acd tajnaoskomskdoline

7/21/2019 ACD Tajnaoskomskdoline

1/133


2/133

1

Artur Konan Dojl

TAJNA BOSKOMSKE DOLINE

SKANDAL U EKOJ

I

Za Sherlocka Holmesa je ona zauvijek ostala ONA ENA. Rijetko kada sam uo da jespominje pod bilo kojim drugim imenom. U njegovim oima zasjenila je i premaila sveosobe svoga spola. Ne zato to bi on prema Ireni Adler gajio osjeanja slina ljubavi. Svaosjeanja, a posebno ovakva, bila su strana njegovu hladnom, preciznom i savrenouravnoteenom razumu. Smatram da je on bio najsavreniji stroj za rasuivanje i zapaanjekoji je svijet igda stvorio. Ali kao ljubavnik postavio bi sebe na krivo mjesto. O njenim

osjeajima govorio je s podsmijehom i ruganjem. Za promatra

a bile su to divne stvari izvrsne da bi ovjek smaknuo veo s ljudskih pobuda i postupaka. No kada bi uvjebani

promatradopustio takvo prodiranje u svoju tankoutno podeenu i osjetljivu prirodu, znailobi da uvodi inioca koji odvraa i moe baciti sumnju na sva njegova postignua. Sitni pijesaku nekom osjetljivom instrumentu ili naprslina na jednoj od njegovih jakih lea kod prirodekao to je njegova ne bi predstavljala manju smetnju od jakog uzbuenja. Pa ipak, za njega jepostojala samo jedna ena, a ta ena je bila prijanja Irena Adler, osoba sumnjiva ugleda.

U posljednje vrijeme slabo sam viao Sherlocka Holmesa. Moja nas je enidbaudaljila. Bio sam potpuno obuzet svojom linom sreom kao i interesima usredsreenim navlastiti dom, to se dogaa kod ovjeka koji prvi put kui kuu. Holmes koji je iz dubinesvoje boemske due mrzio takvu vrstu drutva ostao je i dalje u naem stanu u Baker Streetu,

zatrpan svojim starim knjiurinama, preputajui se naizmjenino omamljenosti od nerada idivljoj energiji svoje nemirne prirode. Kao i uvijek bio je duboko zainteresiran prouavanjemzloina, pa je svoju izuzetnu moi neizmjerne sposobnosti upotrebljavao da razjasni tajnekoje je zvanina policija napustila kao beznadne. S vremena na vrijeme uo bih neodreeneprikaze njegovih sluajeva: o njegovu pozivu na sud u Odesi povodom sluaja ubistvaTrepoffa, o razjanjavanju udne tragedije brae Atkinson u Trincomaleeu, i na kraju, o misijikoju je tako delikatno i uspjeno obavio za vla-dajuu kuu u Holandiji. Zapravo osim tihznakova njegove djelatnosti, koje sam dijelio sa svim itaocima dnevnih listova, znao samveoma malo o svom negdanjem prijatelju i sustanaru.

Jedne noi bilo je to 20. marta 1888. godine vraajui se s obilaska svog

pacijenta (bio sam se ponovo vratio privatnoj praksi), put me navede kroz Baker Street. Doksam prolazio kraj dobro poznatih vrata uhvati me silna elja da ponovo vidim Holmesa i


3/133

2

doznam na to troi izuzetne sposobnosti. Sobe su mu bile sjajno rasvijetljene. Kad pogledahgore, vidjeh njegovu visoku mravu siluetu na roletni. Koraao je po sobi ustro glavesputene na grudi, s rukama na leima. Poznavao sam svaku njegovu naviku i raspoloenje.Takvo dranje govorilo je samo za sebe. Opet je bio na poslu. Digao se, znai, iz svojihsnova, iz svoje nepokretnosti, i ustremio na trag novog problema. Pozvonio sam, nakon ega

me uvedoe u sobu koja je nekada bila i moja.Njegovo ponaanje nikad nije odavalo razdraganost. Rijetko se dogaalo da je

ispoljavao radost, ali meni se uinilo da se ovaj put obradovao to me vidi. Premda je jedvaprogovorio koju rije, ipak me ljubazno pogledao i dao mi rukom znak da sjednem unaslonja, dobacivi mi svoju kutiju s cigarama i pokazujui na ormaris alkoholnim piima isifonom koji je stajao u kutu. Tada odjednom stade pred vatrom i dobro me osmotri na svojudan, ispitivaki nain.

Brak vam prija ree. ini mi se, Watsone, da ste se ugojili sedam i pol funtiotkada se nismo vidjeli.

Sedam odgovorim.

Zar? Uinilo mi se da je malko vie, Watsone. I, kao to vidim ponovo prakticirate.Nita mi niste govorili o svojoj namjeri da se opet upregnete u taj posao.

Pa, otkuda onda znate?

Vidim, izvodim zakljuak. Isto onako kao to znam da ste, nedavno, bili skrozmokri, i da imate veoma nezgrapnu i nepaljivu sluavku.

Dragi moj Holmese rekoh to je previe! Da ste ivjeli prije nekoliko stoljeavas bi spalili. U etvrtak sam se vratio kui u stranom stanju s jednog obilaska na selu, ali nerazumijem kako ste doli do tog zakljuka kad sam promijenio odijelo. to se Mary tie, ona

je nepopravljiva pa joj je moje ena dala otkaz. Ne shvaam kako ste to dokuili.

Nasmijao se prigueno i protrljao svoje duge, nervozne ruke.

To je bar jednostavno ree. Vidim vlastitim oima da vam je na lijevojcipeli, na unutranjoj strani, ondje gdje je osvjetljava vatra, koa zagrebana s nita manje negoest usporednih ogrebotina. Njih je oigledno nainila osoba koja je veoma nepaljivostrugala okorjelo blato s ruba potplata. Iz toga povlaim dvostruki zakljuak: da ste bili vanipo loem vremenu i da imate izuzetno zlonamjeran primjerak londonske sluinadi koja sijeeobuu. A to se pak vae prakse tie, ako u moju sobu ulazi gospodin koji mirii na jedoform,na desnom kaiprstu ima crnu mrlju od srebrnog nitrata, a ispupenje s jedne strane njegovacilindra pokazuje na mjesto gdje je sakrio stetoskop, morao bih doista biti tupan kada ga nebih proglasio aktivnim lanom lijenikog zanimanja.

Nisam mogao da se ne nasmijem lakoi kojom je objasnio svoj postupak izvoenjazakljuaka.

Kad vas sluam kako iznosite svoje razloge rekao sam stvar mi uvijekizgleda tako smijeno jednostavna kao da bih i ja to mogao uiniti, premda se u svakojnarednoj fazi vaeg zakljuivanja zaprepastim, sve dok ne objasnite svoj postupak. A smatramda imam isto tako dobre oi kao i vi.

Sasvim tono odgovori palei cigaretu i uvaljujui se u naslonja. Vi vidite,ali ne zapaate. Razlika je jasna. Na primjer: esto ste prelazili preko stepenica koje iz holavode u ovu sobu.

esto.


4/133

3

Koliko esto?

Pa, nekoliko stotina puta.

E, onda, koliko ima stepenica?

Koliko? Ne znam.

Eto. Niste ih zapazili iako ste ih vidjeli. Ba to hou da kaem. Ja znam da imasedamnaest stepenica, jer sam ih vidio i zapazio. Uzgred budi reeno, vas zanimaju takvi maliproblemi, pa, kako ste bili tako dobri da opiete nekoliko mojih beznaajnih doivljaja,moda e vas zanimati i ovo. Dobaci mi podebeli list ruiastog pisaeg papira koji jerairen leao na stolu. Prispjelo je zadnjom potom ree. Proitajte glasno.

Na listu nije bilo ni datuma, ni potpisa, ni adrese.

Veeras u sedam i etvrt imat ete posjetu pisalo je. Jedan gospodin eli seposavjetovati s vama o jednom vrlo vanom problemu. Vae nedavne usluge jednoj odevropskih kraljevskih kua pokazale su da ste osoba kojoj se mirno moemo povjeriti.

Ovakav va opis dobili smo sa svih strana. Budite, dakle, u svojoj sobi u to vrijeme i nemojteuzeti za zlo ako posjetilac bude nosio masku.

Zaista tajanstveno rekoh. to vi mislite?

Za sada jo nemam podataka. Osnovna je pogreka teoretizirati prije no to ovjekraspolae podacima, ovjek nesvjesno pone izvrtati injenice da bi ih saobrazio teorijama,umjesto da to ini s teorijama s obzirom na injenice. Ali to zakljuujete iz same biljeke?

Paljivo ispitam rukopis i papir.

ovjek koji je to pisao po svoj je prilici imuan pokuam podrati nainrazmatranja mog prijatelja. Takav papir ne moe se kupiti ispod pol krune paket.

udnovato je jak i krut. udnovato, to je prava rije ree Holmes. To uope nije engleski papir.

Dignite ga prema svjetlu.

Podignem ga i opazim da je u samom papiru otisnuto veliko E s malim g, velikoP i veliko G s malim t.

Kakav je va zakljuak? upita Holmes.

Ime proizvoaa, ili njegov monogram.

Nikako. Veliko G s malim t stoji umjesto Gessell-schaft, to na njemakomznai drutvo. To je uobiajena skraenica kao nae Comp. P naravno, oznaava papir.

Sad ovo Eg. Pogledajmo u Kontinentalni rjenik zemljopisnih imena. Skine s policeteku knjigu smee boje. Eglow, Eglonitz, evo ga, Egrija. To je pokrajina u ekoj,nedaleko od Karlovih Vari, u kojoj se govori njemaki. Poznata je po tome to se tu nalazimjesto gdje je ubijen Wallen-stein, kao i po svojim mnogobrojnim tvornicama stakla i papira.Ha, ha, mladiu moj, to velite na to? Oi mu se za-krijese, a iz cigarete posla u zrak velikkolut plavog dima.

Papir je nainjen u ekoj rekoh.

Tono. A ovjek koji je napisao ovu biljeku je Nijemac. Vidite li posebnukonstrukciju reenice: Ovakav opis od vas smo sa svih strana dobili. Francuz ili Rus ne bimogao tako to napisati. Samo je Nijemac tako nepaljiv prema svojim glagolima. Stoga nam

jo samo preostaje da otkrijemo to eli taj Nijemac koji pie na ekom papiru i radije nosi


5/133

4

masku nego to pokazuje svoje lice. Evo ga, ako se ne varam, dolazi da nas lii svih naihnagaanja.

Zauje se otar konjski topot i struganje kotaa uz rub ivinjaka, zatim uslijedi otropovlaenje zvona. Holmes za-zvidi.

Sudei po zvuku, par konja ree. Da produi gledajui kroz prozor lijepe male koije i par ljepotana. Po sto pedeset gvineja komad. U ovom sluaju, Watsone,ako nema niega drugog, ima novaca.

ini mi se, Holmes, da bi bilo bolje do odem.

Ni govora, doktore! Ostanite! Bez svog Boswela sam izgubljen. A to obeava dabude veoma zanimljivo. teta da propustite tako neto.

Ali va klijent...

Ne osvrite se na njega. Moda e mi biti potrebna vaa pomo, a moda i njemu.Evo ga dolazi. Doktore, sjednite u ovaj naslonjai posvetite nam svu svoju panju.

Teko i sporo koraanje koje se ulo na stepenicama i po hodniku, pred samim vratimautihnu. Zatim se zau glasno i autoritativno kucanje.

Naprijed! oglasi se Holmes.

Uao je ovjek s herkulskim grudnim koem. Rukavi i obje prednjice njegovadvoredna kaputa bili su obrubljeni irokim astrahanskim trakama, dok mu je preko ramena bioprebaen plat, postavljen plamenocrvenom svilom, zakopan na vratu jednom kopom, kojase sastojala od jednoga jedinog plamteeg berila. izme, to su mu dopirale do polovicecjevanica i bile pri vrhu isto tako ukraene bogatim smeim krznom, dopunjavale su utisakbarbarskog izobilja koje je odavala cijela njegova linost. U ruci je nosio eir sa irokimobodom, a na gornjem dijelu lica crnu krinku, koja mu je dopirala do ispod jagodica, ini se

da ju je upravo bio stavio jer ju je pri ulasku u sobu jo pridravao. Sudei po donjem dijelulica, bio je ovjek jake volje, s debelim oputenim usnama i vrstom bradom, to je znailo damu je odlunost graniila s tvrdoglavou.

Primili ste pisamce? zapita dubokim, hrapavim glasom s jakim njemakimnaglaskom. Poruio sam da u vas potraiti. Zatim baci pogled na Holmesa pa na mene,kao da nije siguran kome treba da se obrati.

Sjedite, molim vas ree Sherlock Holmes. To je moj prijatelj i kolega,doktor Watson, koji je tako ljubazan da mi s vremena na vrijeme pomogne u mojimsluajevima. Kome imam ast da se obratim?

Moete me oslovljavati: grof von Kramrn, eki plemi. Pretpostavljam da je ovajdentlmen, va prijatelj, astan i diskretan ovjek kome mogu povjeriti stvar najvee vanosti.Ako nije, vie bih volio da se obratim samo vama.

Ja ustanem, ali Holmes me uhvati za ruku i gurnu natrag u naslonja. Ili obojica, ilinijedan! ree. Pred ovim dentlmenom moete rei sve ono to moete rei i predamnom.

Grof slegne irokim ramenima i ree: Tada moram poeti s time da vas obojicuobavezujem na uvanje tajne u vremenu od dvije godine. Poslije cijela stvar nee vie bititoliko vana da bi mogla utjecati na evropsku historiju.

Obeavam ree Holmes.

I ja.


6/133

5

Izvinite zbog ove maske produi na udni posjetilac. Uzviena linost kojojsluim eli da vam njezin agent ostane nepoznat. Istovremeno moram priznati da titula kojomsam se nazvao nije moja.

To sam znao suho e Holmes.

Posrijedi su veoma kakljive okolnosti, pa se moraju primijeniti sve mjere oprezada se u korijenu onemogui izbijanje velikog skandala koji bi mogao ozbiljno ugroziti ugledjedne evropske vladajue kue. Razgovarajmo otvoreno, to se odnosi na veliku kuuOrmstein, na nasljedne kraljeve eke.

I to sam znao pomrmlja Holmes, smjetajui se u svoj naslonjai sklapajui oi.

Na posjetilac, oigledno iznenaen, pogleda na oputenu i opruenu priliku ovjekakog su mu opisali kao najpronic-ljivijeg i najenerginijeg agenta u Evropi. Holmes polakoponovo otvori oi i nestrpljivo pogleda na svog klijenta.

Ako vae velianstvo blagoizvoli iznijeti svoj sluaj ree lake u ga moiposavjetovati!

ovjek skoi sa svog sjedala i pone hodati neobino uzbuen. Zatim pokretomoajanja razdera krinku s lica i tresne je o pod. U pravu ste vikne. Ja sam kralj. Zatobih se trudio da to prikrivam.

Stvarno zato? pomrmlja Holmes. Jo prije nego to je vae velianstvo iprogovorilo vesam znao da se obraam Wilhelmu Gottsreichu Sigismondu von Ormsteinuvelikom vojvodi od Cassel Felsteina i nasljednom kralju eke.

Ali moete me razumijeti ree na udnovati posjetilac, sjedajui ponovo iprelazei rukom preko visokoga blijedog ela da nisam navikao takve stvari raditi sam. Alisluaj je tako kakljiv da ga nisam mogao povjeriti nijednom agentu a da ne budem u

njegovim rukama. Doao sam inkognito iz Praga da vas zamolim savjet. Molim, pitajte ree Holmes ponovo sklapajui oi.

Ukratko, prije pet godina, prilikom podue posjete Varavi, dobro sam upoznaopoznatu avanturistkinju Irenu Adler. Ime vam je bez sumnje poznato.

Budite ljubazni pa je potraite u mom indeksu, doktorepromrmlja Holmes neotvarajui oi. Vegodinama imao je obiaj da prikuplja isjeke koji se odnose na ljude istvari, tako da je bilo teko spomenuti ovjeka ili stvar a da on ne bi odmah pruioobavjetenje. Naao sam njenu biografiju izmeu biografija idovoskog rabina igeneraltabnog komandanta koji je napisao jednu monografiju o dubinskim ribarima.

Dajte da vidim ree Holmes. Hm, roena u New Jersevu 1858. Alt, hm.Skala. Primadona carske opere u Var-avi, da! Povukla se s operske scene. Hm, ivi uLondonu, ba tu! Koliko razumijem, vae velianstvo se spetljalo s tom mladom osobom,napisalo joj kompromitirajua pisma, i sada eli da ta pisma dobije natrag.

Da. Ali kako?

Je li postojao tajni brani ugovor?

Nije.

Nikakvih pravnih dokaza ili uvjerenja nema?

Nikakvih.


7/133

6

Onda ne shvaam, vae velianstvo. Ako bi ova mlada dama objavila ta pisma usvrhu ucjenjivanja, ili iz bilo kakvih drugih pobuda, kako moe dokazati njihov identitet? 1 Postoji rukopis.

Pih! Falsifikat!

Moj lini pisai papir. Ukraden.

Moj lini peat.

Imitacija.

Moja fotografija.

Kupljena.

Oboje smo na fotografiji.

Ajoj, dragi! To je loe. Vae je velianstvo postupilo sasvim indiskretno.

Bio sam lud, poaavio.

Ozbiljno ste se kompromitirali.

Tada sam bio jo prijestolonasljednik. Bio sam mlad. Tek sad imam trideset.

Toga se moramo dokopati.

Pokuali smo ali nismo uspjeli.

Vae velianstvo morat e platiti. To se mora kupiti.

Ona nee prodati.

Onda emo ukrasti. Uinjeno je pet pokuaja. Dvaput su joj provalnici, koje sam platio, opljakali

kuu, jednom kad je putovala pozabavili smo se njenim kovezima. Dvaput smo je napali izzasjede. Sve bez rezultata.

Holmes se nasmije. To je sasvim zgodan mali problem ree.

Ali za mene veoma ozbiljan kralj e prijekorno.

Zaista! A to ona namjerava da uini s tom fotografijom?

Da me upropasti.

Kako? Nalazim se pred enidbom.

uo sam.

S Clotildom Lothmann von Saxe Meiningen, drugom kerkom kraljaSkandinavije. Moda poznajete staro naelo njene porodice. "Ona je olienje tankoutnosti. Isjenka sumnje u moje ponaanje sasvim bi me upropastila.

A Irena Adler?

Prijeti da e im poslati fotografiju. A ona e to uiniti. Znam da e uiniti. Vi je nepoznajete. Ima duu od elika, lice najljepe ene i duh najsmionijega mukarca. Sve e

poduzeti samo da se ne oenim drugom enom. Jeste li sigurni da fotografiju jo uvijek nije poslala?


8/133

7

Siguran sam.

Zato?

Zato to je rekla da e je poslati onog dana kad se vjeridba bude objavila ujavnosti. To e biti idueg ponedjeljka.

Oh, pa imamo tri dana ree Holmes zijevajui. To je veoma sretna okolnost. Vae velianstvo, naravno, ostaje u Londonu?

Svakako. Nai ete me kod Langhama pod imenom grofa od Kramma.

Onda u vam dostaviti koji redak, da vam javim kako-napredujemo.

Molim vas, veoma u biti zabrinut.

A to se novca tie?

Imate bjanko - ek.

Cijeli?

Velim vam, dao bih jednu pokrajinu svog kraljevstva samo da dobijem tufotografiju.

A za sadanje izdatke?

Ispod ogrtaa kralj izvadi debelu torbu i stavi je na sto.

Ovdje ima tri stotine zlatnih funti i sedam stotina pa-,,pirnatih ree.

Holmes navrlja priznanicu i predade mu je.

A adresa gospoice?

Brionv Lodge, Serpentine Avenue, St. John's Wood. Holmes zabiljei. Jojedno pitanje ree. Da li je slika umjetniki rad?

Bila je.

Onda, laku no, vae velianstvo. Vjerujem da emo za vas uskoro imati dobrihvijesti... Laku noVVatsone obrati se meni dok se kraljevska koija kotrljala niz ulicu. Budite tako dobri pa navratite do mene sutra u tri sata po podne, rado bih proeaskao svama.

IIU tri sata bio sam u Baker Streetu, ali Holmes se jo nije vratio. Gazdarica me

obavijestila da je jo jutros, neto prije osam, otiao od kue. Sjeo sam kraj vatre u namjeri daga saekam pa ma koliko dugo bio odsutan. Veme prilino kopkala istraga. Iako nijesadravao udna svojstva kao ona dva zloina koja sam venaveo, ovaj sluaj, po svojojprirodi i visokom poloaju klijenta, ipak je bio na poseban nain interesantan. Bez obzira naprirodu istrage, koju je sada vodio moj prijatelj, u njegovu zahvatu situacije, u otrom,prodornom rasuivanju bilo je neega majstorskog. Zadovoljstvo je prouavati njegov sistemrada i pratiti utanane metode kojima bi raspetljavao i najzamrenije tajne. Toliko sam se bionavikao na njegove uspjehe da nisam mogao ni pretpostaviti mogunost neuspjeha.

Bilo je gotovo etiri sata kad su se otvorila vrata i u sobu ue pijan, neuredan konjuarsa zaliscima, crven u licu. Ma koliko da sam bio navikao na iznenaujue sposobnosti preru-


9/133

8

avanje mog prijatelja, triput sam ga morao dobro zagledati prije no to sam se uvjerio da je tozaista on. Klimnuvi mi glavom iezne u spavau sobu, odakle se za pet minuta vrati odjevenu odijelo od tvida, ponovo pristojan, kao i obino. Gurnuvi ruke u depove, sjedne, ispruiduge noge pred vatru pa se od srca nasmije.

to vam je, zaboga?

Suvie je smijeno. Siguran sam da nikad ne biste pogodili kako sam se jutrosproveo i to sam na kraju uinio.

Pretpostavljam da ste ispitivali nain ivota, a moda i kuu gospoice IreneAdler.

Upravo tako, ali redoslijed kojim sam to izvrio bio je zaista nesvakidanji. Ispriatu vam. Jutros sam otiao od kue neto poslije osam preruen u konjuara. Meu ljudimakoji se bave konjima postoji izvanredna bliskost i neko instinktivno razumijevanje. Postanite

jedan od njih, pa ete doznati sve to vam treba. Brionv Lodge pronaao sam veoma brzo. Toje pravi dragulj od vile graene na dva kata, s vrtom u pozadini, licem okrenutim prema ulici.

Nemogue joj je prii s bilo koje strane. Na desnoj strani nalazi se lijepo namjetena dnevnasoba s visokim prozorima koji poinju od poda i onim pretencioznim engleskim zatvaraimakoje bi i dijete moglo otvoriti. Iza kue nije bilo niega naroitog, osim to se s krova od upeza kola mogao dosegnuti prozor u hodniku. Proetao sam se oko nje i paljivo je promotrio.Nita zanimljivog. Tad sam se uputio niz ulicu. Kao to sam oekivao, kod prolaza poredvrata bila je staja. Priem i pomognem ko-njuarskim momcima da istimare konje. U zamjenuza to dobijem au mjeavine piva, duhana za dvije lule i sva mogua obavjetenja ogospoici Adler da ne spominjem obavjetenja o jo pola tuceta drugih ljudi iz susjedstva,koji me nisu nimalo zanimali, ali ije sam biografije morao paljivo sasluati.

A to je s Irenom Adler? zapitam.

Oh, ona je u tom kraju svim mukarcima zavrtjela mozgom. Najljupkiji stvor ueiriu na planeti! Tako tvrde svi do jednog u konjunici Serpentine. ivi povueno, pjeva nakoncertima, svaki dan se izvozi kolima u pet sati i vraa se u sedam na veeru. Izlazi rijetko uneko drugo vrijeme, osim kad pjeva. Od mukaraca imao sam jednog posjetioca, ali zato jeest gost. Tamne je puti, zgodan i ustar ovjek, dolazi jedanput dnevno, esto i vie puta.uo sam da se zove Godfrev Norton i da je iz Inner Templa*. Vidite, to su prednostiobavjetajca koijaa. Desetak puta vozili su ga iz konju-nice kui i saznali o njemu sve. Kadsam uo sve to su znali, poeo sam se ponovo etati pred kuom gore-dolje i smiljati svojplan.

Taj Godfrev Norton oigledno je bio vaan inilac. On je pravnik. To zvui zlokobno.

Kakav li je to odnos me

u njima i to je razlog njegovih uestalih posjeta? Da li mu je onaklijent, ili ljubavnica? Ako je ono prvo, onda mu je najvjerojatnije predala fotografiju na

uvanje. Ako je ovo potonje, onda je to vemanje vjerojatno. Od ishoda ovog pitanja zavisite da li produavam da radim u Brionv Lodgeu, ili svoju panju skreem na prostorije toggospodina u Templu. Plaim se da vam dosaujem s pojedinostima, ali moram vas upoznati stim malim tekoama na koje sam naiao da biste shvatili cijelu situaciju.

Dok sam razglabao stvar pred Brionv Lodge dovezu se lake dvokolice iz kojih iskoineki gospodin. Bio je upadljivo zgodan, taman, brkat, orlovskog izgleda, oigledno ovjek okome sam sluao. Kao da je bio u velikoj urbi. Vikne koija-u neka ga saeka i pojuri poreddjevojke kraj otvorenih vrata s izgledom ovjeka koji se osjeao kao kod svoje kue.

U kui se zadrao pola sata. Kroz prozore dnevne sobe mogao sam nazreti kako govorii uzbueno mae rukama hodajui gore-dolje. Nju nisam mogao vidjeti. Odjednom se pojavi


10/133

9

napolju, jo uurbaniji nego prije. Kad se popeo u kola, izvadi iz depa zlatan sat i zabrinutopogleda u njega. Tjerajte kao oluja, vikne, pravo do Grossa i Hankeva u Regent

Jedna od etiri londonske pravnike korporacije koja uiva privilegiju daalje pravozastupnike pred sud Street, potom do crkve Sv. Monike u Edgware Road. Pol gvi-neje, ako preete za dvadeset minuta.

Dok sam se pitao ne bi li bilo dobro da krenem za njim, u prolazu se pojavi lijepi malilandau, a na njemu koija s napola zakopanim kaputom i manom namaknutom ispod uha.Kajievi konjske opreme trcali su na sve strane. Jo se nisam estito ni pribrao, kad se otvorevrata od hola, kroz njih izleti ona i uskoi u kola. U taj mah ugrabim priliku i bacim na njusamo letimian pogled, koji je bio dovoljan da me uvjeri kako je to krasna ena. Ima lice zakoje bi ovjek dao i sam ivot. U crkvu Sv. Monike, John povie, Pol gvi-neje, akostignete za dvadeset minuta!

Watsone, zar to nije bilo zabavno! Upravo sam se dvoumio da li da potrim onamo, ilida se uspem straga na njen landau, kad naie fijaker. Vozame pogleda dva puta od glave dopete mislei da li da poveze tako dronjavu muteriju. U crkvu Sv. Monike, rekoh i ja. Polgvineje ako stignete za dvadeset minuta!

Bilo je dvadeset pet do dvanaest. Moj koija vozio je veoma dobro. Ne pamtim dasam se ikad bre vozio, ali oni drugi bili su ispred nas. Kad sam stigao pred vrata crkve, tamosu vestajale dvokolice i landau sa zapjenjenim konjima. Isplatim ovjeka i pourim u crkvu.U njoj ni ive due, izuzev one dvije osobe koje sam pratio i sveenika u ornatu koji se neto snjima objanjavao. Stajali su ispred oltara. Po-eh etati kao neki besposliar koji je sluajnonaiao. Odjednom se ono troje ispred oltara okrenu prema meni. Godfrev Norton dotri domene to je bre mogao.

Hvala bogu, vikne vi ste sasvim dovoljni. Doite!

A zato? zapitao sam.Doite, ovjee, samo na tri minute, inae nee biti zakonito.

I tako ja prije nego to sam zapravo shvatio o emu je rije, budem napola dovuenpred oltar, gdje se naoh u poloaju da mrmljam odgovore koje su mi aptali na uho, datvrdim stvari o kojima nisam znao nita i, uglavnom, da prisustvujem stvaranju vrste vezeizmeu Irene Adler, starije djevojke, i Godfreva Nortona, neenje. Sve se to zbilo za tren oka,pa mi je sad s jedne strane zahvaljivao on, a s druge strane ona, dok je sveenik preda mnomsjajio od sree.

Pomisao na poloaj u kojem sam se naao natjerala me u grohotan smijeh. Po svemusudei u dozvoli za vjenanje postojala je neka nepravilnost i sveenik je odluno odbijao daih vjena bez svjedoka. Moje prisustvo sprijeilo je mladoenju da poleti na ulicu i traikuma.

Mlada mi ak dade i jedan zlatnik koji namjeravam nositi o lancu sata kao uspomenu.

To je zaista neoekivan obrt rekoh. I to sad?

Moji planovi ozbiljno su ugroeni. Bilo je lako mogue da odmah nekuda krenu,to bi zahtijevalo veoma brze i energine mjere. Meutim, oni se pred crkvenim vratimarastanu, on se vrati u Temple, a ona svojoj kui. Izvest u se u pet sati u park kao obino,ree mu ona na rastanku. Nita vie nisam uo. Oni su se odvezli, a ja odoh da posvravamsvoje obaveze.

Kakve obaveze?


11/133

10

Da pojedem malo hladne govedine i popijem au piva odgovori. Bio samsuvie zaposlen da mislim na jelo, a veeras u, po svemu sudei, biti jo zaposleniji.Doktore, bit e mi potrebna vaa suradnja.

To bi me veoma radovalo.

Ne smeta vam da prekrite zakon? Ni najmanje.

Ni da se izloite opasnosti da budete uhapeni?

Ne, ako se radi o ispravnoj stvari.

Oh, stvar je vie nego ispravna.

Tada raunajte na mene.

Bio sam siguran da se mogu pouzdati u vas.

A to vi to zapravo elite?

Objasnit u vam kada gospoa Turner unese posluav-nik. Evo reeprihvaajui se jela koje mu je pripremila naa domaica moram razgovarati dok jedem jernemam mnogo vremena. Sada je vepet sati. Gospoica Irena, zapravo madam, vraa se svonje u sedam. U to vrijeme moramo biti u Brionv Lodgeu kako bismo je sreli.

A zatim?

Vesam predvidio to e se dogoditi. Postoji samo jedna pojedinost na kojoj elimustrajati. Vi se ne smijete umijeati. Razumijete li? Bit e malih neugodnosti. Nemojte se datiuvui u njih. Zavrit e se time to e me pozvati u kuu. etiri-pet minuta nakon toga otvorite se prozor dnevne sobe. Vi treba da se smjestite u blizini toga prozora.

Da. Treba da motrite na mene. Kada dignem ruku, evo ovako, bacit ete u sobu ono to

u vam dati da bacite, i u isto vrijeme povikat ete: vatra! Jeste li me razumijeli?

Potpuno.

Nije to nita naroito ree vadei iz depa smotu-ljak u obliku cigare. To jejednostavna vodoinstalaterska raketa koja na svakom kraju ima kapsulu da bi se samazapalila. Va zadatak se svodi na ovo: kad stanete vikati: vatra! to e prihvatiti prilian brojljudi. Poslije toga mirno otiite do kraja ulice, gdje u vam se ja za desetak minuta pridruiti.Nadam se da sam bio jasan?

Treba da ostanem po strani, da se pribliim prozoru, da gledam u vas, da na datiznak ubacim ovaj predmet i da viknem: vatra! Poslije ekam vas na uglu.

Tako je!

Holmes ue u svoju spavau sobu i za nekoliko se minuta vrati preruen u ljubaznogasveenika. Njegov iroki crni eir, vreaste hlae, bijela kravata, suutan smijeak i opiizgled dobronamjerne znatieljnosti bili su takvi da bi mu na njima mogao pozavidjeti i samJohn Hare. Holmes nije samo mijenjao svoje odijelo. Njegov izraz, njegovo ponaanje, pa isama dua kao da su se mijenjali pri svakoj novoj ulozi. Pozornica je izgubila izvrsna glumca,a nauka pronicljiva analitiara!

Bilo je est i etvrt kad smo napustili Baker Street, a manjkalo je deset minuta dovremena kad smo trebali stii u Aveniju Serpentine. Padao je sumrak. Dok smo se etaliispred Brionv Lodgea oekujui dolazak njegove stranke, upravo su se poele paliti svjetiljke.


12/133

11

Kua je bila onakva kakvu sam zamislio prema saetom opisu Sherlocka Holmesa. Ali mjestoje bilo manje mirno nego to sam pretpostavljao. Na uglu je stajala, puila i smijala se grupaodrpanaca, tu su bili i brusai kara sa svojim tokom, kao i dva uvara koja su se zabavljala snekom dadiljom. Bilo je i nekoliko dobro odjevenih mladia s cigarom u ustima.

Vidite ree Holmes dok smo etkali tamo-amo pred kuom vjenanjepojednostavnjuje stvar. Fotografija postaje dvosjekli ma. Moe se pretpostaviti da je ona sadisto toliko malo sklona da fotografiju vidi Godfrev Norton, kao to i na klijent ne bi biooduevljen da slika doe u ruke princezi. Pitanje je sada gdje da pronaemo tu fotografiju.

Zaista, gdje? Sasvim je nevjerojatno da je nosi sa sobom.

Ona je veliine fotografije za sto. Suvie je velika da bi se sakrila u enskoj haljini.Dobro joj je poznato da kralj moe organizirati i prepad i lini pretres. Dva su takva pokuajaveizvrena. Prema tome, moemo smatrati da je ne nosi sa sobom.

Pa gdje je onda?

Kod njezina bankara ili pravnika? Vie sam sklon pretpostavci da nije ni kod

jednog ni kod drugoga. ene su po prirodi pune tajni i vole uivati u vlastitoj tajanstvenosti.Zato bi je ona predavala nekom drugom? ta ona zna kakvom sve neposrednom iliposrednom politikom utjecaju moe biti izloen poslovan ovjeka. Sjetite se da ih je vehtjela upotrijebiti. Fotografija mora biti na dohvatu ruke, u njenoj kui.

Ali kua je bila dva puta pretraena.

Pih! Nisu znali gdje treba traiti.

A gdje ete je vi traiti?

Ja je neu ni traiti.

Nego? Natjerat u je da mi je pokae.

Odbit e vas!

Nee moi. ujem kloparanje kotaa. To su njezina kola. Sada na posao!

Dok je izgovarao posljednje tri rijei, na zaokretu ulice pojavio se boni fenjer jednihkola. Bio je to mali landau koji se pribliio vratima Brionv Lodgea. Kad se zaustavio, pritra

jedan od besposliara s ugla da otvori vrata u nadi da e zaraditi bakreni novi. Njegaodgurne drugi besposliar koji je dojurio s istom namjerom. Nastane buna svaa izmeuuvara, besposliara i brusaa kara. Pao je prvi udarac. Gospoa koja je sila s kola za tili seas nala pored zava

enih ljudi koji su se divlja

ki tukli tapovima i pesnicama. Holmespritra gomili da zatiti gospou, no ba kad stie do nje krikne i pade na tle, a krv mu se poe

slivati niz lice. uvari i besposliari uhvate maglu, promatrai pritre u pomo. Irena Adler,kako u je nadalje zvati, pohita uza stepenice. Popevi se do gore, zastane i pogleda dolje nizulicu.

Je li siromah gospodin jako ozlijeen? upita.

Mrtav je zauje se nekoliko glasova.

Jo pokazuje znakove ivota povika netko ali e umrijeti prije nego to estii do bolnice.

To je hrabarovjek re

e neka ena. Gospo

i bi oteli torbicu i sat da nijebilo njega. Ah, opet die!


13/133

12

Smijemo li ga unijeti u kuu, gospoo?

Svakako unesite ga u dnevnu sobu. Ovuda, molim. Ostao sam da promatramrazvoj situacije sa svog mjesta

kraj prozora. Soba je bila osvijetljena, a kako nisu bile sputene roletne, mogao sam

vidjeti Holmesa na leaju. Ne znam da li je on toga asa trpio od grinje savjesti zbog ulogekoju je igrao, ali ja se nikada u ivotu nisam vie stidio samog sebe, nego toga asa. Pa ipak,sada se povui iz povjerene mi uloge bilo bi najgore izdajstvo prema Holmesu. Ispod kinogkaputa izvadim dimnu raketu. Na kraju krajeva, pomislim, mi joj ne nanosimo nikakvo zlo.Spreavamo je da uini zlo drugome,

Holmes se uspravio na sofi. Vidio sam ga kako pravi pokrete ovjeka kome nedostajezraka. Neka djevojka pohita prema prozoru i otvori ga. U tom asu spazim da die ruku, i, nataj signal, ja ubacim u sobu svoju raketu viui iz svega glasa: Vatra!

Gusti oblaci dima izlazili su kroz otvoren prozor. Po sobi su trale neke prilike, a ondazaujem Holmesov glas kako uvjerava da se radi o lanoj uzbuni. Provukavi se kroz gomilu

koja je dizala graju odem do ugla ulice poslije deset minuta. Radostan to sam ponovo mogaouhvatiti svog prijatelja pod ruku, napustim poprite. Nekoliko trenutaka Holmes je iao brzo iutke, sve dok ne skrenusmo niz jednu od onih mirnih ulica koje vode u pravcu EdgwareRoad.

Vrlo dobro ste to izveli, doktore ree. Bolje nije moglo biti. Sve je u redu.

Imate li fotografiju? Znam gdje je.

Kako ste to otkrili?

Pa, pokazala mi je, kao to sam vam rekao. : Jo uvijek ne razumijem.

Ne elim da ispredam tajne smijui se ree Holmes. ~ Stvar je savreno

prosta. Shvatili ste da su svi oni na ulici bili suuesnici. Svi su bili plaeni da naprave guvu. Toliko sam razumio.

Dakle, kad je nastala guva, ja sam imao u aci malo crvene boje. Jurnuo samnaprijed, pao na zemlju, tresnuo se rukama po licu i postao jad i bijeda. Stari trik!

Nasluivao sam i to.

Potom su me unijeli. Ona je zapravo bila prinuena dozvoliti da me unesu, i toupravo u njenu dnevnu sobu koja mi je bila sumnjiva. to je drugo mogla uiniti! Poloili sume na leaj, ja sam poeo vapiti za zrakom, bili su prinueni otvoriti prozor, a tada ste dolido izraaja.

U emu sam vam ja pomogao?

O, pa to je bilo veoma vano. Kad neka ena misli da joj gori kua, onainstinktivno poleti prema onome to najvie cijeni. Taj je poriv nesavladiv. Time sam sekoristio u darling-tonskom skandalu oko zamjene i u sluaju zbog zamka Arns-vvorth. Udataena zgrabi svoje djetece, neudata se mai svoje kutije s nakitom. Dakle, meni je bilo jasnoda gospoa o kojoj govorimo nema u kui nieg to bi za nju predstavljalo veu vrijednost odonoga to mi traimo. Stoga je jurnula da skloni taj predmet na sigurno mjesto. Dim i povicipokolebali bi i eline ivce. Prekrasno je reagirala. Fotografija se nalazi u skrovitu na ziduiza pomine drvene ploe iznad desne vrpce za zvono. Zakljuio sam to jer se za tren okastvorila ondje. A kad je sliku vedopola izvadila, ak sam tigrabio priliku da bacim na nju

jedan pogled. Na moj uzvik da je rijeo lanoj uzbuni, ona je vrati na staro mjesto, bacipogled na raketu i izjuri iz sobe. Pobjegoh iz kue. Bio sam se pokolebao da li da se odmah


14/133

13

pokuam domoi te slike. No odjednom se pojavio njen koija koji me pomno promatrao.Uini mi se sigurnije da priekam. Prenagljenost bi mogla sve upropastiti.

A sada? upitam.

Naa je istraga zavrena. Sutra u s kraljem i s vama, ako elite da nam se

pridruite, otii onamo. Uvest e nas u dnevnu sobu da je priekamo. A kad ue, nee nainas ni slike. Njegovom velianstvu bit e posebno zadovoljstvo da do slike doe vlastitimrukama.

Kada polazite?

U osam ujutro. Ona ne ustaje tako rano, imat emo dosta slobodnog vremena.Moramo raditi brzo, jer vjenanje donosi potpunu promjenu njenih navika. Moram telegrafira-ti kralju.

Stigli smo do Baker Streeta i zaustavili se pred vratima. Moj prijatelj je upravopreturao po depovima traei klju, kad netko ree u prolazu: Laku no, gospodineSherlock Holmes!

Pozdravio je vitak mladiu kinoj kabanici koji je projurio kraj nas.

uo sam negdje taj glas ree Holmes zurei niz slabo osvijetljenu ulicu. Kopka me tko bi to mogao biti.

III

Te noi prespavao sam u Baker Streetu. Ujutro, jo dok smo bili zaokupljeni kavom iprenim kruhom u sobu uleti eki kralj.

Jeste li je dobili? povie i pograbi Sherlocka Hol-mesa za oba ramena.

Jo ne.

A ima li nade?

Ima.

Onda hajdemo. Gorim od nestrpljenja.

Moramo imati koije.

Ne moramo, tu su moje dvokolice. Krenusmo jo jednom prema Briony Lodgeu. Irena Adler je udata ree Holmes.

Udata! Otkada?

Od juer.

Za koga?

Za engleskog pravnika Nortona.

Zar je mogue da ga voli?

Ja se nadam da je mogue.

Zato se nadate?


15/133

14

Zato to bi to liilo vae velianstvo svih bojazni od "buduih nezgoda. Akogospoa voli svog mua, onda ne voli vae velianstvo. Ako ne voli vae velianstvo, ondanema razloga ni da se protivi planovima vaeg velianstva.

To je tono. Ali ipak teta! Velianstvo zapadne u mranu utnju, koja potrajasve dok se ne poesmo penjati po Aveniji Serpentine.

Vrata Brionv Lodgea bila su otvorena. Na stepenicama je stajala neka ena.Podsmjeljivo nas je promatrala dok smo izlazili iz dvokolice.

Gospodin Sherlock Holmes, zar ne? ree.

Ja sam odgovori moj suputnik gledajui je upitno, zapravo zaprepateno.

Zaista! Moja gazdarica je rekla da ete doi. Ona je jutros u 5,15 otila sa svojimmuem sa stanice Charing Cross na kontinent.

ta! Sherlock Holmes ustukne blijed od muke i iznenaenja. Hoete rei daje napustila Englesku?

Napustila ju je da se nikada ne vrati. A papiri? zapita kralj. Sve je izgubljeno.

Vidjet emo. Odgurne sluavku i pojuri prema dnevnoj sobi, kralj i ja poosmoza njim. Namjetaj je bio rasturen u svim pravcima, ladice su bile otvorene i ispreturane.

Holmes pojuri prema vrpci za zvono, odmakne pokretni kapak pa gurnuvi rukuizvue fotografiju i pismo. Fotografija je predstavljala Irenu Adler u veernjoj haljini, a pismo

je bilo adresirano: Gospodin Sherlock Holmes. Lino!

Bilo je datirano u ponoprole noi i glasilo je:

Dragi moj gospodine Sherlock Holmes, zaista ste to veoma dobro izveli. Potpuno steme obmanuli. Sve do uzbune nisam nita posumnjala. Ali kad sam shvatila da sam seprevarila, poela sam razmiljati. Prije nekoliko mjeseci netko me upozorio na vas. Rekao mi

je: ako kralj upotrijebi agenta, to e biti Sherlock Holmes. Dali su mi vau adresu. Pa ipak, steme natjerali da vam otkrijem ono to ste eljeli saznati. ak i kad sam poela nasluivatiistinu, bilo mi je teko da mislim loe o tako dragom i ljubaznom sveeniku. Ali, kao toznate, ja sam glumica. Meni muko odijelo ne predstavlja nita novo pa sam esto koristilaslobodu koju ono prua. Poslala sam Johna, koijaa, da pripazi na vas, a ja sam potrala posvoje pohabano odijelo, kako ga nazivam, a kad ste vi otili, ja sam sila.

Tako sam vas pratila do ulaznih vrata vae kue uvjeriv-i se da sam zaista predmetinteresiranja slavnoga Sherlocka Holmesa. Tada sam vam, zapravo neoprezno, poeljela laku

noi pola u Temple da vidim svog mua.Ovdje smo zakljuili da je bijeg najbolji lijek kada nas proganja tako opasan protivnik!

Zato ete sutra, kada budete doli, ovo gnijezdo nai prazno. to se fotografije tie, va klijentmoe sasvim mirno spavati. Ja volim i voljena sam od mnogo boljeg ovjeka nego to je on,kralj. Fotografiju sam sauvala da bih se zatitila njegovih eventualnih pokuaja u budunosti.Ostavljam mu fotografiju koju bi moda rado imao, i ostajem, dragi gospodine Holmes, vaaveoma odana Irena Norton, roena Adler.

Kakva ena, oh, kakva ena! usklikne kralj kad smo proitali ovu poslanicu. Nisam li vam govorio koliko je brza i odluna? Zar ne bi bila savrena kraljica? Zar nije tetato nije na mojoj razini?


16/133

15

Sudei po onome to sam vidio, doista se nalazi na sasvim drugoj razini od vaegvelianstva Holmes e hladno. ao mi je to sluaj vaeg velianstva nisam uspjenijepriveo kraju.

Naprotiv, dragi moj gospodine uzvikne kralj nita ne bi moglo bitiuspjenije. Vjerujem u ono to ona kae. Fotografija je sigurna kao da je spaljena.

Drago mi je to to ujem od vaeg velianstva.

Mnogo ste me zaduili! Recite mi, molim vas, na koji vam se nain mogu oduiti?Ovaj prsten! Skine s prsta jedan smaragd u obliku zmije i stavi ga na dlan.

Vae velianstvo posjeduje neto to bih ja jo vie cijenio ree Holmes.

Recite!

Ovu fotografiju! ] Kralj se zaprepateno zagleda u Holmesa.

Ireninu fotografiju? povie. Pa naravno ako je, elite!

Zahvaljujem, vae velianstvo. U ovoj stvari nema vie to da se u

ini.

ast mi jeto vam mogu poeljeti jedno veoma dobro jutro. Nakloni mu se i okrene, ne opazivi ruku

koju mu je kralj pruio.

Eto tako je ekoj kraljevini prijetio veliki skandal, i tako je najbolje planovegospodina Sherlocka Holmesa nadmudrila enska glava. Holmes je inae imao obiaj da sepodsmijeva enskoj pameti, ali u posljednje vrijeme nisam uo da to ini. I tako, kad govori oIreni Adler, ili kada spominje njenu sliku, onda to uvijek ini s asnom titulom, ONA ENA.

LIGA RIOKOSIH

Jednog dana prole jeseni posjetio sam svog prijatelja Sherlocka Holmesa i zatekao gau ozbiljnom razgovoru s veoma snanim, starijim gospodinom ivahna lica i kose crvene kaovatra. Izvinjavajui se to sam tako upao, htio sam se povui, kad me Holmes iznenada ugurau sobu i zatvori za mnom vrata.

U pogodnijem trenutku niste mogli doi, dragi moj Watsone ree mi srdano.

Bojao sam se da ste zauzeti.

Jesam, i te kako!

Onda bih mogao saekati u drugoj sobi.

Nikako. Ovaj gospodin, gospodine Wilsone, bio mi je suradnik i pomonik umnogim vrlo uspjelim sluajevima, zato ne sumnjam da e mi pomoi i u vaem sluaju.

Gospodin se napola pridie sa stolice, pa poklonivi se, trepnu svojim sitnim u salo

obraslim oicama u znak pozdrava.


17/133

16

Sjednite na sofu ree Holmes zavalivi se u svoj naslonja, sastavljajui vrhovesvojih prstiju kao to je uvijek inio kada bi razmiljao. Poznato mi je, dragi moj Wat-sone, da dijelite moju ljubav prema svemu onome to je udno i nije uobiajeno, jednolino isvakidanje. Svoju naklonost prema meni pokazali ste s oduevljenjem koje vas je podstakloda zabiljeite i uljepate toliko mojih malih pothvata.

Vai sluajevi doista su bili veoma zanimljivi pri-mjetih.

Sjetit ete se da sam neki dan rekao, prije nego to smo se veoma pozabaviliproblemom gospoice Mary Suther-land, da udne dogaaje i neobine zaplete moramotraiti u samom ivotu. ivot je mnogo smjeliji od mate.

Tvrdnja u koju sam posumnjao.

Jeste, doktore, ali ipak ete morati prihvatiti moje gledite. U protivnom etenastaviti gomilanjem injenica sve dok va razum ne popusti pod njihovim pritiskom. Dakle,gospodin Jabez Wilson bio je tako ljubazan da me jutros posjeti i ispria pripovijest kojaobeava da bude jedna od najinteresantnijih koju sam uo. uli ste moju opasku kako su

najudnije stvari ee u vezi s manjim nego velikim zloinima. Koliko sam do sada uo,uope ne mogu rei da li je ovaj sluaj zloin. Moda biste bili tako ljubazni, gospodineWilsone, da ponovo otponete svojom pripovijeu. Ne traim to samo zato to moj prijatelj,doktor Watson, nije uo poetak, vei zato to me neobina priroda prie navodi da iscijedimi najsitniju pojedinost iz vaih usta. Po pravilu, kad mi se natukne kakav tok dogaaja, ustanju sam rukovoditi se hiljadama slinih sluajeva koji mi se pojave u sjeanju. Ovomprilikom primoran sam priznati da su injenice jedinstvene.

Klijent se ponosno isprsi pa iz unutarnjeg depa zimskog kaputa izvadi prljave iizguvane novine. Dok je pregledao oglase u novinama rairenim preko koljena, paljivo samga promatrao da bih poput svog prijatelja naslutio podatke koje su mogli da prue njegovaodjea i pojava.

Meutim, nisam mnogo uspio. Na posjetilac odavao je prosjenoga, obinogbritanskog trgovca, gojaznoga, razmetljivog i tromog. Nosio je sive iznoene kockaste hlaeod grube vune, ne ba mnogo ist crni redengot, sprijeda otkopan, i bezbojan prsnik s tekimAlbertovim bakrenim lancem na kojem se klatio kao ukras komadimetala izrezan u oblikukvadrata. Izlizani cilinder i izblijedjeli smei ogrtas izguvanom kragnom od baruna, lealisu kraj njega, na stolici. Ma koliko da sam ga gledao, na njemu nije bilo niega znaajnog,izuzev njegove plamenocrvene kose i izraza bola i nezadovoljstva na licu.

Brzo oko Sherlocka Holmesa opazi da sam se zainteresirao. Kad je vidio moje upitnepoglede, zavrti smijeei se glavom. Pored oiglednih znakova da je nekada radio fizike

poslove, da mre burmut, da je slobodni zidar, da je bio u Kini i da je nedavno mnogo pisao,ne mogu zakljuiti nita vie.

Jabez Wilson tre se u stolici. Kaiprst mu je leao na novinama, dok je oi upro umog prijatelja.

Pobogu kako ste saznali sve to, gospodine Holmes? Kako znate da sam obavljaofizike poslove? Istina je, poeo sam kao stolar na brodu.

Vae ruke, moj gospodine! Desna je znatno vea od lijeve. Radili ste njome pa suvam miii razvijeniji.

Dobro, a burmut i slobodno zidarstvo?

Neu vas povrijediti, ako kaem kako sam doao do toga, a pogotovu to unatostrogim pravilima reda nosite iglu za kravatu s lukom i kompasom.


18/133

17

Ah, pa naravno, na to sam zaboravio. Ali o pisanju?

Na to bi dugo mogao uputiti izlizani kraj vaega desnog rukava, glatka zakrpa nalaktu kraj mjesta gdje se naslanjate na stol lijevom rukom.

Dobro, a Kina?

Riba odmah iznad desnog zaglavka mogla vam je biti tetovirana samo u Kini.Tetoviranje sam malo prouavao, ak sam i pisao. Trik bojenja ribljih krljuti finomruiastom bojom naroito je svojstven Kini. Uz to, o lancu sata visi vam kineski novi.

Jabez Wilson grohotom nasmija se. Zaista! Najprije sam mislio da je posrijedi vaaudesna mo, ali sada vidim da tu nema niega naroitog.

Poinjem vjerovati, Watsone ree Holmes da grijeim kad objanjavam.Omne ingnotum pro magnifico* znate, i moj jadni mali ugled, onakav kakav je, pretrpjet ebrodolom ako budem tako iskren. Moete li nai oglas, gospodine Wilsone?

* Sve to je nepoznato smatra se velianstvenim (citat iz Tacita)

Da, sad sam ga naao odgovori usadivi svoj debeli, crveni prst posred stupca. Evo ga! Tako je sve to poelo. Proitajte ga gospodine.

Proitam slijedee:

Liga riokosih Na osnovi zavjetaja pokojnog Ezekiah Hopkinsa iz Lebenona,drava Pensilvanija, SAD, postoji jedno slobodno mjesto koje daje pravo lanu lige na plauod etiri funte tjedno za isto nominalnu slubu. Dolazi u obzir svaki riokosi ovjek zdravatijela i duha stariji od 21. godine. Prijaviti se lino u ponedjeljak uli sati Duncan Rossu uuredu lige, Pap's Court 7 Fleet Street.

to to znai? uzviknem.

Holmes se smijuckao i ljuljukao u stolici kao kad je bio dobrog raspoloenja. Malo neobino, zar ne ree. A sad gospodine Wilsone, vratite se na polaznu toku irecite nam sve o sebi, o svojoj porodici, posljedicama koje je oglas imao na vau sudbinu.Doktore, najprije ete zabiljeiti novine i datum.

To je Morning Chronicle od 27. aprila 1890. godine. Tono prije dva mjeseca.

Vrlo dobro. Dakle, gospodine Wilsone?

Dakle, ba onako kao to sam vam priao, gospodine Holmes ree JabezWilson otirui lice imam zalagaonicu na Caburg Squareu blizu Citvja. To nije velikiposao, donosio mi je tek toliko da mogu ivjeti. Ranije sam bio u mogunosti da drim dvapomonika, sada drim samo jednog, dajem mu samo pol plae.

A kako se zove taj predusretljivi mladi? upita Sherlock Holmes.

Zove se Vincent Spolding, i nije ba tako mlad. Teko mu je odrediti godine.Okretnijeg pomonika od njega ne bih mogao poeljeti, gospodine Holmes, a znam da bi onmogao poboljati svoje prilike i zaraivati dvaput vie od onog to mu ja dajem. Ali, ako je onzadovoljan, zato bih ja bio nezadovoljan.

Pa zaista, zato? Vi ste veoma sretni to imate namjetenika koji radi ispod punetrine cijene. Danas to nije uobiajena pojava meu poslodavcima. Ne znam da li je vapomonik isto tako neobian kao i va oglas.

Ima on i svojih mana ree Wilson. Nisam vidio ovjeka tako zagrijanog zafotografiranje kao to je on. Neprestano kljoca kamerom, a zatim se zavlai u podrum, kaozec u rupu, i razvija slike. Ali kao radnik je dobar, bez mane!


19/133

18

Pretpostavljam da je jo uvijek kod vas?

Da gospodine. On i jedna djevojica od etrnaest godina koja neto malo kuha iodrava istou, to su ukuani. Ja sam udovac i nikada nisam imao porodice. ivimo veomamirno, odravamo krov nad glavom, i ako nita drugo, bar plaamo svoje dugove. Prva stvarkoja nas je poremetila, to je oglas. Spolding je prije osam tjedana, tono na dananji dan, siaou ured s ovim istim novinama u ruci i rekao:

Za ime boje, gospodine Wilsone, to bih ja elio da sam riokos.

Zato? upitao sam ga.

Zato, ree on, to ima jo jedno upranjeno mjesto u ligi riokosih. To predstavljaitavo malo bogatstvo za svakog tko ga dobije, a uo sam da ima vie slobodnih mjesta negoto ima ljudi, pa su staratelji van sebe jer ne znaju to e s novcem. Samo kad bi moja kosapromijenila boju bila bi to sasvim zgodna kolibica u kojoj bi se mogao skrasiti.

Pa to je to? zapitah. Znate gospodine Holmes, ja sam ovjek koji uglavnom radikod kue, budui da posao dolazi k meni umjesto da ja idem po njega, tjednima nisam

prekoraio kuni prag. Tako nisam mogao znati to se vani dogaa, a uvijek mi je bilo dragoda ujem novosti.

Zar niste uli za Ligu riokosih? upitao me razrogae-nih oiju.

Nikada.

Oh, pa to me udi, jer vi i sami dolazite u obzir za jedno od slobodnih mjesta.

A koliko ona vrijede?

Samo nekoliko stotina godinje, a posao je neznatan i ne ometa ovjeka u njegovimostalim poslovima.

To me podstaklo da naulim ui. Posao venekoliko godina nije iao ba najbolje,pa bi nekoliko stotki vika dobro dolo.

Ispriajte mi sve o tome, rekoh.

Pa, ree on, pokazajui mi oglas, vidite i sami da Liga ima jedno slobodno mjesto,a tu je i adresa gdje treba traiti obavjetenja. Koliko razumijem, Ligu je osnovao amerikimilijuna Ezekiah Hopkins koji je bio veoma udan. I sam je bio riokos i gajio je velikesimpatije prema riokosim ljudima. Kad je umro, ispostavi se da je svoje golemo bogatstvopredao starateljima s uputstvom da kamate upotrijebe za davanje lakih zaposlenja ljudima ija

je kosa rie boje. Prema svemu to sam uo, plaa je odlina, a posla ima malo.

Ali, rekoh, sigurno ima vie milijuna riokosnih ljudi koji bi se javili.

Ne toliko koliko vi mislite, odgovori. Vidite, to je namijenjeno Londoncima, i toodraslim ljudima. Taj je Amerikanac jo u mladosti otiao iz Londona, pa je htio uiniti dobrodjelo svome starom gradu. Zatim sam uo da vrijedi podnositi molbu ako vam je kosa svijetloili tamnorida, ako nije prava, sjajna, arka i vatrena kosa.

Ako biste se htjeli prijaviti, gospodine Wilsone, vi biste odmah bili primljeni. Alimoda se neete uznemiravati zbog nekoliko stotina funti godinje.

E pa sad, injenica je, gospodo, kao to se i sami moete uvjeriti, da je moja kosavrlo sjajne i bogate boje. Ako se u tome treba nadmetati, moji su izgledi najvei. Uinilo mise da Vincent Spolding zna mnogo ta o tome te pomislih da bi mi i on mogao biti koristan.

Stoga sam mu naredio da zatvori kapke i odmah poe sa mnom. Odosmo na mjesto oznaenou oglasu.


20/133

19

Gospodine Holmes, tako neto vie nikada neu vidjeti. Sa sjevera, juga, istoka izapada svaki ovjek koji je imao iole crvenkastu kosu, pohitao je u City da se javi na oglas.Fleet je bio zakren riokosim ljudima, a trg Pope'x Court izgledao je kao da se na njemuprodaju narande. Mislio sam da u cijeloj zemlji nema toliko riih koliko se tog dana sakupilona taj jedan oglas. Tu ih je bilo sa svim moguim preljevima: kao slama, kao limun, kao

naranda, kao cigla, kao irski seter, kao jetra, kao crvena zemlja, ali, kao to je Spoldingrekao, veoma je malo bilo onih s pravom, ivom kosom plamene boje. Kad ugledah kolikonjih eka, u oajanju htjedoh napustiti cijelu stvar. A Spolding ne htjede ni uti o tome. Nemogu shvatiti kako je to izveo, ali on se gurao, muvao i vikao, sve dok me nije sproveo krozguvu ravno do stubita koje je vodilo u spomenuti ured. Na stubitu su bile dvije struje:

jedni, puni nade, peli su se gore, a drugi, odbijeni, vraali su se. No mi smo se probijali tosmo bolje mogli. Ubrzo se naosmo u uredu.

Va je doivljaj zanimljiv ree Holmes, kada je njegov klijent zastao da biosvjeio pamenje veom koliinom burmuta. Molim vas, nastavite!

U uredu je bilo svega nekoliko drvenih stolica i jedan pisai stol za kojim je sjedio

mali ovjek ija je kosa bila jo crvenija od moje. Svakom kandidatu rekao bi nekoliko rijei,a zatim je uvijek uspijevao da pronae greku koja bi ga diskvalificirala. Nije bilo tako lakodobiti to mjesto. Meutim, kada je red doao na nas, mali se ovjek pokazao vie sklon meninego ostalima. im smo uli, on zatvori vrata.

Ovo je gospodin Jabez Wilson, ree moj pomonik i on bi elio da popunislobodno mjesto u Ligi.

ini mi se da je za to pogodan, odgovori mali ovjek. Ispunjava sve uvjete. Nesjeam se da sam vidio neto tako divno.

On uini korak unazad, nakrivi glavu na jednu stranu i stade piljiti u moju kosu,dok mi ne postade neprijatno. Zatim mi naglo prie, stisne mi ruku i toplo estita na uspjehu.

Ne bi bilo pravo da oklijevam, ree. Siguran sam da ete mi oprostiti to upoduzeti jednu mjeru predostrono-sti.

Na to me objema rukama uhvati za kosu i stade vui sve dok nisam jauknuo odbola. Zasuzile su vam oi ree mi kad me pustio. Vidim da je sve u redu. Znate,moramo biti oprezni, jer su nas vedva puta prevarili vlasuljama, jednom ak i obojenomkosom. A o obuarskom vosku mogao bih vam priati itave prie. Zatim poe do prozora,pa iz sveg glasa vikne da je mjesto popunjeno. Odozdo dopre uzdah razoaranja i gomila serazie u raznim pravcima. Vie se nije vidjela nijedna ria glava osim moje i njegove.

Zovem se, ree, Duncan Ross i sam primam pomoiz fonda koji je ostavio na

plemeniti dobroinitelj. Jeste li oenjeni gospodine Wilsone? Imtae li porodicu? Odgovorio sam da nemam. Lice mu se odjednom smrai.

Ah, ree, to je veoma ozbiljno! ao mi je to to ujem. Fond, naime, postoji istotoliko za razmnoavanje crvenokosih ljudi koliko i za njihovo izdravanje. Neizmjerno jenezgodno to ste momak.

Lice mi se snudilo, gospodine Holmes, pri pomisli kako neu dobiti to slobodnomjesto. Ali poto je nekoliko trenutaka razmiljao, on izjavi da e sve biti u redu.

Da je u pitanju netko drugi, ree, zamjerka bi bila definitivna. Ali moramo datijedan bod vie u korist ovjeka s takvom kosom kao to je vaa. Kada ete moi stupiti na

dunost?Pa malo je nezgodno to to veimam radnju, rekoh.


21/133

20

Ah, to nita ne mari, gospodine Wilsone, ree Vincent Spolding. Mogu se ja staratio njoj.

Koje je radno vrijeme? upitah.

Od deset do dva.

Posao u zalagaonici obavlja se uglavnom uvee, gospodine Holmes, naroitoetvrtkom i petkom uvee, jer ti dani padaju uoi dana isplate pa bi dobro dolo kada bihneto mogao zaraditi izjutra. Znao sam da mi je pomonik dobar ovjek i da e se o svemupostarati.

To bi mi veoma odgovaralo, rekoh. Kakva je plaa? etiri funte tjedno. Aposao? isto nominalan. ta to znai nominalan?

Pa, eto, morate biti u uredu, ili barem u zgradi, cijelo radno vrijeme. Ako izaete,gubite slubu zauvijek. Oporuka je veoma jasna. Ako se maknete iz ureda u to vrijeme vie neodgovarate uvjetima.

To je svega etiri sata dnevno. Nee mi pasti na pamet da izlazim, rekoh.Nikakva isprika ne pomae, ree Duncan Ross, ni bolest, ni posao, ni ita drugo.

Morate biti tu, ili gubite namje-tenje.

A posao?

Posao se sastoji od prepisivanja Enciklopedije Britanike. Njezin prvi svezak nalazi seu ovoj presi. Morate nabaviti tintu, pera i upijae, a mi dajemo stol i stolice. Hoete li bitispremni za sutra?

Svakako, odgovorih.

Onda zbogom, gospodine VVilsone, i dopustite da vam jo jednom estitam na

vanom poloaju. On mi se pokloni, i isprati me iz sobe, a ja, razdragan od sree, odohkui sa svojim pomonikom. Cijelog sam dana razmiljao o tome, a uvee ponovo postadohmaloduan, jer sam samog sebe uvjeravao da cijela stvar mora biti neka velika ala ilismicalica, premda nisam mogao zamisliti kakav bi cilj mogla imati. Bilo je posvenevjerojatno da je itko mogao ostaviti takvu oporuku, ili da se plaala tolika svota za jedantako obian posao kao to je prepisivanje Enciklopedije Britanike. Vincent Spolding je uiniosve to je mogao da me oraspoloi, ali kada sam poeo spavati, ja sam samog seberazuvjeravao. Meutim, izjutra ipak odluim poi u taj ured, kupim boicu tinte, pa se sgujim perom i sedam araka uredskog papira uputim u Pope's Court.

I tako, na moje iznenaenje i zadovoljstvo, sve je bilo u najboljem redu. Stol mi je bio

pripremljen, Duncan se venalazio tamo da vidi jesam li doao na posao. Dade mi da ponemslovom A, pa me ostavi samoga. S vremena na vrijeme dolazilo bi da vidi je li sa mnom sveu redu. U dva sata se oprosti, estita mi na koliini koju sam prepisao i zakljua za mnomuredska vrata.

Tako je to teklo iz dana u dan, gospodine Holmes. U subotu doe upravnik i poloi namoj stol etiri zlatnika za moj trud. To isto dogodilo se i slijedeeg tjedna, a zatim jo jed-nom. Svakog jutra dolazio sam u deset sati, a odlazio s posla u dva. Duncan Ross poeo jenavraati samo jednom u toku jutra, poslije izvjesnog vremena vie uope nije dolazio.Naravno, nikad se nisam usudio napustiti sobu jer nisam bio siguran kada e naii. Mjesto jebilo izvanredno i tako mi je dobro dolo da se nisam htio izlagati opasnosti da ga izgubim.


22/133

21

Prolo je osam tjedana i ja sam pisao o Abesiniji, abdomenu, arhitekturi, Africi,svesrdno se nadajui kako u uskoro prei na slovo B. Vesam ispunio itavu policu sonim to sam napisao, a tada, iznenada, cio se posao zavrio.

Zavrio?

Da. I to ba jutros. Otiao sam na posao, kao i obino, u deset sati, ali vrata su bilazatvorena, na njima je u sredini ploe avliem bio prikucan komad kartona veliine listia izbiljenice. Na njemu je pisalo:

Liga riokosih je rasputena 9. oktobra 1890. godine. Sherlock Holmes i japromatrali smo kratku objavu i tuno lice iza nje, sve dok smijena strana nije nadvladaladruge obzire, pa prasnusmo u smijeh.

ta je tu smijeno povie klijent crven kao njegova plamena kosa. Ako neznate nita drugo nego da mi se smijete, onda ja mogu otii na drugo mjesto.

Ne, ne uzviknu Holmes, gurajui ga natrag na stolicu s koje se veupola biodigao. sve je neobino. Ali ima tu neega pomalo smijenog. Molim vas, to ste poduzeli

kad ste na vratima nali taj karton?

Zaprepastio sam se, gospodo. Nisam znao to da uinim. Zatim sam se obratiookolnim uredima, ali nitko nita nije znao o tome. Najzad odem do kuevlasnika, koji je pozanimanju raunovoa i ivi u prizemlju, i upitam ga zna li on to se dogodilo s Ligomriokosih. Odgovorio mi je da nikad nije uo za takvu Ligu. Tada ga zapitam tko je gospodinDuncan Ross. Odgovorio mi je kako za to ime nikada nije uo.

Pa, rekoh, gospodin iz broja 4.

ta, riokosi gospodin?

Da.

Oh, ree, on se zove William Morris, advokat je i samo je privremeno u mojoj sobidok mu ne budu gotove nove prostorije. Jue se iselio.

Gdje bih ga mogao nai?

U njegovu uredu. Rekao mi je adresu. Da, ulica King Ehvarda broj 17, u blizinicrkve Saint Paula.

Odmah sam poao onamo, gospodine Holmes, ali kad stigoh na tu adresu, ondje senalazila tvornica umjetnih aica za koljena, a tamo nitko nikad nije uo ni za gospodinaWilliama Morisa niz a gospodina Duncan Rossa.

I to ste uinili?

Otiao sam kui na Saxe Squareu i posavjetovao se sa svojim pomonikom. Ali onmi nije mogao pomoi. Rekao mi je da e me obavijestiti potom. No to vjerojatno nije bilodovoljno, gospodine Holmes. Nisam htio izgubiti takvo mjesto bez borbe. Kako sam uo daste veoma predusretljivi i dijelite savjete siromanim ljudima, doao sam pravo k vama.

To ste veoma pametno uinili ree Holmes. Va sluaj je izvanrednoneobian, sa zadovoljstvom u se u nj udubiti. Prema onome to ste mi rekli mogue je da seradi o ozbiljnijim stvarima nego to je izgledalo na prvi pogled.

Prilino ozbiljnim ree Jabez Wilson. Odoe moje etiri funte tjedno.

to se vas tie re

e Holmes smatram da nita ne moete zamjeriti tojneobinoj ligi. Naprotiv! Postali ste bogatiji za trideset funti, a da i ne govorimo o


23/133

22

enciklopedijskom znanju koje ste stekli o pojmovima pod slovom A. Vi nita niste izgubili.

Nisam, ali hou da doznam tko su oni i to im je bio cilj prilikom izvoenja oveale sa mnom, ako je to uope i bila ala. Za njih je to prilino skupa ala jer ih stoji tridesetdvije funte.

Potrudit emo se da to razjasnimo umjesto vas. A sada nekoliko pitanja, gospodineWilson. Va pomonik, koji vam je prvi obratio panju na oglas, od kada je radio kod vas?

Oko mjesec dana.

Kako je doao k vama?

Na oglas.

Da li je on jedini koji se javio?

Ne, bilo ih je desetak.

Zato ste ba njega odabrali? Okretan je i pristao je da radi za malo novacai

Zapravo za pola plae?

Da.

Kako izgleda Vincent Spolding?

Malen, snano graen, veoma hitar, bez ijedne dlake na glavi, premda nije dalekoodmakao od tridesete. Na elu ima mrlju od kiseline.

Holmes se uzbueno digne sa stolice. Tako sam i mislio ree. Jeste li ikadaopazili da su mu ui probuene za naunice?

Jesam. Rekao mi je kako mu je to, jo kao djetetu, uradio neki Ciganin.

Hm! ree Holmes i duboko se zamisli. Je li on jo uvijek kod vas.

Ba sada sam se rastao s njim.

A da li se u vaem odsustvu vodilo rauna o vaoj radnji?

Ne mogu ni na to da se poalim. Ujutro nikada nema mnogo posla.

To je dovoljno, gospodine Wilsone. Bit u sretan da vam za dandva dam svojemiljenje. Danas je subota, nadam se da emo do ponedeljka nai rjeenje.

Watsone ree Holmes kada nas je posjetilac napustio ta zaklju

ujete izsvega ovoga?

Nita odgovorim iskreno. Sve je veoma zagonetno.

Po pravilu ree Holmes to je stvar neobinija, to je manje zagonetna.Stvarno su zamreni obini, svakodnevni zloini, isto onako kao to je najtee identificiratiba jedno obino lice. Ali moram biti brz.

ta ete uraditi? upitam.

Puit u odgovori. To je problem za itave tri lule, pa vas molim da mi se utoku pedeset minuta niim ne obraate.

Sklupao se u svom naslonjau i, dignuvi tanka koljena sve do orlovskog nosa, ostaotako sjedei, zatvorenih oiju, dok mu je njegova crna, glinena lula trcala kao kljun neke


24/133

23

neobine ptice. Zakljuio sam da je zaspao, a kada je i mene poeo hvatati san, Holmes jenaglo skoio iz svog naslonjaa i spustio lulu na plou od kamina.

Danas popodne u Saint James Hallu svira Sarsate ree. to mislite, Watsone,da li bi vai pacijenti mogli priekati nekoliko sati?

Danas nemam posla. Onda stavite eir na glavu. Najprije u proi kroz Ci-ty, a usput moemo neto

ruati. Na programu ima dosta njemake muzike koja vie odgovara mom ukusu od talijanskeili francuske. Ona je introspektivna, a ja elim izvriti introspekciju. Hajdemo!

Odvezli smo se podzemnom eljeznicom do Aldergatea, zatim smo odetali do SaxeCobourg Squarea, do poprita neobine prie koju smo jutros uli. To je mrtvo, malo i nimalootmjeno mjesto sa etiri niza prljavih, dvokatnih kua od cigle na malenom ograenomprostoru, s korenom uvelog lovora koji je vodio oajniku borbu s atmosferom punom dima.Tri pozlaene lopte i mrka tabla s naslovom Jabez Wil-lon, ispisanim bijelim slovima nakui na uglu, oznaavali su mjesto gdje je na riokosi klijent imao radnju. Sher-lock Holmes

stane, nagnu glavu na jednu stranu i zamuriv-i dobro je odmjeri. Zatim polako krene nizulicu, pa se ponovo vrati do ugla pomno posmatrajui kue. Najzad se vrati pred zalagaonicu,tri puta snano lupi tapom po ploniku, prie vratima i zakuca. Vrata se odmah otvorie, aobrijani mladiinteligentna izgleda zamoli nas da uemo.

Hvala ree Holmes htio sam vas samo upitati kako se odavde moe doi doStranda?

Trea desno, etvrta lijevo spremno odgovori pomonik i zatvori vrata.

Bistar ovjek ree Holmes dok smo odlazili. etvrti ovjek u Londonu pointeligenciji, a po smjelosti nisam siguran da nije i trei. Znao sam o njemu i ranije.

Uvjeren sam da ste ga zapitali za put samo zato da biste ga mogli vidjeti rekoh. Ne njega.

Nego?

Koljena njegovih pantalona.

Pa ta ste vidjeli?

Ono to sam i oekivao.

A zato ste lupali po ploniku?

Dragi moj doktore, sada je vrijeme za promatranje, a ne za razgovor. Uhode smo u

neprijateljskoj zemlji. O Saxe Cobourg Squareu neto znamo. Ispitajmo sada putove to leeiza njega.

Put na kome smo se nali poto smo skrenuli iza ugla do malo uvuenog SaxeCobourg Squarea bio je suta suprotnost onom prvom: kao lice naliju. Bila je to jedna odglavnih arterija koje prenose saobraaj Cityja na sjever i zapad. Sredina ulice bila je pretrpanagomilom vozila koja su se kretala u dva pravca, dok su se plonici crnjeli od uurbanihpjeaka. Dok smo gledali niz lijepih trgovina i velianstvenih poslovnih zgrada, teko je biloshvatiti da je s one druge strane oronuli mrtvi trg koji smo upravo bili napustili.

ekajte da vidim ree Holmes stojei na uglu i razgledajui ulicu ovdje bihelio zapamtiti red kua. Moja je omiljena zabava da tono upoznajem London. Ovdje je

Mor-timer, prodavaduhana, mala prodavaonica novina, Koburki odjel City and Suburbanbanke, vegetarijanski restoran i McFarlane's radionica fijakera. A sada, doktore, svrili smo


25/133

24

posao pa je vrijeme da se i zabavimo. Poslije sendvia i alice kave hajdmo u zemlju violina,gdje je prijatno i nema rioko-sih klijenata koji bi nas uznemirivali svojim rebusima.

Moj prijatelj bio je oduevljeni muziar, ne samo vrlo sposoban izvoanego inatprosjean kompozitor. Cijelo popodne sjedio je u parteru zanesen najtananijim osjeajemblaenstva, njeno pratei muziku kretnjama svojih dugih, tankih prstiju, dok su mu sjetne isanjalake oi bile sasvim drugaije od onih koje je imao Holmes istraiva, Holmes uporan,otrouman, uvijek spreman i nedostian lovac kriminalaca. U njegovu osebujnom karakterunaizmjenino se isticala njegova dvojna priroda, a njegova tonost i dovitljivost predstavljalesu reakciju na pjesniko i misaono raspoloenje koje bi ga povremeno obuzimalo. Mijenenjegove prirode vodile su ga od krajnje sustalosti do pomamne energije. Nikad nije bio takostrahovito djelotvoran kao kada bi danima ljekario u svom naslonjau, sred svojihimprovizacija i izdanja napisanih staroengleskim pismom. Tad bi ga iznenada spopala strastza lovom pa bi se njegova blistava snaga rasuivanja uzdigla na stupanj intuicije, dok bi onikoji nisu upoznati s njegovim nainom rada podozrivo gledali na njega kao na ovjeka ijeznanje nije jednako znanju ostalih smrtnika. Kad sam ga to popodne vidio tako obuzeta

muzikom u Saint James Hallu, osjetio sam da se pribliavaju teki trenuci onima koje jeprogonio.

Vi ete kui, doktore? upita me dok smo izlazili.

Da, mogao bih.

Ja imam neki posao koji e trajati nekoliko sati. Ova stvar na Cobourg Squareu jeozbiljna.

Zato ozbiljna?

Priprema se znaajan zloin. Imam razloga vjerovati da emo stii na vrijeme daga sprijeimo. Ali s obzirom da je danas subota, to prilino oteava stvari. Noas e mi biti

potrebna vaa pomo. U koje vrijeme?

Deset sati bit e dovoljno rano.

U deset u biti u Baker Streetu.

Vrlo dobro. Moda e biti i opasno, doktore, zato stavite u dep vojni revolver. Zatim odmahne rukom, okrene se na peti i za tren oka nestane u gomili.

Vjerujem da nisam vea budala od svojih susjeda, ali u radu sa Sherlock Holmesomuvijek sam bio pritisnut osjeajem vlastite gluposti. Ovdje sam uo ono to je uo i on, vidioono to je i on vidio, a ipak je oigledno proizlazilo iz njegovih rijei da on jasno vidi ne samoono to se dogodilo nego i ono to treba da se dogodi, dok je meni cijela stvar jo uvijekizgledala zbrkana i nejasna. Dok sam se vozio kui u Kensington ponovo sam u mislimapreao itavu neobinu priu riokosog prepisivaa Enciklopedije Britanike pa do posjeteSaxe Cobourg Squareu i zloslutnih rijei kojima se Holmes oprostio od mene. Kakva li je tonona ekspedicija i zato bi trebalo da poem naoruan? Kamo emo ii i to treba dauradimo? Holmes mi je nagovijestio da je pomonik vlasnika zalagaonice s glatkim licemuasan, ovjek ,koji moe zaigrati vjetu igru. Pokuao sam nai rjeenje, ali sam s oajanjemodustao.

Bilo je devet i etvrt kada sam poao od kue i proao kroz park i kroz Oxford doBaker Streeta. Dvije dvokolice stajale su pred vratima. Kad sam uao u hodnik odozgo sam

zauo agor glasova. U jednom sam prepoznao Peter Johna, zvaninoga policijskog agenta,


26/133

25

dok je drugi bio visok, suh ovjek turobna lica s vrlo blistavim eirom i u dostojanstvenomredengotu.

Ha, nae je drutvo potpuno ree Holmes zakopavajui jahai kaput i s policeuzme teki lovaki tap. VVatsone, vi poznajete gospodina Johna iz Scotland Yar-da? Davas predstavim gospodinu Merryweatheru koji e nam biti suradnik u noanjoj avanturi.

Vidite, doktore, opet idemo zajedno u lov. ree John na svoj vaan nain. Na prijatelj je izvrstan ovjek za lov. Potreban mu je samo jedan stari pas da mu pomogne uhvatanju.

Nadam se da se naa hajka nee zavriti hvatanjem divlje guske tmurno eMerryweather.

Holmesu moemo pokloniti prilino povjerenja 'dostojanstveno e policijskiagent. On ima neke svojstvene metode koje su, ako mi ne bude zamjerio to u tako rei,neto malo suvie teoretske i fantastine, ali odlian je detektiv. Nije pretjerano rei da je

jednom ili dvaput, kao u onom sluaju ubistva Sholtoa i blaga iz Agre, bio neto toniji od

zvaninih organa. Oh, ako vi tako kaete, gospodine Johne, onda je u redu! ree stranac s

potovanjem. Ipak priznajem da mi nedostaje partija brida. To je prva subota za dvadeseti sedam godina da ne igram svoju partiju karata.

Smatram da ete uvidjeti ree Sherlock Holmes da noas igrate nazamaniju svotu nego to ste ikada igrali i da e igra biti uzbudljiva. Za vas je, gospodineMerryweat-heru, svota iznositi nekih trideset hiljada funti, a za vas, gospodine Johne, bit e toovjek koga elite imati u rukama.

John Clay je ubica, lupe i falsifikator. To je mlad ovjek, gospodineMerryweatheru, i nalazi se na vrhuncu svog zanimanja. Vie bih volio staviti lisice njemu naruke nego ikojem drugom okorjelom zloincu u Londonu. ovjek vrijedan panje. Djed mu jebio kraljev vojvoda, a on sam polazio je kole u Etonu i Oxfordu. U glavi ima isto tolikovjetine kao i u prstima, pa iako na svakom koraku nailazimo na njegove tragove, nikako gane moemo uloviti. Jednog tjedna izvri provalu u kotskoj, a drugog vesakuplja novac zasirotinju u Cornwallu. Godinama tragam za njim, ali moje ga oi jo nisu vidjele.

Nadam se da u noas imati zadovoljstvo da vam ga predstavim. I ja sam imaojedanput-dvaput posla s gospodinom Johnom Clavom i slaem se s vama da je na vrhuncusvoje vjetine. Ali prolo je deset sati i krajnje je vrijeme za polazak. Ako vas dvojica kreneteprvim dvokolicama, Watson i ja pratit emo vas drugim.

Za duge vonje Sherlock Holmes nije mnogo razgovarao. Sjedio je zavaljen u kolima ipjevuio melodije koje je to popodne uo. Truckali smo se po beskrajnom labirintu ulicaosvijetljenih plinom, dok ne stigosmo u Faringdon Street.

Sad smo blizu ree moj prijatelj. Taj Merryweat-her je direktor banke iosobno je zainteresiran za stvar. Htio sam da i John bude s nama. Nije lo ovjek, premda je usvom zanimanju potpuna neznalica, ali ima dobru osobinu, hrabar je kao buldog, a uporan kaorak kada nekoga stegne u klijeta. Tu smo, a i oni nas ekaju.

Stigli smo na isti onaj plonik na kome smo bili jutros. Otpustili smo kola i podvodstvom Merryweathera proli smo kroz uzak prolaz i sporedna vrata koja nam je otkljuao.Odande je vodio veoma kratak hodnik to se zavravao jakim eljeznim vratnicama. Odatle su

polazile vijugave, kamenite stepenice koje su zavravale pred drugim golemim vratnicama.Merryweather zastane da zapali fenjer, potom nas sprovede tamnim memljivim hodnikom.


27/133

26

Poto otvori vrata, uos-mo u zasvoen podrum u kome su bili sloeni sanduci i masivnikovezi.

Nee li vam biti teko da lupnete odozgo upita Hol-mes podiui fenjer ipromatrajui oko sebe.

Kao ni odozdo odgovori Merryweather, kucajui tapom po ploama kojima jebio pokriven pod. Zvui kao da je uplje! ree diui zaprepateno pogled.

Moram vas najozbiljnije zamoliti da budete mirniji strogo ree Holmes. -Veste ugrozili uspjeh pothvata. Smijem li vas zamoliti da sjednete na jedan od onih sandukai da se ne mijeate?

Dostojanstveni Merrvvveather sjedne na sanduk uvrijeena lica, dok se Holmes spustina koljena i pomou fenjera i lee pone veoma paljivo ispitivati pukotine izmeu kamenihploa. Bilo mu je dovoljno nekoliko sekundi da sagleda stvar i vrati leu u dep.

Imamo pred sobom barem jo sat ekanja ree. Teko da e poduzeti bilo kakvekorake prije nego to dobri Wilson legne u krevet. A onda ni minuta nee dangubiti. to bre

svre poslom, to e im vie vremena ostati za bijeg. Sada se, doktore, kao to ste naslutili,nalazimo u podrumu podrunice City banke, jedne od glavnih londonskih banaka.Merryweather je generalni direktor i on e vam objasniti da postoje razlozi zbog kojih bi svidrskiji londonski provalnici ovog asa mogli biti i te kako zainteresirani za ovaj podrum.

Radi se o naem francuskom zlatu proapta direktor. Nekoliko puta su nasupozoravali da bi moglo doi do krae tog zlata.

Vaeg francuskog zlata?

Da. Prije nekoliko mjeseci imali smo priliku da pojaamo novana sredstva te smood Francuske banke posudili trideset hiljada napoleona. Saznali su da jo nismo raspako-vali

novac i da lei u podrumu. Sanduk na kome sjedim sadri dvije hiljade napoleona. Naazaliha nekovanog zlata trenutno je mnogo vea od one to se obino dri po filijalama. Zbogtoga direktori ne spavaju mirno.

to je svakako opravdano ree Holmes. Vrijeme je da sprovedemo maleplanove. Oekujem da e kroz jedan sat napetost dostii vrhunac. U meuvremenu, gospodineMer-ryweather, moramo zastrti ovaj tmurni fenjer.

Pa da sjedimo u mraku?

Nemojte mi zamjeriti, ali to e biti potrebno. Ponio sam karte jer sam mislio daemo, poto imamo etvrtog, ipak moi odigrati partiju, ali vidim da su neprijateljskepripreme otile toliko daleko da se zbog svjetla ne smijemo izloiti opasnosti. Prije svegamoramo izabrati svoje poloaje. To su odluni ljudi. Premda emo ih zatei u nepovoljnijempoloaju, mogu nas raniti ako ne budemo oprezni. Ja u stajati iza ovog sanduka, a vi sezaklonite iza onih. Watsone, ako budu pucali ubijte ih bez predomiljanja.

Na vrh drvena sanduka, iza koga sam uao, postavio sam svoj otkoeni revolver,Holmes spusti zastor na prednji dio fenjera i ostavi nas u potpunom mraku. Jo smo samo pomirisu vrueg metala znali da je svjetlo jo tu i da e nam u da-tom trenutku zasvijetliti.Osjeao sam se obeshrabren, ivaca napregnutih do krajnosti u tom vlanom podrumskomzraku.

Imaju samo jednu odstupnicu proapta Holmes i ona vodi kroz kuu na SaxeCobourg Squareu. Nadam se da ste uinili ono to sam vas zatraio, Johne.

Uredio sam da jedan narednik i dva policajca ekaju kod prednjih vrata.


28/133

27

Onda smo im zatvorili sve rupe. Sada moramo biti neujni i ekati.

Ala nam se dugo inilo to vrijeme! Tek kasnije, pregledavajui svoje biljeke, shvatiosam da je prolo svega sat i etvrt, a meni se tada inilo kao da je noprola i da nad namasvie zora. Udovi su mi bili ukoeni jer sam se plaio da promijenim poloaj. Sluh mi setoliko napregao da sam uo ne samo pravilno disanje svojih drugova nego sam mogaorazlikovati dublji i tei dah glomaznog Johna od njenog disanja direktora banke. Sa svogmjesta mogao sam vidjeti preko sanduka jedan dio poda. Iznenada se pojavi na podu traaksvjetla.

U poetku samo blijeda iskrica na kamenom podu, svjetlo se izdui u utu prugu, azatim bez ikakvog uma kao da je zinula pukotina iz koje se pojavi jedna bijela gotovo enskaruka. itav minut, pa i vie, savijeni prsti te ruke pipkali su po podu. Zatim se ruka povue istoonako naglo kao to se bila i pojavila. Ponovo zavlada mrak. Ostane jo samo tanka, blijedatraka po kojoj se nazirala pukotina meu ploama.

To je potrajalo samo trenutak. Odmah zatim zau se tresak i lomljava, a jedna odvelikih, bijelih, kamenih ploa svali se na stranu ostavivi etvorokutnu rupu iz koje se pojavisvjetlo jednog fenjera. Nad rubom se pojavi glatko, gotovo djeako lice koje otro razmotrisve oko sebe, zatim se ovjek izdie do pasa, da bi veslijedeeg trenutka stajao kraj otvora iizvlaio svog ortaka, isto tako vitkoga i mladog.

Sve je isto proapta. Ima li dlijeto i vree? Do avola! Kidaj, Archie,kidaj, nek' visim samo ja!

Sherlock Holmes priskoi i zgrabi uljeza za vrat. Onaj drugi utonu u rupu, ulo secijepanje odjee kad ga je John epao. S jednog revolvera odrazi se odbljesak svjetlosti odfenjera, ali je Holmesov lovaki tap bio bri te lupi ovjeka po zglavku. Revolver tresnu nakameni pod.

Nikakva vajda od toga, Clay ree Holmes. Stvar je beznadna. Vidim odgovori Clay s najveom mirnoom. Pretpostavljam da je mom

drugu dobro, premda ste mu razdera-li kaput.

Trojica ga ekaju na vratima ree Holmes.

Zaista! Savreni ste. Moram vam estitati.

I ja vama odgovori Holmes. Vaa ideja o rioj kosi je nova i veoma dobra.

Sad e odmah vidjeti svog druga ree John. Bri je od mene u puzanju krozrupe. Prui ruke da privrstim lisice.

Ne elim da me dodirujete svojim prljavim rukama ree zarobljenik kad sukljocnule lisice. Moda vam nije poznato, ali mojim ilama tee kraljevska krv. Buditeljubazni pa mi se obraajte sa gospodine i molim.

U redu ree John cerekajui se. Pa, hoete li, molim vas, gospodine, dakrenete gore gdje nas ekaju kola kako bismo vau milost odveli u policijsku stanicu?

Tako je bolje mirno ree Clay. Duboko se pokloni nama trojici i izie u pratnjidetektiva.

Zaista, Holmes ree Merryweather dok smo izlazili iz podruma ne znam nakoji vam se nain banka moe oduiti. Vi ste potpuno osujetili jedan od najopasnijih pokuajaprovale u banke za koji sam ikad uo.


29/133

28

Ja sam morao srediti neke male raune s gospodinom Clavom ree Holmes. Zbog toga sam imao neto malo izdataka pa oekujem da e mi ih banka nadoknaditi.

Vidite Watsone razlagao je Holmes u ranim jutarnjim satima, dok sam sjedio uzau viskija u Baker Streetu od poetka je bilo savreno oigledno da jedini mogui ciljfantastinog oglasa Lige, kao i prepisivanje enciklopedije mora biti u tome da se onaj ne bapronicljiv ovjek, vlasnik zalagaonice, ukloni s puta nekoliko sati dnevno. To je bio veomaudan nain, ali zaista bi bilo teko pronai bolji. To je palo na pamet otroumnom Clayu.etiri funte tjedno predstavljale su mamac koji ga je morao privui, a za njih koji su igrali namilijune to nije znailo nita. Oni daju oglas, i dok jedan lupe ima privremeni ured, druginavodi ovjeka da se javi na oglas i zajednikim snagama uspijevaju da ga tjednima uklanjajuiz trgovine svakog dana prijepodne. Od trenutka kada sam uo da je pomonik doao da radiza pol plae bilo mi je jasno da je imao jak razlog da dobije to zaposlenje.

Ali kako ste mogli naslutiti koji je to razlog?

Da je u kui bilo ena posumnjao bih u obinu spletku. Meutim, radnja togovjeka bila je malena i u njegovoj kui nije bilo niega zbog ega bi se poduzimale takorazraene pripreme. ta bi onda moglo biti? Razmiljao sam o po-monikovoj sklonosti dafotografira i o njegovu triku odlaenja u podrum. Podrum! To je bio kraj zamrenog klup-eta. Zatim sam poduzeo istragu o tajanstvenom pomoniku i otkrio da imam posla s jednimod najhladnokrvnijih i naj-drskijih zloinaca Londona. Neto je radio u podrumu, neto to jeiziskivalo mjesecima svakog dana po nekoliko sati rada, ta bi to moglo biti? Nita drugonisam uspio smisliti nego da kopa tunel u pravcu neke druge zgrade.

Onog asa kad smo poli na lice mjesta doao sam dotle. Iznenadio sam vas time tosam tapom udarao po ploniku. Htio sam otkriti da li se podrum nalazi ispred ili iza radnje.Ispred se nije nalazio. Zatim sam zazvonio, i, kao to sam oekivao, javio se pomonik. Mismo imali neke arke, ali vidjeli se nismo nikad. Nisam mu ni pogledao lice. Htio sam vidjeti

koljena od hlaa. Mora da ste i sami opazili koliko su bila pohadana i izguvana. Jasno sugovorila o satima kopanja. Jo je preostalo pitanje zbog ega su kopali? Otiao sam iza ugla ividio da City i Suburban banka granie s radnjom naeg poznanika. Tako sam rijeiozagonetku. Kada ste se poslije koncerta odvezli kui otiao sam u Scotland Yard i dogeneralnog direktora banke. Posljedice ste vidjeli sami.

Ali kako ste znali da e provaliti ba noas? zapitam.

Ako su zatvorili ured Lige riokosih, znai da im prisustvo Jabez Wilsona vie nijesmetalo, drugim rijeima, da su dovrili tunel. Sada je vano da se njime to prije poslue.Subota im je odgovarala bolje nego ikoji drugi dan jer je pruala dva dana za bijeg. Iz svih tihrazloga oekivao sam da e doi noas.

Krasno ste to smislili iskreno sam se divio. To je dug lanac, ali je svakakarika na svom mjestu.

To me spasilo od dosade Holmes ree zijevajui. Ah, veosjeam kako meponovo obuzima. Moj ivot se iscrpljuje u neprestanom naporu da pobjegnem od obinogivotarenja. Takvi mali problemi mi u tome pomau.

Pa vi ste dobrotvor ljudskog roda opet u.

Holmes slijee ramenima. Pa, moda sam malo i koristan ree. L'homme c'estrien l'oeuvre c'est tout*, kako je to Sandovoj pisao Flaubert.

* ovjek nije nita, djelo je sve (franc. Flaubert)


30/133

29

PROBLEM IDENTITETA

Dragi moj prijatelju govorio je Sherlock Holmes, dok smo se okupili kraj vatre

svaki na svojoj strani kamina u njegovu stanu u Baker Streetu ivot je udesniji nego toga moe shvatiti ljudski razum. I ne usuujemo se razumjeti stvari koje su zapravo obinepojave bivstvovanja. Svako knjievno djelo, sa svojim prefinjenim zakljucima, postalo bi

jalovo i beskorisno kad bismo mogli da se vinemo s prozora drei se za ruke i lebdeiprokrstarimo nad ovim velikim gradom, da malice pomaknemo krovore i zavirimo uudovine stvari koje se odigravaju pod njima, u neobine sticaje okolnosti, u namjere,nesporazume, u lance dogaaja koji zapanjuju, koji djeluju kroz generacije.

Pa ipak nisam ba sasvim uvjeren u to odgovorim. Sluajevi koji seobjelodanjuju u novinama u pravilu su veoma nezanimljivi i prilino jednostavni. Upolicijskim izvjetajima je do krajnjih granica ispoljen realizam, pa ipak rezultat nije ni

umjetniki ni opinjavajui. Da bismo postigli realistiki dojam moramo primijeniti izvjestan stil i metod

ree Holmes. U policijskim izvjetajima gdje se vie polae na vanjsku slubenu formunego na pojedinosti toga nema i forma ini glavnu bit cijele stvari. Ako se pak primijeniizvjestan stil, nieg neobinijeg nema od svakidanjice.

Nasmijem se i klimnem glavom. Potpuno vas razumijem to tako mislite. Naravno,u svojstvu neslubenog savjetnika i pomagaa svakome, irom tri kontinenta, jer stupili ste udodir sa svim i svaim to je udnovato i neobino. Ali ovom prilikom podigoh s poda

jutarnje novine stavimo to na probu u praksi. Eto prvog naslova na koji sam naiao:Okrutnost mua prema eni. Tu je polovica tampanog stupca i ne proitavi ga sve mi je

savreno dobro poznato: druga ena, pie, nasrtaji, udarci, modrice, suosjeanja sestara,gazdarica. Neto okrutnije ne bi mogao izmisliti ni najokrutniji pisac.

Va primjer nije ba najsretniji odgovori Holmes uzimajui novine.

To je rastava u kojoj sam i ja uestvovao u rasvjetljavan/u izvjesnih sitnihinjenica. Mu je bio trezvenjak, nikakve druge ene nije bilo, a povod za albu bila jenjegova navika da objed zavrava vadei svoje umjetno zubalo da bi ga hitnuo na svoju enu,to, dopustit ete, ne predstavlja radnju koja bi mogla pasti na pamet jednom prosjenompripovjedau. Doktore, uzmite jedan tipalj duhana i priznajte da sam vas nadlicitirao u vaemprimjeru.

Pruio mi je svoju burmuticu od starog zlata s velikim ametistom nasred poklopca.Njena rasko toliko je odskakala od njegova jednostavna i obina ivota, da nisam mogao a daga ne zapitam odakle mu to.

Ah ree zaboravio sam da vas nisam vidio venekoliko tjedana. To je malauspomena od kralja eke za pomou sluaju Irene Adler.

A prsten? zapitam gledajui briljant koji mu je blistao na prstu.

Taj je od holandske vladajue kue. Sluaj u kojem sam joj posluio toliko jeosjetljiv da ga, ak ni vama, koji ste bili tako dobri da zabiljeite nekoliko mojih sitnijihproblema, ne mogu povjeriti.

Raspolaete li sada kakvim sluajem? upitam.


31/133

30

Sa jedno desetak, ali nijedan nije naroito karakteristian. Eto vidite, svi su oniznaajni, ali nisu zanimljivi. Doao sam do zakljuka da je polje rada za promatranje i brzuanalizu uzroka i posljedica, to daje dra istrazi, najee u beznaajnim stvarima. Velikazlodjela sklona su ka obinom, jer ukoliko je zlodjelo dublje, utoliko je u pravilu oiglednijapobuda. U tim sluajevima, izuzev jednoga zamrenijeg koji je dospio do mene iz

Marseillesa, nema niega zanimljivog. Meutim, moda u kroz nekoliko trenutakaraspolagati s neim boljim, jer evo jednoga mog klijenta!

Ustao je iz naslonjaa te ostane stojei izmeu razdvojenih zavjesa motrei na tmurnulondonsku ulicu. Promatrajui preko njegova ramena opazim da s druge strane na plonikustoji krupna ena s tekim krznenim ovratnikom i crvenom izvijenom perjanicom zadjenutomza iroko obrubljeni eir, koketno nakrivljen na nain vojvotkinje od Devenshirea. Nervozno

je bacila pogled prema naem prozoru, pri emu joj se tijelo klatilo naprijednatrag, a prstisu se nervozno poigravali s dugmetima na rukavici. Odjednom, otisnuvi se kao plivakojiskae s obale, pretri preko ceste, nakon ega zausmo otro zvonce.

Takve simptome vepoznajem ree Holmes, baciv-i cigaru u vatru.

Klaenje na ploniku znai uvijek ime affaire de coeur*. Voljela bi doi do savjeta, ali nijesigurna da stvar nije odvetankoutna da bi se mogla nekome povjeriti. Pa i tu moe bitirazlike. ena koja je ozbiljno prevarena od mukarca, ta se ne koleba. U tom je sluajuuobiajeni vanjski znak isprekidao zveckanje. Ovdje, pak moemo pretpostaviti da jeposrijedi ljubavna stvar, ali naa cura nije toliko ljuta koliko je u nedoumici ojaena. No, evo

je da nam nae pretpostavke osobno razjasni.

Livrirani djeak najavi gospoicu Mary Sutherland, pri emu se iza njegove maleneprilike pomoli dama kao trgovaki brod s napetim jedrima iza siunog pilotskog amca.Sherlock Holmes poeli joj svojom karakteristinom uti-vou dobrodolicu. Poto jezatvorio vrata i posadio je u naslonja, pogleda je na njemu svojstven nain.

Ne smatrate li ree da je s vaom kratkovidno-u prilino naporno takomnogo tipkati na pisaem stroju?

Najprije sam smatrala da jeste odgovori ona ali sada nalazim slova i bezgledanja. Potom, odjednom shvativi puni smisao njegovih rijei, razrogai oi dok joj sena irokom, prostosrdanom licu odraavalo zaprepatenje.

Gospodine Holmes, vi ste za mene uli! povie otkud biste inae mogli toznati?

* Ljubavna pria, afera (franc.)

Ne osvrite se na to Holmes se nasmije. Bit e da sam se uvjebao zapaati

ono to drugi previaju. Da nije tako, zato biste dolazili k meni po savjet? Dola sam, gospodine, jer sam sluala o vama od gospoe Etherege, ijeg ste mua

onako lako pronali kad ga je i policija otpisala kao mrtvaca. Oh, gospodine. Holmes, eljelabih da i za mene uinite neto slino. Nisam bogata, ali na vlastitom raspolaganju imam stofunti godinje. K tome i onu malenkost koju zaraujem tipkanjem na stroju. Sve bih rtvovalasamo da saznam to se to zbilo s Hosmerom Angelom.

Zato ste u tolikoj urbi doli k meni? upita Sher-lock Holmes, dodirujuivrhove svojih prstiju i gledajui u strop.

Na pomalo bezizraznom licu gospoice Mary Sutherland ponovo se odrazizaprepaten pogled. Da, otila sam od kue tresnuvi za sobom vrata ree jer menaljutilo to je Windibank, to jest moj otac, sve to primio olako. Nije htio otii ni na policiju


32/133

31

ni k vama, te me na kraju razjarilo to nita ne poduzima i neprestano govori da tu nemaniega loeg.

Va otac? ree Holmes. Va ouh, jer su vam prezimena razliita.

Da, moj ouh. Nazivam ga ocem premda je to prilino smijeno, jer on je od mene

stariji svega pet godina i dva mjeseca. A mati je iva?

Ah da, mati mi je iva i dobro je. Nisam ba bila naroito oduevljena, gospodineHolmes, kad se preudala tako brzo nakon smrti mog oca, i to za ovjeka petnaest godinamlaeg od sebe. Otac je bio instalater cijevi u ulici Tottenham Court Road i ostavio je zasobom uvedenu radnju koju je mati nastavila s poslovoom Hardijem. No, kad je naiaoWindibank, nagovorio ju je da radnju proda, smatrajui da je on kao trgovaki putnik zaprodaju vina neto mnogo vie. Dobili su etiri hiljade sedam stotina funti za otkupninu ikamate, to nije ni priblino onoliko koliko bi do

acd tajnaoskomskdoline

Documents