo i razbjesnilo. Stoga je i otišao tamo - bio je, naime, bijesan



na gospodina Morleya koji nije imao dobro mišljenje o njemu i tvrdio datruje moj um.""I tako je došao na ideju da napravi scenu?""Pa - da - pretpostavljam daje to namjeravao. Naravno da je to bilo vrlo

pogrešno."Poirot zamišljeno pogleda uplakanu mladu plavušu ispred sebe. Reče:"Jeste li znali daje Frank posjedovao pištolj - ili više njih?""Oh, ne, monsieur Poirot. Kunem se da nisam znala. Ionako ne vjerujem da

je to istina."Poirot polagano zatrese glavom."Oh! Monsieur Poirot, pomozite nam. Kad bih samo znala da ste na našojstrani...""Ja ne biram strane. Ja sam oduvijek na strani istine."v

Nakon što je djevojka otišla, Poirot je telefonirao u Scotland Yard. Japp se još nije vratio, ali je detektiv Beddoes bio susretljiv i informativan.Policija još nije pronašla dokaze koji bi potvrdili da je Frank Čarter

posjedovao pištolj prije napada u Exshamu.Poirot je zamišljeno spustio slušalicu. Barem je nešto išlo u prilog FrankuČarteru. Ali jedino to.Također je doznao nešto više detalja o izjavi Franka Čartera o njegovu

poslu vrtlara u Exshamu. Držao se svoje priče o tajnoj službi. Dobio je nešto novaca unaprijed i nekoliko preporukaza posao vrtlara i bilo mu je rečeno da se za mjesto prijavi gospodinuMacAlisteru, glavnom vrtlaru.Dobio je zaduženje da prati razgovore drugih vrtlara i pokuša među njimaotkriti one "crvene", pretvarajući se da je i sam "crven". U čitav ga jezadatak uputila jedna žena poznata pod imenom Q.H.56. Navodno su joj ga

preporučili zbog njegovih izrazitih antikomunističkih pogleda.Razgovarala je s njim pod slabim svjetlom i on misli daje ne bi mogao

prepoznati. Imala je crvenu kosu i bila prilično našminkana.Poirot zastenje. Bio je u kušnji da se konzultira o cijeloj stvari sgospodinom Barnesom.Kao što je gospodin Barnes rekao, takve se stvari događaju.Večernjom je poštom stiglo nešto što ga je još više uznemirilo.Jeftina omotnica i bezličan rukopis s poštanskim žigom Hertfordshirea.Poirot otvori pismo i počne čitati:"DRAGI GOSPODINE,

Nadam se da ćete mi oprostiti što vam smetam, ali vrlo sam zabrinuta i neznam što da radim. Ne želim ni na koji način biti umiješana u posao s



policijom. Znam da sam možda već i ranije trebala reći što znam, ali kadasu rekli da se gazda ubio, mislila sam daje to u redu i nisam željela praviti

probleme zaručniku gospođice Nevill jer nisam ni na trenutak pomislila da je on to učinio, ali sada vidim da je priveden zato što je pucao na nekog

gospodina i možda onda nije sasvim u redu, i ja samto trebala reći, ali mislila sam daje bolje da pišem vama, kako ste vigazdaričin prijatelj i jer ste me onaj dan pitali je li bilo nešto i, naravno,žao mije sada što vam nisam rekla. Nadam se samo da to ne značimiješanje s policijom zato jer to ne želim, a ni moja majka to ne bi željela.Ona je uvijek bila vrlo osobita u tom pogledu.Iskreno Vaša, AGNES FLETCHER."Poirot promrmlja:"Znao sam oduvijek da ovo ima veze s nekim muškarcem. Mislio sam nakrivoga, to je sve."PETNAEST, ŠESNAEST...Razgovor s Agnes Fletcher odvijao se u Hartfordu, u ponešto zapuštenojčajani jer Agnes nikako nije željela ispričati svoju priču pod kritičkimokom gospođice Morlev.Prvih četvrt sata Poirot je slušao potankosti o Agnesinoj majci, o tomekako je oduvijek bila vrlo osobita žena; zatim kako njen otac, iako vlasnik ugostiteljskog objekta u kojem je dopušteno točenje pića, nikada nije imao

problema s policijom, vrijeme zatvaranja lokala bilo je kontrolirano od potonjih, i Agnesini roditelji bili su, općenito, vrlo poštovani u LittleDarlinghamu, Gloucestershire, i nitko od šestero djece gospođe Fletcher (dvoje je umrlo u djetinjstvu) nije prouzročilo brigu svojim roditeljima. Iako se sada Agnes na bilo koji način uplete u posao s policijom, mama itata će vjerojatno umrijeti zbog toga, zato što su oni, kao što je već rekla,uvijek mogli hodati uzdignute glave i nikada nisu imali problema s

policijom. Nakon stoje to bilo ponovljeno, da capo, i s različitim ukrasima, nekoliko

puta, Agnes se malo približila temi razgovora."Nisam željela ništa reći gospođici Morlev, gospodine, zato što bi ona,znate, rekla da sam to trebala spomenutiveć prije, ali kuharica i ja razgovarale smo o tome i zaključile da to nijenaša stvar jer pročitale smo jasno kako je gazda pogriješio s lijekovima ikako se zbog toga ubio i pištolj je bio u njegovim rukama i ostalo, pa sesve činilo prilično jasnim, zar ne, gospodine?""Kada ste promijenili mišljenje?" Poirot se nadao da će se malo približiti

obećanom otkriću pomoću ohrabrujućih, ali ne previše izravnih pitanja.Agnes hitro odvrati.



"Pročitavši u novinama o Franku Čarteru - zaručniku gospođice Nevill.Kada sam pročitala da je pucao u gospodina kod kojeg je radio kao vrtlar,

pa, pomislila sam daje malo bolestan u glavu, jer znam za takve ljude kojiumišljaju da ih progone, ili slično, i da su okruženi neprijateljima, i na

kraju postane opasno da budu kod kuće i bolje je da ih se odvede u bolnicu.I pomislila sam daje možda i taj Frank Čarter takav, zato što sam se sjetilada je pričao o gospodinu Morlevu kako je protiv njega i kako ga pokušavarazdvojiti od gospođice Nevill, ali ona naravno nije dopuštala da itkogovori ružno o njemu, i s pravom - smatrale smo Emma i ja, ne možetenaime zanijekati da je gospodin Čarter bio vrlo zgodan i pravi džentlemen.

Naravno, nijedna od nas nije mislila daje on stvarno učinio neštogospodinu Morlevu. Mislile smo samo daje to malo čudno, ako znate štohoću reći.Poirot upita strpljivo:"Što je bilo čudno?""Bilo je to tog jutra, gospodine, kada je gospodin Morlev pucao u sebe.Pitala sam se ne bih li pošla dolje i uzela poštu. Poštar je već bio, ali Alfrednije donio pisma, niti ne bi ako nisu bila za gospođicu ili gospodinaMorleva. Jer, ako su bila za Emmu i mene ne bih ih donio sve do ručka.Pa sam izašla na odmorište i pogledala dolje nastepenice. Gospođica Morley nije odobravala da idemo dolje u predvorje,

ne dok je gazda radio, ali, mislila sam, ako vidim Alfreda kako vodi pacijenta u ordinaciju, zazvat ću ga na povratku."Agnes duboko uzdahne i zatim nastavi: "I tada sam vidjela njega - onogFranka Čartera, znate. Uspinjao se gore - našim stepenicama, iznad gazdineordinacije. Stajao je tamo čekajući i pogledavajući dolje - i meni je to

postajalo sve čudnije i čudnije. Činilo se da vrlo pažljivo osluškuje, akoznate što mislim?""Kada se to odvijalo?""Tek je prošlo pola jedan, gospodine. I baš sam pomislila: Pa to je Frank

Čarter, a gospođica Nevill je odsutna i neće li biti razočaran; i pitala sam sene bih li sišla dolje i rekla mu to jer se činilo da je onaj tikvan Alfređzaboravio pa da je ne čeka i dalje. I dok sam ja oklijevala, gospodin Čarter,očito se odlučio i spustio se brzo stepenicama i uputio se kroz hodnik dogazdine ordinacije i ja sam pomislila da se to neće svidjeti gazdi, i pitalasam se hoće li izbiti svađa, ali upravo me je tada pozvala Emma i pitala štosmjeram, pa sam ponovno otišla gore i poslije sam čula da se gazda ubio inaravno bilo je to tako grozno da sam zaboravila na sve ostalo. Ali kasnije

kad je otišao onaj inspektor, ispričala sam Emmi kako nisam rekla ništa otome kako je Frank Čarter bio kod gazde i ona je pitala stvarno, i ja sam joj



rekla, a ona je mislila da sam trebala reći, ali ja sam rekla da ću bolje pričekati neko vrijeme, ona se složila, zato što niti jedna od nas nije željelastvarati probleme Franku Čarteru. A onda kada su objavili da je gazdanapravio pogrešku s lijekovima i zbog toga se ubio, pa sam smatrala da

nema potrebe da nešto kažem. Ali čitajući onaj članak u novinama prijedva dana - Oh! Prestrašila sam se! Rekla sam sama sebi 'Ako je on jedanod onih luđaka koji misleda ih progone i okolo puca u ljude, pa, možda je onda ipak ubio gazdu!'"

Njezine oči, zabrinute i uplašene, gledale su s nadom u Poirota. Rekao je,umirujuće:"Budite sigurni da ste učinili pravu stvar što ste mi ovo ispričali, Agnes,"reče."Pa, moram vam reći, gospodine, da mi je ogroman teret pao s leđa. Vidite,govorila sam si da sam možda trebala reći. Ali tada sam pomislila što ćemajka reći ako se upleteni u poslove s policijom. Uvijek je bila takoneobična kad smo mi bili u pitanju....""Da, da," reče Hercule Poirot žurno.Bilo je to više nego stoje mogao podnijeti od Agnesine majke zajedno

popodne.Poirot je svratio do Scotland Yarda i tražio Jappa. Kad su ga odveli donjegove sobe, Hercule Poirot reče: "Želim vidjeti Čartera."

Japp mu uputi brz, letimičan pogled.Upita:"O čemu je riječ?""Ne želite mi udovoljiti?"Japp slegne ramenima. Reče:"Oh, neću stvarati probleme. Ionako nema smisla. Tko je ljubimac ministraunutarnjih poslova? Vi ste. Tko drži pola vlade u svom džepu? Vi.Zataškujete njihove skandale."Poirot nakratko odluta mislima na slučaj koji je prozvao Slučaj

Augeanovih staja. Promrmljasamodopadno:"Bilo je to domišljato, zar ne? Morate priznati. Dobro smišljeno, kažimo.""Nitko osim vas ne bi se dosjetio nečeg sličnog! Ponekad, Poirot, pomislimda uopće nemate skrupula!"Poirotovo lice poprimi iznenada ozbiljan izraz. Reče:"To nije istina.""Oh, dobro, nisam tako mislio. Ali ponekad ste tako zadovoljni svojom

dovitljivošću. Zašto želite vidjeti Čartera? Da ga pitate je li doista ubioMorleva?"



Na Jappovo iznenađenje, Poirot potvrdno kimne glavom."Da, prijatelju, upravo je to razlog.""I pretpostavljam da mislite da će vam priznati ako je to učinio?"Japp se nasmije. Ali Hercule Poirot ostane ozbiljan. Reče:

"Možda će mi reći - da."Japp ga pogleda sa znatiželjom. Reče:"Poznajem vas već vrlo dugo - dvadeset godina? Ali još uvijek nerazumijem kako razmišljate. Vidim da imate fiksnu ideju o mladom FrankuČarteru. Iz nekog razloga ne želite da bude kriv..."Hercule Poirot odlučno zavrti glavom."Ne, ne, tu ste u krivu. Upravo je obratno...""Mislio sam, možda, da je to zbog one njegove djevojke - zgodne plavuše.Ponekad ste tako sentimentalni..."Poirot se odjednom vrlo razljuti."Nisam ja taj koji je sentimentalan! To je engleska slabost! Vi u Engleskoj

plačete za svojim ljubavima, umirućim majkama i za svojom privrženomdjecom. Ja, ja sam logičan. Ako je Frank Čarter ubojica, tada svakakonisam sentimentalan da ga poželim ujediniti u braku sdragom, ali običnom djevojkom koja će ga, u slučaju da ga objese,zaboraviti za godinu ili dvije i pronaći drugoga!""Pa, zašto onda ne želite vjerovati daje kriv?"

"Ali ja želim vjerovati daje kriv.""Pretpostavljam da raspolažete s nečim što manje-više dokazuje da jenevin? Zašto to držite za sebe? Budite pošteni s nama, Poirot.""Pošten sam s vama. Ubrzo ću vam dati ime i adresu svjedoka koji će bitiod neprocjenjive važnosti za vašu optužbu. Dokazi kojima ona raspolaže,stegnut će obruč oko njegova vrata.""Ali onda - oh! U potpunosti ste me zbunili. Zašto ste tako nestrpljivi da gavidite?""Da zadovoljim sebe," odvrati Hercule Poirot.

To je bilo sve što je rekao.IHFrank Čarter, zbunjen, blijeda lica pogleda svogneočekivanog posjetitelja s neskrivenim neodobravanjem.Reče grubo:"Ah, to ste vi, prokleti mali strance! Što želite?""Želio sam vas vidjeti i razgovarati s vama.""Pa, vidite me. Ali neću razgovarati. Ne bez

odvjetnika. To je u redu, zar ne? Ne možete protiv toga.To je moje pravo, ili neću reći ni riječi."



"Naravno. Možete poslati po njega ako želite - ali,savjetujem vam da to ne činite.""Tako dakle. Mislite da me možete navesti da priznamnešto pogubno za sebe, ha?"

"Prilično ste sami, pogledajte.""To je malo neobično, zar ne? Vaši će policijski pajdaši prisluškivati, bezsumnje.""U krivu ste. To je privatan razgovor između vas i mene."Frank Čarter se nasmije. Izgledao je prepredeno i neugodno. Reče:"Ma dajte! Nećete me valjda prevariti tim starim trikom.""Sjećate li se djevojke po imenu Agnes Fletcher?""Nikada nisam čuo za nju.""Mislim da ćete je se prisjetiti, iako je, možda, nikada niste dobro

promotrili. Ona je bila kućna pomoćnica gospodina Morleva.""Pa, što onda?"Hercule Poirot reče polako:"Toga dana, kad je ubijen gospodin Morlev, ova je djevojka Agnes stajalana odmorištu na vrhu stepenica na najvišem katu. Vidjela je vas nastepenicama - kako čekate i osluškujete, a zatim kako krećete prema sobigospodina Morleva. Sjeća se da je bilo otprilike dvanaest sati i dvadesetšest minuta."

Frank Čarter se tresao od bijesa. Znoj mu se pojavi na čelu. Njegove oči prelazile su divlje s jednog kraja na drugi. Zaviče ljuti to:"To je laž! Prokleta laž! Platili ste joj - policija joj je platila - da kaže dame je vidjela.""U to ste vrijeme," reče Poirot, "prema vašem iskazu, napustili kuću i šetali

po Marvlebone Roadu.""To je istina. Djevojka laže. Nije me mogla vidjeti. Sve je to urota. Ako jeistina, zašto nije odmah rekla?"Hercule Poirot reče mirno:

"Spomenula je to tada svojoj prijateljici kuharici. Bile su zabrinute i nisuznale što im je činiti. Kad je donesena

presuda da se radi o samoubojstvu, osjetile su olakšanje i odlučile da nema potrebe da išta kažu.""Ne vjerujem ni riječi! Zajedno su to smislile. Proklete, lažljive ..."Izgubi se u žestokom bogohuljenju.Hercule Poirot je čekao.Kad je Čarter napokon prestao, Poirot progovori ponovno mirnim,

odmjerenim tonom."Ljutnja i psovke vam neće nimalo pomoći. Te će djevojke ispričati što



znaju i vjerovat će im. Zato što one, znate, govore istinu. Djevojka, AgnesFletcher, vas je vidjela. Vi ste bili tamo, na stepenicama, u to vrijeme. Jošniste otišli iz kuće. I ušli ste u sobu gospodina Morleva."Zastane, a onda upita tiho:

"Što se zatim dogodilo?""To je laž, kažem vam!"Hercule Poirot osjeti se vrlo umornim - vrlo starim. Nije mu se dopadaoFrank Čarter. Po njegovu mišljenju Frank Čarter je bio nasilnik, lažljivac,

prevarant - sve u svemu, netko bez koga bi bilo mnogo bolje na ovomsvijetu. On, Hercule Poirot, mogao je samo stajati ovdje i pustiti ovogmladića da nastavi sa svojim lažima i svijet bi bio oslobođen jednog odnjegovih neugodnijih žitelja...Hercule Poirot reče:"Predlažem da mi kažete istinu..."Razumio je dobro što čini. Frank Čarter je bio glup -ali ne toliko da shvatida je njegovo ustrajavanje u poricanju bilo njegov najbolji i najsigurniji

put. Priznati daje ušao u tu sobu u dvanaest sati i dvadeset šest minutaznačilo bi iskopati još dublji1 i?mnt pod sobom. Nakon toga, svaka druga

priča keja 01 ispričao smatrala bi se laži. Neka onda ustraje u svom poricanju. U tom će slučaju prestati dužnostHerculea Poirota. Frank Čarter će, po

svemu sudeći, biti obješen zbog ubojstva Henrvja Morleva - i bit će tovjerojatno opravdano.Hercule Poirot je mogao samo ustati i otići.Frank Čarter reče ponovno:"To je laž!"

Nakratko zašute. Hercule Poirot nije se digao i otišao. Želio je to učiniti -silno. Ipak, ostao je.

Nagne se naprijed. Reče - i njegov glas je sadržavao svu silinu njegove jake osobnosti:

"Ne lažem vam. Molim vas da mi vjerujete. Ako niste ubili Morleva, vaša je jedina nada da mi kažete potpunu istinu o tome što se dogodilo tog jutra."Podlo, podmuklo lice koje je gledalo u njega postane neodlučno inesigurno. Frank Čarter stisne usta. Oči su mu lutale s jedne strane nadrugu, prestrašene, gotovo životinjske oči.Učinio je svoje, mogao je otići...Tada odjednom, nadjačan snagom osobnosti koja je stajala nasuprot njemu,

Frank Čarter se preda.Reče promuklo:



"Dobro onda - reći ću vam. Prokleti bili ako me sada iznevjerite! Ušao sam... uspeo sam se stepenicama i čekao dok ga ne zateknem samoga. Čekaosam tamo, na odmorištu iznad Morleveve ordinacije. Tada je izišao nekigospodin i sišao dolje - debeli gospodin. Baš sam odlučio ući kad je još

jedan gospodin izašao iz Morleveve sobe i krenuo također dolje. Znao samda moram biti brz. Uvukao sam se u njegovu sobu bez kucanja. Odlučiosam se razračunati s njim. Reći mu sve o njegovom uplitanju, nagovaranjuGladvs protiv mene - proklet bio..."Zaustavi se."Da?" upita Hercule Poirot. Glas mu je još uvijek bio ozbiljan -izazivajući...Carterov glas pukne nesigurno."I on je samo ležao tamo - mrtav. Istina je! Kunem se daje istina! Ležao jetamo. Isprva nisam mogao vjerovati. Nagnuo sam se prema njemu. Bio jestvarno mrtav. Ruka mu je bila hladna poput leda i primijetio sam rupu odmetka na njegovoj glavi i krv oko nje..."

Na sam spomen ovoga velike kapi znoja pojave se na njegovu čelu."Shvatio sam tada da sam u neprilici. Sigurno bi me optužili za to. Nisamdirao ništa osim njegove ruke i kvake na vratima. Obrisao sam je rupčićem,s obje strane i odjurio dolje. Nikoga nije bilo u predvorju pa sam brzoizišao i umaknuo što sam brže mogao."

Zastane. Uplašenim očima pogleda Poirota."To je istina. Kunem se ... Već je bio mrtav. Morate mi vjerovati!"Poirot ustane. Reče - umornim i tužnim glasom: "Vjerujem vam."Krene prema vratima.Frank Čarter uzvikne:"Objesit će me - zasigurno će me objesiti ako doznaju da sam bio unutra."Poirot reče:"Time što ste rekli istinu, spasili ste se od vješanja.""Ne. Oni će reći..."

Poirot ga prekine."Vaša je priča potvrdila istinu koju sam već znao. Možete sada sve

prepustiti meni."Izađe.Uopće nije bio sretan.IVStigao je do kuće gospodina Barnesa u četvrt do sedam. Prisjetio se da jegospodin Barnes prozvao to dobrim dijelom dana.

Gospodin Barnes radio je u svom vrtu.Reče, pozdravljajući ga:



"Potrebna nam je kiša, monsieur Poirot - stvarno potrebna."Pogleda pažljivo svog gosta. Reče:"Ne izgledate dobro, monsieur Poirot?""Ponekad," odvrati Hercule Poirot, "ne volim stvari koje moram učiniti."

Gospodin Barnes kimne suosjećajno glavom.Reče:"Znam."Hercule Poirot baci oko na uredne gredice oko sebe. Promrmlja:"Vrt je dobro smišljen. Sve je precizno izmjereno. Maleno, ali točno.Gospodin Barnes reče:"Kada raspolažete malenim prostorom, morate ga dobro iskoristiti. Nematemjesta za pogreške."Hercule Poirot kimne.Barnes nastavi:"Uhvatili ste, dakle, vašeg čovjeka?""Franka Čartera?""Da. Prilično sam iznenađen, doista.""Niste mislili daje riječ, ako se smijem izraziti tako, o privatnomubojstvu?""Ne. Iskreno nisam. S Ambcriotisom i Alistairom Bluntom - bio samsiguran daje riječ o špijunaži ili takvim poslovima."

"Bili ste tog uvjerenja i prilikom našeg prvograzgovora."Znam. Tada sam bio uvjeren u to."Poirot reče polako:"Ali niste imali pravo.""Da. Nije potrebno da to naglašavate. Problem je što svatko postupa premasvom osobnom iskustvu. Toliko sam bio u tom poslu da je prirodno datakve stvari svugdje viđam."Poirot reče:

"U svoje ste vrijeme gledali mađioničarev trik s kartama? Kako vas nastoji prisiliti da izvučete točno određenu kartu?""Da, naravno.""I ovdje je o tome riječ. Svaki put kada netko nađe razlog za Morlevevusmrt, hokus-pokus - nameće se jedna karta. Amberiotis, Alistair Blunt,nemirna politička situacija..." Slegne ramenima. "A što se tiče vas,gospodine Barnes, vi ste učinili najviše od svih da me navedete na krivi

put."

"Oh, žao mije, monsieur Poirot. Pretpostavljam daje to istina.""Ali vi ste bili u poziciji da to znate. Vaše su riječi stoga imale još veću



težinu.""Pa, ja sam vjerovao u to. To mi je jedina isprika."Zastane i uzdahne."Čitavo vrijeme bila je riječ o sasvim osobnom motivu?"

"Upravo tako. Trebalo mi je neko vrijeme da uvidim razlog za ubojstvo -iako sam imao prilično sreće.""O Čemu je riječ?""O djeliću razgovora. Doista vrlo vrijedan djelić, ali u to vrijeme nisamshvatio njegovu važnost."Gospodin Barnes se zamišljeno počeše lopaticom po nosu. Komadićzemlje zadržao mu se na nosu."Prilično ste zagonetni, zar ne?" upita vedro.Hercule Poirot slegne ramenima. Reče:"Možda sam samo tužan što niste bili potpuno iskreni sa mnom.""Ja?""Da.""Moj dragi momče - nisam ni slutio da bi Čarter mogao biti kriv. Koliko jaznam, on je davno prije nego što je Morlev ubijen otišao iz kuće. Sada se,

pretpostavljam, otkrilo da nije otišao u ono vrijeme kad je tvrdio?"Poirot reče:"Čarter je bio u kući u dvanaest sati i dvadeset šest minuta. On je zaista

vidio ubojicu.""Tad Čarter nije...""Čarter je vidio ubojicu, kažem vam!"Gospodin Barnes reče:"Je li ga prepoznao?"Hercule Poirot polako zavrti glavom.SEDAMNAEST, OSAMNAEST...Sljedećeg je dana Poirot proveo nekoliko sati s kazališnim agentom,svojim poznanikom. Poslijepodne je proveo u Oxfordu. Dan prije odvezao

se automobilom na selo - vratio se vrlo kasno.Prije nego stoje otišao u Oxford, nazvao je i zakazao sastanak sgospodinom Alistairom Bluntom te iste večeri.Bilo je pola deset kad je stigao do Gothic Housea.Alistair Blunt je bio sam u knjižnici kad je Poirot uveden unutra.U očima svog domaćina vidio je nestrpljivo iščekivanje dok su se rukovali.Reče:"Pa?"

Polagano, Hercule Poirot kimne glavom.Blunt ga pogleda s gotovo skeptičnom zahvalnošću.



"Jeste li je pronašli?""Da. Da, pronašao sam je."Sjedne i uzdahne.Alistair Blunt reče:

"Umorni ste?""Da. Umoran sam. Neće biti lijepo - ono što ću vam reći."Blunt reče:"Je li mrtva?""Ovisi," reče Hercule Poirot, "kako na to želite gledati."Blunt se namršti.Reče:"Dragi čovječe, osoba mora biti ili mrtva ili živa. Gospođica SainsburvSeale mora biti jedno ili drugo?""Ah, ali tko je gospođica Sainsburv Seale?"Alistair Blunt reče:"Ne mislite valjda - da ona ne postoji?""Oh, ne, ne. Postojala je ta osoba. Živjela je u Calcutti. Podučavala jedikciju. Bavila se dobrotvornim radom. Doputovala je u EngleskuMaharanahom - istim brodom kojim je putovao i gospodin Amberiotis.Iako nisu putovali istim razredom, on joj je pomogao oko nečega - s nekomzbrkom oko njene prtljage. On je bio, čini se, ljubazan čovjek. Ponekad se,

monsievr Blunt, ljubaznost isplati na najneočekivaniji način. Bilo je to takos monsieurom Amberiotisom. Slučajno je ponovno sreo damu na ulicamaLondona. Osjećao se srdačno, dobronamjerno juje pozvao da mu se

pridruži za ručkom u Savovu. Neočekivana poslastica za nju. I neočekivanidobitak za gospodina Amberiotisa! Njegova ljubaznost nije bila unaprijedsmišljena - nije imao pojma da će se ta uvenula, sredovječna žena pojaviti snečim poput zlatnog rudnika. Ipak, to je učinila, iako sama nije ni bilasvjesna toga.""Nikada nije bila, znate, osobito inteligentna. Dobronamjerna, ali s

mozgom, rekao bih, kokoši."Blunt reče:"Ona, dakle, onda nije ubila onu Chapmanicu?"Poirot reče polagano:"Teško je uopće predstaviti cijelu stvar. Počet ću, mislim, ondje gdje je sve

počelo za mene. S cipelomVBlunt ga blijedo pogleda:"S cipelom!"

Hercule Poirot kimne."Da, s cipelom i kopčom. Baš sam odlazio sa svoje seanse kod zubara,



stajao sam na stepenicama kad se zaustavio taksi. Otvorila su se vrata i provirila je ženska noga. Ja sam čovjek koji primjećuje žensko stopalo igležanj. Bila je to dobro oblikovana noga, s dobrim gležnjem i skupimčarapama, ali nije mi se dopala cipela. Nova, sjajna kožna cipela s velikom

kopčom. Tako neelegantna!I dok sam to promatrao, iz automobila je izašla i cijela figura - iskreno, biosam razočaran - sredovječna dama bez šarma i loše odjevena.""Gospođica Sainsburv Seale?""Upravo tako. Dok je izlazila, dogodila se nezgoda -kopča joj je zapela zavrata i otkinula se. Podigao sam ju i vratio joj je. To je bilo sve. Incident je

bio gotov.""Kasnije, tog dana, pošao sam s inspektorom Jappom razgovarati s damom.(Još uvijek nije prisila kopču, usput.)Te iste večeri, gospođica Sainsburv Seale je otišla iz hotela i nestala. To je,ako možemo tako reći, kraj prvoga dijela.Drugi dio je počeo kad me viši inspektor Japp pozvao u King LeopoldMansions. Tamo smo pronašli škrinju za krzna i u njoj tijelo. Prišao sam

bliže i prvo što sam vidio bila je otrcana cipela s kopčom!""Pa?""Niste dobro shvatili. Bila je to otrcana - iznošena cipela. A gospođicaSainsburv Seale je stigla te iste večeri tamo - na dan ubojstva gospodina

Morleva. Ujutro su te cipele bile sasvim nove - a navečer stare. Razumijeteme, ne možete za jedan dan iznositi cipele."Alistair Blunt reče bez mnogo zanimanja:"Mogla je imati dva para cipela, pretpostavljam?""Da, ali nije bilo tako. Japp i ja smo pregledali njenu sobu u GlengowrieCourtu i sve njene stvari - među njima nije bilo cipela s kopčom. Mogla jeimati stari par cipela, da. Mogla ih je obući nakon napornog dana da iziđe unjima navečer? Ako je tako, drugi bi par ostao u hotelu. Priznat ćete,

prilično zanimljivo?"

"Ne vidim što je važno u tome.""Ne, nije važno. Uopće nije. Ali ne volim stvari koje ne mogu objasniti.Stajao sam pored škrinje i promatrao cipelu - kopča je nedavno ručno

prišivena. Priznajem da sam na trenutak posumnjao - u sebe. Da, rekaosam si, Hercule Poirot, bio si možda malo smušen ujutro. Gledao si svijetkroz ružičaste naočale. Čak su ti se i stare cipele činile novima?""Moždane to bilo objašnjenje?""Ne, nije. Moje me oči ne varaju! Da nastavim, dobro sam proučio tijelo

one žene i nije mi se svidjelo to što sam vidio. Zastoje lice bilo divlje,namjerno unakaženo i neprepoznatljivo?"



Alistair Blunt se pomakne nemirno. Reče:"Moramo li ponovo o tome? Znamo..."Hercule Poirot reče odlučno:"Potrebno je. Moramo prijeći sve one korake koji su me u konačnici doveli

do istine. Rekao sam samome sebi: 'Nešto je pogrešno ovdje. Imamo mrtvuženu obučenu u odjeću gospođice Sainsburv Seale (osim, možda, cipela?) is njenom torbicom - ali zašto joj je lice neprepoznatljivo? Možda zato štoto nije lice gospođice Sainsburv Seale?' I odmah sam počeo slagati u glaviono što sam čuo o izgledu one druge žene - vlasnice stana, i postavio samsi pitanje - nije li možda moguće da ta druga žena leži mrtva ovdje?Pogledao sam zatim u njenu spavaću sobu. Pokušao sam si dočarati okakvoj je ženi riječ. Površno gledajući, sasvimdrukčija od one druge. Elegantna, upadljivo odjevena, vrlo dotjerana. Ali uosnovi, nisu bile različite. Kosa, građa, starost ... Ali postoji jedna razlika.Gospođa Alberta Chapmana nosila je broj 5 cipela. Gospođica SainsburvSeale, znao sam, nosila je čarape od deset inča - trebala bi imati barem broj6 cipela. Gospođa Chapman je, dakle, imala manju nogu od gospođiceSainsburv Seale. Vratio sam se tijelu. Ako je moja poluoblikovana ideja

bila točna, i ako je u pitanju bilo tijelo gospođe Chapman odjeveno uodjeću gospođice Sainsburv Seale, tada bi cipele trebale biti prevelike.Uzeo sam jednu. Ali nije bila labava. Savršeno je pristajala. Izgledalo je

kao daje zaista riječ o tijelu gospođice Sainsburv Seale. AH u tom slučaju,zašto je lice bilo unakaženo? Identitet joj je već potvrđen torbicom, koja jelako mogla biti uklonjena, ali to nije učinjeno.Bila je to zagonetka - zbrka. U očaju sam posegnuo za adresarom gospođeChapman - zubar je bio jedina osoba koja je mogla jasno potvrditi identitetmrtve žene. Slučajno je zubar gospođe Chapman bio gospodin Morlev.Morlev je bio mrtav, ali identifikacija je bila moguća. Poznat vam je ishod.Tijelo je identificirano kao gospođa Alberta Chapmana na odjelu sudskemedicine, od nasljednika gospodina Morleva."

Blunt se uzvrpoljio od nestrpljivosti, ali Poirot to nije primjećivao. Nastavi:"Sada sam bio suočen s psihološkim problemom. Kakva je bila ženagospođica Sainsburv Seale? Bila su dva odgovora na to pitanje. Prvi je bioočit, temeljen na njenom cijelom životu u Indiji i na iskazima njenihosobnih prijatelja. To ju je prikazivalo kao ozbiljnu, savjesnu, pomalo

priglupu ženu. Je li postojala još jedna gospođica Sainsburv Seale? Očito jest. Žena koja je ručala s poznatim stranim agentom, koja vam se obratilana ulici

i tvrdila daje bliska prijateljica vaše supruge (tvrdnja koja je gotovosigurno bila netočna), žena koja je otišla iz kuće ubrzo nakon što je



počinjeno ubojstvo, žena koja je posjetila drugu ženu te večeri kada je ova, po svemu sudeći, bila ubijena, i koja je otada netragom nestala, iako jevjerojatno svjesna da je traže policijske snage čitave Engleske. Jesu li sveove radnje odgovarale slici koju su o njoj stvorili njeni prijatelji. Čini se da

nisu. Stoga, ako gospođica Sainsburv Seale nije bila dobra, ljubazna osobakakvom se činila, ispada da je, sasvim moguće, bila hladnokrvna ubojicaili, gotovo sigurno, suučesnik ubojstva.Vodio sam se još jednim kriterijem - svojim osobnim dojmom. I sam samrazgovarao s Mabelle Sainsburv Seale. Kako je djelovala na mene! To je,monsieur Blunt, bilo najteže od svih pitanja. Sve što je rekla, njezin načinizražavanja, manire, geste, sve je bilo u savršenom skladu s danimkarakterom. Ali jednako tako u skladu s pametnom glumicom koja igrasvoju ulogu. Jer, nakon svega, Mabelle Sainsburv Seale započela je kaoglumica.Bio sam osobito pod dojmom razgovora koji sam vodio s gospodinomBarnesom iz Ealinga. On je također toga dana bio pacijent na broju 58.

Njegova teorija, iznesena vrlo žestoko, bila je da su smrti gospodinaMorleva i Amberiotisa bile potpuno slučajne - i da ste prava žrtva trebali

biti vi."Alistair Blunt reče:"Oh, dajte - to je malo pretjerano."

"Je li, monsieur Blunt? Nije li istina da u ovom trenutku postoje različitegrupe ljudi kojima je izrazito stalo da budete - uklonjeni, ako se moguizraziti tako? Da ne budete više u mogućnosti širiti svoj utjecaj?"Blunt reče:"Oh, da, to je istina. Ali zašto miješati to sMorleyevom smrti?"Poirot odvrati:"Zato što se u svemu tome očituje - kako da se izrazim - određenarastrošnost - novac ne predstavlja problem -ljudski život također. Da, u

pitanju je nemarnost, rastrošnost - koja upućuje na veliki zločin!""Ne vjerujete daje Morlev počinio samoubojstvo zbog pogreške slijekovima?""Nikada nisam u to vjerovao - ni trenutka. Ne, Morlev je ubijen,Amberiotis je ubijen, neprepoznatljiva žena je ubijena - zašto? Zbog nekogvelikog uloga. Barnesova je teorija bila da je netko pokušao podmititiMorleva ili njegovog partnera da vas ukloni s puta."Alistair Blunt reče oštro:

"Gluposti!""Ah, je li doista glupost? Recimo da netko želi ukloniti nekoga. Da, ali taj



netko je unaprijed upozoren, naoružan i teško dostupan. Ubiti tu osobuznači biti sposoban prići joj, a da se ne pobudi njena sumnja - a gdje ječovjek najmanje sumnjiv, nego u zubarskom stolcu.""Pa, to je istina, pretpostavljam. Nikada nisam tako mislio o tome."

"Da, istina je. I kada sam to shvatio, bio sam na korak bliže istini.""Prihvatili ste, dakle, Bamesovu teoriju? Tko je, usput, taj Barnes?""On je bio Reillvjev pacijent naručen u podne. Umirovljeni službenik Ministarstva unutarnjih poslova, živi u Ealingu. Beznačajan maleni čovjek.Ali u krivu ste kada kažete da sam prihvatio njegovu teoriju. Nisam.Prihvatio sam samo njezin princip.""Kako to mislite?"Hercule Poirot reče:"Čitavo vrijeme, cijelim putem, navodili su me nakrivi

put - ponekad nesvjesno, ponekad namjerno i s razlogom. Čitavo mi jevrijeme sugerirano, nametano da je riječ o nečemu što možemo nazvati

javnim zločinom. Da ste vi, monsienr Blunt, u centru svega, vaša javnaličnost. Vi kao bankar, kao nadglednik financija, vi - podržavateljkonzervativne tradicije!Ali svaka javna ličnost ima, također, svoj privatni život. To j e bila moj a

pogreška, zaboravio sam na privatni život. Postojali su osobni razlozi zaubojstvo Morleva -na primjer, oni Franka Čartera.

Mogli su postojati i osobni razlozi za vaše ubojstvo...Imate rođake koji bi nakon vaše smrti naslijedili mnogo novca. Postojeljudi koji vas vole i oni koji vas mrze - kao čovjeka - ne kao javnu osobu.I tako sam došao do teorije koju sam prozvao 'nametanje karte'. Koje je

bilo značenje Carterova napada na vas? Ako je napad bio stvaran - tada je bila riječ o političkom zločinu. Alije li postojalo i drugo objašnjenje?Možda. Tu je bio i onaj drugi čovjek u grmlju. Čovjek koji je jurnuo iugrabio Čartera. Čovjek koji je lako mogao ispaliti taj hitac i onda baciti

pištolj pred Čartera tako da ga ovaj gotovo sigurno podigne i uzme u

ruke...Razmišljao sam o Hovvardu Raikesu. Na dan Morleveve smrti bio je uQueen Charlotte Streetu. Raikes je bio ogorčen neprijatelj svega što ste vi

predstavljali. Da, ali Raikes je bio i nešto više. Raikes je bio čovjek koji semogao oženiti vašom nećakinjom, i kad biste vi umrli, vaša bi nećakinjanaslijedila znatan novac, iako ste oprezno uredili da ne može dirati uglavnicu.Je li čitava stvar bila ipak osobni zločin - zločin iz osobnog probitka, iz

osobne zadovoljštine?Zašto sam pomislio daje u pitanju javni zločin? Zato što mije, ne jednom,



već mnogo puta, ta ideja nametana, poput karte koja se nameće...I tada, kad mi je to palo na pamet, počeo sam polako nazirati istinu. Biosam u crkvi u to vrijeme i pjevao stih psalma. Govorio je o postavljanjustupice....

Stupica? Za mene? Da, možda ... Ali, u tom slučaju, tko ju je postavio?Postojala je samo jedna osoba koja je to mogla učiniti... A to nije imalosmisla - ili jest? Jesam li na slučaj gledao iz krivog kuta? Novac ne

predstavlja problem? Upravo tako! Bezobzirno omalovažavanje ljudskogživota. Iznova točno. Jer, u igri su bili ogromni ulozi....Ali ako je ta nova, neobična ideja bila točna, morala je sve objasniti.Morala je, na primjer, objasniti zagonetku podvojenog karaktera gospođiceSainsburv Seale. Morala je riješiti zagonetku cipele s kopčom. I morala jeodgovoriti na pitanje: Gdje je gospođica Sainsbiay Seale sada?Eh bien - učinila je i mnogo više od toga. Pokazala mi je daje gospođicaSainsburv Seale bila početak, sredina i kraj čitavog slučaja. Nije ni čudnošto mi se stoga činilo da postoje dvije Mabelle Sainsburv Seale. I bile sudvije Mabelle Sainsburv Seale. Dobra, priglupa, ljubazna žena za koju su stakvom sigurnošću jamčili njezini prijatelji. Ali bila je tu i ona druga - ženakoja je bila umiješana u dva ubojstva, koja je govorila laži i koja jetajanstveno nestala.Upamtite, vratar u King Leopold Mansions rekao je daje gospođica

Sainsburv Seale već bila jednom ondje...U mojoj rekonstrukciji slučaja, taj prvi put bio je i jedini put. Nikada nijeotišla otamo. Druga gospođica Sainsbiiry Seale preuzela je njeno mjesto.Ona druga Mabelle Sainsburv Seale, odjevena u sličnu odjeću, s potpunonovim parom cipela jer su joj one druge bile prevelike, otišla je u hotelRussell Square, spakirala pokojničinu odjeću, platila račun i otišla. Zatim

je uzelasobu u Glengowrie Courtu. Nitko od pravih prijatelja gospođice SainsburySeale nije je vidio nakon toga. Tamo je igrala ulogu Mabelle Sainsburv

Seale više od tjedan dana. Nosila je njenu odjeću, govorila poput nje, alimorala je, također, kupiti manji par večernjih cipela. I tada je -nestala.Posljednji je put viđena kako ulazi u King Leopold Mansions uvečer istogadana kad je ubijen Morlev.""Želite li reći," zahtijevao je Alistair Blunt, "da/e u stanu ipak nađenomrtvo tijelo Mabelle Sainsburv Seale?""Naravno! Izuzetno pametna dvostruka obmana -smrskano lice je trebalo

povesti pitanje o ženinu identitetu!"

"Ali što je s iskazom zubara i zubarskim kartonom?""Ah! Stižemo na to. Sam zubar uopće nije dao dokaz. Morlev je bio mrtav.



Nije mogao posvjedočiti o vlastitom radu. On bi znao tko je mrtva žena.Kao dokaz su uzeti kartoni - a oni su bili lažni. Obje su žene, naime, bilenjegove pacijentice. Sve što je trebalo učiniti bilo je promijeniti imena nakartonima."

Hercule Poirot doda:"Uviđate sada što sam mislio kad sam na vaše pitanje je li žena mrtvaodgovorio: 'Ovisi.' Jer kad kažete 'gospođica Sainsburv Seale' - na kojuženu mislite? Ženu kojaje nestala iz Glengowrie Courta ili na stvarnuMabelle Sainsburv Seale?"Alistair Blint reče:"Priznajem, monsieur Poirot, da imate ogromnu reputaciju. Prihvaćam,zato, da vjerojatno na nečem temeljite ovu izuzetno neobičnu pretpostavku- jer to je samo pretpostavka, ništa više. Sve što ja vidim jest fantastičnanevjerojatnost čitave stvari. Kažete, zar ne, daje Mabelle Sainsburv Scalcnamjerno ubijena i daje Morlev ubijen kako ne bi mogao identificiratinjeno mrtvo tijelo. Ali zašto? To je ono što me zanima? Tu je, dakle,ta žena - savršeno bezazlena, sredovječna - s mnoštvom prijatelja i, čini se,

bez ijednog neprijatelja. Čemu, zaboga, ta čitava razrađena urota da je seriješi?""Zašto? Da, to je pitanje? Zašto? Kao što kažete, Mabelle Sainsburv Seale

je bila potpuno bezazlena osoba koja ne bi ni mrava zgazila! Zašto je,

onda, namjerno i tako brutalno ubijena? Pa, reći ću vam što mislim.""Da?"Hercule Poirot se nagne naprijed. Reče:"Moje je mišljenje da je Mabelle Sainsburv Seale ubijena zato stoje, činise, savršeno dobro pamtila lica.""Kako to mislite?"Hercule Poirot reče:"Razdvojili smo dvostruku osobnost. S jedne strane imamo bezazlenudamu iz Indije. Ali jedan događaj pada između dviju uloga. Koja je

gospođica Sainsburv Seale razgovarala s vama na pragu Morleveve kuće?Tvrdila je, prisjetite se, daje 'velika prijateljica vaše supruge'." Njeni su

prijatelji tu tvrdnju negirali i proglasili ju nevjerojatnom. Možemo reći: 'To je bila laž. Prava gospođica Sainsburv Seale ne laže.' Lažje, dakle, izreklaona druga - uljez, iz razloga samo njoj znanih."Alistair Blunt kinine."Da, to objašnjenje je sasvim jasno. Iako i dalje ne znam koji je bio razlogza to."

Poirot reče:"Ah, pardon -pogledajmo to najprije iz obrnutog kuta. Bila je to prava



"Pa ja sam vam sam rekao o tome, moj dragi Poirot.""Ne, vaša je nećakinja insistirala na tome, a vi niste mogli previše

protestirati da ne pobudite sumnju. Nakon tog sastanka, dogodila se još jedna (iz vašeg kuta gledanja) zlosretna slučajnost. Mabelle Sainsburv

Seale upoznala je Amberiotisa, ručala s njim i izbrbljala se o susretu s prijateljičinim suprugom - 'nakon toliko godina'! 'Izgledao je starije,naravno, ali nije se mnogo izmijenio!' Priznajem, mogu samo nagađati dase tako dogodilo, ali vjerujem da jest. Mislim da Mabelle Sainsburv Sealenije ni trenutak slutila da je gospodin Blunt, za kojeg se udala njena

prijateljica, bio figura u sjeni koja je upravljala svjetskim financijama. Ime,napokon, nije bilo neobično. Ali Amberiotisje, uz svoje špijunskeaktivnosti, bio poznat i kao ucjenjivač. Ucjenjivači imaju izrazit nos zatajne. Amberiotis je razmišljao. Bilo je lako otkriti tko je gospodin Blunt. Itada vam je, uopće ne sumnjam, pisao ili telefonirao ... Oh, da - zlatnirudnik za Amberiotisa."Poirot zastane. Ubrzo nastavi:"Samo je jedan uspješan način kako riješiti problem iskusnog i učinkovitogucjenjivača. A taj je da ga se ušutka."Pogrešno su mi nametali da se radi o tome kako 'Blunt mora otići' dok jeuistinu stvar bila u tome da 'Amberiotis mora otići'. Odgovorje, međutim,

jednak! Najlakši način da se dođe do nekoga jest uhvatiti ga kad nije na

oprezu, a kada je netko najneoprezniji, nego na zubarskomstolcu?"Poirot ponovno uzme predah. Slabo se nasmiješi. Reče:"Istina o slučaju spomenuta je mnogo ranije. Dječak Alfred je čitaodetektivsku priču Smrt u jedanaest i četrdeset pet. To nam je trebalo

poslužiti kao znak. Jer u to je vrijeme otprilike, naravno, ubijen Morlev.Ustrijelili ste ga dok ste izlazili. Zatim ste pritisnuli zvonce, pustili vodu uumivaoniku i izašli iz sobe. Uredili ste to tako da siđete dolje stepenicama

baš dok Alfred vodi prema liftu lažnu Mabelle Sainsburv Seale. Otvorili

ste doista i ulazna vrata, možda i izašli, ali čim su se zatvorila vrata lifta,šmugnuli ste unutra i otrčali gore stepenicama.Znam, iz vlastitog iskustva, što je Alfred činio kad bi vodio pacijentagospodinu Morlevu. Pokucao bi na vrata, otvorio ih, i maknuo se u stranuda propusti pacijenta da uđe unutra. Iznutra se čuo zvuk vode - zaključak -Morlev je kao i obično prao ruke. Ali ga Alfred uistinu nije mogao vidjeti.Čim je Alfred ponovno otišao dolje liftom, vi ste se uvukli u ordinaciju.Zajedno s vašim pomagačem podigli ste tijelo i odnijeli ga u mali ured.

Brzo ste prošli kroz dosjee i lukavo zamijenili kartone gospođe Chapman igospođice Sainsburv Seale. Odjenuli ste bijelu kutu, možda je vaša supruga



nanijela i malo šminke na vaše lice. Ali nije bilo potrebe za tim. Bio je to,naime, Amberiotisov prvi posjet Morlevu. Nikada vas nije vidio. A vaša sefotografija rijetko pojavljuje u novinama. Osim toga, zašto bi trebaosumnjati išta? Ucjenjivač se ne boji svog zubara. Gospođica Sainsburv

Seale se spušta dolje i Alfred ju ispraća. Oglašava se zvonce i Amberiotisavodi gore. Nalazi zubara kako pere ruke. Vodi ga se prema stolcu. Ukazujena svoj bolni zub. Vi govorite ono što se i očekuje od vas. Objašnjavate da

bi bilo bolje da umrtvitedesni. Prokain i adrenalin su vam na dohvat ruke. Uštrcavate dozudovoljno jaku da ga ubije. A uopće neće primijetiti vaš manjak vještine.

Nimalo ne sumnjajući, Amberiotis odlazi. Iznosite Morlevevo tijelo, postavljate ga na pod, vukući ga polako po tepihu - naime, sada morate svesami urediti. Brišete pištolj i stavljate ga u njegovu ruku - čistite kvaku navratima kako ne bi ostali otisci prstiju. Instrumente koje ste koristili ubaciliste u sterilizator. Izlazite iz sobe, spuštate se stepenicama i vireći krozulazna vrata, čekate prikladni trenutak. To je jedini trenutak kad vam

prijeti opasnost.Sve je trebalo proći bez problema! Dvije osobe koje su predstavljale

prijetnju za vas - mrtve su. Treća osoba također mrtva - to je, prema vašemmišljenju, bilo neizbježno. I tako lako za objasniti. Morlevevosamoubojstvo objašnjeno pogreškom koju je napravio s Amberiotisom.

Jedna od onih žaljenja vrijedna nesreća.Ali teško vama, ja stupam na scenu. Ja gajim sumnje. Ja imam primjedbe.Stvari ne teku tako glatko kao što ste se nadali. Prisiljeni ste, dakle, stvoritii drugu liniju obrane. Mora postojati, ako bude potrebno, žrtveno janje.Većste se detaljno informirali o Morlevevu kućanstvu. Nailazite na FrankaČartera, smatrate da će on dobro poslužiti. Vaš suučesnik uređuje da budena prilično tajnovit način zaposlen kao vaš vrtlar. Ako kasnije ispriča takoapsurdnu priču, nitko mu neće vjerovati. Pravovremeno će izaći na vidjeloi tijelo u škrinji za krzna. Najprije će se misliti da je to tijelo gospođice

Sainsburv Seale, a tada će uzeti u obzir njen zubarski karton. VpHi--senzacija! Doima se možda kao nepotrebna komplikacija, ali bila je nužna.

Najmanje što želite jest da policijske snage Engleske traže nestalu gospođuAlberta Chapmana. Ne, neka gospođa Chapman bude mrtva - neka tražeMabelle SainsburvSeale. Ionako je nikad neće naći. Osim toga, možete upotrijebiti vaš utjecaji slučaj će biti odbačen.Učinili ste to, ali kako je bilo potrebno da znate točno što ja radim, poslali

ste po mene i naložili mi da pronađem nestalu ženu za vas. I uporno stenastavili s nametanjem karte. Vaš me suučesnik nazvao s melodramatičnim



upozorenjem - iznova nametnuvši ideju špijunaže -javnog aspekta. Lukavaglumica, vaša supruga, znala je da mora promijeniti glas, a prirodnatendencija je da se imitira nečiji drugi. Savršeno je imitirala intonacijugospode Olivera. To me je, priznajem, poprilično zbunilo.

Zatim sam bio pozvan u Exsham - na posljednji čin predstave. Bilo je vrlo jednostavno postaviti pun pištolj kako bi ga osoba koja reže lovorenesvjesno okinula. Pištolj pada pred njegove noge. Zbunjen, podiže ga. Štovam više treba? Uhvaćen je na djelu - s apsurdnom pričom i pištoljem koji

je jednak onome kojim je ubijen Morlev.1 sve je to stupica za Herculea Poirota."Alistair Blunt promeškolji se malo u svom stolcu. Lice mu je bilo ozbiljnoi pomalo tužno. Reče:"Nemojte me krivo shvatiti, monsieur Poirot. Koliko toga nagađate, akoliko zapravo znate!"Poirot reče:"Imam vaš vjenčani list - iz matičnog ureda blizu Oxforda - na ime MartinaAlistaira Blunta i Gerde Grant. Frank Čarter je vidio dvije osobe kakoizlaze iz Morleveve ordinacije nešto poslije dvanaest sati i dvadeset petminuta. Prvi je bio podeblji čovjek - Amberiotis. Vi ste, naravno, bili onajdrugi. Frank Čarter vas nije prepoznao. Vidio vas je samo s leđa.""Kako ljubazno od vas što mi to spominjete!"

"Ušao je u ordinaciju i pronašao Morlevevo tijelo. Ruke su mu bile hladnei oko rane je primijetio već posušenu krv. To znači daje Morlev bio mrtavveć nekovrijeme. Stoga zubar koji je liječio Amberiotisa nije mogao biti Morlev, alimorao je biti Morleyev ubojica.""Još nešto?""Da. Helen Montressor je uhićena danas poslijepodne.'"Alistair Blunt napravi jedan oštar pokret. Tada sjedne vrlo mirno. Reče:"Tako dakle."

Hercule Poirot reče:"Da. Prava Helen Montressor, vaša daljnja rođakinja, umrla je u Kanadi

prije sedam godina. Skrivali ste tu činjenicu i iskoristili je mudro."Smiješak se pojavi na Alistairovim usnama. Govorio je prirodno i pomalo sdječačkim veseljem."Gerda je uživala u svemu ovome, znate. Želio bih da razumijete. Mudar ste momak. Oženio sam se s njom bez znanja svoje obitelji. U to je vrijemeimala stalan angažman u kazalištu. Puritanska obitelj kakva je bila moja ne

bi to odobrila, a baš sam dobio mjesto u tvrtki. Zato smo to odlučili zatajiti.Ona je nastavila glumiti. Mabelle Sainsburv Seale je također bila u družini.



- ali nije valjalo. Trebali smo je ušutkati. Nismo mogli vjerovati da ćedržati jezik za zubima. Gerda je rekla daje želi vidjeti, pozvala je na čaj terekla da traži gospođu Chapman jer je ona, naime, odsjela tamo. MabelleSainsburv Seale je stigla, ništa ne sumnjajući. Nije ništa osjetila - u čaj joj

je stavljen medinal - potpuno bezbolna smrt. Samo zaspete i nikad se ne probudite. Posao s licem obavili smo kasnije - prilično mučno, ali smatralismo da je potrebno. Gospođa Chapman trebala je nestati jednom zauvijek.Svojoj sam 'rođakinji' Helen prepustio kućicu na selu. Odlučili smo daćemo se nakon nekog vremena vjenčati. Ali najprije smo se trebali riješitiAmberiotisa. Funkcioniralo je savršeno. Uopće nije sumnjao da nisam

pravi zubar. Obavio sam prilično dobro svoj posao s iglom. Nisam htioriskirati s bušilicom. Naravno, nakon injekcije nije mogao znati što radim.Vjerojatno i bolje daje bilo tako!"Poirot upita:"Pištolji?""Zapravo su pripadali jednom mom tajniku kojeg sam imao u Americi.Kupio ih je negdje u inozemstvu. Kada je otišao, zaboravio ih je uzeti."

Nakratko zašuti. Tada Alistair Blunt upita:"Postoji li još nešto što vas zanima?"Hercule Poirot reče:"A što je s Morlevem?"

Alistair Blunt reče jednostavno:"Žao mi je zbog Morleva."Hercule Poirot reče:"Da, vidim..."Dugo nisu ništa rekli, tada Bkmt reče:"Pa, monsieur Poirot, što s time?"Poirot reče:"Helen Montressor je već uhićena.""A sad je red na meni?"

"To je ideja, da."Blunt reče blago."Ali niste sretni zbog toga, zar ne?""Ne, uopće nisam sretan."Alistair Blunt reče:"Ubio sam tri osobe. Pretpostavljam da bih trebao visjeti zbog toga. Aličuli ste moju obranu.""A ona je - točno kakva?"

"Da sam vjerovao, svim svojim srcem i dušom, da sam potreban za trajnimir i dobrobit ove zemlje."



Hercule Poirot primijeti:"To bi moglo biti to.""Slažete se, zar ne?""Da, slažem se. Vi stojite iza svega u što čvrsto vjerujem: zdravlja i

ravnoteže, stabilnosti i poštenog poslovanja."Alistair Blunt reče tiho:"Hvala."Doda:"Pa, što ćemo?""Predlažete - da se povučem iz slučaja?""Da.""A vaša supruga?""Imam mnoštvo veza. Možemo pokušati sa zamjenom identiteta.""A što ako odbijem?""Tada," odvrati jednostavno Alistair Blunt, "sam u škripcu."

Nastavi:"Sve je u vašim rukama, Poirot. Ovisi o vama. Ali reći ću vam ovo - i neradi se samo o samoočuvanju -potreban sam u svijetu. Znate li zašto? Zatošto sam pošten čovjek. I stoga što imam zdrav razum - nisam vođen nekimsvojim osobnim interesom."Poirot kimne. Čudno, ali vjerovao je u to.

Reče:"Da, to je jedna strana. Vi ste pravi čovjek na pravom mjestu. Oštrouman,uravnotežen, pametan. Ali tu je i ona druga strana. Ljudska bića koja sumrtva zbog vas.""Da, ali o kome je riječ! Mabelle Sainsburv Seale - i sami ste rekli - žena skokošjim mozgom! Amberiotis -lopov i ucjenjivač!""A Morlev?""Već sam vam rekao. Žao mije zbog njega. Napokon- bio je pristojan momak i dobar zubar - ali postoje i drugi zubari."

"Da," reče Poirot, "postoje. A Frank Čarter? Pustili biste da umre. Također bez žaljenja?"Blunt reče:"Ne rasipam svoju milost na njega. Potpuna ništarija."Poirot reče:"Ali ljudsko biće...""Pa, svi smo mi ljudska bića...""Da, svi smo mi ljudska bića. Toga se niste sjetili. Rekli ste da je Mabelle

Sainsburv Seale bila glupavo stvorenje, a Amberiotis pokvaren, Frank Čarter ništarija



- a Morlev - Morlev je bio samo jedan zubar među tolikima. Tu se vi i ja,monsieur Blunt, ne slažemo. Za mene su životi tih četiriju osoba jednakovažni kao i vaš život.""Niste u pravu."

"Ne, u pravu sam. Vi ste čovjek iznimne čestitosti i poštenja. Napravili ste jedan pogrešan korak - i izvana to nije uopćeutjecalo na vas. U očima javnosti nastavili ste s istim poštenim, ispravnim,

pouzdanim životom. Ali u vama je istovremeno rasla želja za moći. Pa stetako žrtvovali četiri ljudska života uopće se ne obazirući.""Zar ne shvaćate, Poirot, da sigurnost i sreća čitave nacije ovisi o meni?""Ne zanimaju me nacije, monsieur. Zabrinut sam za živote pojedinaca kojiimaju pravo da im se ne oduzme njihov život."Ustane."To je dakle vaš odgovor," reče Alistair Blunt.Hercule Poirot reče umornim glasom:"Da - to je moj odgovor...."Krene prema vratima i otvori ih. Uđu dvojica muškaraca.Hercule Poirot pođe prema djevojci koja gaje čekala. Jane Olivera,

blijedog i napetog lica, stajala je pored kamina. Pored nje bio je HowardRaikes. Ona reče: "Pa?"Poirot reče blago: "Gotovo je." Raikes reče grubo: "Kako to mislite?"

"Gospodin Alistair Blunt je uhićen /bog ubojstva." Raikes reče: "Misliosam da će vas potkupiti...."■vJane reče:"Ne. Ja to nikada nisam mislila."Poirot uzdahne. Reče:"Svijet je vaš. Novo nebo i nova zemlja. U tom novom svijetu, moja djeco,neka bude slobode i milosti ... To je sve što tražim."DEVETNAEST, DVADESET...

Hercule Poirot vraćao se kući opustjelim ulicama.Pridruži mu se nenametljiv lik."Pa?" upita gospodin Barnes.Hercule Poirot slegne ramenima i raširi ruke.Barnes reče:"Kojim je putem pošao?""Priznao je sve i tražio opravdanje. Rekao je da ga njegova zemlja treba.""To je istina," reče gospodin Barnes.

Doda za minutu-dvije:"Ne mislite li i vi tako?"



"Da, mislim.""Pa, onda...""Možda nemamo pravo," reče Hercule Poirot."Nikad nisam pomislio na to," reče gospodin Barnes. "Možda nemamo."

Nastavili su dalje, a tada gospodin Barnes upita znatiželjno:"O čemu razmišljate?"Hercule Poirot citira:"Jer si odbacio Božju riječ, on te odbio postaviti kraljem.""Hm... vidim...," reče gospodin Barnes. "Saul - poAmalećanima. Da, možete o tome i tako misliti."Odmaknu malo dalje, i Barnes reče:"Nastavit ću dalje željeznicom. Laku noć, Poirot." Zastane, a onda rečenespretno: "Postoji nešto što vam želim reći.""Da, mon ami'V"Mislim da vam to dugujem. Nenamjerno sam vas naveo na krivi put. Radise o Albertu Chapmanu, Q.X.912.""Da?""Ja sam Albert Chapman. Djelomično zato sam bio zainteresiran. Znaosam, naime, da nikada nisam imao suprugu."

Nastavi dalje, smiješeći se.Poirot ostane nepomičan. Tada otvori oči i podigne obrve.

Reče samome sebi:"To je dakle to - "I uputi se kući.

agata kristi - patriotsko umorstvo

Documents