52293484 selam od hazreti alija

Selam od hazreti Alija k.w.Hadži Šejh Mustafa Čajlaković

Zenica - 2010. godine

Selam od hazreti Alija k.w.

Hadži Šejh Mustafa Čajlaković

Izdavač i autor:

Recenzenti:

Lektura i korektura:

Tehnički urednik:

Štampa:

Tiraž:


Rahima Čajlaković

Fikreta Čajlaković

Alem Šarić

MELIGRAF Zenica

300 primjeraka

* za internu upotrebu

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

28-29

ČAJLAKOVIĆ, MustafaSelam od hazreti Alija k.w. / Mustafa Čajlaković. - Zenica: autor. 2010. - 83 str. : 21 cmBilješka o piscu: str. 83. - Bibliografija: str. 83

ISBN 978-9958-891-56-4

COBISS.BH-ID 18318854

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se reprodukovati, pohranjivati ili prenostiti u bilo kojem obliku ili bilo kojim putem, elektronski, mehanički, fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez prethodnog pisanog dopuštenja autora.

SURA 1

Pristup -El-Fatiha

Mekka -7 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova,hvalimo,

2. Milostivog, Samilosnog,

3. Vladara Dana sudnjeg,

4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoćtražimo!

5. Uputi nas na pravi put,

6. na put onih kojima si milost Svojudarovao,

7. a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!

Ovaj rukopis, u ime Allaha dž.š., amanetim

svim muslimanima svijeta,

kao moj doprinos islamskoj duhovnosti!

SELAM OD HAZRETI ALIJA k.w.

- poezija Hazreti Alija -

„Ja sam grad znanja, a Ali je njegova kapija.“ – Hazreti Muhammed s.a.w.s.

„Znanje je bilo tek jedna tačka, a neznalice su je umnožile.“ – Hazreti Ali

Umijeće govora je bilo od najutjecajnijih oblasti u arapskom društvu, a u sklopu toga – naravno poezija, kao njegov „pečat“, u vremenu u kojem je živio imam Ali. Bila je važna u tolikoj mjeri da su odlučnost i snaga riječi odlučivale krajnje ratne i borbene ishode, tako – većinu vremena su ostajali pod njenim utjecajem.

Većina ljudi nije znala ni čitati, ni pisati, ali učili su napamet lijepu poeziju – lijepe pjesme, te ih tako pamtili i prenosili s koljena na koljeno, stoljećima.

Šerif Murtaza (njegovo pravo ime je Ebu'l-Kasim Ali Bin Tahir) islamski učenjak koji je živio u 11. stoljeću

Selam od hazreti Alija k.w.Hadži Šejh Mustafa Čajlaković

9

je sakupljao – sabirao poeziju Hazreti Alija i pokazao najveći napor i nastojanje, kako bi ova poezija dospjela do nas.

Šerif Murtaza je brat Šerifa Razija koji je prikupljao i Alijevu prozu, njegove izreke, hutbe, poduke. Ova dvojica braće su poznatiji kao „Seyyid“, kao jedni od Hazreti Alijevih (Alijinih) unuka.

Seyyid Murtazin „Divan“ o kojem je riječ, je u Osmanskom periodu, preveo hanefijski učenjak Mustakimzade Suleyman Saadettin Efendi, u 18. stoljeću – na osmanski jezik, pod nazivom „Tumačenje Alijevog Divana“. Oslonivši se na ovo i ugledavši se na ovo djelo, nastalo je i proširilo se nekoliko djela i tumačenja. I danas je Vedat Atila, uz napravljeni prevod sa arapskog, obezbjedio turski jezik pjesmama – poezijom Imama Alija, ali u vidu proze.

(„Ant“ izdanja 199.)

Seyyid Murtaza je od onoga što je skupio sa arapskog jezika, priredio u vidu „Knjige bejtova“. U ovom radu, u kojem smo posvetili izboru iz „Divana“, uredili smo stihove – bejtove i tako smo nastojali da pobudimo interesovanje za pjesništvo Imama Alija, sa „dahom turskog jezika“. Ali dok smo to radili, nismo prvotno

dali da se objasni o onome što je Ali govorio. Željeli smo nanovo oblikovati pjesništvo i dubinu njegovog shvatanja.

Nema nikakve zapreke, ni smetnje da se započne s tim:

Imam Ali, osim što je bio jedan od najvećih znalaca, bio je takođe i jedan istinski poeta. Nisu ga mogle zastrašiti ni patnje, boli i prepreke s kojima se stalno suočavao. Prema Šarabijevim riječima da je „imam u isto vrijeme bio i najutjecajniji filozof“, obznanjuje i to da je bio stoicist zdravog razuma, te strpljivo tvrdoglav.

„Kada dođe do mene neka nepodnošljiva nevolja i tada treba da budem poput tihe stijene ...“

Od samog početka Ali se nije povinovao tiranima i zlikovcima, Ali je usmjeravao svoju ljubav potlačenima i mučenima, te se uvijek osmjehivao na njih i bio je njihov vrli i pravi prijatelj.

U ratu i u miru je bio Pejgamberov najjači i najčvršći oslonac, pravi primjer plemenitosti i odanosti, lojalnosti.

„Često je bio znažan borac, ali on se nije borio radi sebe, borio se i ratovao u ime Istine i u ime

Selam od hazreti Alija k.w. Hadži Šejh Mustafa Čajlaković Selam od hazreti Alija k.w.Hadži Šejh Mustafa Čajlaković

10 11

potlačenih.“„Stoj daleko – podalje od mene, ili ćeš izgubiti. Bićeš momenat prije onoga što se naziva „juče“, u prošlom vremenu!“

On je istovremeno bio i veoma osjećajan i iskren pjesnik i bio je omiljen.

„Kada su na grani ljubavi dva goluba (golubarnika), oni idu ruku pod ruku sa zdravljem, srećom i mladošću ...“

„Kada se vrijeme tu umiješa, duše – srca postanu tako razdvojena. Ovaj vjetar je vrijeme koje ih razdvaja!“

„Zašto da šutiš dušo moja? Šta je s onim koga volim? Zar je toliko bezvrijedna ljubav poslije mene?“

Svaka bol i svaka ljubav će stići do kraja, znaj da će se vratiti (svaki) heroj – junak svake tvoje noći onome istinskome.

„Mudrost i učenost osobe – čovjeka prođe – krene u pokvarenost, znaj da su prolazni – privremeni i ugodni, a i teški dani ...“

Imam Ali je govorio:

„Čast i beščašće je blizu jedno drugome. Karakter čovjeka to nikada ne bi trebao zaboraviti!“

Pozivao je da se borimo sa tim beščasnim ljudima, lažovima i tiranima i na kraju te borbe kojiće donijeti pravi mir i spokoj, donosi u jezik, sa stremljenjem koje ide ka istinskoj ljubavi.

A ja sam vam prenio pozdrav – selam od njega.

(Kenan Sari Ali Oglu 27.09.2006. – Trabzon)


12 13

DOVA

O Ti, Koji čuješ molitvu, koji slušašTi, Koji nebesa držiš u visinama, uNjegovoj beskonačnosti i neprolaznosti,Ti Koji si neizmjerno darežljiv iKoji brineš o siromašnima i ubogima!

O Ti, samo Ti, Koji znašVječni svijet,Ti, Koji praštaš grijehei Koji stvaraš i omogućavaš stid i pokoruTi, Koji vidiš one koji padnu pred Tvojukapiju i Koji znaš njihovu patnju i tugu!

O Ti, Koji si Najveći, Uzvišeni,Koji stvaraš biljke i skupljašnjihove ostatke – komade, i Ti, Kojiod istruhlih kostiju ponovo stvarašnovi život!

O Ti, Koji uvijek pomažeš,Ti, Koji štitiš i čuvaš njihova imanjaO Ti, Koji spašavaš one koji supali savladani, siromašne i potlačenekoji su stradali.

O Ti, Koji stvaraš (Koji si stvorio)svemir – zemlju i njene ljepote, kao ibeskonačna nebesaO Ti, Koji dozvoljavaš da se noćosvjetli mjesečinom, koja traje dopojavljivanja dnevne svjetlosti isvjetlost dana zamjenjuješ zvijezdama!

O Ti, Koji dopuštaš vrijeme sabaha idolazak jutra i prestanka noćiO Ti, Koji otvaraš vrata uspjeha i srećei te vjetrove raspiruješ danonoćno,te njima nosiš oblake!

O Ti, Koji površinu zemlje držiš nanjenom mjestu;i Koji iskonskom snagom stvaraš visokeplanine, te planine i ravnice – zajednona istoj toj zemljinoj površini!

O Ti, Koji pravi put daješ kao nagradu iKoji si Vječni izvor nadahnuća tog pravogputa;Koji omogućavaš i daješ ugodan životi Koji daješ izlaz iz svake tuge i patnje!

I kada sam se zatvarao u sebe,


14 15

znao sam da onaj ko se boji Njegove pravedne odluke i moći Njegove,je i onaj koji smatra da Mu niko nije ravan,pronašao sam utočište kod Uzvišenog iSamilosnog Stvoritelja!

O, Ti, Koji oslobađaš zarobljenog,Ti, Koji popravljaš i ujedinjuješ i spajašono što se razdvojilo i što je propaloi Koji omogućavaš da siromah dospijedo bogatstvai učiniš da njihova srca budu sita,Ti, Koji daješ izlaz i liječiš i najtežu bolest!

I kada sam bio počastvovan svojim bogatstvom iimetkom, ne krenuvši putem uvreda i potcjenjivanjai kada am bio spašen od svakog zla!

Sačuvaj me tuge i patnje!

Da ne bih mogao zaboraviti Sudnji dansačuvaj me i od džinna i od ljudi,a moje srce patnje i bola,spasi moj nefs od skretanja sa pravog puta,sačuvaj me od prokletog šejtana!

O, Allahu, Pravedni i Jedini Stvoritelju,To, Koji nam daješ i poklanjaš život i sredstva

za život i poklanjaš ih ljudima, životinjama,pticama u gnijezdima i njihovim mladima!

O, ti! Probudi se na Njegovu zapovjed,ne spavaj,ti, koji svoju već propisanu sudbinu držiš u svojim rukama!Sudbinu, u kojoj je zapisano da si ti Njegov rob i da nema mogućnosti da budedrugačije!

Ti si najbolji izvor pomoći!Oni koji idu putem na koji si Ti pokazao,oni koji se ponašaju u skladu sa Tvojimnaredbama i propisima,i sve ono što oni posjeduju, došlo je uzTvoju saglasnost i odobravanje.Ti si Najveći i Najpravedniji!

O, Ti, Koji nas omotavaš plaštom znanjai nauke,Koji nas čuvaš od boli i patnje iKoji ćeš suditi i krivima i nedužnimapravedno!

O, Ti, Koji znaš svaku našu i najmanjupomisao i Koji čuješ sve ono što se izgovori,Ti, Koji dodjeljuješ ljudima sudbinu,


16 17

daješ svakome njegovo pravo.Ti, Koji brojiš i znaš svako dobro i zlo,O, Pravedni, Allahu!

O, Ti, Koji sve znaš i vidiš,Ti, Koji si stvorio svijet poput nekogumjetničkog djela i Ti, Koji čuvaš svakogonog ko Ti se približio, od neprijateljskog zuluma!

O, Ti, Koji slušaš i uslišavaš molbe,Ti, Koji olakšavaš sve, kada Ti se upućujumolbe i dove,Ti, Koji obezbjeđuješ život čovjeku,O, Uzvišeni, Milostivi Bože!

Ti si utočište za slabe i nemoćne,a za srce i dušu, oaza mira i spokoja!Allahu Koji nas uveseljavaš i raduješberićetom i srećom i Koji nas štitišod boli i patnje!

O, Stvoritelju, Koji si pravedan u svojimodlukama i Koji si pravedan prema svojimrobovima!O, Ti, Koji jedini znaš i jedini odlučuješ omomentu smrti koji je nemoguće izbjeći!

Ti mene vidiš, ali meni ne dozvoljavaš da

ja Tebe vidim!Samo se Tebi molim i Tebi se klanjam!Uputi me na Pravi put,drži me podalje od grijeha i greški,to mogu postići jedino uz Tvoju pomoć!

O, Ti, Nepresušno vrelo Uzvišenosti,Koji daješ i lijepo, a Koji daješ i kaznui tugu, ali Koji si Beskonačno Milostiv!Ti si Jedini koji će suditi i koji je Najveći!

Drži (sačuvaj) me podalje od Džehennema i njegove užasne vatre!Spasi me (nas) od rijeka lave i njegovevatre koja se nikada neće ugasiti itakvog prokletog života!

Učini me prijateljem Kur'ana!Pokloni (daj) mi mjesto u Džennetu!Daj mi neku od džennetskih hurija za ženu,moj Allahu omogući mi život u Džennetu!

Daj mi mjesto u Džennetu u kome nemabolesti, boli, tuge, niti patnje, u kome nemalažnih riječi, kako bih mogao živjeti lijepo!

Daj mi mjesto u Džennetu sa lijepim manzarima(mjestima), daleko od svakog zla, gdje nema patnje,


18 19

ni muke i gdje je samo sreća i gdje se sretno živi!Daj mi (nam) mjesto u Džennetu gdjeje osvjetljena samo ljepota na tim „visokimrezidencijama – dvorima“, mjesta koja su obasjanasvetom svjetlošću!

Daj mi mjesto u Džennetu, gdje nema krajaTvojoj milosti, gdje su dušeci mehki iudobni, gdje se nosi časno, lijepo odijelo,gdje se pije i jede koliko to srce poželi!

IZABRANI STIHOVI IZ „DIVANA“

Neki očiti i vidljivi ljudi koji su izvana bili njegovani, oni su potomci (djeca) Adema i Have.

Majka u svome trbuhu (ili u svojoj utrobi) plod čuva kao sedef, a čovjek od oca uzima (nasljeđuje - dobiva) vrlinu i karakter.

Ako će se čovjek pohvaliti svojim ocem i lozom (porijeklom), ovo ne smije zaboraviti i njegovo porijeklo je nastalo od blata i vode!

Ako nemamo potrebu da se hvalimo svojim porijeklom, naše porijeklo je darežljivost i bogatstvo,

to je najviša i najcjenjenija karakteristika ...Ti znalci su oni koji su pronašli pravi put i koji ukazuju na taj put vrlina i prednosti.

Nešto što se dobro uradi, jeste zapravo nečija vrijednost. Neuki i neupućeni su neznanje učinili neprijateljem znanju i nauci.

Koliko je samo ljudi bilo zaboravljeno nakon što su umrli, ali ako si znalac, jedan od takvih ljudi, on (ti si) je već odavno postao „vječan“.

Ko se pobratimi sa neznanjem, neka se pazi takvog prijateljstva, kao krajnji ishod toga i posljednja gorčina je da postaneš suprug/a (prijatelj) tom neznalcu i neukom ...

Čovjekova humanost i čovječnost je vidljiva i jasna tek sa njegovim saputnikom – drugom, kada se dva srca pronađu, jedno drugome daju pravac (smjernice).

Bila je to ljubav, bratstvo, a danas se sve to promijenilo. Iskrenost i tačnost se smanjila, nema više nade, nestala je ...

A kada nas je predao jednom takvom prijatelju, zaista je zapanjujuće sjećanje na to srce, ako ima teškoće!


20 21

Onaj ko je njega učinio bogatim, učiniće bogatim i mene, bogatstvo i siromaštvo, nikada ne idu zajedno.

Kome je ostalo vječno dobročinstvo i izobilje ovog svijeta? Tako je i sa beznadnošću, proći će kao i to.

Allahova ljubav je čista i ispravna, u njoj nema protivrječnosti, ona je bezuvjetna. Ne dolazi se do bratstva „sporazumnom ljubavlju“.

Ako mi iznutra dođe da se odreknem date riječi i obećanja prjatelju, nikako to ne smijem napraviti, postidio bih samog sebe.

Pronaći će se lijek, zasigurno djelotvoran i odgovarajući za svaku ranu, ali lijeka nema za lošu narav i ćud, ne zaboravi to.

I ja sam bio odan i vjeran prema nekoliko ljudi, ali nisam vidio i doživio vjernost i odanost. Baš šteta što sam se prevario.

Samo kada bi me vidjeli poklanjali su mi svoju ljubav i naklonost, a kada smo se razdvojili ljubav je tu i završila.

To su bili prijatelji za kojima nisam osjećao potrebu, a

kada sam ostao u teškoći i neprilici, nije bilo nijedne ruke koja bi mi se pružila i koja bi mi pomogla.

U nekima od tih razdvajanja koja nisam želio, huškali su druge iza mojih leđa i govorili poput neprijatelja.

Kada je preselio Reis EhliBejta, njegova uputa je bila da se potlačenima i siromašnima ne nanosi nepravda i zlo.

Pusti, ne spominji ih, oni ne znaju šta je vjernost, ono što oni osjećaju, nalikuje na jutarnji povjetarac ...

Lome srce, a ne znaju ga zacijeliti i popraviti, njihova kamena srca ne poznaju vjernost i odanost ...

Kako može proći jedan čovjek sa čekanjem? Ako želiš piti vodu, zaroni (potopi) vodoliju u vodu.

Iz dana u dan vodolija će ti donositi vodu, i biće mutna sa mnogo mulja i sa vrlo malo prave čiste vode ...

Ma koliko samo provedeš vremena radeći i trudeći se nema bogatstva, reci ko je to postao bogat bez truda i napora ...

Postoje ljudi, pokretna i nepokretna imovina, bogatstvo se gomila, nasljednici koji će doći nakon


22 23

njih, će se jedan po jedan daviti ...Onaj koji zna sve o ovome svijetu, onaj koji je učen, razborit i oštrouman, zar može da bude ravan onome koji ništa ne zna?

Čovjek koji čeka (očekuje) neki izlaz i nadu, a da nije uložio ni trunku truda, šta zapravo čeka i očekuje? Prijatelju, tako se ne nalazi sreća i ozdravljenje ...

Ah ta bijeda i neimaština se nagomilala da je to sramota! Čak iako kaže istinu i ispravno, reći će da je loše govorio ...

Smrt nije ona koja ide i seli se sa ovog svijeta mirno i spokojno, smrt je za one koji su živjeli, a da to ustvari nisu ni znali ...

Ne pridaji više značaj ovom svijetu bez odanosti i vjernosti, za sebe bi trebao odabrati odanost – kao ženu.

O, ti zaljubljeniće u ovaj svijet, u tvome oku nema njegove prave vrijednosti. Okrenut će ti leđa, a tvoja sudbina je – pokajanje ...

Neimaština i bijeda su njegov kraj, a ti se pazi ovog svijeta. Jer ovo ovdje nije mjesto gdje ćeš vječno živjeti ...

Skupa sa tugom i žalosti, jeste čistoća i ispravnost, spokoj ovog svijeta je povezan za marljivost i savjesnost ...

Tačno je sve na ovom svijetu u suprotnosti i njegovom kontrastu: u isto vrijeme je vrt bogatstva i izobilja, ali i bunar pun nevolja ...

Ako izda trenutak mladog, učenog čovjeka, neka ga ne izda njegova čast i ugled ...

Kada mi se na vrat „zakačila“ nevolja (i kada me snađe neizdrživa nevolja), treba opet da budem poput tihe (nijeme) stijene ...

Naučen i pametan čovjek koji se našao u nekom zlu i nevolji, znat će (zna da će) da su prolazni i loši i teški dani, baš kao i oni dobri ...

Ti si moj Uzvišeni Gospodar i u Tebi tražim utočište, opomenut sam Tvojom naredbom, budi Milostiv prema meni ...

Ti si Jedini Gospodar svega što postoji, samo Ti i niko osim Tebe ne pruža sreću i blagostanje ...

Oni koji se mole Allahu, sa osjećanjem iskrenog


24 25

kajanja, kako su samo sretni ti ljudi koji idu putom sreće ...

Ako je i neko u potpunosti ojađen i ožalošćen, ljubav prema Gospodaru će držati iznad toga ...

Daleko je noću od svakoga, daleko je od cijelog svijeta, a onaj ko se moli Uzvišenom, Uzvišeni će mu odgovoriti ...

„Pitali Smo našeg roba, koje su mu želje, čuli Smo kako su rekli, mi smo u Tvojim rukama i pod Tvojom zaštitom.“

„U čežnji za Njegovim glasom, moji meleki na nebesima, i ti ako čuješ Njegov glas, bit će ti oprošteno i bit ćeš pod zaštitom ...“

Allah reće robu: „Ne stoji tako prestravljen i uzdrhtao, ne plaši se, ja sam Allah! Reci sve što želiš ...“.

Ako je i Pejgamber pao na mrtvački pokrov (tabut), ond ami uopšte neće čudno izgledati, što je neko (drugi) umro.

Bili smo naviknuti na Božijeg poslanika, a sada je postala prava nesreća (za nas), što ga više nećemo vidjeti ...

On je odbranio kuću Njegovu od dušmana, bio mu je snažno utočište, a jedina prava i pouzdana luka bio je On ...

O kakva je samo svjetlost sreće i radosti bila na njegovom licu, pronašli smo njegov put, pošavši za njim (Poslanikom) ...

S njegovom srmću, preovladala je tmina, sunce se zamračilo, dan se pretvorio u noć, tmina je preplavila i progutala dan ...

Svuda na svakoj strani i svakom mjestu, potraži one koje ćeš grliti i voljeti.

Poslije tebe, ljudi su se udavili u svojim pitanjima i problemima, bili su poput lađi slomljeni na valovima.

Nakonšto je otišao Muhammed, ljudima su i zemlja, nebo i vrijeme bili ispunjeni tugom i žalošću.

Na islam je došla teška nevolja.

Na mjestu gdje pala njegova bol i gorčina, mermer se pretvorio u kamen!

Ljudi koji su se pomirli s tim, odmakli su se u jednu


26 27

stranu, tu su stajali poput polomljenih kostiju.Tamnoputi etipljanin Bilal sada traži njega: u vrijeme namaza doziva (izgovara) njegovo ime.

Sav njegov imetak ga je uglavnom pratio, a nama je ostao u nasljeđe, njegov put istine.

Poslušaj ovaj srdačni očev testament, dao ti je odgoj (i obrazovanje), kao hranu ...

O moj sine, a Allah odlučuje o tvom životu, traži za sebe, ali nemoj previše tražiti.

Ne misli da si stekao bogatstvo samo za sebe, Allah je moćniji od tebe, to ne trebaš zaboraviti!

Sve duše (tj. ljudi) jedu i piju sa Allahove sofre, svo bogatstvo i imanje se smatra i broji samo kao pozajmica, otići će (nestat će) kao što je i došlo!

I još brže od jednog pogleda, jedne misli, osiguraj sebi hranu, otvori oči onima kojima su zatvorene ...

Ako već vode ide vodi, ptica gnijezdu, tako će: hrana pronaći tebe, ako u tvome srcu nema licemjerstva i dvoličnosti.

Onaj koji spominje ime Allahovo u ovome će pronaći

pouku, a onaj ko ide za tom podukom, postat će (na)učenim čovjekom.

Čitaj (uči) Božiju Knjigu, vrijedno i marljivo je prati (čitaj), idi i „uzvisuj“ se skupa sa onima koji žive u skladu s njom.

Promišljaj i ponizno i pokorno čitaj Kur'an, kada dostigneš tu želju (cilj), naći ćeš mir i spokoj.

Iskreno se trebaš moliti Allahu, o ovoj temi je mnogo primjera pred tobom.

Ako si pročitavši neki ajet osjetio strah i saznao o patnji i muci, tu zastani, i uz jednu pauzu pusti jednu suzu ...

O Pravedni Bože koji daješ i patnju i koji kažnjavaš, sačivaj me patnje i stradanja, jer mi smo Tvoji pokorni robovi!

Ja zbog toga izbjegavam pogrešno govoriti, oni koji bježe od grijeha, pronaći će zaštitu od grijeha, pronaći će zaštitu i utočište jedino kod Uzvišenog.

I dok učiš (čitaš) Kur'an, koliko je samo ajeta koji govore o Džennetu, dok prolaziš njegovim stranicama.


28 29

Poput onih koji se iskreno i dobrodušno približavaju Allahu, traži od Svevišnjeg Allaha za sebe Džennet.

Kako bi mogao pronaći jedan ugao (mjesto) u Džennetu, trebaš se potruditi, tvoj mir i spokoj su tu.

Tako bi mogao pronaći jedan vječni život, i mogao bi biti vlasnikom (i mogao bi posjedovati) jedan pravi i čisti ugled i čast jednog čovjeka.

Brzo se „baci na posao“, za jedno dobro djelo, ako ti je to daleko, naišao si na prepreku.

Ako se pojavi neki loši prohtjev i želja u tebi, zatvori oči pred njom, drži se podalje od te vatre.

Kao otac što voli sina i koji je saosjećajan prema njemu, ti se tako ophodi prema prijatelju.

Kada dostigneš neku „moć“ i snagu, ukaži počast svome gostu i pruži mu je, i učini njegovim nasljednikom cijeli narod.

Ako si sa nekim, učini tog čovjeka svojim prijateljem, neka je uvijek i svuda uz tebe.

Traži prijateljstvo, kao što bolesni traži lijek. Drži se

daleko od lažnog prijateljstva, tako je bolje ...Neka te gdje god da si, u „zagrljaju“ svojih prijatelja, sa ciljem da se sprijateljiš sa ljudima koji ne lažu i koji su iskreni.

Budi podalje od laži, ne približavaj joj se, jer će ta podlost i „nečistoća“ potražiti čovjeka.

Što god poželiš čuti, takav će ti dati i reći – i previše, poput zmije će promijeniti – izokrenuti sve ono što si rekao.

Oni koji su ti se ulagivali, kada padnu u vatru, dolaze trčeći, bacit će ih kao drva u vatru!

Sa svih strana se nude da se „brinu“ za tvoj imetak, a u loša i teška vremena, nećeš vidjeti nikoga od njih!

Ako je dozvoljeno, našao sam ti se u savjetu, a šta ima od toga kada je i savjet jeftina i povoljna stvar u trgovini ...

O, poslušaj moj Husejne: Ako si stranac u nekom gradu, obrati pažnju na njegove propise i ponašaj se u skladu s njima.

Ako se oni umanje, ne razmeći se previše svojom pameću, svako društvo, grupa žive (svojim) srcem u


30 31

svom mjestu.Bolje su me shvatali po ovom pitanju, kamo sreće da sam ovaj savjet uzeo za primjer!

Dok su mi neki pokazivali zube poput pasa, ja sam nastojao da se povinujem i izvršavam svaku naredbu Uzvišenog.

Ivini se tako jednoj pouzdanoj io iskrenoj osobi, tako dobro izmješano bi ti trebalo nadalje pomoći.

Ne zavaravaj se povećanjem i porastom ovosvjetskih radosti i užitaka, a nemoj se odveć žaliti i jadikovati na nesreće i loše dane.

Radi mira i spokoja, sa prijateljem s kojim si se već juče susreo, nipošto se nemoj uznemiravati i mučiti, kako bi mnogo toga postigao.

Možda sam sam sa sobom, a možda sam u Kerbeli, na ratnom bojištu sam sa onima koji će doći poslije mene!

Naše bijele – sijede brade su obojene našom krvlju, kao kad na vjenčanu haljinu izbije crvena boja krvi!

Nisam na pravi način shvatao sve ono što sam rekao, u snu mi se otvorio katanac tih vrata!

A da nije živio (proživio), reči će i onaj ko je živio – bila je propast, ako je tako, neka ne bude spreman da to više ponavlja.

Kada Mehdi dođe neka nas (pro)nađe na zemlji neka nas zatekne sa adetima – običajima naše zajednice – društva ...

Ne zaboravi da će Mehdi (provesti) uzeti svoju osvetu. Pokaži strpljenje Husejne, ne ponavljaj – ne vraćaj tugu ...

Na hiljade njih će otpasti, za svaku krv koja je prolivena niko se neće povinovati ovom zulumu!

Preklinjanja i molbe zalima tog dana mu neće koristiti, neće moći izaći „čist“ zbog onoga što je prethodno činio.

Za svaku hiljadu će za jedan dan doći smrt, zbog koje bi se i rodio, sine, neka ti ne bude žao zbog razdvajanja i odlaska!

Pitaj jasno i otvoreno o životu na ovom svijetu, oni koji to znaju, reći će ti da na njemu nema vječnosti.

Da bi se hvalili, dovoljno je tako mnogo naših argumenata, naše ime kroz ajete prolazi i spominje se


32 33

uz salavat.Baš poput tvoga djeda Mustafe, svaki dan obavljaj namaz, i veličaj i slavi njegovo ime selamima i dovama.

Obuci košulju strpljenja (sabura) i kada dođu dani nevolje i nesreće, vidjet ćeš i uvjerit ćeš se o veliku korist i dobit tog lijepog sabura.

Budi savjestan i umjeren, blag, jer gdje god da je, čovjek sebi ne može naći boljeg saputnika od ovog.

Kada obećaš nešto svome prijatelju, ne smiješ to nipošto zaboraviti. Neka pije iz najčistije vode i drži se date riječi.

Za svaki nimet i dobrobit, zahvaljuj se Allahu, na taj način ćeš biti nagrađen beskonačnim nimetom.

Potrudi se da budeš tamo gdje želiš biti, a kad je tako, u društvu za sebe potraži neko visoko mjesto.

Ako želiš proći kroz vrata ispravnosti i tačnosti svoga života, sa mjesta na kojem si čekao, sve ono što želiš doći će sloj po sloj.

Sačuvaj svoje dostojanstvo i samopoštovanje, ne dopusti da ono padne na zemlju, od podlih ljudi ne

očekuj lijepo i pohvalno ponašanje.Ako ti dođe prijatelj sa nekom dobrom i pozitivnom željom, trebao bi uzeti u obzir pravo i ispravnost njegovog prijateljstva.

Uvijek iskazuj poštovanje prema mišljenju i pravednosti svojih roditelja, i osnaži i jačaj svoje bližnje ako osjećaju potrebu za tim.

Čovječnost i humanost će uz obrazovanje dospjeti do nekog mjesta. Vrlini koji si zaslužio, povećat će njenu vrijednost i njen značaj.

A poštovanje se ne zavređuje samo (obrazovanjem) odgojem, neće ti biti od koristi to što se hvališ svojim porijeklom.

Oni koji su skloni milosrđu i dobročinstvu, povećat će time ugled svojih očeva, oni koji su naklonjeni iskazivanju poštovanja, jasno je da će tako pokazati poštovanje i prema svome porijeklu.

Zar nije smjelost zastati u svojoj riječi? Zar nije hrabrost sačuvati svoga komšiju od zla i nevolje?

Onaj ko se nije podučio Islamu, ostat će začuđen i bit će izvan Pravog puta, živjet će sa bolom, patnjom i tugom.


34 35

Tiranin i zalim može stegnuti omču oko tvoga vrata, a ti uopšte ne budi beznadežan, ne daji se tome.

Sačekaj, doći će vrijeme i u jednom trenutku će olabaviti (oslabiti), ali, svakim tvojim pokretom još više će se povećati tvoja bol!

Ako ti se, tužnom i žalosnom, ove stvari čine čudnim, dati kažem sljedeće:

Ne predaji se tom bolu, doći će i njegov kraj, biti strpljiv je znak znamenitog porijekla, pazi da to ne zaboraviš.

A jednog dana uz Božiju pomoć, oni poput tebe će spoznati mir i spokoj, spasivši se od bola i tuge.

Ako srca postanu tjeskobna i tužna, na vratima širokih prsa (srca) ako ostanu u bolovima i tjeskobi,

Ako se u srca udobno smjesti i nastani bilo koja vrsta licemjerstva, ako tuga osnuje sebi mjesto (pribježište) u srcu,

Ti njegovi crni oblaci neće otići, ni nestati! Ako je i posljednje razočarenje i šteta, sva njegova nadanja,

U najnesretnijem trenutku Bog će ti poslati Hizira koji će ti pomoći sa zadovoljstvom!

I loši dani će završiti, bol će prestati, u svjetlosti dana će doći novi početak.

Zaboravi na zadobijanje sredstava za život i pogodnosti života na ovom svijetu uz nečasnost, drži se daleko od takvih podlih i loših želja.

Siromaštvo i neimaštinu izliječi bogatstvom srca.

Ne žrtvuj se za drskog, neodmjerenog i lošeg čovjeka.

Tvoj život tada neće biti težak za tebe, ako se tvoj život nađe daleko od zvijezda.

Ako me pitaš o meni, reći ću ti ovo: Suprotstavit ću se onome što mi dođe na glavu (što me zapadne), strpit ću se!

Zatražit ću, da mome bolu i tugi ne bude neprijatelj – svjedok, i od svih tih mogućnosti, da ne ražalostim i zabrinem svoje prijatelje.

Ovaj svijet je darežljiv i velikodušan prema tebi, pa se i ti njegovim bogatstvom ponašaj darežljivo, budi velikodušan, uvijek i na svakom mjestu prema svima.


36 37

Zato što se bogatstvo i imanje neće potrošiti i iscrpiti darežljivošću, nema koristi od škrtosti.

Bogatstvo će pokriti svo moje imanje, a krivica i greška čovjeka što predstavlja laži kao istinu, istinite riječi!

Ako osoba nije „bogata“, kaže, nije dovoljna samo pamet, ako se čak i izbije pamet i njegova inteligencija, i dalje se prihvata i smatra glupakom, budalom.

Borio sam se svom snagom i uvijek – svakog sam pobijedio, ali kao slijepca neimaština i bijeda me je uvijek savladavala.

Čim bi vidjeli moju „bijedu“, odmah bi me potcijenili i omalovažili, ako se sačuvam, ne pokažem, ovog puta će je uništiti!

Izvor pravog „bogatstva“ je u razumu, karakteru, nema nikakve sumnje da je bilo tako, ja sam dosegao najviši nivo – mjesto.

Život čovjeka mu je dat kao jedna mogućnost, šansa kao dio sudbine, a ne neki genijalni „posao“, On o svemu odlučuje.

Uzvišeni Bog ti je podario pamet, najbolju stvar, pazi da je ne dovodiš na isti nivo sa ostalim stvarima.

Ako Uzvišeni Allah poveća nećiju pamet, tada taj neko zaslužuje najveće poštovanje i ugled.

Osoba koja živi među ljudima – razumnim i ispravnim, kao da je stekao znanje i preodgojio se.

Njegova sposobnost će se mjeriti i vrijednovati po njegovoj pameti i razumu u društvu – zajednici, iako je bilo uskraćeno da mu pamet bude „kotlar“.

Po pameti i razumu se ljudi razlikuju, čovjeku nema velike koristi niti od njegovog položaja, niti od njegovog porijekla.

Oni koji su sretni i uspješni sa svojim srcem i pameću, imat će i sretan i uspješan život.

Ne treba se iščuđivati nevoljama i nedaćama ovdje – na ovom svijetu, ali se ne treba isto tako iščuđavati niti sreći.

Čovjek koji radi samo dobra i lijepa djela, opasao se – ogrnuo se lijepom odjećom, naposljetku će se lijepo naći i snaći sa znanjem – učenošću i odgojem.


38 39

Siroče nije onaj čiji su roditelji umrli, ako nema lijepog i kulturnog ponašanja, e onda je siroče – jetim.

Kakvo god da je porijeklo, onaj koji stekne čovječnost i humanost, neka svojom humanošću i čovječnošću savlada i pobijedi raspoređivanje i samo pomisao na „znamenita porijekla“.

Onaj ko pridaje važnost svome porijeklu, ne može naći čovječnost, i ostat će lišen lijepe riječi (govora) i lijepog znanja.

Hrabra osoba govori „ja taj (i taj)“ neće se skrivati, neće se hvalisati svojim ocem „moj otac je taj (i taj)“.

Nikad se ne hvalisaj svojim ocem, znaj svoju pravu vrijednost i čast, poput Hazreti Isa-a kada oživi umrlog.

Neznalica koja se među ljudima hvali svojim porijeklom, znaj da su očevi (roditelji) njegovih roditelja.

Razmisli, koji čovjek je pravo – čisto gvožđe, srebro? Je li se od bakra, ili zlata pretvorio u čovjeka?

Je su li došli na ovaj svijet sa snagom za „stvaranje“?

Ako nisu, jesu li oni stvoreni i od čega drugog, osim od kostiju?

Pamet ima vrijednost i značaj da se hvali, to nije stid ni sramota, ne treba se čuvati od dobrog obrazovanja i dobrog nefsa.

Ja sam se sam obrazovao, ali naučio sam ovo: Moje najbolje saznanje jeste da je Allah jedino, pravo utočište i zaklon.

Tišina i ćutanje ne mora biti ispravno u svakoj situaciji, a opet, bolja je od stida zbog laži ...

Govoriti (za nekoga) ko nije sa nama (uz nas) je zabranjeno u svim Božijim, svetim knjigama!

Ima jedna poznata izreka o riječi (govoru) i šutnji: Ako je riječ srebro, tišina je zlatni dragulj!

Onaj ko ima u vidu i pazi na svoju čast, sačuvat će se od loših riječi, svoju čovječnost i humanost će sačuvati onaj ko pazi na svoje riječi.

Onaj ko drugima iskazuje poštovanje, dobit će poštovanje zauzvrat. Dobit će odgovor o tome ko ga omalovažava.


40 41

Gnušam se od ljudi koji se koriste nekulturnim, ružnim riječima.

Pokaži strpljenje u nevolji, to su osnove, ne prljaj se smećem, pusti neka ga vrijeme dovede u red.

Iz lijepog ahlaka (iz potrebe za lijepim ahlakom), ne daji odgovor na svaku riječ.

Nestao je osjećaj odanosti, lojalnosti, otišao je i nestao kao jučerašnji dan, čovjek ide za prevarama i lukavstvom, razmislit će o svome životu!

Ljudi se uvijek vremenu smiju u lice, ali u njihovim srcima živi otrovni akrep (zloba).

Imam veliku naobrazbu, moje znanje je duboko i širokoobuhvatno, i imam skladan, harmoničan ahlak, od ovoliko svojih vrlina, jesam li imenovao nesreću – ojađenost?

Da ih potražim, mogao bih pronaći hiljadu neprijatelja, ali, želim – tražim samo jednog prijatelja i niko se ne pojavljuje preda mnom!

Neka moje srce bude i ostane zdravo, neka budem zdrav od glave do pete, o Bože! Nipošto (nikako) nema potrebu za nekom drugom snagom i moći!

Počinio sam mnogo grijeha, moje srce je bolesno, uništeno i potišteno, moje tijelo je oslabilo, pomozi mi o Svevišnji!

Od nesanice noću, ugasio se nur (svjetlost) mojih očiju, zbog toga moje tijelo je postalo poput tankog pruta ...

Boja moga tijela i lica se promijenila, od tih čestih i stalnih briga i nemira, nijednog momenta me uznemirenost nije napuštala.

Tražio sam pomoć i nadu kad ljudi, od ovolike teške tuge i patnje, nije se začuo niti jedan glas, niotkog, niotkud.

O, moj Allahu, o Ti koji čuje svaki zvuk i glas, samo Ti koji znaš ko mi to nanosi štetu i nevolju.

Moja bol je došla do samog srca, a Ti mi jedini možeš pomoći, ta, ima li drugog prijatelja osim Tebe, moj Allahu?

Začudio sam se zbog ljudi, zašto toliko plaču za njihovim umrlim prijateljima, zašto toliko vape i pate?

Kada je ionako smrt uvijek pored nas, blizu nas – u


42 43

našem džepu, zašto je tako loše primaju – prihvataju, šta je razlog tome?

Uzvišeni je smrću napravio – načinio sve jednakim, čak ju je dao i Svome Poslaniku ...

Ako neko smatra smrt samo kao razdvajanje (privremeno), uvijek će čovjek htjeti da dospije do Allaha, u čežnji za njim.

Melek smrti svaki dan (čuje) osluškuje, poslušaj: „Nestat ćeš – umrijeti ćeš i ti, rodio si se da bi umro!“.

Kako čudno! Obmanjuje i vara život na ovom svijetu, a rasplače osjećaj zbog hladnoće i studeni smrti!

Dok sam prolazio jednim mjestom na kome su ranije živjeli tvoji preci, duboko sam se zamislio:

Oni kao da i nisu živjeli ovdje ... Pred tom pustoši, našao sam se samo ja (ili našao sam samo sebe).

Svakog trenutka ću vidjeti kako ćeš izgubiti jednog sebi bliskog, zaželivši dobro zdravlje, hodat ću zamišljeno ...

Ako ne budem pazio i čuvao se od svakodnevnih udaraca, boli i tuge, šta sam onda uradio s bolom koji

se udubio u meni?Postoji i pokajanje (može se pokajati), to je farz za čovjeka, ali najbolje je ovo: Ne činite grijehe.

Čudna su stanja ovog svijeta, zamračuju nutrinu i dušu čovjeka, a ako ni tamo (ništa) nikog nema to je još čudnije i strašnije!

Vrlo je teško biti strpljiv sa ovoliko nedaće, a još je teže izgubiti dobro!

Čovjek će (u)brzo pronaći i znati svoje želje, ali čovjeku je smrt kao nešto najbliže i najbrže!

Moja kosa je osijedila, ali još uvijek imam bijesa (?) sa životom, kako je zamorno živjeti sa željom za ovim svijetom!

Šta ja to imam, ne znam? Kada dođem na neko mjesto, tog trenutka osjetim želju za drugim mjestima (mertebima ...)...

O moj Allahu, dok sam prolazio u blizini velikog broja kuća, vidio sam kako ljudi padaju – kako se zanose u zanos „vještačkom“ srećom!

Vidio sam: Obruć kako se sužava, netaje u njihovom okruženju, on je opkolio i okružio te kuće, a kasnije će


44 45

postati zgarištem!Povuci se malo i udalji se od prevelikih sjajnih želja, nisu jednake onim tvojim željama za hranu i sredstva za život.

Neko ko je uprkos tome što je po njegovom mišljenju – on skupio i zaradio bogatstvo i imetak, ostavlja ga i odlazi sa lica zemlje, ni ne dotakavši ga!

Koliko će se prevara prosuti u ovoj predstavi? Život kruži i kruži, a tvoja mladost odlazi, nestaje! Poslušaj (vidi) šta kaže glas starosti, poslušaj: Javlja ti da je sve prolazno!

Stvoren si od zemlje i zemlji si blizu, ostat ćeš pod njom, tamo ćeš se izgubiti!

Nakon kraja o kojem si upućen, ako si poput onih što žele pobjeći, zavjesa neukosti je nad tobom (te je prekrila).

Ovaj kraj koji ćeš vidjeti kada ti se bude približio, nećeš ga moći zaustaviti zavjesom (pokrovom), kojim si pokriven ...

Ako poželiš ovaj život, svoju kuću – u duši (u sebi), jednom nogom si na uzengijama smrti!

O ti, koji čuvaš sebi visoke dvore i rezidencije, na svakom mjestu je po mezar! Ostavi se više toga.

Kada se zapalila vatra smrtnog svjetla, kada je zasjala i zasvjetlucala zvijezda, moje noći kao znak i vijest, moj život se ugasio ...

Na mojoj glavi (vučije jazbine) je jedna ogromna bijela sova odletjela, nije ostalo ništa drugo osim jedne crne ptice ...

Došla je i kada je vidjela da živim posljednje dane svog života, zar se neće moći samo spustiti na razoreno mjesto ta bijela ptica?

Dok je trag moje nade presjekla ovolika starost, dok sijedi moja brada, zar je kana jedina nada i izlaz?

Prije starosti su bili najbolji, najljepši dani kada završi mladost, život ide svom poznatom kraju.

Kada ti lice poblijedi i kose osijede, i kada nestane ljepote, dani su ti odbrojani!

Nemoj puno toga tražiti od jednog dana, nastoj da budeš zadovoljan s malim (s malo), budi otvorenih očiju pred grijehom, da bi se mogao uzdati u Božiju pomoć ...


46 47

Pazi da ne ideš i da se ne družiš sa oholim i nadmenim ljudima, uzet će te pod svoje, i neće biti ni danas ni sutra ...

Tvoja dužnost je davati zekat, u svom životu na svim njegovim stadijima.

Lijepo se ophodi sa onima koji su došli po oproštaj ovoj zemlji, zasluži i zadobij popštovanje Onoga ko najviše vrijedi.

Neko će probati (okusiti) život, a neko će poput nas (pro)živjeti njegovu ljepotu u obilatoj boli ...

O ti prolazni svijete, jedna isprazna fantazija (uobrazilja) je tvoja cijena i vrijednost! Ti si putnik u pustinjama, kao fatamorgana ...

Zar je išta drugo ovaj svijet, doli (osim) smrti jedne životinje? U ustima psa, jedno truhlo tijelo!

Ako ne želiš, (pomiri) složi se sa ovim svijetom, ali ako dadneš srce, ujedat ćeš se sa psima!

Koja je sreća zatvoriti vrata onima koji žive (koji sjede)! Tom čovjeku koji živi na tlu, zemlji.

U vremenu kada smo bili dva goluba na grani ljubavi, skupa sa, zdravljem, srećom i mladosti – ruku pod ruku ...

Vrijeme se ispriječilo između nas i tako su se duše razdvojile, ovaj vjetar, zvani „vrijeme“, razdvaja prijatelje ...

Na ovom svijetu gorko plačem radi dvije stvari (iz dva razloga): Zbog mladosti koja je prošla i nestala i zbog gubitka onih koje sam volio.

Jučerašnji dan je posljednje vrijeme razdvajanja: ili ćeš izgubiti imetak ili dragog prijatelja!

Bogatstvo i siromaštvo su dva ovozemaljska stanja, i onaj ko ih se uopšte ne plaši, jasno je da nema nimalo pameti ...

Druga (voljena) osoba, neće moći zamijeniti onog kojem sam volio (kojeg volim), jer svoje srce ne mogu (neću) otvoriti nekome drugome!

Zastao sam na mezarju, približio se tim dušama, nazvao sam selam, ali nisam dobio odgovor, kakva šteta!

Dušo moja, zašto šutiš? O moji voljeni, kako ste?


48 49

Poslije mene, zar je ovoliko bezvrijedne ljubavi?Moj prijatelj mi je rekao: „Kako da ti odgovorim? Zar ja nisam zarobljenik ovog kamena i ove zemlje?“.

„Oronula je i prošla moja ljepota, vas sam odavno zaboravio, izdaleka gledam – pazim na svoju porodicu, na svoje početke!“

„Uzvraćam na vaše selame, a kakva je to basta, kakva ljubav i povezanost, između nas!“

Moje suze su potekle samo zbog tvoje smrti, zašto bi ovo srce gorjelo i plakalo zbog nečeg drugog!

O moj voljeni, kada sam se zaustavio na tvome kaburu, nisam gledao tužno u druga mezarja ...

Kada me je Velid zastrašio i zaprijetio smrću, rekao sam mu: Onaj koji stoji pred tobom je Ali!

Ja sam jedan hrabri junak iz jedne dobre porodice koji je godinama vladao u Mekki i Medini!

Ne misli da sam se uplašio zbog Velidovih riječi, zar da se zbog toga uplašim, zar ja da ustuknem i da se povučem?

Ja sam takav, o Velide bin Mugira, da i sablja zaigra u

rukama jednog junaka, i moje popuštanje i opraštanje je baš poput toga: U mojim spretnim prstima je skriveno sažaljenje i milosrđe ...

Neka i moj jezik (ostane) bude daleko od zla i loših stvari, pored mojih prijatelja, nikada nisam takav.

Niste priznali Poslanika, ali se niste suzdržali, jedini svoj izlaz vidjeli ste u osuđivanju i huljenju njega.

Slagali ste ga, niste vidjeli ajet, „Neka su prokleti od Boga oni koji lažu!“.

O Ebu Leheb, neka sam sačuvan i zaštićen od tebe! Nek nosi u svom stomaku panj, a neka se hrani Džehennemom! (Neka bude hrana Džehennemu).

Kako si mogao napustiti Allahovog Poslanika? Kako si mogao okrenuti leđa miru i spokoju?

Uplašio si se Ebu Džehila, pa si se pokorio njemu, kao vezan, bio si mu stalni pratilac ...

Koliko je samo gnusno i odvratno to što si napravio, nešto što postiđuje, proklet će te arapi koji dolaze na Hadždž!

Da si popustio – tolerisao, pred mržnjom i zlobom


50 51

neprijatelja Poslanikovih, u tom slučaju bi me odmah „rastrgali“ ti tirani!

Od njih ti se neće niko moći približiti, oprezni, hrabri prijatelji će mu biti oči i uši.

O ti, sine Utbe, koji se baviš nevaoljama i drugima ih namećeš, iz ove čaše smrti ćeš kušati smrt!

Na dan borbe konjanici su se smjestili na mejdane, na njihovim potkovicama je bila oprema od zemlje ...

Svoje oružje i opremu su zavezali za deve, u ovoj borbi ko god mi se približio, bio je gotov!

Oni? Zar da nas ovi konjanici savladaju? Vi prijatelji, stanite postrani, sam ću da se borim sa njima!

U ovoj borbi okrenuo sam leđa, ali nipošto nisam otišao (neću otići): Ako i rasparčaju (probiju) moje grudi, neću napustiti ovu borbu.

Dok je jurišao na mene, Ibn-i Abd je položio zakletvu, a kada sam ja položio zakletvu, odmah je započela borba ...

Podigavši „polumjesec“ (hilal), susreo se sa protivnikom, sukobio se sa dvostruko slavnim

snažnim junakom!Zastao sam kada sam ga vidio kako leži u krvi, moj neprijatelj je među pobjeđenima ležao mrtav ...

Ja sam se časno ponio, ne dodirnuvši ga, da je to on, ne bi tugovao nad smrću njegovog protivnika!

Ja jednostavni nisam bio poput njega, idolopoklonik, ja znam samo za Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika Muhammeda.

Kada je vidio kako poigrava sablja u mojoj ruci, shvatio je da je kraj igir ...

To koliko se uznemirio, nije zaboljelo – povrijedilo nikoga, moja sablja od pravog, čistog gvoždđa, sasjekla ga je na dva dijela!

O Uzvišeni, da li je podvrgnut neuspjehu – porazu vjere? Stvoritelju, hoće li samo napustiti svoga Poslanika?

Biće svjedok mojim pobjedama, svojom ljubavlju u amanet mi je ostavio sandžak.

Nije li se podigla do neba vatra ovog rata, iskusno i pametno ću posjeći – pobijediti jednog lava ...


52 53

Na čelu sam svakog plemena, njihov sam vođa, ja sam poput grane hurme koja poigrava na vjetru.

To mi je bilo kao i da nisam izašao na bojno polje – borilište, malo bi mi bilo da me opkolila (četa) vojska sa svih strana!

Ja sam Ali, AbdulMutalibov sin, dobrog sam soja, odgojen sam, velikodušan, ali pun bijesa i srdžbe.

Na mojoj desnoj strani je moja sablja, prepreka za neprijatelja i tlačitelja, ako ima neko ko će mi se suprostaviti, tada je sam sebi presudio.

Moja sablja će tlačitelje, neprijatelje dovesti u muku i patnju, tako mi Bog Uzvišeni pomogao.

Misleći na svoje porijeklo, obeća sam i rekao pobjeći iz bitke je još gore od same smrti.

Ja sam neustrašivi Ali, sin AbdulMutaliba, brat Poslanika Muhammeda i njegova desna ruka.

Apsolutno je Božiji Poslanik zadobio pobjedu. Stvoritelj je jasno kazao o toj pobjedi u knjigama.

Svi znate, naš brat je sa Pejgamberom, u njemu je tek jedan jedini dan, a nipošto niste vidjeli laž.

Sa njegovog tijela i čela je sijalo zlato. Zbog nejga ću potegnuti sablju iz njenih korica!

Meni je dovoljna moja sablja koja poznaje njegovu vjeru, past će poput munje na bojno tlo!

Ljudi u mome okruženju posjeduju čast, kakva šteta što je većina njih u bolu koji razara.

Ali nije moguće pobjeći od smrti, pošto ih je pomisao na ratni plijen – trofej vezao ...

Jurni u vatru i pusti nesklad i dualizam u njegovoms rcu, ne gasi ovaj plamen, dođi i pridruži se u jedinstvu i skladu.

Moje porijeklo je više i veće od porijekla bilo koga drugog, poslije Mustafinog soja, dolazi moj.

O ti, neodmjereni i drski, približi se jadnom robu, ako (želiš) voliš smrt, dođi i malo mi se približi!

Ti, psu nad psima, ti usprotivi i suprostavi se sa svog mjesta, a zatim, ako to tvoje srce poželi, idi bježi, možeš pobjeći!

Ti budalo koja si mene izazvala na borbu, na mojoj


54 55

desnoj strani je sablja, gledaj varnice!Ja sam jedan učen čovjek, ali dobro znaj: Ko mi se suprotstavi i dođe nadamnom, poteći će vrela krv!

DAkle, ja sam Ali, AbdulMutalibov sin, a ti pročitaj u knjigama o nama i Beytullahu.

Mi smo rođaci Muhammeda Mustafe koji nije znao za laž, mi smo mu najbliži od svih.

Ili vi, ili mi, borit ćemo se do smrti, iz ove borbe nema šanse za bijeg. To je nemoguće!

Ako želiš znati o mojim prijateljima, reći ću ti, dobro me slušaj, dat ću ti odgovor:

Oni su u borbi neustrašivi, ali su i strpljivi, pitaj sva nomadska plemena o tome kakvi su oni?

Oni su djeca rata, dolaze kada ih pozoveš i njihovi roditelji su zajedno samnom ...

I kada jesam i kada nisam pored njih, oni su mi prijatelji, a i oni mene smatraju i znaju pod svakim uslovom i u svakom momentu, njihovog prijatelja.

Moja sablja je od Ezd soja, protiv mojih neprijatelja, oni protiv dušmana koriste sablju Poslanika ...

Ja sam izdržljiv i snažan ko njima padne u zarobljeništvo, neće moći nikuda pobjeći!

Oni (se bore) ratuju u ratu u bijeloj odjeći, obezbjede se Davudovim oklopom – pancirom i bacaju se (ulijeću) u borbu!

Da li je bilo ijednog dana bez muke i patnje, a da se nije prikazao neki događaj koji će stvoriti začuđenost i zaprepaštenje?

Evs, je strano pleme Hazre čuvalo, nadziralo, davali su mnogo zato što su bili dobrostojeći, vlastela ...

Od ovog plemena Ezd, što god da (ga) snađe – zapadne, niko nije vidio kako su potučeni ...

Neka ne zaborave zakletvu, neka stoje iza svojih riječi, sa pravilnom naravi, dobrim porijeklom i svojom ispravnošću ...

Kada bi se naljutili, svako bi se povlačio od tog bijesa, međutim oni se ne boje nikoga i neće ustuknuti ni pred kim!

Svima vama sam zadovoljan, čestitam plemenu Ezd! Vi ste na čelu svega i selamet svakog posla.


56 57

Stvoritelj će sačuvati ovo pleme Ezd! Na svakom mjestu će mu Uzvišeni Bog pritegnuti svijet (univerzum)!

Lijepog govora, čistog i lijepog soja, zar neće nanijeti nikakav bol ovaj bodljikavi suhi žbun?

Plemenito pleme Ezd će zadobiti svakog „konkurenta“, niko se neće moći hvaliti da je zadobio ove junake!

Oni koji pokažu strpljivost, i oni će se tako prema njima odnostiti, lopovima, banditima i otimačima, uopšte neće uzvratiti istom mjerom.

Tako im je Bog dao velaje, nikakva igra (smicalica), ili zabava ih nije mogla pokvariti i uništiti.

Među narodom su bili humani i dobre naravi, bili su pošteni, držali se daleko od neukosti, neznanja, zla i loših stvari.

Bili su toliko velikodušni, da se nikada nisu time „uzvisivali“ i dičili, čak i kad nisu ništa novo stekli, nisu nikoga puštali prazne ruke od sebe.

Nikada se nisu oglušili na poziv upomoć, bavili bi se

(s) novonastalim problemom, i opet će pomoći.Zbog njihove pomoći Poslaniku, zbog poštovanja koje su mu iskazivali, ukazana im je čast (zadobili su poštovanje) i Svevišnji ih je nagradio.

Osmana sam izabrao među mudracima, rekao si šta je njegov zadatak, pa dobro, gdje je Omer koji ih imenuje znalcima?

Ako kažeš: Blizu sam mu, to sam zaslužio i dobio, nema li neko ko mu je mnogo više bliži od tebe?

Ja sam vidio njegovu smrt, koliko je njegovih spojnica (opasača), koliko pokoljenja ksnije, za njih reklo „To je prošlo – završeno vrijem“.

Hej, ukrašeni mezar je imao odozgo crteže (šare), možda je (su na) u rukama tvoga vlasnika lanac – okovi?

Ako u muci ropstva (zarobljeništva), pogne glavu, kako će ga smiriti i utješiti ove šare i ukrasi?

Nisu ga mogli spasiti ni svi ti (dvori) vrhovi u kojima je nalazio utočište, bedemi i kule ga nisu mogle spasiti!

Zarobili su ga u njegovom zamku, sada se povukla


58 59

(nestala) povezanost, i bio je dopremljen do mezara – slobodan od briga i nemira ...

Ukrašena poput zmije, svijet na kome živimo, sa mehkim, ali tijelom koje ubije (je ubica)!

Zaista je teško po(d)vlačiti događaje na ovom vijetu, ne ostvaruje se povlačenje a da nisu odgovarajući uslovi.

Zemlja ne stoji, u stalnom je kruženju, ona je poput kuće, sa otrovnom paučinom (paucima)!

O čovjeće, ne traži puno toga, pošto i sam znaš da će svako kušati smrt!

Ta, i ti vidiš – ovaj svijet smjenjuje noć za dan, na kraju sedam dana, započinje nova sedmica.

Za svoju novu odjeću reci: „Svakako da će ostarjeti – otrcati se, svakom skupu reci: Razići ćete se i otići!“.

Reci mu: Ti si bez duše, a kada se duša vezala za tebe, i smrt ti je bliska, pogledaj te koji su umrli!

Sačuvao si i napravio sebi jednu kuću u kući ovog prolaznog svijeta, zašto ne misliš na kuću vječnog života?

Neko utočište, odjeća i hrana, pa zar to nije dovoljno čovjeku? Neka nikako ne zaboravi da će sutra umrijeti!

Možda je naš život (traje) od pola dana, imamo vremena, zašto onda da obezbjeđuješ novac za troškove života koji će ostati iza tebe?

Nađi sebi neko utočište, svoje tijelo obuci u hrku, (toliko) to je dovoljno čovjeku sve dok ne umre.

Hej oči koje se ne možete načuditi, recite šta je svrha? Misliš li da će ti život produžiti to što imaš )i= previše imetka i bogatstva?

Kada se nimet uveća i poraste, znao sam da se moram strpiti uz ovaj otpor sam zabranio svome nefsu, odgoju ...

A svojim očima kažem: Ne gledajte lijepo, ne gledajte, o moje oči, na tu „ukradenu“ ljepotu!

Postoji takav pogled koji u srce donosi pohlepu i požudu, a za kraj takvog pogleda je pokajanje i odvajanje ...

Kunem vam se prijatelji, nijedna bol i patnja nije vječna, koliko god da je velika i jaka, svaka nevolja


60 61

ima svoj kraj!Kada se nađeš u nedaći, ne predaji se, ako se posklisneš, ne žali se, ne govori to.

Učenim ljudima je dovoljna i malo, jedna riječ, kloni se prevelike priče i suvišnih riječi, ne muči sebe tamo gdje nema efekta.

Šutljiv (tih) čovjek ne može biti prekoren, niti osuđen, ne može nikoga povrijediti, a onaj ko puno priča, ne može se sačuvati (pogrešaka) i grijeha ...

Vrijednost govora (ima vrijednost) – je najmanje srebro, a šutnja se mjeri – poredi sa rubinom, ima vrijednost rubina.

Bilo je jedno pleme ali svi žive u nama, ali postoji i pleme koje živi kao da su umrli!

Prijateljstvo je humanost, čovječnost i vrijednost.

Ako (nekome) drugome otkriješ svoju tajnu, pazi, ne zaboravi, onaj ko dijeli tvoju tajnu s tobom, ima još nekoga sa kim će je podijeliti!

Ali znaj, koliko samo ima nepromišljenih i nepažljivih koji će (p)oderati svoju kožu!

Stalno, kada se tako nešto isprazno javi (prođe), klanjaj dva rekjata namaza, moli i budi zahvalan svome Gospodaru!

Je li ti to kroz glavu prošla lažna, neosnovana riječ bez tvoje volje? Odmah umjesto nje, spomeni ime Allahovo!

Kakva je samo sreća što si noću sa svojom ženom: Kod nje pronađi mir ...

Osim obrazovanih, uglednih i čestitih, hrabrih ljudi ne ostvaruj – ne osnivaj prijateljstvo ni sa kim drugim, ne približavaj se nepoštenima!

Ne izgrađuj dvorce i rezidencije, kao da će tu vječno ostati, na ovom prolaznom svijetu ko je još ostao i ko će živjeti i ostati zauvijek?

Onaj ko ne voli Uzvišenog Boga, izlazi iz njegovih misli i glave, kao da će na tržnici prodati nekog od svojih prijatelja.

Ali postoje ljudi koji se mnogo trude i pomažu i koji ne odobravaju tiraniju i nepravdu. To su oni ugledni i izabrani na ovom svijetu.

Na ratnom bojištu ima takvih hrabrih vojnika da će


62 63

na(d) glavi neprijatelja čovjek zaigrati i zadrhtati ljubavlju!

Koliko je samo hrabrih mladića, a oni kao najveću silu i moć znaju samo za Allaha, kažu to je zasigurno On – Jedan Jedini!

Čemu može koristiti kada je sablja u svojim koricama?

Iz svoje domovine izađi u tuđinu, tamo je mjesto gdje će doći, pet je korisnih karakteristika tvoga putovanja: Mir, toškovi za hranu, znanje, te stjecanje obrazovanja i ugleda, a zatim i biti prijatelj sa karakternim ljudima, znanim po lijepom ahlaku.

Ako Bog nekome ne želi pomoći ukazujući mu na put, zato što su se povećale njegove greške i grijesi.

Da je ljudska sudbina baš u čijim rukama bilo bi lahko postati begom – gospodinom dok je rob i biti sretan ...

Sudbina (kolo sreće) se okrenula ka sreći za one koji su bili zajednica – ljudi, Koliko je samo ispravnih, dobrih ljudi, koliko samo junaka dostiglo ugled i čast ...

Ali, ipak, ustrojstvo ovog svijeta i univerzuma, nije takav, sve je prema volji Uzvišenog i Jedinog Gospodara.

Ja čuda (čudno)! Šta ima od zauzimanja za ovoliko ljudi? Čemu će to koristiti kada od Allaha ništa ne mogu sakriti?

Otvorio sam oči s ciljem da vidim čovjeka, kakva šteta što nikoga nisam vidio pred sobom!

Ostavi svome stanju – halu, ono što ti ne želiš, pazi da se ne mučiš, neka te to prođe!

Nije čovjek ako u svome razumu – glavi ima tri stvari, tas-vage prodaj po cijeni pepela i pusti neka ode i nestane.

Pokazati odanost i vijernost prijatelju, ne biti ljubomoran i zavidan na njegov imetak, ne spominjati nikome tajnu koju si ostavio njemu u emanet ...

Ako si prijatelj moga neprijatelja, pazi, ne približavaj mi se, bliskost nije ono što leži u našim srcima.

Svako ko mi se približi s ljubavlju, poklonit ću mu svoju ljubav za cijeli svoj život.

Kolika je jedna bol, o kojoj sam razmišljao, moj bol i tuga je bio moj saputnik, naći jednog pravog, iskrenog prijatelja.


64 65

U dva tijela, samo jedna duša: Takvi bi trebali biti prijatelji, dvije duše (su) samo jedna, ali dva odvojena tijela ...

Dok u tvome okruženju ima gladnih koji će ti odrati kožu, ta kakva je to bolest pa u svojoj kući ležiš sit!

Onaj ko na Allahovom putu ne govori o svojoj patnji, neće ga na stotine puta opominjati.

Gledaj da se već danas osvijestiš i opametiš, jer već je prošlo juče, tvoga života u kojem je ostao loš (pred)znak ...

Kada i da prođe nešto loše, ili ako pogriješiš, čini dobro, spomeni Allahovo ime ...

Ako ima neko ko je razdijelio moje bogatstvo i imetak, otišao je i nestao je, ostao sam samo ja, ti prijatelji su takođe nestali!

Ako postoji i pedalj puta između površine i dna zemlje, tebi će se činiti dalekim!

Da (je) čovjek zna sve tajne kosmosa, Stvoritelj ga ne bi mogao razdvojiti od svojih robova!

I dok hodaju zemljom, uznose se visoko: Nema tog lica i tijela koje zemlja neće prekriti!

Nisam svoje čelo mogao prisloniti na njihove jastuke, od hladnog straha od hladne smrti i nepostojanja!

Onaj ko živi u opijenosti strahom zbog smrti nikada ne osjeti pravi ukus sna ...

Žetva – sjetva je prispjela, trebalo bi početi sa spremanjem, više se ne može propustiti pogodnost usjeva – sjemena!

Zaplakao sam za svojom mladošću, vremenom koje je prošlo, O moja mladosti, kamo sreće kad bi mi se mogla vratiti!

Da je mladost objekt – stvar što se može prodati – kupiti, zatražio bih je od trgovca, ne bih pitao za njenu cijenu!

Neko želi moju smrt, a da nisam još završio svoj put, ali jedino sam ja putnik na ovom putu, osim mene nema nikoga ...

Nakon meni, zlo koje je ostalo me neće moći stići i pronaći, a i onaj ko je umro prije mene ...


66 67

Bogatstvo ovog svijeta, dođe i prođe, kao posjeta jednog prijatelja, na kratko vrijeme ..

Umrijet će i otac i sin, obmana neće ostati nikome ...

Pa eto, naš Poslanik, čak je i on preselio, niko nije ostao vječno, kada dođe vrijeme, on odlazi ...

Strijela koja traga za svojom metom je među nama, ako nas danas prođe i promaši, znaj da je već sutra u našem srcu!

Ebu Talibe, uprkos patnji i muci tvoga soja, sam si ti bio blage naravi, prijatelj nemoćnih i slabih.

Uznemirio se zbog smrti Kurejš Ebu Taliba, zar oni ne znaju da ovaj svijet neće ostati nikome!

Oni neprestano loše govore o mome Poslaniku, žele njegovu smrt, njihovi poslovi su besramni, puni laži i prljavi!

Smišljate stalno i uvijek laži protiv Bejtullaha, vaša tijela će biti mete našim strijelama!

kada smo obukli željezne oklope, uplašili ste se nas i podrhtavali od straha!

ili će nastati i vas i nas ili ćemo vas mi ubiti, ili vidite kao najprikladniji izlaz – mir ...

O Fatima, ti plemenita ženo, plemenitog roda, o ti kćeri Muhammedova, neka je hvaljeno ime tvoje, ti kćeri velikog Ahmeda.

Poslanik koji je dospio do Boga, Njegovih vrata, doći će izgladnjeli, nemoćni, svi će ti se čuditi!

O šehidu Allahov, dozvoli da i ja postanem šehidom, Poslanikove vjere i putem kojim idem.

Ebu Sufjan se obradovao smrti Hamzinoj, međutim i njega je uzeo Uzvišeni Allah!

Nikako nije i ne može biti isto i ne mogu biti jednaki oni koji piju džennetsko šerbe i oni koji piju gorki otrov u Džehennemu.

Upao sam u jedno (takvo) pleme, aman Allahu, koji neprijatelji! Lica su im potpuno crna, baš poput njihovih srca!

Da me ovo pleme nije zaslužilo, ne bi bio Samilostan prema meni ... Da su htjeli biti šehidi, ne bi dospjeli do beskraja ...


68 69

Ja sam samo Tvoj rob, svakom grijehu sam blizu, a Ti si moj Stvoritelj, o moj Allahu koji opraštaš grijehe!

Postoji sasvim jasna Knjiga, o čovječe, pažljivo je pogledaj (obrati pažnju na nju): Ako želiš tamo naučiti o svome srcu:

Kako bi mogao vjerovati u Božije zapovjedi primorat će te mnogo, da sa svijetom završiš posao.

Ako si svjestan svoga Stvoritelja, tada znaš da postoje mnoge stvari na kojima Mu trebaš biti zahvalan, zbog svoje sumnje se nećeš moći spasiti neupućenosti i neznanja.

Ako staneš pred mene sa vrlo teškim pitanjima proniknuvši šta je skriveno u njima i promislivši – riješit ću ih.

Ako su iz nekog razloga većina njih tajna i skrivena, i ako mi ih ne razriješiš, dokazano je da ću joj pogoditi i dokučiti neku misao i neki smisao.

Izlaz je u razumu, to je pravac kojeg se ja držim, na svako pitanje, spas i izlaz (odgovor) se nalazi u razumu.

Moj jezik je poput cvrkuta ptica, znam da mu je

vrijednost poput britke sablje!Znam pravac moga jezika i srca, taj dan ću premjeriti sve ono što sam preživio i prošao.

Jasno da je bio neznalica i neupućen, još prije smrti, prije nego je upao u jedan od mezara, sa neprimjetnom razilom ...

Jasno je da već mrtav čovjek onaj koji ne živi u „suživot“ s naukom – znanjem, a sa svojim životom će se susresti na Sudnjem danu!

O sine, koliko je samo onih koji nemaju pamet i snagu: Na licu čovjeka koji vidi i čuje, su oni ...

A odmah će primjetiti, čim njegov imetak dođe u opasnost i nevolju, a istog osjećanja i osjetljivosti nema u njegovoj vjeri i jeziku.

Poduči i odgoji svoju djecu dok su još malena, a kasnije se tvoj trud neće isplatiti.

Odgoj i obrazovanje je jedno pravo bogatstvo, povećavši i poboljšavši ga, ono se neće pokvariti i promijeniti vrmenom, ili usljed različitih životnih dešavanja.

Ako odgojen čovjek bude pao pod nečiju zaštitu, uzet


70 71

će (napravit) jastuk i dušek na tom mjestu na kome se našao.

Postoje dvije vrste ljudi: Ljudi koji znaju i slušaju, koji se ne okoriste nikakvim (ničim) poslovima, a druga vrsta su „društveni talog“, ološ ...

Ne bi se trebao pravdati opasnošću, nipošto pred slobodnim čovjekom ne može dobro i ugodno izgledati slabost i bespomoćnost.

Malo se strpi, kraj svake poteškoće je mir i spokoj, a (ako) uslov svemu je vrijeme, shvati to.

Oni koji žele veselje i radost, a ne žele kaznu, neće stići do cilja, to nikad nemoj zaboraviti!

Osluškuj tu česmu kroz koju teče voda, ona govori „ja sam izvor tuge“ – onima koji to shvataju.

Ono što je najkorisnije čovjeku jeste bogatstvo njegove nutrine, njegove duše, čak i ako ta osoba padne u siromaštvo, nevolju i težak položaj.

Sve dok nije moguće pobjeći od onoga od čega se nemože pobjeći (od neizbježnog) zašto bježati od smrti, ako smrtni čas još nije stigao?

Ako je u patnji i tugi smrt, ići ću prema njoj, šta će mi obezbijediti ta mjera, hoću li pobjeći ili ću umrijeti.

Ko je u ovozemaljskom bogatstvu pronašao svoju sreću, međutim taj osjećaj ga je prevario i iskrivio tugom sreću.

Neko ne pronalazi mir koliko god da se trudi, a neko će kao po prijekoru i u slabosti i bespomoćnosti živjeti a ovom svijetu.

O našem tužnom halu, onima koje voliš reci ovo: Danas je tuga naša, a sutra će te je vi doživjeti.

O svijete! Šta je tvoj hal, šta to znači? Ili daješ i premalo ili kad dadneš i previše, odmah šalješ bol i patnju.

Koliko samo hrabrih mladića će proživjeti dane bez tuge i bola, a ako budu pod mrtvačkim pokrovom, o tome nećete doznati!

Jasni su sve situacije i stanja koja su prisutna, postoje četiri vrste ljudi: Kod prve je slučaj taj na ovom svijetu provodi život skromno – u neimaštini, siromaštvu, a kasnije se ponosi time.

Kod druge vrste njihov svijet je pun bogatstva i sreće,


72 73

dođi i vidi daje siromaštvo na ahiretu, najveće siromaštvo.

Treća vrtsa je dospjela do oboje odjednom, zbog pravilnog posmatranja na ovaj svijet i ahiret.

Četvrti su oni koji su izgubljeni, to su oni koji misle da je svo bogatstvo ovdje, kao i slava, ugled i sreća.

Onako kako pijanac pije vino i kako to vino na njega utječe, tako će i siromaštvo i bijeda zarobiti i uhvatiti čovjeka.

Bolje je od bogatstva i imanja, ako neko „posjeduje“ siromaštvo, siromašan je bolji od onog ko je bogat i imućan.

Koliko je samo onih koji se protive Bogu svojim bogatstvom,

Konačnica ovozemaljskih užitaka i uživanja je pokajanje, bol će ostati iza i prestati. treba se samo stidjeti svojih grijeha.

Stidjeti se, znači biti sretan, dok postoje siromasi, skupljajući se dok liježe gladni i potpuno nagi komšija.

Ako želiš biti slobodan, pomuči se poput roba, i ne gaji nikako nadu u imetak sina Ademovog.

Ne reci da je skromnost raditi samo za osnovne životne potrebe (život), ali nikome ne pružaj dlan i ne čekaj ni pred čijim vratima.

Ako se želiš spasiti, trebao bi uzeti sljedeće u obzir: Trebaš ići putem na kojem ćeš se moći spasiti (koji će te moći spasiti).

Ne govori, idem da pomognem, nehumanom, nepoštenom čovjeku, tvoja dobrota, njemu ne pomaže i nema vrijednost za njega.

Ako si uradio dobro djelo, dobro ćeš i sebi osigurati, svuda će se proširiti hajr tvoga djela koje si učinio.

Budi nepresušno vrelo blage i tihe naravi, čuvaj i štiti potlačene i jadne, budi njihovo utočište.

Ako prema nekome osjećaš neprijatnost, ili mržnju, odmah promijeni svoje ponašanje, možda će ti sutra postati prijateljem onaj za koga si rekao da ti je danas neprijatelj.

Izliječi čak i bolesnog neprijatelja, ali mu ne idi blizu, ne približavaj mu se isuviše.


74 75

O ti pesimisto, ne zaboravi ima tek jedini zakon koji se ne mijenja: to je zakon promjene, ako postoji bol, onda postoji i lijek.

Čovjek koji ti otkrije svoju tajnu, znaj to da je tvoja tajna na jeziku cijelog svijeta.

Ničiju tajnu ne otkrivaj drugima, ili će i ruka njegove tajne razotkriti tebe.

U jednom dahu se rađa dan, i u drugom nestaje (gasi se), koji je izlaz u tvome razumu, koji će ti donijeti bol?

Nije više ostao niko moj u kome ću naći utjehu, bojim se tražiti utjehu u nekome drugom, osim Allaha.

Hajirli – lahka smrt je nama nagrada od Allaha, vjeruj i nadaj se da je blaža od roditeljske.

Pošto će smrt čovjeka dovesti u mir, i približiti će ga časnijem mjestu.

Zar nije tačno da će svako živo biće kušati smrt, junak koji je umro na Allahovom putu je junak.

Sakrio sam svoju (po)misao da bih je sačuvao, uzeo sam u obzir smrt Poslanika u njegovom krevetu!

Veliki Pejgamber mi je dao ime – nadimak Hajdar, ukazao mi je čast nadimkom lava.

Iz moga tijela, ruku i glave šiklja snaga, moj izgled i moja pojava je strašna poput mračne šume!

Pokorit ću svakoga onoga ko se takmiči samnom i bacti ga na koljena, zalimova glava će odletjeti u zrak!

O ti koji me želiš razjariti i razljutiti, ako dođeš, vjeruj, to je kao da si sam sebi došao na mezar!

Znanje i nauka su ukras čovjekov, gledaj da ga (ih) stekneš. Neka ti znanje pokaže pravac, spomeni Boga, neka ti je On pribježište i utočište, budi blag, dobrodušan i ispravan.

Ne podiži ruku na slabije i nemoćnog, pazi da mu ne učiniš i ne naneseš štetu, a sam vrhunac i izlaz iz ovog zuluma je, naravno pokajanje.

O sine, i ne budi pod kletvom jednog jadnog i sirotog, u tmni noći ne budi metom strijela!

Utonut ćeš u san, a siromah je budan, i Allahove oči su otvorene, baš kao i njegove!


76 77

Poslanik je moj brat, a ja njegov damad, on je sin moga amidže, da ga Allah postavi na uzvišeno mjesto koje mu je obećao ...

U prvim danima i od prvih dana vjerskog zakonika najprije smo živjeli mi, poznavajući njegove zabrane, prilagodili smo ih.

nakon našeg Ahmeda na meni je bilo uže imamskog zvanja, ono mi je bilo poput užeta zdenca (bunara), privezanog za vodonošu.

Sin moje majke, šehid Džafer Tajjar, obilazi sa melekima od jutra do večeri tokom jednog dana ...

Fatma je moja supruga, moja kuća je i njen dom, moja voljena žena ...

Ahmedovi unuci su moja djeca, i sada mi reci ko mu je to najbliži?

Naš Poslanik mi je dao vaš vilajet, to je objavio – o tome je obavijestio u Gadr-i Humi i pokazao.

Ja sam Ali, imam sablju koja se ne povija ni pred kim.

Poslanik je moj brat, „vlasnik“ tvoga ajeta, obukao mi je odjeću pravednosti. Kome će poslije mene pripasti

imamluk: To će se raspravljati i diskutovati, pošto sam to pravo ranije imao ja.

Rodio si se kako bi se susreo sa smrću, zasigurno si došao na ovaj svijet kako bi i otišao s njega.

A nakon što odeš i što te nestane s lica zemlje, o tebi će pričati, izaberi takav jedan život, da nakon tebe ostane neko djelo, po čemu ćeš biti zapamćen.

Kažu da ti je tvoj „voljeni“ bliže od bilo čega, a ti se čudiš, začuđen si tom ljubavlju.

Rekao sam da će čistu vodu deve nostiti na svojim leđima, ne mogu ići hodati, a da (ostanu) budu žedne pored te vode!

Za sve ljude postoji deset vrlo važnih stvari:

1.) Prva je – vrlina i vjera2.) Pamet3.) Znanje – učenost4.) Vjerovati, nadati se5.) Darežljivost i velikodušnost6.) Voljeti goste7.) Biti čist i iskren 8.) Sabur – strpljenje9.) Zahvalnost


78 79

10.) Blagost, humanost.Plemenito porijeklo i dobre karakterne osobine su sačuvale od loših djela i zla, a da nije uzelo u obzir ništa više, osim veličine duše.

Je li stavio pred njega jednog neukog, neupućenog mladića, neče se nakloniti, a lijepo su ga dočekali.

Blag i zreo, odgojen ali hrabar i srčan, u njegovim očima se mogu vidjeti, duge udubljene misli.

Onaj ko pogleda u njegovo lice, možda gleda u vodu, čistoća njegove unutrašnjosti i duše, na njegovom licu teče čista i nepomućena.

Veoma je otporan na vrijeme teškoća i nevolja, a njegova savjest je utočište njegovom glasu, razuman je i razborit.

Radi i trudi se za veliki cilj koji je i cilj svakoga drugog.

I bogatstvo i siromaštvo kod oboje je čovjek, a koje od to dvoje mu odgovara, tako će i biti, vjerujte.

Čemu vrijedi ljepota koja ti je nedostižna? Kakav je okus i miris takve ljepote?

Ako želiš proživjeti lijep život, tada nemoj biti ljubomoran, ne budi škrt i lijepo se ponašaj. Da li znaš šta je to sačuvano – skriveno u tvojoj ruci? Treba se držati dalje od nečijeg bogatstva!

Koliko god da si blizu smrti, neka si, svaka duša, svako živo biće uvijek, veže svoj život za nadu.

Ako bi smrt mogla biti kraj svega i svemu, neka taj kraj bude posljednji mir i smiraj svakog (svačijeg) života.

Kamo sreće, majko da me nisi ni rodila! Ili da sam zauvijek mogao ostati dijete, ili da sam mogao biti stručak trave, pa da nadamnom puše vjetar!

Nije moguće ne uznemiriti se i zabrinuti se, koliko (god da) je ovaj svijet težak, ne postoji na njemu sredina između dobrog i lošeg!

Otvoreni dlan tek rođene bebe, znak je pohlepe, to je priroda svakog živog bića.

Možda će smrt ovako reći: „Sada sam otvorenog dlana, izvuci pouku sine, a odlazim prazne ruke!“.


80 81

PRIČA PRVA

Kad je hazreti šejh objavio da je postao gazija, sve evlije su došle da se poklone I odaju počast njegovom manevijatskom uzdizanju. Jedan je velija počinio veliki grijeh jer nije htio da se pokloni, govoreći: "Ja sam vlasnik vilajet.". Ali, ovo stanje mu je ubrzo postalo veliko opterećenje, bio je na velikom iskušenju, u velikoj se nevolji našao.

Taj je rob, zajedno sa muridima krenuo na put. Stigli su do vizantije. Jedna djevojka iz poznate vizantijske porodice ga je dozivala s prozora svoga dvorca, počevši odmah priču: "Ja ću te svaki dan gledati s prozora, a ti mi se zakuni da ćeš užem - omčom oko vrata svezati ovo moje voljeno krme - svinju i da ćeš je nositi u rukama, ne ispuštajući je svo vrijeme.".

Ponudila mu je još puno sličnih stvari. Taj rob je prihvatio svaku od tih nevolja - iskušenja. Muridi oko njega su ga odmah pitali: "Efendija, vi ste nas vašom iskrenom vjerom u Allaha toliko podučavali, uz Allahovu volju od nas ste prave ljude napravili. Šta je sad ovo?".

Danima su se trudili da ga spase iskušenja i kad im je na kraju rekao da ga ostave, napustili su ga. Nastavili su svojim putovanjem i stigli do hazreti gazije. Dženab

Abdulkadir Gejlan Pir Azam je govorio: "Gdje vam je efendija, šta je bilo s njim?".

Muridi su odgovorili: "Ah, efendija, on je podlegao velikom iskušenju - upao je u veliku nevolju.". Ispričali su mu sve događaje i rekli mu da su ga napustili.

"Zar vi ovako držite datu riječ? Zar se ovako cijeni pravda što se čini u ime Allaha? Idite brzo i pozovite mi ga!"

Sumnjičavi muridi otišli su da ga zovnu. Našli su ga ispod prozora dvorca, u istom položaju, daveći se u svojoj nevolji.

Prišli su mu s poštovanjem "Efendija! Poselamio vas je hazreti Gavsi Azam Abdulkadir Gejlan i pozvao vas.". Kako su to izgovorili odmah se promjenio izraz lica tog roba. Kanula mu je suza radosnica i rekao je: "Kako on zapovjeda.".

Odmah je otrčao kod djevojke i rekao joj: "Ovo je tvoja omča, ovo ti je krme. Toliko od mene."

Otišao je, ali je njegova tjeskoba odmah prešla na djevojku. Sad ga je ona molila: "Ne ostavljaj me, doći ću i ja s tobom.". Rekao joj je da one neće izdržati, i

82 83

zaista se usput predomislila.

Ovaj rob je dospio do Hazreti Abdulkadira Gejlana, iskazujući mu svoju vjernost. Pir Azam ga je ljubazno dočekao lijepim riječima: "Šta bi ti bilo da si se poklonio, umjesto da si oko tog vrata nosio omču s krmetom.".

PRIČA DRUGA

Jedna žena svoje jedino i jako voljeno dijete dovela je kod Hazreti Abdulkadira Gejlana, da ga zamoli da ga primi u svoju tekiju. Veliki Pir je ovo prihvatio, pa su dali djetetu jednu sobu. Poslije izvjesnog perioda dijete je počelo da usvaja manevije i razmišljanje - ponašanje hazreti Pira.

Majci je jako puno nedostajalo njeno dijete i ne mogavši da izdži riješila je da ode do mubarek hanikah-a gdje se nalazio hazreti Pir. Pogledala je kroz prozor u sobu gdje joj se nalazilo dijete, vidjevši ga kako je savijenih koljena prišao sofri i jede komad hljeba sa još nešto malo hrane. To je jako rastužilo i prije nego što je uopšte obišla dijete otrčala je do harema, gdje je zatekla hazreti Pira kako sjedi za velikom sofrom i jede kokošku, okružen slugama i raznovrsnim jelima.

"Oooo, mašallah, Vi ovako živite, a mome sinu samo komad suhog hljeba." - rekla je uznemireno. Dženabi Gavs čuvši ovo progovori: "Hajde kokoši ustani!". Istog trenutka što je progovorio ispečena kokoš ustade sa sofre, poče da kokodače i da jede preostalo jelo sa sofre.

Hazreti Pir okrenu se prema ženi i reče: "Ah ženo Božija! Što se nisi malo prisaburila. Sutra bi se tvome sinu prikazalo isto stanje. Mi jedemo, ali uz Allahovu dozvolu sve što pojedemo možemo opet da oživimo. Kad sam bio njegove uzrasti prolazeći pored rijeke Tigar ponovo bih sastavljao jedan s drugim listove zelene salate, kao da su jedno. Nego čini dovu što se ovo dogodilo u vrijeme kad sam lijepo raspoložen, inače da si me zadesila u trenutku strogoće - ljutnje, izgorjela bi.".

Ovdje bih htio da kažem sljedeće, kao što u evlijahulatu sa Allahovom dozvolom zaista postoje ovakvi kerameti, tako u svakoj oblasti ima i onih koji pokušavaju da ih kopiraju - imitiraju. Zbog toga se insani trebaju zaštiti svojim nur-imanom od ovakvih imitatora.

Lažnjaci imitirajući to stanje zarađuju na tome i pljačkaju narod. Zbog toga je Ehli kemal sljedeće postavio kao mjerilo: Muršid ne uzima, nego daje. Kad

84 85

tekija primi jednog insana, ona mu otkloni i duhovne i materijalne potrebe. Ustvari to i jeste najveći keramet.

PRIČA TREĆA

Jedan od sluga Velikog Pira Hazreti Dženab Abdulkadir Gejlan sačekao je pravi trenutak kada je hazreti gazija lijepo raspoložen i prišao mu: "Efendija, Dženabi Hak je robu pokazao koliko ste vi silni i moćni. Puno ste ljudima činili dobro i nagrađivali ih. Ja sam vam kao rob uvijek vjerno služio, ali me još uvijek niste ničim nagradili, pa bih vas zamolio za to.".

Hazreti gazija mu je odgovorio: "Dobro, ti nam danas napravi halvu pa da vidimo čime će te Svemoćni darivati. Neka se i tebi želja ispuni ...". "Kako vi zapovjedate.", odgovorio je jadni čovjek i odmah potrčao da pravi halvu.

U tom trenutku je stigla jedna grupa - delegacija iz Indije, koja se poklonila hazreti Abdulkadiru Gejlanu govoreći:"Efendija! Naš je vođa umro, mi smo došli da nam odredite novog vođu.". Hazreti Pir je pozvao čovjeka koji je pravio halvu: " Šta kažeš? Da li bi prihvatio da budeš indijski sultan?". Presrećni čovjek se počeo umiljavati: "Aman efendija, i vi dadoste preveliku nagradu.". " Samo da znaš da ćeš postati sultan pod uslovom da sve što stvoriš podijelimo po

pola.". Čovjek je zahvalno prihvatio.

U međuvremenu je zavladao velikom zemljom u Indiji, imao je predivne dvorce, moćno kraljevstvo, lijepe žene i puno robinja. Dobio je i sina. Prošlo je jedanaest godina. Jednog dana je stigla vijest da će hazreti Abdulkadir Gejlan doći u posjetu u Indiju, da se sretne sa gazijom Samedani. Poslije nekoliko dana je Dženabi Pir trebao da se vrati. Sultan je rekao: "Zahtjevajte šta god želite, bit će nam drago da vam ugodimo.". Nakon što je shvatio da će se sigurno sresti sa hazreti gazijom reče: "Efendija, oprostitenam grijehe naše.". Sultan hazreti Abdulkadir Gejklan će na to: "Mi smo se nešto dogovorili. To je da ako vas pošaljemo ovamo za sultana, sve što stvorite dijelit ćemo na pola. Pošto sam došao ovdje, htio bih da sad izmirimo račune.". Sultan je prikazao svo svoje bogatstvo, podijelio ga na pola i dao ga hazreti gaziji. "Dobro, ali vi imate i sina. Treba da i njega podjelimo.", rekao je sultan evlija. "Kako ćemo to da uradimo?" "Podijelit ćemo dijete na pola, daću vam onu polovinu koju vi želite." Donijeli su dijete. Hazreti gazija je izvukao veliki mač zavikavši: "Sklonite se!". Taman kad je htio da dijete presjeće na pola, skočio je sultan izvlačeći iz pojasa sablju s dijamantima: "Hej, lijepi čovjeće! Godinama sam ti služio, ni to ti nije bilo dovoljno nego sad još hoćeš da mi uzmeš nimet iz ruku!". U trenutku kad je htio da probode grudi hazreti

86 87

gazije, shvatio je da kašikom udara u šerpu s halvom. Nije bilo ni traga od dvorca, ni od djeteta, niti od njegovog kraljevstva.

Čirak je bio potpuno iznenađen. Dženabi Pir mu se smješkao: "Promješaj halvu sinko, promješaj ... Ja nisam cicija, ali sve u svoje vrijeme.".

Ovo možete nazvati snom, ili fantazijom. Mi ćemo vam reći sljedeće: Sve u pravo vrijeme, na pravom mjestu. Zahvaljujući moći stvaranja i uništavanja koju Dženabi Hak podari evlijama, ovakve stvari budu kao igra za njih.

Jadni rob ... Umjesto što je izdao Velikog Pira u trenutku kad je rekao da će podijeliti dijete, mogao je da kaže: "Efendija, nema potrebe da dijelim dijete. I ja i dijete smo vaši.". Tada bi se sigurno i kašika pretvorila u sablju, a ne bi probola grudi Hazreti Pira.

GRIJESI ...

Imam Ali ibn Husejn, Zejnul Abidin, kaže da su:

Grijesi koji uzrokuju gubitak Allahove naklonosti:- biti nepravedan prema ljudima,- prestati biti obazriv i pažljiv prema drugima- ignorisati, nipodaštavati i ne zahvaljivati se za Allahove darove.

Grijesi za koje se mora duboko i iskreno zažaliti:- ubiti nevinu osobu,- odvojiti se od članova rodbine u tolikoj mjeri da se oni potpuno zaborave,- propuštati klanjati namaze u njihovom propisanom vremenu,- ne učiniti oporuku,- ne vratiti stvari uzete na nepravedan način,- propustiti platiti zekjat.

Grijesi koji uzrokuju Allahovu kaznu:- uvijek se suprotstavljati učenima (alimima) bez valjanog razloga,- ismijavati druge i ne poštivati njihova prava.

Grijesi koji smanjuju sredstva za život i prihode:- pokazivati drugima svoju neimaštinu,- spavati u vrijeme zalaska sunca i za vrijeme jutarnjeg

88 89

namaza.- ignorisati Allahove darove i žaliti se protiv Allaha.

Grijesi koji donose poniženje:- piti alkohol,- kockanje,- pričati besmislice i gluposti s namjerom da se izazove smijeh,- otkrivati tuđe mahane,- družiti se s lošim ljudima.

Grijesi koji donose nesreće:- ne obraćati pažnju na one koji zovu u pomoć,- ne pomagati potlačenima,- ne suprostavljati se zlu i ne podsticati dobro.

Grijesi koji čine da se bude savladan neprijateljem:- svađanje, prepirka i optuživanje u javnosti,- javno činjenje grijeha,- smatrati dozvoljenim ono što je zabranjeno,suprotstavljati se učenim i pobožnim,- surađivati s onima koji čine zlo i grijehe.

Grijesi koji uništavaju kulturu jednog naroda:- upražnjavanje magije,- vjerovanje u astrologiju,- neposlušnost roditeljima.

Grijesi koji kvare dove:- zle i pokvarene misli,- iskvarenost duše i karaktera,- podmuklost ka braći u vjeri,- nejmati vjeru u ispunjenje dove,- ne klanjati namaze u njihovo propisano vrijeme,- ne tražiti Allahovo zadovoljstvo pomoću činjenja dobrih dijela i davanjem sadake u hrani, odjeći, obući, novcu, itd. onima u potrebi,- pričati besmislice i koristiti nepristojne riječi.

ALI IBN ABI TALIB

Poslanik Muhammed s.a.w.s. je rekao:

"Poslije mene, Alija će objasniti mojim sljedbenicima ono što je poslano po meni. Ljubav prema njemu je vjera, a mržnja prema njemu otkriva dvoličnjake.".

"Allah me je obavijestio da je Alija ibn Abi Talib zastava upute, Imam mojih prijatelja i svijetlo za one koji mu budu poslušni. On je oporuka koju ostavljam pobožnima u amanet."

"On je bio prvi koji je povjerovao u moje poslanstvo i bit će prvi koji će se samnom rukovati na Sudnjem danu. On je najvjernija i najmudrija osoba u ovom narodu. On razlikuje istinu od laži i on je vođa odanih

90 91

meni."

"O Alija! Onaj koji se odvoji od mene, odvojio je se od Allaha, a onaj koji se odvoji od tebe, odvojio je se od mene."

"O Alija! Dobre vijesti o ulasku u Džennet za onoga koji te odano voli i podrži tvoje riječi, a teško onome koji te mrzi i o tebi laže."

"Onaj koji želi da živi mojim životom i umre mojom smrću, i uđe u baštu koju mi je moj Gospodar obećao, treba da se pokori Aliju i njegovoj djeci poslije njega. Oni vam nikad neće dopustiti da skrenete s puta istine."

"O Ammare! Kada budeš vidio da Alija ide jednim a narod drugim, tada pođi za Alijom a ostavi narod. On te nikad neće odvesti u zabludu."

Imam Muhammed Bakir

"O vjernici! Pokorite se Allahu, i Poslaniku i onima zaduženim za upravljanje među vama ..." Kur'an IV:59

Džabir ibn 'Abdillah el-Ansari kaže: "Kada je Allah, Moćni i Veliki, poslao Poslaniku Muhammedu s.a.w.s. ajet: "O vijernici! Pokorite se Allahu, i Poslaniku i

onima zaduženim za upravljanje među vama ...", ja sam upitao: "O Allahov Poslaniče! Ja znam za Allaha i Njegovog Poslanika, ali ne znam za one koji su zaduženi za upravljanje nad nama i kojima nam je, također, naređeno da budemo poslušni!?".

Poslanik s.a.w.s. mi je odgovorio: "Oni su moje halife i imami muslimanima poslije mene. Prvi od njih je Alija, sin Ebu Taliba, onda Hasan i Husejn, onda Alija, Husejnov sin, onda Muhammed, sin Alijin, koji je pomenut u Tevratu kao Bakir. Ti ćeš ga sresti, o Džabire, pa mu prenesi moje selame. Onda Džafer Sadik, sin Muhammedov, onda Musa, sin Džaferov, onda Alija, sin Musaov, onda Muhammed, sin Alijin, onda Alija, sin Muhammedov, onda Hasan, sin Alijin, i na kraju Muhammed, sin Hasanov, koji će biti Allahov dokaz na zemlji i Bakijjetullah (sigurno čuvan od Allaha) među Njegovim slugama. On će biti onaj pomoću čijih će ruku Allah, Uzvišeni, osvojiti svijet od istoka do zapada. On je taj koji će biti sakriven od svojih sljedbenika i prijatelja toliko dugo da, osim onih čija je srca Allah provjerio za vjeru, niko neće biti siguran u njegovo postojanje i imamet.".

Onda sam ja upitao: "O Allahov Poslaniče! Da li će njegovi sljedbenici imati neke koristi od njegovog života u tajnosti?"

92 93

Na to je Poslanik s.a.w.s. odgovorio: "Sigurno, tako mi Onoga koji me je učinio Poslanikom! Oni će biti upućivani njegovom svjetlošću i imati koristi od njegovog vilajeta (vladanja i upravljanja) za vrijeme gajbeta (skrivenosti, nevidljivosti) kao što ljudi imaju koristi od sunca kada je skriveno iza oblaka. Džabire! Ovo što ti prenosim su čuvane Allahove tajne i sigurne vijesti od Njega. Pa zato, drži ih u tajnosti osim za one koji zaslužuju da znaju o njima.".

"Allah je objavio o klanjanju, ali nije rekao tri ili četiri rekjata, što je Muhammed, Allahov mir neka je njemu i porodici njegovoj, trebao da objasni ..."

"Onaj koji je bio zadužen za upravljanje, kada je ovaj ajet bio objavljen, bio je Alija ibn Ebi Talib.", Imam Muhammed Bakir rekao je Abu Basiru poslije čega je on upitao: "Ljudi nas o tome pitaju: "Šta je spriječilo Allaha da u Kur'anu imenuje Aliju i Ehlul Bejt?".

Imam je onda rekao: "Reci im: Allah je objavio Svom Poslaniku o klanjanju, ali nije rekao tri ili četiri rekjata, što je Muhammed s.a.w.s. trebao da objasni. Allah je objavio o Hadždžu, ali nije rekao sedam puta obići Kabu, što je opet Muhammed s.a.w.s. trebao da objasni. Tako je Allah objavio: "... pokorite se Allahu, i Poslaniku Njegovom i onim zaduženim za upravljanje među vama ...", i to je bilo objavljeno za Aliju, Hasana

i Husejna, jer Muhammed, s.a.w.s. je rekao: "Ko god mene sluša treba da sluša i Aliju.". I još: "Upozoravam vas za Allahovu Knjigu i moj Ehlul Bejt! Kunem se da sam se molio Allahu da ih ne razdvoji sve dok ih ne dovede do Kevsera (izvora u džennetu), i znajte da mi je molba ispunjena.". I još je Poslanik, s.a.w.s. rekao: "Nemojte pokušavati da ih učite, jer oni znaju više od vas, zaista oni vam nikada neće uskratiti pravilnu uputu i nikada neće dozvoliti da zalutate."."

94 95


96 97

Hvala Svevišnjem Allahu dž.š., Gospodaru svjetova. Završih ovu knjigu uz pomoć Sveopćeg Gospodara Milostivog Allaha dž.š., rukom najslabijeg stvorenja, rukom slabašnog Mustafe Čajlakovića, sina Saliha, rođen 04.02.1956. godine u selu Šerićima - Zenica. Salavati i selam na Allahova Miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegovu porodicu ehli Bejt, na njegove ashabe, prijatelje i na sve pravovjerne. Amin!

BILJEŠKA O PISCU

BIBLIOGRAFIJA

- Korišten tefsir Taba Tabi- Nushe osmanskog rukopisa(nije nam poznata starost rukopisa)- Hazreti Ali Nin Selami Var (Kenan Sarialioglu) Baški Istambul 2006.- Kumejlova dova- Gavsi Azam AbdulKadir GejlaniIstambul 2006. Šemsedin Yešil

RECENZIJA

Izabrani stihovi iz "Divana" Hazreti Alija gotovo na svakoj stranici uporno naglašava da je ishodište svemu Kur'an, riječ i poruka Allaha dž.š., da je On, Allah dž.š., svemu Gospodar, da će uspjeti samo oni koji čvrsto vjeruju u Njegovo određenje i koji iskreno robuju samo Njemu, Jednom, Jedinom Stvoritelju i Gospodaru svih svjetova, te da će svako onaj ko ne misli i ne osjeća tako - propasti, što oslikava posebnost plemenitih nastojanja i nauma našeg autora.

Teško je odrediti u koju vrstu literature spada ovo djelo, osim utisaka da pred sobom imamo odraz velike čistote i stepena duhovnosti. Jednu veliku dosad, ne transparentnu, spoznaju duhovnih tajni.

Duboko uvjerena da će ovo djelo obogatiti našu svakodnevnicu i budućnost novim spoznajama, svesrdno ga preporučujem za štampanje i čitanje.


98 99

SADRŽAJSelam od hazreti Alija k.w.


Fatiha

Uvod

Dova

Izabrani stihovi iz "Divana"

Recenzija

Bilješka o autoru

Bibliografija

4-5

9

14

20

96

97

97

52293484 selam od hazreti alija

Documents