NEOTERICIgrč. νεωτεροί; lat. poetae novi = novi, noviji pjesnici

Pod neoterike ubrajamo skupinu pjesnika (pjesničku školu) iz 1. st. pr. Kr. koja svjesno odmiče od starog rimskog pjesništva koja se proteže još od Enijinog doba te se okreće grčkim pjesnicima aleksandrijskog razdoblja. Vrhunac dostiže 50-ih godina. Glavni uzor među neotericima bio je Kalimah i skupina pjesnika iz aleksandrijskog perioda. Ciceron ih je pogrdno nazivao cantores Euphorionis (Euforionovi pjesnici)1. Prekid s rimskom pjesničkom tradicijom bio je višestruk - žanrovski i estetski. Na planu žanrova počinju njegovati kraće pjesničke oblike poput epigrama, elegija, epilija i epitalamija 2 . To su bile razne prigodnice koje su nazivali nugae. Odmiču od velikih i opširnih književnih vrsta poput drame i epa, smatrajući ih zastarijelim oblicima. Kada je u pitanju estetika, javljali su se određeni sukobi na planu sadržaja i izraza (a jedno je o drugome ovisno) jer su prema antičkoj poeziji bili strogo određeni metri u kojima mora biti pisana određena pjesma. Jedan od sukoba javlja se između mlađih i starih pjesnika, a neoterici su izbjegavali staru rimsku književnost. Ciceron je poštivao Eniju od kojeg se neoterici odmiču. Treći pak sukob nastaje u problematici uloge pjesništva, tj. koja je glavna uloga pjesništva i ima li u pjesništvu prednost forma ili sadržaj. Tematika je bila raznolika. Ne zanima ih politika, već uživanje u kulturnom životu i dokolici. Pišu i ljubavne pjesme. Gotovo sve teme ne tiču se njihovog stvarnog života. U stilskom pogledu, izraz je elegantan, sadržaj učen, ritam savršen pun melodijoznosti, a kao rezultat toga nastaje pravi pjesnički latinski jezik.

Poznati neoterici bili su: Publije Valerije Katon Gaj Licinije Kalvo (sačuvane 3 male pjesme i nekoliko fragmenata) Gaj Helvije Cina Marko Furije Bibakul (napisao epilij o galskom ratu) Gaj Kornelije Gal (Vergilije mu je posvetio 10. Knjigu Bukolika) Gaj Azinije Polion Publije Vergilije Maro Publije Terencije Varon Gaj Valerije Katul

1 Euforion je bio pjesnik čije pjesme nemaju nikakvu književnu vrijednost2 epitamiliji - svadbene pjesme