adnan Čirgić - crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti

Upload: pravicamne

Post on 02-Jun-2018

273 views

Category:

Documents


5 download

TRANSCRIPT

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    1/212

    Adnan IRGI

    CRNOGORSKI JEZIK

    U PROLOSTI I SADANJOSTI

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    2/212

    IzdavaInstitut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica

    SuizdavaMatica crnogorska

    Biblioteka

    MONTENEGRINAKnj. 4

    Urednik

    Milenko A. Perovi

    Recenzenti

    Josip SiliLjudmila Vasiljeva

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    3/212

    Adnan IRGI

    CRNOGORSKI JEZIKU PROLOSTI I SADANJOSTI

    Podgorica, 2011.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    4/212

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    5/212

    Sadraj

    RIJE UREDNIKA .................................................................7

    PREDGOVOR ....................................................................... 21

    ISTORIJSKI RAZVOJ CRNOGORSKOGAKNJIEVNOG JEZIKA ........................................................ 23

    KLASIFIKACIJA CRNOGORSKIH GOVORA .................. 51

    IJEKAVICA U SAVREMENOJ CRNOGORSKOJJEZIKOJ STVARNOSTI .................................................... 93

    FONEMI I KAO BITNA RAZLIKOVNA OBILJEJAIZMEU CRNOGORSKOGA I OSTALA TRITOKAVSKA STANDARDNA JEZIKA ............................ 143

    JEZIKA POLITIKA U CRNOJ GORI OD NJEGOA DONAIH DANA ..................................................................... 171

    INDEKS IMENA ................................................................. 203

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    6/212

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    7/212

    7

    RIJE UREDNIKA

    Crnogorski jezik je jezik s neobinom povijesnom sudbi-nom. Dugo je meu slavistima ukorjenjivano uvjerenje da on nepostoji, a jo uvijek su mnogi skloni da podlegnu inerciji toga

    uvjerenja. Crnogorska, hrvatska i bosanska lingvistika, a veimdijelom i slavistika u svijetu, smatraju da on postoji kao posebanjezik u grupaciji tokavskih jezika, zajedno s hrvatskim, srpskimi bosanskim jezikom. Srpski lingvisti poriu njegov samostalnilingvistiki, a time i standardoloki identitet. Oni smatraju da jecrnogorski jezik samo varijanta srpskoga jezika. Za tu tezu nikood srpskih lingvista nikad nije bio u stanju da ponudi uvjerljivei nauno dokazane lingvistike argumente. Naprotiv, stvarali suprivide naune lingvistike argumentacije o crnogorskim govo-rima kao govorima koji spadaju u srpski jezik. Stvaranje takvihlanih predstava o crnogorskome jeziku, koje je u srpskoj lin-gvistici steklo status locusa communis, bilo je dio ire politikestrategije da se Crnogorcima na svaki nain nametne srpski je-ziki identitet, srpski nacionalni identitet, a onda na temelju tihidentikacija provede u djelo politika doktrina pripajanja Crne

    Gore Srbiji.In facti, tokavski jeziki sistem jeste onaj strukturni ele-

    ment koji je zajedniki crnogorskome jeziku s bosanskim, hrvat-skim i srpskim jezikom. tokavsko narjeje, odnosno tokavskijeziki sistem, osnova je standarda crnogorskoga jezika, jednakokao i bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga jezika. Oni ine porodi-cu jezika s visokim stepenom srodnosti, ali i s uzajamnim razli-

    kama koje se bez tekoa mogu predoiti i dokazati ako se poe

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    8/212

    Adnan irgi

    8

    od lozofskih i lingvistikih neostrukturalistikih pretpostavki.Na tim pretpostavkama prvi put u povijesti je 2009/2010. godineprovedena standardizacija crnogorskoga jezika, prema nauno-

    -lozofskome modelu koji je razvijen na neostrukturalistikojosnovi razumijevanja bia jezika od strane prof. dr Josipa Silia.Osnova modela je neostrukturalistiko shvatanje Ferdinanda deSosira (Ferdinand de Saussure) i Euena Koeriua (Eugenio Co-seriu). U toj osnovi nalazi se De Sosirovo razlikovanje jezikaigovora: jezik je sistem, a govor realizacija toga sistema. Dihoto-mijujezik : govorKoeriu je razvio u trihotomiju tako to je u nju

    ukljuio jo i normu. Sistem je shvatio isto kao i De Sosir. Govorje odredio kao individualni govorni in, a normu kao normiranigovor. Josip Sili je dalje razvio Koeriuovu trihotomiju na tajnain to joj je dodao jo uzusi kodikaciju. Tako je uspostavlje-na potpuna struktura jezika:sistem kodikacija norma uzus govor. Kao i kod De Sosira i Koeriua, sistem je shvaen kaopotencija, a govor kao realizacija te potencije. Pojmovi koji ine

    tu strukturu imaju ova znaenja:govorje ono kako se govori,uzusje ono kako se obino govori, normaje ono kako trebagovoriti, kodikacijaje ono kako se mora govoriti isistemjeono kako se moe govoriti. Cjelina pojmovne strukture inisklop vrijednosne modalnosti koja ini bie jezika. Modalnostjezika tako se pokazuje u pet oblika: kako, kako obino, kakotreba, kako se morai kako se moe! Uzajamna razlika tih oblikaomoguava razliite stupnjeva apstrakcije u jeziku. Govorje onokonkretno,sistemono apstraktno; uzus, normai kodikacijasu iono konkretno i ono apstraktno. Misaonim kretanjem od govorado sistema postupno se isputa ono konkretno; kretanjem odsistema do govora pomalo se isputa ono apstraktno. Premamodelu kretanja od apstraktnoga do konkretnoga shema se moepredoiti na ovaj nain:sistem kodikacija norma uzus

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    9/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    9

    govor1. Kad se taj neostrukturalistiki interpretacijski model pri-mijeni na razumijevanje bia i unutranje strukture crnogorskogajezika te na njegov odnos prema srodnim jezicima pokazuje se

    da crnogorski jezik dijeli s bosanskim, hrvatskim i srpskim jezi-kom isti element strukture sistem. Sistem je ono to je identinidio strukture ta etiri jezika. U ostalim strukturnim elementima(govor, uzus, norma i kodikacija) ta etiri jezika meusobno serazlikuju. Dakako, razlike meu njima nijesu takvoga karakterada bi stvarale vee komunikacijske barijere. Meutim, razlikepostoje! I one su osnova lingvistikoga identiteta sva etiri je-

    zika. Lingvistiki identitet sva etiri jezika je bitni konstituensnacionalnoga identiteta etiri junoslovenske nacionalne zajed-nice. Lingvistiki i nacionalni identiteti tih zajednica elementisu politikoga identiteta etiri drave Zapadnoga Balkana (CrnaGora, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina).

    U zavisnosti od toga kako je koja lingvistika (srpska,hrvatska, bosanska, napokon i crnogorska) shvatala prirodu,

    karakter i unutranju strukturu tokavskoga jezikog sistemaodluivalo se o pravu na postojanje sva etiri jezika kao sa-mostalna jezika. U lingvistikim razmatranjima i istraivanjimapodjela u korpusu tokavskih dijalekata na grupe postojala suznaajna kolebanja, opet odreeno vie politikim nego lingvi-stikim argumentima. Jedna od uobiajenih podjela je ona nazapadnotokavsku, centralnu ili istono-zapadnu i istonu to-kavsku grupu. Ta podjela, poduprta politikim autoritetom onihkojima je bilo u politikome interesu da je zastupaju i ukorijene,decenijama je bila odluujuom da se uspostavi stereotip o tomeu koju od oznaenih grupa spadaju crnogorski subdijalekti, tj.govori crnogorskoga jezika. Njezina implikacija sastojala se u

    1 Sili, Josip (2010), Crnogorski jezik. Nauno-metodoloke osnove stan-dardizacije crnogorskoga jezika, str. 78, Izdava: Ministarstvo prosvjete

    i nauke Crne Gore, Podgorica

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    10/212

    Adnan irgi

    10

    neopravdanome cijepanju jedinstva crnogorskoga jezika na dvasubdijalekta, a onda i statuiranje tih subdijalekata u dvije razlii-te dijalekatske grupe. Govori crnogorskoga jezika su, na nain

    koji nije lingvistiki opravdan, uzajamno konfrontirani. Neznat-ne razlike meu njima interpretirane su kao vrlo znaajne, a za-nemarivan je njihov nesporni i lako dokazivi crnogorski jezikikoine. Tako su crnogorski govori statuirani u dvije razliite dija-lekatske grupe tokavskoga sistema. Zapadnocrnogorski govorsmjeten je u centralnu, a istonocrnogorski govor u istonoto-kavsku grupu. Zapadnocrnogorskome govoru, koji je uvrten u

    centralnu grupu, ak je negirano i samo ime, jer je predstavljenkao jedan od subdijalekata pod istonohercegovakim imenom(kao novotokavski ijekavski). Pridjev istonohercegovakiizveden je iz povijesno efemernoga toponima Istona Hercego-vina. Ta teritorija je, osim u periodu osmanske vlasti od sredineesnaestoga do sredine devetnaestoga vijeka kad je taj toponimnastao, konstantno bila dijelom teritorije Duklje, Zete, odnosno

    Crne Gore, i inila je crnogorski etniki prostor. Od vremenauspostavljanja i meunarnodnoga priznanja knjaevine/kraljevi-ne Crne Gore ta teritorija nikad vie i nie nije oznaavana kaoIstona Hercegovina, osim u srpskoj lingvistici. U njoj ona idanas ivi kao relikt potpuno prevaziene mitske prolosti!

    Istonocrnogorski govor, koji je uvrtavan u istonoto-kavsku grupu, takoe se pojavljivao pod imenom koje nije pre-poznatljivo. U toj neobinoj mimikriji imenovanja taj crnogor-ski govor najee je oznaavan kao zetsko-junosandakidijalekt. Srpski lingvisti davali su mu i brojna druga imena,paljivo vodei rauna da u imenovanju uvijek izbjegnu atri-but crnogorski. Izbjegavanje je bilo uslovljeno implikacijamaimenovanja koje su lako shvatljive. Imenovanjem istonoga ilizapadnoga crnogorskoga govora kao crnogorskoga odmah bibila potvrena teza o postojanju crnogorskoga jezika. Ta teza bi

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    11/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    11

    onda morala voditi prema onim uvidima do kojih se savremenamontenegristika dugo i oteano morala probijati zbog dominaci-je stereotipa o crnogorskome idiomu kao dijelu srpskoga jezika.

    Montenegristika je dola do uvida da crnogorski jezik postojivjekovima i da su njegovu protoformu slovenski preci Crno-goraca donijeli na svoje sadanje balkansko stanovite iz svojeeverne polapske prapostojbine. Dakle, imenovanje tokavskihdijalekata i subdijalekata nikad nije bila vrijednosno, politikii duhovno neutralna nauna djelatnost. Naprotiv! Nomen estomen! Imenovanjem se potvrivalo ili poricalo postojanje jezika

    u okviru tokavskoga dijalekatskog sistema. Izbjegavanjem dase crnogorski govori atribuiraju kao crnogorski srpska lingvisti-ka je bila uvjerena da moe trajno porei faktum autentinosti isamosvojnosti crnogorskoga jezika. Pokazalo se da su fakta jaaod krivotvorenja.

    Cijepanjem jedinstva crnogorskih govora i prikazivanjemda izmeu dva subdijalekta crnogorskoga jezika postoje mnogo

    vee razlike nego to one objektivno postoje negirano je postoja-

    nje crnogorskoga jezika. Proces toga negiranja, kreiran u srpskojlingvistici, uvijek je imao jasnu politiku pozadinu i podravanje lingvistikim sredstvima. Proces je zapoeoKnjievnim dogo-vorom u Beu 1850. godine, a jo jednom potvrenNovosadskimdogovorom1954. godine. Oba dogovora sklopili su srpski i hr-vatski lingvisti, bez prisustva i saglasnosti crnogorskih lingvista.U oba dogovora srpskih i hrvatskih lingvista potpuno je igno-risana injenica da crnogorski jezik postoji. Da paradoks budeveiKnjievnim dogovoromje tokavsko narjeje zasnovanona obrascu junoga narjeja (dakle, jezik Crnogoraca i dubro-vakoga podruja) uzeto kao osnova zajednikoga jezika Srbai Hrvata. Konstrukcija takvoga jezikog zajednitva poivala jena pogrenome uvjerenju da se na takav vjetaki nain moepostii eljeno jeziko jedinstvo. Zbog toga je i naziv zajedni-

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    12/212

    Adnan irgi

    12

    koga jezika morao biti konstrukcija kojom se zapravo skrivanjeno stvarno porijeklo u junome narjeju: srpskohrvatski/hrvatskosrpski. Apsurdnost ignorisanja injenice da crnogorski

    jezik postoji pokazala se na jo uvjerljiviji nain uNovosadsko-me dogovoru. U njegovu prvom stavu zakljueno je: Narodnijezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Ve u treemstavu Crnogorci se vie ne spominju kao nosioci toga jednogajezika ni kao nacionalna zajednica na koju seDogovor odno-si: Oba pisma, latinica i irilica, ravnoprava su; zato treba na-stojati da i Srbi i Hrvati podjednako naue oba pisma. Iako je

    izvorno zapadnocrnogorski idiom tokavskoga narjeja uzet kaoobavezujua osnova jezikoga jedinstva, zbog ega je taj idiomzadugo prisvajan kao idiom srpskoga jezika, da bi ga postepenosrpska lingvistika potisnula vojvoansko-umadijskim govo-rom, koji izvorno jeste srpski, taj je idiom ipak nastavio da ivipod drugim imenom. Sve do raspada srpskohrvatskoga jezikogjedinstva devedesetih godina 20. vijeka on je opstajao kao sukus

    tokavskoga narjeja, a ono je imalo status centralnoga dijale-

    katskog sistema srpskohrvatskoga dijalekatskog sistema. Brojneunutranje razlike u njemu (govori, uzusi) postepeno su se poku-avale nivelirati. Taj je proces bio diktiran politikim interesimai ciljevima razliitih politikih subjekata na Balkanu u drugojpolovini 19. i tokom 20. vijeka, u prvom redu odreenih srpskihi hrvatskih politikih subjekata. Autentini interesi Crnogoracai Bosanaca u oba srpskohrvatska dogovora o jeziku ne samo danijesu bili predstavljeni, nego ni spomenuti. Srpska i hrvatskalingvistika slijedile su interese svojih nacionalnih politikih su-bjekata. Zbog toga je i jednoj i drugoj bilo u interesu da se utvrdii proglasi nepobitnom naunom istinom da postoje samo dvijevarijante tokavskoga narjeja: istona srpska varijanta i za-padna hrvatska varijanta.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    13/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    13

    Lingvistike injenice od poetka nijesu ile u prilog ta-kvoj naunoj istini o tokavskome narjeju. Svega etrdesetgodina poslije Bekoga dogovora znaajnu aberaciju od njega

    pokazala je pojava Gramatike bosanskoga jezika za srednje ko-le iz 1890. godine autora Frane Vuletia. Ona je bila prva gra-matika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno kolstvo.Indikativno je da je 1908. godine, poslije vie izdanja, preime-novana u Gramatiku srpsko-hrvatskog jezika. Izvjesno, buduida je Bosna i Hercegovina te godine postala anektiranim dijelomAustrougarske monarhije, to preimenovanje moralo je biti dik-

    tirano kursom jezike politike prema junoslovenskim narodi-ma koji su bili u sastavu Monarhije. Ta jezika politika samo jeprirodno slijedila onu jeziku politiku koju je Monarhija vodilaprema Junim Slovenima jo od polovine 19. vijeka.Knjievnidogovor u Beu1850. godine, kao i cjelina tzv. Vukove jezikereforme u bitnom smislu dio je te jezike politike. S tim sta-vom nijesu u suprotnosti injenice da su hrvatska kulturna elita

    i srpska kulturna elita toga vremena imale i neke svoje posebneinterese koji su doveli doDogovora i opredmetili se u njemu.Na drugoj strani, monu aberaciju do smisla Dogovora

    sama po sebi inila je crnogorska epska poezija, kao i djela naj-znaajnijih crnogorskih knjievnika u 19. vijeku Njegoa, Lju-bie, Marka Miljanova. Usmena i pisana crnogorska literaturastvorene su na crnogorskome jeziku. No politiki razlozi etabli-ranja ideje o Srbima i Hrvatima kao jednome narodu ili dva vrlosrodna naroda u ijem je trajnom interesu politiko, pa time ilingvistiko jedinstvo imalo je kao direktnu implikaciju poti-ranje politikoga i nacionalnoga, a onda i jezikoga identitetaCrnogoraca i Bosanaca. Tako se ve u samome tekstuKnjiev-noga dogovorakao jedan od bitnih razloga odluke o uzimanjujunoga narjeja kao paradigme jezikoga jedinstva (poredarmacije stare dubrovake knjievnosti) uzima injenica da je

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    14/212

    Adnan irgi

    14

    epska poezija spjevana na tome narjeju. Meutim, ona je tu no-minalno denacionalizovana. Preutano je da je ona crnogorskaepska poezija! Ubrzo je, opet zahvaljujui politikim interesima

    i vezama s kulturnom elitom, prije svega njemakoga govornogpodruja, rasprostranjeno i uinjeno samorazumljivim da je tapoezija zapravo srpska epska poezija?! Isto se desilo s Nje-goem, Ljubiom i Markom Miljanovim. Proglaeni su srpskimknjievnicima!

    Interpretacije povijesti tokavskoga narjeja, uvrivaneautoritetom najrazvijenijih kulturnih centara na jugoslovensko-

    me prostoru (Beograd i Zagreb), morale su dobivati odgovara-jue prilagoavanje, prividno naunim pretumaivanjem povi-jesnih, lingvistikih i kulturnih injenica. U tokovima razvitkaserbistike i kroatistike koji su se ponekad ukrtali i spajali uobostrano neeljenim serbokroatistikim brakovima iz nudeili interesa preutkivane su, minorizirane ili prisvajane injeni-ce koje svjedoe o autohtonoj povjesnici nastajanja i razvijanja

    crnogorskoga i bosanskoga jezika. Takav je stav odreivao da sepovijest tokavskoga narjeja najee shvata tako i to je mi-ljenje do te mjere postalo ukorijenjenim da je dobilo znaenjestereotipa da je to narjeje nastalo neorganskim spajanjemdva zasebna narjeja: akavskoga narjeja, tj. zapadnoto-kavskih dijalekata (slavonski, istonobosanski i novotokavskizapadni, tj. bosansko-dalmatinski) sa tokavskim narjejem, tj.istonotokavski dijalekti (kosovsko-resavski, zetsko-juno--sandaki i novotokavski umadijsko-vojvoanski). Navodno,njihovim spajanjem nastao je kombinovani centralni (istono--hercegovaki) kao mjeavina istono-zapadnih dijalekata. Is-kljuivo snagom toga stereotipa, podravanog odreenim dok-trinama politikoga ureivanja prostora povijesnoga postojanjaJunih Slovena, negirana je autohtonost crnogorskih govora isamostalni povijesni razvitak bia crnogorskoga jezika.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    15/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    15

    In genere, duga je povijest negiranja postojanja crnogor-skoga jezika. Na tu povijest taku je stavila Komisija za stan-dardizaciju crnogorskoga jezika koju je 2009. godine imenovao

    ministar prosvjete i nauke Crne Gore. Komisiju su inili prof.dr Milenko A. Perovi, redovni profesor Univerziteta u NovomSadu, emer. Josip Sili, redovni profesor u mirovini Univerzi-teta u Zagrebu i prof. dr Ljudmila Vasiljeva, redovni profesorUniverziteta u Lavovu. Komisija je 2009. godine utvrdila prijed-log Pravopisa crnogorskoga jezika, a ministar prosvjete i naukeproglasio ga je slubenim. Sljedee 2010. godine Komisija je

    izradila potpunu standardoloku grau:Pravopis crnogorskogajezika (Drugo, izmijenjeno izdanje), Gramatiku crnogorskogajezika(autora dr irgia, prof. dr Silia i prof. dr Pranjkovia)i publikaciju Crnogorski jezik (autora emer. Josipa Silia). Ustandardizaciji je Komisija postavila sebi dva fundamentalnazadatka: da dokae postojanje crnogorskog jezika i da ga kao ta-kvog opiete da izradi pravopis, pravopisni rjenik i gramatiku

    crnogorskog jezika. Komisija je pola od neostrukturalistikogalozofskog i lingvistikoga modela interpretacije jezika koji jerazvio emer. Sili:govor uzus norma kodikacija sistem.Govorje ono kako se govori; uzusje ono kako se obino go-vori; normaje ono kako treba govoriti; kodikacijaje onokako se mora govoriti;sistemje ono kako se moe govoriti.Uzusje ono to se obino naziva organski govor (idiom).Normaje kriterij prema kome se odreuje kako bi neto trebalo biti,tj. kako bi neto trebalo biti u leksici, gramatici, ortograjii ortoepiji. Kodikacija je odreivanje pravila norme. Ona semoe shvatiti kao otrija norma. Zato je norma i opisno odree-na kao ono kako treba govoriti, a kodikacija kao ono kakose mora govoriti. Uzus, norma i kodikacija ine ono to se na-zivastandardnim jezikom. On je normirani i kodikovani jezikopte pismenosti: jezik kolstva, uprave, kulture, javnih glasila i

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    16/212

    Adnan irgi

    16

    dr. Sistemse realizuje govorom, pa onda i govorima, jer govorimogu biti razliiti. Tako je satokavskim sistemom. Taj sistemsadri razliite govore. Njih je mogue nazvati organskim go-

    vorima ili organskim idiomima, tj. posebnim i prepoznatljivimgovorom nekog kraja. Organski idiom se moe uzeti kao uzus,kao ono kako se obino govori.

    Na osnovu tih pojmovnih razjanjenja Komisija se expli-citesuoila s nekoliko kapitalnih pitanja o postojanju i prirodicrnogorskoga jezika: ta je crnogorski jezik?; Da li je crnogor-ski jezik sistem?; Ako jeste, da li je on poseban sistem?; Da li je

    crnogorski jezik standard, u smislu odreenja pojma standardakao standardnog jezika?; Ako jeste, da li je poseban standard?Kakav je odnos crnogorskoga jezika prema bosanskome, hrvat-skome i srpskome jeziku? Odgovori na ta pitanja saimaju se unekoliko osnovnih stavova:

    Prvo. Crnogorski jezik jeste sistem, ali nije poseban si-stem.

    Drugo. Ne pripada crnogorski jezik tokavskome siste-

    mu, nego je tokavski sistem jedan od elemenata strukture crno-gorskoga jezika!

    Tree. tokavski sistem je i sistem bosanskoga i sistemhrvatskoga i sistem srpskoga jezika.

    etvrto. Crnogorski jezik je standard, ali poseban stan-dard, kao to su posebni i bosanski standard i hrvatski standardi srpski standard.

    Osnovu tih stavova ini razlika izmeu jezika kao siste-ma i jezika kao standarda. Ona omoguava precizan odgovorna pitanje ta bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik iniposebnim standardima. Te jezike posebnim ini njihova osno-vica! Osnovicaini kljunu razliku izmeu tih jezika, iako imje zajedniki isti strukturni element tokavski sistem. Nijesuti jezici djelovi tokavskoga sistema, nego je tokavski sistem

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    17/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    17

    dio u predoenoj unutarnjoj strukturi svakoga od njih! tokavskisistemje izonomini element cjelovite strukture jezika (sistem kodikacija norma uzus govor). ta je osnovicaspome-

    nutih jezika? Njihova osnovica nije tokavski sistem. Raspro-stranjenost tvrdnje da im je osnovicatokavski sistem izvor jedubokih lingvistikih i politikih nesporazuma. U prolosti, alinaalost i u sadanjosti, ta pogrena tvrdnja u srpskoj je lingvi-stici uzimana na samorazumljiv nain i koriena kao argumentprotiv stanovita o posebnosti bosanskoga, crnogorskoga i hr-vatskoga jezika, kao i protiv njihovih standardizacija.

    Osnovicaspomenutih jezika nije tokavski sistem. Nema-ju oni jednu jedinstvenu osnovicu. Naprotiv, svakome od njihosnovicuini odgovarajui organski govor (uzus) tokavskogasistema i po tome se oni uzajamno razlikuju. Razlika njihovihuzusaini osnovu razlike njihovihstandarda. Zbog toga je odlu-ujui teorijsko-nauni stav na kome je zasnovana i provedenastandardizacija crnogorskoga jezika zasnovan na uvianju i

    potovanju jasne dijalektike razlike izmeusistemaistandar-da. Crnogorski jezik s bosanskim, hrvatskim i srpskim jezikomdijeli zajedniki strukturni element tokavski sistem. Meu-tim, u odnosu na njih (kao i svaki od njih u svom odnosu premadrugima) on ima svoju specinost. Ona i ini da crnogorskijezik jeste poseban i samostalan (autonoman) standardni jezik.

    Njegova idiomska specinost u odnosu na ostala tri je-zika (budui da i svaki od njih u odnosu na druga tri ima svojuidiomsku specinost) sadri se u posebnosti organskoga govo-ra ili idioma crnogorskoga jezika. Njegovu bitnu karakteristikuini postojanje i irinajekavske jotacije. Ona se opredmeuje urazlici izmeu potencijalnih i realizovanih fonema u tokavsko-me sistemu. tokavski sistem ima 36 potencijalnih fonema. Toli-ko potencijalnih fonema imaju i bosanski i crnogorski i hrvatskii srpski jezik. Razlika je izmeu crnogorskoga i ostalih spome-

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    18/212

    Adnan irgi

    18

    nutih jezika u tome to je on realizovao 33, a oni 31 potencijal-ni fonem. U sva etiri jezika ostali su u stanju potencijalnosti(nerealizovanosti) oni zvuni fomeni (, , ) koji stoje prema

    nezvunima c, f i h. Dakle, crnogorski jezik nema ni vie ni ma-nje potencijalnih fonema od bosanskoga, hrvatskoga i srpskogajezika. Razlika izmeu njega i njih u tome je to je on realizovaoi meke fomene i (prema tvrdima i ). U tome je njegovaspecinost, koju je njegov pravopis morao uvaiti.

    Knjiga Adnana irgia Crnogorski jezik u prolosti i sa-danjosti je probleme utemeljenja crnogorskoga jezika i mon-

    tenegristike, na koje smo ukazali u osnovnim crtama, postavilakroz nekoliko osnovnih pitanja lingvistikoga i sociolingivisti-koga karaktera: Da li crnogorski knjievni jezik ima samosvoj-nu povijest i koje su njegove osnovne povijesne razvojne fazei karakteristike?; Da li je mogue govoriti o dijalektikome je-dinstvu i razlici crnogorskih govora i koja su kljuna obiljejajedinstva i razlike u biu crnogorskoga jezika?; Da li je crno-

    gorska ijekavica ono kapitalno obiljeje idiomske specinostiprema kome se utvruje identitet crnogorskoga jezika i izvodimogunost standardizacije crnogorskoga jezika?; Da li su fo-nemi i rezidualni oblici povijesno prevladane jekavske jo-tacije ili su njezini dominantni oblici? Kako i zato su ti obliciu potpunosti preivjeli 160 godina nametanja srpskohrvatskogajezikog standarda graanima Crne Gore, kojima je crnogorskijezik maternji? Po emu se crnogorski jezik razlikuje od ostalihjezika s kojima dijeli isti strukturni element tokavski sistem?;Napokon: Kakva je jezika politika voena u Crnoj Gori odKnjievnoga dogovorau Beu 1850. godine do naih dana? Ukom smislu standardizacija crnogorskoga jezika iz 2009/2010.godine znai radikalni prekid jezikoga diskontinuiteta crnogor-skoga jezika i povratak graana Crne Gore svome izvornom ma-ternjem crnogorskome jeziku?

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    19/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    19

    Dr irgi je temeljno obradio sva postavljena pitanja. Insumma, uvjerljivo i nauno validno dokazao je povijesnu ute-meljenost crnogorskoga jezika, njegovu autohtonost i autenti-

    nost, njegove specine razlike prema bosanskome, hrvatskomei srpskome jeziku, opravdanost potpune lingvistike rehabilita-cije jekavske jotacije i potpunu lingvistiku, kulturnu i politikusmislenost i opravdanost ina prve standardizacije crnogorskogajezika.

    S punim povjerenjem preporuujem knjigu dr irgiakako iroj publici i ljudima kojima je interes za crnogorski jezik

    i njegovu povijesnu sudbinu odreen kulturolokim razlozima,tako i lingvistima strunjacima, posebno onima na slavistikimkatedrama u svijetu. S krajnjom blagonaklonou preporuujemslavistima da prema standardizaciji crnogorskoga jezika, kao iprema naunim analizama i rezultatima ove knjige, pokuaju us-postaviti odnos pune intelektualne otvorenosti, koja je potpunoosloboena svih predubjeenja.

    Prof. dr Milenko A. Perovi,

    Ordinarius na Univerzitetu Novi Sad,Predednik Komisije za

    standardizaciju crnogorskoga jezika

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    20/212

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    21/212

    21

    PREDGOVOR

    Crnogorski jezik kao potonji normirani jezik u porodicitokavskih standardnih jezika moda izaziva najvee sumnje inepoznanice upravo kod onih kojima je on najee jedino sred-

    stvo komunikacije. Razlog za to lei ponajvie u injenici da jecrnogorski jezik donedavno bio tabuu Crnoj Gori. Doskoranjaocijelna lingvistika u Crnoj Gori tretirala je odlike crnogorsko-ga jezika kao dijalektizme, arhaizme, provincijalizme i ostale-izme u okviru srpskoga jezika. I u skladu s tim stavovima odno-sila se i prema normi jezika u Crnoj Gori. Tek su se povraajemdravne nezavisnosti stekli uslovi za zasebnu standardizacijucrnogorskoga jezika, po prvi put u sopstvenoj kui i u skladu sjezikim odlikama unutar crnogorskih granica. Tako je tek ne-davno i Crna Gora dobila neophodna normativno-kodikatorskadjela Pravopis i Gramatiku crnogorskoga jezika.

    No crnogorska javnost, i struna i laika, prilino je ne-spremno i nepripremljeno doekala crnogorsku standardnoje-ziku normu. Dobar dio lingvista teko se uspijeva otrgnuti odnauenoga tradicionalizma. Na crnogorski jezik nerijetko se kod

    nas gleda kao na jezik nastao poslije povraaja dravne samo-stalnosti iako se tim jezikom komuniciralo na ovome prostoruvjekovima unazad. Poistovjeuju se standardnojezika norma sasamim jezikom, ne razlikuje se odnos izmeu jezika kao stan-darda i jezika kao sistema, preuveliava se znaaj jezike refor-me Vuka Karadia, a zanemaruje injenica da je upravo jezik uCrnoj Gori bio potvrda Karadievih shvatanja o funkcionalno-

    sti narodnoga jezika u knjievnosti i slino.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    22/212

    Adnan irgi

    22

    Sve je to uslovilo nastanak ove knjige, zamiljene da kaozbornik tekstova ukae na neke bitnije podatke o razvoju crno-gorskoga jezika, crnogorskim govorima, jezikoj politici u Crnoj

    Gori i dr. sa stanovita aktuelne montenegristike. Crnogorskisu govori, na primjer, tretirani u okviru dijalektologije srpsko-ga jezika, tendenciozno je zanemiravana njihova meusobnaproetost a isticana i vjetaki forsirana njihova razdvojenost.Razvoj jezika u Crnoj Gori uklapan je u razvojne tokove srpsko-ga knjievnog jezika i pored toga to u pojedinim periodima tirazvoji nemaju dodirnih taaka. I tako dalje. Stoga smo, podsta-

    knuti idejom gdina Marka padijera, pokuali da u okviru isteknjige prikaemo i istorijski razvoj crnogorskoga knjievnogajezika, damo podjelu crnogorskih govora, ukaemo na speci-nosti crnogorske ijekavice i zastupljenosti pojave jekavske jota-cije u Crnoj Gori, prije svega glasovai, koji su se realizovalina cijelom crnogorskom prostoru, te na kraju damo saet prikazjezike politike koja je glavni krivac za dananja opiranja jezi-

    ku kojim se govori u Crnoj Gori. Sva ta pitanja obraena su uposebnim studijama koje se vie ili manje oslanjaju jedna nadrugu. Nadamo se da smo uspjeli u pokuaju da te problemepredstavimo na nain koji e biti pristupaan i laikoj i strunojjavnosti u Crnoj Gori, kojoj je ova knjiga prije svega namijenje-na, ali i zainteresovanima izvan nje.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    23/212

    23

    ISTORIJSKI RAZVOJCRNOGORSKOGA KNJIEVNOG JEZIKA

    Autor ovoga priloga daje sintetiki osvrt naistorijski razvoj crnogorskoga knjievnog jezika na

    osnovu postojeih saznanja i nudi periodizaciju togarazvoja. O najstarijim periodima razvoja ne moe sedonijeti konaan sud jer su neki spomenici izgublje-ni ili nedostupni, a o mnogima se zna tek na osnovuposrednih podataka jer jo uvijek nijesu u potrebnojmjeri loloki obraeni.

    Za razliku od hrvatskoga jezika, koji pored tokavskoga

    batini i kajkavski i akavski jeziki sistem, ija se teritorijasmanjila u korist tokavskoga usljed seoba stanovnitva predturskim najezdama, te srpskoga, koji uz tokavski batini i tor-laki jeziki sistem, crnogorski i bosanski jezik prostiru se samona teritoriji tokavtine.1Iako imaju tokavsku podlogu,2bosan-ski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik imali su zasebne razvojnetokove, pa njihov razvoj u pojedinim etapama nije imao mnogo

    dodirnih taaka.Razliiti putevi razvoja tokavskih knjievnih jezika pra-tili su razvojni tok naroda i nacija kao njihovih predstavnika.

    1 Naravno, standardni hrvatski i standardni srpski jezik pripadaju tokav-skome sistemu. akavske i kajkavske, odnosno torlake osobine u tim

    jezicima imaju status -izama.2 Kao osnova za standardizaciju svih tih standardnih jezika uzeti su razliiti

    organski govori tokavskoga sistema.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    24/212

    Adnan irgi

    24

    Smjenu razliitih faza jezikoga razvoja pratila je i smjena pisa-ma koja su se u pojedinim etapama upotrebljavala na prostorukoji danas pokrivaju etiri reena jezika.

    Prema periodizaciji Vojislava Nikevia3istorija crnogor-skoga jezika moe se podijeliti na dva velika vremenska odjelj-ka:predistorijskoi istorijsko razdoblje.Poto je ove rije samoo istoriji crnogorskoga knjievnogjezika, zadraemo se na isto-rijskome razdoblju. Pomenuta klasikacija bila je jedina klasi-kacija crnogorskoga jezika i jeziki se periodi u njoj uglavnomvremenski poklapaju s istorijskim periodima u razvoju crnogor-

    skoga drutva, koji su neminovno uticali i na jeziku politiku,a samim tim i na jeziki razvoj. Meutim ini se da su u nekimsluajevima (npr. u vremenskom odreenju zetskoga perioda)jezike promjene znatno kasnile za drutvenim, odnosno da sejezika tradicija nerijetko opirala politikim promjenama. Sto-ga smo pokuali, u svijetlu dananjih saznanja, izvriti revizijuklasikacije o kojoj je rije. Na to upuuje i sama graa koju

    Vojislav Nikevi u svojoj klasikaciji nudi. No i podjela kojase ove iznosi samo je uslovna, a za konanu rije o tome bieneophodna podrobna izuavanja jo uvijek neispitanoga mate-rijala.

    Istorijsko razdoblje obuhvata vrijeme od sredine IX vijekado naih dana i dijeli se na:

    1. dukljanski period(od sredine IX vijeka do 80-ih godinaXII vijeka);

    2. zetski period(od 80-ih godina XII vijeka do kraja XVvijeka);

    3. period pisanoga jezika(od kraja XV vijeka do sredineXVIII vijeka);

    3 Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik, Tom I, Matica crnogorska, Podgo-

    rica, 1993; Tom II, Matica crnogorska, Podgorica, 1997.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    25/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    25

    4. period nekodikovanoga knjievnog jezika(od sredineXVIII vijeka do 30-ih godina XIX vijeka);

    5. prelazni period(od 30-ih godina XIX vijeka do Prvoga

    svjetskog rata);6. vukovski period (od Prvoga svjetskog rata do naih

    dana), koji ima dvije etape:a) believska etapa(meuratni period);b) savremena etapa(od 1944. godine).

    DUKLJANSKI PERIOD

    Dukljanski period razvoja crnogorskoga knjievnog jezi-ka obuhvata razdoblje od sredine IX vijeka, tj. od vremena for-miranja Dukljana kao predaka dananjih Crnogoraca, do padaDuklje/Zete pod vlast Rake/Srbije (11831189).

    Taj period karakterie simbioza razliitih uticaja. Du-kljanska drava stvorena je na prostoru koji su pokrivale dvijeranohrianske arhiepiskopije Duklja i Prevalitana. Admini-

    strativno je pripadala poretku Istonoga Rimskog Carstva, a odsredine IX stoljea u njezinu primorskom pojasu osniva se velikibroj benediktinskih manastira. Dok su tragovi latinske i grkepismenosti dukljanskoga perioda djelimino sauvani, o pisme-nosti na slovenskome jezikuimamo samo posredna svje-doanstva.4

    Pretpostavka da se uDuklji glagoljska pismenostmogla razviti pod uticajemsnanoga centra slovenskepismenosti u Ohridu ini se

    4 Robert Bokowski: Pismo Czarnogorcow historia i wspoczesno,Lingua Montenegrina, br. 1, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje

    Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 191202.

    Olovni peat arhonta Petra(IX vijek)

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    26/212

    Adnan irgi

    26

    vjerovatnom,5iako u nauci postoji i stav da je slovenska knjiev-nost dukljanskoga perioda pisana latininim pismom.6U vezi stim ostaje neusaglaeno datiranje staroga glagoljskoga spomeni-

    kaMarijinskoga jevanelja,koje razni prouavaoci smjetaju uperiod od X do XIII vijeka.7

    5 Vieti: Radoslav Rotkovi, O nekim prazninama u crnogorskom naslje-u srednjega vijeka, Stvaranje, br. 3, Titograd, 1978, str. 349350.

    6 Vieti npr.: Vojislav P. Nikevi, Istorija crnogorskoga jezika, u knjizi:Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi, Ce-tinje, 2004, str. 3132. Na str. 32 navodi se da su u dukljanskome periodu

    latininim pismom pisana dva uvena djela stare crnogorske knjievnostiivot kneza Vladimirau drugoj polovini XI. stoljea anonimnog Duklja-nina iz Krajine i Kraljevstvo Slovjena (Regnum Sclavorum)nepoznatogPopa Dukljanina iz Bara u drugoj polovini XII. vijeka. No, kako nijesusauvani originali ni jednoga ni drugoga rukopisa, ne moe se sa sigurno-u utvrditi kojim su pismom pisani. Vrlo je interesantan stav AleksandraRadomana koji uporednom analizom razliitih verzija teksta utvruje da jeoriginalKraljevstva Slovenapisan glagoljicom. Do toga zakljuka doao

    je ovim putem: U svim dostupnim verzijama latinske redakcije (Kraljev-

    stva Slovena prim. A. .), kao i Orbinovom talijanskom prijevodu, stojida je kralj Svetopelek vladao etrdeset godina i etiri mjeseca (...), dok uHrvatskoj kronici, a tako i u Marulievom prijevodu, nalazimo podatak daje njegova vladavina trajala etrdeset godina i tri mjeseca (...). Zna se da jenajstarija poznata verzijaHrvatske kronike (...) bila pisana (...) irilicom.Budui da grafem gu glagoljici ima brojnu vrijednost 4, a u irilici 3,ovaj podatak upuuje na zakljuak da jeHrvatska kronikaprepisana s gla-goljskog predloka, pri emu je prepisiva prilikom transliteracije teksta

    nepanjom numeriku vrijednost grafemagprilagodio irilskom alfabetu.Ovaj detalj, dakle, potvruje autorov navod iz uvoda hronike da je po-stojao slovenski izvornik hronike, poblie odreujui da je taj izvornik pi-san glagoljskim pismom. Vieti o tome vie u: Aleksandar Radoman: O

    pismu izvornika hronike Kraljevstvo Slovena Popa Dukljanina, LinguaMontenegrina,br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje VojislavP. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 103108.

    7 Vieti: Radoslav Rotkovi, O nekim prazninama u crnogorskom naslje-u srednjega vijeka, Stvaranje, br. 3, Titograd, 1978, str. 349350; Dr.

    Vojislav P. Nikevi, Crnogorska knjievna raskra, Matica crnogorska,

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    27/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    27

    U dukljanskome periodu na teritoriji uz Skadarsko jezerorazvija se knjievna djelatnost. Centar te djelatnosti bio je mana-stir Preista Krajinska, e je nastalo i reprezentativno knjievno

    djelo ivot zetskoga kneza Vladimiraanonimnoga Dukljaninaiz Krajine. Drugo znaajno djelo iz toga perioda jeste hronikaKraljevstvo Slovena Popa Dukljanina, odnosno Regnum Scla-vorum. Ni jedno ni drugo djelo nije sauvano u originalu, ve ulatinskome prijepisu iz XVII vijeka.8

    Sudei po brojnim manastirima i skriptorijima na neka-danjoj dukljanskoj teritoriji te visokom stepenu drutvenoga ra-

    zvoja kad je Duklja od pape dobila kraljevsko dravno priznanjei nadbiskupiju u Baru, mora da je saobrazno tome vremenu po-stojao i visok stepen pismenosti, koju potvruje i pomenuto iti-je o Vladimiru kao izrazito beletristiko djelo.9Meutim pisanispomenici iz toga perioda do nas nijesu stigli. Vjerovatno nijesupreivjeli naredno vrijeme, koje se u istoriji crnogorskoga jezikanaziva zetskim periodom, kad dolazi do korjenitih promjena u

    tadanjoj dukljanskoj/zetskoj dravi. To je vrijeme gubitka dr-

    avne samostalnosti i potpadanja pod raku upravu, to je podra-zumijevalo i promjenu dravne religije.10Mora da su tada pisanispomenici, naroito oni religiozne sadrine, podijelili sudbinu

    Cetinje, 1996, 169179; ore Trifunovi,Ka poecima srpske pismeno-sti, Otkrovenje, Beograd, 2001; Milorad Nikevi: Jagievo izdanjeMa-rijinskog jevanelja,Lingua Montenegrina,br. 2, Institut za crnogorski

    jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 103125.8 Vieti: Vojislav P. Nikevi, Dukljanski period, u knjizi: Istorija crno-

    gorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka, Institut zacrnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009, str.51120.

    9 Vieti: Vojislav P. Nikevi,Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetakapismenosti do XIII. vijeka, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vo-jislav P. Nikevi, Cetinje, 2009, str. 8092.

    10Vojislav P. Nikevi, Na zalasku dukljanskoga perioda, u knjizi:Istori-

    ja crnogorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka, Insti-

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    28/212

    Adnan irgi

    28

    kulta o Svetome Vladimiru Dukljanskom. Ono to nije unitenona taj nain svakako je teko moglo odoljeti zubu vremena.

    ZETSKI PERIODZetski period u istoriji crnogorskoga knjievnog jezika

    poinje padom Duklje/Zete pod raku/srpsku vlast i protee sena vladavinu Balia i Crnojevia.

    U literaturi ne postoji saglasnost u vezi s datiranjem glago-ljice i irilice na dananjem crnogorskome prostoru. Neki autori(Vojislav P. Nikevi, Dragoje ivkovi, Radoslav Rotkovi, Mi-

    lorad Nikevi) smatraju da ta dva pisma nijesu mogla opstojati udukljanskome periodu jer su bila odraz istonoevropske ideolo-gije i kulture, suparnike u odnosu na, prema njihovu miljenju,izrazito zapadnoevropski orijentisanu Duklju.11Nasuprot tome,nije mali broj prouavalaca koji smatraju da se u dukljanskomeperiodu crnogorske pismenosti koristila glagoljica,12a ima i onihkoji su miljenja da su najranija djela nae knjievnosti bila pisa-

    tut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, str.118119.

    11 Dr Vojislav Nikevi, O jeziku i pismu slovenskih originala legende Vla-dimir i KosaraZeanina iz Krajine iLjetopisaPopa Dukljanina, Stvara-nje,br. 10, Titograd, 1979, str. 15911603; Isti, Jo o jeziku i pismu slo-venskih originala Kraljevstva Slovena Popa Dukljanina, u knjizi:Jeziko-

    slovne studije, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi, Cetinje,2004, str. 85103; Dr Dragoje ivkovi,Istorija crnogorskog naroda, tomI, Cetinje, 1989, str. 126; Dr Radoslav Rotkovi,Kraljevina Vojislavljevi-a XI-XII vijeka, Print, Podgorica, 1999, str. 346.

    12 V.Prednjegoevsko doba, priredili: dr Niko S. Martinovi, Risto Kovija-ni, Slavko Mijukovi, edo Vukovi, Graki zavod, Titograd, 1963,str. 507; Dragoljub Dragojlovi, Ka poecima nae stare knjievnosti,u knjizi: Slobodan Kalezi, Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici, I,Univerzitetska rije, Niki, 1990, 7884; Lubomir E. Havlik,Dukljanska

    hronika i Dalmatinska legenda, Grafo, Podgorica, 2008, 76.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    29/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    29

    na irilicom.13U svakom sluaju, na osnovu sauvane rukopisnegrae sa sigurnou se moe utvrditi da je u zetskome periodudolo do dominantne upotrebe starocrkvenoslovenskoga jezika i

    irilice.14Najvee promjene nove dravne uprave izvrene su nakulturnome planu. Vremenom e crnogorska kultura, a s njomei pismenost, sve vie poprimati istonoevropska obiljeja. Ipak,dvojna konfesionalna situacija zetskoga perioda ukazuje na za-kljuak da su u njemu upotrebljavana sva tri pisma, iako ne sistim statusom.

    U XV vijeku u pravoslavnim crkvama na ostrvima i oba-

    lama Skadarskoga jezera veliki broj svetenika radio je na pre-pisivanju i iluminacijama crkvenih knjiga. Stoga se pojava cr-nogorske tamparije moe smatrati prirodnom posljedicom terazvijene prepisivake knjievne djelatnosti.15 Ta tamparija,koju je utemeljio ura Crnojevi, najvjerovatnije je prvobitnobila magacionirana na Obodu, a rad je zapoela na Cetinju.16U njoj je peatano pet inkunabula: Oktoih prvoglasnik, Oktoih

    petoglasnik, Psaltir s posljedovanjem, Trebnik i etvorojevan-elje. Samo etiri slovenska naroda imaju inkunabule na svomejeziku, odnosno na starocrkvenoslovenskome jeziku sopstvene

    13ore Sp. Radojii,Razvojni luk stare srpske knjevnost, Novi Sad, 15.14 Vieti o tome vie u: Vojislav P. Nikevi, Zetski period, u knjizi:Isto-

    rija crnogorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka, In-stitut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje,2009, str. 121165; i Isti, Zetski period, u knjizi Crnogorski jezik, tom I,Matica crnogorska, Cetinje, 1993, str. 221342.

    15 Vieti o tome u: Danilo Radojevi, Drutveno-istorijska i kulturna uslov-ljenost prve crnogorske irilske tamparije, Zbornik radovaPola mileni-

    juma Crnojevia tamparije(ur. Milorad Nikevi), Nacionalna zajednicaCrnogoraca Hrvatske, Zagreb, 1996, str. 8396.

    16 Vieti zbornik Pola milenijuma Crnojevia tamparije, NZCH, Zagreb,

    1996.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    30/212

    Adnan irgi

    30

    redakcije. Pored eha, Hr-

    vata i Ukrajinaca, to su iCrnogorci.17 Taj podatak dovoljno govori o visokome stepenurazvijenosti kulture u Crnoj Gori u periodu o kojemu je rije.Iako je mali broj sauvanih knjiga koje su nastale u tome perio-du, one su svjedok razvijene pismenosti, prepisivake i knjiev-ne djelatnosti u Crnoj Gori toga vremena.

    U zetskome periodu razvija se zetska (crnogorska) redak-cija starocrkvenoslovenskoga jezika. Najznaajniji predstavnikcrnogorske/zetske irilske redakcije i reprezentativno djelo togaperioda jesteMiroslavljevo jevanelje, nastalo u Kotoru 80-ih go-dina XII vijeka, a pisala su ga dva pisara Zeanin Varsameleon,koji je napisao glavninu djela, i Raanin Gligorije, pisar posljed-17Stjepan Damjanovi, Crnogorske inkunabule u kontekstu ranog sloven-

    skog tiska, Zbornik radova Pola milenijuma Crnojevia tamparije(ur.Milorad Nikevi), Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Zagreb,

    1996, str. 44.

    Oktoih

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    31/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    31

    njih dviju stra-nica. Iz zetskeredakcije ra-

    zvie se i bo-sanska i srpska/raka redakci-ja.Miroslavlje-vo jevaneljepo znaaju u zetskome perio-du istorije crnogorskoga jezika

    predstavlja ekvivalent Kraljev-stvu Slovenaiz prethodnoga, du-kljanskog perioda.18

    UzMiroslavljevo jevane-ljezetskom redakcijom starocr-kvenoslovenskoga jezika pisanaje irilskaIlovika krmija(Ilo-

    vica kraj Tivta, 1262) i ZbornikPopa Dragolja(Vraka kraj Ska-dra, trea etvrtina XIII vijeka).Tragovi zetske redakcije ogle-daju se u veoj ili manjoj mje-ri i u nekim drugim irilikimspomenicima iz toga perioda,koji ne pripadaju crnogorskome kulturnom nasljeu, poputKu-linove povelje (1189), tzv. Vukanova (tj. Stefanova) jevanelja(11971199), NemanjinePovelje manastiru Hilandaru (1199),Hilandarskoga tipika (1199) i sl.19

    18 Vieti o tome vie u: Vojislav P. Nikevi, Zetska redakcija starosloven-skoga jezika, u knjizi Crnogorski jezik, Tom I, Matica crnogorska, Ceti-nje, 1993, str. 272318.

    19Isto, str. 303.

    Natpis kneza Miroslava

    Miroslavljevo jevanelje

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    32/212

    Adnan irgi

    32

    U Kotoru je u zetskome periodu irilicom prepisano iDi-voevo jevanelje, Cvijetni triod i Manojlovo (Mostarsko) je-

    vanelje.20

    irilike su i vranjinske i balike povelje (Poveljakralja Stefana Vladislava iz 1242. godine,Povelja kraljice Jele-ne s kraja XIII vijeka i dr.) iz toga perioda, koje su pisane mje-avinom starocrkvenoslovenskoga i narodnoga jezika te ispravakojomOdolja Predeni s Krajinjanima i Dubrovaka optinameusobno utvruju mir i prijateljstvo(1247) i sl.21

    Glagoljski spomenici koji pripadaju zetskoj redakciji suGrkovievi (kraj XII vijeka) i Mihanovievi odlomci apostola(po. XIII vijeka).22U novije vrijeme tu se ubraja i Marijinskojevanelje, ali, kako je ve reeno, meu istraivaima jo uvi-

    20 Isto, str. 294296, fusnota 42.21 Boidar B. ekularac, Dukljansko-zetske povelje, Istorijski institut SR

    Crne Gore, Titograd, 1987.22 Vojislav P. Nikevi, Zetska redakcija staroslovenskoga jezika, u knjizi

    Crnogorski jezik, Tom I, Matica crnogorska, Cetinje, 1993, str. 303309.

    Zbornik popa DragoljaIlovika krmija

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    33/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    33

    jek ne postoji saglasnostu vezi s njegovim dati-ranjem (u rasponu od X

    do XIII vijeka). VojislavP. Nikevi crnogorskimglagoljskim spomenici-ma zetskoga perioda pri-braja iKloev zbornik23skraja XII vijeka.24

    Glagoljicu e u

    zetskome periodu u pot-punosti istisnuti irilica.Njezinu neslavnu sud-binu slikovito opisujepodatak da je irilikaIlovika krmijabila po-vezana koricama to su ih sainjavala dva glagoljska pergamen-

    ta. Ti su pergamenti zapravo pomenuti Mihanoviev odlomak,koji je tako i stigao do nas.25

    Crnogorska/zetska redakcijastarocrkvenoslovenskoga jezika

    Pod redakcijom se podrazumijeva spontano (nesvjesno)prilagoavanje starocrkvenoslovenskih tekstova unoenjem je-zikih obiljeja kraja iz kojega su poticali njihovi prepisivai.

    23 Vojislav P. Nikevi, Zetska redakcija staroslovenskoga jezika, u knjiziCrnogorski jezik, Tom I, Matica crnogorska, Cetinje, 1993, str. 294.

    24Veina tih rukopisa jo uvijek nije temeljno loloki prouena, pa se omnogima od njih donose tek posredni zakljuci. Preciznijoj klasikacijimorala bi prethoditi ipak temeljnija analiza rukopisa o kojima je rije.

    25Petar ori,Istorija srpske irilice. Paleografsko-loloki prilozi, Drugo

    izdanje, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1987, str. 64.

    Divoevo jevanelje

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    34/212

    Adnan irgi

    34

    Crnogorska/zetska redakcija denie se kao tip starocrkvenoslo-venskoga jezika izgovorno prilagoen mjesnome jeziku prepisi-vaa iz srednjovjekovne Zete. Ta redakcija nastala je vjerovatno

    u dvorskoj kancelariji Stefana Nemanje u Kotoru i obiljeilazetski period crnogorske pismenosti i knjievnosti, premda imaautora (poput npr. Aleksandra Belia) koji je datiraju u dubljuprolost.26Iz nje su se razvile i bosanska i srpska redakcija sta-rocrkvenoslovenskoga jezika. Zetska/crnogorska redakcija neo-snovano je esto tretirana kao zetsko-humska, iako se zna da jenastala u Zeti, a onda se odatle proirila na Hum.

    Reprezentativni iriliki spomenik nastao na toj redakcijijesteMiroslavljevo jevanelje, tj. onaj njegov dio koji je pisaoVarsameleon, dok drugi, krai dio pripada srpskome knjievnomnasljeu.27

    PERIOD PISANOGA JEZIKA

    Period pisanoga jezika obuhvata vrijeme od kraja XV do

    sredine XVIII stoljea. Pod pisanim jezikom ove se podrazu-mijeva pisana realizacija mjesnoga govornog jezika. U novim

    26 Aleksandar Beli, Sveti Sava i reforma irilice, u knjizi: Petar Milosav-ljevi, Srpska pisma, Besjeda, Banja Luka, 2006, str. 241252.

    27 Vieti o tome vie u: Vojislav P. Nikevi, Glavne strukturne osobine zet-ske redakcije, u knjizi Crnogorski jezik, Tom I, Matica crnogorska, Ceti-nje, 1993, str. 319342; Vojislav P. Nikevi, Miroslavljevo jevaelje kao

    predstavnik crnogorske irilske redakcije, u knjizi: Istorija crnogorskeknjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka, Institut za crnogorskijezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009, str. 148165;Nikevi, Vojislav P.: Crnogorska redakcija staroslovjenskoga knjievnogjezika i Miroslavljevo jevanelje, Lingua Montenegrina, br. 1, Institut zacrnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str.5374; Milica Luki, Doprinos Vojislava P. Nikevia prouavanju crno-gorske redakcije staroslavenskoga jezika, u knjiziLingua montenegrina croatica, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nike-

    vi, Cetinje Osijek, str. 2947.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    35/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    35

    drutveno-istorijskim okolnostima u Crnoj Gori postepeno seprelazi na ponovnu upotrebu crnogorskoga jezika s narodnomosnovom. Ipak u pravoslavnoj crkvi e se jo dugo upotrebljava-

    Zetska redakcija staroslovenskoga jezika

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    36/212

    Adnan irgi

    36

    ti starocrkvenoslovenski jezik zetske redakcije. U ovoj fazi, kaoposljedica zetskoga perioda, dominiraju starocrkvenoslovenskeknjige i irilica. Meutim, u Boki zetski/crnogorski tip starocr-

    kvenoslovenskoga jezika nije ostavio dublje tragove u knjiev-nosti perioda o kojemu je rije. U njoj e primat imati latinski italijanski jezik, a naroito u periodu humanizma i renesanse, dabi epohu baroka obiljeila sve vea upotreba narodnoga jezikau knjievnosti.28

    Za razliku od opisanihjezikih prilika koje su ka-

    rakteristine za crkvenu upo-trebu, ve u prethodnoj epohinarodni jezik se bijae poeoponovo probijati u pismenostdomena svjetovne upotrebe.Brojni natpisi, zapisi, pove-lje, testamenti i sl. svjedoe

    o upotrebi narodnoga jezikas elementima crkvenosloven-ske pismenosti. To potvrujui vranjinske povelje, nastaleiz pera zetskih/crnogorskihpisara u doba Nemanjia,

    Balia i Crnojevia.29Pisani jezik u svjetovnoj upotrebi nastavi-e pratiti razvoj crnogorskoga govornog jezika, a kako je vrijeme

    28Vojislav P. Nikevi, Narodni jezik u crnogorskoj knjievnosti prednje-goevskog doba,Jezik, god. 16, br. 1 i br. 2, Hrvatsko loloko drutvo,Zagreb, 1968/69.

    29 Vieti: Boidar ekularac, Vranjinske povelje. XIIIXV vijek, Leksikograf-ski zavod Crne Gore, Titograd, 1984; Boidar ekularac, Tragovi prolostiCrne Gore. Srednjovjekovni natpisi i zapisi u Crnoj Gori kraj VIII po-etak XVI vijeka, Istorijski institut Crne Gore Dravni arhiv Crne Gore

    tamparija Obod, Cetinje, 1994.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    37/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    37

    vie odmicalo knjievni jezik se sve vie oslobaao crkveno-slovenskih elemenata. Na spontano ujednaavanje crnogorsko-ga narodnoga

    i knjievnogajezika poseb-no je uticalaizuzetno razvi-jena usmenaknjievnost ikult rijei.

    Dva najznaajnija pisca ovoga perioda u razvoju crnogor-skoga knjievnoga jezika javljaju se u poznoj fazi, u baroknomeperiodu. To su Andrija Zmajevi u primorskome dijelu (BokaKotorska) i Danilo Petrovi Njego u kontinentalnome dijelu(Cetinje). I jedan i drugi pisali su crnogorskim narodnim jezi-kom.

    PERIOD NEKODIFIKOVANOGA KNJIEVNOGJEZIKA

    Od druge polovine XVIII vijeka, prije svega jaanjemdravne i crkvene organizacije, stvaraju se preduslovi za uspo-stavljanje nekodikovanoga crnogorskog knjievnoga jezikakao sredstva zajednike komunikacije na cijelome terenu to se

    Natpis na Crkvi Sv. Nikole u Perastu (1654)

    Natpis na narodnome jeziku na ziduCrkve Sv. Ane u Kotoru (XV vijek)

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    38/212

    Adnan irgi

    38

    nalazio pod jurisdikcijom tadanje drave i crkve a isto tako ina Crnogorskom primorju. Pisani jezik tako spontano prerastau nekodikovani knjievni (standardni) jezik. Po tome je proce-

    su razvoj crnogorskoga jezika osoben jer je njegova osnova bioprirodno formirani koinesloj koji se prvobitno uvrstio u jezi-ku usmene knjievnosti. Ve je tada gotovo izniveliran narodnii knjievni jezik, pa su crnogorski pisci pisali u skladu s go-vornim uzusom. Jo prije roenja Vuka Stefanovia Karadia,Peratanin Ivan-Antun Nenadi (1768) zalagao se za fonetskopravopisno naelo da se lanje moe tjeti kako se govori i da

    se izgovara kako se i tije.To je pravilo vrlo rano bilo praktinoprimijenjeno u jeziku crnogorske knjievnosti. Stoga nije udoto su kasnije naela jezike reforme Vuka Karadia prihvae-na bez veih problema.

    Ve u ovome periodu razvoja crnogorskoga knjievnogjezika mogu se uoiti tri stila: beletristiki, poslovni i nauni.30Svi su oni oformljeni u procesu spontane crnogorske jezike

    standardizacije. Crnogorska knjievnost je i jeziki i sadrajnoizvirala iz narodnoga ivota. U periodu o kojemu je rije najve-i domet takvoga knjievnog jezika dosegnut je u poslanicamaSvetoga Petra Cetinjskog.

    PRELAZNI PERIOD

    Kao posljedica djelovanja jezike reforme Vuka Karadi-a, u crnogorskome jeziku prelaznoga perioda (od 30-ih godinaXIX vijeka do Prvoga svjetskog rata) dolazi do znaajnih pro-mjena i zvaninoga ukidanja nekih tipinih crnogorskih jezikihobiljeja. U cijelome tom periodu jezik je u Crnoj Gori zvaninonazivansrpski, a pooptavanje crnogorskoga jezika prema op-tetokavskome karadievskom modelu najvie je sprovoeno

    30Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik, Tom II, Matica crnogorska, Ceti-

    nje, str. 284.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    39/212

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    40/212

    Adnan irgi

    40

    su se istakli Jovan Pavlovi (dosljedni vukovac) i Lazar Toma-novi, koji se, izmeu ostaloga, zalagao za uvoenje grafema i , te uro padijer, koji je u svoju Srpsku gramatiku(nami-

    jenjenu 3. i 4. razredu osnovnih kola u Crnoj Gori) unio nekeosobine to su Vukovim modelom bile svrstane u dijalektizme iprovincijalizme, i Mirko Mijukovi, tek svreni profesor Velikekole u Beogradu.33

    No od kolske 1863/64. godine poinje u Crnoj Gori kon-tinuirano sprovoenje Karadieve jezike reforme u cetinjskojmaloj koli, u almanahu Orliod 1865. godine, te u spisima

    crnogorskoga Senata i dravne administracije od 1868. godine.34

    Od tada nadalje taj e se proces nastaviti i u drugim sluajevimapisane rijei. Time zapravo poinje sistematsko pooptavanjetipinih optecrnogorskih jezikih osobina u slubenoj (pisa-noj) komunikaciji jer sva obiljeja koja Karadi-Daniievimmodelom jezika nijesu bila obuhvaena, automatski su dobijalastatus provincijalizama i dijalektizama. No taj proces tekao je

    prilino sporo jer je prosvjetna politika tokom XIX vijeka na-

    stojala sauvati minimum crnogorskih jezikih posebitosti kojese nijesu lako mogle iskorijeniti iako su izlazile iz zvanino-ga (srpskog) knjievnoga jezika. Dosljedna primjena Vukovamodela knjievnoga jezika najvie je pristalica i podravalacaimala meu mladim kadrovima, mahom kolovanima u Srbiji, imeu izvanjcima kojih je u crnogorskome kulturnom ivotu bioprilian broj.35Nekritikim povoenjem za Vukom Karadiemi urom Daniiem kao vrhovnim autoritetima oni su umnogo-me doprinijeli utapanju crnogorskoga knjievnoga jezika u mo-33 Vieti o tome vie u odjeljku o jezikoj politici u Crnoj Gori (u ovoj knji-

    zi).34Vieti o tome vie u: Vojislav P. Nikevi, Knjievni jezik na tradicio-

    nalnoj osnovi i Vukovom putu u knjizi: Crnogorski jezik, Tom II, Maticacrnogorska, Cetinje, 1997, str. 486520.

    35 Vieti fusnotu 31 ovoga teksta.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    41/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    41

    del zvaninoga srpskog knjievnoga jezika. Ta reforma e dokraja XIX vijeka u Crnoj Gori izvojevati konanu pobjedu, i tonajprije u administrativnome, publicistikome i naunome stilu.

    Tome se procesu najdue opirao beletristiki stil koji e i daljeuglavnom ostati izvan domaaja pomenute reforme i s ouvanimtemeljnim crnogorskim jezikim obiljejima ui u XX vijek. Oouvanju crnogorskoga knjievnog jezika u beletristikome stilusvjedoe djela trojice reprezentativnih predstavnika toga perio-da: Petra II Petrovia Njegoa, Stefana Mitrova Ljubie i MarkaMiljanova Popovia.

    VUKOVSKI PERIOD

    Procesi koji su zapoeti u prelaznom periodu nalizovaese u narednome, vukovskom periodu koji e obiljeiti XX vijek iprenijeti se u novi milenijum. Taj period dijeli se na dvije etape:Believu i savremenu.

    Believa etapa

    Najkrupnije promjene crnogorski knjievni jezik pretrpioje u Believoj etapi, tj. izmeu dva svjetska rata. Crnogorskejezike posebitosti uvale su se u beletristikome stilu u prvimdvjema decenijama XX stoljea, da bi poslije toga u novim dru-tveno-istorijskim okvirima i beletristiki stil, poput administra-tivnoga, publicistikoga i naunoga, bio utopljen u zajedniki

    srpski/srpskohrvatski jeziki ablon.Iako je Believim Pravopisomiz 1923. godine ijekavicabila formalno doputena, on i u njemu i u narednim izdanjimaistie kako je jekavska jotacija dijalekatska pojava, te su timeCrnogorci bili obavezni na upotrebu atipinih nejotovanih oblikatipa djed, cjedilo, tjerati, sjesti i sl. U narednim izdanjima Belie ukinuti normativni status i tzv. duim nastavcima zamjeni-ko-pridjevske promjene -ijem, -ijehi umjesto njih kodikovati

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    42/212

    Adnan irgi

    42

    samo kratke nastavke. Tako e Vukov model jezika najprije po-eti da naputaju Vukove pristalice. Meutim, i pored formal-noga priznavanja ijekavice u knjievnome jeziku, Crnu Goru

    meuratnoga perioda obiljeie masovna upotreba ekavice.36Uzahtjevima za naputanje ijekavice u korist ekavice naroito jeprednjaio Jovan Skerli; ekavici je primat davao i Beli, ali ineki autoritativni Crnogorci iz Beograda, poput Vida Latkovianpr., otvoreno su se zalagali za rtvovanje ijekavice.37 Iako jemeu crnogorskim piscima bilo i onih koji su svojevoljno napu-tili ijekavicu i prihvatili ekavicu, ipak je najvei broj njih bio

    prinuen da svoja djela objavljuje na ekavici.Uvoenje ekavice sprovodilo se i preko prosvjete jer suudbenici i nastavni kadar bili mahom ekavski. O tome sliko-vito svjedoe napisi u ondanjoj crnogorskoj tampi.38Glavnaodrednica ovoga perioda bilo je uklanjanje razlika izmeu crno-gorskoga i srpskog jezika i utapanje prvoga u drugi.

    Savremena etapa

    Savremena etapa u razvoju crnogorskoga knjievnogajezika poinje poslije II svjetskog rata, kad se s poboljanjemdravnoga poloaja popravlja i status jezika. Istina, ni u ovomeperiodu Crna Gora nije dobila pravo da svoj jezik imenuje sop-stvenim imenom. Slubeni jezik bio je srpskohrvatski, odnosnosrpski od 1992. godine, ali je makar status ijekavice bio ustavno

    36 Vieti o tome vie u ovoj knjizi, u poglavljima o crnogorskoj ijekavici i ojezikoj politici u Crnoj Gori.

    37 Vieti: Vido Latkovi, Prilikom knjievne veeri mladih iz Crne Gore,Zapisi, knj. VI, sv. VI, Cetinje, juni 1930, str. 382.

    38 Vieti na primjer: Bogi Novelji,Brisanje crnogorskoga knjievnog je-zika. Povodom pitanja kolskih udbenika,Zeta, br. 14, Podgorica, 1937;Aponijev zakon, Glas Crnogorca, br. 80, 27. XI 1919, str. 4; Bogi No-velji, Crna Gora u kolskim udbenicima,Zeta, br. 47 i br. 48, 1937; M.

    Bulaji, Crna Gora u kolskim udbenicima,Zeta, br. 41, 1937. i sl.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    43/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    43

    zagarantovan. No i u ovomeperiodu e u procesu jezikestandardizacije biti zaobie-

    na i Crna Gora i Crnogorci,pa e uPravopisu srpskohr-vatskoga jezika (MS MH,1960) biti naglaeno da sezajedniki knjievni jezikrazvijao oko dva glavna sre-dita Beograda i Zagreba,

    a za nacrt toga pravopisa jereeno da e ga izraditi gru-pa srpskih i hrvatskih stru-njaka.39 I tim pravopisombile su iskljuene sve tipinecrnogorske makrostrukturneosobine.

    Iako je zvanina crno-

    gorska jezika politika staja-la iza pravopisa o kojemu je rije, Uprava Udruenja knjiev-nika Crne Gore odrekla se pogrenoga tretmana crnogorskogajezika u tome pravopisu.40Ve od 1968. godine u Crnoj Gorise pojavljuje grupa kulturnih radnika koja je imala novi pristuptemeljnim crnogorskim vrijednostima to su potvrivale po-stojanje zasebnoga crnogorskog naroda, nacije, jezika i dra-ve. Zahvaljujui zalaganju te generacije crnogorskih kulturnih

    39 Budui da se unaprijed naglaavalo da e pravopis o kojemu je rije izradi-ti sporazumno komisija srpskih i hrvatskih strunjaka, jasno je kakav jestatus u tim okolnostima mogla imati i Crna Gora i crnogorski jezik. Vie-ti:Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika, Matica srpska Maticahrvatska, Novi Sad Zagreb, 1960, str. 7.

    40 Saoptenje Uprave Udruenja knjievnika Crne Gore o jeziku,Kritika,

    br. 17, Zagreb, oujak / travanj 1971, str. 378.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    44/212

    Adnan irgi

    44

    djelatnika, poslije raspada SFRJ u Crnoj Gori e se formiratiniz institucija koje e raditi na ouvanju sutinskih crnogorskihvrijednosti. Prije svega treba pomenuti Crnogorski PEN centar,

    Maticu crnogorsku, Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti,Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje i Crnogorsko drutvonezavisnih knjievnika. Veliki znaaj u tome vremenu imala jeDeklaracija o ustavnom poloaju crnogorskoga jezikaCrnogor-skoga PEN centra,41ija je pojava izazvala posljednji pokuajnekih predstavnika unikatorske lingvistike za uvoenje ekavi-ce na autohtonome ijekavskom prostoru. Taj pokuaj nije uspio

    jer ga je osudila veina jezikoslovaca, ak i neki koji su takoepripadali toj unikatorskoj lingvistici i negirali postojanje crno-gorskoga jezika.42Ipak, u posljednjih dvadesetak godina bilo jenastojanja i pokuaja pojedinih jezikoslovaca da normiraju odre-ene ekavizme u crnogorskome standardu, koji u njemu nema-ju naunoga utemeljenja, ve predstavljaju odraz unitaristikejezike politike i import s ekavskoga podruja. Takvi pokuaji

    pravdani su tzv. spontanim jezikim razvojem i uproavanjemgrupa tekih za izgovor (npr. rjenik> renik;sljedei>sledei;prijelaz>prelazi sl.).43

    U posljednjoj deceniji XX vijeka, kao plod dugogodinje-ga izuavanja crnogorskoga jezika, pobrojane institucije obja-vile su udbenike neophodne za izuavanje toga jezika. To su:pravopisni prirunikPii kao to zbori(Crnogorsko drutvo ne-zavisnih knjievnika, Podgorica, 1993), dvotomna istorija crno-

    41Jezik kao domovina. Deklaracija Crnogorskoga PEN centra o ustavnompoloaju crnogorskog jezika,Doclea,br. 3, Podgorica, 1994.

    42 Vieti zbornik radova o pokuaju progona ijekavice iz standardnoga jezi-ka u Crnoj Gori: Vaspitanje i obrazovanje, asopis za pedagoku teoriju i

    praksu, Podgorica, 1994.43 Vieti: Adnan irgi, Crnogorski knjievnojeziki izraz kao antipod cr-

    nogorskome jeziku,Matica, br. 31, Matica crnogorska, Cetinje Podgo-

    rica, 2007, str. 145160.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    45/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    45

    gorskoga jezika Crnogorski jezik (Matica crnogorska, Cetinje,1993. & 1997),Pravopis crnogorskoga jezika (Crnogorski PENcentar, Cetinje, 1997) i Gramatika crnogorskoga jezika (Du-

    kljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001). Njimaje utemeljena nauka o crnogorskome jeziku montenegristika.Njihov autor bio je Vojislav P. Nikevi, i na osnovu njih je cr-nogorski jezik postao predmet izuavanja na mnogim slavisti-kim katedrama.

    I, konano, borba za armaciju crnogorskoga jezika kruni-sana je novim crnogorskim Ustavom (2007), e je taj jezik prvi

    put stekao slubeni status. Ve 2008. godine Vlada Crne Goreformirala je Savjet za standardizaciju crnogorskoga jezika radiizrade pravopisa, gramatike i rjenika crnogorskoga jezika. Notaj Savjet nije uspio odgovoriti zadatku zbog kojega je osnovanjer jedna grupa njegovih lanova, optereena tradicionalistikimshvatanjima o jeziku, nije mogla prihvatiti kodikaciju tipinihcrnogorskih jezikih osobina. Poslije godinu i po dana neuspje-

    loga rada Savjet je ukinut i uspostavljena je Ekspertska komisijaza standardizaciju crnogorskoga jezika (Milenko A. Perovi, Jo-sip Sili i Ljudmila Vasiljeva). Ta je komisija pristupila redaktu-ri radne verzije Pravopisa crnogorskoga jezika, koju je sainioAdnan irgi, nakon ega je taj pravopis i usvojen (2009). Ko-misija je zatim odredila jezikoslovce koji e izraditi Gramatikucrnogorskoga jezika Adnana irgia, Iva Pranjkovia i Josi-pa Silia, uz saradnju Jelene uanj. Formiran je i Redakcijskiodbor (Milenko Perovi, Josip Sili, Ljudmila Vasiljeva, Adnanirgi i Jelena uanj) koji je priredio drugo, izmijenjeno izda-nje Pravopisa crnogorskoga jezika. Tako je i Crna Gora (2010)dobila zvanini pravopis i gramatiku crnogorskoga jezika.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    46/212

    Adnan irgi

    46

    LITERATURA

    Banjevi, Branko. Nenauna dosljednost. Pismo o jeziku

    (rjeniku),Pobjeda, 6. februar 1969, str. 9.Beli, Aleksandar. Uee sv. Save i njegove kole ustvaranju nove redakcije srpskih irilskih spomenika,Svetosavski zbornik, knj. I, SKA, Beograd, 1936.

    Beli, Aleksandar. Sveti Sava i reforma irilice, u knjizi:Petar Milosavljevi, Srpska pisma, Besjeda, Banja Luka2006, str. 241252.

    Bokowski, Robert. Pismo Czarnogorcow historia iwspoczesno, Lingua Montenegrina, br. 1, Institut zacrnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi,Cetinje, 2008, str. 191202.

    Brkovi, Savo. O postanku i razvoju crnogorske nacije,Nacionalna zajednica Crnogoraca, Rijeka, 2003.

    Crna Gora kroz irilska dokumenta do 1860. godine , Dravni

    arhiv Crne Gore, Cetinje, 1995.Crnogorski kao maternji jezik. Saoptenje Matice crnogorskepovodom Meunarodnog dana maternjeg jezika, Godinjak1999/2003, Matica crnogorska, Cetinje, str. 134136.

    irgi, Adnan. Crnogorska ijekavica u dijahroniji isinhroniji,Matica, br. 34/35, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2008, str. 1360.

    irgi, Adnan. Crnogorski knjievnojeziki izraz kaoantipod crnogorskome jeziku, Matica, br. 31, Maticacrnogorska, Cetinje Podgorica, 2008, str. 145160.

    irgi, Adnan. O klasikaciji crnogorskih govora, LinguaMontenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovljeVojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 109128.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    47/212

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    48/212

    Adnan irgi

    48

    Nikevi, Vojislav P. tokavski dijasistem. Etnika i jezikaosnova, Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1998.

    Nikevi, Vojislav P. tokavski dijasistem. Norma ikodikacija, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje,Cetinje, 2004.

    Norma i kodikacija crnogorskoga jezika, Zbornik radova smeunarodnoga naunog skupa, Institut za crnogorski jezik ijezikoslovlje, Cetinje, 2005.

    Pola milenijuma Crnojevia tamparije , Zbornik radovas meunarodnoga naunog skupa, Nacionalna zajednicaCrnogoraca Hrvatske, Zagreb, 1996.

    Pravopis srpskohrvatskoga knjievnoga jezika , Matica srpska Matica hrvatska, Novi Sad Zagreb, 1960.

    Radoman, Aleksandar. O pismu izvornika hronikeKraljevstvo Slovena Popa Dukljanina,Lingua Montenegrina,br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P.

    Nikevi, Cetinje, 2008, str. 103108.Radoman, Aleksandar. O problemu periodizacije crnogorskesrednjovjekovne knjievnosti, Lingua Montenegrina, br.1, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P.Nikevi, Cetinje, 2008, str. 245262.

    Rotkovi, Radoslav. Odakle su doli preci Crnogoraca,Matica crnogorska, Podgorica, 1995.

    Skupina autora. Stoljetni hrvatski i crnogorski knjievni ijezini identiteti, Hrvatsko-crnogorsko drutvo prijateljstvaCroatica-Montenegrina Institut za crnogorski jezik ijezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Crnogorsko-hrvatskoprijateljsko drutvo Ivan Maurani, Osijek Cetinje,2008.

    ekularac, Boidar. 500 godina Obodske tamparije

    spomenica, tamparija Obod, Cetinje, 1999.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    49/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    49

    ekularac, Boidar. Dukljansko-zetske povelje, Istorijskiinstitut Crne Gore, Titograd, 1987.

    ekularac, Boidar. Tragovi prolosti Crne Gore.Srednjovjekovni natpisi i zapisi u Crnoj Gori kraj VIII poetak XVI vijeka, Istorijski institut Crne Gore Dravniarhiv Crne Gore tamparija Obod, Cetinje, 1994.

    ekularac, Boidar. Vranjinske povelje, Leksikografskizavod Crne Gore, Titograd, 1984.

    tokavski knjievni jezici u porodici slovenskih standardnihjezika, Zbornik radova s meunarodnoga naunog skupa,Crnogorski PEN centar, Dukljanska akademija nauka iumjetnosti, Podgorica, 2004.

    Vuk Karadi i Crnogorci, Zbornik radova s naunoga skupa,Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005.

    Zbornik povodom pola milenijuma crnogorskog tamparstva ,Matica crnogorska, Cetinje, 1995.

    ivkovi, Dragoje & Nikevi, Vojislav. Nauna crnogorskaistoriologija, Crnogorski kulturni forum, Cetinje, 2006.

    ivkovi, Dragoje. Istorija crnogorskoga naroda. Tom I(od starijeg kamenog doba do kraja srednjeg vijeka), Cetinje,1989.

    ivkovi, Dragoje. Istorija crnogorskoga naroda.Tom II(razdoblje crnogorskog Principata/Vladikata od poetka XVI

    do sredine XIX vijeka), Cetinje, 1992.ivkovi, Dragoje. Istorija crnogorskoga naroda. Tom III(vladavina knjaza Danila /18511860/ i prve godine vladavineknjaza Nikole), Cetinje, 1998.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    50/212

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    51/212

    51

    KLASIFIKACIJA CRNOGORSKIH GOVORA

    Postoji neka neulovljiva impresionistika li-nija koja nam pomae da im otvori usta, odmahprepoznamo Crnogorca i razlikujemo ga od svih

    drugih, pa i Crnogorca novotokavca od drugih no-votokavaca. Dalibor Brozovi (Crnogorski govori,CANU, 1984, str. 60)

    U radu se daje analitiko-kritiki osvrt na do-sadanje pokuaje klasikacije crnogorskih govorai nudi novi model za njihovu klasikaciju. Poaviod zamjene jata i akcenatskoga stanja kao osnov-

    noga naela za klasikaciju tokavskih govora, cr-nogorske govore dijeli na tri skupine: jugoistonu,everozapadnu i govore crnogorskoga Sandaka. Tauslovna podjela ne negira tezu o spontano razvijeno-me koinetipu crnogorskih narodnih govora.

    Crna Gora je u XX vijeku dala niz izuzetno znaajnih dija-lektologa. Iako je veina njih ivjela i stvarala izvan crnogorsko-ga prostora, svi su oni dobar dio svojega naunoistraivakograda usmjerili prema Crnoj Gori, prvjenstveno prema crnogor-skim govorima. Zahvaljujui toj injenici, danas se moe reida crnogorski govori spadaju meu najbolje izuene govore uslavistikome svijetu. To naravno ne znai da je proces njihovaizuavanja nalizovan i da su oni u cjelosti izueni, ali bi se i naosnovu dosadanjih rezultata moglo pristupiti izradi Dijalekto-

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    52/212

    Adnan irgi

    52

    logije crnogorskoga jezikakao sinteze tih izuavanja. Taj stavnajbolje potvruje selektivna Bibliograja govora Crne GoreDraga upia, koja je 1983. godine iznosila impozantnih 568

    jedinica.1Prvi prouavalac crnogorskih govora bio je Vuk Karadi,

    koji je svoje rezultate objavio 1836. godine u predgovoru Srp-skih narodnih poslovica. Ipak, XIX vijek nee dati znaajnijeradove o toj problematici. Takvo je stanje uostalom i kod okol-nih naroda. Sistematska izuavanja crnogorskoga jezika, prvjen-stveno crnogorskih govora, zapoee 1927. godine kad izlazi

    studija Dialekt Istone HercegovineDanila Vuovia.2

    Poslijenje nizae se znaajni radovi, studije i monograje. Vrijedno jespomenuti i monograjeDer tokavische Dialekt (Wien, 1907)3iDie Betonung... (Wien, 1900) Milana Reetara, koja je za mon-tenegristiku od posebnoga znaaja jer je autor veliki prostor po-svetio crnogorskim govorima.

    Dananje je izuavanje crnogorskih govora u vidnome za-

    ostatku (i kvalitativnom i kvantitativnom) u odnosu na prva trikvartala XX stoljea, kad su u mnogo teim uslovima znaajnerezultate postigli Danilo Vuovi, Mihailo Stevanovi, GojkoRuii, Radosav Bokovi & Mieczysav Maecki, Jovan Vu-kovi, Luka Vujovi (jedan od rijetkih koji je ivio i radio u Cr-

    1 Vii: Drago upi,Bibliograja govora Crne Gore,Crnogorski govo-ri. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju,Zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984,str. 97128.

    2 Danilo Vuovi, Dialekt Istone Hercegovine, Srpski dijalektolokizbornik, knj. III, Srpska kraljevska akademija, Beograd Zemun, 1927.

    3 Ta Reetarova monograja, iako izuzetno znaajna za tokavsku dijalek-tologiju i kao takva nerijetko koriena i citirana, doskora nije prevoenana neki od tokavskih standardnih jezika. Nedavno je prvi put prevedenana crnogorski jezik. Vii: Milan Reetar, tokavski dijalekat, Matica crno-

    gorska, Podgorica, 2010.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    53/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    53

    noj Gori), Danilo Barjaktarovi, Branko Mileti, Mitar Peikan,Milija Stani, Drago upi, Dragoljub Petrovi, Mato Piurica idr. Veini od njih crnogorski je jezik bio maternji, to je svakako

    bio dobar preduslov za njihova znaajna postignua na tome po-lju. Ipak, ini se da je rad na izuavanju crnogorskih govora po-eo da stagnira kad se njime poelo koordinirati iz Crne Gore.

    Prema veliini terena na koji se odnose, kao najobuhvat-nije izdvajaju se pet studija pomenimo ih prema redosljedunjihova objavljivanja: Dialekt Istone Hercegovine(1927) Da-nila Vuovia, Istraivanja dijalekata Stare Crne Gore s osvr-

    tom na susedne govore (1932) Radosava Bokovia & Mjei-slava Maleckog,4Istonocrnogorski dijalekat(1933/34) MihailaStevanovia,5Govor Pive i Drobnjaka (1938/39) Jovana Vuko-via6i Uskoki govor I (1974) iII (1977) Milije Stania.7Timstudijama pokriva se veina crnogorskoga terena.

    * * *

    Veina izuavalaca crnogorskih govora nastojala je dadokae postojanje dva strogo polarizovana dijalekta koji za-hvataju crnogorski prostor (ne poklapajui se s crnogorskimdravnim granicama). Za everozapadne crnogorske govore

    4 Rad je objavljen i u Glasniku Odjeljenja umjetnosti CANU, br. 20, Pod-gorica, 2002, str. 513. Iako se autori u naslovu ograniavaju samo na tzv.starocrnogorske govore, oni donose jeziki materijal i sa znatno irega

    podruja: Primorje, Zeta, Podgorica, Kui, Piperi, Bjelopavlii, Pjeivci...i nude klasikaciju govora toga podruja.

    5 Mihailo Stevanovi, Istonocrnogorski dijalekat,Junoslovenski lolog,knj. III, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 19331934.

    6 Jovan Vukovi, Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski lolog, knj.XVII, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 19381939.

    7 Milija Stani, Uskoki govor,Srpski dijalektoloki zbornik, Institut zasrpskohrvatski jezik, Beograd, Tom I, knj. XX, 1974. i Tom II, knj. XXII,

    1977.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    54/212

    Adnan irgi

    54

    usvojen je termin istonohercegovaki dijalekat, dok je preosta-li dio govora razliito imenovan: istonocrnogorski dijalekat,zetsko-lovenski dijalekat, zetsko-sjeniki dijalekat, zetsko-ju-

    nosandaki dijalekat,zetsko-gornjopolimski dijalekati sl. Kaoto se vidi, osim termina istonocrnogorski dijalekat, kojim jeMihailo Stevanovi 1933. godine imenovao govore na teritorijiZete s Podgoricom i Ljekopoljem, Pipera, Kua, Bratonoia iVasojevia,8nijedan drugi termin ne sadri atribut crnogorski.I sm je Stevanovi uskoro odustao od toga termina (koji ostalijezikoslovci nijesu prihvatili) i usvojio imenovanje Pavla Ivia

    zetsko-sjeniki dijalekat,

    9

    mada e kasnije i Ivi odustati od toganaziva zato to se pokazalo da Sjenica ne lei na podruju togdijalekta.10

    8 Mihailo Stevanovi, Ibid., str. 2.9 Vii: M. Stevanovi, Gramatika srpskohrvatskog jezika za vie razrede

    gimnazije, etvrto izdanje, Obod, Cetinje, 1962. str. 1011.10Pavle Ivi, Osvrt na lingvistike metode dosadanjih prouavanja crno-

    gorskih narodnih govora, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispi-

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    55/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    55

    Osim toga bilo je jezikoslovaca koji su nastojali da do-kau kako je neodriva i sintagma c r n o g o r s k i g o v o r i jerna ovoj teritoriji nema pojava koje nije mogue nai na drugim

    podrujima srpskohrvatskog jezika. Zato nije mogue govoritio crnogorskim govorima sa znaenjem pridjevskog dijela ovesintagme svoj a ne i srpskohrvatski. Tako nije mogue govo-riti ak ni kada su u pitanju pojedine pojave, ako se eventualnoneto ne bi nalo u oblasti leksike (u kom sluaju treba pomi-ljati na slovensku starinu, eventualno na leksiki uticaj koji senije osjetio na drugim podrujima srpskohrvatskog jezika).11

    Takav stav Draga upia zasniva se na tvrenju Mitra Peikanaiz njegova poznatoga sintetikog rada Jedan opti pogled nacrnogorske govore. Budui da je taj stav ostavio dalekosenenegativne posljedice u pogledu tretmana crnogorskih govora,naroito zbog toga to je potekao od jezikoslovnoga autoritetakakav je bio Peikan, neophodno ga je ove prenijeti u cjelosti:Teritorija dananje SR Crne Gore ne predstavlja posebnu dija-

    lekatsku zonu na srpskohrvatskom odn. tokavskom prostoru.Ova tvrdnja kao da protivrjei svakodnevnom iskustvu i zapa-anjima, jer itav niz dijalekatskih pojava s kojima se sreu nesamo jezikoslovci nego i drugi identikujemo u prvom redu kaocrnogorizme, crnogorske dijalekatske osobenosti. Ipak, bliaanaliza takvih pojava redovno pokazuje:

    ili da one nijesu samo crnogorske, nego zahvataju i znat-ne zone izvan Crne Gore;

    ili da nijesu optecrnogorske, tj. da ne zahvataju svu (niuglavnom svu) Crnu Goru, nego izvan njih ostaju znat-ni prostori republike;

    ili i jedno i drugo: zahvatajui samo dio Crne Gore, mno-

    tivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorskaakademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984, str. 32.

    11 Drago upi, Ibid., str. 103.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    56/212

    Adnan irgi

    56

    ge znaajne dijalekatske pojave svojstvene su i drugim,esto veoma prostranim regijama.12

    Razlika izmeu ta dva autora (upia i Peikana) u tomeje to prvi sintagmu c r n o g o r s k i g o v o r i smatra neprihvat-ljivom, a drugi je i sm upotrebljava.

    Pomenuti stavovi i podjela crnogorskih govora zahtijevajuanalitiki osvrt sa stanovita dananjih saznanja iz oblasti crno-gorske dijalektologije i montenegristike uopte.

    Podjelom crnogorskih govora na dva dijalekta istie senjihovo nejedinstvo i injenica da se ta dva dijalekta prostiruznatno ire od crnogorskih dravnih granica. U vezi je s timdrugim i pomenuto njihovo imenovanje kojim se izbjegava atri-but crnogorski. Kao to je poznato, granice govora, dijalekatai jezika samo se u izuzetno rijetkim sluajevima poklapaju sdravnim granicama (kad te granice idu kakvim okomitim pla-ninskim stranama, rijenim klisurama, neprohodnim umamaili kad presijecaju slabo naseljene prostore), pa u tome dijelu

    ni Crna Gora ne predstavlja nikakav izuzetak. Bitno je odrediticentar javljanja jezikih pojava koje markiraju odreeni dija-lekat ili govor. Zahvaljujui izuzetno bogatim dijalektolokimistraivanjima u Crnoj Gori i izvanrednim rezultatima koji su natome polju postignuti, mi danas sa sigurnou moemo utvrditida je upravo Crna Gora sredite jezikih pojava koje se javljajuna njezinoj teritoriji (bez obzira na to to postoje i izvan nje).

    Meutim, kako je od pobjede Vukove jezike reforme u CrnojGori (kolske 1863/64. god.) crnogorski jezik zvanino tretirankao dio srpskoga, a optecrnogorske jezike osobine kao dija-lektizmi srpskoga jezika, pomenuta imenovanja dijalekata za-obilazila su crnogorski etniki i jeziki atribut. Protiv takvogaimenovanja oglasio se jo 1983. godine Josip Hamm istakavi12 Mitar Peikan, Jedan opti pogled na crnogorske govore, Zbornik za

    lologiju i lingvistiku, XXI/1, Matica srpska, Novi Sad, 1979, str. 149.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    57/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    57

    da u Pregledu srpskohrvatskih dijalekata odobrenomkao stalni sveuilini udbenik za sluaa Beogradskoga sveui-lita nema crnogorskih govora kao posebne dijalekatske grupe.

    Postoje umadijski, umadijsko-vojvoanski, vojvoanski i sla-vonski, no nema crnogorskih. Zato? Skriveni su pod nazivomzetsko-junosandaki. Mislim da je to diskriminacija koja biprije pristajala predratnoj malograantini nego progresivnomdrutvu kojemu je jedan od vanih zadataka da realno gleda nainjenice i da stvari postavlja na prava mjesta. Zato onda krpa-renje koje niemu ne vodi? Tko jo danas (...) misli na historij-

    sku Zetu (kako se od XI vijeka poela zvati Dioklea-Duklja)?I ako se u nju ukljuuju junosandaki govori, ta je onda sasrednjosandakima i sjevernosandakima? Kuda su oni uklju-eni i zato to i u nazivima nigdje ne dolazi do izraaja? Mislimda bi najpotenije i najpravilnije bilo da se i crnogorski govorizovu crnogorskima, a to to oni jednim dijelom prelaze u juniSandak to ne znai nita. Opa je znaajka dijalekatskih po-

    java da se one kod nas ne dre, i da se ni u prolosti nisu dra-

    le administrativnih granica, mada se uvijek negdje na nekimpodrujima i unutar nekih granica nalazila njihova jezgra okokoje su se kretala arita lokalnih govora. U sluaju ocioznihzetsko-junosandakih govora takvo je sredite, nema sum-nje, bila Crna Gora, pa i u tom pogledu mislim da nema razlogada se njezini govori ne nazovu crnogorskima (tim vie to unjima ima osobina kojih nema ili barem strukturno i sistemskiuzeto nema u drugim susjednim ili udaljenijim govorima).13

    No bez obzira na neprihvatljiva imenovanja crnogorskihgovora i neodrivost pojedinih interpretacija, doprinos je tih di-jalektologa montenegristici nemjerljiv jer su pruili obilje mate-13 Josip Hamm, Crnogorsko T, D + JAT > E, E, Crnogorski govori. Re-

    zultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbor-nik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984, str.

    8081.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    58/212

    Adnan irgi

    58

    rijala koji slui kao potvrda postojanja crnogorskoga jezika i cr-nogorskih govora kao cjeline,14tj. grau koja stoji protiv njihoveteze o postojanju dva strogo odijeljena dijalekta na teritoriji Crne

    Gore. Kao i u mnogim drugim oblastima, tako i u jezikoslovlju,hipoteze su nerijetko prihvatane ne u zavisnosti od njihove na-une odrivosti nego od autoriteta koji ih je postavio. Takav jesluaj bio i s imenovanjem crnogorskih govora i njihovom po-djelom na dva dijalekta, s obaveznom napomenom da ti dijalektizahvataju znatno iri prostor od crnogorskoga. Ako su iza takvihstavova stajala imena poput Pavla Ivia i Mitra Peikana, nije

    udo to ih je veina ostalih jezikoslovaca, kako savremenikatako i nastavljaa, uglavnom bespogovorno prihvatila.injenica da jezike osobine u Crnoj Gori nijesu samo

    crnogorske, nego zahvataju i znatne zone izvan Crne Gore15nemoe biti u koliziji sa stavom o postojanju crnogorskih govorakao cjeline, odnosno ne moe posluiti kao potvrda za nepostoja-nje tipinih crnogorskih osobina. Ono to je u tome sluaju bitno

    jeste status tih osobina u crnogorskim govorima (odnosno u crno-

    gorskome jeziku) i govorima okolnih jezika: bosanskoga, hrvat-skoga i srpskoga. Npr. proirenje crnogorskoga konsonantskogsistema glasovima i,16koji se javljaju i van crnogorske jeziketeritorije, ne znai da se ti glasovi ne mogu smatrati optecrno-gorskim niti tipino crnogorskim osobinama u okviru tokavtine

    14 U pomenutome radu M. Peikana (Jedan opti pogled na crnogorske go-vore) na istoj stranici e se iznose teze o izuzetnoj razuenosti crnogor-skih govora i nepostojanju optecrnogorskih jezikih crta kae se i sljede-e: Kao cjelina(istakao A. .), crnogorski govori su veoma tipini diotokavskoga narjeja ili dijalekta. str. 149, ime autor negira prethodnoiznijete tvrdnje.

    15 Mitar Peikan, Ibid., str. 149.16 Vii: Vuki Pulevi, Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Lingua

    Montenegrina, br. 1, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav

    P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 7594.

  • 8/10/2019 Adnan irgi - Crnogorski Jezik u Prolosti i Sadanjosti

    59/212

    Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

    59

    jer u Crnoj Gori oni predstavljaju markantna jezika obiljejai podjednako su prisutni na cijelome terenu, dok u okolnim dr-avama imaju status lokalizama i dijalektizama koji su danas u

    iezavanju (ako ve nijesu iezli), a porijeklo vode uglavnoms crnogorskoga jezikog terena. Nepristupani crnogorski brdskitereni, teki uslovi ivota, a naroito neprestane borbe s Turcimaod XV vijeka uslovili su raseljavanje stanovnitva u okolneblie ili udaljenije predjele. Prirodno, tim seobama raseljene sui crnogorske jezike osobine van matinoga terena, pa se timeobjanjava i pojava njihova preko crnogorskih dravnih granica.

    Znaaj tih seoba isticao je i Pavle Ivi, iako je u pogleducrnogorskih govora, njihove podjele i imenovanja, imao stavovebliske Peikanovim. Navodei razloge seoba od poetka XV sto-ljea do kolonizacije prema Vojvodini, Slavoniji, Kosovu i Me-tohiji u XX vijeku, Ivi istie da izvesni nai krajevi odigrali suu istoriji ulogu stalnog izvora seoba. (...) Najjaa od svih stru-ja bila je dinarska. Njena matina oblast su planine od gornjeg

    toka Vrbasa pa do Prokletija, dakle uglavnom visinski deloviHercegovine, Crne Gore i Sandaka. Teritorija preko koje se ra-sprslo ovo stanovnitvo ogromna je. Ona obuhvata CrnogorskoPrimorje, dalmatinsko kopno, celu Bosnu, veliki deo Hrvatske inajvei deo Slavonije i naeg naselja u Baranji, veliki deo Voj-vodine, svu zapadnu Srbiju i vie od polovine umadije.17Uokviru te struje, koju je okarakterisao kao najjau, izdvaja triepicentra seoba od kojih su dva ijekavska oba su crnogorska,a jedan je ikavski (zapadna Hercegovina, dio zapadne Bosne iDalmacije). Za jedno od crnogorskih arita seoba Ivi veli dase nalazi u istonoj Hercegovini, nar