'TOKAR LAHMAN, Zagreb

P R I L O G P R O U Č A V A N J U S T R U K T U R E S T A N O V N I Š T V A M A K A R S K E

Osnovni faktor svakog društvenog zbivanja, čovjek, predmet je geografskog ispitivanja. Posebno njegova svojstva, njegovi odnosi rema sredini u kojoj živi i dinamika njegova kretanja. Sve to čini snovu za proučavanje razvoja ljudske zajednice. To ispitivanje čo-jeka, odnosno njegove skupnosti, koja se očituje u obliku stanovni-tva jednog užeg ili šireg društvenog organizma, kompleksan je za-atak. On se proučava s obzirom na podrijetlo, na njegova kvanti-ativna i kvalitativna svojstva i na njegovo pomicanje. Drugim Lječima, na njegove statičke i dinamičke karakteristike. Svi ti lomenti dolaze do izražaja kod ispitivanja strukture stanovništva lakarske, što je predmet ovog izlaganja. Makarska je staro naselje, još iz predrimskih vremena. Konstan-

n Porfirogenit naziva cio ovaj kraj Parathalassia Muicuri, što se revodi Makarsko primorje, prema mjestu Muccurum, sada selu lakar, koje se nalazi 1 km iznad Makarske. Morfologija cijelog ovog riobalnog pojasa i visokobiokovskog bila i razvoj političkih prilika

ovom kraju uvjetovali su najjaču aglomeraciju stanovništva pravo na ovoj tački njegova izdužena prostora od najstarijih vre-lena. Ona je obilježena izrazitim fiziografskim i antropogeograf­skim osobinama. Na pravcu naše obale od Omiša do ušća Neretve, u dužini od 83

m, nije se u toku historije razvilo veće naselje osim onoga Makar-se. Oblici stijena, najizrazitiji vapnenački reljef sa strmom obalom o mora i relativno blagi spust niže flisne zone pružili su fizičke vjete za razvoj luke i naselja Makarske. Od Omiša do Neretve ema značajnijeg lučkog udubljen ja osim ovoga. Od podgorske rulje iz biokovske podgorine izdvojila se kamena kosa, koja se od ružanja biokovskog podgorja rašlja od Tučepa do rta Sv. Petra u ravcu otoka Brača. Ta gorska kosa je do Osejave sastavljena od idističkog vapnenca, koji je otporniji prema silama što ga verti-alno i horizontalno nastoje uništiti nego što su slojevi položeni u

559

sinkiinali od Tučepa do makarskih žala. Zbog te otpornosti ističe se ta gorska kosa vertikalno znatno više od slojeva položenih u sinkii­nali. Na položaju današnjeg lučkog udubljen ja Makarske ta je gor­ska kosa prekinuta od Ose jave do poluotoka Sv. Petra; nastao je prodor u dužini od 265 m. Po mišljenju J. Roglića taj prekid je na­stao prvenstveno djelovanjem voda tekućica, a tek sekundarno i abrazionirn djelovanjem mora. Ispiranje su vršili Bidolski potok, koji se ulijeva u zapadnom dijelu luke, i potok Vrutak na istoku, a nekad se u luku ulijevao i potok Volići ja, koji je pritjecao s istoka, iz Ko-tišine. Ovaj je potok iimjetnim kanalom skrenut i danas uvire u more izvan luke. Svi su ovi potoci iz biokovskog podgorja išli trans­verzalno, vjerojatno se sjedinjavail u današnjem zaljevu i ulijevali u more kroz obalni vapnenački greben, koji je time bio probijen. U tom razornom djelovanju pomagale su i bujice.1

Na mjestu gdje je nastalo spomenuto ušće kontinentalnih voda, gdje je srušena gorska kosa između Ose jave i poluotoka Sv. Petra nastao je ravniji prostor, pogodan za pristajanje i zaklanjanje bro­dova, za podizanje naselja i oblikovanje obale. To lučko udubljenje ima sve povoljne maritimne uvjete jedne luke: relativno ravan teren, primjerenu dubinu, muljevito dno za sidrenje, zaklon od udara valova, vodu i podesne prilaze iz zaleđa. Zbog toga se na ovoj središnjoj tački okolnog prostora i razvilo veće naselje. Ono je pre­uzelo i_ funkciju tranzita za prilično duboko kopneno zaleđe, uspr­kos slaboj prohodnosti i neizgrađenim putovima.

Dva nepovoljna uvjeta imala je ta luka. Od tih je jedan klimatski faktor (bura), a drugi strateški. Bura je jedan od najjačih vjetrova u Evropi; javlja se na našoj obali osobito oštro gdje su vertikalne forme u planinama jako izrazite, osobito pod Velebitom i ovdje pod Biokovom. Bura je vrlo nepovoljna za makarsku luku osobito u pro­ljeću i jeseni, kada je ona češća i jača, a u toplo doba godine nije dolazila u obzir kao smetnja brodovima.

Kad je pravna nesigurnost bila veća na našem moru, za doba raz­nih ratova, makarska luka je bila opet na cijelom potezu od Omiša do Neretve najzaštićenija tačka, jer su .poluotok Ose java i Sv. Petar bili odlične kule stražarnice za obranu grada. Ovi fiziogeografski uvjeti, položaj i morfološki i hidrografski uvjeti uvijek su davali Makarskoj prednost pred svim naseljima od ušća Cetine do ušća Neretve. Stanovništvo je uočavalo značenje ovakvoga položaja, pri­rodne odlike lučkog udubljenja, i naseljavalo je ovaj kraj od naj­starijeg doba. Ali su sve ove fiziogeografske odlike makarske luke osobito dolazile do izražaja u dodiru sa zaleđem. Njezini prilazi ka zaleđu nisu naročito pogodni. Ali uza sve to dva su prijevoja važna za taj kontakt: Dupci (aps. visina 288 m) i Staza (897 m). Dupci su položeni na sjeverozapadnoj strani između planine Biokova i omiške

1 Bujice potoka naplavljivale su luku sve do god. 1894. >(P: Kaer, Makarske Primorje, Rijeka 1914, str. 49).

560

Dinare, a Staza se nalazi na jugoistočnoj strani između Biokova i Rilića. Pored mnogih malih stočarskih staza preko Biokova ova dva prijevoja su značila važnije prolaze vjerojatno još od vremena Rim­ljana, a sigurno od srednjega vijeka. Mora se računati da su tada mogla ovim putovima prolaziti i primitivna kola. Preko ovih dvaju putova utjecajna je zona Makarske sezala na zapadu od pravca Dupci—Zadvarje—Aržano—Duvno, pa se spuštala na Imotski i oda­tle do Vrgorca. Kada je ova utjecajna zona zaleđa bila politički u jednoj cjelini povezana s Primorjem, kao za doba Venecije, u vre­menu turske vlasti ili za doba Austrije, prilaz je s gornjačkog kraja s karavanima konja i kola preko spomenutih prijevoja bio olakšan. Svakako da je stanovništvo Makarske tada ekonomski jačalo. Kada su pak političke granice ili pravna sigurnost izdvajale gornjački kraj od Makarske, sprečavale su karaule na Dupcima i Stazi prilaz k Makarskoj, privredni je život grada slabio, a opadao je i broj stanovnika.

Ta kontinentalna zona imala je dakle znatniji utjecaj na jačanje stanovništva Makarske i njegovo ekonomsko stanje nego primorska i otočna. Prema tome aglomeracija stanovništva Makarske uvjeto­vana fiziogeografskim svojstvima luke znatno je ovisila o političko-geografskoj strukturi i o ekonomskom blagostanju njena zaleđa, još bliže gornjačkog gravitacionog prostora. Upravo ta ekonomska povezanost zaleđa s Makarskim primorjem uvjetovala je živu mi­graciju stanovništva tih područja, što se odrazilo u strukturi stanov­ništva Makarske.

U ovoj radnji položit ćemo glavno težište na to kretanje i pori­jeklo stanovništva grada. Međutim, u izvršenju ovog zadatka po­stoje znatne teškoće, jer su političke prilike ovog kraja utjecale da su najstariji dokumenti o tome nestali ili uništeni. Najstariji dohvatni podaci o stanovništvu Makarske pristupačni su nam u crkvenim ma­ticama rođenih i umrlih. Kako je poznato, te su crkvene matice uve­dene u Evropi odlukom Tridentinskog koncila (1545—1563). Najsta­rije matice u Makarskoj jamačno su bile pisane glagoljicom, ali su danas sasvim nestale. Ili su izgorjele u požarima makarskog samo­stana, koji su Turci tri puta spalili, ili su knjige nošene na otoke, kamo je pučanstvo pred Turcima bježalo, pa su se izgubile. Zabilje­ženo je da se matice (latinski pisane) vode od 1690. Međutim i za razdoblje od prvih 18 godina, tj. od 1690—1708, ne zna se gdje su i da li su uopće sačuvane. Najstarije matice grada Makarske za koje se danas zna sežu za rođene od 1710, a za umrle i vjenčane od 1709. Te matice, koje su ležale kod župskog ureda u Makarskoj, pre­uzete su 1949. i pohranjene u Arhivu Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Tadašnjem narodnom odboru kotara u Makarskoj date su na čuvanje matice ,od 1848. dalje. Iz spomenutih najstarijih matica mogu se doznati razni zanimljivi podaci— osim imena i prezimena i datuma rođenja ili smrti —zanimanje, više puta obiteljsko porije­klo (osobito kod imena koja se prvi put javljaju u matici), vjera

36 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE 561

(značajna osobito kod pokrštenih muslimana i prekrštenih pravo­slavnih) i drugi. U proučavanju porijekla stanovništva moramo za osnovu uzeti ispitivanje patronimika, a za to su nam spomenute matice dobar izvor.

Osim ovih patronimika navedenih u ovom razdoblju od 120 go­dina zabilježena su u ovoj radnji i druga, stvarno još starija, iz pojedinih popisa, ugovora, arhivskih zabilježaka i nadgrobnih nat­pisa. Oni su od 1667. godine. Prema tome ovdje pratimo razne po­datke o porijeklu stanovništva Makarske od 17. stoljeća.

Pored ovih izvora navedeno je i stanje prema maticama iz 1848. Konačno je fiksiran pregled prema detaljnim podacima iz popisa stanovništva od 1. III 1961, koji nisu objelodanjeni, već sam ih crpio iz Zavoda za statistiku SR Hrvatske, što mi je dobrotom stavljeno na raspolaganje.

Među najstarijim izvorima zabilježenim u ovoj radnji bili bi ovi: staro makarsko groblje u kojem se ukapalo sve do 1830; ono je na poluotoku Sv. Petru uz danas srušenu crkvicu. Danas nema nikakvih tragova niti natpisa na grobovima osim u samoj crkvici, gdje jedna nadgrobna ploča s grbom knezova Kačić po svom starijem obliku (krilati zmaj bez krune) upućuje vjerojatno na dosta rano doba. Oko crkve su još dva nadgrobna natpisa novijeg datuma: Petra Jurišića »iz Servije, rišćanina« (1829), i Ludovika i Ane Mirkušić (1829).

I pred franjevačkom crkvom (sagrađenom 1540) vršila su se poka­panja do početka 19. stoljeća, ali obilježjima na tim grobovima nema traga. U samoj crkvi nalazi se 31 grobnica. Grobnice su datirane od 1667. do 1711. i jedna je recentnija. Podaci o tome uneseni su uz odnosni patronimik, koji slijedi uz ovu radnju, zabilježen iz matica. Ovdje bilježimo prezimena s grobnica koja nisu u maticama u toku spomenutog razdoblja dolazila. To su: Simunović-Kačić iz Kotišine (1667), Gojak, Markočević, Radovčić (1698), Linjević i Pauk iz Ma­karske oko 1700) i Tvrdina iz Velog Brda (oko 1700).2

I u katedrali sv. Marka (sagrađenoj početkom 18. stoljeća) ukapali su se makarski plemići i crkveni poglavari (19 grobnica), i u 4 grob­nice članovi dviju bratovština, »Dobre smrti« i »Sv. sakramenta«. Sve su one datirane s godinom 1756, osim pet njih koje nose god. 1796. (jedna kneza Stjepana Kačića i 4 bratovština). Podaci o prezi­menima ovih obitelji uneseni su uz glavni popis patronimika.

Godine 1452. traže od Venecije da im potvrdi stare povlastice obitelji: Kačić Grubiša, Vukas Vidoje, Vučinić Vuk Marko, Radat Radon ja, Ivaniš Ratko i Pavel Ivan.3

Iz godine 1646. sačuvao se popis knezova i plemića (conti e nobili) Makarske i Krajine koji nakon podignuta ustanka protiv Turaka

z Prezimena štampana u kurzivu znače da su se do danas sačuvala u Ma­karsko]. Taj postupak ćemo zadržati do kraja radnje.

3 Ljubić, Listine o odnošajih između Južnog Slavenstva i Mletačke repu­blike (MHSM, X 19).

562

predaju Veneciji uvjete za priznanje njezine vlasti. Medu njima sti. iz Makarske knezovi Pavlović, Nenadić, Kačić; Baranović iz Makra i Kovačić i Marković iz Kotišine.4

Godine 1690. Venecija priznaje privilegije makarskog stanovni­štva. Tada je sastavljen popis (30. X 1690) svih obitelji koje su se tada nalazile u gradu i Primorju. U Makarskoj je bilo 34 specifici­ranih obitelji. Taj se popis nalazio u općini, ali je kasnije propao. Štampan je međutim popis privilegiranih obitelji, i to knezova Ka­čić, Kačić-Kavelić, Kačić-Terzić, Grubišić, Nikolić-Dujmović, Ivani­sevic, Nenadić, Pavlović-Lučić, i građanskih obitelji: Ipšić, Lučić, Kovačević, iz Makra Bartulović, Franković, Puharić, Batinić i Pirak, te iz Kotišine Kačić-Šilje, Domjanović, Kovačević, Đurković, Čović i Pavlović.5

Sačuvan je u pjesmi opis viteške igre (alke) iz godine 1782. Tak­mičili su se knez Ivičević, knez Kačić, knez Kačić-Kavelić, knez Kačić-Terzić, Tomičić, Mastrović, Ipšić i Ivanisevic (te Koić iz Splita).6

God. 1710. zadarski opći providur javlja makarskom providuru da treba gradu vratiti općinsko vijeće u koje treba da uđu obitelji ple­mića Pavlovića reč. Lučića, Nenadića, Kačića, Klarevića, Serdar e-vića, Knezovića, Markovića, Bartulovića, Viskovića, Baranovića. Osim toga želd da se pridruže vijeću obitelji Damjanović, Banović, Antičić, Grubišić, Marinović, Kutonić, Biloničić, Miošić, Aničić, Piv-čević, Ribarević, Kusović reč. Kudre, Antulović, Glavičić, Lučić, Ivičević i Marković.7

Nakon ustanovljenja austrijske vlasti u Dalmaciji ova nastavlja favoriziranjem talijanskog činovništva pa dovodi i novo činovnistvo iz svojih talijanskih pokrajina. S činovništvom se i dalje podržava talijanski jezik i kultura. I građanski elemenat, a i lokalno plem­stvo, nastoji održati stare društvene oblike. Tako dolazi do osnivanja činovničko-građanskog društva (čitaonice) pod nazivom Casino (1843). Prvi predsjednik Casina je politički činovnik Addobbatti, a u upravi su plemići Ivanisevic, Alačević, Kačić-Peko, Vranković i Ivi­čević. Među članovima društva su Čobarnić, Grubišić, Pavlinović, Ivasović, Mrkušić, Puović-Bartulović, Nonković, Grubišić, Gargaso-vić, Vuković, Puović, Vrcan, Pavlović, Lučić, Miličić i Matutinović. Od činovnika: Bottner, Pasco, Botti, Bettini, Secco, Midoleo, šurić, Vranković, Rossi, Franičević, Liepopilli, Pojani, Matulović, Blaško-vić i Plenković.8

God. 1848. (na 31. XII) upućuju makarski »poglavari i izvrsni sta­novnici«9 banu Jelačiću, koji je imenovan namjesnikom Dalmacije,

4 Lulić, Compendio storico-cronologico di Macarsca, Split 1860, str. 43. 5 Epitome del privilegio e rolo di Macarsca, Primorje e Craina, Venezia 1794, str. 9—23. 6 U zaostroškom samostanu. Štampano u »Novoj reviji«, Makarska 1930. 7 Kaer, P, Makarska i Primorje, Rijeka 1914, str. 130. 8 Kaer, n. d. str. 147. 9 »Zora Dalmatinska« br. 11 od 19. III 1849.

563

pozdrav i pouzdanieu. Nije sačuvan original s potpisima, lio prema funkcijama koje su tada imali pojedini građani rekonstruirao je P. Kaer10 ovaj popis: Miličić, Pavlovič-Lučić, Benevoli, Ivanisevic, Ala-čević, Kačić-Peko, Nikolić, Staničić, Matulić, Majstorović, Nonković, Labia, Puović, Čobarnić, Mrkušić, Solitro, Pasco, Pavlinović, Grubi-Šić, Karninčić, SeveljeVić, Čović, Piotti, Ujević, Botti, Gargasović, Ivičević, Ipšić, Nikolić, Stipić-Nenadić, Stipica-Kačić, Secco, Tadić, Vranković, Vuković, Vrcan.

Međutim najvažniji izvor podataka o makarskim obiteljima nalazi se u spomenutim maticama od 1709, odnosno 1710. do 1829.

Porijeklo u maticama nije uvijek bilježeno, rađeno je to redovitije kod doseljenih venecijanskih činovnika ili kod vojnika, uglavnom ako se radilo o novom doseljeniku, a kod ostalih rjeđe. Uz podatke o porijeklu koje sam iz matice crpio nisam unosio posebne oznake, jer to nije bilo potrebno, a uz podatke koji su zabilježeni iz drugih pisanih dokumenata uvijek je naveden izvor. Kod gotovo svih danas postojećih najstarijih porodičnih prezimena zapisana je i porodična tradicija o porijeklu koliko se ta sačuvala, a to sam sakupio iz osob­nog ispitivanja svake obitelji uz suradnju Iva Donellija, kome i ovom prilikom izrazujem zahvalnost. Najveći broj starih patroni-mika, čije su obitelji izumrle ili se odselile ili su bile prolazno u Makarskoj, nije obilježen podacima o porijeklu, jer je to danas pot­puno nedohvatno.

P R E Z I M E N A K O J A SE N A V O D E U M A T I C A M A OD 1709-1829"

Akčić (1799); Alačević i Alačević-Slako (1753, iz Drašnica). Po obiteljskoj tradiciji i pisanim dokumentima (Biblioteka za povijest dalmatinsku, F. Alačević: Memorie della famiglia Alačević, Dubrov­nik 1884), nakon pada Bosne, pošto je njihov zamak kod Zvornika bio spaljen i veći dio obitelji poginuo, Franjo Mirković (to je bilo tadašnje prezime obitelji Alačević) sa sinovima Stjepanom, Nikolom i fra Matijom bježi u Drašnice (Matija se povlači u zaostroški samo­stan), gdje nalazi podesnu mogućnost za utvrđenje. To je bilo 1464. ili 1465. Ovdje obitelj dobiva pridjevak Alač, iz kojega će kasnije nastati prezime. Jedan dio obitelji seli u Drvenik i na morskoj obali gradi kuću, pa se uvala prozva »Alačeva vala«. Drugi dio obitelji seli u Makarsku, kupivši kuću Palaveršić. Onaj dio obitelji koji je ostao u Drašnicama vrlo se razgranao i iz njega su potekle obitelji Mirković, Arstić, Slakić, Alači, Tomini i Jurjevi. Za upadan ja Tu­raka, a također i Uskoka, u Drašnicama, Drveniku i Makarskoj, što je u XV i XVI stoljeću bilo često, Alačevići su bili na čelu otpora.

io Kaer, n. d. str. 149. 11 Godina u zagradi znači da se te godine prvi put javlja u maticama ili

drugim ispravama koje se ovdje navode.

564

Prvi Alačević u matici umrlih u Makarskoj zabilježen je kao Mili-tum Dux. U mletačkoj vojsci bilo je više vojno-pomorskih zapovjed­nika iz ove obitelji; posebno se ističu pukovnik konte Petar Alačević, pukovnik-namjesnik Nikola, major Antun, kapetani Stjepan i Petar II i drugi. (Plemićki naslov obitelj je nosila još od bosanskih vla­dara, a Venecija ga je potvrdila, iako kasnije nije bio obnovljen). I u austrijskoj vojsci s Jelačićem ističe se poručnik Ivan Alačević (poginuo u borbama u Ugarskoj). Iz ovoga plemena bilo je istaknutih imena i na kulturnom, prosvjetnom, pravnom i crkvenom polju; Albinović reč. Puljiz (1799, iz Omiša): Alfirević (1724, iz Primorja); Andrijašević (1750, iz Basta); Andor (1795, iz Mađarske); Angelini (1784, s otoka Hvara). Trad.: Obitelj potječe od obitelji Čeprnja--Divić u Hvaru (povelja Bele III (IV) u prepisu iz XVI st. Od te obi­telji potekla četiri roda. Jedan od tih Luka-Lučići. Radogost Lučić imao 2 sina: Anđela i Balšu. Od Anđela-Anđelinovici. I ova obitelj izumrla u Hvaru i Jelsi, a s kule u Zastražišću prešla u Sućuraj čini se i ova u Makarskoj; Annese (1788, iz Napulja); Antičić i Antičić--Alfirović (1747, iz Igrana); Antonini (1802, iz Moniaga, Italija); Antunović (i Antonović), vulgo Finko i vulgo Vojnušić (1719, iz Poljica). Trad.: iz Drvenika. Moguće se radi o dvije obitelji. Po tra­diciji je došao Stipe A. prije 200 godina iz Drvenika. Bila 4 brata i 3 sestre, od kojih danas postoje u Makarskoj 4 obitelji, a istog pre­zimena ima i u Makarskom primorju. Pridjevak Finko sačuvao se do danas; Aqua (1741, iz Venecije); Aquila (1739, iz Venecije); Araz (1752, iz Šolte); Aviani (1795, iz Trogira).

Babić i Babić-Zanrčić (1754, iz Podgore); Babanac (1800); Babinić (1744); Bacelić (1738); Bačić (1752, iz Dubrovnika); Baffo (1789, iz Venecije); Bajmović (1722); Bakić (1721); Bakotić (1719); Bakulić (1820); Balaić (1714); Balbi (1731, providur, iz Venecije); Baldasar, nekad Baldisera (1754, iz Barija); Baldini (1819); Balonjić (1712); Banović i Banović vulgo Kalajdžija (1744, iz Podgore); Bančić (1744); Banšić (1821); Baraković (1730); Baranović i Baran (1723, iz Makra); Barišić (1730, iz Makra i Kotišine); Barković (1719); Barsojević (1765); Bartulović alias Vuljan i Bartulović-Puović (1740, starinom iz Ma­karske, a i iz Graca); Basse (1741, iz Venecije); Basic (1754, iz Imot­skoga); Bašković reč. Fržina i Vržina i Bašković reč. Vuk (1758, iz Velog Brda). Trad.: Pred najezdom Turaka četiri brata Baškovića doselila iz Bosne otprije nekih 250 godina u Velo Brdo. Dvojica od njih spustiše se u Makarsku. Danas su u Makarskoj živuće 4 grane plemena Bašković, dok se u Velom Brdu čitav jedan komšiluk na­ziva Baškovici: Baštimović (1783, iz Splita); Batinić i Batinić-Zarne [1717, iz Makra, grobnica u franjevačkoj crkvi iz 1711); Batoš (1753, iz Brača); Batošić (1710, iz Makra i Podgore); Battaglini (1765, iz Udina, Peschiera); Battara (1730, iz Italije); Bauk (1718, starinom iz LVTakarske. Ova je obitelj u to vrijeme vrlo razgranata u Makarskoj i često se u maticama spominje, posebno kao kumovi na krštenju i sjenčanju); Beanović (1713); Belinić (1762); Bembo (1740, providur,

565

iz Venecije); Benčić (1720); Benevoli (1774, iz Venecije); Benezz (1778, iz Brixa); Beniagrea (1726, iz Italije); Benković (1784, iz Omi ša); Benussi (1820, nauta, iz Rovinja). Trad.: Kao pomorac Jako Benussi vodio prvi brod F. Rismonda »Hercegovina« 1878, ali s doselio u Makarsku prije toga, vjerojatno u službi Alvize Rismondc paruna i trgovca iz Rovinja, oca Petra Rismonda, koji je trgova< s Makarskom od 1815. Jakov Benussi imao 5 sinova i 4 kćeri i sv ostali u Makarskoj; Berić (1760, iz Zaostroga); Beroš (1785, iz Pod gore); Bettini (1812, iz Venecije); Beviagna (1722, iz Venecije); Bevi laqua (1719, iz Venecije); Bezer (Bezerov, 1710, iz Makra); Bezi (1749, iz Šolte); Bezina (1784, iz Omiša); Bianchini (1765); Bigogn (1808, francuski vojnik); Bijelić (1754, iz Bosne); Bilaš (1752, i Graca); Bilić (1753, iz Radobolja). Trad.: Pradjed današnje genera čije Bilić reč. Ris doselio pred 270 godina iz Bosne. Imao 3 sina 2 kćeri. Ovo se pleme mnogo razgranalo, tako da ih je danas u Ma karskoj 9 obitelji sa 26 članova; Bilimović (1731); Blašković i Blaško vić-Bezić (1713). Grobnica u crkvi sv. Marka iz 1756; Blažević (1742) Blažinić (1770); Bogdanić (1742); Bogunović (1804, iz Bačine); Boka nić (1764, iz Brača); Bolčić (1710, iz Vrgorca); Bolfin (1753, providui iz Venecije); Bolić (1769, iz Radobolja); Bon (1765, providur, iz Ve nečije); Bonaldi (1742, iz Venecije); Boni (1764, iz Venecije); Bonzagl (Barcugh?, 1818, iz Varaždina); Boričić (1716); Bošnjaković i Bošnja] (1758, musliman); Botti (1823); Bottolo (1753, iz Venecije); Bradici« (1762); Bratanić vulgo Bodul (1815); Bratapelle (1762, iz Hvara) Brkljačić (1715, starinom iz Makarske (Vidi Pavlović-Brkljačić) Brkljačić-Pavlović knez Marko iz Makarske (Kotišina) kao mletačk kapetan poginuo 1686. pri opsadi Herceg-Novog; Budalić (1718, sta rinom iz Makarske); Buj (1802, iz Splita); Bulat alias Klaić (1766, i: Sinja i Šibenika); Buljubašić (1710, rečeni Buljubaša bez prezimena a od 1822. kao prezime); Burić (1809, iz Dervenika); Busulin (1805 iz Trevisa); Bušelić (i Pusalić) 1808, iz Tučepa). Obiteljska grobnici u fratarskoj crkvi oko god. 1700;

Caenazzo (1808, iz Zadra); Canfer (1764, iz Verone); Canjevi< (1801, ritus greci); Capavica (1751, iz Mostara); Car (1769, iz Silbe) Carević (1817, iz Trogira, Neocastro); Carpelli (1768, iz Italije); Cle: (1813, iz Francuske); Columbani (1765); Coma (1807, iz Brixija) Cornelij (1751, iz Italije); Corner (1752, providur, iz Venecije); Cviti« (1792); Culin (Kulin?, 1739); Curević (1799, iz Zivogošća);

Čekić (1724, iz Bosne); Celar (1816, iz Zagvozda); Celebić (1791 iz Drniša); Cenišić (1768); Cepe (Cep, 1795, iz Kastva); Cičić (1742, i: Drašnica); Čobrnić seu Ćubrić (1726, iz Tučepa). U Tučepima i dana; postoji zaselak tog imena. Jedna se grana doselila u Makarsku; Čolic (1823); Conšić (1787, iz Selaca na Braču); Cović reč. Bego (1720, i; Kotišine). Obiteljska grobnica u franjevačkoj crkvi iz 1699; Čuger (Čugelj(?), 1816); Cuišić (1769, iz Visa); Čulinović (1721); Čurčijs (rečeni, 1710); Čurčić i Čurčijić (1716, iz Bosne); Čurkov (1819);

566

Daganial (1820, iz Splita); Dalera (1802, iz Creme); Darljić (Drljić, 1745, iz Visa); Deanović (1726, iz Podgore); Defendi (1759, providur, iz Venecije); Dei (1789); Delaqua (De Aqua, 1757, iz Milana); Delić reč. Lece (1745, iz Tučepa); Demelandin (1804, austrijski vojnik); Demšić (1726)) Desaspier (1814, Francuz); Dešković (1813, iz Katuna); Devčić alias Franković (1766, iz Podgore); Diana (1817, iz Venecije); Diodati (1850); Dokmanović (1800, vojnik, pravosl.); Domazet alias Ađara ili Azara (1800); Dominović (1818, iz Jelse); Domjanović (1731, iz Kotišine). Obiteljska grobnica u fratarskoj crkvi iz 1699; Doron (1808, francuski vojnik); Dragojević (1758, iz Mostara, pra­vosl.); Dragon (Dragan, Dragoni, 1766); Drviš (1735. Do god. 1740. Dervišević, iz Imotskog). Danas su dvije porodice u Makarskoj, Drviš-Grk i Drviš-Rojnica. Prema obiteljskoj tradiciji pradjed prvih doselio iz Bosne prije nekih 250 godina, a pradjed Drviš-Rojnice do­šao iz Carigrada prije nekih 300 godina. Ovog plemena ima danas i u Makarskom primorju (Živogošće). U Makarskoj je 7 porodica sa 21 članom; Duboković (1744, s otoka Hvara); Dudan (1819, iz Splita, liječnik); Dugaš (1730, iz Vrgorca). Dvije obiteljske grobnice u crkvi sv. Marka iz god. 1756; Dugopoljac alias Ikan (1743, iz Za­gore); Dujmović alias Mkolić (1711). Obiteljska grobnica u franje­vačkoj crkvi oko god. 1700. Starinom iz Makarske; Duka (1744); Du-raković (1710, iz Živogošća), 1685. hajdukuje protiv Turaka;

Đakić, alias Junaković (1743); Đaković (1763); Đipković (1749, iz Voskoplja, pravosl.); Đurković (1750);

Fabre (1809, franc, vojnik); Favretti (1822); Felici (1808, franc, vojnik); Fiamengo (1822); Filippi (1806, iz Nerežišća); Filippetti (1780, iz Polesine); Fiščev (ili Friščev, 1815); Florenzan (1765, iz Na­pulja); Flori j (1732); Fojničić (1762); Franičević (1780, iz Sućurja); Franić (1780, iz Bačine); Franković (1739); Frapassi (1800); Frughier (1803, vojnik); Furiosi (1762); Fustanić i Fustanović (1795);

Gabrić (1729). Obiteljska grobnica u franjev. crkvi iz 1698; Gadi-jević (1796); Galassi (1759, iz Splita); Galli (1800, iz Milana); Garbi-nov (1727); Gavon (1725, iz Venecije); Gen, Genović, Mrkonjić reč. Gen (1757); Georgević (1802, ritus greci); Gianello (1785, iz Vene­cije); Giovanizio (1822); Glasović i Glasović reč. Buljubaša, reč Buz-dek i reč. Đorđo (1719); Glavašević (1711); Glavičić reč. Stojan, reč. Domjanović i reč. Glavinović (1765, iz Kotišine). Glavičić-Domjano-vića navodi Šilobadović (1685); Glavina i Glavina alias Čelan (1767); Glavinić (1816); Glavinović i Glavinović-Čelar (1713); Gleser (1808, austrij. vojnik); Glunčević i Glunčević reč. Mateša (1713); Gobić i Gobović (1798, iz Brela); Gonzato (1792, iz Vicenze); Grabovac (1765); Graljević (1755, iz Poljica »filiam grecam Servianam«); Granić (1823); Grbavac (1795); Grbić (1765); Grgasovič, Gargašević (1791, iz Kotišine); Grgić (1740); Grimani (1792, ritus greci); Grioni (1724, pro­vidur, iz Venecije); Gripo ili Grifo (1726, providur, iz Venecije);

567

Gritti (1752, iz Krete, ritus greci). Gritti je i providur (1692—3) koji je posinio dijete nepoznatih roditelja, dao mu svoje prezime, ško­lovao ga u kolegiju neofita u Rimu gdje je postigao doktorat i postao biskupom u Kotoru (Farlati tom VI, str. 531); Grljević (1765, iz Ba-čine); Grolzhermer (1804, austrij. vojnik); Gross! (1817, iz Narone); Grubišić reč.Eškerica (1809). Starinom Iz Olova u Bosni. Jedna grana oko 1500. doselila u Tučepe, odavde jedan ogranak u Makarsku. Grob­nica pl. Grubišića u crkvi fratara oko g. 1700. i u crkvi sv. Marka od god. 1756; Gudeljić i Gudelj (1719); Guezza (1812, iz Castro nuovo);

Hinz (1817, iz Danske); Hortner (1803, vojnik); Hreljanović (1875); Hrepić (1785);

Ilijaš (1787, iz Tučepa); Ivačić (1798, iz Splita); Ivakić (1729); Iva­nić (1792); Ivanisevic i Ivanisevic reč. Traljić (1719, porijeklom iz Makarskog primorja. Obiteljska grobnica u fratarskoj crkvi oko god. 1700. i u crkvi sv. Marka iz god. 1756. Za mletačke vladavine doselili u Makarsku. Obitelj (plemićka) bila vrlo razgranata. U maticama rođenih i vjenčanih ime koje se najčešće susreće i u svojstvu ku­mova); Ipšić i Ipšić reč. Tuta alias Mendeš (1731, starinom iz Ma­karske); Ivičević (1750, starinom iz Makarske, Bačine i Drvenika. Obiteljska grobnica u crkvi sv. Marka iz 1756); Ivulić (1739. Obi­teljska grobnica u franjevačkoj crkvi oko god. 1700);

Jablanović alias Vuljan (1798, starinom iz Makarske); Jacquier (1816, iz Francuske); Jakić (1811, iz Fodgore); Jakovičić (1757, pra­voslavac, iz Bosne); Jandusek (1800, iz Laitmariz, Germania); Janje-vić (1805, ritus greci, iz Bosne); Jedlorenić reč. Kočerin (1813); Jela-vica (1771); Jeličić reč. Škemo (1710, iz Zaostroga); Jelić (1719); Jer-ković (1719), Jerolimović (1731); Joaković (Zanković ?), (1764); Jovi-šić (1777); Jurčević (1757); Jureković (1805, iz Zagreba); Juretić (1770); Juretinović (1744, iz Poljica); Juričević (1733); Jurišić (1757, iz Zaostroga); Jurjević (1800, ritus greci, iz Bosne); Jurković (1740); Jusić reč. Juta (1712);

Kačić (Kadčić, 1710). Obiteljska grobnica u crkvici na poluotoku Sv. Petra (13. ili 14. stoljeće?), u franjevačkoj crkvi oko 1700. i u crkvi Sv. Marka iz 1756. Ime se javlja uz mnogo dodataka: Kačić--Kavelić, K.-Terzić, K.-Markovinović, K.-Pilipčević, K.-Miošić, K.--Baranović, K.-Andrijašević, K.-Bašić, K.-Peko, K.-Silje, a javlja se i kao Kavelić-Bartulović; Kadajević (1746); Kajer (1803); Kalaj-džija (1788, iz Vrgorca); Kaligarić (1762); Kanzler (1799, et e općio Regis); Karković, Karkočević, Karković-Batinović (1740); Karninčić (1784, iz Bola); Karstulović alias Opara (1817, iz Splita); Katavić (1811, iz Vrgorca); Kaubek (1819, iz Češke, vojnik); Kevešić (1791); Klarević alias Zorzi (1744); Klarić i K.-Lujo (1745, iz Velog Brda). Po obitelj, tradiciji prije nekih 200 godina 3 brata Klarića doselila

568

iz Ključa u Bosni u Velo Brdo. Jedan od njih kasnije prešao u Ma­karsku i otvorio krojačku radnju; Kljakić, Kl jak, Klakić i Ljakić (1718, iz Kotišine). Obitelj, grobnica Kljakića u franj. crkvi iz god. 1674; Koch (1805, vojnik); Kočerin (1714, vojnik); Kojkalo (1732, iz Podgore). Od 1664. hajdukuje protiv Turaka; Kordić (1802); Kokić (1823, iz Podgore); Kosivić (1785); Kosovac (1728); Kosović (1735, iz Zaostroga); Košta (1736); Kostamić (1717); Kostanić (1740); Kovačević vulgo Čak (1731, iz Kotišine); Kovačić (1783); Ković (1740); Kozna-čić-Malovoz (1805); Kraljević (1783, iz Drvenika); Krepić (1800, iz Postira); Križanović (1769, iz Brača); Krnjić (1710); Kumarić (1791, iz Lovrana); Kurtić (1792, iz Podgore); Kurtović (1710). Obiteljska grobnica u franj. crkvi od 1698. godine. 1667. hajdukuje protiv Tu­raka; Kuzmanić (1735); Kuzmić (1747); Kvesić (1810);

Lalić (1754, iz Tučepa). Obitelj, grobnica u franj. crkvi oko 1700; Landini (1790, iz Lombardije); Lanković (1729); Latinčević (1766); Lekić reč. Deronja (1721). God. 1665. hajdukuje protiv Turaka; Le-tunović (1823); Letušić (1728); Liasu (1808, francuski vojnik); Linčir (1714); Lišnjić (1709, iz Imotskoga, biskup). Grobnica u franj. crkvi iz god. 1685; Litović (1800); Lizatović i Lizatović reč. Dere i reč. Balta (1728, iz Bosne); Longhi alias Rossi (1728); Lovretić i Lovreta (1740, iz Kotišine); Lovrić (1751, iz Posušja); Lovrinčević (1792, iz Župe). Po obitelj, tradiciji Petar Lovrinčević prije nekih 200 godina došao iz Srbije u Bosnu (Jajce), odatle u Župu i malo zatim u Ma­karsku; Lučić, Lučić-Čiča, Lučić-Pavlović, Lučić reč. Vodopija i Vo-dopijić (1719). (Vidi Pavlović-Lučić); Luetic (1803); Luković-Bailo (1750, iz Kotora); Lulić (1804, iz Igrana); Lunjević (1755, iz Podgore). Obitelj, grobnica u franj. crkvi oko god. 1700; Lupi (1745, iz Hvara);

Mačukat alias Glusina (1789, iz Drašnica); Maisel (1816, njemački vojnik); Majstrović, Majstorović, Mastrovic (1749, iz Dragijana). Po obitelj, tradiciji pamti se najstariji od tog plemena Mate (1782), koji je imao 3 sina, Niku, Josipa i Franu, i kćer Maricu. Jedan ogranak zadržao prezime Majstrović, dok je drugi dobio oblik Mastrovic, iz kojega je i francuski, potom austrijski general Nikola Mastrovic; Malić (1798); Malovoz (1803, vidi Kaznačić-Malovoz); Mandaković (1766); Mantovani (1769, iz Venecije); Maran (1752, iz Istre); Mara-gović (1785); Marchi (1728, liječnik); Marchioli (1783); Marghetta (1799, iz Štafilića); Marić (1758, musliman iz Hercegovine); Marijan (1769); Marin, Marini (1814, iz Italije); Marinčić (1732); Marinić (1723); Marinović (1740, iz Podgore); Marjanović (1193); Markić (1807, iz Splita); Marković i Marković reč. Barbizon (1711, iz Runo-rića). Obitelj, grobnica u franj. crkvi iz 1699; Markotie (1790, iz fmotskoga); Marničević alias Benguz i samostalno Benguz (1744); Maroević (1783, iz Knina); Martelli (1805, iz Korzike); Martignoni (1811, iz Ferrare); Martinčević (1709); Marušić (1788, iz Podgore); Maslarda (1730, župnik). Grobnica u franj. crkvi oko 1700. god. i u

569

crkvi sv. Marka iz 1756. Porijeklom iz Podgore; Matas alias Parčina (1803, iz Tučepa); Mateša (1812); Matić (1798, iz Splita). Grobnica u franj. crkvi oko god. 1700; Matulić alias Sabić (1727, iz Drašnica); Matulović i Matulović-Sabić i Sabo (vidi i Matulić alias Sabo) (1752); Matutinović (1763, iz Zaostroga); Mavrović (1729); Medak i Meda-ković (1710); Mendeš (1740, vidi Ipšić); Micheli Vitturi (1730); Miha-Ijević i Mihaljević alias Žeravica i Mihaljevie-Galiotovdć (1710, iz Igrana); Mihić, Mijić (1753); Mijačika (1806, iz Tučepa); Mileta (1757); Miletić reč. Kurilj (1713, iz Tučepa); Miličić (1801, iz Podgore); Milo­sevic (1796, iz Graca); Milun i Milunović (1810, iz Slimena); Mioeević (1810, iz Tučepa); Miraglia (1746, iz Puglie); Mitračić (1732); Mitrović (1718); Mompiani (1719, iz Venecije, canceliere); Montani (1804); Montano (Mantano ?) (1772); Mostarčić (1822); Moretti (1724, iz Ve­necije, canceliere); Motović ili Matović (1742); Mrduljaš (1792, iz Splita); Mrkušić i Mrkušić-Kurtić (1800, iz Podgore); Mržan (ili Mer-đan?) (1772, iz Slimena); Mušan (1822);

Najpauer (?) (1820); Najverth (1803, iz Češke, vojnik); Navejan (1808, vojnik); Nemčić (1763). Starinom iz Makarske. Grobnica u franj. crkvi oko god. 1700; Nenadić alias Stipić (1750). Starinom iz Makarske. Grobnica u franj. crkvi oko god. 1700; Nichtenstein, de (1820, iz Rijeke, vojnik); Nikolić i Nikolić-Dujmović (1748). Starinom iz Makarske; Nimičić-Ćepo (1784). Grobnica u franj. crkvi oko god. 1700; Nisiteo-Politeo (1789, iz Brača); Nonković (1750, iz Makarske, porijeklom iz Narone);

Olumetnić (1807); Ortolani (1809, iz Venecije);

Paladini (1752); Palavršić (1780); Palazzi (1820, iz Venecije); Para-ković (1887, iz Rogoznice omiške); Parenti (1792, iz Venecije i Milana); Pasco (1824, iz Venecije); Passetti Labia (1802, iz Venecije); Paunović alias Marčela (1793, iz Poljica); Pavan (1810, iz Venecije); Pavičić alias Kurenda i alias Koktaš i samostalno Kurenda i Kurendić (1736). Starinom iz Makarske. Obitelj, grobnica u franj. crkvi iz 1815; Pav-ličević-Batinić, Pavličević-Malić i Pavličević-Žarne (1793); Pavli-nović (1714, iz Podgore, odnosno iz Župe). Obitelj, grobnica u franj. crkvi iz 1698. Prema obiteljskoj tradiciji prvi Pavlinovići doselili 12 Slavonije u Rašćane (župa biokovska), odatle u Podgoru. Prvi 12 Podgore došao u Makarsku Ivan Pavlinović oko 1700. Pavlinovićeve nazivaju još i Ivančević; Pavlović, Pavlović-Lučić, Pavlović-Srzić Pavlović-Čiča, Pavlović-Lovreta, Pavlović-Brkljačić, Pavlović rec Bolonjić i Bolonja (1710). Obitelj, grobnica Pavlović-Lučića u crkv: sv. Marka iz 1756, a Pavlović-Brkljačića iz Kotišine u franj. crkvi u god. 1674. Prema obitelj, tradiciji ove danas valjda najstarije poro­dice u Makarskoj doselio se Vulatko Pavlović, vojvoda, iz sjeverna Bosne 1391. u Makarsku. Drugi ogranak Butka Pavlovića odselio 1 Slano. Janko Pavlović-Jablanović odselio u Poljsku i tu uzeo pre-

570

zime Jablanowsky-Pavlowsky. U• Makarskoj se pleme jako razgra­nalo, a danas postoje samo 2 obitelji, jedna Pavlović-Lučić i druga Pavlović-Čiča; Patrielli (1746, dz Venecije, kaečelir providura); Peća-rić (1766, iz Visa); Pekić (1758, iz Poljica); Pellegrini (1779, iz Vene­cije); Peovie (1800); Peraković (1811, iz Rogoznice); Perica (1762); Perić reč. Gen (1710), iz Živogošća). Grobnica u franj. crkvi oko god. 1700. Na grobnici naslov »Perić reč. Geja«; Perković (1719); Perta (1777, iz Apul'ije); Peršić (1765, iz Lovrana). Proconsulio S. e Maestatis Cesarea; Petković i Petković-Čiča (1743); Petričević alias Spar (1714, iz Živogošća). Grobnica u franj. crkvi oko god. 1700. i u crkvi sv. Marka iz 1756; Petris (1793); Petrović (1738); Piazza (1719, iz Hvara, činovnik); Piazzoni (1734, iz Venecije); Pilo (1763, iz Krfa); Pipković (1749); Pirak (Dančević alias Pirak) (1742); Pirković (1750); Pivac (1786, iz Imotskoga); Pivčević (1784, iz Poljica); Pizzamano (1744, iz Venecije, providur); Plančić (1788); Primi Bonini (1779, iz Hvara); Prodan (1786, iz Velog Brda). Obitelj, grobnica u franj. crkvi iz 1815; Prvan (1801); Polović (1709). Grobnica u franj. crkvi oko 1700; Popić (1791); Pugliese (1718, iz Barija); Puhalović (1763); Puharić, Puarić, Puara, Puali, Poarić, Puharić reč. Jakasović i Jaksović--Puarić (1744, iz Makra). Obitelj, grobnica u franj. crkvi iz 1695. Obitelj, tradicija: u vrijeme Bele IV doselila 3 brata iz Panonije u današnje selo Puharića, gdje su i danas održane spilje u kojima su našli prvi zaklon. Bavili su se trgovinom. Ovo je prezime u Makar-skoj danas vrlo razgranato: 29 obitelji sa 119 članova. U okolici Pule i u Matuljima ima obitelji istog prezimena; Puović alias Komarić i Komarić alias Puović (1739);

Quirini (1734, iz Venecije, providur);

Račić (1787, iz Krstatica); Radi (1727); Radić alias Gudelj (1783, iz Imotskoga); Radojković i Radojković-Sušković (1790, iz Podgore); Radmilović (1809); Radoničić (1721); Radonić (1792, iz Podgore); Ra-došević reč. Kunac (1749, ritus greci, iz Bosne); Raffanelli (1767, iz Molfette). Dr J. Smodlaka stavio mi je na raspolaganje genealogiju ove obitelji, koju je istraživao u Molfetti. Miho Raffanelli i Klara Visaggio došli su iz Molfette oko god. 1760. i u 5 generacija, koliko su u Makarskoj (bez današnje šeste), bilo je 29 brakova sa 95 poto­maka. Već 4 sina prvih doseljenika vjenčali su se s Hrvaticama Ma-karkama i svi potonji brakovi sklapani su s Hrvaticama. Od ovih 29 brakova samo su 5 žena kćerke slaveniziranih očeva talijanskog porijekla. Iz ove obitelji bilo je istaknutih privrednika i prosvjetnih radnika; Rankušić (1766); Raos (1820, iz Vrgorca). Obitelj, tradicija: Jure, pradjed današnje generacije, doselio prije 130 godina. Ovo se pleme danas u Makarskoj mnogo razgranalo; Ravlić (1816, iz Župe, nauta); Razmilović (1815); Reljić (1843, iz Podgore); Rendić (1788, iz Supetra); Retota (1788, iz Duvna); Ribarovic (1678, iz Basta). U Kronaki P. Silobadoviča: 1678. gvardijana Ribaroviča uhvatiše Turci

571

(Starine, knj. XXI, str. 103); Ribičić (1798, iz Brela); Riboli (1806, iz Splita). Porijeklom iz Furlanije, odakle se doselili prije nekih 200 go­dina, i to 3 brata, koji suše nastanili u Trogiru. Odatle jedan došao u Makarsku, drugi se vratio u Goricu, a treći odselio u Beč; Rimbo (1725, iz Venecije); Rinaldi (1811, iz Hvara); Riviero (1735, iz Vene­cije); Rodvin (1791); Roglić (1775, iz Župe); Rondinelli (1718, iz Vene­cije, kančelir); Rosičin (1714); Rosin (1748); Rossi (1743, iz Verone); Rossini (1753, iz Venecije); Rožić (1804); Roxe (1808, franc, vojnik); Rudan (1823, iz Zaostroga); Rudež (1813, iz Kozice); Runović-Miličić (1802); Runje Bajulo (1819); Ruspach (1804, austrijski vojnik); Ru-senda, Rusendić alias Risto (1713, starinom iz Makarske). Mijo Ru-sendić, kao mletački kapetan učestvovao u bici pri padu Klisa 1537;

Sabioncello (1820); Salamon (-i) (1752, iz Brača); Salvadori (1776); Samuelli (1740, iz Venecije); Sandali (1787, iz Trsta); Scanziani (Sca-ziani) (1780, iz Venecije); Scegala (1795); Scipioni (1736, iz Venecije, gradski kančelir); Seansi (1767, iz Brača); Sedlarović (1737); Segnac (1822); Sekulović (1758, iz Prološca); Semitecolo (1710, iz Venecije, providur); Sentić (1752, iz Norina); Sermac (1778); Skarić (1763); Sladoević (1822); Sojić (1721); Sošić (1786, iz Brela); Springer de Pillnikau (1817, vojnik, Ceh); Spudičević (1800); Sržić i Sržić reč. Bogdan (1710, iz Kotišine. Danas najbrojnije prezime u Makarskoj: 45 obitelji sa 142 člana); Stanić (1794); Staničić (1812); Stipančić i Stipančić-Kruščica (1799); Stipičević (1740), iz Kotišine, 1669. Stipe S. vojvoda, u borbi s Turcima (Šilobadović, Starine XXI, str. 107); Stipić i Stipić-Nenadić (1712, iz Graca); Stoić (1759); Stojković (1820, iz Tučepa); Sugnibach (1709, vojnik »soldato di questa torre«); Sum-ma (1770); Suppe de (1817, francuski vojnik); Sušanj (1800); Sušić alias Mendeš (1752, starinom iz Makarske); Svaguša (1819); Svalier (1806, iz Praga); Svalina (1767); Svaljko (1792); Svićarević (1765);

Santrić (1822, iz Zeževice. Trad.: Martin Šantrić-Krželj doselio iz Župe prije nekih 260 godina. Po zanimanju bačvar. Oženio se u Ko-tišini i imao 3 sina i 5 kćeri); Šarić (1764, iz Brista); Ševeljević, Ševelj (1764, iz Tučepa); Simić (1746, iz Podgore); Sinlić (1748); Šulić, Šula (1728); guta (1711, iz Zagvozda).

Tadić (1815, iz Imotskoga); Tenduša (1709); Tersi (1806, iz Brescie); Terzić alias Deman (1710); Tolić (1785, iz Tučepa); Toma (1807, voj­nik); Tomanović (1820); Tomasević (1812, iz Selaca); Tommaseo (1710, canceliere); Tomičić (1718); Tomić (1710); Tonković (1772); Tonoli (1816, iz Venecije, liječnik); Tonsić (1767, iz Brača); Traljić (Ivanišević-T.) (1710); Trevisan (1752); Trifoni (1765, iz Šibenika).; Topic (1792, iz Trogirske zagore); Trtuša (1709); Turić (1742);

Urlič, Urlić alias Gazetak i Urlić alias Pipić (1770, iz Drašnica. U Kronaki Bilobadovića spominju se iz god. 1682, N. d. str. 108). Obi-

572

teljska grobnica u crkvi franjevaca oko 1700. Porijeklom iz Husije (Ivano vić-Urlić). U XV st. od Mati je Korvina dobili plemstvo. Do­selili u Makarsko primorje, odatle u Makarsku. Istaknute obitelji na kulturnom polju (N. Alačević: Slavni i zaslužni muževi Makarske, str. 41); Uršić (1817);

Valenti (1785); Varcaš i Varcaš-Deman (1770); Varda (1803); Vasio (1762, iz Francuske); Verieto (1734); Venturin (1816, iz Venecije); Vereziera (1798); Vicentović (1736); Vičić (1713); Vidić alias Rada-novic (1738); Viđali (1735, iz Venecije); Vidmar (1808, iz Postojne); Vidrić (1754); Vilić (1822); Visaggio i Bisaggio (1766, iz Apulije); Visković alias Juras (1723, iz Podace); Vitanović (1802); Vitlić (1727); Vitnico (1764, iz Brača); Vladić (1753); Vlastelinović (1747); Vranješ (1817, iz Podgore. Iz Kronake Šilobadovića: 1666. Grgur Vranješ hajdukuje protiv Turaka, N. d. str. 102); Vrcan (1769, iz Velog Brda); Vrdić (1752); Vrlić (1768, iz Visa); Vrljutić (1777); Vrsalović (1755, iz Brača); Vodanović (1759, iz Podgore. Iz Kronake Šilobadovićia: 1685. hajdukuje protiv Turaka, N. d. str. 112); Vojkeršić (1736); Vojnić (1712); Vojnušić (1710); Vučemilović (1717. iz Imotskoga); Vu'inac (1764, iz Zaostroga); Vuković (1719, iz Studenaca. Ima ih i iz Zaostroga); Vuletić i Vuletić-Bračević (1724, iz Drašnica); Vulja-nović, Vuljan (1712); Vusio (1780, iz Bola. Porijeklom iz Venecije. Obitelj razgranata. Od braće neki se naselili na Visu, Splitu, Bolu i Beču. Makarski potomak istakao se u borbi protiv Turaka. Iz ovoga makarskog plemena bilo je više kulturnih radnika);

Wolmut (1775, iz Moravske);

Zanchi (1747, iz Venecije. Trad.: Duje Zanchi došao iz Mletaka u Makarsku u 15. godini života. Oženio se Mandinom Bartulović iz Makarske. Iz ovog braka poteklo 8 sinova i 1 kćer, od koje loze danas žive u Makarskoj tri grane, a ima potomaka i u Budimpešti i u Americi (New Orleans); Zanković (1757); Zaončić (1713); Zekić (1709, vojnik, »soldato dl questa torre«); Zengerolimi (1808, iz Hvara); Zdrakić (Zakić) (1709); Zec (1806, iz Župe); Zečević (1743); Zekušić i Zekušić reč. Andrica (1719, iz Mostara); Zelić (1820); Zoranović i Zoranović Plančić (1756); Zorapović (1763); Zorzi (1744, iz Venecije, providur); Zovković (1785); Znaorović reč. Relja (1710); Zuplansich (1711, iz Wiener Neustadta);

Zančić (1759); Zanković (1803, iz Zažablja, prelaz na katol. vjeru); Zivić (1775); Zurević (1802).

Drugi izvor obrade su matice iz 1848. U tim se knjigama spominju prvi put ova prezimena:

Alaburić, Bandurić, Banchetti, Barić, Barkugh, Carić, Crnica,

573

ĆaroV, Dean, Dončević (ili Dančević), Daima Dominikovic, Fagarazzi, Fonda, Galić, Gar dun, Gasparini, Gilić, Grinbam (Griinbaum), Grisogono,

Grusonin, Ivec, Invernizzi, Janković, Jarnić, Joni, Jurišin, Kekez, reč. Mušan, Klinčić, Kurelić, Kobenzel, Leopupilli (Liepopilli?) Luić, Maburić, Martinović, Matijašević, Mirković, Mikaić, Mihovilović,

Miiller, Nagy, Novak, Novaković, Panđa, Paić, Polić, Pravdić, Prdelet, Radić, Rodolfi, Rocco, Rubeša, Ruffina, Rančić, Runac, Radanović, Secco, Segner, Srzentović, Sultan, Stembergher, Spadoni, Šabić, Talijančić, Tama, Verona, Vušković, Vitanović, Vivodinac, Zadro, Zorica, Zupanović.

Konačni izvor ispitivanja je popis stanovništva od 1. III 1961. Po­daci iz ovog popisa, koji još nisu objelodanjeni, a koje mi je stavio na raspolaganje Zavod za statistiku SR Hrvatske, govore o velikim promjenama koje su nastale na ovom tlu u posljednje vrijeme zbog velikog porasta naselja (u razdoblju od 8 godina — od prethodnog popisa iz 1953 — porast je od 30%), o promjenama u sastavu sta­novništva, o privrednoj preorijentaciji i povećanju dohotka'po sta­novniku.

Veći porast stanovništva nastao je stvaranjem velikog kotara (spa­janjem bivših kotara Makarska, Metković i Imotski) i dolaskom či­novnika, radnika, obrtnika u novi centar. Međutim značajno je da ukidanje kotara nije izazvalo opadanje stanovništva.

Slijedi detaljan popis stanovništva prema državnom popisu od 1. III 1961. Prva brojka u zagradi označuje broj domaćinstava, a druga ukupan broj članova domaćinstva istog prezimena. Domaćinstva sa zvjezdicom znače da se odnose na kolektivna domaćinstva, a tih ima tri: Dom staraca, Franjevački samostan i Dom Narodne milicije.

A Antonini (3/15), Ajduk (1/3), Antunović (8/19), Alač (2/8), Astić (1/2), Alačević (2/6), Alemani (1/6), . B

Alfirević (1/4), Babić (6/22), Akrap (1*/1), Bagarić (1/4), Andrijašević (21/60), Bajić (1/4, 1*/1), Anić-Milić (1*/1), Bakić (2/9), Antičić-Lavić (1*/1), Bakota (1/6),

574

Bakran (1/4), Balač (1/4), Baletin (1/4), Balić (1/2), Ban (3/5), Barač (1/5), Barbaric (1*/1), Barbieri (1/1), Baričević (1/5), Barić (2/4), Barišić (1/5), Barta (2/3), Bartulović (1/3), Barun (1*/1), Bašica (1/4), Bašić (1/1 i 1*/1), Bašković (9/23 i 1*/1), Batinić (4/13 i 1*/1), Batošić (3/6), Bebek (3/8), Bebić (1/1), Beka vac (1*/1), Belavić (1/1), Belecki (1/2), Benković (1/2), Benussi (1/2), Bergam (1/4), Beroš (3/13), Bešker (1/1), Beus (1/3), Bezić (3/10), Bezinović (2/6), Bijelić (1/5), Bikić (1/1), Bilas (1/5), Bilić (9/26 i 1*/1), Bilokapić (2/8), Biloš (7/12), Bjelajec (1*/1), Birkić (1*/1), Blaha (1/1), Boban (1/2), 3obić (1/5), 3odlović (1/6), 3ogdanović (1/3), 3ogut (1/4), 3olanča (1/4), 3oljat (1/2), Bonačić (1/3), 3oras (2/2), 3orić (1/3), 3orković (1/3), 3ornjak (1/5), 3orovec (1/1), 3oškin (1/4), 3otica (1/5), 3otteri (1/2), 3ožić (1/1 i 1*/1), Sožiković (2/7),

Božinović (1/2), Bradić (1/3), Brajković (1/4), Brbić (1/3), Brboleža (1/2), Brečić (1*/1), Brizić (1/4), Brkulj (1/5), Budalić (1/1), Budanko (1/2), Budeša (1/3), Bukša (1/1), Buljac (1*/1), Buljan (5/18), Buljubašić (1/1), Buljugić (1/2) Bušelić (9/27),

Carev (1*/1), Cetina (1/2), Crnobori (1/6), Cvijanović (1/1), Cvitanovic (1/1).

Čagalj (1/1), Capeta (1/1), Čari ja (1/5), Cendo (1*/1), Čepić (3/8), Cetrkin (1/2), Cikeš (1/1), Cizmić (2/8), Condić (1/3), Condo (1/3), Cotić (1/2), Cović (9/35), Covo (1*/1), Cugelj (2/11), Culić (1/1), Culov (3/13), Cupac (1*/1), Čupić (1/5), Čurković (2/5), Curuga (2*/2),

Cebo (1/3), Curin (2/8),

Dardić (1/1), Daskalović (1/3), Dean (1/5), Delalić (1/6), Delaš (1*/1), Delić (1/1), Derado (1/1),

D

Despot (2/4), Devivi (1/3), Divić (4/12 i 1*/1), Doljanin (1*/1), Dominiković (4/4), Dominis (1/5), Dominović (1/5), Domitran (1/3), Donelli (1/2), Dovniković (1/5), Dovnšek (1/3), Dragičević (3/8), Dragović (1/4), Dragosavljević (1/1), Drapić (1/3), Dražanić (1/2), Dražijanić (1/1), Drviš-Grk (3/6), Drviš-Rojnica (4/15), Dudović (1/1), Dukić (1*/1), Dular (1*/1), Dundić (1/3), Dunjak (1*/1), Dupor (1*/1), Dužević (1/3), Dvornik (1/2),

Đ Derak (1/1), Đopić (1/3), Đorđević (1/1), Dugum (1/2),

E Erceg (9/26),

F Fabiančić (1/3), Ferenc (1/6), Fiamin (1/3), Filipetti (7/20), Filipović (1/2), Filjak (1/1), Fistanić (2/3), Fjamengo (1*/1), Fogodić (1/2), Franičević (1/4), Franić (5/20), Frankovic (3/14 i 1*/1), Frka (1/1)

G Gaće (1/6), Gaiić (1*/1), Galić (3/9), Ganza (1/1), Gardun (1/6), Gareljić (1/5),

57&

Gason (l/ž), Gasparini (1/1), Gavić (3/10), Gilić (3/11), Glamuzina (1/1), Glavaš (1/7), Glavičić (7/19), Glavina (25/75), Glibota (2/5), Glučina (1/5), Gluić (1/2), Glušac (1/3), Go jak (10/36 i 1*/1), Golušin (1/1), Gošović (1/6). Grabner (4/12), Granić (2/7 i 2*/2), Grbavac (1/1), Grbić (2/2 i 1*/1), Grgasović (3/11), Grgat (1*/1), Grgić (1/1 i 1*/1), Grjaković (1/4), Grle (4/11), Grozdanić (1*/1), Grubišić (4/15 i 1*/1), Guć (1/1), Gudelj (1/1), Gulin (1/4).

H Hajduk (1/1), Hanuš (1*/1), Hegedeš (1/4),

I Ilić (1/1), Is ović (2/6), Ivanac (1/1), Ivančić (1/1), Ivandić (1/1), Ivanisevic (3/9), Ivanović (1/3), Ive (4/14), Ivelić (1/2), Ivičević (1/1), Ivić (1/1),

J Jablan (1/3), Jadrić (1/5), Jadrijević (1*/1), Jagnjić (1*/1), Jakaša (1/2), Jakša (1/4), Jakšić (1/3), Janković (2/5), Janjić (1/4), Jelaš (2/2),

Jeiavić (2/3 i i*/i), Jelenčić (1*/1), Jelovina (1/2), Jerčić (1/4), Jončić (1/1), Josipović (9/38), Jović (6/20), Jujnović (1/4), Jukić (2/2 i 1*/1), Juraković (1/2), Juranić (1/1), Juranović (1/5), Juras (2/6), Jurasović (1/5), Jurčević (5/12), Jurilj (1/1), Juretić (3/10), Juričić (1/1), Jurišić (8/19 i 2*/2).

K Kalafatić (1/4), Kalajdić (2/6), Kalaš (1*/1), Kalebić (1/1), Kalođera (1/5), Karalipeo (1/1)* Karaman (1/3), Karamatić (1/4), Karlić (1/4), Karninčić (1/3), Kašćelan (1/4), Katalin (1*/1), Katalinić (1/1), Katić (7/17), Katušić (1*/1), Kekez (3/8), Kelvišer (1/5), Kinas (1/2), Klanac (1/5), Klarić (7/22 i 1*/1), Klinac (1/1), Knezović (1/5), Knežević (1/1 i 1*/1), Kobace (1/3), Kokić (1/5), Kopić (1/2), Kordić (1/1), Kosović (2/5), Kovačević (18/40), Kovačić (1*/1), Kozić (1/2), Kozlina (1/4), Krajančic (1/1), Krčić (1/2), Kržanić (1/6), Kujundžić (4/6), Kukavica (1/1), Kukolj (1/4),

Kukulić (i/4), Kulić (1/2), Kundičević (2/6), Kuran (5/5), Kurilić (1/2), Kurtić (1/5), Kurtović (1/4).

L Lagodić (1/3), Lalić (5/12), r ••. Lalin (1/4), Lapić (1*/1), Lasić (1/6), Lazina (1/2), Laznibat (2/7), Lendić (2/2 i 1*/1), Leško (1/4), Letica (2/7), Lipanović (1/1), Lisac (1/2), Lončar (5/15), Lončarić (1/1), Lovrić (1*/1), Lovrinčević (4/10), Lozo (2/2), Lučić (2*/2), Lujetić (3/3), Luketina (3/9), Lulić (3/7).

Ljubić (1/2).

M Madunić (2/2), Mahalek (2/8), Maić (1/1), Majstorović (1/2), Majstrović (2/2), Manaca (1/4), Maras (1/1), Marče (1/3), Marić (1*/1), Marin (1/3), Marinović (5/16), Marjanović (1/1), Markoč ((1»/1), Markota (1*/1), Marković (1/4), Martinis (1/2), Martinović (4/15), Marunica (1*/1), Marušić (3/7 i 1*/1), Maslov (i/l). Mastilica (1/4), Mastilić (1/3), Mastrović (4/9), Mašina (1/4),

37 ZBORNIK ZA NAR. /."VOT I OBIČAJB 577

Matana (i/Š), Matanović (1/4), Mateljan (2/4), Matić (2/5 i 1*/1), Matijašević (5/15), Matković (3/7), Matulić (2/3), Matulović (1*/1), Medić (1/3), Medoš (1/4), Mehmedović (1/3), Mendeš (4/9), Meštrović (1/5), Mihalić (1/2), Mihaljević (7/22), Mijačika (4/15), Mikelić (2/3), . \: Milanović (2*/2), Milešević (1/3), Mileta (1/1), Miletić (1/3), Miličević (1/1), Milin (1/4), Milinković (1/5), Miloj ević (1*/1), Miloš (2/4), Milosevic (1/4), Montana (2/7), Moravec (1/1), Morović (2/6), Mozara (3/7), Mravak (1*/1), ; Mravičić (2/7), Mrgić (1/1), Mrkobrad (1*/1), Mrkšić (1/1) Mrkušić (2/11), Mrsić (2/7), Mucić (2/16), Munitić (1/2), Mustapić (3/7), Mutier (1/2).

N

Nakić (1*/1), Nazor (1*/1), Nejasmić (1/2), Nemčić (4/12 i 1*/1), Nikolić (1/1), Nirić (1/3), Nizić (1/1), Nižetić (1/2), Njurenberg (1/2), Nola (1*/1), Novak (3/7), Novaković (1/1), Nuić (2/9).

Okula (1/5), Oreb (1/4), Orovec (1/4), Oršić (1/6), Oršulić (1/2), Osorac (1/5), Ostojić (1/1), Ozić (1/3), Ožić-Bebek (2/5).

Padovan (1/1), Pajić (1/5), Pajnić (1/3), Pandžić (1/3), Panić (1/2), Pap (1/1), Papković (1/2), V Parčina (2/4), Pašalić (1/4), ."." Pavić (1/2), Pauc (1/1), Paunović (7/22), Pavieić (2/5), Pavković (1/4), Pavlin (1/1), Pavlinović (8/28), Pavlović (4/7), Pear (2/2), Pećar (1/2), Pehar (1/4), Pejčinović (1/3), Pejković (1/5), Pekić (1/3), Peko (1/1), Perić (4/15), Perko (1/4), Perkov (1/4), Perkušić (3/3), Perojević (2/4), . Perušić (1/1), Petković (1/4), Petrić (1/2), Petrović (2/3), Pezo (2/5), Piplica (1/2 i 1*/1), Pirak (4/15), Pivac (3/7), Plei (1/4), Pleić (1/4), Plenković (1/3), Pletikapa (1/3), Pletikosa (1*/1), Pletikosić (5/18), Podrug (1/1), Podvis (1/4), Pokrajac (1/1), Polacco (1/1),

578

Poijanski (1/2), Popov (1/2), Popović (1/6), Potočnik (1/3), Prcelja (2*/2), Prdelet (4/15), Premeru (2/7), Prgomet (4/13), Prodan (4/10), Prsa (1/3), Puharić (29/119), Puović (2/8), Pušec (1/1), Puzavić (1/4).

R Radalj (3/8), Radeljak (2/5), Radić (2/8 i 3*/3), Radojković (1/4), Radomiljac (1/5). Radonić (2/5), Radonjić (1/2), Radoš (2/3), Radović (2/8), Radulj (1/4), Rafanelli (12/34), Rajčević (1/10), Rajh (1/1), Rakić (3/3), Rako (1/1), Rakulić (1/8), Ramić (1/5), Rančić (2/8), Raos (11/40), Ravlić (8/27 i 1*/1). Rešetar (1/4), Ribarović (6/16), Ribičić (4/10), Riboli (1/2), Rico (1/3), Rogan (1/1), Roglić (3/19), Romić (1/1), Rosandić (1/1), Rosić (1/1), Roso (2/6), Rubeša (4/8), Rubić (1/1), Rudež (1/4), Rukavina (1/3), Runac (1/1), Runić (1/1), Runtić (1/3).

Sambrailo (1/3), 3am0dol (1*/1), Šantica (1/1),

Šaviić (1/3'), Selak (5/8), Sessa (1/4), Siciliani (1/5), Silvestrić (1/2), Simonić (1/1), S.isarić (1/1), Skender (3/8), Skočibušić (1/1), Skoko (1/1), Smodlaka (1/4), Sokol (1/4), Soplica (1*/1), Srzić (45/142), Staničić (5/11), Stanković (1/5), Stanojević (1/4 i 1*/1), Stevanović (1/4), Stibi (1/2), Stipičević (5/14), Stipičić (2/7), Stipić (1/1), Stolica (1/1), Sulić (1*/1), Sumić (2/7), Šunko (1/1), Sutkić (1/4), Suvajdžić (1/5), Suzić (1/1), Svaguša (1/2), Svečin (1/2), Svirac (2/4).

s Sabić (2/7), galinović (2/5), Šantić (1/2), Šantrić (2/8), Šarić (4/10), Šaula (1/1), Segan (1/2), Separović (1/5), Šetka (1*/1), Setun (3/3), Šimanić (1/3), Šimeuc (1/3), Simić (7/18), gitum (1/1), Škarica (1/3), Škaričić (1/3), Skobić (1/5), Škomrlj (1*/1), gkorbić (1/1), Škrabić (1/5), škrnjug (1/1), goda (1/3), godan (1/5), gošić (2/6), gpanje (1/2),

Štampaiija (1/2), Šućur (1/1), Šulenta (6/11), Buljić (1/5), Šunde (1/3), Šušnjar (1/1).

Tadić (1/1), Talaić (2/10), Tamburović (1/2), Tamkurović (4/8), Tavra (4/10 i 1*/1), Tecić (1*/1), Timić (1/6), Tobić (1/1), Tocić (1/5), Todorović (1/2), Tojagić (1/1), Tokić (1/1), Tolić (2/5), Tolj (4/12), Toman (1/1), Tomasović (1/3), Tomaš (1/1), Tomašević (2/10), Tomić (1/4), Tonković (2/4), Tontrić (1/1), Topalović (1*/1), Topić (5/15), Torbica (1/2), Torkar (2/3), Torti (1/3), Trlin (1/1), Trutin (1/3).

U Ubavić (1/1), Ugrinović (1/2), Ujaković (1*/1), Ujević (3/12 i 1*/1), Urlić (4/13), Uršić (1/5).

V Vandekar (1/3), Varenina (1/4), Vasić (1/5), Veinović (1/4), Vekić (1*/1), Vela (1/2), Veličković (1/3), Velimirović (1*/1), Vezić (1/7),

Vidak (Š/1Š), Videka (1/5), Vidić-Srzić (1/2), Vidoš (1/5), Vidović (1/2), Viskić (1/3), Visković (9/30), Višić (1/1), Vitasović (1/5), Vivodinac (1/3), Vladić (1/2), Vlašić (2*/2), Vranković (2/3), Vranješ (6/22), Vrcan (3/7), Vrdoljak (1*/1), Vrkaš (2/7), Vrlić (1/5), Vučo (1*/1), Vučak (3/3), Vučemilo (2*/2), Vučić (1*/1), Vučković (1*/1), Vujatović (1/2), Vujević (1/3), Vujičić (1/1), Vukić (1/1), Vukmanović (1/1), Vuković (5/17), Vrljičak (1/1), Vukušić (1/1), Vuleta (1/1), Vuletić (2/4), Vulinović (1/4), Vusio (3/6).

Zanchi (3/8), Zdunić (1/3), Zelić (3/14), Zeraš (1/6), Zlojić (2/2), Zmijarević (1/6), Znaor (1/5), Zorić (1/3), Zrne (1/8).

Žarković (1/1), Žarnić (5/19), Zidić (1/4), Zivaljević (1/4), Zivičnjak (1/1), Žmire (1*/1), Žulj (1*/1).

Iz tih se pojedinačnih podataka posljednjeg popisa stanovništva vidi da je stanovništvo Makarske, koje je u svojoj povijesti vrlo sporo raslo, u posljednjih 8 godina unatoč gubitku proširenog i svog

580

ranijeg kotara zbog političke reforme zemlje poraslo za 30% (1953 : 2547 stanov., 1961 : 3634 stanov.), da to stanovništvo živi u 1237 pojedinačnih i 3 kolektivna domaćinstva (Franjevački samostan 64, Dom staraca 36 i Dom milicionera 7); da su najbrojniji patronimici (koji broje 9 i više domaćinstava sa preko 25 članova porodice) sve starosjedioci, koji se spominju u najstarijim maticama (Srzić sa 45 domaćinstava i 142 člana, Puharić sa 29 domaćinstava i 119 članova, Glavina sa 25 domaćinstava i 75 članova, Andrijašević sa 21 doma­ćinstvom i 60 članova, Kovačević sa 18 domaćinstava i 40 članova, Rafanelli sa 12 domaćinstava i 34 člana, Raos sa 11 domaćinstava i 40 članova, Visković 9 domaćinstava i 30 članova, Bušelić 9 doma­ćinstava i 27 članova i Bilić 9 domaćinstava sa 26 članova), a da su novi doseljenici mahom s jednim domaćinstvom i s malim brojem članova! Nije se sačuvao ni jedan patronimik najstarijih, historijskih obitelji. Najstarije makarsko pleme knezova Kačić (Kadčić), koje se jako razgranalo pa dobivalo pridjevke Kačić-Kavelić, K.-Terzić, K.-Markovinović, K.-Polipčević, K.-Miošić, K.-Baranović, K.-Andri-jašević, K.-Bašić, K.-Peko, K.-Šilje, sačuvalo se u svojim dodatnim imenima. Ono se javlja na svakoj stranici starih matica bilo kao ro­ditelj, ili kum pri krstu, vjenčanju, ili kao svećenik koji je obavljao čin. Slično je i s ostalim vrlo razgranatim obiteljima do 1800, kao Dugaš, Grubišić, Marko vić, Mitro vić, Tomičić. I one su potpuno izumrle.

Iz poimeničnih popisa dalje se razabire da od 608 prezimena iz raz­doblja 1709—1829. danas postoji samo 120, od kojih su neka vrlo razgranata.

Nameće se sada pitanje: 1. odakle su te struje doseljavale u Ma­karsku i kojim povodima i 2. koji su razlozi da su opet većinom nestajale.

Pravac doseljavanja, odnosno porijeklo, navodi slijedeći pregled starih patronimika (1709—-1829): _

SLAVENSKOG PORIJEKLA

1. starosjedilaca iz grada bilo je . 2. doseljenih iz najbližih, gravitacionih, sela 3. doseljenih iz Makarskog primorja . . 4. doseljenih iz bliže i dalje Zagore 5. doseljenih s otoka . . . . . .... 6. doseljenih iz ostalih primorskih mjesta 7. doseljenih iz Istre . . . 8. doseljenih iz ostale Hrvatske .' , . 9. doseljenih iz Bosne i Hercegovine

10. slavenska prezimena nepoznata porijekla

20 31 63

139 71 16 3 2

51 61 457

581

TALIJANSKOG PORIJEKLA

11. iz Venecije . . . . . . . . . . . . 8 0 12. iz ostalih talijanskih krajeva . 39 119

OSTALE NARODNOSTI

13. Austrijski Nijemci . . . . . . . . . . 15 14. Česi . . . . . . . . . . . . . . 4 15. Poljaci . 1 16. Mađari 2 17. Francuzi 10 32

svega 608

Prateći historijske događaje i politička zbivanja oko ovog po­dručja, očito je da je bliža geografska zona gravitirala gradu kao svom prirodnom centru. Zatim, turski pritisak na Bosnu tjerao je svijet k moru (što se vidi i iz podataka uz navedene popise) i, ko­načno, duga venecijanska vladavina je dovodila činovnike i obrtnike, a austrijska vladavina pojedince iz svojih sjevernijih krajeva i ta­kođer činovnike iz talijanskih provincija. Više vojnika, francuskih i austrijskih, nakon svršetka službe ostajalo je ovdje i priženilo se.

Ako se ta imigracija usporedi s današnjom strukturom, začuđuje nestanak talijanskog elementa. On nije iseljavao (osim najviših či­novnika), nego odumirao opadanjem prirasta. Nestao je i kulturni pritisak koji se s njim javljao, nestao je tako i najizrazitiji pred­stavnik talijanske kulture i civilizacije, Casino, činovničko-građan-sko društvo (osnovano 1843), a Makarska, u kojoj uz domaći hrvatski živalj sve više dolazi do izražaja i utjecaj Primoraea, razvija u na­rodnom previranju, koje se tek pomalja, izrazitu hrvatsku i slaven­sku orijentaciju. Makarski predstavnici šalju 1848. pozdrav i pouz-danicu banu Jelačiću. Značajno je da su među potpisnicima i dose­ljeni Venecijanci (str. 561), a u narodnom preporodu igrat će vidnu ulogu i makarska općina jedna od prvih u Dalmaciji koja dolazi u narodne ruke (1864).

Razlozi doseljavanja su, dakle, pretežno politički, samo žiteljstvo gravitacionih zona upućuju i ekonomski razlozi. Grad postaje cen­tar trgovine poljoprivrednih proizvoda (vina, ulja, maraske, stav­ljene kože za opanke, drva i dr.). I kroz dva teška prijevoja razvijat će se dulje vremena promet sa zaleđem, čije će trgovačko središte (»pazar«) Makarska biti dulje vremena, sve dok se ne utru lakši pu­tovi zaleđa s morem kroz Neretvu. Okupacijom Bosne i Hercegovine pruža se prilika za osnivanje prvog srednjodalmatinskog parobrodar­skog društva (Rismondo), koje će za Makarsku postati značajan pri­vredni faktor.

582

Prije prvog svjetskog rata javit će se pokušaji industrijskih pot­hvata koji bi podigli stupanj dohotka (paromlin, tvornica tjestenine, sardina, tekstila, prerade ulja), no sa skromnim uspjehom. Privredni uspon ka kojem se pošlo pripisuje se tek razvitku turizma, važnom koliko za sam grad, toliko i za sve Makarsko primorje, čiji je Makar­ska politički, opskrbni, prometni i organizacioni centar. Turizam će zaposliti velik višak radne snage i dati velike mogućnosti privređi­vanju u kućnoj radinosti, a uvjetovat će i dolazak vanjske radne snage, kako se razabire iz idućeg pregleda. Nacionalni dohodak po stanovniku, koji se nalazio na dnu republičke ljestvice, znatno je porastao: u 1960. na din 90.000 po stanovniku, u 1961. na din 110.000, a u 1962. na din 137.000. Turizam ovog kraja, jedan od najstarijih u Dalmaciji, koji se javio početkom ovog stoljeća s mostarskim i sa­rajevskim pionirima, danas je dosegao velike domaće i strane raz­mjere i u stalnom je usponu.

Današnje stanje makarskog stanovništva, koje je — kako je istak­nuto — u naglom porastu, pokazuje sasvim drukčije pravce kretanja nego što je to ranije bilo. Današnje stanovništvo Makarske je rođeno:

u Makarskoj 1444 ili 40 fl/o u ostalim mjestima makarske općine . . . . . 627 ili 17 °/o u ostalim mjestima SR Hrvatske 1276 ili 35 °/o u Bosni i Hercegovini 121 ili 3.3%> u Srbiji 77 ili 2.1°/»

(od toga u APV 28, a u AKMO 4) u Crnoj Gori 30 ili 0.8°/o u Sloveniji 24 ili 0.6%> u Makedoniji 4 ili 0.1°/o u inozemstvu 20 ili 0.5°/o nepoznata porijekla 1

3624

Struktura dakle stanovništva Makarske doživjela je kapitalne pro­mjene, drukčiju orijentaciju, i ona će se, uvjetovana novim fakto­rima političke orijentacije i privrednog razvoja, u tom pravcu i dalje mijenjati.

563