6.opservaciija i procena ponasanja
DESCRIPTION
ponasanjeTRANSCRIPT
Mirjana Divac Jovanovid, 2013
Posmatranje - tredi deo jezgrovne trijade studije slučaja
Verovatno prvi izvor podataka o drugim ljudima (podaci “iz prve ruke”)
Daje jedinstvene informacije (koje se ne mogu dobiti na drugi način)
Važna dopuna drugih podataka (iskaza), značajan doprinos opštem utisku i validaciji drugih podataka
Biografija : ispitivanje prošlosti – ( oslanja se na psihoanalitički teorijski pravac)
Intervju ( razgovor) – ( oslanja se na fenomeno- loški teorijski pravac)
Posmatranje ponašanja (bihevioralna opservacija) –
(oslanja se na bihevioristički teorijski pravac)
Odnos ponašanja, kao spoljašnje manifestacije ličnosti, prema unutrašnjim aspektima ličnosti, za koje pretpo-stavljamo da stoje iza ponašanja ( manifestno-latentno)
Kako i po čemu prepoznajemo osedanja, stavove, motive ili konflikte? ( verbalno-neverbalno; konzistentno-nekonzistentno i td.)
Koliko daleko možemo idi u uopštavanju onoga što je registrovano opseravcijom? ( reprezentativnost uzorka posmatranog ponašanja)
procena vidljivog (neverbalnog) ponašanja,
procena obrasca verbalne ekspresije,
procena kognitivnih obrazaca ( unutrašnji govor, način artikulisanja misli, itd.)
procena fizioloških stanja ( puls, krvni pritisak, tempera tura kože, mišidna tenzija, galvanski refleks kože, EEG)
( na primer: Sch i anksiozni poremedaji imaju viši nivo simpatičke reakcije, a AS/PL parasimpatičku dominaciju; Iacono, 1991)
Pomodna tehnika tokom svakog kontakta sa pacijentom:
boravka u ustanovi
intervjua
psihološkog testiranja
terapijskih seansi
Pošto je isprepletana sa ostalim metodama, često je kliničari “podrazumevaju”, pa je ne posmatraju kao poseban metod u kliničkoj praksi
Laičko posmatranje: osnovni oblik upoznavanja ličnosti drugih osoba (“vidi i porazgovaraj”): uzgredno, prigodno, otvoreno, eksplorativno, anegdotsko.
Naučno posmatranje: sistematično, kvantifikovano, jasan program traganja, poznavanje kriterijuma, izdiferenciranost upotrebljenih tehnika; kontrola mogudih grešaka; izbegavanje interpretacije i zaključivanja
Neodvojivo od dijagnostičkog intervjua i testiranja
Započinje istovremeno kad i intervju, ili čak pre njega (na pr. pri zaka-zivanju seanse)
Važno je ono što je “iza” posmatranog ( da li ima skriveno značenje, ili poruku...)
Pitamo se šta je “značenje” posmatranog ( u razičitim situacijama i kod različitih osoba može da ima različita značenja...)
Izdvajamo relevantno od uzgrednog ( nemaju sva ponašanja isti klinički značaj....)
Instrument posmatranja je kliničar ( subjektivna procena)
Sticanje globalnog i “prvog” utiska
Sistematka i analitička eksploracija detalja
Usmereno posmatranje u vezi sa ključnim problemom
Osnovna pretpostavka je: da postoji povezanost izmedju spoljašnjeg ponašanja i “unutrašnje” ličnosti
1. Prema stepenu sistematizovanosti i opsegu:
Nesistematska, otvorena, impresionistička opservacija
Sistematska inventarska forma posmatranja
Sistematska usmerena forma posmatranja
2. Obzirom na okruženje:
U prirodnim uslovima ( kod kude, u školi...) Eksperimentalno ( kontrolisano) opažanje Kombinovano
3. Obzirom na poziciju procenjivača:
Procenjivač može biti u situaciji (sudeonik) Sa strane (spoljni posmatrač, nesudeonik)
Nesistematska opažanja u prirodnim uslovima imaju prednost – dobijanje velikih uzoraka klijentovog spontanog ponašanja (relevantni za kliničara)
Sistematska opažanja u kontrolisanim uslovima ograni-čavaju podatke, ali daju bolju direkciju procenjivaču (kvantifikovani i pogodni za istraživanja...)
Nametanje pravila posmatranja može otežati korišdenje našeg senzibiliteta u registrovanju zbivanja: veda šteta nego korist?
Spoljni telesni izgled Utisak o odevanju, i držanju Orijentisanost prema mestu u svrsi ispitivanja Kvalitet kontakta sa ispitivačem Sposobnost izlaganja problema, motivacija Odnos prema sadržaju svog izlaganja Raspoloženje i emocije tokom kontakta Emocionalni odnos prema sebi, osobama o kojima
govori i prema ispitivaču ( “afektivna rezonanca”) Promene ponašanja Opšti utisak o pacijentu i atmosferi
Karakrteristike opšteg izgleda i držanja
Prvi utisak o kontaktu
Promene u ponašanju
Ponašanje za vreme intervjua
Ponašanje za vreme testiranja
Razlike u ponašanju za vreme različitih faza kontakta
Kvalitet uspostavljenog kontakta sa ispitivačem
Promene tokom kontakta
Emocionalna rezonanca
Socijalna kontrola
Opšti utisak
Opšta aktivnost: ubrzan....usporen
Orijentisanost prema ispitivaču: shvata svrhu.....
Prilagodjenost: prirodan....napet
Saradljivost: spreman....negativističan
Sposobnost govornog izražavanja: spontana verbalizacija...?
Pažnja: fiksirana....ometena
Samopouzdanje: samouveren...kolebljiv
Motivacija: visoka...nezainteresovan
Napor i trud: maksimalan....indiferentan
Istrajnost: istrajan...lako odustaje
Fleksibilnost mišljenja: rigidan...nestabilan
Regovanje na pohvalu: ima....nema
Reagovanje na neuspeh: ima...nema
Samokritičnost: preterano....nekritičan
Subjektivnost ( procenjivači se razlikuju po karakteri-stikama ličnosti, veštinama, teorijskim orijentacijama…)
Selektivnost u registrovanju činjenica jednako
Razlike u klasifikovanju podataka
Razlike u nazivima za iste klase
Razlike u odredjivanju važnosti posmatrane pojave
Svako posmatranje i procena je samo aproksimacija “istine”
“Halo efekat” - efekat opšte impresije koji se prenosi na sva pojedinačna posmatranja
Različita tumačenja sadržaja termina (osobine) i skala učestalosti, odnosno intenziteta
Ustaljene ocenjivačke navike i stavovi: tri tipa posmatrača - “umerenjaci”, “ektremisti” ( u dva pravca: minimizatori i maksimizatori)
Spoljna kontrola: kontrola činilaca od kojih zavisi rezultat opservacije ( vreme, mesto, situacija, beleženje...)
Unutrašnja kontrola: kontrola izvora grešaka (individualne razlike, neujednačani kriterijumi i motivacija, osetljivost, informisanost...)
Registovanje bez tumačenja: razlikovanje sebe ( svog tumacenja vidjenog) od sveta izvan sebe ( realnosti)
Osetljiv za odredjene pojave
Da diskriminira te pojave po vrsti i intenzitetu
Da suzbija izvore grešaka
Da je u stanju da identifikuje pojavu koja se traži
Osetljivost za ono što se u njemu samom zbiva da bi se oslobodio “slepih mrlja” ( unutrašnja kontrola nad ličnim izvorima subjektivnosti percepcije)
Za povedanje objektivnosti posmatranja
Formalizovano sistematsko posmatranje
Inventar osobina ponašanja prema kojima se vrši selektivna opservacija i ocenjivanje
Mogu biti kvalitativne (nominalna: ima/nema) ili kvantitativne (odredjuju intenzitet ili učestalost)
Podrazumeva sud o opserviranom ponašanju
Gruba trijaža ekstremnih oblika poremedaja
Nije sve jedno da li je neko vrlo malo ili jako uzmeniren, često, ili retko, veoma dugo ili kratkotrajno.
Slaganje različitih opažača zavisi od:
Složenosti zadatka
Saznanja da se proverava pouzdanost
Uvežbavanja posmatrača
Načina računanja ( prisustvo ili odsustvo: Da li računa pojavljivanje ili nepojavljivanje neke varijable, na pr. retke)
Povedanje pouzdanosti uvodjenjem više (informisanih) procenjivača
Da li opažanjem ponašanja merimo zaista ono što bi trebalo
meriti i koliko dobro to radimo?
Valjanost opažanja izgleda tako očita!
Kliničar posmatra ”pravu stvar”, umesto da čuje o tome u intervju? ( ali, da li je na pr. opažanje agresivnog ponašanja dovoljno za procenjivanje agresije kao crte?)
Da, pod uslovom:da je to reprezentativno ponašanje i da je to definicija (agresije)?
Pitanje validnosti opservacije u kliničkoj psihologiji je relativno:povedanjem sistematičnosti, tj. validnosti, opservacija može da bude tačnija, ali je to često na štetu relevantnosti podataka
Odredjivanje jasnih ciljeva, sadržaja i predmeta opažanja
Kontrola uticaja procenjivača ( pristrasnost, očekivanja)
Kontrola reakcije klijenata na posmatranje (svesnost o posmatranju menja ponašanje, zato se valjhanost poboljšava upotrebom jednosmernih ogledala, skrivene kamere…)
Reprezentativnost opaženog ponašanja ( kontrola situacionih uticaja: da li se ponašanje dešava u izuzetnim okolnostima ili uobičajenim, itd.)
Teško isključiti kliničareve interpretacije i zaključivanje
Nije pogodno za procenu unutrašnjih dogadjaja ( na pr. misli, predstave, afektivna iskustva, itd.)
Nije korisno za dogadjaje koji su retki ( na pr. napadi panike)
Nije korisno za dogadjaje gde postoji verovatnoda da bi ih samo opažanje prigušilo ( na pr. napad besa)
Može da zaobidje teškode opažanja
Metoda u kojoj pojedinac opaža i beleži sopstveno ponašanje, redovno i sistematično
Koristi se i terapijski, podstiče promene u ponašanju (na pr. odvikavanje od pušenja)
Fokus samoopažanja može varirati: ponašanje, misli, osedanja, okolnosti
Iako subjektivno, ignorisanje podataka dobijanih posmatranjem može zanemariti vitalne informacije o pacijentu: kao što su one koje dobijaju samo u kontaktu ( afektivna rezonanca, na pr.)
Raport o opaženom ponašanju humanizuje izveštaj o pacijentu (zaokružuje priču, čini je prirodnijom i ljudskom)
“Oživljava” tehnički izveštaj o testovnim rezultatima
Nalaz ne treba samo da bude “tačan”, nego i ubedljiv za one koji treba da ga primene: bihevioralna opservacija doprinosi ubedljivosti
Opažanje u psihodijagnostici je sastavni i paralelnimetod, sa drugim metodama procene
Opažanje daje dodatne i jedinstvene informacije
Služi za brzu i intuitivnu dijagnostiku (TA drajveri)
Daje visok stepen uverenosti (slično intervjuu)
Povedava validnost testovnih rezultata
Nedostatak opažanja smanjuje validnost i pouzdanost drugih metoda baterije: nesigurnost dijagnostike “na
slepo” ( kada treba da se da sud o pacijentu samo na osnovu pregledatestovnog materijala)