51729694 gradjansko pravo skripta

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

GRAĐANSKO PRAVO SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

GRAĐANSKO PRAVO

Vedriš-Klarić 2006.

OPĆI DIO

GP u objektivnom smislu je grana priv.prava koja kao skup pravnih pravila ureĊuje

odnose pravnih subjekata povodom stvari, ĉinidaba, imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara.

NAĈELA GP-a

1. Naĉelo stranaĉke dispozitivnosti – znaĉi da graĊanskopravni odnos nastaje, prestaje i mijenja se ponajprije voljom pravnih subjekata. U

obveznom pravu se oĉituje kao sloboda ugovaranja, odnosno kao sloboda ureĊivanja obveznih odnosa. U stvarnom pravu se oĉituje u slobodnom korištenju i raspolaganju stvarima i pravima koja imamo na stvarima

(npr.pravo vlasništva). U naslj.pravu izraţava se u slobodi oporuĉnog raspolaganja.

2. Ravnopravnost subjekata – poloţaj strana u odnosu je koordiniran; nema subordinacije jedne strane drugoj, koja karakterizira upravno pravo. To naĉelo usko povezano s naĉelom disp. jer graĊanskopravni odnos nastaje voljom

subjekata, a te volje su ravnopravne.

3. Imovinska sankcija – sankcija je štetna posljedica koja treba pogoditi

onoga koji se ne drţi zapovijedi ili zabrane izraţene u pravnoj normi. Pobjedom naĉela ravnopravnosti subjekata došlo je do priznanja iskljuĉivo imovinske sankcije za neispunjenje duţne obveze.

4. Prometnost prava – jedino na podruĉju GP-a postoji mogućnost prometa subjektivnih imov.prava (neprometna prava – pravo osobne sluţnosti, osobnosti…). Prometnost subj.prava posljedica je razmjene robe putem

trţišta.

SUSTAV GP-a

Dva modela: institucijski i pandektni.

Inst. – potjeĉe iz rimskog prava – Gaj «Institucije» kaţe da se cjelokupno pravo odnosi na:

1. personae (osobe)

2. res (imovina) 3. actiones (tuţba)

(npr.OGZ iz 1811. i Code civil iz 1804.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pand. – razvijen u njem.pravnoj teoriji – sastoji se od 5 dijelova: 1. opći dio 2. obvezno pravo

3. stvarno pravo 4. obiteljsko pravo 5. nasljedno pravo

Pand.sustav ne polazi od ukupnog pravnog poretka, nego samo od GP-a, i zato mu se danas daje prednost.

I u nas prihvaćen taj sustav, pa se GP sastoji od: Općeg dijela koji sadrţi skup pravila i naĉela koja su zajedniĉka svim dijelovima GP-a. Stvarnog prava koje je skup pravnih pravila kojima se ureĊuju odnosi meĊu pravnim subjektima s obzirom na stvari. Obveznog prava koje je skup pravnih pravila kojima se ureĊuju oni društv.odnosi u kojima je jedna strana (vjerovnik) ovlaštena od druge strane (duţnika) zahti jevati neku ĉinidbu, a ona je duţna tu ĉinidbu ispuniti. Nasljednog prava koje je skup pravnih pravila kojima se za sluĉaj smrti jedne osobe (ostavitelja) ureĊuje prijelaz njene imovine na druge osobe (nasljednike).

ODNOS GP-a PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA

GP – trgovaĉko pravo: GP se prema trg.odnosi kao opće prema posebnom. Dualistiĉka teorija sastoji se u potpunom odvajanju trg.od GP-a (Njem, Franc.), a monistiĉka teorija zadrţava jedinstvenost GP-a za sve vrste subjekata i pravnih

poslova s odreĊenim odstupanjima za trgovce i trg.poslove (Italija, Švic.). Prema ZOO, na trg.ugovore se primjenjuju odredbe koje se odnose na sve vrste ugovora, osim ako za trg.ugovore nije izrijekom drukĉije odreĊeno. Osobitosti trg.prava: kraći rokovi, neformalnost poslova (osim kod vrijednosnih

papira), naglašena potreba povjerenja, vaţnost trg.obiĉaja – uzanci… GP – obiteljsko pravo: sliĉnosti postoje u imov.odnosima – braĉna steĉevina i

posebna imovina, uzdrţavanje; takoĊer i u naĉelu dispozitivnosti, odnosno dobrovoljnosti zasnivanja i imovinskih i obiteljskih odnosa te na naĉelu ravnopravnosti sudionika. Razlike – neprometnost obit.subj.prava i odsutnost

imov.sankcije u obit.pravu. GP – radno pravo: u radnom pravu prevladavaju norme imperativnog i zaštitnog

karaktera, ali ima i onih koje su imovinskopravne naravi (npr. propisi kojima se ureĊuje odgovornost za štetu koju uĉini radnik u organizaciji, koju pretrpi na radu…). TakoĊer, zasnivanje radnog odnosa ima ugovorni karakter.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


GP – upravno pravo: Umjesto ravnopravnosti i koordinacije meĊu stranama u upr.pravu vrijedi naĉelo subordinacije, umjesto naĉela prometnosti – naĉelo neprometnosti i delegacije nadleţnosti, umjesto imovinske – osobna sankcija.

Upr.pravo ureĊuje i neke imovinske odnose, kao npr. pravni reţim dobara u općoj uporabi, eksproprijacija, uzurpacija, rekvizicija, a djelomiĉno ih ureĊuje u razliĉitim ograniĉenjima – slobode ugovaranja propisivanjem cijena ili obveznog sklapanja

ugovora. GP – MPP: MPP ureĊuje imov.odnose s meĊunarodnim obiljeţjem, dok GP ureĊuje

samo unutarnje imov.odnose.

IZVORI GP-a:

Izvori su: propisi, pravni obiĉaji, sudska praksa i pravna znanost. PROPISI – Ustav ima relativno mali broj odredaba, kao npr.odredbe o

nepovredivosti vlasništva, jamĉe se pravo vlasništva i pravo nasljeĊivanja, ali se takoĊer i odreĊuje da pravo vlasništva obvezuje njegove nositelje i korisnike na doprinošenje općem dobru. Jamĉe se poduzetniĉka i trţišna sloboda, a zabranjuje

zlouporaba monopola. Zakon – pravo kod nas još nije kodificirano.

Zabrana retroaktivnosti, iako se moţe odrediti da pojedine odredbe djeluju unatrag, a retroaktivno djelovanje imaju i svi interpretativni propisi. Nasuprot tome, za suca je

zabrana retroaktivnosti apsolutna. PRAVNI OBIĈAJI – to su pravila ponašanja koja su se kroz stanovito potrebno

vrijeme oblikovala u društvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrĊenog shvaćanja, a zakonski im je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni karakter. U pravnom obiĉaju kao izvoru prava moraju biti 2 elementa:

a) materijalni koji pokazuje da društvena praksa koja se izraţava kao vršenje ili nevršenje odreĊenih radnji ili postupaka je dovoljno stalna i jednoliĉna

b) psihološki koji se naziva opinio iuris sive necessitatis, tj. uvjerenje da se radi o

općeobvezatnom pravnom pravilu ponašanja. Sud mora riješiti svaki sluĉaj koji stranke pred njega iznesu; ako za neki konkretni sluĉaj ne postoji pravno pravilo u pozitivnim propisima, sud će se obavijestiti ne

postoji li u narodu obiĉaj po kojem bi se mogao riješiti konkretni sluĉaj – ne smije se primijeniti ako je pravilo iz obiĉaja suprotno naĉelima pravnog poretka.

SUDSKA PRAKSA – neizravan izvor prava – to je donošenje više suglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju.

PRAVNA ZNANOST – neizravan izvor prava – djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


GRAĐANSKOPRAVNI ODNOS

To je onaj društveni odnos koji je ureĊen pravnim pravilima GP-a. Javlja se u prvom redu kao faktiĉni, materijalni društv.odnos. Mat.društv.odnos postaje graĊanskopravnim odnosom tek onda kad ga GP prizna i uredi. Pretvaranjem

faktiĉnih društv-gospodarskih odnosa u graĊanskopravne omogućuje se privredno kretanje.

Ĉinjenice za koje pravo veţe postanak, promjenu ili prestanak pravnog odnosa, a u vezi s tim postanak, prestanak ili promjenu subjektivnog prava nazivaju se PRAVNIM ĈINJENICAMA.

S obzirom na postanak, dijele se na:

a) prirodni dogaĊaj (roĊenje, smrt…) b) ljudske radnje; dijele se na dopuštene i nedopuštene; meĊu dopuštenima

najvaţniji su pravni poslovi; pravni posao je stranaĉko oĉitovanje volje usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih uĉinaka; nedopuštene ili protupravne radnje su delikti.

S obzirom na funkciju, dijele se na:

a) pretpostavke – to su pravne ĉinjenice koje su doista realno nastale u

stvarnosti, a potrebne su da bi nastao, promijenio se ili prestao odreĊeni graĊanskopravni odnos.

b) pravna osnova – to je ona bitna pretpostavka za koju se veţe postanak,

promjena ili prestanak subjektivnog graĊ.prava; ona je središnja pravna ĉinjenica i odreĊuje karakter samog graĊanskopravnog odnosa; njeno postojanje se uvijek mora dokazati.

c) predmnjeva ili presumpcija – smatra se dokazanom dok se ne dokaţe protivno – praesumptio juris – proglašenje nestalih za umrle – kod pravne ili oborive predmnjeve nikada se ne dokazuje ono što se predmnijeva – moţe se uvijek oboriti protudokazom; preasumptio juris et de jure – neoboriva predmnjeva –

protudokaz nije dopušten – npr.poznavanje stanja u zemljišnim knjigama. d) fikcija – to je pravna ĉinjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili da

se nikad neće ni dogoditi ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati,

promijeniti se ili prestati neki graĊanskopravni odnos – npr.nasciturus pro jam nato habetur – prema ZOO, uzima se da je zaĉeto dijete roĊeno, kad se radi o njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi ţivo.

SUBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA

Pravni subjekt je nositelj prava i obveza. Pravni subjekt moţe biti fiziĉka i pravna osoba.

Pravna sposobnost je svojstvo biti nositeljem prava i obveza. Kad bi se nekom pravnom subjektu oduzela pravna sposobnost , on bi prestao biti pravni subjekt, a fiziĉka osoba bi postala stvar.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Poslovna sposobnost je kad se vlastitim oĉitovanjem svoje volje stjeĉu prava i obveze. Svaki pravni subjekt mora imati pravnu sposobnost, ali ne i poslovnu.

Deliktna sposobnost ili uraĉunljivost ili ubrojivost je svojstvo pravnog subjekta da bude odgovoran za svoja protupravna djelovanja.

Unutar poslovne sposobnosti postoje 3 stupnja:

1. Puna ili potpuna posl.spos. stjeĉe se punoljetnošću. I maloljetna

osoba sklapanjem braka postaje potpuno posl.sposobna. Punu posl.spos.moţe steći i maloljetnik koji postane roditeljem, ako je stariji od 16 god. i ako je mentalno zreo.

2. Ograniĉena i djelomiĉna posl.spos. – osobe s ograniĉenom posl.spos.mogu same sklapati pravne poslove, ali ih mora odobriti zakonski zastupnik. Pravni posao koji sklapa osoba ograniĉene posl.spos.naziva se šepavi pravni posao – negotium claudicans. Prema

Obiteljskom zakonu maloljetnik koji se zaposli, a to moţe s navršenih 15 god i uz suglasnost roditelja, ima djelomiĉnu posl.spos. Duţnost mu je jedino pridonositi za svoje uzdrţavanje.

3. Potpuna posl.nesposobnost – takve osobe uopće ne mogu sklapati pravne poslove, za njih to mogu ĉiniti njihovi zakonski zastupnici. Prema Obiteljskom zakonu potpuno su posl.nesp.maloljetnici do

18.god. (osim onih koji sklope brak ili postanu roditelji) i punoljetne osobe koje su odlukom suda potpuno lišeni posl.spos.

Deliktna sposobnost nastupa s navršenih 14 god. Pravna osoba je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak pr iznao pravnu sposobnost.

Prema teoriji fikcije odreĊene društvene tvorevine nisu personae jer nisu bića obdarena vlastitom voljom. Onako kako ju je postavio Savigny, ona znaĉi ne samo uspostavljanje rimskog koncepta jedinstvenog subjekta bez obzira na supstrat nego i

pobjedu nad uĉenjem prirodnopravne škole o pravnoj osobi koja ju je svela na skup pojedinaca. Ta teorija nije uspjela odrediti pretpostavke potrebne da bi neka tvorevina uopće mogla biti proglašena pravnim subjektom. Danas se teorija fikcije

naziva klasiĉnom teorijom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


P o t v r d n e t e o r i j e: Organska teorija – korijeni joj poniru u staro germansko pravo, zato se i zove

organskom ali i germanskom teorijom. Osnovna joj je zasluga što je upozorila na realnu egzistenciju pravnih osoba i što je skrenula pozornost na vaţnost i znaĉenje organa. Nedostatak joj je što je poistovjetila organizam i organizaciju.

Teorija pravne realnosti – razradila ju je franc.civilistiĉka doktrina – naglašava 2 osn.naĉela:

a) da treba priznati postojanje pravne osobe, ĉak i u sluĉaju zakonske šutnje b) da treba priznati prava pravnoj osobi, ĉak i preko zak.teksta, ako su takva

prava potrebna za realizaciju kolektivnog interesa.

U fond uĉenja o pravnoj osobi ova teorija je unijela ove elemente: organizaciju, realno djelovanje organa, interes i cilj. Teorija ustanove – naglašava realnost organizacije ali time što cilj kao jedan od

esencijalnih elemenata pretvara putem ideje o cilju zapravo u nov supstrat pravne osobnosti – što je neprihvatljivo.

O d r i ĉ n e t e o r i j e: Teorija namjenske imovine – predstavnik Brinz, koji je bio uvjeren da mogu

postojati subj.prava bez subjekata. Teorija destinatara – Jheringova teorija – nedostajalo mu je precizno razlikovanje

izmeĊu vlasništva u gospodarskom i pravnom smislu. Teorija kolektivnog vlasništva.

Teorija realne egzistencije – u znanosti sporno pitanje u kojem trenutku društv.tvorevina stjeĉe pravni subjektivitet. Smatra se da su potrebne najmanje 3 pretpostavke da bi se neka društv.tvorevina mogla pojaviti kao subjekt u pravnim

odnosima: 1. je da društv.tvorevina mora imati ĉvrstu i trajnu organizaciju 2. je zasebna imovina, odvojena od imovine svojih ĉlanova

3. je stjecanje pravnog subjektiviteta; prema sustavu slobodnog udruţivanja, pravna osoba nastaje organiziranjem, što se vidi iz statuta, nadleţnom tijelu se podnosi prijava koja nema konstitutivni karakter; prema sustavu

normativnog akta društv.tvorevina dobiva pravnu sposobnosti ili neposredno propisom ili se spec.propisima odreĊuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi neka org.postala pravna osoba; prema sustavu koncesije, org.dobiva

pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela – odobrenjem. Pravne osobe imaju i poslovnu i deliktnu sposobnost. Ova teorija zasluţna za sljedeće elemente: pojam, svojstvo, pretpostavke i poĉetak

pravne osobnosti. U RH prevladava normativni sustav.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za fiz.osobu se kaţe da ima opću pravnu sposobnost, a za pravnu da ima posebnu

pravnu sposobnost (pravna sposobnost se odreĊuje statutom pravne osobe). Tijelo ili organ je fiz.osoba preko kojih pravna osoba izraţava svoju volju.

Kod fiz.osobe pravna i poslovna sposobnost ne nastaju istodobno, dok kod pravne osobe nastaju istodobno. Kod pravne osobe nema stupnjevanja posl.spos.dok je to

karakteristiĉno za fiz.osobu. S druge strane, kod fiz.osobe nema stupnjevanja pravne spos., dok kod pravne ima.

Pravne osobe se mogu podijeliti u 4 osn.vrste: - pravne osobe javnog prava - pravne osobe privatnog prava

- korporacije - zaklade

KORPORACIJA je organizirana zajednica osoba koja je samostalan pravni subjekt

razliĉit od pojedinih ĉlanova korporacije. Za korp.je karakteristiĉno da se njezin identitet ne mijenja promjenom ĉlanova. Tipiĉne korp.npr.dioniĉka društva.

ZAKLADA je za odreĊenu svrhu namijenjena imovinska masa kojoj je pravnim poretkom priznata pravna sposobnost. Osniva se ili aktom drţ.vlasti ili pravnim poslom fiz.ili pravnih osoba. To je samostalna zaklada, a nesamostalna zaklada je

nalog oporuĉitelja kojim ostavlja dio ili cijelu ostavinu već postojećoj pravnoj osobi npr.za zbrinjavanje i školovanje siroĉadi – nije pravna osoba.

Fundacija se razlikuje od zaklade po tome što se osniva za razdoblje ne dulje od 5 god.

PODUZEĆE je pravna osoba koja obavlja privrednu djelatnost radi stjecanja dohotka odnosno dobiti. 4 tipa poduzeća:

a) društveno poduzeće b) zadruţno poduzeće

c) mještovito poduzeće d) privatno poduzeće

Pravna osoba moţe prestati: - propisom ili aktom drţ.vlasti - ako je osnovana radi postizanja odreĊenog cilja, moţe prestati i ostvarenjem

tog cilja - moţe prestati i zbog toga što se broj ĉlanova smanjio ispod odreĊenog broja,

koji je npr.predviĊen statutom pravne osobe

- odlukom ĉlanova koji je sastavljaju - nestankom imovine - steĉajem

Likvidacija je postupak u kojem se razrješavaju imov-pravni odnosi pravne osobe koja treba prestati postojati kao samostalan pravni subjekt. Nakon postupka likvidacije pravna se osoba briše iz registra.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


GRAĐANSKO PRAVO U SUBJEKTIVNOM SMISLU

Subj.GP je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u odreĊenom graĊanskopravnom

odnosu priznaju norme objektivnog GP. Pod GP u objektivnom smislu razumijevamo skup pravnih pravila kojima se ureĊuju društv.odnosi.

Funkcije subj.graĊ.prava:

- njima izraţavamo meĊusobni odnos pravnih subjekata u odreĊenom graĊ-

pr.odnosu - njima izraţavamo i faktiĉni odnos koji postoji izmeĊu subjekta i objekta u

pravnom odnosu

- bez njih nema pojma imovine Sadrţaj subj.GP:

a) pripadanje i ovlaštenje – ovlaštenje je ekonomsko prisvajanje pojedinih

svojstava stvari. Ukupnost odreĊenih ovlaštenja ĉini subj.pravo. Npr.pravo vlasništva u subj.smislu – vlasnik moţe raditi sa svojom stvari što ga je volja, osim onoga što mu je propisima zabranjeno.

b) interes Zahtjev je objektivnim pravom zajamĉena mogućnost da se od drugoga zahtijeva ĉin

ili propust koji istodobno znaĉi ostvarenje subj.prava. Vrste prava u subj.smislu:

a) apsolutna i relativna – Aps.su ona subj.graĊ.prava koja djeluju protiv svakog ili erga omnes, npr. pravo vlasništva, prava osobnosti. Rel.su ona subj.graĊ.prava koja djeluju izmeĊu toĉno odreĊenih strana ili inter partes,

npr. obvezna prava. b) prenosiva i neprenosiva – Prenosiva se mogu neograniĉeno prenositi s

jednog na druge subjekte, a neprenosiva ne mogu – npr.prava osobnosti i osobne sluţnosti.

c) glavna i sporedna prava – kad nastanak, prijenos ili prestanak nekog subj.graĊ.prava ovisi o postojanju drugog subj.prava, tada to pravo nazivamo sporednim ili akcesornim, npr. zaloţno pravo, pravo na kamate, na ugovornu

kaznu. d) preobraţajna prava – ovlaštenje pravnog subjekta da jednostranom

izjavom volje zasnuje, promijeni ili okonĉa graĊanskopravni odnos s drugim

subjektom bez njegova pristanka. Dijele se na preobr.prava nastanka, promjene i prestanka graĊ-pr.odnosa. Naziva se još i potestativno pravo i pravna moć. Vezana za prekluzivne rokove.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA

To su stvari, ĉinidbe, imovina i ostala neimovinska dobra povodom kojih pravni subjekti stupaju u te odnose.

STVARI u graĊ-pr.smislu su materijalni dijelovi prirode koji se mogu osjetilima primijetiti, koji su prostorno ograniĉeni i koji postoje u sadašnjosti, ili za njih postoje

pretpostavke da će doista nastati u budućnosti. Dioba stvari po kriteriju prometnosti

Sposobnost stvari da se pojave kao objekti subj.prava i kao objekti pravnih poslova naziva se prometnom sposobnošću stvari.

a) stvari u prometu (res in commercio) b) stvari ograniĉene u prometu (npr.lijekovi, oruţje, eksplozivi, otrovi) c) stvari izvan prometa (res extra commercium) su stvari koje uopće ne mogu

biti objekt imovinskih prava ili ne mogu biti objekt pravnih poslova (npr.javni putovi, parkovi). OPĆA DOBRA – voda u rijekama, jezerima i moru, zrak i morska obala – njima upravlja RH.

Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava

1. POKRETNE I NEPOKRETNE STVARI (res mobiles – res immobiles) Pokretne su one stvari koje mogu mijenjati poloţaj u prostoru a da se pritom ne uništi njihova bit, odnosno da se time ne promijeni njihova struktura.

Nepokretne su one stvari koje ne mogu mijenjati poloţaj u prostoru a da im se kod toga ne uništi ili ne promijeni struktura. a) kriterij prirodne kakvoće – prema ovom kriteriju nekretnine su ponajprije

zemljišta, odnosno ĉestice zemljišne površine, kao i sve što je sa zemljištem trajno povezano bilo mehaniĉki, bilo organski, na površini zemlje ili ispod nje. Prema ZV-u ne smatraju se dijelovima zemljišta one zgrade koje su trajno povezane sa zemljištem, ali su od njega pravno odvojene nekim stvarnim

pravom koje ovlašćuje svog nositelja da na tuĊem zemljištu ima zgradu ili dr.graĊevinu u svom vlasništvu.

b) kriterij pertinencije – nekretninom se smatra i ona stvar koja je po svojim

prirodnim fiziĉkim svojstvima pokretna. Pertinencija je pr ipadak neke druge stvari. Npr.nekretninom se smatraju strojevi, stoka, sjeme…namijenjeni poljoprivrednoj proizvodnji.

c) kriterij posebnih ciljeva – pokretna stvar se smatra nekretninom zato što je zakonom tako odreĊeno, npr. brodovi i zrakoplovi prije u RH.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. ZAMJENJIVE I NEZAMJENJIVE STVARI (res fungibiles – res non

fungibiles) Zamjenjive stvari su one koje se u prometu odreĊuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd. – res quae pondere, numero, mensura constant. Npr. ţito, vino, šećer. To su

generiĉne stvari kod kojih individualitet nije vaţan. Nezamjenjive stvari su one koje u prometu dolaze kao strogo odreĊena pojedinost, individualnost – species – npr.umjetniĉka slika, modna kreacija.

3. POTROŠNE I NEPOTROŠNE STVARI (res consumptibiles – res non constumptibiles)

Potrošne su one stvari koje se jednokratnom uporabom uništavaju ili im se vidljivo smanjuje supstancija. Nepotrošne stvari su one koje se prvom uobiĉajenom uporabom ne uništavaju niti

im se vidljivo smanjuje supstancija. 4. DJELJIVE I NEDJELJIVE STVARI (res divisibiles – res indivisibiles) Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se

ne uništi prvobitna bit ili im se nerazmjerno ne umanji vrijednost. Nedjeljive su stvari kod kojih bi se diobom uništila njihova bit ili bi im se nerazmjerno umanjila vrijednost.

Stvari se mogu dijeliti na nekoliko naĉina:

a) Fiziĉka dioba

b) Geometrijska dioba – primjenjuje se kod zemljišta, koja se mogu ravnim crtama po njihovoj površini podijeliti na više ĉestica (parcela). Naš ZV prihvaća naĉelo superficies solo cedit i sukladno njemu uspostavlja naĉelo

jedinstvenosti nekretnine. Zemljište zajedno sa zgradom i svim drugim što je s njim trajno spojeno ĉini jednu cjelinu, jednu nekretninu.

c) Civilna dioba – dioba po vrijednosti, kada se dijele nedjeljive stvari, stvar se

proda i cijena podijeli (npr.ţiva ţivotinja, TV). d) Idealna dioba – svaka se stvar moţe pravno razdijeliti na sadrţajno jednake

idealne dijelove; veliĉina se odreĊuje raĉunski u odreĊenom razmjeru prema cijeloj stvari; najĉešće u obliku razlomka, npr.1/3.

Jednostavne stvari su one koje po shvaćanjima u obiĉnom ţivotu i prometu ĉine jedinstvo.

Sastavljene stvari su one koje nastaju spajanjem jednostavnih, odnosno samostalnih stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da upotrijebljeni dijelovi ne gube

svoju dosadašnju fiziĉku opstojnost. a) sastavljena stvar s nesamostalnim dijelovima su stvari kojih sastavni

dijelovi gube svoju raniju samostalnost, ali ipak zadrţavaju svoju raniju fiziĉku

opstojnost. Gubitak samostalnosti vidi se u tome što se sastavni dio ne moţe odvojiti a da se time cijela stvar ili on sam ne uništi – po ZV taj dio je bitni dio.

b) sastavljena stvar sa samostalnim dijelovima su stvari kojih sastavni dijelovi zadrţavaju ne samo svoju raniju fiz.opstojnost nego i stanovitu samostalnost. Prema ZV, to su odvojivi dijelovi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pripadak ili pertinencija je sporedna stvar koja je odreĊena da trajno sluţi

gospodarskim svrhama neke glavne stvari, a da pritom ne postaje njen sastavni dio. Pripadak je sporedna stvar koja pretpostavlja postojanje gotove gl.stvari,

npr.koţni etui pripadak je nalivpera. Naprotiv, samostalni sastavni dio sastavljene stvari neophodan je za ĉitavu stvar, jer bez tog dijela stvar nije potpuna, npr. kola bez kotaĉa.

1. karakteristika pripatka: samostalna, ali sporedna pokretna stvari 2. karakteristika: trajno sluţi svrhama gl.stvari 3. karakteristika: postanak i opstanak – kod postanka, odluĉna je volja

vlasnika gl.stvari (vlasnik gl.stvari i pripatka mora biti ista osoba). Vaţnost pripatka je u tome što slijedi sudbinu gl.stvari – Accessorium sequitur principale. Plodovi (fructus) su proizvodi i prinosi koji neposredno ili posredno nastaju od neke stvari ili prava. Za njih je karakteristiĉno da su to prinosi koji se javljaju redovito i periodiĉki, a da pritom ne umanjuju samu plodonosnu stvar.

S obzirom na naĉin postanka, dijele se u 3 kategorije: a) prirodni plodovi (fructus naturale) – organski proizvodi bez sudjelovanja

ljudskog rada

b) industrijski plodovi – stvar ih daje uz sudjelovanje ljudskog rada i prirode, npr.plod plemenite voćke

c) civilni plodovi (fructus civile) – dobivamo ih od stvari posredstvom nekog

pravnog odnosa, npr.najamnina Prirodni i ind.plodovi mogu se podijeliti na:

a) viseće plodove b) odvojeni plodovi c) ubrani plodovi

d) potrošeni, nepotrošeni i zanemareni plodovi Vlasnik stjeĉe vlasništvo plodova separacijom. Separacijom još stjeĉu vlasništvo pošteni posjednik, uzufruktuar i zakupac.

Vrste civilnih plodova: dospjeli i nedospjeli. Dok se vlasništvo prirodnih ili ind.plodova stjeĉe separacijom, a ponekad i percepcijom, dotle se vlasništvo civilnih plodova stjeĉe dospjelošću i percepcijom.

Ukupnost stvari (universitas rerum) je zbroj fiziĉki samostalnih i meĊusobno koordiniranih stvari koje su ujedinjene zajedniĉkom gospodarskom svrhom, a u

prometu se javljaju pod zajedn.nazivom. Npr.stado ovaca, biblioteka. Komplementarne stvari je skup fiziĉki samostalnih stvari koje predstavljaju takvu cjelinu u kojoj pomanjkanje samo jedne stvari onemogućuje pravilnu i normalnu

uporabu cjeline, npr.šah, par cipela.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Novac sluţi kao mjerilo vrijednosti i kao mjerilo cijene.

Procjenjive (res aestimabiles) su one stvari ĉija se vrijednost moţe izraziti novĉanim ekvivalentom. Neprocjenjive (res inaestimabiles) su one stvari koje se ne mogu svesti na novĉani

ekvivalent, npr. pramen kose. S obzirom na procjenjivost stvari, 3 vrste cijena:

a) redovita cijena

b) izvanredna cijena je subjektivna vrijednost stvari koja je procjenjiva objektivnim mjerilima

c) afekcijska cijena je posebna subjektivna vrijednost stvari koja nije

procjenjiva obj.mjerilima. Ĉinidba je svaka poz.ili neg.ljudska radnja koju je duţnik na temelju obveznog

odnosa duţan izvršiti vjerovniku. a) ĉinidba mora biti ljudska radnja b) ĉ.mora imati imovinski karakter – izravni imov.karakter ĉinidbe pokazuje

se u sluĉajevima kada duţnikova radnja neposredno izaziva promjenu u

imov.masi vjerovnika. Npr. kod obveze da se preda stvar, vjerovnik do ispunjenja ĉinidbe tu stvar nije imao u svojoj masi.

c) ĉ.mora biti moguća – objektivno nemoguća (kad je nitko ne moţe izvršiti) i

subjektivno nemoguća (kad je netko konkretno ne moţe izvršiti). d) ĉ. mora biti pravno dopuštena e) ĉ.mora biti odreĊena ili odrediva – meĊu neodreĊene, ali odredive ĉinidbe

idu alternativne (duţnik duguje 2 ili više ĉinidaba, ali ĉim 1 ispuni oslobaĊa se obveze), fakultativne (duţnik duguje 1 ĉinidbu, ali mu je dopušteno izvršiti neku drugu kako bi se oslobodio obveze) i generiĉne

Sadrţaj ĉinidbe:

a) davanje (dare) – ĉinidba davanja stvari b) ĉinjenje (facere) – objekt ĉinidbe moţe biti funkcija rada i rezultat rada c) propuštanje (non facere) – uvijek se propušta vlastita radnja d) trpljenje (pati) – nespreĉavanje tuĊe radnje koju bismo bili ovlašteni

sprijeĉiti da se ne nalazimo u obveznom odnosu.

Imovina u gospodarskom smislu je skup dobara koja pripadaju odreĊenom subjektu; to je skup subj.prava predstavljenih jednim nositeljem.

Imovinska masa odreĊenog subjekta ulazi u njegovu imovinu u obliku razl.subj.prava koja ima taj subjekt na pojedinim dijelovima mase (npr.u obliku prava vl., sluţnosti, uţivanja). Ali, u imovinu ulaze i ona subj. imov.prava koja se ne odnose izravno na

stvari, dakle izravno na dijelove imov.mase. Prema tome, ĉinidba ne ulazi izravno u imovinu subjekta, ona ulazi u obliku prava na ĉinidbu koje ima vjerovnik prema duţniku, ĉinidba ne ulazi ni u imov.masu jer ona nije stvar, nego radnja ili

propuštanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Funkcije imovine:

a) jamstvena funkcija – imovina duţnika pruţa jamstvo vjerovniku za namirenje njegove traţbine.

b) olakšanje prometa – pomoću imovine omogućuje se da prava i obveze

jednog subjekta kao jedinstvo kolaju u prometu. Bez kategorije imovine ne bi bilo samo nemoguće postojanje nasljednog prava, nego

bi bez te kategorije bilo nemoguće udovoljiti suvremenim zahtjevima prometa, koji traţi da se pravnim poslovima meĊu ţivima omogući prijelaz ĉitave imovine ili dijela imovine s jednog subjekta na drugi.

Karakteristike imovine:

a) jedinstvenost – znaĉi da odreĊeni pravni subjekt moţe imati samo jednu

imovinu. Nositelj imovine ne moţe svoju imovinu samovoljno razdijeliti u pojedine grupe jer tada vjerovnik nikad ne bi znao iz koje se imov.grupe moţe namiriti. MeĊutim, pravni poredak dopušta iz odreĊenih razloga da se unutar jedinstvene imovine mogu razlikovati pojedini fondovi koji sluţe postizanju

posebnih ciljeva, npr. braĉni drugovi imaju vl.imovinu i braĉnu steĉevinu. b) identitet – znaĉi da imovina pravno ostaje jednaka samoj sebi makar

pojedini dijelovi iz nje izlazili, a drugi u nju ulazili. Identitet imovine

omogućuje njenom nositelju aktivno sudjelovanje u prometu i omogućuje razmjerno lako utvrĊivanje odreĊenosti imovine kao objekta graĊanskopravnih odnosa.

Osobna neimovinska dobra fiziĉke osobe su ţivot, tjelesno zdravlje, duševno zdravlje, ugled, ĉast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obit.ţivota, sloboda i dr.

Osobna neimovinska dobra pravne osobe su sva ona koja pripadaju i fiz., osim onih vezanih za biološku bit fiz.osobe, a to su osobito ugled i dobar glas, ĉast, ime

odnosno tvrtka, poslovna tajna, sloboda privreĊivanja. Osobnost je ukupnost neimovinskih dobara koja pripadaju svakoj fiz.i pravnoj osobi samom ĉinjenicom njezina postojanja kao pravnog subjekta.

Pravo osobnosti je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu priznaju norme obj.prava na njegovim osobnim neimovinskim dobrima.

Dva su temeljna ovlaštenja na osobnim neimovinskim dobrima koja ĉine sadrţaj prava osobnosti – raspolaganje i zaštita prema trećima.

Kao osn.osobine prava osobnosti, mogu se navesti da je to neimovinsko pravo, zatim da je po svom erga omnes djelovanju apsolutno, te da je, kao strogo osobno,

neprenosivo i nenasljedivo.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRAVNI POSLOVI

Pravni posao je oĉitovanje volje koje je usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih uĉinaka.

MeĊu pravnim uĉincima, najvaţniji su postanak, promjena ili prestanak nekog graĊ-pr.odnosa.

Obveznopravni ugovori imaju 3 karakteristike: 1. takvim ugovorima se zasnivaju obveze i protuobveze; 2. u njima je do maksimuma izraţeno naĉelo dispozitivnosti pravnih

subjekata; 3. nastaju prihvatom ponude.

Osim obveznopravnih ugovora, u obveznom pravu postoje i poslovi za gotovo, npr.realna kupoprodaja. Kod takvih ugovora strane ne zasnivaju obveze, nego je njihova namjera upravljena na izmjenu ĉinidbe i protuĉinidbe.

TakoĊer, postoje i poslovi raspolaganja kojima strane ne zasnivaju obveze, ne izmjenjuju se ĉinidbe, nego strane na odreĊeni naĉin raspolaţu svojim subj.pravima, a da pritom uopće ne dovode u pitanje promjenu identiteta postojećeg obveznog

odnosa, npr.cesija. S odreĊenim pravnim poslom nastupa onaj uĉinak koji su strane u pravilu i htjele

postići (namjeravani pravni uĉinci), ali istodobno nastaju i svi drugi pravni uĉinci koje pravni poredak veţe za takav pravni posao (nenamjeravani pravni uĉinci).

Vrste pravnih poslova: a) jednostrani i dvostrani Jednostrani p.p. nastaju oĉitovanjem volje samo jedne strane, npr.ponuda,

oporuka. Dvostrani p.p. su oni koji nastaju suglasnim oĉitovanjem volje dviju strana koje stoje jedna nasuprot drugoj – ugovori. Obvezni ugovori se dijele na:

a) jednostranoobvezne – to su dvostrani p.p. kod kojih je samo jedna strana vjerovnik, a druga strana samo duţnik, npr. posudba.

b) dvostranoobvezni – dvostrani p.p. kod kojih je svaka strana istodobno i

vjerovnik i duţnik, npr. kupoprodaja – prodavatelj je istodobno i duţnik i vjerovnik – kao duţnik duţan izruĉiti stvar, a kao vjerovnik ovlašten je zahtijevati plaćanje cijene; kupac je kao duţnik duţan platiti cijenu, a kao

vjerovnik ovlašten je zahtijevati predaju stvari. b) pravni poslovi meĊu ţivima (inter vivos) i pravni poslovi za sluĉaj smrti

(mortis causa) P.p. meĊu ţivima su oni kod kojih pravni uĉinak nastupa još za ţivota strana, a p.p. za sluĉaj smrti su oni kod kojih pravni uĉinak nastupa tek nakon smrti strane koja ga

je poduzela.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c) naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) Naplatni su oni kod kojih se za ĉinidbu traţi protuĉinidba, npr.kupoprodaja, zamjena. Besplatni su oni kod kojih se za ĉinidbu ne traţi i ne daje protuĉinidba, npr.darovanje.

d) komutativni i aleatorni Komutativni su oni kod kojih su u vrijeme njegova sklapanja poznate meĊusobne

ĉinidbe i stranaĉke uloge, npr. ugovor o zakupu, o najmu. Aleatorni su oni kod kojih u trenutku sklapanja nisu u svemu poznata prava i obveze strana, ponekad niti njihove stranaĉke uloge, već se to ĉini zavisnim od nekog

vanjskog, neizvjesnog dogaĊaja, npr.ugovor o doţivotnom uzdrţavanju, ugovor o okladi i igri. Znaĉenje ove diobe je u tome što se aleatorni poslovi ne mogu pobijati zbog

prekomjernog oštećenja. e) kauzalni i apstraktni Kauzalni su oni kod kojih je kauza naznaĉena kao bitan element p.p., npr.posudba.

Apstraktni su oni kod kojih se cilj posla ne vidi iz samog posla, npr.mjeniĉni posao. f) formalni i neformalni

Formalni su oni za koje je oblik odreĊen, bilo propisom, bilo voljom strana, a neformalni su oni za koje oblik nije odreĊen.

Sadrţaj pravnih poslova a) bitni sastojci p.p. (essentialia negotii) To su oni sastojci koji su nuţni za nastanak odreĊenog tipa p.p. Npr.bitni sastojci

kupoprodaje su predmet i cijena. b) prirodni sastojci (naturalia negotii) To su oni sastojci koji se u p.p. podrazumijevaju jer proizlaze iz same prirode, odnosno pravne naravi odreĊenog p.p. Bez njih p.p. moţe nastati. Propisi kojima se odreĊuju prirodni sastojci spadaju u jus dispositivum. Npr. kod zajma, ako mjesto vraćanja nije posebno ugovoreno, duţnik je obvezan pozajmljeni novac

donijeti vjerovniku u mjesto njegova boravišta. c) nuzgredni sastojci (accidentalia negotii) To su takvi sastojci koji vrijede samo ako ih strane ugovore. Najĉešći nuzgredni sastojci su uvjet, rok i nalog.

Uvjet je nuzgredna odredba dodana p.p. kojom se uĉinci p.p. ĉine ovisnim o nekoj budućoj i neizvjesnoj okolnosti. Za njega je karakteristiĉno da je to odredba

koju mogu p.p. dodati samo subjekti; ne moţe se odrediti propisom. Vrste uvjeta: a) odgodni (suspenzivni) uvjet odgaĊa uĉinak p.p.do vremena dok se uvjet

ne ispuni ili ne izjalovi. b) raskidni (rezolutivni) uvjet je takav uvjet ĉijim nastupom prestaju uĉinci

p.p.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c) afirmativan je onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto dogodi. d) negativan je onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto ne dogodi; kod af.i

neg.uvjeta nije odluĉan af.ili neg.naĉin izraţavanja, već pitanje treba li se neka okolnost dogoditi ili ne.

e) potestativan je onaj uvjet kod kojeg je ispunjenje one okolnosti koja je postavljena kao uvjet ovisno o volji i odluci uvjetno ovlaštenog.

f) kauzalni je onaj uvjet ĉije ispunjenje ovisi o nekom prirodnom dogaĊaju, ili o

volji nekog trećeg. g) mikstni ili mješoviti uvjet je onaj ĉije ispunjenje ovisi o volji uvjetno

ovlaštenog i o nekom vanjskom dogaĊaju ili djelovanju neke treće osobe. Nepravi su ovi uvjeti:

h) nuţni uvjet je onaj kod kojega okolnost koja se treba dogoditi doduše je

buduća, ali nije neizvjesna. i) pravni uvjet nije uvjet nego jedna od pretpostavaka potrebna po propisu za

postanak nekog pravnog odnosa. j) nemogući uvjet je onaj koji se ne moţe ostvariti ni fiz. ni pravno.

k) nedopušteni uvjet je onaj koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva.

l) nemoralan uvjet je onaj koji je protivan moralu društva.

Djelovanje uvjeta – prvo razdoblje je vrijeme pendencije, a drugo nastupa onog trenutka kad se uvjet ispuni ili izjalovi.

a) Vrijeme pendencije je razdoblje koje zapoĉinje djelovanjem p.p. i traje sve dok se uvjet ne ispuni/ne izjalovi. Ako je p.p. sklopljen pod odgodnim uvjetom, tada je nastao p.p. ali je odgoĊen njegov uĉinak.

b) Ispunjenje uvjeta – uvjet je ispunjen kada se dogodila ona okolnost koja je bila predviĊena u dispoziciji. Nitko ne moţe podići tuţbu za ispunjenje odgodnog uvjeta. Ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu

udovolji, njegovi uĉinci nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proistjeĉe što drugo. Ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, uĉinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji.

Rok je nuzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se uĉinak pravnog posla ograniĉuje vremenom, tj. uĉinak pravnog posla nastaje tek od odreĊenog vremena ili traje do odreĊenog vremena.

Razlikujemo poĉetne rokove (dies a quo) i završne rokove (dies ad quem). Poĉetni rokovi su sliĉni suspenzivnim uvjetima jer se uĉinak odgaĊa, a završni rezolutivnim uvjetima jer uĉinak p.p. prestaje nastupom uvjeta. MeĊutim, kod uvjeta

postoji neizvjesnost, za razliku od rokova. Dalje podjele su na jednostavne kod kojih nema neizvjesnosti; odreĊeni su kalendarski kao dies certus an, certus quando, a sloţeni sadrţe element neizvjesnosti

– dies incertus pro coditione habetur. Sloţeni rokovi mogu biti odreĊeni na nekoliko naĉina:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- kao dies certus an, incertus quando tj. kao dan za koji je izvjesno da će se

dogoditi, ali je neizvjesno kada (npr.kada je rok dan neĉije smrti), - kao dies incertus an, certus quando tj. kao dan za koji je neizvjesno hoće li se

dogoditi ali se zna kad će se dogoditi ako se dogodi (npr.neĉiji roĊendan),

- kao dies incertus an, incertus quando tj. kao dan za koji je neizvjesno hoće li se i kad će se dogoditi (npr.auto za kraj studija).

Namet ili nalog (modus) je nuzgredna odredba dodana besplatnom pravnom poslu kojom se stjecatelju nameće neka duţnost. Ne moţe se dodati naplatnim p.p. dakle dopušten je kod besplatnih pravnih poslova meĊu ţivima i za sluĉaj smrti.

ZOO: Ako je besplatni ugovor sklopljen uz namet, pa primatelj koristi ne ispuni namet, druga strana moţe zahtijevati ispunjenje nameta ili raskid ugovora.

Volja za sklapanje ugovora moţe se izjaviti rijeĉima, uobiĉajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću moţe zakljuĉiti o njezinu postojanju, sadrţaju i identitetu davatelja izjave.

a) Usmeno oĉitovanje volje je oĉitovanje pomoću ţive izgovorene rijeĉi (viva vox).

b) Pisano oĉitovanje volje je oĉitovanje dano pomoću pisanih rijeĉi, bez

obzira na materijal na kojem je pisano, sredstvo kojim se pisalo te vrstu pisma i jezika na kojem se izraţavalo. POTPIS mora biti vlastoruĉan; PARAF; FAKSIMIL je mehaniĉki otisak

vlastoruĉnog potpisa; RUKOZNAK (nepismeni), ELEKTRONIĈKI POTPIS. c) Oĉitovanje volje znacima. d) Oĉitovanje volje konkludentnim radnjama. PROTESTATIO je oĉitovanje volje kojim se odreĊena osoba unaprijed osigurava od pogrešnog shvaćanja njenih postupaka.

RESERVATIO je oĉitovanje volje kojim se subjekt ograĊuje od toga da se neki njegov ĉin shvati kao napuštanje prava. e) Šutnja – šutnja ponuĊenika ne znaĉi prihvat ponude, 2 iznimke:

1) sluĉaj kad ponuĊeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem u vezi s odreĊenom robom;

2) se iznimka odnosi na osobe koje su se ponudile izvršavati naloge druge

osobe za obavljanje odreĊenih poslova kao i osobe u ĉiju posl.djelatnost spada obavljanje takvih naloga – npr.odvjetnici.

3) ugovor u iskljuĉivu korist ponuĊenog – npr.netko drugome pošalje

neku stvar na dar.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Najĉešći oblici pravnih poslova su: usmeni, pisani, sa svjedocima ili sudjelovanjem

nadl.tijela (p.p. koji se sklapaju u obliku sudskog zapisnika ili javnobiljeţniĉkog akta). Ako je oblik ugovora propisan zakonom, pravilo je da i sve kasnije izmjene i dopune

ugovora moraju biti u istom obliku. 2 iznimke: 1. je kad se usmena dopuna odnosi na sporedne toĉke o kojima u

formalnom ugovoru nije ništa reĉeno

2. je kad se kasnijim usmenim pogodbama umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane.

Oblik nekog p.p. se najĉešće zahtijeva radi valjanosti p.p., utuţivosti, dokazivanja i upisa.

Za ugovore se zahtijevaju sljedeće pretpostavke valjanosti: 1. pravna i poslovna sposobnost subjekata, 2. valjano i suglasno oĉitovanje volje, 3. moguća, dopuštena, odreĊena ili odrediva ĉinidba, 4. nedopuštena (???) pobuda, 5. ponekad odreĊeni oblik p.p.

ZOO pod ništetnošću ugovora razumijeva APS.NIŠTETNOST, a pod pobojnošću REL.NIŠTETNOST. Kategorija pobojnosti u smislu nevaljanosti posla ex nunc ne postoji prema ZOO.

Ništetni su p.p. koji ne proizvode pravne uĉinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti. Nastupa ex lege, a sud na nju pazi po sluţb.duţnosti. Budući da ništetnost

nastaje na osnovi zakona, sud moţe svojom odlukom samo proglasiti posao ništetnim; takva odluka ima deklaratorno znaĉenje. Ništetnost nastaje ex tunc, tj. od samog trenutka sklapanja posla.

Razlozi ništetnosti:

a) Poslovna nesposobnost. Od fiz.osoba posl.su nesposobne maloljetne osobe (osim onih koje sklope brak ili postanu roditelji) i punoljetne osobe koje su

lišene posl.sposobnosti. ZOO propisuje da su p.p. koje sklopi pravna osoba s trećima izvan djelatnosti koje ĉine njen predmet poslovanja valjani. Ako zastupnik pravne osobe sklopi p.p. bez suglasnosti odreĊenog tijela u pravnoj

osobi, a takva je potreba predviĊena statutom ili dr.aktom, takav posao je ništetan.

b) Nevaljanost i nesuglasnost oĉitovanja volje. Mane volje – nesklad

izmeĊu volje i oĉitovanja; svjesni i nesvjesni nesklad. Mentalna rezervacija je svjestan nesklad izmeĊu volje i oĉitovanja kad jedna strana prigodom sklapanja p.p.svjesno oĉituje kao svoju volju nešto što ona

uistinu neće, a druga strana za to ne zna. Ništetnost p.p. uzrokuju sljedeće mane volje: školski primjer i šala; simulaciju (to je prividno sklapanje ugovora/p.p.). Moţe biti apsolutna (kada se sklopi fiktivni

p.p. radi zaobilaţenja propisa ili prijevare trećih osoba) i relativna (sklapanje prividnog p.p. da bi se njime prikrio neki drugi p.p.), nesporazum do kojeg dolazi

WWW.BH-PRAVNICI.COM


kad ugovorne strane vjeruju da su suglasne, dok istovremeno meĊu njima postoji

nesuglasnost o naravi p.p.; sila (vis absoluta). c) Nemogućnost, nedopuštenost, neodreĊenost ili neodredivost

ĉinidbe.

U okviru šireg pojma nedopuštenosti razlikuju se: 1. zabranjeni p.p. 2. nemoralni p.p.

3. zelenaški p.p. – to je takav ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nuţde ili teškim mat.stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom ili lakomislenošću ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u

oĉitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili uĉinio. Za njih je predviĊena i kaznena odgovornost.

d) Nedopuštenost pobude. Za nedopuštenost pobude moraju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

1. pobuda mora biti nedopuštena, a nedopuštena je u istim sluĉajevima u kojima je nedopuštena i ĉinidba, dakle, kad je protivna Ustavu, prisilnim

propisima ili moralu društva; 2. da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog

ugovaratelja da sklopi ugovor;

3. da je drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegova sugovaratelja da sklopi ugovor. Iznimno, ova pretpostavka se ne zahtijeva kod besplatnih ugovora.

e) Nedostatak potrebnog oblika.

P.p. moţe biti i djelomiĉno ništetan – ništetnost neke odredbe ugovora ne povlaĉi za sobom ništetnost cijelog ugovora.

Posljedice ništetnosti su: 1. obveza restitucije (povrat u prijašnje stanje – restitutio in integrum) 2. odgovornost za štetu

Pobojni (relativno ništetni) p.p. proizvode pravne uĉinke kao i valjani, ali se mogu, iz propisima predviĊenih razloga i u predviĊenom roku, poništiti. Posljedice poništenja nastupaju ex tunc. Sud ne pazi na pobojnost po sluţb.duţnosti; mora se

podignuti tuţba na pobijanje – querella nullitatis. Razlozi pobojnosti:

a) Ograniĉena posl.sposobnost. To je razlog pobojnosti samo u sluĉaju kad ograniĉeno sposobna osoba sklopi p.p. bez zahtijevanog odobrenja svog zak.zastupnika, a takvo odobrenje ni naknadno ne uslijedi. Ograniĉeno

posl.sposobna osoba odgovara za štetu nastalu poništajem ugovora ako je lukavstvom uvjerila svog suugovaratelja da je posl.sposobna. Pravo na raskid ugovora vezano je rokom od 30 dana od saznanja za posl.nesposobnost. Ne

postoji mogućnost da osobe s ograniĉenom posl.spos., kad postanu posl.sposobne, mogu pobijati ugovor kojeg su sklopile bez odobrenja svog zak.zastupnika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) Mane volje:

1. prijetnja 2. zabluda – zabluda o pravu (error iuris), zabluda o ĉinjenicama (error

facti), zabluda o motivu (error in motivo) i dr. Zabluda je nesvjesni

nesklad izmeĊu volje i oĉitovanja. Pravnoposlovne zablude: Zabluda u oĉitovanju (kad oĉitovatelj izjavi nešto što ne odgovara

njegovoj pravoj volji) i poslovna zabluda u uţem smislu (oĉitovatelj oĉitava ono što je i htio, ali je u zabludi glede jednog elementa p.p.). Prema ZOO, bitnom se smatra zabluda samo onda ako se odnosi na:

i. objekt ugovora ii. bitna svojstva objekta ugovora iii. osobu s kojom se sklapa p.p.

iv. okolnosti koje se po obiĉajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odluĉnim

v. pobudu 3. prijevara – o prijevari se radi kad jedna strana izazove zabludu kod

druge strane ili je odrţava u zabludi s namjerom da je time navede na sklapanje p.p. Naziva se još «izazvanom zabludom», «kvalificiranom zabludom» ili «lukavstvom».

c) Povrede naĉela jednake vrijednosti ĉinidaba. d) Pravne radnje duţnika na štetu vjerovnika. Tuţba kojom se pobija

radnja duţnika na štetu vjerovnika naziva je PAULIJANSKOM TUŢBOM. Ima ih 4:

1. Dolozna paulijanska tuţba. Posebna pretpostavka za njeno podizanje je

namjera duţnika da poduzetom radnjom ošteti vjerovnika. TakoĊer se zahtijeva da je protivniku pobijanja bilo poznato da duţnik zna da sklapanjem p.p.šteti vjerovniku i da se radi o naplatnom p.p. ili

naplatnom raspolaganju. Podiţe se u roku 1 god. od dana sklapanja p.p. odnosno poduzimanja radnje ili dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

2. Kulpozna paulijanska tuţba. Podiţe se kad duţnik nije znao, ali je u

trenutku poduzimanja radnje mogao znati da poduzetim raspolaganjem šteti vjerovniku. To će biti kad nije postupao paţnjom dobrog domaćina, dobrog privrednika ili struĉnjaka. TakoĊer je predviĊena za

pobijanje naplatnih p.p.; podiţe se u roku od 1 god…. 3. Obiteljska paulijanska tuţba. PredviĊena je za sluĉaj kad duţnik sklopi

p.p. ili poduzme raspolaganje u korist svog braĉnog druga ili srodnika,

a na štetu vjerovnika. Mora se raditi o naplatnom p.p.; rok za podizanje 3 god.

4. Kvazipaulijanska tuţba. Namijenjena je pobijanju besplatnih p.p. i radnji

kojima je izvršeno besplatno raspolaganje u korist treće osobe. Npr.ugovor o darovanju, beskamatni zajam, oproštaj duga. Iskljuĉeni su od pobijanja uobiĉajeni prigodni darovi, nagradni darovi i darovi iz

zahvalnosti. Neoborivo se presumira da je duţnik znao i morao znati da nanosi štetu vjerovniku. Rok pobijanja 3 god.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pasivno legitimirani kod paulijanskih tuţbi su:

1. duţnik i osoba s kojom je sklopljen pravni posao; 2. univerzalni sljednici osobe s kojom je sklopljen p.p. 3. singularni sljednici te osobe

U nekim će se situacijama pobijanje moći, umjesto tuţbom, izvršiti prigovorom. Npr.ako treći tuţi duţnika na predaju darovane stvari, vjerovnik moţe ustati

prigovorom protiv tuţb.zahtjeva. Iste su posljedice poništenja kao i kod ništetnosti: restitucija i odgovornost za štetu.

U odnosu na ništetnost koju mogu zahtijevati svi, krug osoba ovlaštenih na traţenje poništenja je uţi – to su strane u poslu, iznimno i treće osobe.

KONVALIDACIJA je naknadno osnaţenje nevaljanih p.p. Ništetni p.p. u pravilu ne mogu konvalidirati. Zabranjeni p.p. će konvalidirati ako se ispune 2 pretpostavke:

1. da je zabrana manjeg znaĉaja 2. da je posao ispunjen

Zelenaški p.p. takoĊer moţe konvalidirati. Pretpostavke su:

1. da oštećenik istakne zahtjev da se njegova obveza smanji na praviĉan iznos 2. da takav zahtjev podnese u roku od 5 god.od sklapanja p.p. 3. da sud udovolji tom zahtjevu, a udovoljit će mu ako je to moguće.

Pobojni p.p. u pravilu mogu konvalidirati.

KONVERZIJA je pretvaranje ništetnog u valjani p.p. Konverzijom će se najĉešće «spašavati» oni p.p. koje strane sklope zbog nedovoljnog poznavanja pretpostavaka valjanosti.

STJECANJA I GUBITAK PRAVA

Stjecanje prava znaĉi spajanje subj.graĊ.prava s nekim subjektom.

Moţe biti izvorno ili originarno i izvedeno ili derivativno. IZVORNO stjecanje prava znaĉi da stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika, nego ga stjeĉe na osnovi drugih pravnih ĉinjenica za koje objektivno graĊ.pravo veţe

stjecanje subj.prava. IZVEDENO stjecanje prava postoji onda kad stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika odnosno izvodi iz prava prednika. Stjecatelj ne moţe steći više prava nego

što ga je imao njegov prednik. a) Translativno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojega

prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom njegovom sadrţaju i obujmu

prenosi na novog stjecatelja. Zove se još i pravnim nasljeĊivanjem ili sukcesijom (moţe biti univerzalna i singularna).

b) Konstitutivno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojeg

prednik ne prenosi na stjecatelja ĉitavo svoje pravo, nego na temelju svog prava osniva za stjecatelja novo pravo.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Gubitak prava znaĉi odvajanje subj.graĊ.prava od njegova nositelja.

Moţe biti relativan (kad jedan subjekt odreĊeno subj.pravo gubi, a drugi ga subjekt istodobno stjeĉe) i apsolutan (kad jedan subjekt odreĊeno subj.pravo gubi, a da ga drugi subjekt istodobno ne stjeĉe).

Zastara prava (praescriptio) je gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadrţaja subj.prava kroz zakonom odreĊeno vrijeme.

Protivni institut je dosjelost – stjecanje prava na temelju vršenja njegova bitnog sadrţaja kroz zakonom odreĊeno vrijeme.

Strane se ne mogu putem ugovora unaprijed odreći zastare, niti mogu njime unaprijed produljiti vrijeme zastare koje je odreĊeno propisom. Po ZOO, pravnim se

poslom ne moţe odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare od onoga koje je odreĊeno zakonom. TakoĊer se ne moţe odrediti da zastarijevanje neće teći za neko vrijeme. Pretpostavke zastare su:

1. nepodignuće tuţbe 2. protek zakonom odreĊenog vremena (zastarni rok)

Opći zastarni rok prema ZOO iznosi 5 god. Ima i posebnih rokova od 3, 2 i 1 god. 3 god. – npr.za meĊusobne traţbine nastale iz ugovora o prometu robe i usluga, za

traţbine zakupnine, najamnine i traţbine naknade štete. 1 god. – traţbine koje se odnose na isporuku el.energije, plin, vodu, radio i TV pretplate…

Pod ZASTOJEM zastare razumijeva se nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara ne moţe zapoĉeti ili zbog kojih već zapoĉeta zastara prestaje teći tako dugo dok te

okolnosti ne otpadnu. Tako zastarijevanje ne teĉe za traţbine izmeĊu braĉnih drugova, roditelja i djece, štićenika i staratelja, osoba na vojnoj duţnosti… PREKID zastare je nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći, a proteklo

se vrijeme ne uraĉunava. U takvim sluĉajevima zastara moţe samo iznova zapoĉeti. Te okolnosti mogu biti npr. podizanje tuţbe vjerovnika protiv duţnika.

Sud ne pazi na zastaru po sluţb.duţnosti, već iskljuĉivo na prigovor tuţene strane.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


STVARNO PRAVO

Odnosi koji nastaju meĊu ljudima glede neposrednog gosp.iskorištavanja stvari nazivaju se u graĊ-pr.smislu STVARNOPRAVNIM ODNOSIMA.

STVARNO PRAVO u obj.smislu je skup pravnih pravila kojima se ureĊuju oni društv.odnosi koji nastaju meĊu ljudima glede neposrednog gosp.odarskog

iskorištavanja stvari; to je skup pravnih pravila kojima se ureĊuju odnosi koji nastaju meĊu ljudima povodom stvari.

STVARNO PRAVO u subj.smislu su razliĉita ovlaštenja glede stvari koja subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme obj.prava. Karakteristike stvarnog prava:

a) Stvarnopravnost – objekt stvarnopravnog odnosa je stvar. b) Apsolutnost – znaĉi da ta prava djeluju protiv svakoga (contra omnes). c) Numerus clausus – broj stvarnih prava odreĊen je propisom. U odreĊivanju

stvarnopr.karaktera nekom pravu ne vrijedi naĉelo dispozitivnosti. Numerus clausus ne znaĉi da je broj st.prava jednom zauvijek odreĊen, već to da je taj broj u odreĊenom pravnom sustavu u svakom trenutku odreĊen propisom.

Naĉelo zatvorenog broja stv.prava se naziva RIMSKIM KRITERIJEM. Stv.prava se mogu klasificirati na:

a) stv.prava na vlastitoj stvari – pravo vlasništva b) stv.prava na tuĊoj stvari (sektorska prava) – pravo sluţnosti, zaloţno pravo,

stvarni teret i pravo graĊenja.

POSJED (Possessio)

Ovisno o elementu ĉovjekove volje i odabranoj konstrukciji posjeda mogu se

razlikovati ove grupe odnosa: a) Mehaniĉki odnos – kada se ĉovjek faktiĉno nalazi u odnosu prema stvari, a

da tog odnosa nije svjestan (npr.netko stavi knjigu u našu torbu).

b) Detencija – je drţanje stvari s voljom da se stvar drţi (obiĉno za drugoga). c) Posjed – poznate 2 konstrukcije: rimska ili subjektivistiĉka i germanska ili

objektivistiĉka. Prema rimskoj konstrukciji posjed stvari se definira kao drţanje

stvari s voljom da se drţi kao svoja, a ZV je prihvatio obj.ili modernu konstrukciju prema kojoj animus possidendi više ne ulazi u konstrukciju posjeda, dovoljan je samo corpus – Posjed stvari je faktiĉna vlast na stvari.

U posjedovnoj parnici se ne raspravlja o pravu na posjed, već o ĉinjenici posljednjeg mirnog posjeda i o ĉinu smetanja. Posjedovnom tuţbom se moţe postići najviše to da

se uspostavi ono posjed.stanje kakvo je bilo prije smetanja. Dakle, pitanje prava na posjed se moţe nakon te parnice riješiti u redovnoj vlasniĉkoj parnici u kojoj se ispituje tko ima pravo na posjed.

Posjed je faktiĉno stanje zaštićeno pravom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Subjekti posjeda mogu biti fiz.i pravne osobe.

Za stjecanje posjeda se više ne zahtijeva posjed.volja, tako da ga mogu stjecati i one fiz.osobe koje imaju ograniĉenu posl.sposobnost, pa i poslovno nesposobne osobe.

Kao objekti posjeda, mogu se pojaviti stvari i prava. Posjedovati se mogu samo sadašnje stvari, buduće stvari ne mogu biti objekti posjeda.

Ne mogu se posjedovati neprometna i neimovinska prava. Vrste posjeda:

a) Neposredan i posredan, samostalan i nesamostalan. Neposredan posjed ima svaka osoba koja neposredno, osobno ili preko pomoćnika u posjedovanju izvršava faktiĉnu vlast na stvari.

Posredan posjed ima osoba koja faktiĉnu vlast na stvari izvršava preko druge osobe, kojoj je po osnovi plodouţivanja, zakupa, ĉuvanja, posudbe ili dr.pravnog posla dala stvar u neposredan posjed. Samostalan je posjed kad faktiĉnu vlast na stvari izvršava vlasnik stvari. ZV

postavlja predmnjevu da se posjed smatra samostalnim dok se ne dokaţe suprotno – oboriva predmnjeva – praesumptio juris. Nesamostalan je onaj posjed kod kojeg se faktiĉna vlast izvršava na osnovi

prava izvedenog iz prava samostalnog posjednika, kao npr.posjed zakupnika, depozitara… Nesamostalan posjed moţe biti neposredan (npr.zakupnik ima sam faktiĉnu vlast

na stvari) i posredan (kad zakupnik da zakupljenu stvar u podzakup). I samostalan posjed moţe biti posredan i neposredan.

b) Individualni posjed i suposjed. Ind. je posjed kad samo jedna osoba ima posjed na stvari ili pravu. Suposjed postoji kada više osoba imaju posjed na istoj stvari ili pravu.

c) Vrste posjeda s obzirom na objekt posjeda. Od pravila da posjed stvari ima svaka osoba koja ima faktiĉnu vlast na stvari ZV je odstupio u 2 sluĉaja:

1) tu je odrekao posjed premda se radi o izvršavanju fakt.vlasti, npr. osobe koje na osnovi radnog odnosa ili u kućanstvu izvršavaju fakt.vlast na stvari za drugu osobu, npr.kućna pomoćnica, konobar – pomoćnici u

posjedovanju; 2) posjed je priznat bez obzira na nepostojanje fakt.vlasti na stvari –

ostaviteljev posjed prelazi na njegova nasljednika u trenutku njegove

smrti – nasljedniĉki posjed. Tabularni posjed ima osoba koja je upisana u zemlj.knjige kao vlasnik nekretnine, a na njoj nema fakt.vlasti.

ZV priznaje samo jedan sluĉaj posjeda prava – posjed prava stvarne sluţnosti – posjed prava ima osoba koja faktiĉno izvršava sadrţaj prava stv.sluţnosti glede neke nekretnine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


d) Vrste posjeda s obzirom na kakvoću.

1) Zakonit i nezakonit posjed. Zakonit posjed je onaj koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi ili pravnom temelju. Pravo na posjed ima onaj koji ima valjani titulus ili

naslov stjecanja. Posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit. 2) Istinit i neistinit posjed.

Istinit posjed je onaj koji je steĉen na dopušten i pravilan naĉin, npr.tradicija. Neistinit ili viciozan posjed je onaj koji je steĉen silom, potajno ili

prijevarom ili zlouporabom povjerenja (vi, clam, precario). Posjednik kojemu je njegov posjed silom oduzet moţe odmah neposredno, takoĊer silom, vratiti svoj posjed. To je sluĉaj samopomoći i ne predstavlja

smetanje posjeda. Tipiĉan sluĉaj potajnog stjecanja je kraĊa. Zlouporabom povjerenja odnosno na izmoljeni naĉin (precario modo) stjeĉe se posjed kad netko nastoji samovlasno pretvoriti u trajno stanje

ono što mu je dano samo iz usluge. PREKARIJ je ugovor po kojem je jedna strana prepustila drugoj strani neku stvar na besplatnu uporabu do opoziva.

3) Pošten i nepošten posjed. Pošten posjed (bonae fidei possessio) ako posjednik u vrijeme kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga

posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema ZV, posjed se smatra poštenim sve dok se ne dokaţe suprotno – presumptio iuris. Nepošten je onaj posjed (malae fidei possessio) kad posjednik zna ili je

imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Posjed koji ima sve 3 poz.kvalitete, tj. da je istodobno zakonit, istinit i pošten naziva se kvalificiranim posjedom – taj posjed je pretpostavka

redovite dosjelosti i podizanja publicijanske tuţbe. Stjecanje i prestanak posjeda

Posjed se moţe steći izvorno ili izvedeno. Izvorno stjecanje posjeda znaĉi stjecanje posjeda mimo volje ili protiv volje dosadašnjeg posjednika, tj.stjecanje bez obzira na prednika.

Za izvorno stjecanje neposrednog posjeda stvari potrebno je izvršiti jednostran fiziĉki ĉin kojim se uspostavlja fakt.vlast na stvari –

APREHENZIJA. Kod nekretnina posjed se stjeĉe na izvoran naĉin u pravilu tako da se stupi na nekretninu.

Kao sluĉaj izvornog stjecanja posjeda smatra se i samovlasno protupravno oduzimanje tuĊeg posjeda – 2 pretpostavke: 1) akt oduzimanja mora stjecatelju omogućiti fakt.raspolaganje stvarju

2) dosadašnjem posjedniku mora aktom oduzimanja biti onemogućeno fakt.raspolaganje stvarju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izvorno stjecanje posrednog posjeda moguće je samo preko zastupnika, kada je on

stekao neposr.posjed izvorno. Izvedeno stjecanje posjeda znaĉi stjecanje posjeda s voljom dosadašnjeg

posjednika. Neposredan posjed stjeĉe se tradicijom – to je prijenos posjeda predajom stvari

novom posjedniku. 1. Fiziĉka predaja ili predaja iz ruke u ruku – najĉešća vrsta tradicije kod

prijenosa posjeda pokretnih stvari. Poseban oblik fiz.predaje je tzv. predaja

dugom rukom (traditio longa manu) kada se stjecatelj s dopuštenjem prenositelja sam stavlja u posjed (npr. s neke uzvisine se pokaţe stjecatelju neka zemljišna ĉestica).

2. Predaja znacima ili simboliĉka tradicija. Kod te tradicije se postavljaju 2 osn.pitanja: 1. kod kojih se stvari uopće moţe prenijeti posjed putem simb.trad. i 2. koliko ima oblika simb.trad. Simb.trad.dolazi u obzir u prvom redu kod onih stvari koje se ne mogu predati iz ruke u ruku. Kada se ta

trad.obavlja pomoću isprava, sama tradicija isprave zamjenjuje fiz.predaju stvari.

3. Tradicija oĉitovanjem – javljala se u 2 osn.oblika:

a) Tradicija brevi manu – imamo je kad posjednik oĉituje volju da predaje stvar stjecatelju na kojoj ovaj već ima fakt.vlast (kao npr.pomoćnik u posjedovanju).

b) Constitutum possessorium – dotadašnji posjednik zadrţava fakt.vlast na stvari oĉitovanjem volje, ali ne u svojstvu posjednika stvari, već u svojstvu pomoćnika u posjedovanju, a stjecatelj postaje posjednikom.

C.p.nije moguć kao prijenos posjeda izmeĊu neposrednog i posrednog posjednika. Npr. vlasnik proda zemljište i potom ga uzme u zakup od novog vlasnika. Prije i poslije prodaje on je neposredni posjednik,

razlika je samo u tome što je prije prodaje imao posjed kao vlasnik (samostalni posjed), a poslije prodaje kao zakupnik stvari (nesamostalni posjed).

4. Tradicija transportom – Prema ZV kad god se posjed prenosi osobi koja nije

prisutna, predaja se smatra izvršenom kad sam stjecatelj primi stvar ili kad je primi njegov zastupnik. Ako se stvar prevozi, predaja prijevozniku znaĉi ujedno i predaja stjecatelju

samo ako prijevoznik radi za raĉun stjecatelja. Kod ugovora o prodaji – prema ZOO – predaja se smatra izvršenom uruĉenjem stvari prijevozniku ili otpremniku, neovisno o tome rade li za raĉun

stjecatelja (ali, stranke mogu ugovorom odrediti drugaĉije).

Posredni se posjed stjeĉe izvedeno prijenosom tog posjeda s jedne na drugu osobu

pravnim poslom, ex lege ili odlukom drţavnog tijela vlasti. Pravnim se poslom stjeĉe posredan posjed npr. kad netko kupi stvar koja se nalazi u zakupu, gdje kupac kao vlasnik izvršava faktiĉnu vlast na stvari posredno preko

zakupnika kao neposrednog posjednika. TakoĊer se moţe steći prijenosom ugovora i nasljeĊivanjem posrednog posjednika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Osim ove translativne varijante, moguće je izvedeno stjecanje posrednog posjeda i u

konstitutivnom obliku – kad prednik zadrţava dotadašnji neposredni posjed, a stjecatelj postaje posredni posjednik stvari, npr.vlasnik proda stan pa u njemu ostane neko vrijeme kao najmoprimac. Kupac stana je postao posrednim posjednikom, a

prodavatelj je ostao neposredni posjednik. Izvorno se stjeĉe posjed prava AFIRMATIVNE stvarne sluţnosti samovlasnim

otpoĉinjanjem vršenja njena sadrţaja, npr. prelaţenjem preko neĉije livade. Posjed prava NEGATIVNE stvarne sluţnosti stjeĉe se izvorno zabranom vlasniku odnosno posjedniku posluţne nekretnine da se njome koristi na odreĊeni naĉin, npr.

da otvori prozor prema susjedu. Izvorno steĉen posjed prava stv.sluţnosti viciozan je i stoga ne moţe posluţiti kao pretpostavka stjecanja stv.sluţnosti dosjelošću.

Posjed prava stv.sluţnosti stjeĉe se izvedeno kad se njegov sadrţaj, bilo afirm.bilo neg., faktiĉki izvršava uz privolu vlasnika ili posjednika posluţne nekretnine. Oblik oĉitovanja će najĉešće biti usmeni pravni posao, no to moţe biti i pravni posao u

pisanom obliku, tradicija i nasljeĊivanje povlasnog dobra u korist kojeg je postojao posjed prava stv.sluţnosti.

U našem stvarnom pravu prihvaćeno je NAĈELO TRAJNOSTI POSJEDA, prema kojemu se smatra da posjed jednom steĉen traje neprekidno. Tko tvrdi da je posjed prekinut ili prestao mora dokazati da su nastupile okolnosti za koje zakon veţe

prestanak posjeda – pravna predmnjeva. Posjed stvari prestaje gubitkom faktiĉne vlasti na stvari.

Prestanak moţe biti: APSOLUTAN – kad dosadašnji posjednik gubi posjed, a nitko drugi ga ne stjeĉe. RELATIVAN – kad ga dosadašnji posjednik gubi, a istodobno ga netko drugi stjeĉe.

Posjed prava stv.sluţnosti u naĉelu prestaje prestankom izvršavanja njegova sadrţaja. Do APSOLUTNOG prestanka posjeda prava moţe doći voljom posjednika prava

stvarne sluţnosti. Do RELATIVNOG prestanka posjeda prava dolazi prijenosom posjeda povlasnog dobra na drugu osobu, ĉime istodobno prelazi i posjed prava te sluţnosti na novog

posjednika povlasnog dobra. Skup pravnih uĉinaka posjeda naziva se PRAVOM POSJEDA.

U uĉinke stvarnopravnog karaktera ubrajamo 3 skupine: 1) tu su uĉinci kod kojih se posjed javlja kao pretpostavka stjecanja stvarnih prava:

- kao modus ili naĉin stjecanja prava vl. i zaloţnog prava na pokretninama;

- pri stjecanju prava vl. od posjednika koji nije vlasnik stvari; - kao pretpostavka stjecanja prava vl. i prava stvarne sluţnosti dosjelošću.

2) tu su uĉinci kod kojih se posjed javlja kao predmnjeva o postojanju stvarnih

prava. 3) tu su uĉinci kod kojih se posjed javlja kao objekt pravne zaštite.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Najvaţniji uĉinci obveznopravnog karaktera su:

- prava i obveze poštenog i nepoštenog posjednika prilikom povrata stvari vlasniku

- odgovornost posjednika opasne stvari za njome prouzroĉenu štetu.

Svaki posjednik stvari i prava ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda. I posjednik koji je stekao posjed silom, potajno ili zlouporabom povjerenja

ima pravo na zaštitu, osim prema osobi od koje je na takav naĉin došao do posjeda. Samovlasno smetanje posjeda je uznemiravanje posjednika u posjedovanju ili

oduzimanje posjeda mimo njegove volje. Oduzimanje posjeda podrazumijeva potpuni prestanak faktiĉne vlasti dosadašnjeg posjednika i uspostavu faktiĉne vlasti od strane oduzimatelja.

Uznemiravanje posjednika u posjedovanju obuhvaća radnje i ponašanja kojima se faktiĉna vlast posjednika ograniĉuje, ometa i osporava. Po ZV, posjed koji je posjedniku bio oduzet nije prestao ni bio prekinut ako ga je posjednik, sluţeći se svojim pravom na zaštitu posjeda, ponovno uspostavio ili

ishodio njegovu uspostavu putem suda. 2 su oblika zaštite posjeda: sudska zaštita i dopuštena samopomoć.

Sudska zaštita – pravo na takvu zaštitu ostvaruje se u posebnom, hitnom postupku- postupku za smetanje posjeda. Postupak se pokreće tuţbom zbog

smetanja posjeda – posjedovnom tuţbom. Zaštita se pruţa prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika.

Tuţitelj moţe biti samo onaj koji je do trenutka smetanja bio posljednji mirni posjednik. Aktivno su legitimirani i neposredni i posredni posjednik prema trećem koji je poĉinio smetanje.

Posredni i neposredni posjednik ovlašteni su na zaštitu zbog smetanja posjeda koje poĉine jedan drugom, s tim da posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog posrednog posjeda od smetanja koje poĉini neposredni posjednik ako bi za odluĉivanje o tom zahtjevu bilo nuţno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

Aktivno je legitimiran i svaki suposjednik na zaštitu od samovlasnog smetanja od strane treće osobe, a od drugih suposjednika samo ako su ga potpuno iskljuĉili od

dotadašnjeg suposjeda ili ako su mu bitno ograniĉili dotadašnji naĉin izvršavanja faktiĉne vlasti na stvari. ZV uskraćuje suposjedniku aktivnu legitimaciju u sluĉaju da je smetanje suposjeda poĉinio drugi suposjednik ako bi za odluĉivanje o njegovu

zahtjevu za zaštitu suposjeda bilo nuţno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. Na zaštitu posjeda koji je s ostavitelja prešao na nasljednike ovlašten je svaki nasljednik prema trećoj osobi, osim ako objektom posjeda upravlja izvršitelj oporuke

ili skrbnik ostavine, u kojem sluĉaju njemu pripada zahtjev na zaštitu tog posjeda. Tuţenik odnosno pasivno legitimirani moţe biti onaj koji je izvršio ĉin smetanja, onaj

koji je dao nalog za smetanje, kao i onaj u ĉijem je interesu poĉinjeno smetanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Tuţba se mora podignuti u roku od 30 dana, raĉunajući od dana kad je tuţitelj

saznao za smetanje i za poĉinitelja, ali najkasnije u roku od 1 god. od nastalog smetanja. Tuţbeni zahtjev je upravljen na to:

1. da se utvrdi da je tuţenik poĉinio smetanje tuţiteljevog posjeda, 2. da se naredi uspostava posjed.stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, 3. da se zabrani takvo ili sl.smetanje ubuduće.

Tuţenik se moţe braniti stavljanjem prigovora, te moţe navesti:

1. pomanjkanje aktivne legitimacije – tvrdi da tuţitelj nije posjednik,

2. pomanjkanje pasivne leg.- tvrdi da nije izvršio ĉin smetanja, 3. pomanjkanje animusa turbandi – tvrdi da uopće nije bio svjestan da ĉini

smetanje,

4. pomanjkanje protupravnosti smetanja – npr. sudski ovršitelj je izvršio deloţaciju na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude,

5. protek prekluzivnog roka, 6. vicioznost posjeda – tuţenik tvrdi da je tuţitelj prema njemu viciozni posjednik

i da nije izvršio smetanje posjeda samovlasno vraćajući sebi posjed stvari. Postupak zbog smetanja posjeda završava rješenjem koje je konaĉno.

Privremena naredba je sudsko rješenje koje se donosi prije okonĉanja postupka zbog smetanja posjeda. Takvim se rješenjem u hitnim sluĉajevima štiti posjed.stanje

nastalo poslije smetanja ili se smjesta nareĊuje povrat u prijašnje stanje. Dopuštena samopomoć – sljedeće pretpostavke:

- da je nuţna, jer bi sudska zaštita stigla prekasno, - da je opasnost od smetanja posjeda neposredna, - ako primijenjena sila nije veće jakosti, odnosno da je primjerena okolnostima.

Pravo na dopuštenu samopomoć gasi se 30 dana od dana saznanja za smetanje i poĉinitelja smetanja, a svakako godinu dana od uĉinjenog smetanja.

PRAVO VLASNIŠTVA (proprietas, dominium) Pravo vl. je stvarno pravo na odreĊenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s

tom stvari i koristima od nje ĉini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga iskljuĉi, ako to nije protivno tuĊima pravima i zakonskim ograniĉenjima. Karakteristike prava vl:

a) Jedinstvenost – skup vl.ovlaštenja je vezan uvijek uz jednog subjekta. Sadrţaj prava vl.jedinstvena je cjelina makar se sastoji od više ovlaštenja; nije moguće pravo vl. više osoba na jednoj stvari tako da je svaka vlasnik cijele stvari.

b) Maksimalna dispozitivnost – time se izraţava da jedino pravo vl., za razliku od svih drugih graĊ.prava, obuhvaća cjelokupnost ovlaštenja koja se odnose na stvar. c) Iskljuĉivost.

d) Jednovrsnost. e) Rekadentnost / elastiĉnost prava vl. – znaĉi da se pravo vl. automatski vraća u svoj prvobitni obujam ĉim otpadnu ograniĉenja koja su na njemu postojala.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U sadrţaju prava vl. mora doći do izraţaja društveni i faktiĉni odnos.

Pod DRUŠTV.ODNOSOM u pravu vl. razumijeva se odnos vlasnika stvari prema svim drugim osobama s obzirom na stvar. Taj odnos se registrira stupnjem iskljuĉivosti. FAKTIĈNI ODNOS tj. odnos vlasnika prema stvari izraţen je pomoću ovlaštenja koja

pripadaju subjektu na odreĊenom objektu. Tipiĉna ovlaštenja u sadrţaju prava vl. su: posjedovanje, uporaba, korištenje i raspolaganje (possidere, uti, frui, abuti). OGRANIĈENJA NA TEMELJU ZAKONA

Ustavna osnova ograniĉenja prava vl. je u tome da vlasništvo obvezuje i da su nositelji vl. prava i njegovi korisnici duţni pridonositi općem dobru; takoĊer, Ustav sadrţi odredbe kojima je dopuštena mogućnost ograniĉenja i oduzimanja vl. u

interesu RH, uz naknadu trţišne vrijednosti, zatim mogućnost ograniĉenja vl.prava radi zaštite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Opća ograniĉenja:

a) zabrana zlouporabe prava vlasništva – postoje 2 osn.vrste zlouporaba: institucionalna i individualna. U instituc.se radi o izvršavanju prava protivno cilju koji je zakonom ustanovljen ili priznat; a u ind. ostvarivanje prava nije izašlo izvan okvira

samog instituta, ali i u tim institucionalnim okvirima predstavlja povredu nekog moralnog pravila, najĉešće naĉela savjesnosti i poštenja. Po ZV, vlasnik, a ni itko drugi, se ne smije sluţiti svojim pravom s jedinim ciljem da

drugom šteti ili da ga smeta. Pr. šikana. b) trpljenje zahvata radi otklanjanja neposredno prijeteće štete – u takvom

sluĉaju vlasnik ima samo obveznopravni zahtjev na naknadu pretrpljene štete. c) trpljenje zahvata koji ne ugroţavaju interes vlasnika – npr.prelijetanje

zrakoplova. Posebna ograniĉenja: a) ograniĉenje radi zaštite interesa i sigurnosti drţave, prirode, ljudskog

okoliša i zdravlja ljudi – ako je to u interesu RH, zakonom se moţe, uz naknadu trţišne vrijednosti, ograniĉiti ili oduzeti vlasništvo (eksproprijacija); nepotpuno (osnivanje nekog prava u korist drugog glede vlasnikove stvari) i potpuno izvlaštenje

(kad se vlasništvo oduzima). b) ograniĉenje glede stvari od interesa za RH – Ustavom je predviĊeno da se

odreĊene stvari mogu proglasiti dobrima od interesa za RH: more, morska obala i otoci, vode, zraĉni prostor, rudno blago, zemljište, šume, biljni i ţivotinjski svijet…

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c) susjedska prava – to su ovlasti, duţnosti i zabrane u izvršavanju prava vl. na

nekretninama koje meĊusobno graniĉe ili se nalaze u neposrednoj blizini. ZV proteţe primjenu odredaba o susjedskim pravima i na neposredne posjednike. To su sljedeća prava:

1. pravo posjeći grane i korijenje tuĊeg drveta (ZV iskljuĉio ovo pravo u sluĉaju meĊusobnog graniĉenja šuma),

2. pravo pristupa na tuĊu nekretninu,

3. pravo na uporabu tuĊe nekretnine radi izvoĊenja radova, 4. pravo zahtijevati mjere radi spreĉavanja štete od rušenja zgrade, 5. pravo na ispravak ili obnovu meĊe,

6. pravo suvlasništva stabla na meĊi, 7. pravo suvlasništva zajedniĉke ograde, 8. duţnost postavljanja i odrţavanja vlastite ograde,

9. duţnost odvoĊenja kišnice s krova, 10. zabrana potkopavanja tuĊe nekretnine, 11. zabrana mijenjanja naravnog toka vode.

d) imisije – to su utjecaji koji plinovite, krute ili tekuće tvari što dolaze sa jedne nekretnine imaju na korištenje susjednih nekretnina.

NEPOSREDNE IMISIJE su one kod kojih je radnja upravljena izravno i neposredno

na to da krute, plinovite ili tekuće supstancije dospiju na susjedno zemljište, npr. netko baca smeće sa svog prozora u susjedovo dvorište. POSREDNE IMISIJE su one kod kojih je susjedovo zemljište sluĉajno ili

djelovanjem prirodne sile izloţeno smetnjama koje potjeĉu od radnje na susjednom zemljištu, npr. dim iz susjedovog dimnjaka. One se dalje dijele na uobiĉajene koje su dopuštene i prekomjerne koje su nedopuštene.

OGRANIĈENJA NA TEMELJU PRAVNOG POSLA

1. Ograniĉenje zabranom otuĊenja ili opterećenja – vlasnik moţe pravnim poslom odrediti zabranu otuĊenja/opterećenja svoje stvari. Takva zabrana redovito ima obveznopravni uĉinak – djeluje samo inter partes. Ako bi vlasnik kršeći zabranu otuĊio ili opteretio svoju stvar, takvo bi raspolaganje prema

trećima bilo valjano, a vlasnik bi odgovarao za štetu onome u ĉiju korist je zabrana bila ustanovljena. Zabrana o/o djelovat će apsolutno tj. prema trećima ako je osnovana u korist

braĉnog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja i ako je upisana u zemlj. knjigu odnosno u javni upisnik. Na pokretnim stvarima nisu moguće zabrane s aps.djelovanjem. Iznimke su

pokretnine na kojima se stvarna prava stjeĉu upisom u javne upisnike.

2. Ograniĉenje uvjetom ili rokom – uĉinak je obveznopravne naravi; ako se

ţeli da ograniĉenje djeluje i prema trećima, mora se upisati u zemlj.knjigu ili javni upisnik. Npr. fiducijarno vlasništvo koje nastaje kad duţnik (fiducijant), u svrhu osiguranja vjerovnikove traţbine, fiducijaru prenese svoju stvar u

vlasništvo. To pravo vl. je ograniĉeno raskidnim uvjetom jer ako traţbina bude ispunjena, pravo vl. se vraća ranijem vlasniku (duţniku).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Ograniĉenje radi osiguranja traţbine – vlasnik moţe dobiti stvar ili

pridrţati pravo vl; ne moţe je koristiti niti njome raspolagati, a ako mu traţbina ne bi bila ispunjena o dospjelosti, ovlašten je namiriti se iz njene vrijednosti.

Subjektom prava vl. moţe biti svaka fiz. i pravna osoba. Strane fiz. i pravne osobe mogu nasljeĊivanjem stjecati pravo vl. nekretnina na

podruĉju RH, uz uvjet uzajamnosti. Osim nasljeĊivanjem, mogu ga stjecati i putem drugih oblika, uz uvjet uzajamnosti i ako za to dobiju suglasnost ministra vanjskih poslova po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuĊa.

Strane fiz. i pravne osobe ne mogu postati nositeljima prava vl. na polj. zemljištu, osim ako je meĊunarodnim ugovorom drukĉije odreĊeno. Glede vl. na pokretninama, strani su subjekti izjednaĉeni s drţavljanima RH.

Objekt prava vl. su stvari. Ne mogu biti objektom prava vl. opća dobra niti javna dobra u općoj uporabi (ceste, parkovi, mostovi) i javna dobra u javnoj uporabi (zgrade i dr.poslovni prostori,

uredski namještaj).

SUVLASNIŠTVO (Condominium)

Suvlasništvo je vlasništvo više osoba na istoj fiziĉki nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su alikvotno (idealno) odreĊeni.

Ako se pojavi sumnja u veliĉinu suvl.dijelova, predmnijeva se da su jednaki – presumptio juris. Ako bi stvar bila realno podijeljena tako da svakoj od više osoba pripadne fiz.odvojeni

dio, ne bi se radilo o suvl. nego o communio pro diviso. OBUJAM vl. predstavljen je skupom svih mogućih ovlaštenja. SADRŢAJ vl. predstavljen je pojedinim ovlaštenjima.

IzmeĊu suvlasnika vl. je podijeljeno po obujmu, a ne po sadrţaju. To znaĉi da svaki suvlasnik ima istodobno sva vl. ovlaštenja, ali samo u veliĉini svoje kvote. Suvl. moţe nastati pravnim poslom (ugovor ili oporuka), odlukom drţ.tijela vlasti i na temelju zakona.

Suvl. koja nastaju mimo volje suvlasnika nazivaju se communio incidens. Pravni poloţaj suvlasnika u suvl. zajednici:

a) Poloţaj pojedinog suvlasnika glede cijele stvari. Po ZV, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vl. bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeĊa prava

ostalih suvlasnika. Ako bi otpalo pravo jednog suvlasnika, nastupa naĉelo rekadentnosti prava vl. po kojem napušteni dio odmah prirašćuje drugim suvlasnicima.

Pravo na posjed – pitanje internog sporazuma meĊu suvlasnicima. Moţe se izvršavati na nekoliko naĉina:

1) svi suvlasnici mogu ga izvršavati zajedniĉki,

2) sukcesivno, 3) jedan suvlasnik izvršava posjed za sve, 4) posjed izvršava netko treći za sve suvlasnike.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pravo na upravljanje – poslovi REDOVITE UPRAVE su npr. ubiranje prirodnih i civilnih

plodova, manji popravci, redovito odrţavanje i sl. O tim poslovima se odluĉuje većinom glasova, koja se ne raĉuna po broju suvlasnika, nego po suvl.dijelovima. Ako se ne postigne suglasnost, odluĉuje sud.

IZVANREDNI POSLOVI su promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, preureĊenje, davanje stvari u najam ili zakup na dulje od 1 god… U sumnji je li posao redovan ili izvanredan, smatra se da je izvanredan.

Za te poslove potrebna je suglasnost svih suvlasnika; ako se ne moţe postići, ne odluĉuje sud, već nezadovoljni suvlasnik moţe jedino zahtijevati razvrgnuće suvl. bez obzira što bi ono bilo na štetu ostalih.

- pravo na plodove i koristi od cijele stvari razmjerno veliĉini suvl.dijela, - pravo zahtijevati polaganje raĉuna i diobu koristi u svako doba, - pravo zahtijevati u svako doba da se u korist njegovog suvl. dijela nekretnine

osnuje vl. odreĊenog posebnog dijela, - obvezu snositi troškove i terete cijele stvari, razmjerno veliĉini suvl.dijela.

b) Pravni poloţaj suvlasnika glede njegovog alikvotnog dijela.

To znaĉi da suvlasnik moţe potpuno samostalno raspolagati svojim idealnim dijelom, a da za to ne treba suglasnost ostalih suvlasnika. Kad suvlasnik prodaje svoj suvl. dio, ostali suvlasnici nemaju pravo prvokupa (osim u sluĉaju suvlasnika zrakoplova).

Suvlasnik moţe svoj idealni dio i opteretiti. Moţe na njemu osnovati personalnu sluţnost. Osnovati realnu sluţnost i otuĊiti realni dio zajedn.stvari mogu samo svi suvlasnici zajedno.

Pravo na razvrgnuće suvl. ne zastarijeva i suvlasnik ga se ne moţe unaprijed odreći. Moţe se zahtijevati u svako doba, osim u nevrijeme, a i tad je moguća ako nije

razumno oĉekivati da će se prilike uskoro izmijeniti. Suvlasnik moţe zahtijevati diobu, ali ne moţe biti tuţen da je zahtijeva. Postoje:

- dobrovoljno razvrgnuće - sudsko r. (izvanparniĉni postupak) - r. isplatom – suvlasnik dobiva stvar, a dijelove ostalih suvlasnika isplaćuje u

novcu.

ZV priznaje pravo na razvrgnuće isplatom u 2 sluĉaja: 1) ako suvlasnik uĉini vjerojatnim da za to postoji ozbiljan razlog na

njegovoj strani, npr.namjera da se bavi poljoprivredom pa zahtijeva da

mu pripadne polj.zemljište 2) kad su suvl. dijelovi jednog ili više suvlasnika veliĉine «barem devet

desetina» zajedn. stvari.

ZV omogućuje razvrgnuće suvl. i uspostavom etaţnog vl.

Osn.pravni uĉinak razvrgnuća suvl. je nastanak individualnog prava vl. Tituli su sporazum o razvrgnuću ili pravomoćna odluka suda. Modus stjecanja vl. za pokretnine je njihova predaja u samostalan posjed, a za

nekretnine uknjiţba u zemlj. knjige.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAJEDNIĈKO ILI SKUPNO VLASNIŠTVO

To je pravo vl. više osoba na istoj stvari po udjelima koji nisu odreĊeni, ni realno ni idealno, ali su odredivi.

Ako se kod zajedn.vl. odrede udjeli pojedinih zajedniĉara, zajed.vl. se gas i i pretvara u suvlasništvo. Zajedniĉar ne moţe pravnim poslom meĊu ţivima valjano raspolagati svojim

udjelom; moţe ga samo prenijeti u cijelosti ili djelomiĉno na dr.zajedniĉara. Udio zajedniĉara prelazi na njegove nasljednike. Svaki zajedniĉar ima pravo zahtijevati da se zajedn. vl. nekretnine upiše u

zemlj.knjige u korist svih zajedniĉara / javni upisnik za pokretnine. Ĉinjenica da je zajedn.stvar u zemlj.knjizi ili drugdje upisana na samo jednog zajedniĉara ne mijenja karakter tog vl. kao zajedniĉkog, ali ima utjecaja na treće osobe ĉije povjerenje u

promet mora biti zaštićeno. ZV je postavio predmnjevu da se u sumnji je li neka stvar u suvl. ili zajedn.vl. smatra da je rijeĉ o suvl.

Treća osoba će steći pravo vl. na temelju p.p. koji nije sklopljen sa svim zajedniĉarima, nego npr. samo s jednim od njih koji nije imao ovlaštenje ostalih uz sljedeće pretpostavke:

- da je u sluĉaju stjecanja pokretnine postupala u dobroj vjeri a pravni posao bio naplatan,

- da su u sluĉaju stjecanja nekretnine, koja u zemlj.knjigama nije bila upisana

kao zajedn.vl., ispunjene pretpostavke kojima se štiti povjerenje u zemlj.knjige.

Dioba zajedn.vl. sastoji se u odreĊivanju udjela zajedniĉara ĉime se zajed.vl. pretvara u suvl. Osim zajedniĉara, pravo zahtijevati da se odredi udio zajedniĉara u zajedn.vl. imaju

njegovi vjerovnici, nasljednici i dr. koji imaju pravni interes. Oblici zajedn.vl.: kućna zadruga, zajedn.imovina braĉnih drugova, nasljedniĉka zajednica, zajedn.imovina ortaka.

ETAŢNO VLASNIŠTVO

To je vlasništvo posebnog dijela suvl.nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava graĊenja sa zgradom.

Objekt et.vl. moţe biti samo onaj posebni dio suvl. nekretnine koji ĉini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlaštenja. To su:

1. stan 2. samostalne prostorije (samostalne poslovne prostorije, garaţe) 3. sporedni dijelovi nekretnine (balkoni, terase, podrumske i tavanske prostorije,

kućni vrtovi i mjesta za ostavljanje najviše do 2 vozila po pojedinom stanu).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Objektom ne mogu biti zajedniĉki dijelovi nekretnine (zemljište pod zgradom,

zajedn.prostorije, gl.zidovi, fasada, krov, dimnjaci, tavan, podrum, stubište). 1. Uspostava na osnovi zahtjeva suvlasnika s odgovarajućim suvl.dijelom.

Za to su potrebni: - pisani zahtjev suvlasnika nekretnine koji ima barem odgovarajući suvl.dio.

Zahtjev su ovlašteni podnijeti takoĊer zajedn.vlasnici koji imaju u svom

zajedn.vlasništvu barem odgovarajući suvl.dio nekretnine. Kad suvlasnik nekretnine zahtijeva uspostavu et.vl. na stanu ili dr.prostoriji mora se utvrditi je li njegov suvl. dio u odnosu prema vl. cijele nekretnine jednak ili veći od

odnosa korisne vrijednosti stana ili dr. prostorije prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine.

- pisana suglasnost svih suvlasnika nekretnine; niti jedan suvlasnik ne

moţe uskratiti svoj pristanak na uspostavu et.vl. drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvl.dio, osim ako bi se tom uspostavom ukinula ili ograniĉila njegova prava iz ranije uspostavljenog et.vl.

- potvrda upravne vlasti;

- pravomoćna odluka suda o utvrĊivanju korisnih vrijednosti. 2. Uspostava na osnovi suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine.

Prema ZV, moţe biti uspostavljeno et.vl. makar suvl.dio i nije toliko velik koliko se inaĉe zahtijeva za odgovarajući dio. Nije potrebna odluka suda o utvrĊivanju korisnih vrijednosti.

3. Uspostava na osnovi oĉitovanja volje vlasnika nekretnine. Et.vl. se moţe uspostaviti i tako da vlasnik zemljišta na kojem je zgrada podignuta ili

na kojem tek treba biti podignuta, svojim oĉitovanjem Z-K sudu podijeli svoje pravo vl. na suvlasniĉke dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostavi pravo vl. na odreĊenom stanu ili dr.posebnom dijelu u zgradi.

Za ovu uspostavu, potrebno je osim oĉitovanja volje vlasnika u pisanom obliku i potvrda upravne vlasti da je objekt et.vl.samostalna uporabna cjelina. Odluka suda nije potrebna.

4. Izvršavanje vlasniĉkih ovlaštenja (upravljanje) a) Upravljanje posebnim dijelom Glede pravnog raspolaganja objektom et.vl. ZV razlikuje otuĊenje, opterećivanje,

ograniĉavanje, prenošenje za sluĉaj smrti i podvrgavanje ovrsi, što et.vlasnik moţe uĉiniti samo zajedno sa svojim odgovarajućim suvl.dijelom, od davanja u najam ili zakup što se odnosi samo na objekt et.vl., pri ĉemu nije potrebno

odobrenje ostalih suvlasnika nekretnine. Glede faktiĉnog raspolaganja ZV dopušta et.vlasniku da, ne traţeći za to odobrenje ostalih suvlasnika, izvrši prepravke u stanu ili dr.samostalnoj prostoriji,

ukljuĉivo i promjenu namjene. Osim prava, et.vlasnik ima i odreĊene obveze: duţnost da se za stan ili dr.samostalnu prostoriju brine i odrţava ih, duţan je dopustiti pristup u stan ili

dr.prostoriju ako je to potrebno za odrţavanje zajedn.dijelova nekretnine i duţan je snositi troškove odrţavanja objekta njegovog et.vl. kao i sve javne obveze i terete u vezi s njim.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Vezano za upravljanje cijelom nekretninom, osn.su duţnosti suvlasnika sudjelovati

u upravljanju, odrediti osobu zajed.upravitelja te osnovati zajed.priĉuvu. U poslove REDOVITE UPRAVE spadaju redovito odrţavanje zajedn.dijelova i

ureĊaja, osnivanje primjerene priĉuve, imenovanje i opoziv zajedn.upravitelja, osiguranje nekretnine, odreĊivanje kućnog reda, iznajmljivanje i zakup onih dijelova koji nisu u et.vl.

U IZVANREDNE POSLOVE, pored onih nabrojanih kod suvlasništva, ulazi i poboljšanje zajedn.dijelova i ureĊaja nekretnine, za što je potreban pristanak svih

suvlasnika. Zajedn.priĉuva je zajedn. imovina svih suvlasnika nekretnine namijenjena pokriću

troškova njena odrţavanja i poboljšanja. Doprinosi su razm jerni suvl.dijelovima, ali suvlasnici mogu odrediti i drukĉiji omjer doprinosa. Et.vl. prestaje:

- propašću objekta et.vl.; - uknjiţbom brisanja u zemlj.knjizi; - prestankom suvlasništva;

- iskljuĉenjem suvlasnika iz suvl.zajednice. Pravo zahtijevati iskljuĉenje imaju suvlasnici koji imaju natpoloviĉnu većinu suvl.dijelova. Odluku o tome mogu donijeti samo iz zakonom predviĊenih razloga:

1. ako suvlasnik ne udovoljava obvezama koje proizlaze iz suvl.zajednice, osobito ako ne plati duţne iznose;

2. ako objekt et.vl. ili zajedn.dijelove nekretnine rabi na naĉin da šteti interesima

dr.suvlasnika; 3. ako svojim bezobzirnim, nepristojnim ponašanjem (ili ĉlanova njegove obitelji,

kao i njegovog najmoprimca) zagorĉava ţivot ostalim suvlasnicima ili poĉini

kaţnjivo djelo protiv imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti kojeg od suvlasnika ili dr.osobe koja stanuje u kući.

Moguće je i iskljuĉenje suvlasnika koji nije et.vl. To mogu zahtijevati suvlasnici koji

zajedno imaju natpoloviĉnu većinu suvl.dijelova, ali samo ako je et.vl. uspostavljeno na više od polovine suvl.dijelova.

STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA

Vl. se moţe steći na temelju:

- pravnog posla - odluke suda ili dr.nadleţne vlasti - nasljeĊivanja i

- zakona.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izvorno ili originarno stjecanje prava vl. znaĉi da stjecatelj svoje pravo vl. ne

zasniva na pravu vl. prednika. Izvorna stjecanja su: dosjelost, stjecanje od nevlasnika, prisvojenje, nalaz stvari i stjecanje priraštaja.

Dosjelost je stjecanje prava vl. na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom odreĊeno vrijeme. To je vaţan institut jer se njime faktiĉno stanje pretvara u pravno. Pravna konstrukcija dosjelosti poĉiva na ĉinjenici da pravo vl. ne prestaje

nevršenjem. Stoga stari vlasnik nije izgubio pravo zato što ga nije izvršavao, nego zato što je na njegovoj stvari novi stjecatelj izvorno stekao pravo vl.

Pretpostavke za stjecanje vl. dosjelošću: a) sposobnost dosjedatelja (uzukapijenta), b) sposobnost stvari,

c) samostalan posjed odreĊene kakvoće. Posjed mora biti kvalificiran ili barem pošten, te efektivan;

d) vrijeme dosjelosti odreĊeno zakonom.

Vrste dosjelosti: redovita i izvanredna. Za redovitu dosj. zahtijeva se kvalificiran posjed, a za izvanrednu samo pošten.

Redovita dosj. je stjecanje prava vl. na temelju samostalnog kvalificiranog posjeda izvršavanog kroz zakonom odreĊeno vrijeme. Za pokretnine rok dosj.iznosi 3 god.

Za nekretnine potreban je rok od 10 god. neprekidnog samostalnog posjedovanja. Dvostruko dulji rok tj. za pokretnine 6 a za nekretnine 20 god. je potreban ako se dosijeda stvar u vlasništvu RH, ţupanija i jedinica lok.samouprave i uprave, kao i

stvar u vl. crkve ili dr.neprofitnih pravnih osoba. U vrijeme potrebno za red.dosj. uraĉunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar kao kvalificirani samostalni posjednici.

Stjecatelju se moţe uraĉunati i vrijeme posjedovanja njegova prednika koji je bio samo pošteni posjednik (ali ne istinit i zakonit), no u tom sluĉaju je za dovršenje dosjelosti potrebno da protekne još onoliko vremena koliko se zahtijeva za izv.dosj.

Izvanredna dosjelost je stjecanje prava vl. na temelju samostalnog poštenog posjeda kroz zakonom odreĊeno vrijeme. Za pokretnine rok dosjelosti iznosi 10 god.

Za nekretnine rok je 20 god. Rok se podvostruĉuje ako se dosijeda stvar u vlasništvu RH… Onome koji dosijeda na osnovi poštenog posjeda uraĉunat će se vrijeme dosjelosti

njegova prednika, ako je i on bio pošteni posjednik. Uraĉunat će se i vrijeme posjedovanja prednika koji je bio kvalificirani posjednik, ali će za dovršenje dosjelosti morati proteći vrijeme potrebno za izv.dos.

Zastoj dosjelosti je nastup takvih okolnosti (braĉna veza, odnos roditelja i djece…) zbog kojih dosj. ne moţe zapoĉeti ili već zapoĉeta dos.prestaje teći. Ali kad takve

okolnosti otpadnu, dos.dalje normalno teĉe, a vrijeme koje je proteklo do zastoja uraĉunava se.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prekid dosjelosti je nastup takvih okolnosti zbog kojih dos. ne moţe zapoĉeti, a

zapoĉeta dos. ne samo što prestaje teći nego i do tada proteklo vrijeme propada, tako da dos. moţe samo ponovno zapoĉeti kad takve okolnosti (gubitak posjeda, saznanje nepoštenja) otpadnu.

Stjecanje prava vl. od nevlasnika – svaka osoba stjeĉe pravo vl. na stvari koju je u dobroj vjeri stekla od nevlasnika u samostalni posjed pod pretpostavkama:

- da je stvar pokretna, - da je pravni posao naplatan i da mu je kauza stjecanje prava vl. i - da je stjecatelj bio u dobroj vjeri.

Vlasništvo se od nevlasnika ne moţe steći ako je stvar njezinu vlasniku bila ukradena ili ju je izgubio. To se ne odnosi na stjecanje gotova novca, vrijednosnih papira na

donositelja i stjecanja na javnoj draţbi. Prisvojenje (okupacija) je uzimanje niĉije pokretne stvari u samostalni posjed s namjerom da se na njoj stekne pravo vl.

Niĉija je stvar (res nullius) koju nitko nema u svom vl, kao i napuštene stvari (res derelictae). Prisvojenjem se moţe steći vl. samo na niĉijim pokretnim stvarima; napuštene

nekretnine prelaze ex lege u vl.RH. Nalaz stvari

Nalaz izgubljene stvari – duţnost je nalaznika da stvar bez odgode preda onom tko ju je izgubio ili vlasniku, ako mu je poznat. U protivnom duţan ju je predati najbliţem uredu, osim ako joj je vrijednost zanemariva. Nalaznik koji tako postupi ima pravo na

nagradu u iznosu 10% prometne vrijednosti stvari i naknadu nuţnih troškova. Nalaznik je osoba koja je prva opazila stvar i za nju se mašila, a ne ona koja ju je prva dohvatila. Više nalaznika dijele nalazninu na jednake dijelove.

Ako se vlasnik stvari ne javi u roku od godine dana od objave oglasa, nalazni ured će predati stvar u posjed nalazniku, a ovaj će je steći u vl. uz ispunjenje pretpostavaka za dosjelost. Ako je posjed nalaznika pošten (nije znao ĉija je stvar), bit će redovito i zakonit pa će u obzir doći redovita dosjelost.

Nalaz blaga – Nalaznikova je duţnost uzeti naĊeno blago u posjed za RH, ĉime ono postaje njeno vl. Nalaznik i vlasnik nekretnine na kojoj je blago naĊeno imaju pravo

na nagradu od RH, svaki po jednu polovinu, ĉija visina ne smije biti niţa od one za nalaz izgubljene stvari (10%), ni viša od vrijednosti blaga. RH se moţe odreći blaga i predati im ga u samostalan posjed; vl. se stjeĉe dosjelošću.

Stjecanje priraštaja UNUTARNJI PRIRAŠTAJ je odvajanje od stvari.

VANJSKI PRIRAŠTAJ je priraštaj zemljišta, prerada, sjedinjenje i miješanje stvari, graĊenje na stvari i sijanje i saĊenje. Odvajanje plodova - naĉelo je da pravo vl. na plodove i sve što se odvoji od neke

stvari pripada vlasniku matiĉne stvari u trenutku odvajanja. Odvajanjem stjeĉe vl. i samostalni posjednik, ako je u trenutku odvajanja bio pošteni posjednik te stvari, kao i nositelj ograniĉenog stvarnog prava npr. sluţnosti plodouţivanja, te zakupnik.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Priraštaj zemljišta – ako nastane otok u vodotoku koji nije opće dobro i ako je nastao

u sredini vodotoka, tada prirasta zemljištima koja leţe duţ tog otoka na obje obale po duţini zemljišta, a u širinu do polovine otoka. Ako nastane na jednoj polovini vodotoka, pripada iskljuĉivo vlasniku zemljišta na bliţoj obali.

DoĊe li do promjene toka, priobalni vlasnici imaju pravo vratiti ga u prijašnji tok u roku od 3 god. o svom trošku. Ako bi voda otrgnula komad zemljišta i pripojila ga drugom zemljištu, vlasnik

otrgnutog zemljišta ima pravo vratiti ga u roku od 1 god. Ne uĉini li to, otrgnuto zemljište priraštajem postaje vl. onoga ĉijem se zemljištu pripojilo.

Prerada, sjedinjenje, miješanje i graĊenje tuĊim materijalom Kada netko tuĊu pokretnu stvar preradi, sjedini sa svojom ili je s njom pomiješa, namjerno ili bez svoje volje, samim tim ne stjeĉe vl.tuĊe stvari, ako nema

odgovarajućeg pravnog temelja. Ako pritom ne nastane nova stvar, svakome se vraća ono što je njegovo, osim ako bi vraćanje u prijašnje stanje izazvalo nerazmjerno velike troškove. Ako pak nastane nova stvar, a vraćanje u prijašnje stanje nije moguće, nastaje

suvlasništvo prema razmjeru vrijednosti pojedinih stvari i korisnog rada u trenutku nastanka nove stvari. Suvlasnik ĉija je stvar krivnjom ostalih ugraĊena u novu stvar ima alternativno pravo zadrţati je za sebe, a ostale isplatiti.

Ako nijedan od njih nije kriv, suvlasnik ĉija je stvar najviše vrijedila ima pravo otkupiti novonastalu stvar. Kad jedna stvar priraste drugoj gl.stvari a da pritom ne nastane nova stvar niti je

moguće vraćanje u prijašnje stanje, vlasnik gl.stvari postaje vlasnikom prirasle stvari. Vlasnik zemljišta koji je na njemu izgradio zgradu tuĊim materijalom stjeĉe pravo vl.izgraĊene zgrade, a bivši vlasnik materijala ima pravo zahtijevati naknadu.

GraĊenje na tuĊem zemljištu (aedificatio) Po naĉelu superficies solo cedit, zgrada pripada vlasniku zemljišta, a samo iznimno

graditelju. Vlasniku zemljišta pripada zgrada i onda ako bi i graditelj i vlasnik zemljišta bili nepošteni, tj. kad je graditelj znao da gradi na tuĊem zemljištu, a vlasnik zemljišta je takoĊer znao za gradnju a nije je bez odgode zabranio. U tom sluĉaju vlasnik

zemljišta nema pravo na uspostavu prijašnjeg stanja, no graditelj ima pravo uspostaviti prijašnje stanje o svom trošku i uzeti svoj materijal, ali to mora uĉiniti prije isteka roka za dobrovoljnu predaju u posjed po pravomoćnosti sudske odluke.

Jedini sluĉaj kad će vl.zemljišta i zgrade pripasti graditelju je onaj kad je graditelj bio pošten, a vlasnik nepošten. U tom sluĉaju vlasnik ima pravo na naknadu trţišne vrijednosti zemljišta.

ZV je iskljuĉio mogućnost stjecanja prava vl. dogradnjom, prigradnjom, nadogradnjom ili preureĊenjem tuĊe zgrade. Ako se graĊenjem zgrade prekoraĉi meĊa i uĊe u tuĊe zemljište, vlasnik susjednog

zemljišta ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja ili da vlasnik zgrade otkupi njegovo zemljište po trţišnoj cijeni.

Sijanje i saĊenje Neovisno o tome ĉije je sjeme, biljke koje su pustile korijen u nekom zemljištu, pripadaju vlasniku zemljišta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izvedeno ili derivativno stjecanje prava vl. je ono stjecanje kod kojeg stjecatelj

svoje pravo vl. izvodi iz prava vl. svog prednika. Na stjecatelja prelaze i svi tereti na stvari. Prema tradicijskom sustavu za stjecanje prava vl. potrebni su, pored vl.prednika, još

2 pretpostavke: - titulus ili naslov stjecanja (titulus acquirendi) i - modus ili naĉin stjecanja (modus acquirendi)

Nitko ne moţe na drugoga prenijeti više prava negoli ga sam ima. Odstupanje u ZV- onaj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u potpunost

zemlj.knjiga ili dr.javnih evidencija, moţe steći pravo vl. i preko granice otuĊivateljeva ovlaštenja da raspolaţe stvarju. Pritom se ne moţe smatrati da nije postupao u dobroj vjeri onaj koji nije istraţivao izvanknjiţno stanje.

TITULUS je pravni posao u kojem je došla do izraţaja stranaĉka volja da se prenese pravo vl. Pravni posao koji moţe posluţiti kao titul moţe biti ili jednostrani p.p. (npr. oporuka)

ili dvostrani p.p. (npr.ugovor). Da je ugovor samo titulus, naslov za stjecanje vl., znaĉi da se samim ugovorom još ne dobiva nikakvo pravo na stvar, njime se stjeĉe samo obvezno pravo na ĉinidbu

koju nam je duţan ispuniti duţnik. Titulus mora biti objektivno valjani pravni posao; p.p. kojim se stjeĉe vl.nekretnina mora biti u pisanom obliku; mora biti kauzalan p.p.

Na temelju p.p. pravo vl. pokretne stvari stjeĉe se predajom te stvari u samostalan posjed stjecatelja – kod pokretnina to je moguće jedino TRADICIJOM.

Stjecatelj će postati vlasnikom stjecanjem samostalnog posrednog posjeda i kad se stvar nalazi u neposrednom posjedu trećega (cessio vindicationis). Ako se stvar već nalazi u neposrednom posjedu stjecatelja, sklapanjem p.p. kojim se

prenosi vl. dolazi samo do pretvorbe njegova do tada nesamostalnog u samostalni posjed. Sluĉaj višestrukog ugovaranje otuĊenja ZV rješava tako da vlasnikom postaje ona osoba kojoj je stvar predana, a ne ona kojoj je prvoj prodana.

Naĉin stjecanja prava vl.na nekretnini je upis vl. u zemlj.knjizi u korist stjecatelja. Sama ĉinjenica upisa ne bi bila dovoljna da dovede do promjene vl., potrebno je još i

vl. prednika. Nadalje, potreban je i p.p. kojemu je cilj prijenos prava vl. Za upis kao naĉin stjecanja potrebne su sljedeće pretpostavke:

Isprava, prijedlog za upis, rješenje suda o upisu i provedba upisa.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) Isprava – Opće pretpostavke za valjanost isprave su:

1) Isprava mora biti javna ili javno ovjerena. 2) U ispravi mora biti toĉno oznaĉen titul ili naslov stjecanja. 3) Isprava ne smije imati oĉitih nedostataka koji bi dovodili u sumnju

njenu vjerodostojnost; na njoj se ne smije ništa brisati, ne smije biti pisana olovkom… Ako se sastoji iz više listova, moraju biti tako spojeni da se ne moţe naknadno umetnuti nijedan list.

4) Osobe koje sudjeluju u p.p. moraju biti toĉno oznaĉene navoĊenjem imena i prezimena, naziva i sjedišta pravne osobe…

5) Isprava mora biti datirana.

6) Mora biti potpisana. Posebne pretpostavke za valjanost isprave su:

1) Toĉna oznaka nekretnine (prava) glede koje se ima izvršiti

uknjiţba. 2) Klauzula intabulandi – to je izjava onoga ĉije se pravo prenosi,

ukida, opterećuje…da pristaje na uknjiţbu; njegov potpis mora biti ovjeren.

b) Prijedlog za upis – stjecatelj ga podnosi ZK sudu da mu se dopusti upis. To je općinski sud kod kojega se vode zemlj.knjige. Mjesno je nadl.sud na ĉijem je podruĉju nekretnina. Prijedlog se podnosi u usmenom obliku ili pisano na

zapisnik kod ZK suda. Prijedlogu treba priloţiti ispravu u izvorniku ili u ovjerovljenom prijepisu.

NAĈELO PRVENSTVENOG REDA – znaĉi da se uĉinak jednog upisa u odnosu

prema drugima ravna po trenutku u kojem je prijedlog stigao ZK sudu. Plomba – dan i vrijeme kad je ZK sudu stigao prijedlog. c) Rješenje o upisu – Kada je podnesak stigao ZK sudu, on se nakon

urudţbiranja pregleda i usporedi sa stanjem u zemlj.knjizi. Ako nema nikakvih zapreka, sud donosi rješenje o upisu kojim se dopušta upis, a ako nisu ispunjene sve pretpostavke, rješenjem odbija prijedlog za upis.

d) Provedba upisa – iskljuĉivo na temelju pisanog naloga suda provodi se upis (u sluĉaju vl. uknjiţba) prava vl. u zemlj.knjizi u korist stjecatelja. Dogodi li se da ZK sudu istodobno stigne više prijedloga za upis prava vl. na istom ZK tijelu, a svi ispunjavaju pretpostavke za upis, sud će ih sve dopustiti i provesti

te ujedno upozoriti podnositelje da u parnici riješe kome će pripasti pravo vl. Na prijedlog onoga kome pripadne pravo vl., ostali upisi će se izbrisati.

e) Višestruko ugovaranje otuĊenja – u sluĉaju ako vlasnik zemljišta najprije

proda zemljište jednom, a iza toga drugome, vl. stjeĉe onaj koji je u dobroj vjeri prije zatraţio upis u zemlj.knjizi. Ako stjecatelj nije bio u dobroj vjeri, drugi moţe u roku od 3 god. od upisa zatraţiti njegovo brisanje i uknjiţbu vl. u

svoju korist. f) Zaštita povjerenja u zemlj.knjige – smatra se da zemlj.knjiga istinito i

potpuno odraţava ĉinjeniĉno i pravno stanje nekretnine, pa tko u dobroj vjeri

postupi s povjerenjem u zemlj.knjige, uţiva zaštitu glede stjecanja prava vl. Pritom se ne smatra da onaj koji nije istraţivao izvanknjiţno stanje nije postupio u dobroj vjeri.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA

Vlasniĉke tuţbe: reivindikacija, negatorna tuţba, publicijanska tuţba i brisovna tuţba.

a) Reivindikacija je tuţba kojom vlasnik neposjednik zahtijeva od posjednika povrat individualno odreĊene stvari. Zove se još i pravom vlasniĉkom tuţbom.

Pravo na podnošenje r. ne zastarijeva.

Tuţitelj ili aktivno legitimirani moţe biti samo onaj vlasnik koji je izgubio posjed stvari. 1) Tuţitelj mora najprije dokazati vl.stvari. Ako se radilo o izvornom stjecanju,

treba dokazati sve one ĉinjenice koje su potrebne da se vl. stekne izvorno, npr. kod dosjelosti – trajanje posjeda kroz odreĊeno vrijeme i potrebnu kakvoću posjeda.

Ako se radilo o derivativnom stjecanju, treba dokazati: a) naslov (titulus) stjecanja, b) naĉin (modus) stjecanja i c) vl. prednika. Najteţe je izvesti dokaz vl. prednika; ako je prednik stekao vl. derivativno, treba ići tako daleko dok se ne naĊe onaj meĊu prednicima koji je vl. stekao

originarno – zove se još i «Ċavolski dokaz». 2) Tuţitelj zatim mora dokazati da se stvar koju zahtijeva nalazi u

posjedu/faktiĉnoj vlasti tuţenika. Ako bi tuţenik pred sudom tajio da posjeduje

stvar, a dokaţe se da je doista posjeduje, mora već samo zbog toga predati tu stvar tuţitelju u posjed. Pritom zadrţava pravo da vl.tuţbom zahtijeva povrat stvari, ako moţe dokazati da je on vlasnik iste. Onaj tko tvrdi da posjeduje

neku stvar, a stvarno je ne posjeduje, odgovara tuţitelju za svu štetu koja iz toga moţe proizaći.

3) Tuţitelj mora dokazati identitet stvari.

Kada vlasnik podiţe reivindikaciju, mora u samoj tuţbi naznaĉiti tuţb.zahtjev ili petit. U vl.tuţbi zahtjev glasi na izruĉenje, odnosno povrat stvari. TakoĊer se moţe isticati

uz taj zahtjev i zahtjev da se tuţitelju prizna pravo vl. Pošteni posjednik mora vratiti stvar vlasniku u onakvom stanju u kakvom se nalazi u trenutku tuţbe. Potrošenu ili uništenu stvar ne mora vratiti, niti mora naknaditi njenu vrijednost.

Nepošteni posjednik, pored toga što mora vratiti stvar vlasniku, odgovara i za faktiĉna raspolaganja stvarju. To znaĉi da on mora vratiti stvar u onom stanju u kojem se nalazila u trenutku zasnivanja posjeda. Budući da se stvar u pravilu ne

moţe vratiti u onom stanju u kojem se nalazila u trenutku zasnivanja posjeda, nepošteni posjednik mora naknaditi vlasniku ili vrijednost stvari, ako je stvar potrošio ili uništio, ili mu naknaditi onu razliku u vrijednosti za koliko je stvar uporabom na

vrijednosti izgubila. Osim toga, duţan je naknaditi štetu nastalu pogoršanjem ili propašću stvari, izuzev ako bi ta šteta nastala i kada bi se stvar nalazila kod vlasnika. Vlasnikov zahtjev za naknadom zastarijeva za 3 god. od dana predaje stvari.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Naturalni plodovi Neubrane plodove duţan je pošteni posjednik predati vlasniku, zajedno sa stvarju. Pošteni posjednik stjeĉe pravo vl.naturalnih plodova već u trenutku separacije. Zbog toga vlasnik nema pravo ni na kakvu naknadu za ubrane, potrošene plodove

od poštenog posjednika za vrijeme trajanja posjeda. Ali, vlasnik ima pravo odbiti vrijednost plodova od iznosa nuţnih i korisnih troškova koje zahtijeva pošteni posjednik.

Nepošteni posjednik duţan je vlasniku stvari predati sve plodove i dr.koristi što ih je imao za vrijeme svog posjedovanja. Osim toga duţan je naknaditi vrijednost plodova koje je potrošio, otuĊio ili uništio.

2. Civilni plodovi Pošteni posjednik zadrţava civilne plodove koji su za vrijeme trajanja posjeda

dospjeli i ubrani, odnosno naplaćeni (npr.dospjela i naplaćena najamnina). Nepošteni posjednik treba vratiti, odnosno naknaditi vlasniku sve civilne plodove bez obzira na to je li ih ubrao ili nije.

Protuzahtjev posjednika glede troškova: 1) Nuţni troškovi – pošteni posjednik ima pravo na naknadu nuţnih troškova; od

njih se odbija vrijednost plodova i dr.koristi što ih je posjednik dobio od stvari.

U ZV postoji PRAVO RETENCIJE ILI ZADRŢANJA stvari koje je priznato poštenom posjedniku dok mu se ne naknade nuţni i korisni troškovi. Rok zastare za nuţne troškove od strane poštenog posjednika je 3 god. od dana

predaje stvari. Nepošteni posjednik ima takoĊer pravo na naknadu nuţnih troškova, ali samo onih koji bi bili nuţni i vlasniku da se stvar nalazila kod njega. Rok zastare je 3

god. od dana predaje stvari. 2) Korisni troškovi – su troškovi kojima se povećava vrijednost stvari.

Pošteni posjednik ima pravo na naknadu tih troškova s tim da se ne smatra

korisnim trošak kojim je posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno. Nepošteni posjednik nema pravo na naknadu tih troškova, ali mu se priznaje pravo odnošenja (ius tollendi) onoga što je uloţio na ime korisnih troškova,

pod uvjetom da se to moţe odvojiti bez oštećenja same stvari. 3) Luksuzni troškovi – su troškovi koje je posjednik uĉinio radi svog zadovoljstva

ili uljepšavanja stvari.

Za njih vrijedi naĉelo da se ne naknaĊuju ni poštenom ni nepoštenom posjedniku, koji imaju na njima ius tollendi.

U reivindikaciji tuţeni posjednik moţe staviti 3 vrste prigovora: 1. prigovori koji tuţiteljev zahtjev negiraju, npr. tuţitelj tvrdi da je postao vlasnik

stvari dosjelošću, a tuţenik dokaţe da nije prošlo vrijeme potrebno za

dosjelost; 2. prigovori koji tuţiteljev zahtjev ukidaju – tuţeni tvrdi da mu je upravo tuţitelj

ranije prodao stvar – exceptio rei venditae ac traditiae; 3. prigovori koji tuţiteljev zahtjev zaustavljaju odnosno odgaĊaju, ako posjednik

dokaţe da ima pravo na posjed.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) Negatorna tuţba (Actio negatoria) – je vlasniĉka tuţba koju vlasnik-

posjednik moţe podići protiv svakoga onog koji ga neosnovano uznemiruje na drugi naĉin a ne oduzimanjem stvari i zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

Negatorija ne zastarijeva; tuţitelj ili aktivno legitimirani je vlasnik stvari, ali se njome moţe posluţiti i kvalificirani posjednik odnosno predmnjevani vlasnik. To bi bila actio negatoria publiciana. Teret dokaza i ovdje leţi na tuţitelju, ali tu je puno lakše izvesti dokaz vlasništva nego kod reivindikacije jer je kod negatorije tuţitelj i vlasnik i posjednik. Zato on ne mora dokazivati ni titulus ni modus stjecanja.

Zatim, tuţitelj mora dokazati ĉin uznemiravanja koji mora biti protupravan. Tuţeni ili pasivno legitimirani je onaj koji je izvršio ĉin uznemiravanja odnosno smetanja, onaj po ĉijem je nalogu smetanje izvršeno, te onaj u ĉiju je korist

smetanje izvedeno. Tuţbeni zahtjev ili petit se odnosi na prestanak uznemiravanja i na propuštanje daljeg uznemiravanja. Kao sporedni zahtjev dolazi i zahtjev za naknadu štete.

c) Publicijanska tuţba (Actio publiciana) – to je tuţba kojom kvalificirani

posjednik zahtijeva povrat stvari od posjednika kod kojeg se ta stvar nalazi

bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Zove se još i VLASNIĈKA TUŢBA PREDMNJEVANOG VLASNIKA. Njome se štiti jaĉe pravo na posjed; ne zastarijeva.

Tuţitelj ili aktivno legitimirani je kvalificirani posjednik koji je izgubio posjed stvari. Dokazati zakonitost posjeda znaĉi dokazati pravnu osnovu stjecanja. Dokazati istinitost posjeda znaĉi dokazati da je posjed steĉen na jedan od naĉina

predviĊenih zakonom. Tom tuţbom se moţe posluţiti i vlasnik stvari koji neće ili ne moţe dokazati vl. prednika.

Tuţeni ili pasivno legitimirani je sadašnji posjednik stvari. Tuţb.zahtjev ili petit glasi da je tuţeni duţan predati stvar tuţitelju. Jaĉe pravo na posjed ima onaj koji moţe oznaĉiti svog prednika naspram onog koji ga ne moţe oznaĉiti, ili moţe, ali samo sumnjivog prednika.

Onaj koji je stekao posjed stvari naplatno ima jaĉe pravo na posjed on onoga koji ga je stekao besplatno. Ako su pravne osnove tih posjednika iste jaĉine, prednost ima posjednik kod kojeg se

stvar nalazi – beati possidentes – «sretni oni koji posjeduju». Tuţenik se moţe braniti prigovorima:

- moţe staviti prigovor prava vl. (dokazati da je on vlasnik stvari);

- moţe se braniti prigovorom jaĉeg ili bar jednako jakog posjeda; - kao i svim prigovorima iz reivindikacije.

PRESTANAK PRAVA VL: - propašću stvari, - stavljanjem stvari izvan prometa,

- kad druga osoba izvorno stekne pravo vl. na istoj stvari, - odreknućem, - na temelju zakona.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZEMLJIŠNE KNJIGE

Zemlj.knjige (gruntovnica) su javni registri u koje se upisuju nekretnine i stvarna prava na tim nekretninama, te drugi pravni odnosi i ĉinjenice u vezi s pravnim

prometom nekretnina. Vode ih opć.sudovi, a u njima ZK odjeli. Zadatak im nije samo u tome da sluţe jednostavnoj evidenciji nekretnina i stv.prava

na njima, već trebaju osigurati i zakonom predviĊeni naĉin stjecanja stvarnih prava na nekretninama, kao i pruţanje pravne sigurnosti u prometu nekretnina. Temelje se na podacima katastarske izmjere. Oznake katast.ĉestica u zemlj.knjizi

moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastru zemljišta. Katastar zemljišta je oĉevidnik zemljišta i objekata na njemu i ispod njegove površine s podacima o ĉesticama glede njihova poloţaja, oblika, površine, kulture, boniteta,

klase. Poloţaj i oblik zemlj.ĉestice i objekata na njoj prikazuju se kat.planovima. Katastar zemljišta se koristi za upravne, gosp., statistiĉke i dr. potrebe te za utvrĊivanje kat.prihoda, izradu prostornih planova i zemlj.knjiga. Zemlj.knjige se vode i elektroniĉkom obradom podataka – EOP; budući da je takva

mogućnost predviĊena i za katastar, EOP zemlj.knjiga s katastrom ĉinit će bazu zemlj.podataka (BZP).

Zemlj.knjiga sastoji se od glavne knjige i zbirke isprava. Osim toga, za svaku gl.knjigu postoj zbirka kat.planova i pomoćni popisi (knjige).

a) Glavna knjiga – u nju se upisuju nekretnine, stvarna i dr.prava glede njih (knjiţna prava). Po obujmu, gl.knjiga obuhvaća zemljišta jedne kat.općine. Prema tome, u jednom opć.sudu ima toliko gl.knjiga koliko ima kat.općina.

Sastoji se od ZK uloţaka. EOP-zemlj.knjiga sastoji se od popisa upisa i popisa izbrisanih upisa. ZK ULOŢAK je dio gl.knjige koji se odnosi na jedno ZK tijelo.

ZK TIJELO je jedna ĉestica ili skup ĉestica koje se nalaze u jednoj kat.općini i imaju u prometu isti pravni status. Pojedine ĉestice koje ĉine jedno ZK tijelo ne moraju u prirodi leţati jedna do druge, ali se moraju nalaziti u istoj kat.općini.

KAT.ĈESTICA ILI KAT.PARCELA je dio zemlj.površine koji je u zemlj.katastru oznaĉen posebnim brojem (tzv.kat.brojem) i nazivom kat. općine u kojoj leţi. Samo jedna osoba moţe biti vlasnik ĉestica koje ĉine ZK tijelo. Ako ima više osoba,

onda su suvlasnici. Stoga, ako vlasnik ţeli otuĊiti samo jednu ĉesticu (livadu) koja se nalazi u sastavu jednog ZK tijela, mora izvršiti otpis te ĉestice iz svog ZK uloška, a novi vlasnik mora izvršiti pripis te ĉestice u svoj ZK uloţak. No, takav pripis moţe

izvršiti samo onda ako se ta ĉestica nalazi u podruĉju iste kat.općine u kojoj se nalaze i ostale ĉestice njegova ZK tijela. U protivnom mora nakon završenog otpisa osnovati novi ZK uloţak za tu ĉesticu.

ZK uloţak sastoji se od 3 lista: - posjedovnica (popisni list ili list A)

- vlastovnica (vlasniĉki list ili list B) - teretovnica (teretni list ili list C)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Listovi od kojih se sastoji ZK uloţak su REALNE FOLIJE. ZK uloţak namijenjen je

svakom zemljištu, a ne svakom vlasniku (zbog toga nije izgraĊen po sustavu personalnih folija).

POSJEDOVNICA – u nju se upisuju svi sastavni dijelovi ZK tijela, u prvom redu ĉestice koje ĉine jedno ZK tijelo. U nju se upisuju i stvarna prava u korist ZK tijela odnosno nekretnine, npr. sluţnost puta, kao i kat.promjene glede ZK tijela, sva

javnopravna ograniĉenja u prometu nekretnina, otvaranje poduloška i sve promjene koje nastanu zbog upisa na nekom dr.listu ZK uloška.

VLASTOVNICA – u nju se upisuje ime vlasnika i sva ograniĉenja kojima je vlasnik za svoju osobu stegnut u raspolaganju i upravljanju svojim ZK pravima (npr.posl.nesposobnost i dr.).

Vlasništvo posebnog dijela nekretnine upisuje se u vlastovnici na suvl.dijelu suvlasnika na kojem je uspostavljeno s naznakom – Etaţno vl. Za suvl. dio na kojem je uspostavljeno et.vl. otvara se poduloţak.

TERETOVNICA – tu se upisuju stvarna prava kojima je zemljište, odnosno ZK tijelo opterećeno npr. sluţnost, zaloţno pravo. Zatim se upisuju i 4 obvezna prava – najam, zakup, prvokup i nazadkup, kao i ograniĉenja raspolaganja kojima je podvrgnut

svakodobni vlasnik opterećenog dobra. TakoĊer se upisuju i zabrane otuĊenja i opterećenja. Ako postoje, tu će se upisati i koncesije na općem ili javnom dobru.

Upis je sumarno od nadl.suda ustanovljenje prava, pravnih ĉinjenica i odnosa vaţnih za nekretnine i prava na njima. Razlikujemo 3 vrste upisa: uknjiţbu, predbiljeţbu i zabiljeţbu.

a) Uknjiţba je svaki bezuvjetan i konaĉan upis stjecanja, prijenosa, ograniĉenja i prestanka knjiţnih prava, koji ne ovise ni o kakvom naknadnom opravdanju. Osim vl. i dr.stvarnih prava, predmet uknjiţbe su i gore navedena 4 obv.prava.

Uknjiţbu će dopustiti sud samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je potpis ovjeren. Priv.isprave na temelju kojih se dopušta uknjiţba moraju, pored općih pretpostavki, sadrţavati toĉnu oznaku zemljišta ili prava za koje se uknjiţba predlaţe i klauzulu

intabulandi. Tako i javna isprava mora sadrţavati toĉnu oznaku zemljišta i prava na koji se uknjiţba odnosi.

b) Predbiljeţba je upis kojim se knjiţna prava stjeĉu, prenose, ograniĉuju i prestaju pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojemu budu naknadno opravdana. Pred. je uvjetan upis. Nakon opravdanja pred. smatra se da je ono pravo koje je bilo

samo predbiljeţeno već od podnošenja prijedloga za pred.uknjiţeno. Predmet pred.mogu biti sva prava koja se mogu i uknjiţiti. Dopuštena je ako isprava za upis ne udovoljava posebnim pretpostavkama za upis

(npr. nedostaje klauzula intabulandi), ali udovoljava općim pretpostavkama za ZK upis. Od javnih isprava na temelju kojih se moţe dopustiti pred. najvaţnije su još

neizvršene pravomoćne sudske odluke kojima se stvarno pravo bezuvjetno priznaje ili odbija i odluke domaćih sudova i dr.tijela kojima se pred.odreĊuje kao mjera osiguranja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c) Zabiljeţba je upis kojim se u svrhu publiciteta evidentiraju odreĊene okolnosti

koje se odnose na pravni promet nekretnina ili se njime osiguravaju odreĊeni pravni uĉinci za njegova predlagatelja. Moguće sljedeće zabiljeţbe:

- z.osobnih odnosa - z.prvenstvenog reda - z.otkaza hipotekarne traţbine i z.hipotekarne tuţbe

- z.spora - z.odbijanja ovrhe

Brisovnom tuţbom (ili tuţbom za brisanje) zahtijeva se brisanje pravno nevaljanog upisa i uspostava prijašnjeg ZK stanja. Upis će biti nevaljan kad za njega nisu ispunjene mat. i postupovne pretpostavke

predviĊene u ZK pravu. Neistinit je onaj upis kojim se upisano razlikuje od stvarnog, izvanknjiţnog stanja. B.t. ne zastarijeva prema osobi koja je ishodila nevaljani upis, kao ni prema osobi koja je od ove stekla pravo na temelju njezina nevaljanog upisa ako je znala ili

morala znati da je upis njena prednika bio nevaljan. Nešto je drukĉije rješenje kad se radi o poštenom stjecatelju koji je upis svog prava ostvario na temelju prednikova nevaljanog i neistinitog upisa, a da nije znao ni

mogao znati za nevaljanost prednikova upisa. Doduše, nositelj knjiţnog prava moţe i u tom sluĉaju podići brisovnu tuţbu protiv prednika poštenog stjecatelja, ali zbog zaštite povjerenja u zemlj.knjige, samo u odreĊenom roku. Duljina roka ovisna je o

tome je li nositelju knjiţnog prava dostavljeno rješenje o nevaljanom upisu kojim je povrijeĊeno njegovo pravo. Ako je, tada je potrebno u roku za ţalbu protiv rješenja o upisu zatraţiti zabiljeţbu brisovne tuţbe i u daljnjem roku od 60 dana podići brisovnu

tuţbu. Ako rješenje o nevaljanom upisu nije dostavljeno nositelju knjiţnog prava, brisovnu će tuţbu protiv prednika poštenog stjecatelja moći podići u roku od 3 god. od dana kada je taj upis zatraţen.

NAĈELA ZK PRAVA: a) Naĉelo javnosti – ima 2 strane: formalnu i materijalnu. Formalna strana znaĉi da svatko moţe, u nazoĉnosti njihova voditelja, zemlj.knjigu i

sve pomoćne isprave razgledati, uzimati prijepise, ispise i grunt.izvatke, a da za to ne mora dokazivati postojanje pravnog interesa. Mat.strana sastoji se u tome da se zemlj.knjige uzimaju kao vjerodostojne glede

istinitosti i potpunosti svog sadrţaja (istinitost i potpunost sadrţaja – fikcija). b) Naĉelo povjerenja je nuţna posljedica mat.strane naĉela javnosti. Ako se

jednom uzme da je sadrţaj zemlj.knjiga istinit i potpun, svaki onaj koji postupa pošteno moţe sa sigurnošću uzeti da ono što je upisano u zemlj.knjizi stvarno postoji (poz.strana), a ono što nije upisano da u stvarnosti ne postoji (neg.strana).

Poznavanje stanja u zemlj.knjigama je praesumptio juris et de jure. Prema tome, nitko se ne moţe pozvati na ĉinjenicu da mu stanje u zemlj.knjizi nije bilo poznato. Naĉelo povjerenja ne odnosi se na poznavanje ZK stanja, nego na nepoznavanje

izvanknjiţnog stanja. Na povjerenje u zemlj.knjige moţe se pozvati samo onaj koji nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što

WWW.BH-PRAVNICI.COM


je upisano nije potpuno ili da je razliĉito od izvanknjiţnog stanja. Za takva stjecatelja

kaţemo da je postupao u dobroj vjeri. c) Naĉelo stvarnosti znaĉi da su objekt upisa u zemlj.knjige nekretnine i stvarna

prava na nektninama. d) Naĉelo potpunosti zahtijeva da zemlj.knjige sadrţe sve pravno relevantne

ĉinjenice za promet nekretnina, kao što su podaci o vrsti i veliĉini nekretnine, o osobi vlasnika, o teretima i dr.

e) Naĉelo specijalnosti koje se naziva i NAĈELOM ODREĐENOSTI podrazumijeva da svaki upis u zemlj.knjizi ĉini zasebnu, samostalnu pravnu cjelinu.

f) Naĉelo preglednosti je u biti zahtjev da se zemlj.knjige ustanove i vode tako da se svatko moţe lako i brzo obavijestiti o upisanim nekretninama i stvarnim pravima na njima.

g) Naĉelo konsenza nalaţe da se upisi u zemlj.knjige mogu izvršiti samo na temelju suglasnosti osobe ĉije se pravo prenosi, ukida ili ograniĉuje i osobe koja stjeĉe ZK pravo. To naĉelo poznaje i nekoliko iznimaka prema kojima se upis moţe

izvršiti po sluţb.duţnosti ili na osnovi jednostranog zahtjeva (predbiljeţba, zabiljeţba) h) Naĉelo legaliteta zahtijeva da sud po sluţb.duţnosti mora ispitati opstojnost

zakonom predviĊenih pretpostavaka upisa u zemlj.knjige. i) Naĉelo upisa podrazumijeva da se stvarna prava na nekretninama stjeĉu

iskljuĉivo upisom u zemlj.knjige odnosno u gl.knjigu. Upis ima konstitutivno znaĉenje, zbog ĉega se ovo naĉelo naziva i naĉelom konstitutivnosti upisa.

j) Naĉelo prvenstva ili prioriteta. Prema ovom naĉelu pravni uĉinak upisa ravna se prema njegovu prvenstvenom redu, a on prema vremenu kad je zahtjev za upis stigao ZK sudu. Od dva ili više zahtjeva pravni uĉinak upisa proizvest će najraniji pristigli zahtjev – prior tempore potior iure – raniji u vremenu, jaĉi u pravu. Pravo na

mjesto u redu prvenstva moţe se ustupiti sporazumno izmeĊu osoba ĉiji se zahtjevi nalaze u redu prvenstva. Ustupanje moţe biti naplatno i besplatno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


STVARNA PRAVA NA TUĐOJ STVARI

PRAVA SLUŢNOSTI (Servitutes)

Pravo sluţnosti je stvarno pravo na tuĊoj stvari na temelju kojega se ovlašteniku dopušta odreĊeno korištenje tuĊom stvari.

Sluţnost je ograniĉeno stvarno pravo na neĉijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na odreĊeni naĉin sluţi tom stvari ma ĉija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je to duţan trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati.

Zajedniĉka naĉela sluţnosti: a) Sl. su stvarna prava.

b) Sl. su stvarna prava na tuĊoj stvari. Nema sl. na vl.stvari. Nemini res sua servit. Iznimka je tzv. VLASNIĈKA SLUŢNOSTI. c) Ne mogu postojati sl. na ĉinjenje. Servitus in faciendo consistere nequit. d) Sl. ne moţe postojati na sl. – servitus servitutis esse non potest. e) Sl. se moraju obzirno (civiliter) izvršavati. To znaĉi da se moraju izvršavati tako da se što manje opterećuje posluţno dobro. Ostvarivanju ovog naĉela sluţi i institut prelaganja sl.

Pod prelaganjem sl. razumijeva se njezino premještanje na onaj dio posluţnog dobra gdje će, uz oĉuvanje sadrţaja i svrhe zbog koje je ustanovljena, biti manje tegobna za vlasnika posluţnog dobra.

g)Sl. su same za sebe neprenosive; ne mogu se samovlasno odvojiti od posluţne stvari. h)Sl. su, osim plodouţivanja, nedjeljiva prava.

STVARNE SLUŢNOSTI (Servitutes reales)

Stvarna sl. je stvarno pravo svakidašnjeg vlasnika jedne nekretnine (povlasna nekretnina ili dobro) da se za potrebe te nekretnine sluţi na odreĊeni naĉin nekretninom drugog vlasnika (posluţna nekretnina ili dobro) ili da se zahtijeva od svagdašnjeg vlasnika posluţne nekretnine da se suzdrţava od obavljanja odreĊenih

radnji koje bi inaĉe imao pravo obavljati na svojoj nekretnini. Kao subj.graĊ.pravo, stvarna se sluţnost moţe sastojati u ovlaštenju vlasnika

povlasne nekretnine koristiti se posluţnom nekretninom u odreĊenom pravcu (prelaziti preko nje, napasati stoku, crpiti vodu itd.) ili u ovlaštenju zahtijevati od vlasnika posluţne nekretnine da ne obavlja odreĊene radnje koje bi inaĉe imao pravo

obavljati na toj nekretnini (da npr. ne povisuje svoju kuću prema susjedu i sl.). Stv.sl. moraju biti objektivno korisne; svrha im je bolje gosp. iskorištavanje povlasne

nekretnine. Nekretnine povezane sluţnošću ne moraju biti susjedne. Stv.sl. mogu postojati i u korist nekretnina koje su javna dobra u općoj ili u javnoj

uporabi. Nositelj prava stv.sl., osim vlasnika nekretnine, moţe biti i nositelj prava graĊenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Vrste stvarnih sluţnosti:

a) Poljske ili zemljišne i kućne ili gradske Kriterij razlikovanja je priroda i namjena povlasne nekretnine.

Poljske su sl. sve one kod kojih je povlasna nekretnina namijenjena poljodjelskom iskorištavanju.

1. Sluţnosti puta: - sluţnosti staze ili nogostupa (iter) koja daje pravo hodati stazom i njome k

sebi puštati ljude, ali ne jahati, voziti se biciklom ili gurati bicikl;

- sluţnost progona stoke (actus) koja daje pravo progoniti stoku i sluţiti se kolicima, ali ne i vući teške terete preko posluţnog zemljišta;

- sluţnost kolnika (via) koja daje pravo voziti se po posluţnoj nekretnini jednom

ili više zaprega, biciklom i mot.vozilom, ali ne i goniti nevezanu stoku. U sl.puta spada i nuţni prolaz koja daje pravo voziti se po posl.nekretnini jednom ili više zaprega, biciklom i mot.vozilom, ali ne i goniti nevezanu stoku.

2. Sluţnosti vode: - sluţnost crpljenja vode iz tuĊeg bunara ili vrela, ukljuĉivo i slobodan pristup na

posluţnu nekretninu;

- sluţnost pojiti stoku; - sluţnost vodovoda (aquaeductus) koja daje pravo navraćati vodu s tuĊe

nekretnine na svoje zemljište ili je sa svojega odvraćati na tuĊe zemljište i u tu

svrhu postaviti za to potrebne cijevi, ţljebove, brane…

3. Sluţnosti paše (servitus pasciendi) koja ovlašćuje na napasanje stoke na

tuĊem zemljištu. 4. Šumske sluţnosti koje obuhvaćaju pravo sjeći drva ili kupiti suho granje ili

kupiti ţir.

Kućne ili gradske su one sl. kod kojih su povlasne nekretnine zgrade ili zemljišta oko njih, a ovlašćuju na poduzimanje odreĊenih radnj i na susjedovoj nekretnini kao

posluţnoj, što je taj duţan trpjeti.

1. pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuĊu zgradu (servitus oneris ferendi); 2. pravo umetnuti gredu ili roţnik svoje zgrade u tuĊi zid (servitus tigni

immitendi); 3. pravo imati prozor u tuĊem zidu zbog svjetla ili radi vidika;

4. pravo imati dio svoje zgrade i naprave na tuĊoj nekretnini (servitus proiscendi). Sadrţaj ove sl. je ovlast imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovu zraĉnu prostoru (balkoni, nadstrešnice) ili na susjedovu zemljištu

(prekoraĉenje meĊe graĊenjem) ili imati svoje naprave na tuĊoj nekretnini, na njenoj površini ili ispod nje (antenu na krovu, reklamni natpis na zidu ili krovu, el, vodovodne, tel. i dr.vodove).

5. pravo provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak; 6. pravo odvoditi kišnicu sa svog krova na tuĊe zemljište (servitus stilicidii);

WWW.BH-PRAVNICI.COM


7. pravo odvoĊenja (otpadnih) tekućina preko tuĊeg zemljišta ili prolijevanje

tekućine na susjedovo zemljište (servitus cloacae). Negativne kućne ili gradske sl:

1. svoju kuću ne povisivati ili je ne snizivati; 2. ne oduzimati povlasnoj zgradi svjetlo, zrak ili vidik; 3. ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedova zemljišta kojem bi mogla

koristiti za polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili ĉemu drugom. Pozitivnim ili afirmativnim sl. smatraju se one kod kojih njihov titular ima

ovlaštenje koristiti se posluţnim dobrom na odreĊeni naĉin (prelaziti preko njega, pregoniti stoku, crpiti vodu itd.), a vlasnik posluţnog dobra obvezu to trpjeti.

Negativne su sl. one kod kojih njihov titular ima pravo zahtijevati od vlasnika posl.dobra da se suzdrţi od obavljanja odreĊenih radnji na svom dobru koje bi inaĉe, kao vlasnik, imao pravo obavljati (npr. da ne podiţe zgradu naviše).

Trajne su one sluţnosti koje jednom ustanovljene i ostvarene predstavljaju trajno stanje za ĉije izvršavanje nije potrebna bilo kakva daljnja ljudska radnja. To su u pravilu neg. sluţnosti, ali mogu biti i poz., kao npr. pravo umetnuti gredu svoje

zgrade u tuĊi zid i pravo odvoĊenja kišnice na tuĊe zemljište. Povremene su sl. ĉije se izvršavanje sastoji u ponavljanim radnjama njihova

ovlaštenika, npr. sluţnost puta, crpljenja vode i sl. Stv.sl. mogu biti ustanovljene na odreĊeno vrijeme (privremene sl.) ili za odreĊeno

doba godine (sezonske sl.).

OSOBNE SLUŢNOSTI (Servitutes personales)

To su stvarna prava na tuĊoj stvari koja ovlašćuju pojedinaĉno odreĊenu osobu da se na odreĊeni naĉin sluţi tuĊom stvari.

Ovlaštenici osobnih sl. mogu biti fiz. i pravne osobe; one su neprenosive; nenasljedive.

Za razliku od stv.sl. koje su nedjeljiva prava, osobne sl. su djeljiva prava, stoga npr. suvlasnik moţe osnovati osobnu sl. na svom idealnom dijelu, ako je to moguće s obzirom na sadrţaj sl. i narav predmeta.

Vrste osobnih sluţnosti: a) Pravo plodouţivanja (ususfructus) Pravo p.ili uzufrukt je stvarno pravo na tuĊoj stvari koje daje ovlašteniku osobno pravo da se u svakom pogledu sluţi tuĊom stvari u skladu s njenom namjenom, ĉuvajući njeno sućanstvo.

Npr. doţivotno plodouţivanje, kada npr. otac ostavlja nekretnine svojoj djeci, a svojoj ţeni ostavlja na tim nekretninama pravo doţivotnog uţivanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Na potrošnoj stvari i pravu koje ne daje plodove moguće je samo nepravo

plodouţivanje (quasi ususfructus). Kvaziuzufruktuar stjeĉe pravo vl. na stvari, pa je nakon prestanka nepravog plodouţivanja duţan vratiti njenu vrijednost u novcu.

Prava i duţnosti plodouţivatelja ili uzufruktuara: - ima pravo na uporabu i korištenje posluţne stvari; - pripada mu ĉist prihod kojeg ĉine svi plodovi i dr.koristi koje stvar daje;

- ne smije stvar uništiti (npr. srušiti kuću); - ne smije samovlasno promijeniti kulturu (npr.vinograd pretvoriti u livadu); - ne moţe prodati stvar;

- stjeĉe naturalne plodove njihovim odvajanjem; - civilni mu plodovi pripadaju za sve razdoblje trajanja plodouţivanja; - snosi sve troškove uporabe i iskorištavanja stvari;

- kao dobar domaćin, duţan je odrţavati stvar u stanju u kojem ju je primio, snositi troškove redovitog odrţavanja;

- troškovi izvanrednih popravaka i obnavljanja posl.stvari padaju na vlasnika, osim onih koje je sam plodouţivatelj skrivio;

- plodouţivatelj nije duţan dopustiti da vlasnik posluţne stvari obavi na njoj poboljšice koje nisu nuţne, osim ako se vlasnik obveţe na puno obeštećenje za gubitak uporabe i prihoda zbog izvoĊenja radova.

Iako je kod plodouţivanja samo pravo neprenosivo, ipak uzufruktuar moţe na drugoga prenijeti izvršavanje sadrţaja tog prava (npr. moţe vinograd dati u zakup).

MeĊutim, onog trenutka kad prestane pravo plodouţivanja, prestat će i izvršavanje tog prava od strane treće osobe. Duţnosti i odgovornosti plodouţivatelja prelaze na njegove nasljednike.

b) Pravo uporabe (usus) To je osobna sl. s ovlaštenjem uporabovnika (uzuara) da se za svoje potrebe sluţi

neĉijom stvari prema njenoj namjeni, ĉuvajući njeno sućanstvo. Uporabnikovo pravo uporabe je ograniĉeno na njegove osobne potrebe i potrebe njegove obitelji, a ne neograniĉeno kao kod plodouţivanja. Još neke razlike izmeĊu plodouţivanja i uporabe:

- uporabovnik ne moţe pravnim poslom, ne samo svoje pravo, nego ni njegovo izvršavanje prepustiti drugoj osobi;

- uporaba ne moţe postojati na potrošnoj stvari (ni kao neprava);

- vlasnik snosi sve redovite i izvanredne terete i troškove u vezi sa stvarju, ali samo do visine koristi koju ima od stvari, ostatak tereta i troškova snosi uporabovnik;

- ako odbije, mora se odreći uporabe (odstupanje od općenitog naĉela sl. da terete i troškove snosi ovlaštenik sl.);

- plodove uporabovnik stjeĉe ubiranjem, a ne odvajanjem kao kod

plodouţivanja; - pravo uporabe ne moţe imati više osoba, osim ako su u takvom odnosu da im

pripada zajedniĉki.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c) Pravo stanovanja (habitatio) To je osobna sluţnost s ovlaštenjem sluţiti se tuĊom zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje ĉuvajući sućanstvo stvari. Habitacija je izdvojena u zasebnu os.sl.samo po svom objektu – stamb.zgradi ili

njenom udjelu, a ne po svom vl. pravnom reţimu. Naime, pravo stanovanja kao sl. moţe biti ustanovljena ili kao uporaba ili kao plodouţivanje. Prema ZV pravo stanovanja se prosuĊuje po pravilima o uporabi, a po pravilima o plodouţivanju ako

je stanovatelj ovlašten da se sluţi svim dijelovima zgrade. U tom sluĉaju objekt plodouţivanja je stambena zgrada.

STJECANJE PRAVA STVARNE SLUŢNOSTI Ono se moţe steći na osnovi pravnog posla, odluke suda ili dr.drţ.tijela i neposredno na osnovi zakona, kao pripadak povlasne nekretnine za njezina svagdašnjeg vlasnika,

a na teret posluţne nekretnine. Pravni posao kojim se moţe steći pravo stvarne sl. moţe biti ugovor ili oporuka. UGOVOR sklapaju vlasnici povlasnog i posluţnog dobra. Ako se posluţno dobro nalazi

u suvlasništvu ili zajedn.vl., potrebna je suglasnost svih suvlasnika/zajedniĉara, jer zasnivanje stv.sl. spada u poslove koji premašuju okvir redovitog upravljanja. Ugovor moţe biti naplatan ili besplatan. Budući da se radi o izvedenom stjecanju stv.prava

koje ima konstitutivno znaĉenje, a stjeĉe se na tuĊoj nekretnini, potreban je, uz ugovor kao titulus, i upis u zemlj.knjigu kao modus ili naĉin stjecanja. Vlasnik posluţnog dobra moţe zasnovati stv.sl. OPORUKOM u korist dijela nekretnine

jednog, a na teret drugog nasljednika, koji dijelovi postaju zasebne nekretnine nakon smrti ostavitelja. I ovdje je potreban upis u zemlj.knjigu kao naĉin stjecanja prava sl. Vlasnik posluţnog dobra moţe ovlasti koje ĉine sadrţaj stv.sl. dati samo do opoziva,

pa u tom sluĉaju govorimo o PRIVIDNOJ SLUŢNOSTI. MeĊutim, i na takvu se sl. primjenjuju pravila koja vrijede za stv.sl. Prema ZV, mora se dokazati da je sl.zasnovana do opoziva, jer se to ne predmnijeva.

Odluka suda u 4 sluĉaja:

- u postupku osnivanja nuţnog prolaza, uz sljedeće pretpostavke: a) ako do nekretnine nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim

putom b) ako je korist od otvaranja nuţnog prolaza za gospodarenje tom

nekretninom veća od štete koja se tim prolazom ĉini.

Korisnik nuţnog prolaza duţan je platiti punu novĉanu naknadu vlasniku posluţne nekretnine. Nuţni prolaz se uvijek osniva u korist odreĊene nekretnine, nikad u korist

neke osobe ili općeg dobra.

- u postupku donošenja odluke o nuţnim vodovima i ureĊajima;

- u postupku diobe suvlasništva i zajedn.vl.; - u ostavinskom postupku.

Odluka tijela upravne vlasti – najĉešće će to biti u postupcima izvlaštenja i komasacije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zakon – moţe se steći neposredno na osnovi zakona dosjelošću i zakonskim

nasljeĊivanjem povlasne nekretnine. Dosjelošću se stv.sl. stjeĉe izvršavanjem njena sadrţaja za vrijeme od 20 god. uz pretpostavke:

a) da ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao, b) da se vlasnik posluţnog dobra tome nije protivio i c) ako sluţnost nije izvršavana zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika

posluţne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. ZV ima posebnu odredbu za dosjelost sl. koja se po svojoj naravi vrlo rijetko izvršava – mora se dokazati da je u razdoblju od najmanje 20 god. barem tri puta izvršavan

njen sadrţaj. O legalnim servitutima/zak.sl. govori se kad se izravno zakonom nameću vlasniku neke stvari odreĊena trpljenja, propuštanja ili eventualna ĉinjenja.

STJECANJE PRAVA OSOBNE SLUŢNOSTI Stjeĉe se u pravilu na osnovi pravnog posla – ugovora ili oporuke. Na stvarima u suvlasništvu, osobnu sl. moţe zasnovati i svaki suvlasnik na svom

alikvotnom dijelu. Uz pravni posao kao titulus potreban je i naĉin stjecanja koji je za nekretnine upis u zemlj.knjige, a za pokretnine predaja posluţne stvari u nesamostalan posjed titularu

prava sl. Dosjelost kao naĉin stjecanja prava osobne sl. nije u našem pravu moguća, jer to pravo nije moguće posjedovati.

ZAŠTITA PRAVA SLUŢNOSTI Posjedovna tuţba, tuţba na utvrĊenje i actio confessoria.

Tuţba zbog smetanja posjeda stoji na raspolaganju svakom posjedniku stvari ili prava. Ovlaštenik stv.sl. je posjednik prava stv.sl., a ovlaštenik osobne sl. je

posjednik prava koja predstavlja posluţno dobro. Tuţbom na utvrĊenje vlasnik povlasnog dobra zahtijeva da se prema vlasniku posluţnog dobra utvrdi postojanje prava sl. Podiţe se u sluĉaju osporavanja ili

dovoĊenja u sumnju prava sl. od strane vlasnika posluţnog dobra. Actio confessoria je tuţba koju podiţe ovlaštenik prava sl. protiv osobe koja ga

samovlasno onemogućuje ili uznemiruje u izvršavanju sl. sa zahtjevom na priznanje prava sl. i prestanak onemogućavanja ili uznemiravanja. Osim ovlaštenika prava sl., aktivno su legitimirani svaki pojedini suvlasnik i

zajedn.vlasnik povlasne stvari i svaki od više ovlaštenika sluţnosti plodouţivanja. Pasivno legitimirani je vlasnik posluţnog dobra, ali i svaka treća osoba koja ovlaštenika onemogućuje ili ometa u izvršavanju sadrţaja prava sl.

A.c. priznata je i predmnjevanom ovlašteniku prava sl., a to je osoba koja u postupku pred sudom ili dr.nadl.tijelom dokaţe pravni temelj i istinit naĉin stjecanja posjeda sl. – actio confessoria publiciana. U sluĉaju povrede prava sl. nevaljanim upisom u zemlj.knjigu, ovlašteniku stoji na raspolaganju brisovna tuţba.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRESTANAK PRAVA SLUŢNOSTI

1. Neizvršavanjem prava sl. za vrijeme od 20 god. odnosno za 3 god., ako se vlasnik posluţne stvari protivio njegovu izvršavanju (usucapio libertatis). Sl. koja se po svojoj naravi moţe samo rijetko izvršavati, ne prestaje dok 3 puta

ne nastupi prigoda za to, a ovlaštenik to ne uĉini. 2. Ukinućem – na zahtjev vlasnika posluţne stvari sud će svojom odlukom

ukinuti sl., ako je pravo sl. izgubilo razumnu svrhu, bez obzira na osnovu

stjecanja. 3. Sjedinjenjem (konfuzijom) – kada ista osoba postane vlasnikom posluţne i

povlasne nekretnine. DoĊe li, meĊutim, do razdvajanja vl. posluţne i povlasne

nekretnine prije brisanja u zemlj.knjizi, sl. ne prestaje odnosno oţivljava. 4. Propašću stvari – s propašću stvari izjednaĉuje se stavljanje stvari izvan

prometa.

5. Odreknućem. 6. Istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta. 7. Na osnovi zaštite tuĊeg povjerenja – ovaj naĉin prestanka sl. odnosi se

na sl. koja nije upisana u zemlj.knjizi.

8. Prestankom ovlaštenja – smrću fiz. odnosno prestankom pravne osobe kao ovlaštenika osobne sl. Ako je osobna sl. izrijekom osnovana za ovlaštenikova nasljednika, ne prestaje smrću ovlaštenika, nego smrću nasljednika. Ako je,

pak, osnovana u korist obitelji, prestaje kad izumre cijela obitelj.

ZALOŢNO PRAVO

To je stvarno pravo na odreĊenoj stvari ili pravu (zalogu) koje svog nositelja (zaloţnog vjerovnika) ovlašćuje da odreĊenu traţbinu, ne bude li mu o dospijeću

ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga, ma ĉiji on bio. Zaloţnom pravu je osn.svrha otkloniti dvostruku nesigurnost u kojoj se nalazi

vjerovnik u vezi s namirenjem svoje traţbine, nesigurnost glede obujma duţnikove imovine i nesigurnost u odnosu na ranije namirenje drugih vjerovnika. Ako vjerovnik ima zal.pravo na odreĊenom objektu, njegov red namirenja se ravna

prema trenutku osnivanja zal.prava, a ne prema trenutku traţenja ispunjenja ili prema trenutku osnivanja same obveze.

NAĈELA ZALOŢNOG PRAVA a) Naĉelo akcesornosti – znaĉi da nastanak, trajanje i prestanak zal.prava ovisi o postojanju traţbine ĉije se namirenje njime osigurava.

Povezanost zal.prava s traţbinom ogleda se i u tome što se zaloţno pravo moţe otuĊiti i naslijediti samo zajedno s traţbinom koju osigurava. Postoje i iznimke od naĉela a:

1) Zal.pravo moţe nastati i prije nego se ispune sve pretpostavke za nastanak traţbine koja se njime osigurava. Takav primjer imamo kad je za nastanak traţbine potreban protek roka ili ispunjenje uvjeta. Zalog za buduću traţbinu naziva se

KAUCIJSKI ILI KREDITNI ZALOG, odnosno KAUCIJSKA ILI KREDITNA HIPOTEKA. Ako se daju u zalog gotov novac ili vrijednosni papiri za osiguranje buduće traţbine, govorimo o KAUCIJI.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) Druga iznimka se odnosi na sluĉaj kad prestanak traţbine ne izaziva ujedno i

prestanak zal.prava. Primjer je zastara traţbine. Premda je traţbina zastarjela i ne moţe se više ostvarivati prisilnim putem, zal.pravo ostaje i zaloţni će se vjerovnik moći namiriti iz vrijednosti zaloţenog objekta, ako bude potrebno i sudskom

prodajom zaloga. Drugi pr. je zal.pravo na nekretnini (hipoteka). Ono ne prestaje ispunjenjem traţbine, nego tek brisanjem u zemlj.knjizi.

b) Naĉelo specijalnosti – prema tom naĉelu, zal.se pravo stjeĉe samo na odreĊenom objektu iz imovine zalogodavca i samo za odreĊenu traţbinu vjerovnika. Ili, izraţeno negativno, ne na cjelokupnoj imovini zalogodavca i ne na neodreĊenom

broju ili neodreĊenom novĉanom iznosu vjerovnikove traţbine. Ukratko, nedopuštena je tzv. generalna hipoteka.

c) Naĉelo oficijalnosti – prema ovom naĉelu, zal.se pravo ostvaruje putem suda. d) Naĉelo nedjeljivosti – nedjeljivost se zal.prava oĉituje u osiguranju cjelokupne traţbine zalogom kao cjelinom, ukljuĉivši sve njegove pripadnosti.

To znaĉi, s jedne strane, da u sluĉaju djelomiĉnog podmirenja duga, zal.pravo ostaje u nesmanjenom opsegu sve do potpunog namirenja traţbine, a duţnik nema pravo na povrat stvari ili njena dijela. Osim gl.traţbine zal.pravo osigurava namirenje i

sporednih traţbina, kamata, troškova za oĉuvanje stvari i troškova naplate traţbine. S druge strane, nedjeljivost zal.prava znaĉi da ono, u sluĉaju da se zalog podijeli (npr. doĊe do fiz.diobe zal.stvari), ne prestaje već nastavlja postojati na njegovim

dijelovima. e)Naĉelo neodvojivosti – zal.se pravo ne moţe odvojiti od zaloga kao svog

objekta, pa se stjecanjem zaloga po bilo kojoj osnovi stjeĉe ujedno i zal.pravo koje ga opterećuje. Iznimka se moţe ustanoviti zakonom.

ZALOŢNI VJEROVNIK je osoba koja na odreĊenom objektu ima zal.pravo.

ZALOŢNI DUŢNIK je svagdašnji vlasnik zaloga, tj. vlasnik onog objekta kojim se traţbina osigurava. No, ako zalog nije stvar nego pravo, zal.duţnik je onaj koji je

nositelj tog prava. Zal.duţnik ne mora biti ista ona osoba koja je i osobni duţnik. OBJEKT ZAL.PRAVA

Objekt zal.prava ili zalog moţe biti pojedinaĉno odreĊena pokretna ili nepokretna stvar, te pojedinaĉno odreĊeno imov.pravo. Osn.svrha zal.prava jest da se vjerovnik namiri iz onog objekta koji mu je zaloţen,

ako duţnik o dospjelosti ne ispuni duţnu obvezu. Zalog moţe ĉiniti i nekoliko nekretnina kao da su sve zajedno jedna stvar – ZAJEDNIĈKA ILI SIMULTANA HIPOTEKA.

Pravo na civilne plodove (najamnine, zakupnine) moţe biti samostalnim zalogom. Objektom zal.prava mogu biti i stvari u vl. i zajedn.vl. Zaloţiti se moţe i suvlasniĉki dio.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ima stvari i prava koji bi po svojim svojstvima mogli biti objekt zal.prava, ali su iz

posebnih razloga propisom izuzeti od zalaganja. Razlozi tome su dvovrsni. S jedne strane, izuzimanjem od zalaganja nastoji se fiz. osobi i osobama koje je ova duţna uzdrţavati osigurati zadovoljenje osn.ţivotnih potreba (tzv. egzistencijalni minimum) i

osigurati joj mogućnost obavljanja samostalne djelatnosti koja joj je gl. izvor sredstava za ţivot, odnosno pravnoj osobi stvari i prava nuţna za obavljanje njene djelatnosti; s druge strane, tim putem se nastoje zaštiti odreĊeni javni i

društv.interesi. Nekretnine za stanovanje i obavljanje samostalne ili poslovne djelatnosti ne smatraju se, osim iznimno, stvarima nuţnim za zadovoljavanje osn.ţivotnih potreba ili

obavljanje djelatnosti. Apsolutno su izuzete od zalaganja 2/3 plaće i mirovine, ali ako se radi o traţbini po osnovi zak.uzdrţavanja, tada je izuzeta samo ½ plaće/mirovine. Primanja po osnovi

zak.uzdrţavanja, soc.skrbi, naknade zbog tjelesnog oštećenja, djeĉjeg doplatka, stipendije i pomoći uĉenicima, po osnovi odliĉja i priznanja te primanja vojnika, studenata vojnih škola, u cijelosti su izuzeti od zalaganja. Relativno su izuzeti, tj. mogu se dobrovoljno, ali ne i prisilno prodati: potrebna

odjeća i obuća, alat bez kojeg se zanimanje ne moţe obavljati, odreĊena zaliha hrane, predmeti nuţni za obavljanje javnobiljeţniĉke, odvjetniĉke, lijeĉniĉke, ljekarniĉke, znanstvene, umjetniĉke djelatnosti itd.

I kod nekretnina postoji mogućnost izuzimanja od ovrhe, a time posredno i od zalaganja. To se odnosi na polj.zemljište i gosp.zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za uzdrţavanje njega i ĉlanova njegove uţe obitelji te dr.osoba koje je

ovaj po zakonu duţan uzdrţavati. Izuzete su i pokretnine koje kao pertinencija sluţe polj.gosp. – polj.strojevi i dr.oruĊa za rad, radna i rasplodna stoka. Sva navedena izuzeća ne vrijede ako je vjerovnik radi osiguranja svoje traţbine

stekao zal.pravo pravnim poslom sa zaloţnim duţnikom. I sam zalog moţe biti objekt zaloga. Naime, zaloţni vjerovnik moţe, u granicama svog prava na namirenje iz zaloga, zalog dalje zaloţiti i tako osnovat PODZALOŢNO

PRAVO. Hipoteka na hipoteci naziva se NADHIPOTEKOM. 2 osn.oblika zaloţnog prava: PIGNUS I HIPOTEKA.

Razlika izmeĊu pignusa i hipoteke oĉituje se u tome ima li zaloţni vjerovnik ili nema posjed zaloga. Ako se zalog nalazi u posjedu vjerovnika, radi se o pignusu. Naprotiv, ako vjerovnik nema posjed zaloga, radi se o hipoteci. U tim je pravima, prema tome,

moguća i hipoteka na pokretninama. Hipoteka je dobrovoljno zaloţno pravo koje se na stvari osniva bez predaje stvari vjerovniku u posjed i koje ga ne ovlašćuje da drţi zalog u posjedu.

REGISTARSKO ZALOŢNO PRAVO – kada je omogućeno stjecanje hipoteke na onim pokretnim stvarima i pravima koje se mogu steći jedino upisom u javni upisnik ili se bez takva upisa ne smiju rabiti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zal.pravo se stjeĉe na temelju pravnog posla, sudske odluke i zakona. DOBROVOLJNO ZAL.PRAVO ima za osnovu stjecanja p.p. koji moţe biti ugovor ili oporuka.

SUDSKIM ZAL.PRAVOM nazivamo ono kod kojeg je osnova stjecanja sudska odluka. Prema ZV, ono moţe biti prisilno i dobrovoljno. ZAKONSKO ZAL.PRAVO je ono kod kojeg je osnova jedna ili više pravnih ĉinjenica

predviĊenih zakonom kao pretpostavkom stjecanja zal.prava. MeĊu njima ne moţe biti p.p. ili odluka suda.

a) Dobrovoljno zaloţno pravo – p.p. na temelju kojeg se stjeĉe dob.z.p. je ZALOŢNI UGOVOR. Ako se njime osniva ruĉni zalog, tada je to ZALOŢNI UGOVOR O DAVANJU U ZALOG, a ako se osniva hipoteka tada je to ZALOŢNI UGOVOR O

HIPOTECI. Ugovorom o davanju u zalog/o hipoteci obvezuje se duţnik ili neko treći predati vjerovniku odreĊenu pokretnu stvar u zalog il i mu dopustiti da svoje zal.pravo upiše u javnu knjigu kao teret odreĊene stvari ili mu prenijeti neko pravo radi osiguranja

traţbine, a vjerovnik se obvezuje primljenu stvar ĉuvati i nakon prestanka traţbine vratiti je neoštećenu zalogodavcu, ili omogućiti brisanje zal.prava iz javne knjige, ili mu natrag prenijeti pravo.

Zalogodavac mora biti vlasnik stvari. Iznimno moţe biti i nevlasnik, ako su ispunjene pretpostavke da bi se od njega zbog povjerenja u promet moglo steći pravo vl. na stvari.

Za osnivanje zal.prava na suvl.(idealnom) dijelu nije potrebna suglasnost ostalih suvlasnika. Zal.ugovor je konsezualan i neformalan, osim kad je rijeĉ o ugovoru o davanju u

zalog nekretnine – ugovoru o hipoteci, koji mora biti u pisanom obliku. Na pokretnoj stvari vjerovnik stjeĉe zal.pravo (pignus) kad mu bude predana stvar u

posjed. Kod hipoteke na pokretnoj stvari – registarskog zal.prava zaloţni vjerovnik nema pravo na posjed stvari. Prema Ovršnom zakonu zal.pravo se stjeĉe upisom pokretnine u pljenidbeni popis.

Na nekretnini vjerovnik stjeĉe dobrovoljno zal.pravo (dobr.hipoteku) njegovom uknjiţbom u zemlj.knjigu kao tereta na nekretnini. Na nekretnini koja nije upisana u

zemlj.knjigu hipoteka se stjeĉe polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjiţbu zal.prava na njoj.

Na pravu dobrovoljno zal.pravo stjeĉe se na nekoliko naĉina: Na vrijednosnim papirima na donositelja zal.pravo stjeĉe se kao i na pokretnim stvarima – predajom papira u posjed vjerovniku; na papirima po naredbi zaloţnim

indosamentom; na papirima na ime i na traţbinama ustupom (cesijom) i obavješću duţnikova duţnika o ustupu. Za ona prava koja nastaju upisom u javne knjige ili upisnike, a za koja nije izdan

vrijednosni papir, zaloţno pravo se stjeĉe upisom u tu knjigu ili upisnik. Za upis je potrebna prijava osobe ĉije se pravo zalaţe o osnutku zal.prava i zaloţni ugovor.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za prava koja se stjeĉu po osnovi zal.prava u obliku sudskog zapisnika, naĉin

stjecanja je ureĊen u Ovršnom zakonu, a sastoji se u pljenidbi traţbine. Zal.pravo se stjeĉe danom dostave ovršenikovu duţniku rješenja o ovrsi kojim mu se zabranjuje da ovršeniku ispuni novĉanu traţbinu, a ovršeniku da traţbinu naplati, jer pravo

namirenja od tog dana pripada iskljuĉivo zal.vjerovniku (ovrhovoditelju). Pljenidba traţbine iz vrijednosnog papira provodi se oduzimanjem papira od ovršenika i njegovom predajom sudu ili javnom biljeţniku.

b) Sudsko zaloţno pravo – prisilno sudsko zaloţno pravo – osniva se na temelju odluke suda koja se donosi u postupku prisilnog ostvarenja traţbine. Za nastanak

prisilnog zal.prava potreban je, osim odluke suda kao osnove zasnivanja, i zakonom predviĊeni naĉin stjecanja. Naĉin stjecanja prisilnog sud.zal.prava na pokretninama je njihov upis u sudski

pljenidbeni popis, a na nekretnini uknjiţba zal.prava u zemlj.knjizi. Ako je na nekretnini već upisano zal.pravo u zemlj.knjizi, prisilno se zal.pravo stjeĉe NADUKNJIŢBOM. Naĉin stjecanja sud.zal.prava na pravu je kao i kod dobrovoljnog zal.prava koje se

temelji na zal.ugovoru u vidu sporazuma stranaka u obliku sudskog zapisnika, a to je pljenidba traţbine u ovršnom postupku – smatra se izvršenom dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovu duţniku, odnosno dioniĉkom društvu ako se radi o dionici za koju

nije izdana isprava. Pljenidba novĉane traţbine iz vrijednosnog papira za ĉije je ostvarenje potreban taj papir provodi se oduzimanjem vrijed.papira od ovršenika i njegovom predajom sudu ili javnom biljeţniku.

c) Zakonsko zaloţno pravo – 3 tipiĉna sluĉaja: 1) zaloţno pravo najmodavca na stvarima najmoprimca i ĉlanova njegova

ob.domaćinstva radi osiguranja najamnine i naknade štete na stanu i zajedn.dijelovima zgrade. Takvo se zal.pravo osniva u trenutku unošenja stvari u najamni objekt, a prestaje u trenutku njihova iznošenja. Najmodavac ima pravo

PERKLUZIJE, tj. pravo da samovlasno sprijeĉi njihovo iznošenje iz objekta. 2) zak.zal.pravo koje imaju komisionari, otpremnici, javna skladišta, prijevoznici i dr. na stvarima koje su objekti istoimenih ugovora, a radi osiguranja traţbina. 3) zak.zal.pravo vlasnika polj.zemljišta na ţivotinjama i dr. predmetima kojima je

poĉinjena poljska šteta. VJEROVNIKOVE OVLASTI I DUŢNOSTI DO NAMIRENJA

Kod dobrovoljnog ruĉnog zaloga pokretne stvari zaloţni vjerovnik ima pravo na posjed stvari, u pravilu neposredni. Jedino, ako se stvar, po ranije steĉenom

zal.pravu, nalazi u neposrednom posjedu zal.vjerovnika, novi zal.vjerovnik ima samo posredni posjed stvari. Pravo na posjed nema zal.vjerovnik pokretne stvari, ako se radi o dobrovoljnom

zal.pravu zasnovanom na zal.ugovoru u obliku sudskog zapisnika, sudskom i registarskom zal.pravu. Duţnost je zal.vjerovnika da stvar ĉuva paţnjom dobrog domaćina jer u protivnom

odgovara za štetu. Zahtjevi vjerovnika glede troškova i zahtjevi duţnika zbog pogoršanja stvari zastarijevaju u roku od 1 god. od dana povrata stvari.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Daljnja je duţnost zal.vjerovnika da, po prestanku traţbine, bez odgaĊanja vrati stvar

onome od koga ju je primio u posjed. Zal.duţnik moţe, i prije prestanka traţbine, zahtijevati da mu zal.vjerovnik vrati stvar, ako mu je nuţno potrebna i ako u zamjenu da neki drugi zalog kojemu vrijednost nije

manja, niti iziskuje veći trud i troškove oko ĉuvanja. Ako zal.vjerovnik ne ĉuva zalog kao dobar domaćin, ako ga neovlašteno rabi ili ga je neovlašteno dao drugome na uporabu, ili je uzeo sebi plodove usprkos obvezi da to neće uĉiniti, zal.duţnik moţe

zahtijevati putem suda da se stvar oduzme iz neposrednog posjeda vjerovnika i preda trećoj osobi da ga ĉuva za raĉun vjerovnika kao posrednog posjednika. Pravo na zamjenu zaloga ima i zaloţni vjerovnik ako se pokaţe da zaloţena stvar ima

mat. ili pravni nedostatak za koji on nije znao niti trebao znati kad je stvar primio u posjed, a zbog kojeg je vrijednost zaloga toliko umanjena da više nije dovoljna kao osiguranje namirenja traţbine. Zbog nedostatka zal.vjerovnik nema pravo na raskid

obveznog odnosa iz kojeg potjeĉe traţbina. Plodovi i dr.koristi od zaloţene stvari pripadaju zal.duţniku, ali je zal.vjerovnik koji ima stvar u neposrednom posjedu ovlašten ubrati ih i uzeti za sebe, osim ako se obvezao da to neće uĉiniti.

Zal.vjerovnik ima pravo dati zaloţenu stvar u podzalog, pa i protiv zabrane zal.duţnika, ali odgovara za sluĉajnu propast ili oštećenje stvari do kojih inaĉe ne bi došlo.

U razdoblju do namirenja vjerovnika moţe doći i do nuţne prodaje zaloga, ako se zaloţena stvar poĉela kvariti ili gubiti na vrijednosti iz razloga koji nije u skrivenim nedostacima. Zatraţi li vjerovnik prodaju, zaloţni je duţnik moţe izbjeći dade li u

zalog drugu stvar kojoj vrijednost nije manja, niti zahtijeva veći trud i troškove ĉuvanja.

OVLASTI I DUŢNOSTI GLEDE ZALOŢENE NEKRETNINE Na nekretnini je moguće zal.pravo samo u obliku hipoteke. Hipotekarni vjerovnik nema pravo na posjed zaloţene nekretnine; zabrana ubiranja plodova ne odnosi se

na sluĉaj kad je zaloţeno samo pravo na civilne plodove jer ih tada ima pravo ubirati. OVLASTI I DUŢNOSTI GLEDE ZALOGA PRAVA Hipotekarni je vjerovnik ovlašten za neki svoj dug zaloţiti ne samo svoju traţbinu

nego i hipoteku kojom je ta traţbina osigurana. To je hipoteka na hipoteci – NADHIPOTEKA ILI NADUKNJIŢBA. Ako je objekt zaloga neĉija traţbina, zaloţni vjerovnik je duţan poduzimati mjere

potrebne za njeno oĉuvanje. Zal.vjerovnik je duţan primiti ispunjenje zaloţene traţbine, s tim da zal.pravo odmah prelazi na stvar koju je primio na ime ispunjenja.

OSTVARIVANJE ZALOŢNOG PRAVA a) Sudsko namirenje – najprije se na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave

odreĊuje ovrha, zatim se javnom prodajom unovĉuje zalog, pa potom namiruje zal.vjerovnik i napokon vraća eventualni ostatak zal.duţniku. Ovršne isprave su najĉešće sudska odluka, sudska nagodba i javnobiljeţniĉka

isprava. Kao vjerodostojne isprave sluţe raĉun, mjenica i ĉek s protestom, ovjerovljeni izvadak iz poslovnih knjiga…

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zal.vjerovnik mora najprije pribaviti ovršnu ispravu, što u pravilu znaĉi podići tuţbu

protiv zal.duţnika kako bi ishodio sudsku odluku. On je ovlašten zatraţiti da se u zemlj.knjizi zabiljeţi tuţba protiv vlasnika nekretnine, jer će tada moći provesti ovrhu bez obzira na to tko je u meĊuvremenu postao njenim vlasnikom.

Ovrha na pokretninama provodi se njihovom prodajom na usmenoj javnoj draţbi ili neposrednom pogodbom izmeĊu sudskog ovršitelja i kupca. Iz ostvarene prodaje namiruju se redom – troškovi postupka, troškovi iz ovršne isprave, kamate do dana

unovĉenja i gl.traţbina. Ako što preostane, pripada zal.duţniku/zalogodavcu. Ovrha na nekretnini provodi se zabiljeţbom ovrhe u zemlj.knjizi po sluţb.duţnosti i prodajom nekretnine na usmenoj javnoj draţbi. Dopušteno je da se prodaja obavi i

neposrednom pogodbom ako se o tome sporazume stranke, zaloţni vjerovnici te nositelji osobnih sluţnosti i stvarnih tereta, ali najkasnije do prodaje javnom draţbom.

Namirenje iz novĉane traţbine koju duţnik ima po ţiro raĉunu, deviznom ili dr.raĉunu, provodi se tako da se rješenjem o ovrsi naloţi banci ili dr.pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa da odreĊeni novĉani iznos isplati vjerovniku. b) Izvansudsko namirenje – dopušta se u sljedećim sluĉajevima:

Jedan od njih je kad je objekt zal.prava pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom, a zal.je duţnik izrijekom u pisanom obliku, dopustio takvo namirivanje. Namirenje se u pravilu ostvaruje javnom draţbom odnosno nadmetanjem.

Drugi sluĉaj je dopušten kad je u zalog dan novac. Vjerovnik o dospjelosti traţbine zadrţava za sebe odgovarajući iznos, a ostatak vraća zalogodavcu. Treći sluĉaj se odnosi na namirenje vjerovnika putem ubiranja plodova od zaloţene

pokretne stvari.

ZAŠTITA ZALOŢNOG PRAVA

Za zaštitu prava namirenja iz vrijednosti zaloţenog objekta, zal.vjerovniku stoji, kod ruĉnog zaloga, na raspolaganju ZALOŢNA TUŢBA, a kod hipoteke ZALOŢNA ILI

HIPOTEKARNA TUŢBA. Upravljaju se protiv zalogodavca sa zahtjevom – petitom – da je duţan dopustiti namirenje vjerovnikove traţbine prodajom zaloga. Pasivno je legitimiran vlasnik zaloţene stvari, neovisno o tome je li istodobno i zal.duţnik.

Obje su tuţbe nezastarive, što je logiĉna posljedica nezastarivosti prava na namirenje. Podlijeţu zastari vezano za meĊusobne traţbine zalogodavca i zalogoprimca za

naknadu štete zbog pogoršanja stvari – rok zastare 1 god. od dana kad je stvar vraćena. Budući da je zal.pravo kao stvarno pravo apsolutno, zal.vjerovnik moţe od svakoga

trećeg zahtijevati predaju zaloga. Tuţba se zove VINDICATIO PIGNORIS; njome se moţe sluţiti samo onaj zal.vjerovnik koji ima zal.pravo na pokretnoj stvari (pignus). Sl. je reivindikaciji.

ZV poznaje i tuţbu PREDMNIJEVANOG ZAL.VJEROVNIKA kojom štiti svoje predmnijevano zal.pravo. To je onaj koji ne moţe dokazati zal.pravo, ali moţe pred sudom ili drugim nadl.tijelom dokazati pravni temelj i istinit naĉin stjecanja posjeda

zaloga. TakoĊer se moţe posluţiti i tuţbom zbog smetanja posjeda, tuţbom na davanje dr.zaloga.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRESTANAK ZALOŢNOG PRAVA

Zaloţno pravo prestaje:

- propašću zaloga;

- prestankom traţbine; hipoteka ne prestaje prestankom traţbine već brisanjem iz zemlj.knjige;

- odreknućem zaloţnog vjerovnika;

- ovršnom prodajom zaloga; - istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta; - na osnovi zaštite tuĊeg povjerenja;

- ukinućem na temelju odluke ZK suda i brisanjem u zemlj.knjizi; - ispunjenjem pretpostavaka koje odredi posebni zakon; - prestankom zal.vjerovnika ako je pravna osoba, a nema univerzalnog pravnog

sljednika.

OSIGURANJE NAMIRENJA TRAŢBINE PRIJENOSOM VLASNIŠTVA STVARI ILI PRIJENOSOM PRAVA (FIDUCIJA)

Jedno od najvaţnijih pravila zal.prava je da su ništetne ugovorne odredbe prema kojima će zaloţena stvar prijeći u vl.vjerovnika, ako mu dug ne bi bio podmiren o

dospijeću (lex commissoria). Vjerovnik i duţnik mogu zatraţiti da sud na roĉištu unese u zapisnik njihov sporazum da se radi osiguranja traţbine na vjerovnika prenese vl. na nekoj duţnikovoj stvari ili

neko duţnikovo pravo. Vjerovnik stjeĉe vl.pokretnine/prava potpisivanjem zapisnika, a vl.nekretnine upisom u zemlj.knjigu. Prenesena stvar ostaje u posjedu duţnika s ovlaštenjem da je i dalje koristi, ali

strane mogu ugovoriti da će vjerovnik koristiti prenesenu mu stvar. Vjerovnik (fiducijar) nije ovlašten raspolagati prenesenom stvarju / pravom prije dospjelosti, no ako bi to ipak uĉinio, otuĊenje bi bilo pravno valjano, a on bi duţniku

odgovarao za prouzroĉenu štetu. Ako duţnik u roku ispuni svoju obvezu, vjerovnik mu je duţan, bez odgode, vratiti vl.stvari / prava. Ako je ne ispuni u roku, vjerovnik ima 2 mogućnosti:

1. Pristupiti unovĉenju prenesene mu stvari / prava. 2. Zatraţiti od duţnika, putem javnog biljeţnika, da ga u roku od 30 dana

obavijesti zahtijeva li unovĉenje stvari / prava.

Prema ZV lex commissoria je iskljuĉena, a prema OZ dopuštena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRAVO STVARNOG TERETA

To je stvarno pravo na tuĊoj nekretnini s ovlaštenjem na odreĊene, u pravilu periodiĉke ĉinidbe od njezina svagdašnjeg vlasnika.

Nasuprot pravu stv.tereta stoji obveza vlasnika opterećene nekretnine da nositelju prava stv.tereta ispunjava sadrţaj tereta, za što odgovara vrijednošću nekretnine. Ta

obveza se na drugoga moţe prenijeti samo zajedno s nekretninom; obveza ne zastarijeva. Nositelj prava stv.tereta moţe biti vlasnik odreĊene nekretnine (povlasna

nekretnina), nositelj prava graĊenja ili poimeniĉno odreĊena osoba. Razlika izmeĊu sluţnosti i prava stv.tereta je u tome što su ĉinidbe kod prava

stv.tereta poz.karaktera (davanje i ĉinjenje), a kod prava sluţ.neg.karaktera (trpljenje i propuštanje). Objektom prava stv.tereta moţe biti svaka nekretnina koja moţe biti i objektom

zal.prava. Suvlasniĉki dio takoĊer moţe biti objektom prava stv.tereta. Ĉinidba davanja moţe imati oblik novĉanog ili naturalnog davanja,.

NOVĈANO DAVANJE ima za objekt odreĊeni iznos novca koji se daje ili u jednakim vremenskim razmacima – renta, ili povremeno. NATURALNO DAVANJE se sastoji u davanju odreĊene koliĉine prirodnih plodova,

proizvoda. Ta koliĉina moţe biti odreĊena alikvotno, npr.1/3 uroda ili nominalno, npr. 200 kg ţita godišnje. Sadrţaj ĉinidbe moţe biti i ĈINJENJE, npr.pruţanje skrbi i njege odreĊenoj osobi,

obrada zemlje, pogreb i sl. Ĉinjenje treba imati novĉanu vrijednost. Jedna od najvaţnijih karakteristika prava stvarnog tereta je, uz poz.karakter, periodiĉnost ĉinidbe. Samo iznimno, ĉinidba moţe biti i jednokratna, ali redovito uz

neku gl. periodiĉku ĉinidbu, npr. pogreb uz ĉinidbu uzdrţavanja. Sljedeća karakteristika prava stv.tereta je u dvojakoj, stvarnopravnoj i osobnoj odgovornosti vlasnika opterećene nekretnine za ispunjenje obveze na dospjele

pojedinaĉne ĉinidbe. Pojedinaĉne obveze davanja i ĉinjenja zastarijevaju za 3 god. od svog dospijeća.. STVARNOPRAVNA ODGOVORNOST za dospjele a nezastarjele pojedinaĉne obveze

podrazumijeva odgovornost vlasnika vrijednošću opterećene nekretnine. Za dospjele ĉinidbe vlasnik odgovara ne samo opterećenom nekretninom nego i osobno, cjelokupnom svojom imovinom. TakoĊer, umjesto vlasnika, osobno odgovara za

pojedinaĉna davanja i ĉinjenja samostalni posjednik i plodouţivatelj opterećene nekretnine.

Pravno stv.tereta nije prenosivo samo za sebe, već zajedno s opterećenim dobrom. Na aktivnoj strani, pravo stv.tereta je neprenosivo i nenasljedivo. Iznimno, kad je titular prava stv.tereta odreĊen kao vlasnik odreĊene nekretnine (realiter), tada se to

pravo moţe prenositi, ali samo zajedno s tom nekretninom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OBLICI:

Personalni i predijalni stv.tereti. Kriterij razlikovanja je naĉin odreĊivanja korisnika prava stv.tereta. Personalnim stv. teretom ili stv.teretom u korist osobe nazivamo onaj kod kojeg je

osoba ovlaštenika odreĊena ad personam. Predijalni stv.tereti ili tereti u korist nekretnina su oni kod kojih je ovlaštenik vlasnik povlasne nekretnine.

Javnopravni i privatnopravni stv.tereti. Kriterij ove diobe je osnova nastanka prava stv.tereta.

Javnopravni su oni stv.tereti kojima je osnova nastanka u propisu javnog prava – zakona. Privatnopravni su oni kojima je osnova pravni posao.

STJECANJE Stjecatelji prava stv.tereta mogu biti fiz.(ĉešće!) i pravne osobe. OBJEKT stjecanja prava stv.tereta su nekretnine, preteţito zemljišta, ali takoĊer i

zgrade, stanovi, poslovne prostorije i dr. Kao i kod dr.stv.prava, i ovdje su potrebni OSNOVA STJECANJA (TITULUS) i NAĈIN STJECANJA (MODUS).

3 su osnove stjecanja: pravni posao (najvaţniji!), sudska odluka i zakon. Ugovorom se osniva pravo stv.tereta u 2 oblika:

1) sklapanje samostalnog ugovora

2) posebni uglavak u ugovoru – PRIDRŢAJ ILI PRIUZDRŢAJ (jer otuĊivatelj nekretnine za sebe pridrţava pravo na uzdrţavanje ili dr. – npr. ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ţivota

ostavitelja). Pridrţaj se u narodu naziva PREŢIVITAK. Oporukom se osniva pravo stv.tereta tako što oporuĉitelj ostavljajući u korist neke

osobe legat uzdrţavanja, odredi da se to uzdr.osigura na nekretninama iz ostavine u obliku stv.tereta. Naĉin stjecanja je uknjiţba prava stv.tereta u zemlj.knjizi kao tereta na opterećenoj nekretnini, a kod predijalnog tereta i kao prava u korist povlasne nekretnine. Na nekretnini koja nije upisana u zemlj.knjigu, pravo stv.tereta se osniva

polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjiţbu prava stv.tereta na njoj.

Odlukom suda pravo stv.tereta moţe se osnovati tek iznimno, npr. dioba nekretnina, ostavinski postupak.

Na osnovi zakona moţe se osnovati samo javnopravni stvarni teret uz ispunjenje zakonom predviĊenih pretpostavki – nema upisa u zemlj.knjigu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAŠTITA

Štiti se prejudicijelnim i petitornim tuţbama. PREJUDICIJELNOM TUŢBOM nositelj prava stv.tereta zahtijeva od vlasnika opterećene nekretnine (i trećeg koji ometa ostvarivanje stv.tereta) da prizna i trpi

stvarni teret na njoj. PETITORNOM TUŢBOM se zahtijeva ispunjenje ĉinidaba koje ĉine sadrţaj prava stv.tereta.

Pet.tuţbe mogu biti osobne i stvarnopravne. OSOBNE pet.tuţbe upravljene su na prijašnjeg vlasnika opterećene nekretnine sa zahtjevom na ispunjenje ĉinidaba dospjelih u vrijeme dok je on bio vlasnik stvari ili

njihovu novĉanu protuvrijednost. STVARNOPRAVNE pet.tuţbe podiţu se protiv sadašnjeg vlasnika opterećene nekretnine sa zahtjevom da je duţan iz njene vrijednosti trpjeti namirenje dospjelih a

neispunjenih ĉinidaba ili njihovu novĉanu protuvrijednost. PRESTANAK

- propašću stvari;

- odreknućem – odricanje od pojedinaĉnih ĉinidaba ne znaĉi odricanje od prava stv.tereta;

- istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta;

- ukinućem na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine kad pravo st.tereta izgubi razumnu svrhu;

- na osnovi zaštite tuĊeg povjerenja kad opterećenu nekretninu stekne

osoba koja nije znala ni morala znati za stvarni teret koji nije bio upisan u zemlj.knjigu;

- prestankom korisnika ako je osnovano u korist odreĊene fiz. ili pravne

osobe; - rasterećenjem tj. ispunjenjem pretpostavki odreĊenih posebnim zakonom.

Pravo stv.tereta, ako je upisano u zemlj.knjigu, prestaje brisanjem u zemlj.knjizi.

PRAVO GRAĐENJA

To je stvarno pravo na tuĊoj stvari sadrţaj kojeg je ovlaštenje izgraditi i imati u

vl.graĊevinu na tuĊem zemljištu. Pravo graĊenja narušava naĉelo jedinstva nekretnine i naĉelo superficies cedit solo. Zbog toga su u ZV unesena 2 pravila:

1) uspostavljen je odnos prava graĊ. sa zemljištem tako da se to pravo smatra teretom zemljišta;

2) pravo graĊ.se u pravnom smislu izjednaĉuje s nekretninom, pa je zgrada na

zemljištu pripadnost prava graĊ. (kao da je ono zemljište), a ne pripadnost prirodnog zemljišta.

Razlike s pravom stv.sluţnosti: - pravo graĊ.sadrţi, osim prava korištenja tuĊe stvari, još i pravo vl.na objektu

izgraĊenom na tuĊem zemljištu;

- titular prava graĊ. je uvijek odreĊeni personaliter, a titular prava stv.sluţnosti realiter, što znaĉi u korist vlasnika odreĊene nekretnine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Razlikuju se zakonski i ugovorni sadrţaj prava graĊ.

ZAKONSKI je oskudan, svodi se na konstitutivne elemente prava graĊ. – pravo izgradnje i drţanja u vl.graĊevine na tuĊem zemljištu, pravo korištenja zemljišta za

redovitu uporabu zgrade, vremenske granice trajanja prava graĊ… Po ZV, nositelj prava graĊ. je uvijek i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog njegova prava. Nadalje odreĊuje se da nositelj prava graĊ.glede zemljišta, na kojem je to

pravo osnovano, ima ovlasti i duţnosti plodouţivatelja, te da je svaka tome suprotna odredba ništetna. TakoĊer se odreĊuje da je nositelj prava graĊ.duţan vlasniku zemljišta plaćati mjeseĉnu naknadu za zemljište u visini prosjeĉne zakupnine za takvo

zemljište. Pravo graĊ. se moţe zasnovati na odreĊeno vrijeme ili kao trajno pravo. Nakon isteka vremena na koje je pravo graĊenja zasnovano, oţivljuje pravilo superficies cedit solo i zgrada prelazi u vl.vlasnika zemljišta uz odreĊenu naknadu

nositelju prava graĊ. Bitne karakteristike prava graĊ. su prometnost i nasljedivost. Ono moţe biti objektom hipoteke; neodvojivo je od zemljišta na kojem je zasnovano i ĉiji je teret.

STJECANJE Stjecatelji prava graĊ.mogu biti sve fiz. i pravne osobe. Mogu ga zasnovati samo

vlasnici zemljišta, a ne npr. plodouţivatelj ili zakupnik zemljišta. Nositelj prava graĊ. moţe biti i vlasnik zemljišta na svom vl.zemljištu.

Titulus stjecanja moţe biti pravni posao (najĉešće ugovor stjecatelja prava graĊ.s vlasnikom zemljišta) i odluka suda (u postupku diobe suvl.i u ostavinskom postupku). Kad se stjeĉe na osnovi pravnog posla, modus je upis u zemlj.knjigu.

ZAŠTITA Štiti se dvojakim pravilima: onima kojima se štiti pravo sluţnosti i onima kojima se

štiti pravo vl. PRESTANAK Prestaje na iste naĉine na koje prestaje i pravo stv.tereta.

TakoĊer prestaje i ukinućem – ako ni 20 god. od osnutka prava graĊ. ne bi bila izgraĊena zgrada na zemljištu na kojem je osnovano, vlasnik zemljišta moţe zahtijevati od suda da se ono ukine.

Do prestanka ukinućem moţe doći i kad je zgrada bila izgraĊena, ali je srušena do te mjere da se ne moţe rabiti za svrhu kojoj je bila namijenjena – pretpostavka je da u roku od 6 god.nije bila ponovno izgraĊena.

S prestankom prava graĊ. prestaje i pravo vl.na zgradi koja postaje pripadnošću zemljišta, što znaĉi da vlasnik zemljišta postaje njenim vlasnikom. Vlasnik zemljišta u tom sluĉaju duguje bivšem nositelju prava graĊ. onoliku naknadu za zgradu koliko je

njegova nekretnina u prometu vrednija s tom zgradom nego bez nje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OBVEZNO PRAVO

OPĆI DIO

Obvezno pravo je skup pravnih pravila kojima se ureĊuju obvezni odnosi.

Obvezni odnosi su oni društv.odnosi u koje pravni subjekti ulaze povodom ĉinidaba.

KARAKTERISTIKE

a) Ĉinidba – ona je objekt obveznog odnosa.

b) Relativnost prava – djeluje samo izmeĊu strana koje se nalaze u odreĊenom obveznopravnom odnosu.

c) Dispozitivnost – najpotpunije je došlo do izraţaja u obv.pravu –

podrazumijeva da sudionici u prometu potpuno slobodno ureĊuju obv.odnose. Jedina granica glede stvaranja obveznopravnih odnosa je mogućnosti i dopustivost sadrţaja.

Br.obv-pr.odnosa nije ograniĉen u ugovornim odnosima, ali u izvanugovornim je. OSNOVNA NAĈELA OBVEZNOG PRAVA

a) Naĉelo slobodnog ureĊivanja obveznih odnosa;

b) Naĉelo ravnopravnosti; c) Naĉelo zabrane zlouporabe prava; d) Naĉelo savjesnosti i poštenja;

e) Naĉelo jednake vrijednosti ĉinidaba – Pri sklapanju naplatnih p.p. sudionici polaze od tog naĉela. Povreda naĉela ekvivalentnosti izaziva pravne posljedice samo ako je nejednakost vrijednosti prešla zakonom odreĊenu

granicu, npr. kod prekomjernog oštećenja i zelenaškog ugovora samo ako se radi o oĉitom nerazmjeru izmeĊu ĉinidaba;

f) Naĉelo zabrane prouzroĉenja štete – neminem laedere. g) Naĉelo duţnosti ispunjenja obveze – pacta sunt servanda.

POJAM I VRSTE OBVEZE

Obveza je pravni odnos izmeĊu dviju osoba po kojemu je jedna osoba (vjerovnik – creditor) ovlaštena zahtijevati od druge osobe (duţnika – debitor) neku ĉinidbu koju je ta druga osoba duţna ispuniti.

a) Potpune obveze – obvezni odnos u kojem se traţbina sastoji od subj.prava i

zahtjeva, a dugovanje od duga i odgovornosti za dug naziva se potpunim

obveznopravnim odnosom. b) Nepotpune obveze – osn. je pravilo GP da duţnik za preuzete obveze

odgovara vjerovniku ĉitavom svojom imovinom. MeĊutim, postoje sluĉajevi u

kojima duţnik za postojeći dug uopće ne odgovara, ili ne odgovara cijelom svojom imovinom – nepotpune obveze, koje se pojavljuju kao naturalne obveze ili obveze s ograniĉenom odgovornošću.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naturalne ili prirodne obveze su takve obveze koje se mogu valjano

ispuniti, ali se ispunjenje ne moţe protiv volje duţnika tuţbom ostvariti. Ograniĉenje odgovornosti se javlja u 3 oblika:

1) Sustav abandona (napuštanja stvari). Npr. vlasnik koji od poštenog posjednika traţi povrat svoje stvari mora ovome naknaditi nuţne i korisne troškove. MeĊutim, vlasnik koji ne ţeli naknaditi troškove, moţe

posjedniku prepustiti tu stvar. Vlasnik, dakle, stvar napušta i njome, a ne cjelokupnom svojom imovinom, odgovara za svoju gl.obvezu podmirenja troškova. Abandonalni ili noksalni sustav je osobito poznat u pomorskom

pravu. 2) Ovršni ili pekulijarni sustav – duţnik za preuzete obveze ne odgovara

vjerovniku ĉitavom svojom imovinom, nego samo odreĊenim dijelom svoje

imovine. Ta dva sustava spadaju u tzv. predmetno stegnutu odgovornost. 3) Sustav kvantitativno ograniĉene odgovornosti – duţnik za preuzete obveze

odgovara ĉitavom svojom imovinom, ali samo do stanovitog iznosa.

OBVEZE S VIŠE SUBJEKATA – PLURALISTIĈKE OBVEZE Dualistiĉke obveze se javljaju u 2 varijante.

Stranaĉke uloge mogu biti podijeljene tako da je jedan subjekt vjerovnik, a na suprotnoj stani je duţnik – JEDNOSTRANOOBVEZNI odnos/ugovor, npr. posudba. Obveznopravni odnosi u kojima je svaka strana istodobno i duţnik i vjerovnik –

DVOSTRANOOBVEZNI odnosi/ugovori, npr.kupoprodaja, najam, zakup. Obveznopravni odnosi u kojima se na svakoj strani i li na obje strane, pojavljuje više subjekata – PLURALISTIĈKE obveze – dijelimo ih na djeljive, nedjeljive i solidarne.

a) Djeljive obveze ili razdijeljena obveza nastaje kad je ĉinidba djeljiva, a u obveznopravnom se odnosu pojavljuje više subjekata.

Prema ZOO obveza je djeljiva ako se ono što se duguje moţe podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela ĉinidba i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti. Ĉinidba je djeljiva onda kad se da podijeliti na kvote tako da se svaki dio samo

kvantitativno, a ne kvalitativno razlikuje od cijele ĉinidbe. Djeljive su npr. novĉane ĉinidbe, ĉinidba pribavljanja prava vl… Kad u djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, traţbina se meĊu njima dijeli na jednake

dijelove; kad ima više duţnika, obveza se dijeli na jednake dijelove. b) Nedjeljive obveze ili nerazdijeljena obveza nastaje kao posljedica nedjeljivosti

ĉinidbe ako se u obveznom odnosu nalazi više subjekata bilo na kojoj strani. Nedjeljive su one ĉinidbe kojima je svrha da se pribavi neko nedjeljivo pravo – npr. obveza da se u neĉiju korist osnuje sluţnost puta jer se sluţnost puta ne moţe

osnivati na dijelove. Nedjeljive ĉinidbe su uglavnom one kojima je sadrţaj ĉinjenje (facere).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U sluĉaju nedjeljive obveze s više vjerovnika svaki je od vjerovnika subjekt cijele

traţbine, ali ispunjenje ĉinidbe mogu zahtijevati samo svi zajedno. Jedan od njih moţe zahtijevati da duţnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od drugih vjerovnika da primi ispunjenje. Svaki od vjerovnika ima samostalno pravo na tuţbu;

ali mora postaviti tuţb.zahtjev kumulativno, a ne samo za sebe. U sluĉaju kad duţnik hoće ispuniti obvezu, a ne zna kome ili je ne moţe ispuniti svima, ili oni odbijaju primiti ispunjenje, moţe traţiti da se predmet preda u sudski

polog ili javnom biljeţniku. Ako u nedjeljivoj obvezi postoji više duţnika, odgovornost za ispunjenje obveze tereti

svakog suduţnika u cijelosti. Ĉinidba se ne moţe ispuniti na dijelove. Zbog toga je vjerovnik ovlašten od bilo kojeg duţnika zahtijevati ispunjenje cijele ĉinidbe. Što se tiĉe internog odnosa izmeĊu suduţnika, razrješava se na temelju regresa.

Onaj koji je ispunio cijelu ĉinidbu ima pravo zahtijevati od ostalih da mu naknade onoliko koliko na svakoga od njih otpada, već prema tome u kakvom su odnosu (suvlasništvo, ortakluk i dr.).

Solidarna obveza je takav obveznopravni odnos u kojemu je svaki od više suvjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje cijele ĉinidbe od bilo kojeg duţnika, a svaki od više suduţnika duţan je cijelu ĉinidbu ispuniti premda je ĉinidba djeljiva.

Osn.je karakteristika AKTIVNE SOLIDARNOSTI u tome da je svaki od suvjerovnika ovlašten zahtjevati ispunjenje cijele ĉinidbe. Ali, budući da je ĉinidba djeljiva,

vjerovnik je ovlašten zahtijevati i ispunjenje dijela ĉinidbe. Aktivna solid.izmeĊu vjerovnika nastaje samo kad je ugovorena ili zakonom odreĊena, ali moţe biti i na razredbi posljednje volje.

Svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vjerovnika koji je primio ispunjenje od duţnika da mu preda dio koji mu pripada.

PASIVNA SOLIDARNOST je takav obveznopravni odnos u kojem je svaki od suduţnika usprkos djeljivosti ĉinidbe duţan ispuniti cijelu ĉinidbu bilo kojem vjerovniku. Pas.sol. ima tipiĉnu svrhu koja se sastoji u tome da se vjerovniku pruţi veća

sigurnost da će mu ĉinidba biti doista i ispunjena. Pas.sol.nastaje: ugovorom, odredbom posljednje volje i zakonom.

Solidarna obveza u pravilu prestaje ispunjenjem duţne ĉinidbe bilo kojega od solidarnih duţnika – prestanak isplatom. Moţe prestati i prijebojem (kompenzacijom).

U sluĉaju solidarnosti vjerovnika, otpustom duga koji izvrši jedan od vjerovnika smanjuje se solid.obveza za onoliko koliko iznosi traţbina tog vjerovnika. Kod solidarnosti duţnika, otpust duga izvršen sporazumno s jednim solid.duţnikom

oslobaĊa obveze i ostale duţnike. Ali, ako je otpust imao za svrhu osloboditi obveze samo duţnika s kojim je uĉinjen, solid.obveza smanjuje se za dio koji prema meĊusobnim odnosima duţnika pada na njega, a ostali duţnici odgovaraju solidarno

za ostatak obveze.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Regres izmeĊu suduţnika – prvi odnos postoji izmeĊu vjerovnika na jednoj strani i

zajednice duţnika na drugoj strani – odnos solidarnosti. S gledišta duţnika, to znaĉi «jedan za sve, svi za jednoga», a za vjerovnika da zahtijeva namirenje od bilo kojeg suduţnika.

Drugi je unutarnji odnos izmeĊu samih duţnika – odnos regresa koji postaje aktualnim kada jedan od solidarnih duţnika podmiri vjerovnika. U regresnom zahtjevu nema solidarnosti.

OBVEZE S VIŠE ĈINIDABA

a) Alternativne obveze su takve obveze kod kojih duţnik duguje dvije ili više ĉinidaba, ali ĉim ispuni jednu od njih, oslobaĊa se obveze. Ako što drugo nije ugovoreno, pravo izbora pripada duţniku.

b) Fakultativne obveze su one kod kojih duţnik duguje samo jednu ĉinidbu, ali mu je dopušteno osloboditi se svoje obveze ispunjenjem neke druge odreĊene ĉinidbe – fakultativno ovlaštenje ili facultas alternativa. Ako do nemogućnosti doĊe bez duţnikove krivnje, obveza se gasi. Ako je ĉinidba postala nemogućom duţnikovom krivnjom, vjerovnik moţe zahtijevati samo naknadu štete, ali se duţnik moţe osloboditi obveze na naknadu štete ispunjenjem ĉinidbe na

koju je kao alternativu ovlašten. Alt.ovlaštenje moguće je i na strani vjerovnika. Sastoji se u tome da vjerovnik moţe umjesto dugovane ĉinidbe zahtijevati od duţnika neku drugu ĉinidbu – fakultativna

traţbina. c)Kumulativne obveze su obveze u kojima duţnik duguje više ĉinidaba, a obveze

se oslobaĊa ako ih sve ispuni.

NOVĈANE OBVEZE

Novĉana obveza je ona obveza koja za ĉinidbu ima odreĊeni iznos novca. NAĈELO NOMINALIZMA – Kad obveza ima za ĉinidbu iznos novca, duţnik je duţan isplatiti onaj broj novĉanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon odreĊuje što

drugo – prihvaćeno u ZOO. Prema NAĈELU VALORIZMA promjena vrijednosti novca zahtijeva promjenu v isine novĉane svote koja je objekt novĉane obveze. Ako vrijednost novca padne, broj

novĉanih jedinica treba povećati, a ako poraste, broj novĉanih jedinica treba smanjiti. Odstupanja od naĉela nominalizma:

- odredbama o izmjeni ugovora zbog promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus) dopušteno je, pod odreĊenim pretpostavkama, sporazumno izmijeniti sadrţaj ugovornih obveza;

- ako u sluĉaju ništetnosti ili pobojnosti ugovora nije moguće izvršiti povrat u prijašnje stanje, daje se novĉana naknada prema cijenama, ne u vrijeme sklapanja ugovora, već onima u vrijeme donošenja sudske odluke;

- visina novĉane naknade mat.štete odreĊuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a ne u vrijeme dospjelosti obveze naknade štete koja se podudara s trenutkom nastanka štete;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- dosuĊena naknada štete u obliku rente moţe se povećati ili smanjiti ako se

znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju odluke. Glede zaštitnih monetarnih klauzula (zlatnih i valutnih) dopušteno je samo ugovoriti

da će se vrijednost ugovorne obveze u domaćoj valuti izraĉunati na temelju cijene zlata ili teĉaja domaće valute prema odreĊenoj stranoj valuti. Ako strane ne ugovore teĉaj, isplata će se izvršiti prema prodajnom teĉaju koji objavi devizna burza,

odnosno HNB. Nije dopušteno, osim u nekim zakonom predviĊenim sluĉajevima, ugovarati plaćanje novĉane obveze u zlatu ili nekoj stranoj valuti.

Indeksna klauzula je ugovorna odredba kojom se iznos novĉane obveze u domaćem novcu veţe za promjene cijena dobara, roba i usluga izraţenih indeksom cijena npr.zavoda za statistiku.

Klizna skala je ugovorna klauzula prema kojoj se, u ugovorima kojima se jedna strana obvezuje izraditi i isporuĉiti odreĊene predmete, ugovorena cijena ĉini ovisnom o cijeni potrebnog materijala, rada i dr.troškova proizvodnje, u odreĊeno

vrijeme i na odreĊenom trţištu. Kamate su naknada za korištenje tuĊih zamjenjivih, pokretnih stvari, najĉešće

novca. Prema osnovi nastanka dijele se na: zakonske (usurae legales) i ugovorne (usurae conventionales). Zakonske kamate imaju svoj temelj u zakonskoj normi kojom se duţniku nameće, uz podmirenje glavnice, i obveza na kamate. Npr.:

- duţnik koji zakasni s ispunjenjem novĉane obveze duguje, pored glavnice, i

zatezne kamate; - ugovorna strana koja u sluĉaju raskida ugovora vraća primljeni novac, duţna

je platiti zatezne kamate od dana kad je novac primila;

- kad se vraća steĉeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate; - kod zajma kao trgovaĉkog ugovora, zajmoprimac duguje kamate i ako nisu

ugovorene; - u sluĉaju prodaje na kredit, kupac duguje kamate od kad mu je stvar predana,

bez obzira na to je li dospjela obveza na isplatu cijene. Zatezne ili moratorne kamate sankcija su prema duţniku koji zakasni s

ispunjenjem novĉane obveze. Kod nas je zabranjen ANATOCIZAM, tj. naplaćivanje kamate na kamatu (Usurae usurarum non potest). Procesne kamate su zatezne kamate – u sluĉaju kad se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate, ali samo od dana kad je takav zahtjev

(tuţba) podnesen sudu. Ugovorne kamate su naknada za korištenje tuĊeg novca ili drugih zamjenjivih

stvari utvrĊena ugovorom. Osnova ug.kamata najĉešće je ugovor o zajmu. I tu je zabranjen anatocizam.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Diskontne ili meĊutomne kamate idu u duţnikovu korist – pojavljuju se u vezi s

duţnikovim pravom da novĉanu obvezu ispuni prije roka.

POJAM I SKLAPANJE UGOVORA

Ponuda je akt kojim bilo koja od budućih ugovornih strana inicira nastanak ugovora. U pravilu se upućuje odreĊenoj osobi, ali se moţe staviti i neodreĊenom broju osoba

– OPĆA PONUDA. U ponudi mora biti jasno izraţena namjera da se sklopi ugovor – animus contrahendi – po tome se razlikuje od reklame.

To je neformalni akt. Pisana ponuda mora biti potpisana od ovlaštene osobe. Iznimno će biti valjana i ona koju potpiše neovlaštena osoba, ako je napisana na poslovnom papiru ponuditelja,

ako je potpisana na uobiĉajen naĉin, ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i ako ponuĊenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba. ZOO zahtijeva od ponuditelja da ponudu danu telefonom ili brzojavom potvrdi

preporuĉenim pismom najkasnije sljedećeg radnog dana. Ponuda kao jednostrani akt se pretvara u jednostrani p.p. onog trenutka kad stigne ponuĊeniku. Od tog trenutka se više ne moţe jednostrano opozvati.

Prihvat ponude poz. je oĉitovanje volje one strane kojoj je poslana ponuda. Prihvat mora sadrţajno odgovarati ponudi; npr. izjava ponuĊenika da ponudu

prihvaća uz neke izmjene nije prihvat nego odbijanje ponude. Šutnja ponuĊenika u naĉelu ne znaĉi prihvaćanje ponude. Iznimno će i šutnja ponuĊenika znaĉiti prihvat ako ponuĊenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s

ponuditeljem glede odreĊene robe, a ponudu nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Isto vrijedi ako osoba koja se ponudila drugome izvršavati njegove naloge za obavljanje odreĊenih poslova ili je obavljanje takvih poslova njena djelatnost

(otpremnik, odvjetnik) dobiveni nalog odmah ne odbije. Prihvat se moţe povući samo ako ponuditelj primi izjavu o povlaĉenju prije izjave o prihvatu ili istodobno s njom. Ugovor je sklopljen u trenutku prihvata ponude.

a) Sklapanje ugovora meĊu nazoĉnima. Strane su nazoĉne kad neposredno

pregovaraju. To znaĉi da se na izjavu odmah neposredno moţe dati

protuizjava. Smatra se da su strane nazoĉne i onda kad ugovor sklapaju telefonski ili neposrednom radiovezom, ako se same strane ili njihovi zastupnici osobno

nalaze kraj ureĊaja. Ponuda uĉinjena elektroniĉkim putem takoĊer se smatra ponudom nazoĉnoj osobi, ako postoji faktiĉna mogućnost izravnog pregovaranja. Nasuprot tome, ponuda telefaksom ne smatra se ponudom

uĉinjenoj nazoĉnoj osobi. Ugovor meĊu nazoĉnima je sklopljen u trenutku kad ponuĊeni prihvati ponudu, ako je prihvat uĉinjen na vrijeme.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) Sklapanje ugovora meĊu odsutnima. Strane su odsutne ako ugovor sklapaju prepiskom. Odsutne su i onda kad ugovor sklapaju preko glasnika, jer glasnik nije zastupnik. Odsutne su, takoĊer, kad ugovor sklapaju

brzojavom i telefaksom i u nekim sluĉajevima elektroniĉkim putem. U našem obv.pravu prihvaćena je teorija primitka – Ugovor meĊu odsutnima je sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuĊenika da prihvaća

ponudu. Ako prihvat ne stigne ponuditelju u zakonskom roku ili od ponuditelja predviĊenom roku, ponuditelj prestaje biti vezan svojom ponudom. Zakašnjeli

prihvat moţe imati samo karakter nove ponude. Adhezijsko sklapanje ugovora nastaje prihvaćanjem od jednog ugovaratelja već

unaprijed utvrĊenih i objavljenih poslovnih uvjeta drugog ugovaratelja (ponuditelja). I u adh.sklapanju ugovora nastaje ugovor prihvatom ponude, samo se u tom sluĉaju ponuda ne dostavlja svakom pojedinom ugovaratelju, nego je upućena neodreĊenom broju osoba.

Poslovni uvjeti obiĉno su tiskani u formi obrazaca. U prometu se razvilo tzv. formularno pravo. Tako, npr. u adh.ugovorima ponuditelj zahtijeva da se poslovni uvjeti navedeni u

obrascu ugovora u cijelosti prihvate ili odbiju. Ne dopušta izmjene. Naprotiv, u tzv. tipskim ugovorima ponuditelj u naĉelu dopušta i odstupanje od predloţenih poslovnih uvjeta.

Ništetnost je sankcija za nepoštene odredbe općih uvjeta ugovora. Nepoštenim se odredbama u općim uvjetima ugovora smatraju one koje, suprotno naĉelu

savjesnosti i poštenja, dovode do oĉigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama u korist sastavljaĉa općih uvjeta ili ugroţavaju svrhu sklopljenog ugovora. Neće biti nepoštene ni ništetne one odredbe općih uvjeta ugovora:

- ĉiji je sadrţaj preuzet iz vaţećih propisa, - o kojima se prije sklapanja ugovora pojedinaĉno pregovaralo, a druga je

strana pritom mogla utjecati na njihov sadrţaj, - ako se odnose na predmet i cijenu te ako su jasne, razumljive i lako uoĉljive.

Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.

Predugovor je samostalan i potpun ugovor, samo se sadrţaj njegove ĉinidbe sastoji u sklapanju budućeg gl.ugovora. Za njegovu pravovaljanost potrebno je da u njemu budu sadrţani bitni sastojci

gl.ugovora. To je neformalan ugovor, meĊutim ako se za valjanost gl.ugovora zahtijeva odreĊeni oblik, u tom se obliku mora sklopiti i predugovor.

Sklapanje gl.ugovora moţe se zahtijevati u roku od 6 mj. od isteka roka predviĊenog za njegovo sklapanje, a ako taj rok nije predviĊen, onda od dana kad je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen.

Ne obvezuje ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi ni bio sklopljen da su one postojale u vrijeme sklapanje – clausula rebus sic stantibus.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Konsezualni ugovori su oni koji nastaju već samim sporazumom ugovornih strana,

npr. prodaja, najam, zamjena, itd. Za realne ugovore znaĉajno je da ne nastaju već u trenutku sporazuma, nego tek predajom stvari jednog ugovaratelja drugom.

Osn.karakteristika obv-pr.ugovora je zasnivanje obveze ili obligacije. Daljnja karakteristika je u tome da oni nastaju suglasnošću oĉitovanja volja; dakle,

ne moţe nastati po sili zakona. Treća zajedniĉka karakteristika je da nastaju prihvatom ponude.

Pored obligacijskih ugovora, u obv.pravu postoje i brojni poslovi iz ruke u ruku, kao npr. kupnja za gotovo ili realna kupoprodaja.

POJAĈANJE OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA

STVARNO POJAĈANJE OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA

Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke. Nedostaci na ĉinidbi ukazuju se bilo kao FAKTIĈNE MANE STVARI, npr. stvar nema

uobiĉajena ili ugovorena svojstva, ili kao PRAVNI NEDOSTACI, npr. prepušteno pravo uopće ne postoji, ili ne postoji u onom sadrţaju i obujmu kako se to normalno moglo oĉekivati, odnosno u onom sadrţaju i obujmu kako je bilo ugovoreno prilikom

sklapanja ugovora. Odgovornost za faktiĉne mane / pravne nedostatke objekta ĉinidbe nuţna je posljedica karaktera naplatnih pravnih poslova.

Po ZOO: - svaka strana kod naplatnog ugovora odgovara za mat.i pravne nedostatke

svog ispunjenja;

- odgovornost za pravne nedostatke ukljuĉuje i duţnost zaštite druge ugovorne strane od prava i zahtijeva trećih osoba kojima bi njeno pravo bilo iskljuĉeno ili suţeno (zaštita od evikcije);

- na navedene odgovornosti prenositelja (stvari ili prava) primjenjuju se na

odgovarajući naĉin odredbe ZOO o odgovornosti prodavatelja za mat. i pravne nedostatke prodane stvari, osim ako su za pojedine ugovore predviĊene posebne odredbe, kao npr. kod ugovora o zajmu, zakupu, graĊenju, djelu.

Potrošaĉki ugovor je onaj koji fiz.osoba kao kupac sklapa izvan svoje gosp.ili prof.djelatnosti s fiz.ili pravnom osobom koja, kao prodavatelj, djeluje u okviru svoje

gosp. ili prof. djelatnosti. Opće pretpostavke odgovornosti:

1. naplatni pravni posao; 2. mat.nedostaci moraju postojati u trenutku prijelaza rizika na stjecatelja ili su

posljedica uzroka koji je postojao prije tog trenutka, a pravni nedostaci u

trenutku ispunjenja ugovora. Predmnijeva se da je nedostatak postojao u vrijeme prijelaza rizika ako se pojavi u roku od 6 mj. od prijelaza rizika.

3. da stjecatelj nije znao niti morao znati za nedostatke.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odgovornost za mat.nedostatke

Kada postoje nedostaci? 1) ako stvar nema potrebna svojstva za njenu redovitu uporabu ili za

promet (npr. motor auta uopće ne radi);

2) ako stvar nema svojstva za posebnu uporabu za koju je stjecatelj pribavlja, a koja je bila ili morala biti poznata otuĊivatelju;

3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno

ugovorene (npr. vino nema ugovorenu kakvoću); 4) ako predana stvar nije jednaka uzorku ili modelu na temelju kojih je

ugovor sklopljen, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi

obavijesti; 5) ako stvar nema svojstva koja inaĉe postoje kod stvari iste vrste i koja je

kupac opravdano oĉekivao prema naravi stvari, posebno na temelju

javnih izjava prodavatelja, proizvoĊaĉa… Ali ako je kupac na temelju izjave proizvoĊaĉa oĉekivao odreĊena svojstva stvari, nedostatak se ne uzima u obzir ako prodavatelj nije znao niti morao znati za te izjave;

6) ako je stvar nepravilno montirana, pod uvjetom da je usluga montaţe

bila predviĊena ugovorom i 7) ako je nepravilna montaţa posljedica nedostatka u uputama za

montaţu.

Odgovornošću za mat.nedostatke opterećen je kod naplatnih p.p. onaj ugovaratelj ĉija se obveza sastoji u predaji stvari. On odgovara za one mat.nedostatke koje je

stvar imala u ĉasu prijelaza rizika na stjecatelja, dakle u ĉasu predaje. TakoĊer će odgovarati i za one mat.nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na stjecatelja, ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga. U naĉelu se ne

odgovara za mane stvari koje je stjecatelj mogao lako zapaziti, ali će odgovarati i za njih ako je otuĊivatelj izjavio da stvar nema nikakve nedostatke.

Odgovornosti za mat.nedostatke nema u ovim sluĉajevima: - kad je stvar steĉena besplatnim pravnim poslom; - kad je stvar prodana na besplatnoj javnoj prodaji; - kad su u trenutku sklapanja ugovora nedostaci bili poznati stjecatelju ili mu

nisu mogli ostati nepoznati. Smatra se da nedostaci nisu mogli ostati nepoznati ako bi ih briţljiva osoba s prosjeĉnim znanjem i iskustvom mogla lako opaziti pri uobiĉajenom pregledu stvari. Ta predmnjeva se ne primjenjuje

na potrošaĉki ugovor, što praktiĉki znaĉi da je potrošaĉ osloboĊen pregleda stvari;

- kad je ugovorom iskljuĉena;

- kad se te odgovornosti odreknemo. U tzv. AVERZIONALNIM POSLOVIMA, a to su oni kojima se stvari stjeĉu onako kako stoje ili leţe, uzima se da se stjecatelj prešutno odrekao zahtjeva iz te odgovornosti,

- kad su nedostaci neznatni, ali strane mogu ugovoriti odgovornost i za neznatne nedostatke;

- ako se nedostaci pokaţu nakon što je proteklo 2 god. od predaje stvari, a kod

trg.ugovora 6 mjeseci (skriveni nedostaci). Kod prodaje rabljenih stvari dopušteno je ugovoriti rok od 1 god. a kod trg.ugovora i kraći rok. Svi ti rokovi se mogu ugovorom produljiti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Da bi se stjecatelj mogao koristiti pravima koja mu pripadaju s naslova odgovornosti

za nedostatke stvari, duţan je tu stvar na uobiĉajeni naĉin pregledati i o VIDLJIVIM NEDOSTACIMA obavijestiti otuĊivatelja u roku od 8 dana. Kod trg.ugovora obavijest se mora poslati bez odgaĊanja. Kod potrošaĉkih ugovora potrošaĉ nije duţan

pregledati stvar, ali je kod vidljivih nedostataka duţan obavijestiti otuĊivatelja u roku od 2 mjeseca od kad ih je otkrio.

Kod SKRIVENIH NEDOSTATAKA, obavijest se mora poslati u roku od 2 mjeseca, kao i kod potrošaĉkih ugovora, raĉunajući od dana kad je nedostatak otkriven. Kod trg.ugovora obavijest se mora poslati bez odgaĊanja.

Stjecatelj ne gubi pravo pozvati se na nedostatak stvari makar i nije ispunio svoju obvezu pregleda stvari i odašiljanja obavijesti u spomenutim rokovima, ukljuĉujući i 2

god. od predaje stvari, ako je otuĊivatelju nedostatak bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat. Ako obavijest zakasni, stjecatelj gubi prava, osim ako ju je poslao preporuĉenim pismom, brzojavom ili na dr.pouzdani naĉin.

Onaj koji je pravodobno i uredno obavijestio o nedostatku, moţe: 1) zahtijevati da se nedostatak ukloni ili da mu se preda druga takva stvar bez

nedostatka;

2) zahtijevati sniţenje cijene; 3) izjaviti da raskida ugovor; 4) zahtijevati naknadu štete. Moguća su 3 tipa štete:

a) Damnum quoad rem ili šteta na samoj stvari. Naziva se još i štetom zbog mane, neposredna šteta, supstancijalna šteta.

b) Damnum circa rem ili šteta u vezi s kupljenom stvari. Naziva se i šteta

zbog povjerenja. c) Damnum extra rem ili šteta na dr.pravnim dobrima kupca izvan

kupljene stvari. Naziva se popratnom, refleksnom, štetom od mane,

sekundarnom, sporednom i posrednom štetom. Stjecatelj stvari koji je pravodobno obavijestio otuĊivatelja o nedostacima, moţe ostvarivati svoja prava u roku od 2 god. – prekluzivan rok.

Odredbe o jamstvu za ispravnost prodane stvari dispozitivne su naravi; odgovornost nastaje kad je prodavatelj predao kupcu jamstveni list kojim proizvoĊaĉ jamĉi

ispravnost stvari za odreĊeno vrijeme; odgovornost se sastoji u tome da se, u sluĉaju da stvar nije ispravna, kupac moţe obratiti ili prodavatelju ili proizvoĊaĉu sa zahtjevom da mu stvar popravi u razumnom roku ili da mu preda drugu stvar koja je

ispravna. Kupac ima pravo i na naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što je bio lišen uporabe stvari za vrijeme dok je bila na popravku, tj. do zamjene.

Odgovornost prodavatelja i proizvoĊaĉa je solidarna. Jamstveni rok se produljuje onoliko koliko je trajao popravak stvari tj. onoliko koliko je kupac bio lišen uporabe stvari, a u sluĉaju zamjene stvari i većeg popravka,

jamstveni rok teĉe iznova poĉevši od zamjene odnosno vraćanja stvari s popravka. Prava kupca prema proizvoĊaĉu na temelju jamstvenog lista se gase nakon isteka 1 god. od dana kad je traţio od njega popravak ili zamjenu stvari.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odgovornost za pravne nedostatke (zaštita od evikcije)

Odg.za pravne nedostatke postoji kod naplatnih p.p. MeĊutim, za nastajanje te odg.vaţan je trenutak ispunjenja ugovora, a ne trenutak predaje stvari, jer se o

predaji stvari ne mora uvijek ni raditi. Odg.se javlja prije svega kad je prenositelj trebao prenijeti pravo vl. na stvari, a nije

bio vlasnik. TakoĊer postoji i kad je trebalo prenijeti stvar slobodnu od tereta, a pokaţe se da na stvari postoji neko pravo u korist trećeg (npr. sluţnost, zaloţno pravo itd.).

Ova odg. se zove i ZAŠTITA OD EVIKCIJE jer se kod pravnih nedostataka obiĉno radi o tome da otuĊivatelj ne prenese na stjecatelja vl. stvari pa se zato protiv stjecatelja

pojavi treća osoba – vlasnik koji stjecatelju stvar sudskim putem oduzme ili evincira. EVIKCIJA znaĉi svaki pravni akt treće osobe kojim ta osoba na temelju svog prava iskljuĉuje ili ograniĉuje stjecatelja u ostvarivanju prava koje bi ovome po ugovoru

pripadalo ili pripadalo bez ograniĉenja. Odg.za pravne nedostatke ĉinidbe moţe se ugovorom ograniĉiti ili sasvim iskljuĉiti, ali

ta odredba će biti ništetna ako je u vrijeme sklapanja ugovora prenositelju bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat nedostatak u njegovu pravu.

Kad se pokaţe da treća osoba polaţe pravo na neku stvar, stjecatelj je o tome duţan obavijestiti otuĊivatelja, osim ako je to već njemu poznato, i postaviti svoj zahtjev. Ne udovolji li otuĊivatelj zahtjevu stjecatelja, a treći oduzme preko suda stvar

stjecatelju, ugovor se po samom zakonu raskida – POTPUNA EVIKCIJA. DJELOMIĈNA EVIKCIJA – ako nije došlo do oduzimanja stvari, ali je stjecateljevo

pravo umanjeno ili ograniĉeno pravima trećeg na toj stvari, tada stjecatelj moţe po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniţenje cijene. Bez obzira na koje se od navedenih prava odluĉio, stjecatelj uza svako od njih moţe

istaknuti i zahtjev za naknadu pretrpljene štete. Jedino ako je u vrijeme sklapanja ugovora znao za prava trećega, neće imati pravo na naknadu štete, ali mu ostaje pravo na povrat cijene odnosno njeno sniţenje.

Prava s naslova odg.za pravne nedostatke ĉinidbe gase se istekom 1 god. od dana saznanja za prava trećega. No, ako je unutar te godine treća osoba pokrenula spor

protiv stjecatelja, a ovaj pozvao otuĊivatelja da se u spor umiješa na njegovoj strani, stjecateljeva prava se gase tek kad istekne 6 mjeseci od dana pravomoćnosti sudske odluke.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PREKOMJERNO OŠTEĆENJE (Laesio enormis)

Pretpostavke: a) Jedna od osn.karakteristika naplatnih p.p. je u tome da vrijednost ĉinidbe i

protuĉinidbe trebaju biti meĊusobno izjednaĉene. Ako je izmeĊu ĉinidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom odnosu postojao u vrijeme sklapanja ugovora oĉiti nerazmjer, oštećena strana moţe zahtijevati poništaj

ugovora, ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. PREKOMJERNO OŠTEĆENJE je oĉiti nerazmjer izmeĊu ĉinidbe i protuĉinidbe. Odgovornost za p.o. moţe nastupiti samo ako su ispunjene ove pretpostavke:

1. naplatni posao; 2. oĉiti nerazmjer izmeĊu ĉinidbe i protuĉinidbe u trenutku sklapanja ugovora i 3. da oštećena strana u vrijeme sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati

za pravu vrijednost ĉinidbe. b) Uĉinak prekomjernog oštećenja – razlog za pobojnost p.p. Posljedica poništaja ugovora bit će uspostava prijašnjeg stanja, ali protivna strana ima pravo ponuditi

dopunu do prave vrijednosti i ugovor će tada ostati na snazi – alternativno ovlaštenje. MeĊutim, strana koja je oštećena ne moţe zahtijevati nadoplatu do prave vrijednosti;

moţe samo zahtijevati da se ugovor poništi. Pravo na poništaj ugovora prestaje 1 god. nakon njegova sklapanja.

c) Poništaj ugovora zbog p.o. neće se moći zahtijevati ako se radi o besplatnim ugovorima, ugovorima na sreću, javnoj prodaji i onim naplatnim ugovorima kod kojih je viša cijena za stvar dana iz osobite naklonosti, o ugovorima o nagodbi,

trg.ugovora, kao ni ako se prava vrijednost ne moţe više ustanoviti. d) Odricanje unaprijed od prava na poništaj ugovora nema pravni uĉinak, kako bi se

zaštitili gosp.slabiji ugovorni partneri.

KAPARA (Arrha)

Kapara je iznos novca ili odreĊena koliĉina drugih zamjenjivih stvari koju jedna strana daje drugoj u trenutku sklapanja ugovora kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ispuniti obveza iz ugovora.

To je realni ugovor; sluţi kao sigurnost da će se ugovorne obveze ispuniti. Mora se vratiti ako strane sporazumno raskinu ugovor; zatim ako do ispunjenja nije došlo zbog uzroka za koji nijedna strana ne odgovara (npr.viša sila). Ali, kapara se

mora vratiti i kad su obje strane krive za neispunjenje ugovora. Kad je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana

moţe: - zahtijevati, ako je to još moguće, ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog

zakašnjenja. Kapara se uraĉunava ili vraća;

- zahtijevati naknadu štete zbog neispunjenja ugovora, pri ĉemu se kapara mora uraĉunati u naknadu štete ili vratiti;

- zadovoljiti se primljenom kaparom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga

strana moţe: - zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, i naknadu štete zbog

zakašnjenja. Kapara se uraĉunava ili vraća;

- zahtijevati naknadu štete zbog neispunjenja ugovora i povrat kapare; - zahtijevati vraćanje dvostruke kapare.

Na zahtjev zainteresirane strane sud moţe smanjiti pretjerano veliku kaparu. Kapara se moţe ugovoriti i kao ODUSTANINA. To će biti kad se uz kaparu ugovori

pravo da se odustane od ugovora. Odustane li strana koja je dala kaparu, ona je gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu. Ako kapara nije ugovorena kao o., strana koja ju je dala ne moţe odustati od

ugovora ostavljajući kaparu suugovaratelju, niti to moţe uĉiniti druga strana povratom dvostruke kapare.

PRAVO ZADRŢANJA (Ius retentionis)

Pravo zadrţanja ili pridrţaja ovlaštenje je vjerovnika da duţnikovu stvar, koja se nalazi u njegovim rukama, zadrţi dok mu ne bude ispunjena traţbina.

Razlike sa zaloţnim pravom:

- pravo zadr.prestaje gubitkom faktiĉne vlasti na stvari, dok zal.pravo u tom

sluĉaju ne prestaje; - pravo z. je neprenosivo, zal. je prenosivo; - pravo z.nastaje ex lege, zal.pravo u pravilu nastaje ugovorom.

ZOO sadrţi i posebne odredbe o tom pravu kod pojedinih ugovora, npr:

- kod ugovora o ugostiteljskoj ostavi ugostiteljska trg.društva, radnje i pojedinci

koji primaju goste na noćenje imaju pravo zadrţati stvari koje su gosti donijeli do potpune naplate traţbine za smještaj i ostale usluge;

- kod ugovora o djelu izvoĊaĉ ima pravo zadrţanja na stvarima koje je napravio, popravio ili koje mu je naruĉitelj predao u vezi s djelom, radi osiguranja

naplate naknade za rad, utrošeni materijal i dr. Njegovi kljuĉni elementi su STVAR na jednoj i TRAŢBINA na drugoj strani.

STVAR – objektom mogu biti sve pokretne i nepokretne stvari u prometu. Vjerovnik nema pravo zadrţanja na stvarima koje su iz duţnikova posjeda izašle protiv njegove

volje (silom, ukradene i sl.), ali ima pravo zadrţanja na stvarima koje su mu predane na ĉuvanje ili na posudbu. Stvari osobne naravi, kao punomoć dobivena od duţnika, njegove dr.isprave i sl. ne mogu biti objektom prava zadr.

TRAŢBINA – mora biti dospjela; iznimno, vjerovnik ima pravo zadrţanja i za svoju nedospjelu traţbinu, ako je duţnik postao nesposoban za plaćanje – pravo zadrţanja

u nuţdi ili nevolji.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pravo zadr.prestaje:

- isplatom traţbine, oprostom duga, prijebojem, novacijom; - sjedinjenjem (confusio); - gubitkom faktiĉne vlasti na stvari;

- davanjem odgovarajućeg osiguranja traţbine jer je u tom sluĉaju vjerovnik duţan vratiti stvar duţniku.

Osobno pojaĉanje obveznopravnog odnosa

JAMSTVO ILI PORUĈANSTVO

To je ugovor kojim se treća osoba, jamac ili poruk, obvezuje vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu duţnika ako to duţnik ne uĉini; jamac odgovara ĉitavom

svojom imovinom. Akcesornost jamstva znaĉi da ono pretpostavlja postojanje valjane obveze gl.duţnika. Moţe se ugovoriti i za uvjetnu obvezu, pa i za odreĊenu buduću obvezu.

Obveza jamca ovisi o obvezi gl.duţnika; ne moţe biti kvantitativno veća, ali moţe biti manja. Jamac, meĊutim, odgovara za svako povećanje obveze koje nastane duţnikovim

zakašnjenjem ili duţnikovom krivnjom, osim ako strane ne ugovore što drugo. TakoĊer odgovara za troškove što ih je imao vjerovnik da bi od duţnika naplatio dug, a za ugovorene kamate samo one koje su dospjele nakon sklapanja ugovora o

jamstvu. Što se tiĉe objekta ĉinidbe, jamĉeva obveza mora biti kvalitativno jednaka obvezi gl.duţnika.

Jamac se moţe obvezati za strogo osobnu obvezu gl.duţnika; to je moguće zato što će se strogo osobna obveza pretvoriti u odgovornost za štetu ako se ne ispuni. Odg.za štetu nije strogo osobna obveza pa stoga moţe štetu popraviti i jamac.

Druga je karakteristika jamstva supsidijarnost – vjerovnik moţe zahtijevati ispunjenje obveze od jamca tek onda kad se nije uspio namiriti od gl.duţnika. Ispunjenje od jamca iznimno se moţe zahtijevati i bez prethodnog pozivanja gl.duţnika na ispunjenje, ako je oĉito da su duţnikova sredstva nedovoljna za

ispunjenje obveze ili je gl.duţnik pao pod steĉaj. Jamac moţe protiv vjerovnika isticati sve prigovore koje bi mu mogao istaknuti i

gl.duţnik, ukljuĉivo i prigovor prijeboja. Ne moţe isticati jedino osobne duţnikove prigovore, ali moţe isticati svoje osobne prigovore (npr. prigovor ništetnosti ugovora o jamstvu, prigovor zastare prema njemu).

Eventualno duţnikovo odricanje od prigovora nema pravni uĉinak prema jamcu. VRSTE JAMSTVA:

a) Redovito ili obiĉno jamstvo – supsidijarno jamstvo; b) Solidarno jamstvo – ako se jamac obveţe kao jamac platac, vjerovnik moţe

zahtijevati ispunjenje cijele obveze bilo od gl.duţnika bilo od jamca ili od

obojice istodobno. Zove se još i jamstvo bez supsidijarnosti; c) Podjamstvo (potporuĉanstvo) – ugovor kojim se netko treći obvezuje

vjerovniku, ali ne za duţnika, nego za jamca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Regres – kad jamac ispuni obvezu gl.duţnika, sva vjerovnikova prava «ipso iure»

prelaze na jamca – ZAKONSKA SUBROGACIJA. Jamac moţe na ime regresa traţiti od gl.duţnika sve što je za njega platio vjerovniku, ali duţnik moţe s uspjehom staviti jamcu sve one prigovore koje bi mogao staviti i

vjerovniku. Jamstvo kao akcesorna obveza prestaje ako je na bilo koji naĉin prestala obveza

gl.duţnika. Moţe prestati i samostalno, tako da gl.dug ostane a jamac ispadne iz odnosa kad npr. vjerovnik otpusti jamca.

To se moţe dogoditi i zbog odugovlaĉenja vjerovnika. Jamac se oslobaĊa odgovornosti ako vjerovnik, na njegov poziv, nakon dospjelosti traţbine, ne zahtijeva ispunjenje od gl.duţnika u roku od mjesec dana od tog poziva.

Ako rok dospjelosti nije odreĊen, jamac se oslobaĊa odgovornosti ako vjerovnik, na njegov poziv uĉinjen po isteku 1 god. od sklapanja ugovora o jamstvu, ne odredi u roku mjesec dana od tog poziva dan ispunjenja.

UGOVORNA KAZNA ILI PENAL

To je ugovorom odreĊeni iznos novca ili dr.imov.korist koju se duţnik obvezuje

isplatiti odnosno prepustiti vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njenim ispunjenjem ili je neuredno ispuni. To je akcesorni ugovor.

Ug.kazna ne moţe biti ugovorena za novĉane obveze jer se u tom sluĉaju plaćaju zatezne kamate. Ako je penal ugovoren za SLUĈAJ NEISPUNJENJA obveze, tada strana u ĉiju je korist

penal ugovoren (vjerovnik), moţe zahtijevati ili ispunjenje ugovora ili ugovornu kaznu. Ako je penal ugovoren za SLUĈAJ ZAKAŠNJENJA ILI NEUREDNOG ISPUNJENJA, tada

vjerovnik moţe zahtijevati i ispunjenje gl.obveze i penal. U takvom je sluĉaju njegov zahtjev kumulativan. Ako ugovorom nije odreĊeno zbog ĉega se ugovara penal, predmnijeva se da je ugovoren za sluĉaj kašnjenja duţnika.

Ugovorna kazna ili penal je ugovorom unaprijed odreĊen iznos naknade štete – to znaĉi da vjerovnik moţe zahtijevati ug.kaznu bez obzira na to je li ili nije pretrpio

štetu, jer on štetu ne mora dokazivati. Višak za koji stvarna šteta nadmašuje iznos penala dobit će oštećena strana onda

kad dokaţe sve pretpostavke koje se traţe kod odgovornosti za štetu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PROMJENE U OBVEZNOPRAVNOM ODNOSU

Promjena subjekata ne utjeĉe na promjenu identiteta obv-pr.odnosa, ali promjenom gl.ĉinidbe ili promjenom pravne osnove nastupa i promjena pravnog identiteta ob-pr.

odnosa.

PROMJENA SUBJEKATA

Promjena vjerovnika Cesija je ugovor kojim vjerovnik svoju otuĊivu traţbinu prenosi na drugu osobu. Stari vjerovnik zove se CEDENT ILI USTUPITELJ, novi se zove CESIONAR ILI

PRIMATELJ, a duţnik se naziva CESUS. Cesija ili ustup traţbine koji se odvija na temelju ugovora je DOBROVOLJNA ILI UGOVORNA CESIJA.

Postoje još i ZAKONSKA CESIJA I NUŢNA CESIJA; razlika izmeĊu te dvije cesije je što za zak.ne treba neki poseban cesijski akt. Ces.ugovor je konsezualan; to je dvostrani pravni posao. Obavijest o ustupanju traţbine naziva se NOTIFIKACIJOM. Od trenutka not.duţnik

moţe valjano ispuniti obvezu samo cesionaru. Ispuni li duţnik obvezu starom vjerovniku nakon ustupa traţbine, ali prije not., oslobaĊa se obveze samo ako nije znao za ustupanje. U protivnom, obveza se ne gasi plaćanjem starom vjerovniku, pa

će morati ispuniti obvezu novom vjerovniku, makar i nije primio not. Samo u jednom sluĉaju će za valjanost cesije biti potreban pristanak duţnika, a to je kad su vjerovnik i duţnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti traţbinu na

drugoga ili je neće moći prenijeti bez pristanka duţnika. Traţbine se dijele na prenosive (otuĊive) i neprenosive (neotuĊive).

NeotuĊive su traţbine u prvom redu strogo osobne traţbine, tj. one koje su tako nerazdvojno vezane uz osobu vjerovnika da bi odvajanjem od te konkretne osobe potpuno izgubile svoj prvobitni smisao i funkciju. Npr. ne moţe se cedirati traţbina

koju vjerovnik ima na osnovi uzdrţavanja, ali pojedini već dospjeli alimentacijski obroci se mogu cedirati. Ne mogu se takoĊer cedirati ni traţbine ĉiji je prijenos zakonom zabranjen, kao što su one na kojima se ne moţe provoditi ovrha radi prisilne naplate duga.

U sluĉaju ustupanja umjesto ispunjenja duţnikova se obveza gasi već samim sklapanjem ugovora o cesiji, dok kod ustupanja radi ispunjenja njegova se obveza

gasi tek kad vjerovnik naplati ustupljenu traţbinu. Osim odgovornosti za istinitost traţbine, cedent odgovara i za njenu naplativost ili

bonitet. (Naplatnost je karakteristika onih p.p.kod kojih se za ĉinidbu traţi protuĉinidba, a naplativost je karakteristika ĉinidbe u trenutku ispunjenja.)

Osn.pravilo kod cesije glede duţnika je to da cedent ne smije cesijom staviti cesusa u gori poloţaj. Cesija je derivativan, i to translativan naĉin stjecanja prava. Zato traţbina prelazi na

cesionara u dosadašnjem sadrţaju i obujmu, pa makar je, recimo, cesionar platio cedentu traţbinu i ispod nominalne vrijednosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Personalna subrogacija je prijelaz vjerovnikove traţbine na osobu koja ju je

ispunila umjesto duţnika. Ta osoba se obiĉno naziva ispunitelj ili isplatitelj (solvens). UGOVORNA P.S. nastaje kad ispunitelj, prije ispunjenja ili pri ispunjenju, ugovori s

vjerovnikom da ispunjena traţbina prijeĊe na njega sa svim ili samo s nekim sporednim pravima, kao što su npr. zaloţno pravo, pravo na kamate, pravo na ug.kaznu…

Prema našem obveznom pravu, do per.sub.moţe doći i na osnovi ugovora izmeĊu ispunitelja i duţnika, ali sklopljenim iskljuĉivo prije ispunjenja. Ugovor moţe biti usmeni ili pisani; predmet sub.ne mogu biti strogo osobna prava.

ZAKONSKA P.S. nastaje kad duţnikovu obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes na tome, npr. jamac ili poruk, vlasnik zaloţene stvari. Od tih je osoba

vjerovnik duţan primiti ispunjenje, ĉak i onda kad mu se duţnik protivi. Pravila koje se primjenjuje na obje vrste sub.:

- ispunitelj na kojeg je prešla traţbina ne moţe zahtijevati od duţnika više nego

je isplatio vjerovniku; - drugo pravilo iskljuĉuje odgovornost vjerovnika za postojanje i naplativost

traţbine u vrijeme ispunjenja.

Sliĉnosti izmeĊu pers.sub. i cesije:

- oba instituta sluţe prijenosu traţbine na drugu osobu;

- oba su oblici prijenosa traţbine i istodobno naĉini promjene osobe vjerovnika u obv-pr.odnosu;

- u oba instituta do prijenosa traţbine dolazi ili na osnovi ugovora ili po sili

zakona. Osn.razlike izmeĊu ugovonre pers.sub. i ug.cesije:

- ugovor o sub. sklapaju ispunitelj duţnikove obveze (solvens) s vjerovnikom ili duţnikom, a ug.o cesiji stari vjerovnik (cedent) s novim (cesionarem);

- kod ugovora o sub. do prijenosa traţbine na ispunitelja dolazi u trenutku ispunjenja duţnikove obveze, a kod cesije u trenutku perfekcije ugovora o c.;

- kod sub. vjerovnik ne odgovara za veritet i bonitet svoje traţbine, dok kod cesije, ako je naplatna, cedent odgovara za veritet, a za bonitet traţbine samo ako je takva odgovornost ugovorena;

- kod sub. prenose se samo ona sporedna prava koja su ugovorena, dok se kod cesije s gl.traţbinom prenose i sva sporedna prava;

- ispunitelj kod sub.moţe zahtijevati od duţnika samo onoliko koliko je isplatio

vjerovniku, a kod cesije cesionar ima pravo na cjelokupnu traţbinu; - kod sub.nema obavještavanja duţnika (odnosno vjerovnika) o ugovorenom

prijenosu traţbine, dok je kod cesije cedent duţan obavijestiti duţnika o

izvršenom ustupanju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Promjene na strani duţnika

Preuzimanje duga – dug se preuzima ugovorom izmeĊu duţnika i trećega, uz vjerovnikov pristanak. Ako vjerovnik ne pristane, ugovor izmeĊu preuzimatelja i duţnika ima uĉinak ugovora

o preuzimanju ispunjenja. No, ako je vjerovnik pristao na preuzimanje duga, ali nije znao ni morao znati da je u vrijeme njegova pristanka preuzimatelj bio prezaduţen, prijašnji duţnik ostaje u

obvezi, a ugovor o preu. duga ima uĉinak ugovora o pristupanju dugu. Objekt takvog ugovora ne moţe biti strogo osobna duţnikova ĉinidba. Što se tiĉe sporednih prava koja idu uz traţbinu, ona ostaju i dalje.

Pristupanje dugu – ugovorom izmeĊu vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu traţbinu prema duţniku, treći stupa u obv-pr.odnos

pored duţnika. Tu je vjerovnik stekao pravo da traţi ispunjenje bilo od svog prvobitnog duţnika, bilo od ovog trećeg. Duţnik ne moţe sprijeĉiti trećeg da plati ako je obveza dospjela, a on je sam nije ispunio. Takvim se ugovorom pojaĉava vjerovnikova pozicija jer umjesto jednog dobiva dva duţnika koji su u tom sluĉaju

postali suduţnici. Preuzimanje ispunjenja – do preuzimanja ispunjenja dolazi ugovorom izmeĊu

duţnika i trećega kojim treći preuzima obvezu da umjesto duţnika ispuni duţnu ĉinidbu. Budući da u ovom sluĉaju treći ne stoji ni u kakvom odnosu s vjerovnikom, vjerovnik ne moţe trećega tuţiti na ispunjenje. Vjerovnik je samo duţan u trenutku

kad obveza dospije primiti ispunjenje od trećega jer inaĉe pada u zakašnjenja (mora). Ugovor koji sklapaju duţnik i treći kojim se treći obvezuje da će isplatiti duţnikov

dug naziva se UGOVOROM O ISPUNJENJU. Pod prijenosom ugovora razumijeva se p.p. kojim se cjelokupna pravna pozicija

jedne ugovorne strane – dakle sve traţbine i sva dugovanja kao i razna druga sporedna i nesamostalna prava i zahtjevi vezani za pojedinu traţbinu ili dug, odnosno za sam pravni odnos kao takav, prenosi na treću osobu, a da se time ipak ne ukida identitet prvobitnog obv-pr.odnosa.

Asignacija ili uputa je izjava asignanta (uputitelja) kojom ovlašćuje asignata (upućenika) da u svoje ime a za raĉun asignanta ispuni odreĊenu ĉinidbu asignataru

(primatelju upute), a asignatara ovlašćuje da u svoje ime a za njegov (asignantov) raĉun primi ĉinidbu od asignata.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PROMJENA SADRŢAJA

Novacija ili obnova je ugovor kojim strane mijenjaju ili pravnu osnovu ili gl.ĉinidbu svoje dosadašnje obveze.

Novacijom nastaje nova obveza, a stara se gasi. Osim animusa novandi za uspješnost novacije potrebno je postojanje pravno valjane stare obveze.

Sporazumno utvrĊene promjene u obv.odnosu koje se ne odnose na gl.ĉinidbu nego na neke sporedne odredbe ugovora (npr. o roku, mjestu i naĉinu ispun jenja, kamatama..) ne smatraju se novacijom, kao niti izdavanje nove isprave o dugu,

izdavanje mjenice ili ĉeka zbog neke prijašnje obveze – osim ako to strane posebno ugovore.

Nagodba ili poravnanje je ugovor kojim strane svoje sporne i dvojbene traţbine tako ureĊuju da svaka ponešto odstupi od svog zahtjeva. Pravo je sporno (ius litigiosum) kad meĊu stranama nema suglasja o njegovoj opstojnosti.

Pravo je dvojbeno (ius dubium) kad su meĊu stranama sporni struktura i obujam njegova sadrţaja i kad je neizvjesno njegovo ostvarenje. Nagodba će biti ništetna ako su strane u zabludi glede postojanja pravnog odnosa.

Popuštanje samo na jednoj strani nije nagodba već najvjerojatnije oprost duga ili odustanak. Nagodba je dvostranoobvezni, naplatni ugovor.

Sadrţaj nagodbe ne mogu biti prava kojima se ne moţe raspolagati. Osim ove – izvansudske nagodbe, postoji i sudska nagodba.

DJELOVANJE UGOVORA

Djelovanje meĊu ugovarateljima

Ugovorom se stvaraju prava i obveze za ugovorne strane. U naĉelu pravni se uĉinci ugovora proteţu i na univerzalne nasljednike ug.strana. Pacta sunt servanda. U tradicijskom ili rimskom sustavu stjecanja stvarnih prava, posebno prava vl.,

ugovor ima znaĉenje titula ili naslova stjecanja. Djelovanje prema trećima

Trećima tuĊi ugovor ne moţe ni štetiti ni koristiti. Iznimke od tog naĉela: a) Ugovor u korist trećih – ovim ugovorom jedna se ug.strana (obećavatelj,

promitent) obvezuje drugoj (promisaru ili stipulantu) da će ispuniti odreĊenu ĉinidbu u korist treće osobe (korisnika, beneficijara ili destinatara). Na temelju takva ugovora treći stjeĉe samostalno pravo zahtijevati ĉinidbu

neposredno od duţnika (promitenta) premda nije sudjelovao u sklapanju ugovora. Ako treći ima samo primiti ĉinidbu, a ne i pravo zahtijevati njeno ispunjenje – nepravi ugovor u korist trećih.

Klauzula «u korist trećih» spada u nuzgredne sastojke. Rimsko pravo nije dozvoljavalo ugovaranje u korist trećih; od evr.prava jedino eng. common law je nesklon ug.u korist trećih.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odnos izmeĊu promitenta i stipulanta je ustvari odnos izmeĊu duţnika i vjerovnika.

Odnos stipulanta i beneficijara otkriva motive zbog kojih je stipulant ugovorio korist ili pravo za ben. Ben.moţe prihvatiti ili odbiti korist koja je za nj ugovorena; takvu

izjavu mogu dati i njegovi nasljednici. Odnos promitenta i ben. – ben. postaje vjerovnikom prema promitentu kao duţniku.

Ben.nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovorene koristi od stipulanta. b) Obećanje radnje treće osobe – ako netko obeća drugome da će treći nešto

uĉiniti ili propustiti, trećega takvo obećanje ne obvezuje. Onaj koji je dao takvo obećanje će onome komu je dano to obećanje odgovarati za štetu koju ovaj pretrpi zbog toga što se treći ne pristaje obvezati.

c) Pobijanje duţnikovih pravnih radnji.

PRESTANAK OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA

Ĉinjenice koje izazivaju prestanak obv-pr.odnosa mogu biti ili MANIFESTACIJA LJUDSKE VOLJE (ispunjenje, novacija, kompenzacija, otpust duga itd.) ili pak neke

druge pravne ĉinjenice neovisno o ljudskoj volji (sluĉajna nemogućnost ispunjenja, smrt, protek vremena, nastup kauzalnog rezolutivnog uvjeta itd.) za koje zakon veţe prestanak obv-pr.odnosa.

ISPUNJENJE (Solutio)

Ispunjenje je prestanak obv-pr.odnosa pravilnim i urednim ispunjenjem duţne ĉinidbe. Ispuniti duţnu ĉinidbu u strogo osobnim obvezama moţe samo duţnik.

U ostalim obvezama duţnu ĉinidbu moţe ispuniti duţnik, njegov zastupnik ili treća osoba koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena (npr. jamac ili zalogodavac), ili treća osoba koja za dug ne odgovara, ali se duţnik sloţio da ona ispuni obvezu.

Pravovaljano moţe ispuniti obvezu samo ona osoba koja ima posl.sposobnost. Ako je duţnik posl.nesposoban, njegovu će obvezu ispuniti njegov zak.zastupnik (roditelj ili staratelj). Iznimno se dopušta da i posl.nesposoban duţnik pravovaljano ispuni svoju

obvezu. Ispunjenje obveze treba ispuniti vjerovniku, ali alternativno se obveza moţe ispuniti

osobi koja je odreĊena: - zakonom, kao npr. vjerovnikovom zak.zastupniku ili steĉajnom upravitelju, ako

je nad vjerovnikom otvoren steĉaj;

- odlukom suda, npr. sudskom ovršitelju u postupku prisilne naplate vjerovnikove traţbine;

- ugovorom izmeĊu duţnika i vjerovnika, npr. beneficijaru na temelju ugovora u

korist trećeg; - voljom samog vjerovnika, npr.vjerovnikovom punomoćniku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Duţnik je u pravilu duţan ispuniti duţnu ĉinidbu, tj. onu ĉinidbu koja je objekt baš

tog obv-pr. odnosa. Iznimke: Davanje umjesto isplate (datio in solutum) – sporazum izmeĊu duţnika i

vjerovnika na temelju kojeg duţnik daje, a vjerovnik prima nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje – naplatni realni ugovor. Davanje radi isplate (datio solvendi causa ili datio pro solvendo) – kad duţnik, u

sporazumu s vjerovnikom, preda vjerovniku neku stvar ili mu ustupi neko pravo da ih proda i iz postignutog iznosa naplati svoju traţbinu, a eventualni mu ostatak vrati. Razlika izmeĊu ova dva davanja je što u prvom se duţnik smatra osloboĊenim

obveze, a vjerovnik namirenim u trenutku primitka stvari, dok u drugom, duţnikova obveza prestaje tek kad se vjerovnik naplati iz iznosa postignutog prodajom stvari.

Duţnik nije ovlašten ĉinidbu ispunjavati na dijelove, niti je vjerovnik duţan primiti isplatu na dijelove. Moguća 2 odstupanja:

1) kad narav obveze nalaţe djelomiĉno ispunjenje (npr. isporuka toplinske

energije, vode i sl.); 2) kod novĉanih obveza.

Vaţno pravilo o UZAJAMNOSTI ISPUNJENJA dolazi do izraţaja u dvostranoobveznim p.p. u kojima jedan ugovaratelj moţe zahtijevati ispunjenje ĉinidbe od svog suugovaratelja samo ako je sam svoju ĉinidbu ispunio ili ju je spreman ispuniti. U

protivnom mu suugovaratelj moţe staviti PRIGOVOR NEISPUNJENJA DUŢNE OBVEZE. Opće pravilo koje vaţi kod prestanka obveznog odnosa ispunjenjem je da je duţnik

obvezan duţnu ĉinidbu PRAVILNO I UREDNO ISPUNITI na odreĊenom mjestu, u odreĊeno vrijeme i na odreĊeni naĉin. Kad mjesto ispunjenja obveze nije ugovorom ili zakonom odreĊeno, to će biti mjesto

u kojem je duţnik u vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište / boravište. Za novĉane obveze je obrnuto. Mjesto ispunjenja je mjesto u kojem vjerovnik ima sjedište, odnosno prebivalište / boravište. Ako se plaća virmanom, mjesto ispunjenja

novĉane obveze je sjedište pravne osobe kod koje se vode vjerovnikova novĉana sredstva. U pravilu će to biti mjesto u kojem je i sjedište vjerovnika.

Ako rok ispunjenja nije odreĊen ni ugovorom ni zakonom, ispunjenje se moţe zahtijevati i uĉiniti odmah. U sudskoj praksi se pod izrazom «odmah» treba razumjeti rok od 8 dana od dana primitka raĉuna za isporuĉenu robu ili izvršene

usluge. Rok ispunjenja novĉane obveze utvrĊuje se ponajprije trg.ugovorom, no ako to nije uĉinjeno, tada je duţnik obvezan platiti u roku od 30 dana. Svako ugovaranje duljeg roka bit će ništetno. Ponudi li duţnik ispunjenje prije roka, ostavljeno je

vjerovniku na volju hoće li ga odbiti ili primiti. Iznimno će duţnik imati pravo ispuniti obvezu i prije roka. Pretpostavke:

- da je rok ugovoren iskljuĉivo u interesu duţnika

- da duţnik obavijesti vjerovnika o namjeri ispunjenja - da ispunjenje ne bude u nevrijeme.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kad se radi o novĉanoj obvezi, duţnik ima pravo ispuniti je i prije roka i bez

postojanja navedenih pretpostavki. Štoviše ima pravo i na odbitak kamata za vrijeme od isplate do dospijeća ako je tako ugovoreno ili uobiĉajeno – diskontne ili meĊutomne kamate.

Pod odreĊenim pretpostavkama vjerovnik moţe zahtijevati ispunjenje prije roka: - da mu duţnik nije dao obećano osiguranje ili dopunu osiguranja smanjeno bez

njegove krivnje

- da je rok ugovoren iskljuĉivo u interesu vjerovnika. Dug je namiren kad banci, odnosno drugoj pravnoj osobi kod koje se vodi raĉun

vjerovnika stigne novĉana doznaka ili virmanski nalog u vjerovnikovu korist. U sluĉaju plaćanja poštom, dug je podmiren uplatom novca pošti, ali samo kad su to stranke ugovorile; ako plaćanje poštom nije ugovoreno, dug se smatra namirenim

tek kad vjerovnik primi novĉanu doznaku. Pitanje URAĈUNAVANJA ISPUNJENJA (Imputatio) se javlja kad izmeĊu istih osoba postoji više istorodnih obveza, a ono što duţnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle

sve u potpunosti namiriti – najĉešće s novĉanim obvezama. Problem se rješava postavljanjem REDA URAĈUNAVANJA:

- po sporazumu vjerovnika i duţnika,

- ako sporazuma nema, redom koji odredi duţnik najkasnije prilikom ispunjenja, - ako nema duţnikove izjave o uraĉunavanju, redom kako je koja obveza

dospjela za ispunjenje,

- ako su dospjele istodobno, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, - ako su podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su duţniku

najtegotnije,

- ako su u svemu naprijed reĉenom jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su nastale istodobno, ispunjenje se rasporeĊuje na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.

Priznanica ili namira (apocha) je vjerovnikova pisana izjava kojom potvrĊuje primitak dugovane ĉinidbe. S izdavanjem priznanice povezane su 2 predmnijeve:

1) da priznanica na potpunu isplatu glavnice sadrţi predmnijevu da su isplaćene i kamate te sudski i drugi troškovi;

2) druga se odnosi na obveze koje se podmiruju obroĉno u odreĊenim

vremenskim razmacima (utrošak vode, el.energije, najamnine). Izdavanjem priznanica na kasnije dospjele obroke presumira se da su plaćeni i oni koji su dospjeli ranije. Obje su presumpcije oborive.

Duţnik koji je u potpunosti ispunio obvezu moţe od vjerovnika, osim priznanice, zahtijevati povrat obveznice.

Obveznica ili zaduţnica (chirographa) je duţnikova pisana izjava kojom priznaje postojanje obveze prema vjerovniku. Vjerovnik je duţan vratiti obveznicu na duţnikov zahtjev; vraćanje obveznice sadrţi

oborivu presumpciju da je obveza u cijelosti ispunjena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Posve iznimno obveza se moţe ispuniti i polaganjem dugovane stvari kod suda ili

dr.ovlaštene osobe za vjerovnika. Duţnik to moţe uĉiniti kad je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik ili gdje se nalazi, ili kad je poslovno nesposoban, a nema zastupnika. TakoĊer i onda kad vjerovnik

odbije dati priznanicu. Zakašnjenje ili mora povreda je obv-pr. odnosa koja se sastoji u neodrţanju

ugovornih ili zak.rokova ispunjenja ili primitka ispunjenja. Zakašnjenje duţnika – mora debitoris. Zakašnjenje vjerovnika – mora creditoris. Subjektivna mora – kada do zakašnjenja doĊe krivnjom obvezanog. Objektivna mora – kada do zakašnjenje doĊe bez krivnje obvezanog (naše pravo ga prihvaća).

Zakašnjenje duţnika Duţnik pada u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku odreĊenom za ispunjenje. Ako rok nije odreĊen, dovoljno je da vjerovnik pozove duţnika da ispuni obvezu,

usmeno ili pisano. To moţe biti izvansudska opomena ili otpoĉinjanje postupka ĉija je svrha ispunjenje obveze. Duţnikova obveza mora biti dospjela i utuţiva jer kod neutuţivih obveza nema

zakašnjenja. Najteţa posljedica duţnikova zakašnjenja je u tome što odgovara i za sluĉajnu propast stvari, ako sluĉaj ne bi stvar zahvatio da je duţnik na vrijeme ispunio svoju

obvezu. Da bi se oslobodio te odgovornosti, mora dokazati da bi stvar propala i da je on svoju obvezu na vrijeme ispunio. Od duţnika koji je zakasnio s ispunjenjem vjerovnik ima pravo zahtijevati naknadu

štete. Duţnik se moţe osloboditi te odgovornosti ako dokaţe da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao sprijeĉiti, otkloniti ili izbjeći.

Ako je do zakašnjenja došlo u ispunjenju novĉane obveze, vjerovnik ima pravo na zatezne kamate, bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu. Zakašnjenje prestaje (purgatio morae) ĉim duţnik ponudi ispunjenje duţne ĉinidbe. Prestat će i onda kad vjerovnik naknadno produlji rok ispunjenja ili do toga doĊe

njihovim sporazumom. Zakašnjenje vjerovnika

Vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez opravdanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem sprijeći. Ĉinidba mora biti ponuĊena u roku, na odreĊenom mjestu, na odreĊen naĉin.

Vjerovnik dolazi u zakašnjenje i kad je spreman primiti ispunjenje duţnikove istodobne obveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze. Ĉim vjerovnik padne u zakašnjenje, prestaje duţnikovo zakašnjenje, a na vjerovnika

prelazi rizik sluĉajne propasti i oštećenja stvari te trošak daljeg ĉuvanja stvari. Vjerovnik u zakašnjenju odgovara duţniku za svu štetu koja mu je prouzroĉena zakašnjenjem.

Kad je vjerovnik u zakašnjenju, kad odbija primiti ĉinidbu, duţnik se moţe osloboditi obveze polaganjem dugovane stvari u sud.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nemogućnosti ispunjenja

Kad ispunjenje obveze postane nemoguće zbog dogaĊaja ili okolnosti za koje duţnik ne odgovara, obveza prestaje. Ako nemogućnost ispunjenja nastupi zbog propasti stvari, obveza prestaje samo ako

je u pitanju nezamjenjiva stvar (species). Propašću generiĉne stvari obveza se ne gasi, samo iznimno ako bi propala cijela masa iz koje je trebalo uzeti odreĊenu koliĉinu gen.stvari, obveza prestaje – iznimka od pravila da vrsta ne propada.

Za obveze iz dvostranoobveznih ugovora, kad ispunjenje obveze jedne strane postane nemoguće, gasi se i obveza druge strane, a ako je ona nešto ispunila od svoje obveze, moţe zahtijevati povrat po pravilima o vraćanju steĉenog bez osnove.

No, ako bi ispunjenje obveze jedne strane postalo nemoguće zbog dogaĊaja za koji je odgovorna druga strana, tada obveza prve strane prestaje, a druga strana ostaje u obvezi.

Raskid je naĉin prestanka valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomiĉno ispunjen. Otkaz je jednostrana izjava ugovorne strane kojom se okonĉava trajniji ugovorni

odnos na neodreĊeno vrijeme. Raskid na osnovi stranaĉke volje.

SPORAZUMNI RASKID je ugovor (contrarius consensus, mutuus dissensus) kojim ugovorne strane odustaju od postojećeg, valjanog ugovora prije njegova ispunjenja. Naziva se još i SPORAZUMNOM ODUSTAJOM i STORNIRANJEM UGOVORA.

Moguć je samo ako ugovor nije ispunjen ili je djelomiĉno ispunjen; «raskid ugovora» do kojeg bi došlo nakon potpunog ispunjenja ugovora nije raskid postojećeg ugovora, nego sklapanje posve novog ugovora o istom objektu i obrnutim stranaĉkim

ulogama. ZOO se odluĉio za neformalnost raskida formalnih ugovor uz 2 iznimke:

- kad je drukĉije predviĊeno zakonom i - ako cilj zbog kojeg je propisan oblik za sklapanje ugovora zahtijeva da raskid

ugovora bude obavljen u istom obliku.

Temeljni uĉinak sporazumnog raskida ugovora sastoji se u osloboĊenju obveza u odreĊenom obujmu i od odreĊenog trenutka. Uobiĉajeno je da uĉinci sporazumnog raskida ugovora koji je djelomiĉno ispunjen nastupaju ex nunc, od trenutka raskida,

a uĉinci raskida neispunjenog ugovora ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Clausula irritatoria je uglavak po kojem se jednoj strani dopušta da moţe odustati od

ugovora ako druga strana ne ispuni svoju obvezu. Lex commissoria je specifiĉan uglavak kod kupoprodaje kojim je prodavatelj ovlašten odustati od ugovora ako kupac na vrijeme ne plati kupovnu cijenu.

Ugovorne strane mogu ugovornim klauzulama osigurati pravo na jednostrani raskid ugovora; takoĊer mogu jednostrano raskinuti ugovore s pravom odustanka davanjem

odustatnine i ugovore u reţimu kapare kao odustatnine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pravo jednostranog raskida zakon daje ugovarateljima u onim sluĉajevima kad je

došlo do odreĊenih poremećaja u ispunjenju ugovornih obveza, kao što su zakašnjenje, neizvjesnost, djelomiĉna nemogućnost i oteţanost ispunjenja.

Raskid zbog neispunjenja – opće je naĉelo da ispunjenje dvostranoobv.ugovora moţe zahtijevati samo ona strana koja je svoju obvezu ispunila ili je realno spremna ispuniti je. Ako ne postoji takva situacija, moţe protivna strana uvijek odbiti

ispunjenje prigovorom «neispunjenog ugovora». Drugo je naĉelo da kod dvostranoobv.ugovora u sluĉaju zakašnjenja jedne strane druga strana moţe odrediti primjereni rok za naknadno ispunjenje obveze, uz izjavu

da će nakon bezuspješnog proteka roka odustati od ugovora. Kad iz duţnikova drţanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, zakon dopušta vjerovniku da ugovor raskine i bez ostavljanja naknadnog roka.

ZOO ne dopušta raskidanje ugovora zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze. Do jednostranog raskida moţe doći i kad ispunjenje obveze jedne strane postane neizvjesnim zbog pogoršanja njenih mat.prilika ili dr.ozbiljnih razloga nastalih poslije sklapanja ugovora, odnosno i prije sklapanja ako suugovaratelj za njih nije znao.

Raskid zbog promijenjenih okolnosti – u obveznom pravu vaţi strogo naĉelo prema kome se ugovora treba drţati – pacta sunt servanda. Da bi se ublaţilo djelovanje tog

strogog naĉela, strane su u ugovor unosile clausulu rebus sic stantibus. Ne moţe se zahtijevati raskid ugovora ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila duţna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti.

Raskid zbog promijenjenih okolnosti ne moţe traţiti strana koja je pala u zakašnjenje. Do raskida neće doći ako druga ugovorna strana pristane da se sporne odredbe

praviĉno izmijene. Stranama je dopušteno da se ugovorom unaprijed odreknu pozivanja na odreĊene promijenjene okolnosti, izuzev ako bi time povrijedile naĉelo savjesnosti i poštenja.

Raskid ex lege – najpoznatiji sluĉaj su tzv. FIKSNI UGOVORI – to su ugovori kod kojih je ispunjenje u odreĊenom roku bitan sastojak ugovora. Do raskida ex lege moţe doći i kod ugovora koji nisu fiksni ako duţnik ne ispuni

obvezu ni u naknadnom primjerenom roku. Osn. se uĉinkom raskida smatra osloboĊenje ugovornih strana njihovih ugovornih

obveza, osim odgovornosti za štetu u nekim sluĉajevima raskida. Raskidom nastaje i obveza restitucije onoga što je primljeno na ime ispunjenja. Obveza vraćanja odnosi se i na korist koju je ug.strana imala u meĊuvremenu od

onoga što treba vratiti. U pravilu se te koristi vraćaju u obliku novĉane naknade. Ako je objekt vraćanja novac, tada se uz glavnicu duguju i zatezne kamate.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA)

To je prestanak obveze obraĉunavanjem protutraţbine s traţbinom. Duţnikova će obveza prestati prijebojem samo ako je duţnikova protutraţbina po

visini jednaka vjerovnikovoj traţbini. Ako su meĊusobne traţbine nejednake, prijebojem prestaje ona koja je manja, dok razliku vjerovnik ima pravo zahtijevati a duţnik podmiriti.

Do prijeboja moţe doći na osnovi ugovora, na osnovi zakona ili po samom zakonu. U skladu s tim razlikuju se sporazumni prijeboj, jednostrani prijeboj i prijeboj po samom zakonu.

SPORAZUMNI ILI DOBROVOLJNI PRIJEBOJ – ugovorni prijeboj ili ugovorna kompenzacija. JEDNOSTRANI PRIJEBOJ – nastaje izjavom volje jedne strane nakon što su ispunjene

zakonom predviĊene pretpostavke: uzajamnost, istovrsnost, dospjelost i utuţivost traţbina te izjava o prijeboju. Uzajamnost – u prijeboj se moţe ići samo s vl.traţbinom, ne i tuĊom. Od zahtjeva uzajamnosti odstupilo se u ovim sluĉajevima:

- jamac moţe protiv vjerovnika kompenzirati traţbinu gl.duţnika - duţnik moţe prema traţbini novog vjerovnika staviti u prijeboj svoju traţbinu

koju ima prema starom, a ne prema novom vjerovniku.

Istovrsnost – traţbine su istovrsne ako glase na stvari istog roda i iste kakvoće. Izjava o prijeboju – nakon što je ona dana, smatra se da je prijeboj nastao u trenutku kad su se za njega ispunile potrebne pretpostavke – ex tunc.

Ako vjerovnik zatraţi ispunjenje, komp. se postiţe prigovorom prijeboja (ope exceptionis). PRIJEBOJ EX LEGE – kod nas ne postoji.

Traţbine koje potjeĉu iz odreĊenih ob-pr. odnosa ne mogu prestati prijebojem. To su:

- traţbine koje se ne mogu zaplijeniti odnosno prisilno ispuniti, kao npr.soc.pomoći, stipendije…;

- t. nastale namjernim prouzroĉenjem štete; - t.objekt kojih su stvari ili vrijednosti stvari koje su duţniku dane na ĉuvanje ili

posudbu; - t.naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzroĉenjem smrti; - t.na osnovi zak.obveze uzdrţavanja.

OTPUST DUGA (Remissio)

Otpustom ili oprostom duga obveza prestaje kad vjerovnik izjavi duţniku da neće zahtijevati njeno ispunjenje, a duţnik se s tim suglasi. Otpust duga gl.duţniku oslobaĊa obveze i jamca, dok otpust duga jamcu ne oslobaĊa

gl.duţnika. Otpusta nema ako duţnik uskrati pristanak, npr. zbog ponosa, ĉasti ili stoga što se otpust odnosi na nepostojeći ili zastarjeli dug.

Sporazum o otpustu moţe se sklopiti i prešutno tako da vjerovnik vrati duţniku obveznicu. Opoziv izjave o otpustu moguć je sve dok duţnik za nju ne sazna.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ostali naĉini prestanka:

a) smrću duţnika ili vjerovnika; b) novacijom ili obnovom; c) sjedinjenjem ili konfuzijom kad ista osoba postane vjerovnik i duţnik;

d) propisom.

UGOVORNI ODNOSI UGOVORI O PRIJENOSU STVARI I PRAVA

KUPOPRODAJA (Emptio venditio)

To je ugovor kojim se jedna strana (prodavatelj) obvezuje drugoj strani (kupcu) prepustiti odreĊeni objekt, a kupac se obvezuje za prepušteni objekt platiti odreĊeni iznos novca kao kupovnu cijenu.

To je konsezualni, dvostranoobvezni ugovor, reciproĉni ugovor za kojeg je karakteristiĉno da svaka strana postaje istodobno i vjerovnik i duţnik, sinalagmatiĉni ugovor, neformalan, kauzalan (kauza – stjecanje prava vl.na stvari).

Po našem pravu, samim sklapanjem kupoprodajnog ugovora kupac još ne postaje vlasnikom stvari. Kupnjom dobiva samo obveznopravni zahtjev prema prodavatelju da mu on stvar uruĉi. Tek kada je prodavatelj stvar predao kupcu, on postaje

vlasnikom stvari, ako je i sam prodavatelj to bio. Prema tome, kupoprodaja je samo osnova za stjecanje prava vl.

Objekti kupoprodaje mogu biti stvari, prava i imovina. Stvari moraju biti u prometu. Valjana je kupoprodaja buduće stvari – kupnja nadanih stvari (emptio rei speratae). Kupac nije duţan platiti cijenu ako stvar ne nastane – kupnja pod odgodnim uvjetom.

Ali, kupac moţe pristati na bezuvjetnu kupnju buduće stvari i platiti cijenu makar stvar ne nastane ili nastane u manjoj koliĉini od oĉekivane – kupnja nade (emptio spei). Pokretnine su najĉešći objekt kupoprodaje – roba najbrojnija. Nekretnine su takoĊer objekti kup. Prava isto mogu biti objekti kup., ali samo imovinska prava, npr.traţbine, autorsko

pravo… Prodati se moţe i pravo koje je sporno ali ugovor kojim bi odvjetnik ili neki drugi nalogoprimac kupio takvo pravo bi bio ništetan ako mu je bilo povjereno ostvarivanje

spornog prava. Ništetan bi bio i ugovor kojim bi odvjetnik za sebe ugovorio udio u podjeli iznosa koji bi sud dosudio njegovu nalogodavcu. Za objekt kup. traţi se da bude odreĊen ili bar odrediv.

Objekt je odreĊen ako predstavlja jedinicu u prometu, tj. species. Odrediv je ako se naknadno moţe individualizirati a da se za to ne mora meĊu istim stranama sklapati novi p.p.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Cijena je vrijednost stvari izraţena u novcu.

Za kupovnu cijenu zahtijevaju se ove 3 karakteristike: a) Cijena mora biti izraţena u novcu. b) Cijena mora biti odreĊena ili odrediva. Ugovor u kojem cijena nije

odreĊena niti sadrţi dovoljno podataka pomoću kojih bi se mogla odrediti je ništetan. Iznimka je trg.ugovor o kupoprodaju koji zbog neodreĊenosti odnosno neodredivosti cijene neće biti ništetan, jer će kupac u tom sluĉaju

platiti cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kad te cijene nema, razumnu cijenu – to je tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno koju je sud odredio prema okolnostima sluĉaja.

c) Cijena ne smije biti protuzakonita. Ako je cijena odreĊena propisom, pa se ugovori viša cijena, ugovor je valjan, samo vaţi propisana, a ne ugovorena cijena.

OBVEZE STRANA a) Obveze prodavatelja do trenutka predaje. Prodavatelj mora stvar do trenutka predaje briţljivo ĉuvati. Zatim je mora predati kupcu u «slobodan posjed»

kako je ugovoreno, tj. sa svim njenim sastavnim dijelovima i to u ugovoreno vrijeme, na mjestu na kojem treba i u onom stanju u kojem se stvar nalazila u trenutku sklapanja ugovora.

Mjesto predaje utvrĊuje se ugovorom, no ako to nije uĉinjeno, predaja se ima izvršiti u mjestu prodavateljeva prebivališta / boravišta / sjedišta. Mjesto predaje stvari bit će mjesto gdje se stvar nalazi ili gdje treba biti izraĊena.

Pri kupoprodaji osobito je vaţan trenutak predaje stvari jer u tom trenutku na kupca prelazi odgovornost za rizik – to je odgovornost za sluĉajnu propast ili oštećenje stvari. Kad je kupac zbog nedostatka stvari zatraţio od prodavatelja da mu je

zamijeni ili je raskinuo ugovor, rizik ne prelazi na njega. MeĊutim, dok je ne vrati prodavatelju, duţan ju je ĉuvati paţnjom dobrog privrednika odnosno dobrog domaćina. Isto vrijedi i za prodavatelja kad je zbog zakašnjenja kupca stvar ostala

kod prodavatelja, a rizik prešao na kupca. Suglasno naĉelu o uzajamnosti i istodobnosti ispunjenja, prodavatelj nije duţan predati stvar ako mu kupac istodobno ne plati cijenu. MeĊutim, kupac nije duţan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost pregledati stvar.

b) Obveze prodavatelja nakon predaje – odgovara za mat. i pravne nedostatke stvari.

c) Obveze kupca. Osn.obveze su preuzimanje stvari i isplata cijene. Kupovna cijena plaća se odjednom; plaćanje u obrocima se nikad ne podrazumijeva, nego uvijek

mora biti posebno ugovoreno. Platiti treba na odreĊenom mjestu, na odreĊeni naĉin i u odreĊeno vrijeme. Modaliteti isplate prvenstveno se odreĊuju ugovorom, a ako to nije uĉinjeno, onda isplata treba uslijediti u trenutku i mjestu u kojem treba obaviti

predaju stvari. No, ako se cijena ne mora platiti u trenutku predaje stvari, tada se plaća u prebivalištu / sjedištu prodavatelja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


d) Obveze u sluĉaju raskida kupoprodaje. Opće je pravilo obv.prava da u

sluĉaju povrede ugovorne obveze od strane jednog ugovaratelja, drugi ugovaratelj moţe raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Isto pravilo o naknadi štete vrijedi i za sluĉaj raskida kupoprodaje zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja,

prodavatelja ili kupca. Štete nema ako kupac moţe, pod istim uvjetima, pribaviti stvar od nekog drugog prodavatelja, a prodavatelj, pod istim uvjetima, prodati stvar nekom drugom.

DoĊe li do raskida kupoprodaje zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja, a stvar ima tekuću cijenu (cijenu utvrĊenu sluţb.evidencijom), druga strana moţe zahtijevati razliku izmeĊu ugovorene cijene i tekuće cijene na dan raskida ugovora na

trţištu mjesta u kojem je posao obavljen – APSTRAKTNA ŠTETA. Ako doĊe do raskida prodaje zbog neispunjenja ĉinidbe od strane jednog ugovaratelja, ĉiji objekt su generiĉne stvari, druga strana moţe izvršiti prodaju radi

pokrića, odnosno kupnju radi pokrića, i zahtijevati razliku izmeĊu ugovorene cijene i cijene prodaje odnosno kupnje radi pokrića – KONKRETNA ŠTETA. POSEBNE VRSTE KUPOPRODAJE

Kupoprodaja s pravom prvokupa – Ugovorom je zasnovano pravo prvokupa kad se u njegov sadrţaj unese odredba kojom se obvezuje kupac da izvijesti prodavatelja o namjeri da stvar proda trećem, o uvjetima te kupoprodaje i da mu ponudi da on

kupi stvar za istu cijenu. Prodavatelj je duţan, ako se ţeli koristiti pravom prvokupa, obavijestiti o tome kupca u roku od mjesec dana, raĉunajući od dana kad je od kupca primio obavijest o namjeravanoj prodaji trećoj osobi. Istodobno s izjavom o kupnji,

prodavatelj je duţan isplatiti cijenu koju je kupac ugovorio s trećom osobom, ili je poloţiti kod suda odnosno kod zakonom ovlaštene osobe. Ako kupac nije poštovao svoju obvezu, pa je stvar prodao trećem i na njega prenio

pravo vl. ne obavještavajući o tome prodavatelja, prodavatelj moţe u roku od 6 mjeseci od saznanja za taj prijenos zahtijevati da se prijenos poništi i njemu proda stvar pod istim uvjetima. Krajnji rok u kojem prodavatelj moţe ostvarivati svoje pravo

prvokupa je 5 god. od dana prijenosa vl. na trećega. Nazadkupnja – vrsta kupoprodaje kod koje si prodavatelj nekretnine prigodom kupoprodaje ili kasnije pridrţava pravo da prodanu stvar za unaprijed odreĊenu

cijenu opet otkupi. Nazadprodaja – vrsta kup.kod koje je prodavatelj obvezan da na zahtjev kupca

odmah ili nakon odreĊenog vremena za unaprijed odreĊenu cijenu nekretninu ponovo kupi.

Realna kupoprodaja ili kupnja iz ruke u ruku ili kupnja za gotovo – stranaĉka namjera je upravljena na neposrednu izmjenu ĉinidbe i protuĉinidbe (npr.kupnja na trţnici, kupnja iz automata..).

Kupoprodaja s obroĉnim otplatama cijene ili kreditna kupoprodaja ili kupoprodaja na kredit. Ugovorom o kup.pokretne stvari s obroĉnom otplatom cijene

obvezuje se prodavatelj predati kupcu odreĊenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje isplatiti cijenu u obrocima u odreĊenim vremenskim razmacima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Druga karakteristika tog ugovora – odstupanje od naĉela istodobnosti ispunjenja

ĉinidaba. Propisan pisani oblik. U korist kupca 2 prava: pravo na raskid ugovora i pravo da odjednom isplati ostatak

cijene. Klauzula o raskidu mora biti, pod prijetnjom ništetnosti, unesena u ugovor s tim da kupac moţe raskinuti ugovor ako to u pisanom obliku priopći prodavatelju u roku 3

dana od potpisivanja ugovora. Kupac se uvijek moţe koristiti pravom da isplati odjednom ostatak cijene bez ugovornih kamata i troškova; svaka suprotna odredba je ex lege ništetna.

Prodavatelj ima pravo raskinuti ugovor ako kupac kasni s poĉetnom otplatom, kao i kad doĊe u zakašnjenje s najmanje 2 uzastopne otplate (koje ĉine najmanje osminu cijene) poslije poĉetne otplate, odnosno samo s jednom ako ih nema više od ĉetiri.

ZOO ne dopušta ugovaranje penala za sluĉaj raskida ugovora i za sluĉaj kašnjenja u isplati nekog obroka cijene. Kupoprodaja s pridrţajem prava vlasništva – kad prodavatelj pokretne stvari na

osnovi posebne ug.odredbe zadrţi pravo vl. i poslije predaje stvari kupcu, sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti. Rizik sluĉajne propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od trenutka kad mu je stvar

predana. Kupnja na pokus – 2 varijante: bez predaje i s predajom stvari kupcu. Moguća je

kupnja i uz tzv. OBJEKTIVNI POKUS kad nastanak ugovora ne ovisi o volji i nahoĊenju kupca, nego o rezultatima struĉnog ispitivanja ugovorenih svojstava stvari.

Kupoprodaja po uzorku ili modelu – prodavatelj duţan predati kupcu stvar jednaku uzorku ili modelu, izuzev ako je uzorak ili model pokazan kupcu samo radi

obavijesti i pribliţnog odreĊivanja svojstava stvari. Kupoprodaja sa specifikacijom – nastaje kad se kupcu ostavi pravo da nakon sklapanja ugovora odredi oblik, mjeru, asortiman ili dr.pojedinost kupljene stvari.

Prodajni nalog – ugovor kojim se nalogoprimac obvezuje pokretnu stvar, koju mu je predao nalogodavac, prodati za odreĊenu cijenu i u odreĊenom roku ili je u tom

roku vratiti nalogodavcu. Ako nalogodavac ne proda stvar do odreĊenog roka, smatra se da je on kupio tu stvar.

Ne moţe se opozvati; realni ugovor. Nalogodavac snosi rizik sluĉajne propasti stvari ili oštećenja premda njome ne moţe raspolagati.

Pr. prodaja novina preko kolportera ili knjiga preko knjiţara i putujućih putnika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAMJENA (RAZMJENA)

Zamjena je konsezualni dvostranoobv.ugovor koji nastaje tako da se jedna strana obveţe predati drugoj strani odreĊenu stvar u vl., a ta se druga obveţe da će joj kao

protuĉinidbu dati odreĊenu svoju stvar u vl. Objekt zamjene mogu biti sve stvari koje su u prometu, prenosiva prava i novac –

ako obje strane zamjenjuju domaći valutni novac, radi se o zamjeni; a ako jedna strana obeća da će dati domaći valutni novac, a druga strana obeća da će za to dati strani valutni novac, ne radi se o zamjeni nego o kupoprodaji.

Zamjena je naplatni p.p. samo što se naplata ne sastoji u novcu, nego u predaji neke druge stvari; kauzalni p.p. (kauza je stjecanje vl.); neformalan p.p.

DAROVANJE

Darovanje je ugovor kojim jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno

prepušta drugoj strani (obdareniku) neku imov.korist, a ova to prihvaća. Oprost i isplata duga uz suglasnost duţnika smatraju se takoĊer darovanjem.

KARAKTERISTIKE: Nitko se ne moţe obdariti protiv svoje volje. Kod darovanja pokretne stvari moţe doći do predaje dara prije nego se obdarenik oĉitovao o njegovu prihvaćanju; smatra se

da je dar prihvaćen ako nije otklonjen u roku koji je darovatelj ostavio obdareniku. D. je besplatan p.p.; to je konsezualni ili realni ugovor. Animus donandi (namjera darovanja) znaĉi da ugovorom o d. darovatelj mora svoju

imovinu umanjiti, a daroprimcu se mora darovanjem njegova imovina povećati. Kao OBJEKT darovne ĉinidbe, mogu se javljati sve stvari – i sadašnje i buduće.

Darovati se mogu i imov.prava, imovina (ali samo sadašnja i najviše polovina buduće imovine s tim da se u dvojbi smatra da je darovana samo sadašnja imovina). Kod konsez. je darovanja akt sklapanja ugovora vremenski odvojen od akta

ispunjenja. Za takvo se darovanje zahtijeva oblik javnobiljeţniĉkog akta ili ovjerovljene priv.isprave. Kod realnog se darovanja u kojem akt ispunjenja slijedi neposredno iza akta

sklapanja, u naĉelu ne traţi odreĊeni oblik (osim ako se radi o darovanju nekretnine). OPOZIV ZBOG OSKUDNOSTI – Ako darovatelj naknadno, nakon ispunjenja ugovora o

d., toliko osiromaši da nema više sredstava za svoje nuţno uzdrţavanje, a nema nikoga tko bi ga po zakonu bio duţan uzdrţavati, moţe opozvati darovanje i zahtijevati povrat dara.

Osobe koje je darovatelj duţan uzdrţavati nemaju pravo na opoziv darovanja ako bi darovanjem bilo ugroţeno njihovo uzdrţavanje, ali imaju pravo zahtijevati od obdarenika nadopunu onog što darovatelj zbog darovanja nije više u stanju davati.

To pravo imaju i prema obdarenikovim nasljednicima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OPOZIV ZBOG GRUBE NEZAHVALNOSTI – Obdarenikova gruba nezahvalnost

podrazumijeva da je prema darovatelju ili ĉlanu njegove uţe obitelji uĉinio djelo kaţnjivo po kaz.propisima ili se teţe ogriješio o zak.duţnosti prema tim osobama. Uĉinak opoziva je u obvezi obdarenika da vrati dar tj. njegovu vrijednost, pri ĉemu se

primjenjuju pravila insituta stjecanja bez osnove. Opoziv se mora dati u roku od godine dana od dana saznanja za razlog opoziva, a najkasnije u roku od 10 god. za nekretnine odnosno 5 god.za pokretnine.

VRSTE DAROVANJA:

a) Darovanje s nametom – namet ili nalog nema karakter protuĉinidbe; da bi

mogao zahtijevati ispunjenje nameta darovatelj mora prethodno ispuniti svoju ĉinidbu (mora predati dar obdareniku);

b) Nagradno darovanje;

c) Uzajamno darovanje ili dar i uzdarje – kad se ugovori da će obdarenik uzvratiti darom darovatelju;

d) Mješovito darovanje postoji kad ĉinidbe u naplatnom poslu nisu vrijednosno jednake, a za razliku vrijednosti je nedvosmisleno izraţena

namjera darovanja; e) Darovanje za sluĉaj smrti – moţe se ispuniti samo nakon smrti darovatelja.

UGOVOR O DOŢIVOTNOM UZDRŢAVANJU

Tim ugovorom obvezuje se jedna strana (davatelj uzdr.) doţivotno uzdrţavati drugu stranu ili neku treću osobu (primatelj uzdr.), a druga strana izjavljuje da joj daje svu ili dio svoje imovine s time da je stjecanje stvari i prava odgoĊeno do smrti primatelja

uzdr. To je dvostranoobvezan, naplatan i strogo formalan p.p. Mora biti sklopljen u pisanom obliku i ovjerovljen od suca nadl.suda ili sastavljen u obliku javnobilj.akta ili

potvrĊen po javnom biljeţniku. Objekt ugovorne ĉinidbe uzdrţavanog je njegova imovina koja mu pripada u vrijeme sklapanja ugovora.

Ĉinidba uzdrţavatelja u pravilu će se sastojati u davanju smještaja, prehrane, brige oko zdravlja, sahrane, ali i u davanju novĉane rente, zajednici ţivota… Davatelj uzdr.je ovlašten, ako je objekt ugovora nekretnina, zatraţiti upis zabiljeţbe

ugovora u zemlj.knjizi, ili u javni upisnik ako se radi o takvoj pokretnoj stvari. Davatelj uzdr. ne odgovara poslije smrti primatelja uzd.za njegove dugove.

Ugovor prestaje: a) sporazumnim raskidom; b) jednostranim raskidom (kad ugovaratelji ţive zajedno pa im se odnosi toliko

poremete da zajedn.ţivot postane nepodnošljiv ili kad jedna strana ne

ispunjava svoje obveze); c) raskidom zbog izmijenjenih okolnosti; d) raskid zbog smrti davatelja uzdr. ali samo ako njegov braĉni drug i potomci ne

pristanu na produţenje ugovora; e) smrću primatelja uzdr.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


UGOVOR O DOSMRTNOM UZDRŢAVANJU

Tim ugovorom obvezuje se jedna strana (davatelj uzd.) uzdrţavati drugu stranu ili neku treću osobu (primatelj uzdr.) do njezine smrti, a druga se obvezuje prenijeti joj

za ţivota svu ili dio svoje imovine. Razlika izmeĊu ovog i ugovora o doţivotnom uzdr. je ta što je prethodni ugovor mortis causa ugovor, a ovaj inter vivos. To je dvostranoobvezni, naplatan i strogo formalan p.p. Kao jamstvo za ispunjenje obveze uzd, primatelj uzd.moţe odrediti da se, ako uzdrţavatelju daje nekretninu, u njegovu korist osnuje stvarni teret uzdr.

Ako uzdrţavatelj umre prije primatelja uzdr., osn.je pravilo da ovaj ugovor prelazi na njegove nasljednike, ako na to pristanu. Ako ne pristanu, ugovor se ex lege raskida, a oni snose 2 posljedice:

- nemaju pravo na naknadu za do raskida dano uzdr; - moraju primatelju uzdr. vratiti sve ono što je ugovorom stekao davatelj uzd.,

odnosno vratiti naknadu steĉenog.

UGOVORI O UPORABI I KORIŠTENJU STVARI

ZAKUP

Zakup je konsezualni dvostranoob.ugovor kojim se jedna strana (zakupodavac) obvezuje da će uz naplatu (zakupninu) prepustiti drugoj strani (zakupniku) neku

stvar na korištenje. Zakupodavac mora biti ili vlasnik stvari ili takav stvarnopravni ovlaštenik koji moţe na drugoga prenijeti izvršavanje svog prava.

U zakup se obiĉno daju nekretnine – obradiva zemljišta, posl.zgrade i posl.prostorije. Kod nas se zakup obradiva zemljišta zove «arenda».

Temeljna razlika izmeĊu zakupa i najma je u tome što se kod najma stvar daje na uporabu (bez crpljenja plodova), a ne na korištenje kao kod zakupa. Zakupodavac je duţan:

- predati zakupcu stvar u ispravnom stanju; - odrţavati stvar u ispravnom stanju za sve vrijeme trajanja zakupa (osim sitnih

popravaka koji padaju na teretu zakupniku);

- snositi odgovornost za mat. nedostatke stvari – odredba o iskljuĉenju ili ograniĉenju odgovornosti za mat.nedostatke će biti ništetna kad je zakupodavac znao za nedostatke i namjerno ih prešutio zakupniku, zatim kad

nedostatak potpuno onemogućuje korištenje zakupljene stvari te kad je zakupodavac, koristeći svoj monopolski poloţaj, nametnuo takvu odredbu zakupniku;

- snositi odgovornost za pravne nedostatke zakupljene stvari – kada netko treći ima pravo na zakupljenoj stvari.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zakupnik je duţan: - koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin; - naknaditi štetu za korištenje stvari protivno ugovoru odnosno namjeni stvari;

- plaćati zakupninu u rokovima odreĊenim ugovorom, zakonom ili obiĉajem mjesta predaje stvari zakupniku. Zakupnina se plaća polugodišnje ako se radi o zakupu na jednu ili više godina. Ako je zakup na vrijeme ispod jedne godine,

zakupnina se plaća nakon isteka ugovorenog roka; - ĉuvati stvari i nakon prestanka zakupa vratiti je neoštećenu.

Podzakup je ugovor kojim zakupnik daje zakupljenu stvar u zakup drugome. Zakupodavac moţe otkazati ugovor o zakupu ako je stvar dana u podzakup bez njegova dopuštenja.

Zakupodavac ima pravo da se za svoje traţbine prema zakupniku s naslova zakupa naplati izravno od podzakupnika, i to iz iznosa koji on duguje zakupniku na osnovi podzakupa. Podzakup prestaje istekom roka na koji je ugovoren, ali u svakom sluĉaju kada

prestane zakup. Zakup prestaje:

- istekom vremena, ali moţe doći i do prešutnog obnavljanja zakupa. Naime, ako nakon isteka vremena na koji je zakup ugovoren, zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tome ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi

ugovor o zakupu na neodreĊeno vrijeme; - otkazom ako mu trajanje nije odreĊeno. Otkazni rok je 8 dana, ali samo ako

nije drukĉije ugovoreno ili odreĊeno zakonom ili ne proizlazi iz mjesnih

obiĉaja. Otkaz se ne moţe dati u nevrijeme; - propašću stvari zbog više sile.

Zakup ne prestaje smrću bilo koje od strana, već se nastavlja s njihovim

nasljednicima. ZAKUP POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA Strane pravne i fiz. osobe ne mogu biti nositeljima prava vl.na polj. zemljištu, osim

ako je to dopušteno meĊ.ugovorom. Temeljna duţnost vlasnika i ovlaštenika polj.zemljišta je da ga obraĊuju i odrţavaju sposobnim za polj.proizvodnju.

Zakupnik moţe biti svaka fiz. i pravna osoba koja se bavi polj.djelatnošću. Polj.zemljište u vl.drţave se moţe dati u koncesiju stranoj i domaćoj pravnoj i fiz.osobi.

Ugovor o zakupu mora imati pisani oblik. Polj.zemljište u vl.drţave se daje u zakup javnim natjeĉajem; ne moţe se dati u podzakup.

Ugovor o zakupu prestaje: - istekom vremena na koji je sklopljen, - prenamjenom polj.zemljišta u neko drugo,

- otkazom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAKUP POSLOVNOG PROSTORA

Zakupodavac moţe biti svaka pravna i fiz.osoba koja ima u vl.poslovni prostor. Zakupnik moţe biti svaka fiz.i pravna osoba, ukljuĉivo i strana fiz.osoba. U poslovni prostor ulaze: poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaţa i garaţno

mjesto. Ugovor mora biti pisani. U sluĉaju sklapanja ugovora o zakupu s dvojicom odvojenih zakupnika prednost ima

onaj zakupnik koji je prvi sklopio ugovor – naĉelo prioriteta. Zakupodavac je duţan:

- predati objekt u stanju prikladno za obavljanje predviĊene djelatnosti i u tom

ga stanju odrţavati; - predati posl.prostor zakupniku u ugovorenom roku; - odrţavati posl.prostor u prikladnom stanju.

Zakupnik nije duţan plaćati zakupninu ako zbog radova zakupodavca nije mogao koristiti posl.prostor. Duţan je:

-plaćati zakupninu – ako ugovorom nije drukĉije odreĊeno, plaća se mjeseĉno unaprijed najkasnije do 5. u mjesecu;

- snositi troškove korištenja zajedn.ureĊaja u zgradi i troškove tekućeg

odrţavanja posl.prostora; - snositi troškove popravka posl.prostora koje je sam prouzroĉio.

UreĊaje koje je zakupnik ugradio u posl.prostor ima pravo odnijeti (ius tollendi), osim

ako bi to prouzroĉilo oštećenje prostora. Ako ugovorom nije drukĉije odreĊeno, zakupnik nema pravo posl.prostor dati u

podzakup drugome. Ugovor prestaje:

- istekom roka kad je sklopljen na odreĊeno vrijeme; - otkazom kad je sklopljen na neodreĊeno vrijeme, ali i svaka strana ga moţe

otkazati u svako doba, bez ozbira je li sklopljen na odreĊeno ili neodreĊeno vrijeme, ako druga strana ne ispunjava ugovorne ili zak.obveze. Zakupodavac

moţe otkazati ugovor o zakupu posl.prostora u svako doba, pa i onaj sklopljen na odreĊeno vrijeme, ako zakupnik i poslije pisane opomene koristi prostor protivno ugovoru ili mu nanosi znatniju štetu, ako ne plaća zakupninu te kada

je zakupodavcu nuţan taj prostor za obavljanje njegove djelatnosti. Otkazni rok je 3 mjeseca ako nije drukĉije ugovoreno.

- odustankom;

- raskidom. Ako zakupodavac proda zakupljeni objekt, ugovor o zakupu ne prestaje, nego treća osoba stupa u prava i duţnosti zakupodavca – prijenos ugovora na temelju zakonske

odredbe. Zakup ne prestaje ni u sluĉaju smrti zakupnika ili njegove statusne promjene jer tada njegovi nasljednici / pravni sljednici stupaju u njegova prava i obveze.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


NAJAM

Najam je ugovor kojim se najmodavac obvezuje predati najmoprimcu odreĊenu stvar na uporabu, a najmoprimac se obvezuje za to plaćati odreĊenu najamninu.

Razlika prema zakupu je u tome što uporaba, za razliku od korištenja, ne obuhvaća i uţivanje u smislu pribiranja plodova (zarada i sl.). Najam je konsezualan, dvostranoob., naplatan i kauzalan ugovor.

Moţe se sklopiti na neodreĊeno i odreĊeno vrijeme. Neformalan je, osim najma o nekretnini koji mora biti u pisanom obliku.

Najmodavac ima sljedeće obveze: - predati stvar najmoprimcu i odrţavati je u stanju podobnom za ugovorenu

uporabu;

- snositi poreze i dr.javne terete na iznajmljenoj stvari; - uzdrţati se od preinaka koje bi ometale uporabu iznajmljene stvari, osim uz

pristanak najmoprimca; - odgovarati za mat. i pravne nedostatke iznajmljene stvari.

Najmoprimac ima sljedeće obveze:

- plaćati najamninu u ugovorenim ili zakonom odreĊenim rokovima. Najamnina

se plaća mjeseĉno ako nije šta drugo ugovoreno i ako je najam sklopl jen na neodreĊeno vrijeme, inaĉe se plaća nakon isteka najma odnosno polugodišnje, ako je sklopljen na jednu ili više godina. Zbog neplaćanja najamnine u dva

uzastopna roka, najmodavac ima pravo otkazati ugovor bez pridrţavanja otkaznog roka;

- uzdrţati se od protuugovorne uporabe stvari;

- vratiti stvar nakon prestanka najma u stanju u kakvom je bila u vrijeme predaje.

Najmoprimac moţe iznajmljenu stvar dati u podnajam samo uz suglasnost najmodavca. Najam moţe prestati:

- istekom vremena na koje je ugovor sklopljen s tim da se ugovor produljuje na neodreĊeno vrijeme ako bi istekom vremena najmoprimac nastavio rabiti stvar, a najmodavac se tome ne bi protivio;

- otkazom ako je sklopljen na neodreĊeno vrijeme. Za najam pokretnine rok je 8, a za najam nekretnine 30 dana. Iznimno, najmoprimac moţe otkazati najam bez poštivanja otkaznog roka ako je uporaba iznajmljene stvari opasna

za zdravlje; - propašću stvari.

Smrću najmodavca ili najmoprimca, odnosno njihovim prestankom, najam ne

prestaje. Prava i obveze prelaze na njihove nasljednike / pravne sljednike.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


UGOVOR O NAJMU STANA

Najmodavac moţe biti vlasnik stana, a najmoprimac svaka fiz.osoba. Uz najmoprimca, pravo uporabe stana imaju i ĉlanovi njegova ob.domaćinstva. Ugovor mora biti u pisanom obliku.

Zaštićenu najamninu, koja ne moţe biti niţa od troškova redovitog odrţavanja zgrade, plaćaju u zakonu navedene kategorije najmoprimaca (osobe slabijeg imovnog stanja, branitelji, nositelji stan.prava do stupanja na snagu ZNS).

Ostali najmoprimci plaćaju tzv. slobodno ugovorenu najamninu. Osn. je obveza najmodavca da najmoprimcu preda stan pogodan za stanovanje.

Za duţnu najamninu i naknadu štete na stanu i ureĊajima, najmodavac ima zak.zaloţno pravo na unesenom pokućstvu i dr.pokretninama; on ima pravo te stvari, prilikom iseljenja najmoprimca, zadrţati dok mu ne bude plaćena duţna najamnina /

naknada štete. Gl. najmoprimĉeva obveza je da na vrijeme plaća najamninu; duţan je ĉuvati stan. Ima pravo uporabe zajedn.prostorija, dijelova i ureĊaja zgrade koji su nuţni za

uporabu stana, kao i zemljišta koje sluţi zgradi. Ugovor o najmu stana prestaje:

- istekom vremena ako je sklopljen na odreĊeno vrijeme. Ako ni jedna ugovorna strana, najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena, ne obavijesti u pisanom obliku drugu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor za novo

razdoblje, ugovor se prešutno obnavlja; - otkazom, ako je sklopljen na neodreĊeno vrijeme. Najmoprimac moţe otkazati

ugovor uz jedini uvjet da o tome obavijesti najmodavca najmanje 3 mjeseca

prije dana iseljenja. Najmodavac moţe otkazati ugovor iz 2 razloga: ako se stan koristi suprotno Zakonu i ugovoru o najmu (neplaćanje najamnine i dr.troškova), a drugi se svodi na namjeru najmodavca da se useli u stan ili da

u njega useli svoje potomke, roditelje ili osobe koje je duţan uzdrţavati – u ovom drugom sluĉaju duţan je osigurati najmoprimcu drugi useljivi stan pod istim uvjetima stanovanja;

- raskidom – ako najmoprimac svojom krivnjom nanese štetu

zajedn.prostorijama, ureĊajima i dijelovima zgrade i ako izvrši preinake u stanu ili zgradi bez pisane suglasnosti najmodavca;

- sporazumom ugovornih strana u svako doba.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZAJAM

Zajam je ugovor kojim se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu odreĊeni iznos novca ili odreĊenu koliĉinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da

mu, poslije odreĊenog vremena, vrati isti iznos novca odnosno koliĉinu stvari iste vrste i kakvoće. Konsezualan, dvostranoobvezni ugovor.

Moţe biti naplatan (uz kamate) ili besplatni (beskamatni) p.p. Zajam je pravni instrument koji omogućuje kreditiranje, ali postoji opasnost i od lihvarenja.

Zajam je kauzalni p.p. Cilj mu je ostvarenje kredita, a stjecanje vl. samo je nuţna posljedica tog cilja. Neformalan p.p. Kao objekt zajamske ĉinidbe mogu se pojaviti novac ili zamjenjive stvari.

Najvaţnija obveza zajmodavca je obveza predaje pozajmljene stvari u ugovoreno vrijeme. Moţe odbiti predaju obećanih stvari ako su mat.prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno hoće li biti u stanju vratiti zajam, ali ako da dovoljno osiguranje ili netko

treći u njegovo ime, zajmodavac mora predati obećanu stvar. Gl.obveza zajmoprimca je da u ugovorenom roku vrati istu koliĉinu stvari, iste vrste i

kakvoće. Ima pravo vratiti zajam i prije roka, o ĉemu mora unaprijed obavijestiti zajmodavca i naknaditi mu eventualnu štetu. U sluĉaju nemogućnosti vraćanja iste vrste i kakvoće pozajmljene stvari, zajam se

moţe vratiti u novcu. Investicijski zajam – zajam s ugovorenom namjenom. Svrha mu je da ga

zajmoprimac koristi za investicije. Emisijski zajam – kombinacija elemenata zajma i kupoprodaje. Nastaje kad duţnik izda javne obveznice o zajmu, a vjerovnici zatim te obveznice kupuju. Npr. zajam za

izgradnju cesta – narodni ili drţavni zajmovi. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje odreĊeni iznos novĉanih sredstava, na odreĊeno ili neodreĊeno vrijeme, za neku

namjenu ili bez utvrĊene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na naĉin kako je utvrĊeno ugovorom.

Korisnik kredita moţe, uz prethodnu obavijest banci, vratiti kredit i prije roka. U tom sluĉaju banka mu ne smije uraĉunati kamate za razdoblje od vraćanja kredita pa do dana kada je po ugovoru trebao vratiti kredit.

Ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira – podvrsta ugovora o kreditu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


POSUDBA

Posudba je ugovor koji nastaje kad posuditelj preda posudovniku odreĊenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveţe vratiti je nakon odreĊenog vremena ili nakon

dogovorene uporabe. Jednostranoobv., realni, besplatni ugovor. Za posudbu nije bitno je li stvar potrošna ili nepotrošna, bitno je samo da se vrati ista

stvar. Objekt posudbe mogu biti i pokretne i nepokretne stvari. PosuĊivanje nekretnina puno rjeĊe, npr. posuditi zid kuće u reklamne svrhe.

Nije bitno je li posuditelj vlasnik stvari jer se posuditi moţe i tuĊa stvar. Posudovnik ima pravo sluţiti se stvarju onako kako je to ugovoreno, odnosno kako

odgovara svojstvima i namjeni stvari. Odgovara posuditelju za štetu do koje je došlo zbog protuugovorne uporabe stvari. Ako npr. posudovnik izgubi stvar pa je plati posuditelju, te je nakon toga pronaĊe, nema je pravo zadrţati je protiv volje posuditelja ako je ovaj voljan vratiti mu ono što

mu je prethodno plaćeno. To znaĉi da bez obzira što je posudovnik platio vrijednost stvari, on nije postao vlasnik iste. Izvanredne troškove snosi posuditelj i duţan ih je naknaditi posudovniku prema

odredbama poslovodstva bez naloga. Temeljna je obveza posudovnika da vrati stvar nakon isteka ugovorenog vremena.

Posuditelj ima pravo posudovniku oduzeti stvar i prije roka ako ju je posudovnik neovlašteno dao u potposudbu. Ako je stvar predana na uporabu, a nije ustanovljena ni svrha ni vrijeme uporabe,

tada se radi o IZMOLJENOJ POSUDBI ILI PREKARIJU – moţe se opozvati u svako doba.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


UGOVORI O USLUGAMA

UGOVOR O DJELU

Ugovorom o djelu obvezuje se jedna strana (izvoĊaĉ) obaviti odreĊeni posao, a druga (naruĉitelj) platiti joj za to odreĊenu naknadu. Konsezualan, dvostranoobvezni, naplatni, kauzalan (kauza – izvršenje nekog posla uz

naknadu), neformalan ugovor. Objekt ĉinidbe je izvršenje nekog odreĊenog djela. Sadrţaj ĉinidbe je ĉinjenje – facere, ali njen objekt nije funkcija rada (npr. kada se

netko obveţe za drugoga da će mu pomagati u njegovoj radionici) nego rezultat rada (npr. sašiti vjenĉanu haljinu). Razlika izmeĊu ovog ugovora i ugovora o prodaji je u pripadnosti materijala i

predodţbi ugovornih strana. Ugovor o djelu je kad se naruĉitelj obveţe dati materijal, a kupoprodaja kad se izvoĊaĉ obveţe izraditi pokretnu stvar od svog mat. No, bez obzira ĉiji je mat., smatra se da je uvijek ugovor o djelu «ako su ugovaratelji imali na umu naroĉito izvoĊaĉev rad».

IzvoĊaĉ je duţan:

- izvršiti djelo prema ugovoru i pravilima struke;

- predati naruĉitelju izraĊenu ili popravljenu stvar, osim ako stvar propadne; - upozoriti naruĉitelja na nedostatke materijala koji mu je naruĉitelj predao; - snositi odgovornost za nedostatke djela.

Naruĉitelj je duţan:

- primiti izvršeni rad;

- isplatiti ugovorenu ili na dr.naĉin odreĊenu naknadu; - pregledati izvršeno djelo ĉim je moguće i bez odlaganja obavijestiti izvoĊaĉa o

naĊenim nedostacima. Poslije 2 god. od primitka posla, ne moţe se pozvati na

nedostatke. Zbog nedostatka izvršenog djela, naruĉitelj se moţe alternativno koristiti pravom na otklanjanje nedostatka, raskid ugovora ili sniţenje naknade. Sa svakim od tih prava moţe se kumulirati zahtjev za naknadu štete.

Ako bi se radilo o nedostatku koji djelo ĉini neuporabljivim ili je u suprotnosti s izriĉitim uvjetima ugovora, naruĉitelj je ovlašten raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

IzvoĊaĉ ima zakonsko zaloţno pravo na izraĊenoj ili popravljenoj stvari radi osiguranja naplate naknade za rad i utrošeni materijal.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ugovor prestaje: - izvršenjem djela i isplatom naknade; - raskidom – naruĉitelj moţe raskinuti ugovor:

1. sve dok djelo nije dovršeno, kad god hoće, uz plaćanje ugovorene naknade umanjene za troškove koje izvoĊaĉ nije uĉinio;

2. ako je izvoĊaĉa upozorio na odstupanje od ugovornih uvjeta, a izvoĊaĉ ne

postupi po njegovu zahtjevu; 3. zbog izvoĊaĉeva znatnijeg zakašnjenja s poĉetkom ili završetkom posla; 4. zbog nedostatka izvršenog djela, osim ako su neznatni.

- smrću strana; - gubitkom radne sposobnosti izvoĊaĉa.

UGOVOR O GRAĐENJU

To je ugovor o djelu kojim se izvoĊaĉ obvezuje prema odreĊenom projektu sagraditi u ugovorenom roku odreĊenu graĊevinu na odreĊenom zemljištu, ili na takvom

zemljištu odnosno na već postojećem objektu izvesti kakve dr.graĊ.radove, a naruĉitelj se obvezuje isplatiti mu za to odreĊenu cijenu.

Konsezualni, dvostranoob., naplatan, kauzalan i formalan ugovor. Objekt naruĉiteljeve ĉindibe je graĊevina.

Pored graĊevine, bitan element ugovora o graĊenju je i cijena radova. OdreĊuje se: a) po jedinici mjere ugovorenih radova, npr.po ĉetvornom metru –

jediniĉna cijena;

b) u ukupnom iznosu za cijeli objekt – ukupno ugovorena cijena. ZOO dopušta mogućnost izmjene cijene, pa i kad je ugovorena kao nepromjenjiva.

No, ako ugovorne strane ne iskoriste tu mogućnost, izvoĊaĉ koji je u roku izvršio radove, moţe zahtijevati povećanje cijene radova ako su se povećale cijene elemenata tako da bi cijena trebala biti veća za više od 2%. Ako je izvoĊaĉ svojom krivnjom zakasnio s dovršenjem radova, a do povećanja cijena

je došlo bez njegova utjecaja unutar ugovorenog roka, moći će zahtijevati povećanje cijene samo za razliku iznad 5%. Ako je do povećanja cijene radova došlo nakon što je izvoĊaĉ pao u zakašnjenje, ne

moţe se više pozivati na povećanje cijene, osim ako su se cijene elemenata povećale u tolikoj mjeri da bi cijena radova trebala biti veća za više od 10%, ali samo ako do povećanja cijene elemenata nije došlo poslije izvoĊaĉeva dolaska u zakašnjenje.

Odstupanje od projekta i ugovorenih radova je moguće samo uz pisanu suglasnost naruĉitelja. Za radove koje izvrši bez suglasnosti nije moguće traţiti povećanje

ugovorene cijene osim: - da bi se osigurala stabilnost graĊevine, sprijeĉi opasnost za ţivot i zdravlje

ljudi;

- da bi se sprijeĉio nastanak štete uslijed tih dogaĊaja; - po naredbi tijela javne vlasti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


IzvoĊaĉ se ne moţe osloboditi odgovornosti ako je šteta nastala zbog toga što je

odreĊene radove izveo prema zahtjevima naruĉitelja. Jedino ako je prethodno upozorio naruĉitelja na opasnost štete njegova se odgovornost moţe smanjiti ili iskljuĉiti.

U sluĉaju odgovornosti za štetu zbog nedostatka, kad odgovaraju izvoĊaĉ, projektant i osoba koja obavlja nadzor, udio svakog od njih se odreĊuje razmjerno

njihovoj krivnji putem regresnih zahtjeva izmeĊu njih.

OSTAVA (DEPOZIT)

Ugovorom o ostavi obvezuje se ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je ĉuva i da je vrati kad ovaj bude zatraţio.

Realni, besplatan a iznimno naplatni p.p. – kad je naknada ugovorena, kad se ostavoprimac prof.bavi ĉuvanjem stvari i kad to proizlazi iz okolnosti posla. Jednostranoob., ali kad se daje naknada za ĉuvanje onda je dvostranoob. Neformalan i kauzalan (kauza – ĉuvanje stvari) p.p.

Nije bitno je li ostavodavac vlasnik stvar, ali ostavoprimac ne smije biti vlasnik stvari. Objekt ostavne ĉinidbe moţe biti samo pokretna stvar.

Osn.duţnost ostavoprimca je da povjerenu mu stvar ĉuva kao svoju vlastitu, a ako je ostava uz naknadu, onda da je ĉuva paţnjom dobrog gospodarstvenika / domaćina.

Ostava u nuţdi – kad mu je stvar povjerena u sluĉaju neke nevolje, mora je ĉuvati s povećanom paţnjom. Ne smije upotrebljavati stvar koja mu je povjerena, osim iznimno.

Duţnost mu je da ostavodavca obavijesti o svim promjenama koje bi zapazio na stvari, u protivnom odgovara za štetu. Ima duţnost vratiti deponiranu stvar.

Duţan ju je vratiti ĉim to ostavodavac zatraţi. Kod odgovornosti za štetu, odgovara po kriteriju presumirane krivnje. Od njegovih prava, bitno je pravo na naknadu ako je ugovorena…, kao i pravo na

troškove koje je opravdano uĉinio radi oĉuvanja stvari. TakoĊer moţe traţiti i naknadu štete koju je imao zbog ostave.

Ugovor o ostavi prestaje kada ostavoprimac vrati stvar ostavodavcu. Prestaje i ako je stvar sluĉajno propala kod ostavoprimca. Smrt bilo kojeg od ugovaratelja ne izaziva prestanak ugovora o ostavi jer ona nema

strogo osobni karakter.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Vrste ostave:

a) Neprava ostava (iregularni depozit) nastaje kada se u ostavu daju zamjenjive i potrošne stvari, a ne ugovori se individualno vraćanje. Dakle, ostavoprimac je stekao vl.na stvari budući da ne mora vratiti istu stvar.

b) Ugostiteljska ostava – ugostitelji odgovaraju za nestanak ili oštećenje stvari koje su gosti donijeli. Odgovornost je ograniĉena do 10.000 kn. Ugostitelj se oslobaĊa odgovornosti ako je do propasti ili oštećenja stvari došlo zbog

okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, zbog nekog uzroka u samoj stvari, ako je do nestanka ili oštećenja stvari došlo ponašanjem samog gosta. Ugostitelj se ne moţe osloboditi odgovornosti isticanjem objave u svojim prostorijama

kojima iskljuĉuje, ograniĉava ili uvjetuje odgovornost za stvari koje su gosti donijeli. U 2 sluĉaja ugostitelj je duţan dati potpunu naknadu za nestanak i oštećenje

stvari: 1) kad mu je gost predao stvar na ĉuvanje i 2) ako je šteta nastala njegovom krivnjom ili krivnjom osobe za koju on

odgovara.

Ugostitelji koji primaju goste na noćenje imaju pravo zadrţanja (ius retentionis) stvari koje su gosti donijeli, do potpune naplate traţbine za smještaj i ostale usluge.

UGOVOR O USKLADIŠTENJU

Javna skladišta su gosp.org., najĉešće trg.društva, koje se bavi poslovima smještaja i ĉuvanja robe, te su posebnim odobrenjem ovlaštene da za smještenu robu izdaju vrijednosne papire – skladišnice.

Za javno skladište vrijedi naĉelo da ne smije ni za svoj ni za tuĊi raĉun trgovati onom robom koju je kao javni skladištar smjestio u svom skladištu.

Skladišta omogućuju da se trţište opskrbljuje robom prema potrebi. Postavljajući poslovanje skladišta na osnovu javnosti, htjelo se postići da se svi gosp.subjekti TRETIRAJU JEDNAKO. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno odrediti da javno skladište posluje na temelju:

a) poslovnih uvjeta – pravilnika; b) fiskirane tarife i c) propisane knjige – skladišna knjiga i matiĉna knjiga za skladišnice.

Ugovorom o uskladištenju obvezuje se skladištar primiti i ĉuvati odreĊenu robu i poduzimati potrebne ili ugovorene mjere radi njena oĉuvanja u odreĊenom stanju te

je predati na zahtjev ostavodavca ili dr.ovlašene osobe, a ostavodavac se obvezuje platiti mu za to odreĊenu naknadu. Dvostranoob, naplatni, ugovor s obligatornim sklapanjem na strani ostavoprimca –

javno skladište moţe odbiti sklapanje ugovora samo ako se radi o predmetima koji se ne uskladištuju (npr.ţiva ţivotinja, dragocjenosti) i ako na skladištu nema mjesta.

Skladišnica je izvadak iz mat.knjige za skladišnice, koju javno skladište vodi kronološkim redom. Sastoji se od 2 meĊusobno povezana dijela – priznanice i zaloţnice (varant).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Priznanica daje pravo raspolaganja pohranjenom robom.

Zaloţnica daje pravo zaloga na pohranjenoj robi. Potpuno i slobodno raspolaganje robom ima samo osoba koja istodobno drţi oba papira – vrijednosni papiri- papiri po naredbi – tradicijski papir (njena predaja

zamjenjuje tradiciju pohranjene robe). Obj.odgovornost skladištara – odgovara za štetu, osim ako dokaţe da je šteta

prouzroĉena okolnostima koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, krivnjom deponenta, manama robe. Ne traţi se njegova krivnja. Njegova odgovornost je ograniĉena do visine stvarne vrijednosti robe, osim ako je

štetu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepaţnjom.

UGOVOR O NALOGU

Tim ugovorom nalogoprimac (mandatar) se obvezuje i ujedno ovlašćuje poduzimati odreĊene poslove za raĉun nalogodavca (mandanta). Ako osoba koja se ponudila drugome izvršavati njegove naloge ili osoba koja se bavi

obavljanjem tuĊih poslova kao zanimanjem ne odbije nalog, smatra se da je ugovor sklopljen u trenutku primanja naloga. Nalogoprimac u pravilu radi za svoje ime osim ako je uz nalog ovlašten i na

zastupanje, u kom sluĉaju radi u ime i za raĉun nalogodavca, npr.ugovor o punovlašću (zastupanju). Ali, kod ugovora o komisiji, otpremi i posredovanju, posrednik djeluje u svoje ime, a

za raĉun komitenta kao nalogodavca. Objekt ugovora o nalogu su poslovi koje bi imao poduzeti nalogoprimac.

Moţe biti i naplatan i besplatan, konsezualni, neformalni p.p. Obveze nalogoprimca:

- izvršenje naloga – u naĉelu nalogoprimac ne moţe odstupiti od naloga, osim kad mu zbog kratkoće vremena ili iz dr.razloga nije bilo moguće traţiti suglasnost nalogodavca. Postoje imperativne upute i fakultativne, kao i indikativne upute (koje nalogoprimcu daju slobodu postupanja primjerenu

odreĊenim okolnostima). Nalogoprimac je duţan osobno izvršiti nalog, osim u iznimnim sluĉajevima, i to samo s dopuštenjem nalogodavca.

- podnošenje izvješća i polaganje raĉuna.

Obveze nalogodavca:

- predujmiti nalogoprimcu na njegov zahtjev odreĊeni iznos novca za

predviĊene izdatke i troškove; - platiti naknadu nalogoprimcu za njegov trud; - naknaditi troškove nalogoprimca s kamatama od dana kad su uĉinjeni, ĉak i

ako njegov trud bez njegove krivnje nije bio uspješan; - preuzeti obveze što ih je nalogoprimac uzeo na sebe obavljajući poslove u

svoje ime a za raĉun nalogodavca;

- naknaditi štetu koju je nalogoprimac pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivnje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nalog prestaje:

- odustankom nalogodavca; - otkazom nalogoprimca; - smrću nalogoprimca;

- smrću nalogodavca; - prestankom pravne osobe i njenim dolaţenjem pod steĉaj; - lišenjem poslovne sposobnosti nalogodavca ili nalogoprimca.

UGOVOR O PUNOVLAŠĆU

Zastupnik je osoba koja vlastitim oĉitovanjem volje sklapa p.p. za drugoga. Dijeli se na:

a) Neposredno – nep.zastupnik sklapa p.p. vlastitim oĉitovanjem volje u ime i za raĉun zastupanog. Ono se dijeli na UGOVORNO (DOBROVOLJNO) i ZAKONSKO (npr.starateljstvo). Još se moţe temeljiti na statutu, društ.ugovoru ili pravilima pravne osobe i aktu nadl.drţ.tijela.

b) Posredno – posr.zastupnik sklapa p.p. u svoje ime, ali za raĉun zastupanog. Budući da on sklapa p.p. u vlastito ime, to se i sam p.p. smatra njegovim p.p; no kako je posao ipak sklopljen za tuĊi raĉun, on će na temelju posebnog internog

odnosa koji postoji izmeĊu njega i zastupanog morati na njega prenijeti sve ek.koristi koje je stekao iz posla. Npr. komision.

Elementi ugovora o punovlašću: Nalog (mandat) – konsezualan ugovor kojim jedna strana (mandant ili gospodar posla) nalaţe drugoj strani (mandataru) da za nju obavi neki posao, a druga se

strana prihvatom naloga obvezuje na njegovo izvršenje. Punomoć – nalogodavĉeva (mandatova) izjava upućena trećim osobama kojom se daje ovlaštenje opunomoćeniku da sklapa p.p. u ime i za raĉun opunomoćitelja.

Zastupanje. Ugovor o punovlašću je konsezualni ugovor koji nastaje kad opunomoćitelj da nalog i punomoć opunomoćeniku da sklapa p.p. u ime i za raĉun opunomoćitelja, a

ovaj na to pristane. Vrste punomoći:

1. Posebna punomoć ili specijalna – daje se opunomoćeniku za odreĊeni p.p. Nuţna je za preuzimanje mjeniĉne obveze, sklapanje ugovora o jamstvu, o nagodbi i za odricanje od nekog prava bez naknade.

2. Generiĉna punomoć se daje za sklapanje cijele vrste pravnih poslova, daje se npr.odvjetniku za zastupanje u parnici.

3. Opća punomoć ili generalna je ona kojom se opunomoćeniku daje ovlast da

sklapa sve vrste poslova koji se tiĉu opunomoćitelja. Moţe biti NEOGRANIĈENA kad opunomoćeniku nisu dane nikakve posebne upute i OGRANIĈENA.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prekoraĉi li opunomoćenik svoja ovlaštenja, opunomoćitelja ne obvezuje tako

sklopljen ugovor, osim ako ga naknadno odobri (ratihabicija). Opunomoćenik je duţan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s paţnjom dobrog

gospodarstvenika / domaćina. Duţan je obaviti nalog osobno, samo uz dopuštenje opunomoćitelja ili kad je na to primoran okolnostima moţe izvršenje naloga povjeriti drugome

(npr.odvj.pripravniku). Ima pravo na naknadu za svoj trud. Ima zakonsko zaloţno pravo na novĉanim iznosima koje je naplatio za raĉun

opunomoćitelja radi osiguranja svoje traţbine na ime naknade i troškova. Ugovor o punovlašću prestaje:

- izvršenjem naloga, - istekom roka na koji je sklopljen, - odustankom opunomoćitelja, - otkazom opunomoćenika (osim u nevrijeme),

- smrću opunomoćenika, a smrću oporuĉitelja samo ako je tako ugovoreno, - prestankom postojanja, ako su opun. I opor.pravne osobe, - steĉajem ili lišenjem posl.sposobnosti opun.ill opor.,

- opozivom punomoći.

UGOVOR O KOMISIJI

Tim ugovorom obvezuje se komisionar da će uz proviziju sklapati p.p. u vlastito ime, a za raĉun komitenta – dvostranoob. I naplatni pravni posao.

Komisionar je posredan zastupnik. Komisioni posao je neformalan p.p., npr. komisiona kupnja ili prodaja, plateţna komisija, kreditna komisija (komisionar u vlastito ime pribavlja kredit).

Komisionar je obvezan da posao koji mu je povjeren obavi s paţnjom dobrog gospodarstvenika. Ako je prema nalog bio duţan osigurati robu pa nije, odgovara i za njenu sluĉajnu propast.

Duţan je obavješćivati komitenta o razvoju posla i izvšenju naloga, kao i o sv im promjenama na robi – ako nema vremena za ĉekanje uputa, a postoji opasnost od znatnijeg oštećenja robe, duţan ju je prodati što je povoljnije moguće.

DELKREDERE KOMISION – kada komisionar odgovara da će njegov suugovaratelj ispuniti obvezu – solidarno su odgovorni – ima pravo na povećanu proviziju

(delkredere provizija). Ima pravo na proviziju ili nagradu. Pravo na proviziju ima samo ako je posao

ispunjen, a na naknadu za trud ima pravo i kad je do neispunjenja posla došlo iz uzroka za koji nisu odgovorni ni on ni komitent. Ima pravo i na naknadu troškova.

Komisionar ima zak.zaloţno pravo na komisionoj robi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ugovor o ortaštvu (Societas)

Ugovorom o ortaštvu ili društvu graĊanskog prava dvije se ili više osoba uzajamno obvezuju na ulaganje rada i/ili imovine radi ostvarivanja nekog zajedn.cilja.

Ortaštvo nije pravna osoba. To je konsezualan, neformalan, uzajamno obvezan, naplatan, višestrani, trajni p.p.

Mogu ga osnovati fiz.i pravne osobe. Cilj mora biti dopušten i zajedniĉki. Ortaštvo s ciljem ostvarivanja interesa samo jednog ili nekih ortaka bilo bi

tzv.societas leonina i stoga nedopustivo. Ortaštvo je osobito pogodno u trgovini na malo, obrtništvu, udruţivanju pripadnika slobodnog zanimanja, odvjetništvu...

Zajedn.cilj moţe biti materijalne ili idealne prirode, a motivi egoistiĉki ili altruistiĉki. Ortaštvo nije samo ugovorni obveznopravni odnos nego i zajednica osoba.

Imovina ortaštva sastoji se od ortaĉkih uloga – GLAVNICA ILI FOND ORTAŠTVA. Ortak moţe uloţiti pojedine stvari i prava iz svoje imovine, a moţe uloţiti i cijelu imovinu.

Neovisno o veliĉini uloga, svi ortaci su duţni jednako sudjelovati u ostvarivanju ciljeva ortaštva. Ortak koji ulaţe samo rad, ima pravo na udio u dobiti, ali ne i na udio u glavnici, osim

ako je vrijednost njegova rada procijenjena i izraţena u novcu i ukljuĉena u glavnicu. U naĉelu, pravo je i duţnost svakog ortaka da osobno sudjeluje u voĊenju

zajedn.poslova. Poslovodstvo se moţe povjeriti i osobi izvan ortaštva – potreban pristanak svih ortaka.

Prava i obveze ortaka: a) Obveza na unošenje uloga – svaki je ortak duţan unijeti odreĊeni ulog koji se moţe sastojati u svoti novca, stvarima, vrijednosnim papirima, autorskom pravu, know-how...Ulog se moţe sastojati i u radu, pa i propuštanju (npr.konkurencija).

b) Sudjelovanje u zajedniĉkim poslovima. c) Sudjelovanje u dobiti ili gubitku. Dobit je onaj dio imovine koji preostane iznad glavnice po odbitku troškova i zajedn.dugova. Ako ortaci ugovorom ne utvrde

udjele u dobiti i gubitku, primjenjuje se zak.odredba prema kojoj svaki ortak ima jednak udio, neovisno o vrsti i veliĉini uloga. d) Odgovornost za štetu.

e) Odnos prema trećima i zabrana konkurencije – nije dopušteno ortaku da pravnim poslom s trećima obvezuje ortaštvo bez pristanka ostalih ortaka, kao niti poduzimati posao s trećima kojim bi se, radi vlastite koristi, ugrozilo postizanje

zajedn.cilja. Za obveze ortaštva odgovaraju svi ortaci solidarno. f) Istup ili iskljuĉenje ortaka. Ako je ugovor o ortaštvu sklopljen na neodreĊeno vrijeme, ortak ga moţe otkazati u svako doba, osim u nevrijeme. Ako je ortaštvo

ugovoreno na odreĊeno vrijeme, moţe se otkazati prije isteka samo iz vaţnih razloga (npr. povreda bitne obveze od strane drugog ortaka).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ortak koji je istupio ili je iskljuĉen, sudjeluje u dobiti i gubitku nastalim do dana

istupa / iskljuĉenja, ukljuĉivo i u poslovima koji do tada još nisu okonĉani. Kad istupi ili bude iskljuĉen iz ortaštva udio ortaka u imovini ortaštva prirasta ostalim ortacima, ali su oni duţni vratiti mu one stvari koje je dao ortaštvu na korištenje,

osloboditi ga zajedn. obveza i isplatiti mu dio zajedn.imovine koji bi mu pripao kad bi ortaštvo prestalo na dan njegova istupa / iskljuĉenja.

Ortaštvo prestaje: - ostvarenjem cilja ortaštva ili kad njegovo ostvarenje postane nemogućim, - propašću zajedniĉke imovine,

- istekom vremena na koje je ugovor sklopljen, - sporazumom ortaka, - smrću, prestankom postojanja ili istupom / iskljuĉenjem jednog ortaka, ako se

ortaštvo sastoji od samo dva ortaka, - odlukom suda u sluĉaju prestanka ortaštva iz vaţnog razloga.

Nakon što je ortaštvo prestalo, pristupa se diobi zajedn.imovine. Ponajprije se iz

zajedn.imovine izdvajaju stvari koje su dane na uporabu; potom se podmiruju dugovi, te vraćaju ulozi ortaka. Na kraju se dijeli eventualni ostatak zajedn.imovine na ortake prema njihovim udjelima u dobiti. Na diobu zajedn.imovine supsidijarno se

primjenjuju propisi o razvrgnuću suvl.

IZVANUGOVORNE OBVEZE Za njih je karakteristiĉno to što za njihov postanak nije mjerodavno suglasno oĉitovanje volja njihovih sudionika, nego one nastaju na temelju odreĊenih ĉinjenica

(radnja, stanja, svojstava) uz koje pravo veţe postanak obveznog odnosa. Npr. tko drugome nanese tjelesnu ozljedu, obvezan je naknaditi mu štetu jer je nastao obveznopravni odnos odgovornosti za štetu.

Karakteristika im je i to što imaju preteţitu funkciju zaštite već postojeće imovine pravnih subjekata. Sluţe za zaštitu već postojećih prometnih situacija i stanja, ne stvaraju se nove

situacije.

ODGOVORNOST ZA ŠTETU

To je takav obveznopr.odnos u kojem je jedna strana duţna popraviti prouzroĉenu štetu drugoj strani, a druga je strana ovlaštena zahtijevati takav popravak.

Pretpostavke (subjektivne) odgovornosti za štetu:

1. Subjekti tog odnosa – štetnik – subjekt koji je odgovoran za štetu i oštećenik – subjekt koji zahtjeva odštetu.

2. Štetna radnja štetnika 3. Šteta – mora nastati na strani oštećenika. 4. Uzroĉna veza (kauzalni neksus). 5. Protupravnost štetne radnje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


SUBJEKTI ODNOSA ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU

Fiziĉka osoba – kao štetnik javlja se u prvom redu fiz.osoba, ali ne moţe svaki štetnik biti osobno odgovoran za štetu. Npr. dijete od 4 god. ne odgovara za štetu već njegov zak.zastupnik.

Potrebna 2 svojstva kako bi štetnik odgovarao za štetu: ubrojivost i poslovna sposobnost. UBROJIVOST znaĉi da neka osoba pravilno shvaća zbivanja oko sebe i da na osnovi

tog shvaćanja donosi, prema shvaćanju sredine u kojoj ţivi, pravilne odluke. Ubrojiva moţe biti samo ona fiz.osoba koja ima odreĊenu tjelesnu zrelost (dob) i koja je duševno zdrava.

Osobe u stanju prolazne nesposobnosti za rasuĊivanje (tzv. tamni trenuci) koji su u takvo stanje došli vlastitom krivnjom odgovaraju za uĉinjenu štetu, ali ako ih je netko drugi doveo u takvo stanje, odgovarat će taj drugi.

Moguć je i obratan sluĉaj kad se neubrojivoj osobi na mahove vrati svijest i razum – tzv.svijetli trenuci (lucida intervala). Za štete poĉinjene u tim trenucima ne odgovara. POSLOVNA SPOSOBNOST se ne gubi gubitkom duševnog zdravlja nego je za to potreban akt vlasti.

Prema tome, netko moţe biti ubrojiv, ali poslovno nesposoban i obratno, netko moţe biti neubrojiv, ali poslovno sposoban. Po našem pravu, ubrojiva je svaka ona osoba koja je navršila 14 god. i koja je

duševno zdrava. Djeca do navršene 7.god.ne odgovaraju za štetu koju prouzroĉe. Maloljetnici od 7.do 14.god. ne odgovaraju za štetu, osim ako se dokaţe da su

prilikom nanošenja štete bili sposobni za rasuĊivanje – ta deliktna sposobnost je oboriva predmnjeva. Ubrojivost se naziva i DELIKTNOM SPOSOBNOŠĆU – svojstvo fiz.osobe da odgovara

za svoje protupravne akte. Za štetu koju prouzroĉe deliktno nesposobne osobe odgovaraju druge osobe: za maloljetnike njihovi roditelji, a za osobe koje su nesposobne za rasuĊivanje zbog

duševne bolesti ili dr.razloga oni koji su na temelju zakona, odluke nadl.drţ.tijela ili ugovora bili duţni voditi nadzor nad njima. Iznimno će za štetu odgovarati i deliktno nesposobna osoba i to kad se naknada ne moţe dobiti od osobe koja je bila duţna voditi nadzor nad njom, a sud, uzimajući u

obzir mat.stanje štetnika i oštećenika, naĊe da je to zahtjev praviĉnosti. Kao štetnik moţe se pojaviti i pravna osoba – ne moţe imati svojstvo ubrojivosti.

Štetna radnja je svaki ĉin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika. Moţe biti samo ljudska radnja. Moţe se podijeliti u 2 osn.grupe:

1. graĊanski delikt povodom kojeg nastaje deliktna odgovornost za štetu i 2. povreda obveznog odnosa povodom koje nastaje ugovorna odg.za štetu.

GraĊanski delikt je štetna radnja na osnovi koje izvorno i samostalno nastaje odnos odgovornosti za štetu. Svaki kazneni delikt ne mora nuţno biti i graĊ.delikt i obratno. Neka radnja moţe biti

istodobno i kaz.i graĊ.delikt – ako je kaz.djelom istodobno prouzroĉena šteta, npr. teška tjelesna ozljeda.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Povreda obveznog odnosa je takva štetna radnja koja dovodi do preoblikovanja

postojećeg obveznopr.odnosa u odnos odgovornosti za štetu ili do toga da pored postojećeg obveznopr.odnosa nastane i odnos odg.za štetu – imovinsku i neimovinsku.

Štetnu radnju koja znaĉi povredu postojećeg obveznopr.odnosa moţe u pravilu izvršiti samo duţnik. Iznimno, moţe je izvršiti i netko treći, npr.kupac nekretnine koji zna da je prodavatelj

već prodao nekretninu drugome i predao mu je u posjed – pasivna univerzalna obligacija. Ako bi obveznopr.odnos povrijedio vjerovnik – zlouporaba subj.prava. U našem pravu zlouporaba subj.prava – ŠIKANA – se tretira kao štetna radnja koja izaziva postanak odnosa odgovornosti za štetu. Štetna radnja se moţe uĉiniti na osobi, stvarima te na ĉinidbama i stanjima

(npr.smetanje posjeda kojim je prouzroĉena šteta).

ŠTETA

Šteta je umanjene neĉije imovine (obiĉna šteta), sprijeĉavanje njena povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Šteta je i štetnom radnjom prouzroĉena povreda neĉijeg subj.prava ili interesa.

Podjela štete:

a) Imovinske ili materijalne štete – sve one štete koje su nastale kao

posljedica štetne radnje poduzete izravno na imovinskoj masi oštećenika. Ali subj.imov.prava mogu postojati i kad se njihov objekt ne nalazi u imov.masi ovlaštenika – npr.netko ima pravo sluţnosti preko tuĊeg mosta. Objekt štetne

radnje moţe biti i osoba oštećenika, a kao posljedica se javlja gubitak zarade, uzdrţavanja, itd.

b) Neimovinske ili nematerijalne štete – povrede subj.neimovinskih prava i

interesa. Karakteristiĉno im je da ih subjekt osjeća kao štete iako ne pogaĊaju njegovu imovinu te se zbog toga i ne popravljaju u obliku novĉanog ekvivalenta (naknade štete) nego u obliku satisfakcije. Naziva se još i nematerijalnom, materijalnom, nenovĉanom, neekonomskom,

idealnom i moralnom štetom. c) Pozitivna ili obiĉna šteta (damnum emergens) sastoji se u umanjenju

postojeće imovine oštećenika. Ta šteta predstavlja vrijednost za koju je

oštećenik postao siromašniji. d) Negativna šteta ili izmakla korist (lucrum cessans) je dobitak kojem se

netko nada po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima i bio bi

ga ostvario da nije bilo štetne radnje. To su iskljuĉivo imovinske štete. U našem pravu se IZGUBLJENA ZARADA do koje je došlo zbog tjelesne ozljede i smanjene radne sposobnosti se ne smatra neg. nego pozitivnom štetom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


UZROĈNOST

Uzroĉnost kao pretpostavka odg.za štetu je veza izmeĊu štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Zove se još i kauzalni neksus (uzroĉna veza). Bez

postojanja uzroĉne veze izmeĊu štetne radnje i štete nema ni štetnikove odgovornosti za štetu. Prema ADEKVACIJSKOJ TEORIJI, meĊu razl.dogaĊajima koji se mogu smatrati

uzrocima nastale posljedice, kao uzrok se uzima samo onaj koji redovito dovodi do odreĊene štete. Ova teorija ne daje uvijek neki apsolutni kriterij kod iznalaţenja stvarnog uzroka nastale štete, ali pomaţe kod pitanja odabiranja uzroka.

U prvom redu meĊu uzrocima koji su doveli do odreĊene štetne posljedice mora biti LJUDSKA RADNJA. Ako pri nastupu nekog štetnog uspjeha koincidiraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni dogaĊaj, uzima se u obzir samo ljudska radnja.

Uzroĉna veza koja treba postojati izmeĊu štetne radnje i štete mora biti NEPREKINUTA. Oštećenik mora dokazati postojanje uzr.veze jer se njeno postojanje ne predmnijeva, osim jedne iznimke: nastala šteta u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom

djelatnošću smatra se da potjeĉe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaţe da one nisu bile uzrok štete. Smisao te oborive predmijeve je da se olakša poloţaj oštećenika time što se teret dokaza prebacuje na štetnika.

PROTUPRAVNOST

Protupravnost znaĉi povredu nekog pravnog pravila pozitivnog pravnog poretka. Moţe se odnositi samo na štetnu radnju.

a) Objektivni elementi protupravnosti sastoje se u ĉinjenici da je za

postojanje protup. dovoljno da je štetnom radnjom povrijeĊeno neko pravilo koje spada u pravni poredak.

b) Subjektivni elementi protupravnosti izraţeni su krivnjom uĉinitelja.

Vrste krivnje:

1. Namjera (dolus) je takva vrsta krivnje kod koje se zahtijeva da je štetnik postupao znajući i hotimice. Kod nje se ne traţi znanje štetnika o

protupravnosti radnje; dovoljno je da je štetna radnja objektivno protupravna. 2. Nepaţnja (culpa) se odreĊuje objektivno. Tu se ponašanje poĉinitelja

usporeĊuje s ponašanjem drugih ljudi da bi se ustanovilo je li poĉinitelj

upotrijebio duţnu paţnju (paţnju dobrog gospodarstvenika / domaćina / struĉnjaka). Naziva se i NEMARNOŠĆU.

Kod nepaţnje razlikujemo 2 stupnja: a) Krajnja nepaţnja (culpa lata). S krajnjom nepaţnjom ili grubom

nemarnošću postupa onaj štetnik koji u svom ponašanju ne upotrijebi ni

onu paţnju koju bi upotrijebio svaki prosjeĉni ĉovjek. b) Obiĉna nepaţnja (culpa levis). S obiĉnom nepaţnjom ili nemarnošću

postupa onaj štetnik koji u svom ponašanju ne upotrijebi ni onu paţnju

koju bi upotrijebio dobar gospodarstvenik / domaćin. Moţe se odreĊivati ili apstraktnim mjerilom paţnje kojim se odreĊuje ponašanje nekog zamišljenog savjesnog ĉovjeka – culpa levis in apstracto,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ili konkretnim mjerilom u kojem se od ĉovjeka zahtijeva da postupa bar

onako s tuĊim stvarima i poslovima kao što obiĉno postupa sa svojima – culpa levis in concreto, koju i ZOO uvaţava, npr.besplatna ostava.

Postoje i situacije u kojima štetna radnja nije protupravna, ali treba popraviti štetu koja je tom radnjom prouzroĉena. Krajnja nuţda je takva situacija u kojoj uĉinitelj ĉini štetnu radnju da bi od sebe ili

od drugoga otklonio istodobnu neskrivljenu opasnost, koja se na drugi naĉin nije mogla otkloniti, a pritom je zlo koje je uĉinjeno manje od onoga kojim se prijetilo. Za štetu nanesenu u stanju krajnje nuţde najprije odgovara osoba koja je kriva za

nastanak opasnosti štete, ali oštećenik moţe zahtijevati naknadu i od osoba od kojih je šteta otklonjena, ali ne više od koristi što su je imale od toga.

Iskljuĉenje protupravnosti uopće: 1. Nanošenje štete po duţnosti. 2. Nuţna obrana – pravo da se od sebe ili od drugoga odbije istodobni i

protupravni napad.

3. Viša sila – izvanredni vanjski dogaĊaj koji se nije mogao predvidjeti, sprijeĉiti, otkloniti ili izbjeći.

4. Dopuštena samopomoć – pravo svake osobe da otkloni povredu

prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nuţna i ako naĉin otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost.

5. Pristanak oštećenika – volenti non fit iniuria – onomu koji pristaje ne ĉini se nepravda (šteta).

VRSTE ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU

1. Izvanugovorna, ugovorna i predugovorna odgovornost

Odgovornost za štetu koja je nanesena graĊ.deliktom nazivamo izvanugovornom ili deliktnom odgovornošću. Unutar ove odgovornosti razlikuje se:

a) subj.i obj.odgovornost b) vlastita odg. I odg. za drugoga c) podijeljena i solidarna odg.

Ugovorna ili kontraktna odgovornost nastaje kad je šteta nanesena povredom ugovorne obveze.

Primjenjuje se i na štete nastale povredom obveze i iz drugih obveznopr. odnosa: stjecanje bez osnove, poslovodstvo bez naloga. Duţnik se oslobaĊa odgovornosti ako dokaţe da su nemogućnost ispunjenja odnosno

zakašnjenja nastali zbog vanjskih i nepredvidivih okolnosti koje su nastupile poslije sklapanja ugovora, a koje on nije mogao sprijeĉiti. Ako je nemogućnost ispunjenja nastupila nakon dolaska duţnika u zakašnjenje,

odgovarat će za nju iako je nije skrivio. U tom sluĉaju oslobodit će se odgov.ako dokaţe da bi stvar koju duguje sluĉajno propala i da je obvezu na vrijeme ispunio. Posebnost je ug.odg.da se moţe ugovorno proširiti, ograniĉiti i iskljuĉiti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Najvaţnije razlike izmeĊu ugovorne i deliktne odgovornosti:

- za nastanak ug.odg.zahtijeva se kao pretpostavka posl.spos.štićenika, dok je za nastanak izvanug.odg. dovoljna deliktna spos;

- kod ug.odg. štetnik (duţnik) odgovara za prouzroĉenu štetu, ali takoĊer i za

ispunjenje prvobitne obveze, dok kod izvanug.odg.odgovara samo za prouzroĉenu štetu;

- pravila su ug.odg.preteţito dispozitivne naravi, dok je nastanak izvanug.odg.

ureĊen imperativnim propisima; - oštećenik kod ug.odg.moţe biti u pravilu samo vjerovnik, a kod izvanug.svaka

osoba kojoj šteta bude nanesena.

Predugovorna odgovornost (culpa in contrahendo) je odg.za štetu koju jedna strana uzrokuje drugoj vodeći pregovore za sklapanje ugovora suprotno naĉelu

savjesnosti i poštenja, osobito ako ih prekine suprotno tom naĉelu ili u njih uĊe bez pravne namjere da sklopi ugovor – utemeljitelj te odgovornosti je Jhering. Odg.za štetu prouzroĉena voĊenjem pregovora nastaje samo ako je ispunjena barem

jedna od ovih pretpostavki: - da su pregovori voĊeni bez prave namjere sklapanja ugovora - da su pregovori prekinuti suprotno naĉelu savjesnosti i poštenja

- da je strana koja je od druge primila povjerljive obavijesti ili joj je omogućila da doĊe do njih, ove koristila za svoje interese ili ih je uĉinila dostupnim trećima, a ta mogućnost nije bila prethodno ugovorena.

2. Subjektivna (kulpozna) i objektivna (kauzalna) odgovornost

Subjektivna ili kulpozna odgovornost – ako je za nastanak odg.za štetu potrebna, pored općih pretpostavaka, još i krivnja štetnika. Za nastanak subj.odg.traţe se sljedeće pretpostavke:

1. štetna radnja 2. šteta 3. uzroĉna veza 4. protupravnost u obj.smislu

5. krivnja Razlikujemo 2 vrste subj.odg:

a) Subj.odg.kod koje se krivnja dokazuje – kriterij dokazane krivnje – svedena je na iznimku, npr. kod ugostiteljske ostave – ako gost ne prijavi nestanak ili oštećenje stvari ĉim dozna za njih, ima pravo na naknadu štete samo ako dokaţe krivnju

ugostitelja. b) Subj.odg.kod koje se krivnja predmnijeva – krivnja štetnika se i dalje zahtijeva, ali se predmnijeva da je štetnik kriv zbog teţine dokazivanja krivnje štetnika. To je

sluĉaj kod obiĉne nepaţnje, dakle kod najniţeg stupnja krivnje, dok je svaki viši stupanj krivnje oštećenik duţan dokazati. „Tko drugome prouzroĉi štetu duţan ju je naknaditi ako ne dokaţe da je šteta

nastala bez njegove krivnje.“ – primjenjuje se na sve štete, ugovorne i izvanug., osim onih za koje vrijede pravila obj.odg.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sluĉaj je takav dogaĊaj koji bismo, da smo ga predvidjeli, mogli sprijeĉiti, naspram

više sile gdje se radi o dogaĊaju koji da smo ga i predvidjeli, ne bismo mogli sprijeĉiti. Za sluĉajne štete vrijedi naĉelo da sluĉaj ne škodi onome kome se dogodio (casum sentit dominus). Objektivna ili kauzalna odgovornost To je odgovornost za štetu za ĉiji se nastanak ne zahtijeva krivnja štetnika.

Obj.će odg.nastati kad oštećenik dokaţe ove pretpostavke: štetnu radnju, štetu, uzroĉnu vezu izmeĊu štetne radnje i štete i protupravnost štetne radnje. Iznimno, uzroĉna se veza ne dokazuje već predmnijeva kod šteta koje su nastale u vezi s

opasnom stvarju ili djelatnošću. Odgovornost za štetu od opasne stvari i opasne djelatnosti

Pod opasnom stvari razumijeva se svaka stvar koja po svojoj namjeni, osobinama, poloţaju, mjestu i naĉinu uporabe ili na dr.naĉin predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, pa je zbog toga treba nadzirati povećanom paţnjom (npr.auto u pokretu, eksplozivi, dizala).

Jedna djelatnost predstavlja povećanu opasnost kada u njenom redovitom tijeku, već po samoj njenoj tehn.prirodi i naĉinu obavljanja, mogu biti ugroţeni ţivoti i zdravlje ljudi ili imovina, tako da to ugroţavanje iziskuje povećanu pozornost osoba koje

obavljaju tu djelatnost kao i osoba koje s njom dolaze u dodir (npr. miniranje u rudniku, djelatnost ţeljeznice i tramvaja).

Kao subjekti odgovornosti za štete od opasnih stvari i djelatnosti mogu se pojaviti: - za štete od opasnih stvari njen imatelj – vlasnik stvari, - za štete od opasnih djelatnosti osoba koja se njome bavi,

- korisnik nuklearnog ureĊaja. Za štete koje imatelji mot.vozila nanesu jedan drugome, npr.sudarom, vrijede ova

pravila: - vlasnik vozila koji je iskljuĉivo kriv za štetni dogaĊaj snosit će ne samo svoju

štetu, nego i štetu vlasniku drugog vozila. Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja one osobe kojoj je povjerio vozilo;

- u sluĉaju da je krivnja obostrana, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje;

- ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove, osim ako

razlozi praviĉnosti ne zahtijevaju što drugo. Kod osloboĊenja od odg.za štete od opasnih stvari i djelatnosti se štetnik, kao i kod

svake druge odgovornosti, moţe osloboditi odgovornosti ako dokaţe da nije ispunjena koja od pretpostavki koje se traţe za tu odgovornost. ZOO predviĊa još 3 posebne mogućnosti osloboĊenja od odg:

1. da se šteta dogodila višom silom; 2. da je šteta nastala iskljuĉivo radnjom oštećenika koju štetnik nije mogao

predvidjeti i ĉije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti; kod nuklearnih šteta

štetnik mora dokazati da je oštećenik namjerno prouzroĉio štetu; 3. da je šteta nastala iskljuĉivo radnjom treće osobe koju štetnik nije mogao

predvidjeti niti njene posljedice izbjeći ili otkloniti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odgovornost za neispravan proizvod

Pravila odgovornosti za neispravan proizvod odnose se na sve vrste pokretnih stvari. Iskljuĉene su nekretnine, ali su ukljuĉeni samostalni dijelovi ugaĊeni u pokretnu ili nepokretnu stvar. TakoĊer su obuhvaćeni el. i dr.oblici energije. Ova pravila se ne

primjenjuju na štete koje su posljedica nukl.nesreće. Proizvod je neispravan ako ne pruţa sigurnost koja se od takva proizvoda opravdano

oĉekuje. Štetnik je proizvoĊaĉ koji je izradio gotovo proizvod i stavio ga u promet. U sluĉaju da nije moguće utvrditi tko je proizvoĊaĉ, proizvoĊaĉem se smatra svaka

osoba koja proizvod stavi u promet. Po pravilima odštetne odg.za neispravan proizvod odgovara se samo za imov.štetu i

to: - prouzroĉenu smrću ili tjelesnom ozljedom korisnika neispravnog proizvoda; - prouzroĉenu uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari koje su

namijenjene osobnoj uporabi; oštećenik ima pravo na onaj dio štete koji

prelazi kunsku protuvrijednost od 500 eura. Dakle, po ovim pravilima ne moţe se zahtijevati popravljanje štete na samom neispravnom proizvodu, kao ni popravljanje neimovinske štete.

Da bi se oslobodio odg., proizvoĊaĉ će morati dokazati neku od sljedećih okolnosti:

- da proizvod nije stavio u promet,

- da neispravnost ni njen uzrok nisu postojali u vrijeme stavljanja proizvoda u promet,

- da proizvod nije proizveden za bilo koju poslovnu svrhu,

- da je neispravnost posljedica pridrţavanja prisilnih propisa, - da stanje znanosti ili tehn.znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u promet nije

omogućavalo otkrivanje neispravnost (tzv.razvojni rizik),

- da je šteta nastala iskljuĉivo radnjom oštećenika ili osobe za koju odgovara, odnosno radnjom treće osobe koju nije mogao predvidjeti.

Rokovi ostvarivanja prava na popravljanje štete:

Zastarni od 3 god. i teĉe od dana kad je oštećenik saznao za štetu, i Prekluzivni od 10 god. i teĉe od dana stavljanja proizvoda u promet.

Odgovornost organizatora priredbi i odgovornost za oneĉišćavanje okoliša.

Vlastita odgovornost i odgovornost za drugoga

Vlastita odg. je kad štetnik odgovara za štetu prouzroĉenu vlastitom štetnom radnjom.

Odgovornost za drugoga je kad netko odgovara za štetu koju je druga osoba prouzroĉila. Odg.osoba i štetnik su dvije razl.osobe izmeĊu kojih se zahtijeva i poseban odnos,

najĉešće je to roditeljski, starateljski ili radni odnos. Odg.za drugoga moţe biti deliktna ili ugovorna, subj.ili obj.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odgovornost za maloljetnike

Za štetu koju uĉine maloljetnici mogu odgovarati roditelji, staratelji, škola i dr.ustanove (vrtići, Ċaĉki domovi i sl.). Roditelji odgovaraju za štete svoje maloljetne djece koja ţive s njima; za onu do

7.god. bez obzira na svoju krivnju – prema pravilima obj.odg. Za djecu s navršenih 7 god. pa do 18.god. roditelji odgovaraju po pravilima subj.odg. Bez obzira što je nadzor obavljala druga osoba (a ne roditelj), oštećenik moţe

zahtijevati naknadu od roditelja, ako je šteta nastala zbog lošeg odgoja, navika… U sluĉaju da maloljetnik odgovara za štetu, a nije u stanju naknaditi je, sud moţe obvezati roditelje da je naknade, iako za nju nisu krivi. Sud će pritom uzimati u obzir

mat.stanje roditelja i oštećenika i zahtjev praviĉnosti. Odgovornost za duševno bolesne i zaostale u umnom razvoju

Za štete tih osoba odgovaraju oni koji su duţni voditi nadzor nad njima – skrbnici, odreĊene ustanove i roditelji (produţenje rodit.prava). Odg.osoba se moţe osloboditi odg.ako dokaţe da je obavljala nadzor na koji je bila obvezana odnosno da bi šteta nastala i pri briţljivom nadzoru – subj.odg.

Kad štetu uĉini osoba koja za nju nije odgovorna, a naknada se ne moţe dobiti od osobe zaduţene za njen nadzor, sud moţe, ako naĊe da bi to bilo praviĉno s obzirom na mat.stanje štetnika i oštećenika, osuditi poĉinitelja štete na naknadu.

Odgovornost poslodavca za zaposlenike Poslodavac odgovara za štetu koju njegov zaposlenik prouzroĉi trećoj osobi u radu ili

u vezi s radom. Oštećenik upućuje zahtjev za popravljanje štete poslodavcu koji odgovara za štetu, a ne zaposleniku koji je štetu prouzroĉio, osim iznimno kad je šteta prouzroĉena

namjerno, pa je moţe zatraţiti i neposredno od zaposlenika. Šteta je uĉinjena u radu ako ju je radnik uĉinio obavljajući poslove u okviru svog radnog mjesta.

Šteta u vezi s radom je svaka šteta koja je prouzroĉena u obavljanju poslova koji su u uskoj vezi s redovitim poslovima radnikova radna mjesta. Poslodavac koji je popravio štetu trećoj osobi ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova u roku od 6 mj. samo ako je zaposlenik prouzroĉio štetu namjerno

ili iz krajnje nepaţnje. Odgovornost pravne osobe za štetu koju trećima prouzroĉi njeno tijelo

Pravna osoba koja je naknadila štetu ima pravo regresa od osobe koja ju je skrivila namjerno ili krajnjom nepaţnjom u roku od 6 mj.od dana isplaćene naknade.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odgovornost više osoba za istu štetu

a) Podijeljena odg. – svaka od više osoba odgovara za odreĊeni dio štete koji

je prouzroĉio, a ako se taj dio ne moţe utvrditi, odgovaraju na jednake

dijelove. Ĉesto nastaje izmeĊu štetnika i oštećenika. b) Solidarna odg. – kad svaki od više štetnika odgovara za cjelokupnu štetu

bez obzira na svoj udio u prouzroĉenju štete. Do nje će doći kad više osoba

rade zajedno; sa solid.poĉiniteljima solidarno odgovaraju njihovi poticatelji i pomagatelji. TakoĊer će sol.odgovarati i oni poĉinitelji koji nisu radili zajedno, ali se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzroĉenoj šteti. Više radnika koji su

prouzroĉili štetu u radu ili u vezi s radom namjerno ili iz krajnje nepaţnje odgovaraju po podijeljenoj odg. – solid.odgovaraju samo ako su štetu poĉinili umišljajnim kaz.djelom. Onaj od solid.odgovornih štetnika koji isplati

cjelokupnu štetu ima pravo regresa prema drugima. Posebni sluĉajevi odgovornosti:

a) Odgovornost zbog uskraćivanja nuţne pomoći;

b) Odgovornost u vezi s obvezom sklapanja ugovora; c) Odgovornost u vezi s obavljanjem poslova od javnog interesa.

Popravljanje štete

Pod tim se podrazumijeva uklanjanje, naknaĊivanje ili ublaţavanje štetnih posljedica

koje su nastupile zbog odreĊene štetne radnje. 3 osn.oblika popravljanja štete su: 1. Naturalna restitucija – uspostava stanja koje je bilo prije nego što je šteta

nastala. Javlja se u 3 osn.oblika:

a) INDIVIDUALNA R. – vraćanje iste stvari;

b) GENERIĈNA R. – davanje drugih zamjenjivih stvari; c) R. U OBLIKU TROŠKOVA – kad je stvar oštećena, štetnik oštećeniku

naknaĊuje troškove popravka. Faktiĉna nemogućnost nat.rest. postoji onda ako je npr.propala individualno

oznaĉena stvar. Pravna nemogućnost postoji kad bi vraćanje u prijašnje stanje znaĉilo povredu poz.propisa.

Kod nas postoji obvezatnost restitucije, što znaĉi da se šteta obvezatno i prvenstveno popravlja u obliku nat.rest. Ovo pravilo je ublaţeno odredbom da će sud dosuditi oštećeniku naknadu u novcu

kad god on to zahtijeva. 2. Naknada štete – pod obujmom naknade štete se razumijeva skup svih šteta koje

su se dogodile zbog neke štetne radnje. Tu spadaju obiĉna šteta i izmakla korist, troškovi uĉinjeni radi umanjenja ili ublaţavanja štetnih posljedica i kamate na iznos naknade.

DELIKTNA ODGOVORNOST – oštećenik kod ove odg.ima pravo na naknadu i obiĉne štete (damnum emergens) i izmakle koristi (lucrum cessans). U obujam naknade ulaze i kamate na iznos naknade – zatezne kamate.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


UGOVORNA ODGOVORNOST – i tu u obujam naknade ulaze obiĉna šteta i izmakla

korist. Obujam ug.štete prouzroĉene obiĉnom nepaţnjom duţnika svodi se na tzv. predvidivu štetu. Kao kriterij predvidivosti trebala bi biti paţnja dobrog domaćina / gospodarstvenika. U sluĉaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja

zbog krajnje nepaţnje, vjerovnik ima pravo zahtijevati od duţnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora.

Pod visinom naknade štete razumijeva se vrijednost štete izraţena u novcu prema odreĊenim cijenama. DELIKTNA ODGOVORNOST – prema naĉelu potpune naknade sud ima dosuditi

naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova mat.situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje odnosno propuštanja. Pravilo je da se visina štete utvrĊuje redovitom, trţišnom cijenom, neovisno o vrsti i

stupnju krivnje. ZOO je u nekoliko sluĉajeva odstupio od naĉela potpunosti naknade dopuštajući njeno sniţenje:

1) kad je odgovorna osoba slabijeg imovnog stanja pa bi je isplata

potpune naknade dovela u oskudicu, a šteta nije prozroĉena ni namjerno ni krajnjom nepaţnjom;

2) kad je štetnik prouzroĉio štetu radeći nešto korisno za oštećenika.

Kod ugovorne odg.za štetu takoĊer je predviĊeno nekoliko sluĉajeva smanjenja naknade:

- ako je pri povredi obveze osim štete za vjerovnika nastao i odreĊeni dobitak; - ako strana koja se poziva na povredu ugovora nije poduzela sve razumne

mjere da bi smanjila štetu izazvanu tom povredom;

- kad je vjerovnik ili osoba za koju on odgovara pridonio nastanku štete. Najvaţniji naĉini ustanovljenja naknade štete:

- ustanovljenje propisom koji sadrţi cjenik ili tarifu o naknadi odreĊene vrste štete (npr. za šumske štete);

- arbitrarno ustanovljenje od strane suda; - ustanovljenje od strane suda prema procjeni sudskih vještaka;

- komisijsko ustanovljenje; - ustanovljenje sporazumom izmeĊu štetnika i oštećenika.

Iznos naknade moţe se odrediti u 2 oblika – ukupnom (jednokratnom) iznosu i u obliku novĉane rente – odreĊuje se za imov.štetu zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, posebno za štetu zbog gubitka uzdrţavanja ili zarade. Isplaćuje se

mjeseĉno unaprijed. Vjerovnik ima pravo zahtijevati da mu se isplati jedan ukupan iznos umjesto rente, ako za to ima ozbiljnih razloga ili ako duţnik ne da osiguranje za isplatu rente koju sud odredi (kapitalizacija).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Satisfakcija – je takav oblik popravljanja štete koji se priznaje oštećeniku kao

odreĊeno subj.zadovoljenje. Osobito je pogodna za neimovinske štete. a) Moralna satisfakcija ili nenovĉana s. moţe se sastojati u objavljivanju

presude, objavljivanju ispravka, opozivu uvrede ili sl. Sud je moţe narediti u

sluĉaju povrede prava osobnosti. Objava ispravka se moţe traţiti u roku od 30 dana od objave informacije.

b) Novĉana satisfakcija ili materijalna sat. je kad se oštećeniku daje svota

novca kao subj.zadovoljenje. 3 pretpostavke su potrebne za dosudu praviĉne naknade fiz.osobi: povreda prava osobnosti, teţina povrede koja opravdava dosudu i okolnosti povrede koje opravdavaju dosudu.

Osobe koje imaju pravo na praviĉnu novĉanu naknadu u sluĉaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe su: ĉlanovi uţe obitelji (braĉni drug, djeca i roditelji), djedovi, bake, unuĉad, braća, sestre, izvanbraĉni drug, pod

uvjetom da je izmeĊu njih i umrlog / ozlijeĊenog postojala trajnija zajednica ţivota. Novina je i priznavanje prava roditeljima na praviĉnu naknadu u sluĉaju da su štetnim dogaĊajem izgubili zaĉeto, a neroĊeno dijete. Navedene osobe pozivat će se u pravilu na povredu prava osobnosti na duševno zdravlje.

Pravna osoba takoĊer ima pravo na praviĉnu novĉanu naknadu neim.štete. Praviĉna novĉana naknada se u pravilu dosuĊuje u jednokratnom iznosu, iznimno i u obliku rente.

Uklanjanje opasnosti štete

Imovinske štete Svatko ima pravo zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojeg prijeti znatnija šteta. TakoĊer je svako ovlašten od drugoga zahtijevati da se uzdrţi od

djelatnosti koja izaziva uznemiravanje ili opasnost od štete, ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne moţe sprijeĉiti odgovarajućim mjerama. Ako u obavljanju općekorisne djelatnosti nastane šteta, moţe se zahtijevati samo

naknada štete koja prelazi uobiĉajene granice, tzv. prekomjerna šteta. Aktivna legitimacija na zahtjev za uklanjanjem opasnosti štete dana je gotovo u granicama narodne tuţbe (actio popularis). Neimovinske štete Zahtjev da se prestane s povredom prava osobnosti. 2 tuţbe za zaštitu prava osobnosti:

tuţba na propuštanje radnje (zahtijeva se prestanak odnosno zabrana odreĊene radnje) i tuţba na otklanjanje posljedica radnje kojom se vrijeĊa pravo osobnosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Stjecanje bez osnove (Condictio sine causa)

To je izvanugovorni obveznopravni odnos na temelju kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imov.koristi koje je stekao bez

pravom priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala. Naziva se još i neosnovano bogaćenje, bezrazloţno bogaćenje…

Opća tuţba zbog stjecanja bez osnove – condictio sine causa. Opće pretpostavke nastanka tog obv-pr.odnosa su:

a) Povećanje imovine na jednoj strani. b) Umanjenje imovine na drugoj strani. c) Kauzalna povezanost izmeĊu a) i b).

d) Nepostojanje odgovarajuće osnove. e) Da ĉinidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna

radnja, jer će tada nastati odgovornost za štetu.

Tipiĉni sluĉajevi a) Plateţ neduga (condictio indebiti) postoji onda kad netko u zabludi isplati

drugom odreĊeni iznos novca na ime duga, premda stvarno nikakav dug nije

postojao. Do toga će doći i kad se isti dug plati dva puta. Povrat neosnovano plaćenog se ne moţe traţiti:

- kad netko izvrši isplatu znajući da nije duţan platiti,

- ako je plaćanje izvršeno na ime ispunjenja neke fiz.ili moralne obveze, - ako je plaćanje uĉinjeno na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja

zdravlja ili smrti, a primatej isplate je bio pošten.

b) Stjecanje s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila (condictio causa data, causa non secuta). Ovdje se traţi povrat onoga što je netko dao u oĉekivanju da će nastupiti neki dogaĊaj ili pravni uspjeh, a taj nije nastupio.

c) Stjecanje po osnovi koja je kasnije otpala (condictio ob causam finitam). Zahtjev ide za povratom ĉinidbe koja je uslijedila na temelju valjane osnove koja je kasnije otpala.

d) Uporaba stvari na tuĊu korist.

e) Uporaba tuĊe stvari u svoju korist. f) Izdatak za drugoga.

Verzija (versio in rem) je uporaba svoje ili tuĊe stvari u neĉiju korist, a da to nije ugovorna obveza, niti se radi o poslovodstvu bez naloga.

Osn.je pravilo da je stjecatelj duţan steĉeno vratiti ako je moguće, inaĉe je duţan naknaditi vrijednost postignute koristi. U sluĉaju NIŠTETNOSTI ugovora svaka je ugovorna strana duţna vratiti drugoj sve

što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu. Na isti naĉin je predviĊeno vraćanje novĉane naknade kod POBOJNIH ugovora, s tom

razlikom što sud ovdje nije ovlašten ni nesavjesnoj strani odbiti zahtjev za vraćanjem.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Uz povrat steĉenog, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate. Ako je

stjecatelj bio pošten, duţan je vratiti plodove odnosno platiti zat.kamate od dana podnošenja zahtjeva, a ako je bio nepošten, od dana stjecanja. Stjecatelj ima pravo na naknadu nuţnih i korisnih troškova, ali ako je bio nepošten

pripada mu naknada samo za nuţne troškove. Zastarni rok za kondikcijski zahtjev je 5 god. od dana stjecanja bez osnove.

Poslovodstvo bez naloga (Negotiorum gestio)

To je takav ob-pr. izvanugovorni odnos koji nastaje time što se netko nepozvan miješa u tuĊe poslove obavljajući ih za tuĊi raĉun i u tuĊem interesu.

PoslovoĊa (negotiorum gestor) nepozvan obavlja tuĊi posao, nema ni nalog ni mandat gospodara posla (dominus negotii). Predmet posl.bez naloga mogu biti p.p. u uţem smislu, pravni akti u širem smislu i

poslovi u laiĉkom znaĉenju rijeĉi. Pretpostavke posl.bez naloga su:

- da se posl.sastoji u obavljanju posla, - da posao mora biti tuĊ, - da posao mora biti obavljen u tuĊem interesu (ne mora biti poduzet u tuĊe

ime), - da poslovoĊa radi bez naloga ili ovlaštenja.

Vrste poslovodstva a) Nuţno posl. (negotiorum gestio necessaria) – postoji kad se obavljanju

tuĊeg posla pristupi da bi se od gospodara posla otklonila predstojeća šteta.

Za prouzroĉenu štetu odgovara, ali mu sud moţe smanjiti odgovornost ili ga osloboditi odg.za nepaţnju. Gospodar posla je duţan, ako je poslovoĊa u svemu postupio kako treba, pa makar i ne nastupio namjeravani uspjeh, osloboditi ga svih obveza, naknaditi mu sve nuţne i korisne izdatke te

pretrpljenu štetu. Ako je od gosp.posla uspio otkloniti štetu, pripada mu i naknada za trud. PoslovoĊa ima pravo odnijeti stvari (ius tollendi) kojima je povećao tuĊu imovinu – i u ovom, i u dr.vrstama posl.bez naloga!

b) Korisno posl. (n.g. utilis) – postoji kad se nezvano obavi tuĊi posao na oĉitu korist drugoga.

c) Posl.protiv zabrane gospodara posla – ovdje poslovoĊi ne samo da ne

pripadaju prava na troškove i naknadu, nego odgovara za štetu koju je uzrokovao miješanjem u tuĊe poslove, pa ĉak i onda kad je do nje došlo bez njegove krivnje – sluĉajem. Usprkos zabrani gospodara posla, obavljanje

tuĊeg posla izazvat će uĉinke dopuštenog posl.ako je zabrana protivna zakonu ili moralu, a osobito kad se odnosi na ispunjenje neke njegove zak.obveze.

d) Nepravo posl. je obavljanje tuĊeg posla u namjeri da za sebe zadrţi

postignutu korist, iako poslovoĊa zna da je posao tuĊ (npr.netko obere tuĊi vinograd i od groţĊa napravi vino).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Gospodar posla moţe naknadno odobriti ono što je bez njegova naloga izvršeno –

ratihabitio – u tom se sluĉaju poslovoĊa smatra nalogoprimcem, a cijeli se odnos rješava prema pravilima ugovora o nalogu.

Jednostrana izjava volje

ZOO ureĊuje 2 sluĉaja:

- javno obećanje nagrade - vrijednosne papire.

Javno obećanje nagrade

Pod tim se podrazumijeva javnim oglasom izjavljena volja kojom se obećavatelj

obvezuje dati nagradu onomu tko izvrši odreĊenu radnju, postigne neki uspjeh, naĊe se u odreĊenoj situaciji ili ispuni što drugo pod odreĊenim uvjetom. Obveza obećavatelja da ispuni obećanje nastaje ako se kumulativno ispune ove

pretpostavke: - da je nagrada obećana, - da je obećanje nagrade uĉinjeno javnim oglasom (moţe imati i oblik

natjeĉaja); - da se izjava o obećanju odnosi na neodreĊeni broj osoba; - da su radnja koju treba izvršiti i odreĊena nagrada u svemu odreĊene,

moguće i dopuštene. Sve dok se ne izvrši radnja, odnosno dok ne nastane obv-pr.odnos iz javnog

obećanja nagrade, obećanje se moţe opozvati. Ne moţe se jedino opozvati ako je u oglasu odreĊen rok za izvršenje radnje. Ako netko izvrši radnju, a dokaţe da nije znao niti je morao znati da je obećanje

nagrade opozvano, ima pravo na nagradu. Pravo na nagradu ima onaj koji prvi izvrši radnju za koju je obećana nagrada. Ako ih je više u isto vrijeme izvršilo radnju, svakome pripada jednak dio nagrade. U sluĉaju natjeĉaja, nagrada će u pravilu pripasti onom tko najbolje izvrši radnju.

Osim opozivom, obveza obećavatelja prestaje ako mu nitko, u roku iz javnog oglasa, ne priopći da je izvršio radnju. Ako rok nije odreĊen oglasom, obveza obećavatelja

prestaje istekom 1 god.od oglasa. Naravno, obveza prestaje i ispunjenjem obećanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


NASLJEDNO PRAVO UVOD

Nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se ureĊuje sudbina subj.prava i

obveza poslije smrti njihova dosadašnjeg nositelja. Nasljedno pravo u subj.smislu je ovaštenje odreĊene osobe ili odreĊenog kruga osoba da stupe u graĊ-pr.odnose umrlog.

Naslj.pravo u subj.smislu naziva se i PRAVOM NASLJEĐIVANJA, za razliku od naslj.prava pod kojim se razumijeva pravo u obj.smislu. Naslj.pravo u obj.smislu je graĊansko pravo, a u subj.smislu je apsolutno pravo.

Objekt ovog pravnog odnosa je imovina – ostavina.

Osnovna naĉela nasljednog prava

a) Naĉelo ravnopravnosti svih fiz.osoba u nasljeĊivanju. b) Naĉelo ravnopravnosti braĉne i izvanbraĉne djece te izvanbraĉnog i

braĉnog druga. c) Naĉelo zatvorenog broja pravnih osnova nasljeĊivanja. d) Naĉelo slobode oporuĉnog raspolaganja. e) Naĉelo kumulacije pravnih osnova nasljeĊivanja. f) Naĉelo kaduciteta – kaducitet ili ošasnost znaĉi u naslj.pravu ĉinjenicu da

ostavitelj poslije smrti nema nasljednika. Kod kadukne imovine, sud će

oglasom i na dr.prikladan naĉin pozvati osobe koje polaţu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. Ako se nakon 6 mj. ne javi nijedan nasljednik, utvrdit će se da je ostavina prešla u vl.općine, odnosno grada, ali se time nasljednik koji bi se pojavio kasnije ne lišava naslj.prava Ako se ostavina nalazi u posjedu poštenog posjednika, nasljednik mora u roku od godine dana zatraţiti ostavinu. Rok poĉinje teći od dana kad je nasljednik saznao za svoje pravo – subj.rok. No, bez obzira na saznanje, nasljednikovo

pravo zastarijeva za 10 god. – obj.rok. Prema nepoštenom posjedniku ostavine, naslj.pravo zastarijeva za 20 god. Nekretnine i s njima izjednaĉena prava predaju se općini odnosno gradu na

ĉijem podruĉju se nalaze, a pokretnine i s njima izjednaĉena prava općini odnosno gradu na ĉijem podruĉju je ostavitelj imao prebivalište u sluĉaj smrti. Tuţba kojom se štiti subj.naslj.pravo naziva se NASLJEDNIĈKOM TUŢBOM

(hereditatis petitio). g) Naĉelo ex lege nasljeĊivanja i dobrovoljnosti nasljeĊivanja.

Dobrovoljnost nasljeĊivanja je zajamĉena pravom na odricanje od nasljedstva.

Onaj koji se odrekne prava na naslj.uzima se kao da ga nikad i nije stekao.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pretpostavke nasljeĊivanja su: smrt ili proglašenje umrlim ostavitelja, nasljednik,

ostavina i temelj ili osnova nasljeĊivanja. Smrt ostavitelja ili njegovo proglašenje umrlim

Otvaranje nasljedstva je nastup takvih okolnosti koje uzrokuju postanak naslj.prava (u subj.smislu). Te okolnosti su: smrt ostavitelja ili njegovo proglašenje umrlim.

Trenutak otvaranja naslj.je vaţan jer se u tom trenutku odreĊuje obujam ostavine, krug nasljednika, sposobnost nasljednika…Najvaţnije je da se u tom trenutku stjeĉe naslj.pravo i da ostavina prelazi na nasljednika, ĉime postaje njegovim nasljedstvom.

Smrt neke osobe dokazuje se u prvom redu maticom umrlih ili ispravama koje se izdaju na osnovi te matice. Ako to nije moguće, smrt se dokazuje pravomoćnim rješenjem suda nakon provedenog postupka za dokazivanje smrti.

Nasljednik To je osoba na koju u trenutku otvaranja naslj. prelazi cijela ostavina ili njen razmjerni (alikvotni) dio.

TakoĊer to je osoba kojoj su oporukom ostavljeni jedna ili više odreĊenih pojedinaĉnih stvari ili prava, ako se utvrdi da je oporuĉiteljeva volja bila da mu ta osoba bude nasljednikom, a ne npr. zapisovnikom.

Kao nasljednik moţe se pojaviti i fiz.i pravna osoba. Ali fiz.osoba moţe biti oporuĉni i zak.nasljednik, dok pravna osoba moţe biti samo nasljednik po oporuci. Trenutak u kojem ostavina prelazi na nasljednika naziva se trenutak OTVARANJA

NASLJEDSTVA – otvara se u trenutku smrti ostavitelja ili njegovim proglašenjem umrlim. DELACIJA ili pripad nasljedstva je pozivanje odreĊenih subjekata na naslj. – nema je

u našem pravu. Izjava o prihvatu nasljedstva i izjava o odricanju od naslj.jednom dana ne moţe se opozvati, ali se moţe pobijati zbog mana volje.

Nasljednik mora biti ţiv u trenutku smrti ostavitelja. Dogodi li se da dvije ili više osoba izgube ţivot u istom dogaĊaju, prema ZN se predmnijeva da nijedna od njih nije bila ţiva u trenutku otvaranja nasljedstva druge. To je oboriva predmnijeva pa se moţe dokazivati i suprotno.

NEDOSTOJNOST znaĉi nesposobnost da odreĊena osoba naslijedi odreĊenog ostavitelja.

Naš zakon ne poznaje apsolutnu nesposobnost, već samo nedostojnost. Razlozi nedostojnosti mogu se svrstati u nekoliko grupa:

1. razlozi koji se sastoje u tome što je nasljednik uĉinio kaz.djelo prema

ostavitelju – namjerno ga usmrtio ili je to pokušao; 2. razlozi koji znaĉe povredu zakonom zajamĉene slobode oporuĉnog

raspolaganja ako je nasljednik

- silom ili prijetnjom natjerao ostavitelja da napravi ili opozove oporuku - krivotvorio oporuku - uništo je ili sakrio

3. razlozi koji se sastoje u tome što se nasljednik teţe ogriješio o zak.obvezu uzdrţavanja prema ostavitelju, ili mu nije pruţio nuţnu pomoć koju mu je mogao pruţiti ne ugroţavajući vl.ţivot.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


S nedostojnim nasljednikom postupa se kao da je umro prije ostavitelja. U sluĉaju

zak.naslj. njega predstavljaju njegovi ţivi potomci (naĉelo reprezentacije). Nasljednik se moţe odreći nasljedstva od trenutka otvaranja naslj. pa sve do

donošenja 1.ske odluke. Moţe se odreći naslj.za sebe, ili za sebe i svoje potomke. Ako se dogodi da se naslj.odreknu svi nasljednici najbliţeg naslj.reda u trenutku

ostaviteljeve smrti, na naslj. se pozivaju naslj.sljedećeg naslj.reda. Braĉni drug ostaje u 1.naslj.redu i njemu će pripasti naslj.u cijelosti, ako se ostali nasljednici 1.naslj.reda odreknu nasljedstva. To je iznimka od pravila da braĉni drug koji nije imao potomaka

ulazi u 2.naslj.red i ostavinu dijeli s roditeljima ostavitelja. Za ostaviteljeve dugove odgovara nasljednik do visine vrijednosti naslijeĊene

imovine. MeĊutim, do te visine odgovara i svojom i naslijeĊenom imovinom. Ako je više nasljednika, odgovaraju za dugove solidarno, svaki do visine svog naslj.dijela. Ako je nasljednik prezaduţen, vjerovnici ostavitelja mogu zatraţiti ODVAJANJE

OSTAVINE od imovine nasljednika (separatio bonorum). Taj zahtjev se mora podnijeti u roku od 3 mjeseca od otvaranja naslj.

ZAPISOVNIK (legatar) je singularni sukcesor (nasuprot nasljedniku koji je univr.sukcesor). To je osoba koja iz ostavine dobiva samo pojedino toĉno odreĊeno pravo, odnosno iz ostavinske mase dobiva pojedinu toĉno odreĊenu stvar.

ZAPIS je oporuĉna odredba kojom se ovlašćuje zapisovnika da od nasljednika ili dr.osobe u ĉiju korist je oporuĉitelj oporuĉno raspolagao zahtijeva neko davanje, ĉinjenje, trpljenje ili propuštanje njemu ili nekoj drugoj osobi.

Zapis moţe biti opterećen uvjetom, rokom ili nalogom, kao i podzapisom. Onerat (nasljednik opterećen legatom) odgovara za ispunjenje zapisa. Ako je onerat nuţni nasljednik, tada nije duţan ispuniti zapis u mjeri koja bi umanjila njegovo

nuţno naslj.pravo. Zapisovnik, za razliku od nasljednika, ne odgovara za dugove ostavitelja, osim ako bi mu to ostavitelj oporukom naredio. To je DAMNACIJSKI ZAPIS ILI LEGAT.

VINDIKACIJSKI ZAPIS ILI LEGAT daje zapisovniku stvarnopravno ovlaštenje na objektu zapisa. Naš ZN ga ne poznaje.

Ostavina To je ukupnost prava i obveza koji su objekt nasljeĊivanja. Ostavina je uţi pojam od imovine jer u nju ulaze samo otuĊiva, nasljediva prava, za

razliku od imovine u koju ulaze i strogo osobna prava. Istovremeno ostavina je širi pojam od imovine jer u nju mogu ući i subj.neimovinska prava (npr.autorsko, moralna prava), a u imovinu ulaze samo imov.prava.

OSTAVINSKA MASA je skup dobara koji sa ostavitelja prelaze na njegove nasljednike. Budući da su delacija i akvizicija vremenski odvojene, to se ostavina u tom vremenskom razmaku naziva LEŢEĆA OSTAVINA (hereditas jacens).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izdvajanje zahvaća u pravilu pojedine predmete iz ostavine, dok odvajanje zahvaća

cijelu ostavinu. Kod izdvajanja treba paziti na zajedn.imovinu braĉnih drugova; javlja se još i u izdvajanju u korist potomaka koji su privreĊivali s ostaviteljem, kao i u sluĉaju

izdvajanja kućanskih predmeta. Osnove nasljeĊivanja su zakon i oporuka, prema tome postoji ZAKONSKO ILI

INTESTATNO I OPORUĈNO ILI TESTAMENTARNO nasljeĊivanje. Zak.naslj.je pravilo, a oporuĉno iznimka. Budući da je iznimka jaĉa od pravila, do zak.naslj.dolazi samo ako iza ostavitelja nije ostala valjana oporuka, ili su se oporuĉni

nasljednici odrekli nasljedstva.

ZAKONSKO NASLJEDNO PRAVO

Zakonsko nasljedno pravo je nasljeĊivanje na temelju zakonom predviĊenih ĉinjenica kad iz odreĊenih razloga nije moglo doći do oporuĉnog ili testamentarnog nasljeĊivanja.

Do zak.nasljeĊivanja dolazi: a) kad iza ostavitelja nije ostala nikakva oporuka, ili je oporuka ništetna, ili kad

ostavitelj postojećom oporukom nije rasporedio ĉitavu svoju imovinu;

b) kad je oporuĉni nasljednik umro prije ostavitelja, ili se odrekao nasljedstva, ili je u trenutku otvaranja nasljedstva bio nedostojan.

Kao bitne pretpostavke, dakle kao osnove nasljeĊivanja po zakonu, dolaze u obzir ove ĉinjenice:

a) krvno srodstvo

b) braĉna veza c) izvanbraĉna veza d) posvojenje.

Krvno srodstvo Srodstvo je odnos izmeĊu dvije ili više osoba zasnovan na meĊusobnoj vezi biološke, pravne ili socijalne naravi.

Vrste srodstva: - krvno srodstvo (cognatio), - srodstvo po tazbini ili tazbinsko srodstvo (affinitas), - graĊansko srodstvo ili srodstvo po posvojenju (adoptivno srodstvo), - duhovno srodstvo ili srodstvo po krštenju (kumstvo), - srodstvo po mlijeku izmeĊu dojilje i dojenog djeteta i njegovih potomaka.

Krvno srodstvo je odnos dviju ili više osoba povezanih podrijetlom, bilo da potjeĉu jedna od druge ili od zajedniĉkog pretka. Moţe biti braĉno ili izvanbraĉno.

Raĉunanje (computatio) krvnog srodstva je razvrstavanje krvnih srodnika po linijama (lozama) i stupnjevima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2 su linije: uspravna (linea recta) i poboĉna (linea transversa). Uspravnu liniju ĉine osobe koje potjeĉu jedna od druge: preci (ascedenti) i potomci (descedenti), npr. roditelji – dijete – unuk. Unutar te linije razlikujemo USHODNU linij, ako se srodniĉki niz postavi od potomaka prema precima i NISHODNU ako se

srodniĉki niz postavi od predaka prema potomcima. Poboĉnu liniju ĉine osobe koje potjeĉu od treće osobe kao zajedn.pretka a ne

jedna od druge, npr.braća, stric i sinovac,...Naziva se još i KOLATERALNOM, a poboĉni srodnici KOLATERALIMA. Poboĉni srodnici su punokrvni ako su im oba roditelja zajedniĉka (GERMANI), a

polukrvni ako potjeĉu od istog oca (CONSANGUINE) ili samo od iste majke (UTERINI). Isto znaĉenje imaju i nazivi punorodno i polurodno poboĉno srodstvo. Potomci se u tom sluĉaju nazivaju polubraĉom i polusestrama.

Unutar linije (loze) srodnici se razvrstavaju po stupnjevima ili koljenima prema pravilu: koliko poroda toliko stupnjeva (quot generationes tot gradus). Prema tom pravilu raĉuna se i srodstvo u pob.liniji s tim da se uzima u obzir broj

poroda u obje linije, osim roĊenja zajedn.pretka. Tako su brat i sestra u 2.stupnju srodstva, stric i strinovac u 3. stupnju... Takav sustav raĉunanja naziva se COMPUTATIO CIVILIS.

Braĉna veza postoji izmeĊu osoba koje su sklopile brak. Braĉni drugovi imaju meĊusobno pravo nasljeĊivanja po osnovi zakona – samo ako

se u trenutku smrti ostavitelja nalazio u valjanom braku – status se dokazuje izvodom iz matice vjenĉanih – oboriva predmjeva.

Izvanbraĉna veza – izvanbraĉni drug je izjednaĉen s braĉnim. Izvanbraĉna zajednica je ţivotna zajednica neudane ţene i neoţenjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću. Prema Ob.zakonu

imovinskopravni uĉinci izvanbr.zajednice priznaju se ako je zajednica trajala najmanje 3 god. Iznimno se mogu ti uĉinci priznati i za onu zajednicu koja je kraće trajala akoje u njoj roĊeno zajedn.dijete.

Posvojenje – to je odnos koji se temelji da aktu posvojenja (adopcije) tuĊeg maloljetnog djeteta. SRODNIĈKIM POSVOJENJEM nastaje izmeĊu posvojitelja i njegovih srodnika s jedne

strane i posvojenika i njegovih potomaka s druge strane neraskidiv odnos srodstva i sva prava i duţnosti koja iz toga proizlaze. Istodobno prestaju meĊusobna prava i duţnosti posvojenika i njegovih krvnih srodnika.

RODITELJSKIM POSVOJENJEM ne nastaje izmeĊu posvojenika i srodnika posvojitelja odnos srodstva, nego se izmeĊu posvojitelja s jedne strane i posvojenika i njegovih potomaka s druge strane zasnivaju prava i duţnosti koja po zakonu postoje izmeĊu

roditelja i djece. Naš Ob.zakon predviĊa samo srod.posv. Akt posvojenja je odluka o posvojenju koju donosi Centar za soc.skrb.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naĉela zakonskog nasljeĊivanja

a) Naĉelo grupiranja srodnika po parentelama. Naslj.su redovi zasnovani na tzv. PARENTERALNOM SUSTAVU – temelji se iskljuĉivo

na krvnom srodstvu. Parentela je skup krvnih srodnika koji ĉini rodonaĉelnik sa svojim potomcima. 1.parentela sastavljena je iskljuĉivo od ostaviteljevih potomaka, sam ostavitelj je tu

rodonaĉelnik – dakle prvi zajedniĉki predak svih potomaka. Npr.ako je otac ostavitelj, tada 1.p. ĉine njegova djeca ako su ţiva. No, ako je koji od sinova i kćeri ostavitelja mrtav, a sam ima djece, tada u 1.p.ulaze i njegova djeca.

2. parentela sastoji se od ostaviteljevih roditelja i njihovih potomaka (braće i sestara ostavitelja i njihovih potomaka – bratić, sestriĉna, itd.).

3. parentelu ĉine djedovi i bake ostavitelja po oĉevoj i majĉinoj strani te njihovi potomci (striĉevi i ujaci itd.ostaviteljevi).

4. parentelu ĉine pradjedovi i prabake ostavitelja i njihovi potomci. Ako jedna parentela ima najmanje 2 rodonaĉelnika, tada se dijele na LOZE, a ako

susrećemo više rodonaĉelnika, loze dijelimo na GRANE. b) Naĉelo iskljuĉivosti.

Pozivanje na naslj.po naslj.redovima znaĉi da nasljednici bliţeg naslj.reda iskljuĉuju iz naslj.osobe daljnjeg naslj.reda. Iznimka: ako u 1.naslj.redu ostane braĉni drug ostavitelja kao jedini nasljednik, jer

nije bilo potomaka, neće mu pripasti cijela ostavina, nego ulazi u 2.naslj.red u kojem nasljeĊuje zajedno s roditeljima ostavitelja. Ali, ako je u 1.naslj.redu bilo potomaka, braĉni drug će naslijediti kao jedini

nasljednik u sluĉaju da se svi potomci odreknu naslj. c) Naĉelo predstavjanja (reprezentacije). Ono znaĉi da pretka koji je umro prije ostavitelja predstavlja njegov ţivi potomak.

Po tom naĉelu nasljeĊuju iskljuĉivo potomci. Stoga to naĉelo nalazi primjenu u prva tri naslj.reda, ali ne i u 4.u kojem potomci uopće ne nasljeĊuju.

d) Naĉelo priraštaja (akrescencije). To je naĉelo prema kojem sunasljedniku prirasta dio drugog sunasljednika ako taj

sunasljednik otpadne, a istog je stupnja srodstva i iste kvalitete sa sunasljednikom kojem njegov dio prirašćuje. Po tom naĉelu ureĊuju se odnosi meĊu sunaslj.istog stupnja srodstva i iste kvalitete.

Ali, to naĉelo dolazi u obzir samo onda ako se u sluĉaju ispadanja sunaslj.ne moţe primijeniti naĉelo reprezentacije.

e) Naĉelo prijenosa (transmisije). Ono znaĉi da potomak koji je umro poslije ostavitelja sam postaje nasljednikom i svoje pravo prenosi na svoje nasljednike. Po ovom naĉelu nasljeĊuju nasljednici.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pojedini nasljedni redovi

Prvi nasljedni red U njega ulaze ostaviteljevi potomci, posvojĉe i njegovi potomci, te braĉni drug

ostavitelja. Ako ostavitelj u trenutku svoje smrti nije bio u braku nego u izvanbraĉnoj zajednici, u 1.naslj.red ulazi izvanbraĉni drug. Nasljednici 1.naslj.reda dijele ostavinu na jednake dijelove.

U 1.naslj.redu moţe doći do naslj.i po naĉelu reprezentacije i po naĉelu transmisije, a ima sluĉajeva i akrescencije.

Drugi nasljedni red U njega idu braĉni drug odnosno izvanbraĉni drug ostavitelja, njegovi roditelji i njihovi potomci – braća i sestre i njihovi potomci. Do naslj.u 2.naslj.r. dolazi ako

ostavitelj nije iza sebe ostavio potomke. Do naslj.u 2.naslj.redu neće doći ako je iza ostavitelja bilo potomaka, ali su se svi odrekli naslj. U tom sluĉaju braćni drug ostaje u 1.naslj.redu i nasljeĊuje ostavinu kao jedini nasljednik.

Nasljednici 2.naslj.reda dijele ostavinu tako da jednu polovicu dobivaju roditelji, a drugu polovicu braĉni drug ostavitelja. I u ovom naslj.redu mogu doći do primjene naĉela iz 1.naslj.reda, osobito naĉela

reprezentacije i priraštaja. No, kako kod nas prevladava tip male obitelji koju ĉine braĉni drug i djeca te se kao nepravda doţivljava sluĉaj kad braĉni drug mora dijeliti ostavinu s ostaviteljevom braćom i sestrama, zakonodavac je iskljuĉio primjenu

naĉela reprez. u sluĉaju kad su oba roditelja umrla prije ostavitelja. U tom sluĉaju braĉni drug nasljeĊuje cijelu ostavinu. Ako su roditelji nadţivjeli ostavitelja koji nije imao braĉnog odnosno izvanbraĉnog

druga, tada oni nasljeĊuju cijelu ostavinu na jednake dijelove. Ako je, pak, samo jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, njegov dio koji bi mu pripao da je nadţivio ostavitelja nasljeĊuje drugi roditelj (priraštaj). MeĊutim, ako je taj roditelj

imao potomke, tada bi umjesto priraštaja došlo do primjene naĉela reprez. pa bi njegov dio ostavine naslijedili njegovi potomci. Treći nasljedni red

U njega ulaze djedovi i bake. Pritom jednu polovicu nasljeĊuje djed i baka s oĉeve strane, a drugu polovicu djed i baka s majĉine strane. Budući da nasljeĊuju unutar loze na jednake dijelove, svaki od njih dobiva ¼.

Do nasljeĊivanja u 3.naslj.redu dolazi ako ostavitelj nije ostavio ni potomke ni braĉnog odnosno izvanbraĉnog druga, ni roditelje, niti su roditelji ostavili nekog potomka.

Ĉesta je akrescencija, a moguća je i reprez. Do akr.će npr.doći ako su djed i baka jedne loze umrli prije osavitelja, a nisu ostavili nijednog potomka. Dio ostavine koji bi im pripao prirasta djedu i baki druge loze i

njihovim potomcima. Do reprez.će doći ako djed i baka jedne loze umru prije ostavitelja jer tada dio ostavine koji bi mu pripao da je nadţivio ostavitelja (1/4) nasljeĊuju njegovi potomci.

Naravno, ako je iza ostavitelja ostao braĉni drug i npr.djed, tada braĉni drug dobiva ve jer on iskljuĉuje sve nasljednike 3.naslj.reda-

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ĉetvrti nasljedni red

Ĉine ga pradjedovi i prabake. Pola dobivaju pradjedovi i prabake s oĉeve strane, a pola pradjedovi i prabake s majĉine strane. Pretpostavke nasljeĊivanja u ovom naslj.redu su da ostavitelj nije ostavio ni

potomke, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni braĉnog odnosno izvanbraĉnog druga, ni djeda ni baku, niti su ovi ostavili nekog potomka. Ovdje nema repr. a akr.je moguća. Npr. ako nema jednog para unutar loze, dio koji

bi mu pripao da su ţivi, prirasta drugom paru iste loze; isto tako, ako nema pradjedova i prabaka jedne loze, dio koji bi im pripao da su ţivi prirasta pradjedovima i prabakama druge loze.

POSEBNE ODREDBE ZA NEKE NASLJEDNIKE

Nasljedno pravo braĉnog druga. Kod braĉnog druga kao nasljednika treba razlikovati 2 moguća sluĉaja: 1. je kad braĉni drug redovito nasljeĊuje. U tom sluĉaju braĉni drug u 1.naslj.redu dijeli ostavinu na jednake dijelove s potomcima i posvojĉetom, a u 2.naslj.redu

dobiva ½ ostavine, dok drugu ½ dobivaju ostaviteljevi roditelji. Nasljednike 2.naslj.reda iskljuĉuje u sluĉaju kad su oba roditelja umrla prije ostaviteljeve smrti, a nasljednike 3,4. i ostalih naslj.redova braĉni drug uvijek iskljuĉuje.

Novi ZN ne poznaje tzv.varijabilni nasljedni bio braĉnog druga (to je kad je braĉni drug nasljeĊivao s nasljednicima 2.naslj.reda, a nije imao nuţnih sredstava za ţivot, sud je mogao odluĉiti da dobije povrh svoje polovice i jedan dio ostavine

dr.nasljednika iz 2.naslj.reda ili ĉak i cijelu ostavinu). Braĉni drug gubi pravo na naslj.:

a) ako je ostavitelj za ţivota podnio tuţbu za rastavu ili poništaj braka, odnosno sporazumni zahtjev za rastavu braka, a poslije smrti ostaviteljeve utvrdi se da su tuţba / sporazum bili osnovani;

b) ako je njegov brak proglašen nepostojećim ili je bio poništen poslije ostavit.smrti;

c) ako je njegova zajednica ţivota s ostav.bila trajno prestala njegovom krivnjom ili po sporazumu s ostaviteljem.

Nasljedno pravo izvanbraĉnog druga. Pravo naslj.izv.druga uvjetovano je sljedećim pretpostavkama:

a) da je izmeĊu njega i ostavitelja postojala izvanbr.zajednica; b) da je izvanbr.zajednica trajala dulje vrijeme te da je prestala ostaviteljevom

smrću;

c) da su bile ispunjene pretpostavke koje se zahtijevaju za valjanost braka. Nasljedno pravo izvanbraĉnog djeteta.

Djetetovom majkom smatra se ţena koja ga je rodila – mater semper certa est – majka je uvijek sigurna. Ako je dijete roĊeno u braku, vrijedi pravno pravilo: pater est quem nuptiae demonstrant – otac je onaj koji je po zakonu braĉni drug majke. Zahtijeva se da je dijete roĊeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom 300 dana od prestanka braka. Izvanbr.dijete nasljeĊuje izvanbr.oca samo onda ako je oĉinstvo utvrĊeno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nasljedno pravo posvojenika.

Kod srodniĉkog posvojenja pravni se poloţaj posvojenika i njegovih potomaka potpuno izjednaĉuje s pravnim poloţajem posvojiteljevih potomaka. Posvojĉe gubu pravo nasljeĊivanja prema svojim krvnim srodnicima i oni prema

njemu. Kad dijete posvoji oĉuh ili maćeha meĊusobno pravo naslj.posvojenika i roditelja koji je u braku s posvojiteljem i roditeljevih krvnih srodnika ne prestaje.

Srodn.posvojenje mogu zasnovati samo braĉni drugovi zajedniĉki, a samo jedan braĉni drug ako je drugi braĉni drug roditelj djeteta koje se posvaja.

Oporuĉno nasljedno pravo

Oporuka je razradba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaţe svojom imovinom

za sluĉaj smrti. Kodicil je razredba posljednje volje koja moţe sadrţati sve moguće i dopuštene odredbe, osim imenovanja nasljednika. (u našem pravu nema više razlike izmeĊu oporuke i kodicila).

Oporuku moţe sastaviti svaka fiz.osoba ako je navršila 16 god. i ako je sposobna za rasuĊivanje – praesumptio iuris.

Oporuka ima sljedeće karakteristike: a) Oporuka je jednostrani p.p. b) O.je strogo osobni p.p.

c) O.je strogo formalan p.p. d) O.je opoziv p.p. Onaj koji svoju oporuku opoziva mora imati navršenih 16 god.

i mora biti sposoban za rasuĊivanje.

Vrste oporuke: Privatna je ona oporuka koju pravi sam oporuĉitelj bez prisustva javnih tijela ili

tijela koja u danom sluĉaju nastupaju kao javna tijela. Priv.o.moţe biti:

- vlastoruĉna (holografksa) - pisana oporuka pred svjedocima (alografska) ili

- usmena o.pred svjedocima. Javna je ona o.koja je naĉinjena uz sudjelovanje javnih tijela.

Ovlašteni su je sastaviti: - sudac opć.suda. - sudski savjetnik u opć.sudu,

- javni biljeţnik, - u inozemstvu konzularni odnosno dipl.-konz.predstavnik RH.

MeĊunarodna oporuka je podvrsta javne oporuke.

Redovita je ona o.koja se moţe praviti u svakoj prilici. Oblik joj je strog, a rok valjanosti neograniĉen. Red.su oporuke: privatne pisane oporuke, javna o.i meĊ.o.

Izvanredna je ona koja se pravi u izvan.okolnostima zbog kojih nije moguće oporuĉiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Njen je oblik blaţi, a rok valjanosti organiĉen. Samo jedna izv.o: oporuka pred svjedocima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Osn. je obilk oporuke pisana oporuka.

Vlastoruĉna ili holografska o. je ona koju je oporuĉitelj sam vlastoruĉno napisao i potpisao. Za njenu valjanost nije nuţno da se u njoj naznaĉe mjesto i datum sastavljanja.

Pisana oporuka pred svjedocima (alografska o.) je oporuka koju moţe naĉiniti samo oporuĉitelj koji zna ĉitati i pisati. Sastavlja se tako da je netko drugi napiše po

kazivanju oporuĉitelja, koji je mora potpisati pred dva svjedoka izjavljujući da je isprava koju potpisuje njegova oporuka. Nakon te izjave i potpisa oporuĉitel ja stavljaju svjedoci svoje potpise.

Za oporuku pisanu na stroju ili raĉunalu, pa makar je pisao i sam oporuĉitelj, potrebne su sve one formalnosti koje se zahtijevaju za pisanu oporuku pred svjedocima.

Svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci; ne moraju znati sadrţaj oporuke. Javna oporuka – ovlaštena osoba sastavlja o.na osnovi kazivanja oporuĉitelja i to tako da opor.izjavi svoju posljednju volju, a ovlaštena osoba unese tu izjavu u

ispravu što je vjernije moguće. Nakon toga ovlaštena osoba će proĉitati oporuku oporuĉitelju, objasniti mu pravne posljedice opor.raspolaganja i dati mu da pred njim oporuku potpiše. Ovl.osoba će tada sastaviti zapisnik.

Ako oporuĉitelj nije u stanju potpisati sastavljenu oporuku / zapisnik, priopćit će razlgo ovlaštenoj osobi koja će ga zabiljeţiti na oporuci / zapisniku. Opor.moţe traţiti od neke druge osobe da ga potpiše.

U sluĉaju da opor.nije u stanju proĉitati sastavljenu mu oporuku, proĉitat će mu je ovlaštena osoba pred dva svjedoka koji razumiju jezik na kojem je napisana, a on će ju u njihovoj nazoĉnosti potpisati pošto izjavi da je to njegova oporuka.

Svaki graĊanin moţe praviti javnu o., ali onaj koji ne zna ĉitati i pisati ili ne moţe ĉitati i pisati MORA praviti javnu o. Ako na to ne pazi, oporuka je nevaljana.

MeĊunarodna oporuka – mora biti sastavljena u pisanom obliku. Oporuĉitelj ne mora vlastoruĉno napisati oporuku, moţe mu je napisati netko drugi. Bitno je da pred ovlaštenom osobom i u nazoĉnosti dvaju svjedoka izjavi da je podnesena isprava njegova oporuka i da je upoznat s njenim sadrţajem. Ovlaštena osoba stavlja

na kraju oporuke datum njena potpisivanja bez kojega oporuka ne bi bila valjana. Ovl.osoba je duţna oporuĉitelju izdati potvrdu o sastavljanju meĊ.o. iako njeno nepostojanje ili neispravnost ne utjeĉe na valjanost oporuke u smislu oblika.

Usmena oporuka se moţe praviti samo u izvanrednim prilikama zbog kojih oporuĉitelju nije moguće oporuĉiti u bilo kojem drugom obliku.

Ta se oporuka pravi tako da oporuĉitelj pred dva istodobno nazoĉna svjedoka usmeno izjavi svoju posljednju volju. O.vrijedi samo još 30 dana od prestanka izv.okolnosti u kojima je saĉinjena.

Svjedoci usmene o.duţni su što prije napisati ono što im je oporuĉitej izjavio i to predati sudu ili javnom biljeţniku, ili to usmeno ponoviti pred sudom ili j.b. te opisati kad, gdje i pod kakvim je okolnostima oporuĉitelj oĉitovao svoju posljednju volju.

Svjedoci mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati ĉitati i pisati – bitno je da razumiju jezik na kojem je opor.oĉitovao svoju posljednju volju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Svjedoci oporuke

Ne mogu biti svjedoci pisane op.pred svjedocima, niti kod sastavljanja javne oporuke niti mogu u svojstvu ovlaštne osobe sastavljati oporuku po kazivanju oporuĉitelja:

potomci oporuĉitelja, njegova posvojĉad i njihovi potomci, njegovi precii posvojitelji, njegovi srodnici u pob.lozi do 4.stupnja, braĉni drugovi svih navedenih osoba te oporuĉiteljev braĉni drug (dakle, niti jedan nasljednik 1.naslj.reda).

Svjedok oporuke, da bi se saĉuvala puna objektivnost, ne smije imati nikakve koristi iz oporuke.

Sadrţaj oporuke

Imenovanje nasljednika – iako to po našem pravu nije više bitno. Po oporuci,

nasljednik je onaj koji nasljeĊuje cijelu ostavinu ili njen razmjerni (alikvotni) dio. MeĊutim, ako je nekoj osobi ostavljena samo pojedina stvar iz ostav.mase ili pojedino pravo iz ostavine tada se takva osoba naziva zapisovnik (legatar), a ono što joj je ostavljeno naziva se zapis (legat).

Kod oporuke se u prvom redu mora utvrditi prava volja oporuĉitelja. Kad ostavlja samo dio imovine nasljedniku, oporuĉitelj to moţe uĉiniti bilo odreĊenjem tog dijela putem razlomka, bilo naznakom stvari ili prava iz imovine (ex re certa). Upravo za taj posljednji naĉin odreĊivanja nasljednikova dijela po ZN se predmn ijeva da je doista zapis, osim ako se ustanovi da je oporuĉ.volja bila da mu osoba kojoj ostavlja pojedinu stvar ili pravo bude nasljednik.

Osim prešutno (imenovanjem oporuĉnog nasljednika), oporuĉitelj moţe iznaslijediti jednog ili više zak.zastupnika izrijekom. Oporuĉna odredba o iznasljeĊenju moţe se pobijati ako je njome povrijeĊen novĉani dio zak.nasljednika.

Zamjene (supstitucije) – moţe biti obiĉna ili vulgarna i povjerbena ili fideikomisarna.

Obiĉna zamjena (vulgarna supstitucija) znaĉi imenovanje zamjenika nasljedniku. Supstitut će doći do nasljeĊivanja ako nasljednik (institut) umre prije ostavitelja, se odrekne nasljedstva ili postane nedostojan. Povjerbena zamjena (fideikomisarna supstitucija) znaĉi imenovanje

nasljednika nasljedniku odnosno zapisovniku. Zabranjena je po našem zakonu. Zapisi (legati) – osoba zapisovnika mora biti odreĊena ili bar odrediva.

Uvjeti, rokovi, nalozi. Uvjeti moraju biti obj.mogući i pravno dopušteni. Nemogući, nedopušteni i

nemoralni uvjeti smatraju se kao da ne postoje – ne izazivaju ništetnost oporuke – ta iznimka in favorem testamenti pravda se ĉinjenicom da u vrijeme utvrĊivanja valjanosti oporuke ostavitelj više nije ţiv da bi mogao otkloniti ništetnost.

Namet ili nalog – smatra se raskidnim uvjetom, pa nalogom opterećeni gubi ono što mu je oporukom ostavljeno, ako ne ispuni nalog. Nedopušteni i nemoralni nalozi uzimaju se pro non scripto. Oblik naloga ima i oporuĉna odredba o

tzv.nesamostalnoj zakladi kojom oporuĉitelj odreĊuje da se dio ili cijela ostavina, odnosno pojedina stvar ili pravo iz ostavine upotrijebi za ostvarenej neke dopuštene svrhe, npr.za zbrinjavanje napuštene djece.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ostavitelj moţe oporukom odrediti jednu ili više osoba za izvšitelja oporuke – mora

imati posl.sposobnost – moţe biti i fiz.i pravna osoba. Osoba koju oporuĉitelj odredi za izvršitelja nije duţna prihvatiti tu duţnost, ali će se smatrati da ju je prihvatila ako ju odmah po proglašenju oporuke ne odbije. Njegova osn.duţnost je postarati se da

oporuka bude izvršena po oporuĉiteljevoj volji. On ima pravo, na teret ostavine, na naknadu troškova i primjerenu nagradu za svoj trud, ali s time da se ne umanji vrijednost nuţnog dijela.

Sud, javni biljeţnik i konzularno odnosno dipl-konz.predstavništvo duţni su ĉuvati oporuku.

Oporuĉitelj moţe uvijek svoju o.opozvati u cijelosti ili djelomiĉno. Moţe se opozvati na više naĉina:

a) Uništenjem isprave; b) Izjava o opozivu – strogo formalna, ne mora se dati u onom obliku u kojem

je napravljena oporuka koja se opoziva; c) Pravljenje nove oporuke koja moţe biti sadrţajno suprotna staroj. Opozove

li oporuĉitelj kasniju o., ranija se osnaţuje, osim ako se dokaţe da oporuĉitelj to nije htio.

d) Konkludentne radnje – to je sluĉaj kad oporuĉitelj još za ţivota raspolaţe

svojom imovinom protivno oporuci. Proglašenje oporuke je sudska radnja u kojoj sud sve oporuke odreĊenog

oporuĉitelja otvori i proĉita pred dva punoljetna graĊanina i o tome sastavi zapisnik. Tumaĉenje oporuke se usmjeruje na utvrĊivanje prave volje odnosno namjere

oporuĉitelja. U sluĉaju sumnje o njegovoj namjeri, treba prihvatiti tumaĉenje koje je povoljnije za opor.a ne zak.nasljednika. U dvojbi o oporuĉ.namjeri, treba prihvatiti ono što je povoljnije za osobu kojoj je naloţena neka obveza.

Razlozi ništetnosti oporuke su:

a) nesposobnost oporuĉitelja, tj, ako u vrijeme sastavljanja oporuke nije imao 16 god. ili nije bio sposoban za rasuĊivanje;

b) nemogućnost i nedopustivost sadrţaja oporuke. Razlozi pobojnosti oporuke su:

a) mane volje kod oporuĉitelja, tj. ako je prijetnjom ili silom natjeran da sastavi oporuku ili ju je sastavio zbog prijevare ili zablude. Rok za tuţbu na poništenje je godina dana od saznanja za razlog pobojnosti, s tim da taj rok ne moţe

poĉeti teći prije proglašenja o. Krajnji je (obj.) rok 10 god. od proglašenja oporuke, ali prema osobi koja je prouzroĉila mane oporuĉiteljeve volje, taj rok je 20 god. od proglašenja oporuke;

b) nedostatak propisanog oblika – rok godinu dana, obj.rok 10 god. Poništenje o.moţe zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes – najĉešće zak.nasljednici;

c) raspolaganja suprotna pravu na nuţni dio – to pravo ima samo nuţni nasljednik u roku od 3 god.od proglašenja oporuke.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Rekonstrukcija oporuke

Zainteresirane osobe mogu dokazivati pred sudom da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena bez oporuĉ.znanja, da je bila sastavljena u zak.obliku,

te da je imala odreĊeni sadrţaj. Ako se sve to dokaţe, tada će se o.rekonstruirati u obliku SUDSKOG ZAPISNIKA. Za valjanost sporazuma o postojanju oporuke potrebna je suglasnost drţ.odvjetnika ako bi, da nema oporuke, ostavina pripala općini ili

gradu. DoĊe li, meĊutim, meĊu zainteresiranim osobama do spora o pravno relevantnim ĉinjenicama ili je ostav.postupak već okonĉan, rekonstrukcija je moguća iskljuĉivo putem parnice.

Hrvatski upisnik oporuka

Vodi ga Hrvatska javnobiljeţniĉka komora. To je javni upisnik, no podaci koje sadrţi ne mogu se prije oporuĉ.smrti nikome staviti na raspolaganje, osim oporuĉitelju ili osobi koju je on posebno ovlastio. Ĉinjenica da oporuka nije evidentirana u Hrv.u.o. nije od utjecaja na njenu valjanost.

Nuţno nasljedno pravo

Nuţno naslj.pravo je skup pravnih pravila kojima se odreĊuje krug osoba kojima je oporuĉitelj duţan ostaviti odreĊeni dio svoje imovine, odnosno koje imaju pravo na dio ostavine.

Nuţni dio je odreĊeni dio zak.dijela, tj. dio onog dijela koji bi nuţni nasljednik kao zak.nasljednik dobio da nema oporuke. Prema tome, oporuĉitelj ne moţe slobodno raspolagati nuţnim dijelom.

Nuţni dio daje se samo na zahtjev, nikada po sluţb.duţnosti. Nuţni nasljednik ima pravo zahtijevati nuţni dio samo ako je u konkretnom sluĉaju istodobno i zak.nasljednik.

U 1.kategoriju ulaze oni nuţni nasljednici koji imaju pravo zahtijevati nuţni dio zato što su zak.nasljednici – APSOLUTNI NUŢNI NASLJEDNICI: potomci umrlog, njegova posvojĉad i njihovi potomci te njegov braĉni drug. U toj kategoriji svi nuţni nasljednici imaju pravo na ½ onog dijela koji bi im pripao po zakonu.

U 2.kategoriju spadaju oni nasljednici za koje se traţe 2 pretpostavke: 1) nasljednici moraju u konkretnom sluĉaju biti i zak.nasljednici i 2) moraju biti trajno nesposobni za rad i ne smiju imati nuţnih sredstava za ţivot.

Tu spadaju: ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci (djedovi, bake itd.). Nuţni dio tih nasljednika iznosi 1/3 njihova zak.dijela.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izraĉunavanje nuţnog dijela

U prvom redu treba utvrditi aktivu ostavitelja u koju treba ukljuĉiti sve traţbine, pa i one prema nekom od nasljednika.

Od tako utvrĊene aktive treba odbiti pasivu – dugove, ukljuĉivo i troškove pokopa, popisa i procjene ostavine. Ostaje ĈISTA OSTAVINA.

Vrijednosti ĉiste ostavine pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj uĉinio nekom zak.nasljedniku, bez obzira nasljeĊuje li ostavitelja. Pribraja se takoĊer i vrijednost darova koje je ostavitelj uĉinio trećim osobama, koje nisu zak.nasljednici,

u posljednjoj godini svog ţivota. Ne pribraja se vrijednost darova uĉinjenih u općekorisne svrhe kao ni onih koji se na temelju zakona ne uraĉunavaju nasljedniku u nasljedni dio.

Iz tako izraĉunate vrijednosti ostavine – OBRAĈUNSKA VRIJEDNOST OSTAVINE – odreĊuje se vrijednost nuţnog dijela. Kad se nuţni dijelovi podmire, ono što je preostalo naziva se RASPOLOŢIVI DIO i njime moţe ostavitelj slobodno raspolagati.

Uraĉunavanje (collatio) je institut po kojem se svakom zak.nasljedniku uraĉunavaju u njegov nasljedni dio sve ono što je dobio na ime dara ili zapisa od ostavitelja za

ţivota. Ne uraĉunavaju se u nasljedni dio:

- darovi za koje je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije ili u oporuci

da se ne uraĉunavaju ili se iz okolnosti moţe zakljuĉiti da je to bila njegova volja;

- vrijednost plodova i dr.koristi koje je nasljednik imao od darovane stvari;

- manji uobiĉajeni darovi; - troškovi uzdrţavanja i školovanja, ali samo u granicama ostaviteljeve obveze

da nasljednika uzdrţava i školuje.

Nuţnom nasljedniku u nuţni dio se uvijek uraĉunavaju dobiveni darovi i zapisi. Smisao odredaba o uraĉunavanju je da se ostavina praviĉno raspodjeli na zak.nasljednike.

Ovakvo uraĉunavanje koje je izvršeno samo raĉunski, tj.bez vraćanja darova u ostavinu, naziva se IDEALNIM URAĈUNAVANJEM ILI IDEALNOM KOLACIJOM. ZN poznaje i REALNU KOLACIJU, ali samo kao iznimku. PredviĊeno je da nasljednik ima

pravo vratiti darovanu stvar u ostavinu i tako izbjeći idealno uraĉunavanje, tako da realna k.zapravo ni nije uraĉunavanje.

Umanjenje oporuĉnih raspolaganja i vraćanje darova zbog povrede nuţnog dijela

Nuţni dio je povrijeĊen kad ukupna vrijednost raspolaganja koja je ostavitelj uĉinio

oporukom i darovima premašuje raspoloţivi dio ostavine, pa zbog toga nuţni nasljednik ne moţe dobiti punu vrijednost svog nuţnog dijela. Kad je došlo do povrede nuţnog dijela, oporuĉna raspolaganja će se umanjiti, a

darovi vratiti u mjeri potrebnoj da se dopuni nuţni dio. Najprije se umanjuju raspolaganja oporukom, pa ako nuţni dio time ne bi bio namiren, vraćaju se darovi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za vraćanje darova, postoji red vraćanja: vraćanje poĉinje od posljednjeg dara i

nastavlja se obratno redom kojim su uĉinjeni. Do umanjenja oporuĉnih raspolaganja i vraćanja darova nikad ne dolazi po sluţb.duţnosti, već iskljuĉivo na zahtjev nuţnih nasljednika.

Tuţba za umanjenje oporuĉnih raspolaganja mora se podići u roku od 3 god.od proglašenja oporuke, a tuţba za vraćanje dara takoĊer u roku od 3 god., ali raĉunajući od dana ostaviteljeve smrti odnosno od dana pravomoćnosti rješenja o

proglašenja umrlim. Rokovi su zastarni.

Iskljuĉenje nuţnih nasljednika

Nuţni nasljednik moţe biti iskljuĉen:

1. ako je povrijedio neku zak.ili moralnu obvezu koja proizlazi iz njegovog obit.odnosa s ostaviteljem;

2. ako je namjerno poĉinio neko teţe kaz.djelo prema ostavitelju, njegovom braĉnom drugu, djetetu ili roditelju:

3. ako je uĉinio kaz.djelo protiv RH ili vrijednosti zaštićenih meĊ.pravom; 4. ako se odao neradu i nepoštenom ţivotu.

U sluĉaju potpunog iskljuĉenja nuţnog nasljednika s njim se postupa kao da je umro prije ostavitelja. Primjenjuje se naĉelo reprezentacije.

Lišenje nuţnog dijela

Oporuĉna odredba o lišenju nuţnog dijela bit će valjana samo ako su ispunjene 2

zak.pretpostavke: 1. se odnosi na ostaviteljeva potomka kojeg on ţeli lišiti nuţnog

dijela. Lišenik mora u trenutku sastavljanja oporuke ili kasnije

u vrijeme ostaviteljeve smrti biti rasipnik ili prezaduţen; 2. se odnosi na potomke: mogu biti lišenikovo maloljetno dijete ili

unuk od prije umrlog djeteta ili lišenikovo punoljetno dijete ili unuk od prije umrlog djeteta, pod uvjetom da su punoljetno

dijete i unuk nesposobni za rad i da nemaju nuţnih sredstava za ţivot.

Lišeni nasljednik nasljeĊuje ostavitelja ako je lišenje djelomiĉno i kad u trenutku ostaviteljeve smrti više ne postoje pretpostavke za lišenje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nasljednopravni ugovori

Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za ţivota – sklapa ga predak (ustupitelj) sa svojim potomcima, i tu predak razdjeljuje i ustupa potomcima cjelokupnu ili dio

svoje postojeće imovine. Za valjanost tog ugovora potrebna je suglasnost sve djece i ostalih potomaka koji su po zakonu pozvani naslijediti ustupitelja.

Ustupitelj moţe i svom braĉnom drugu ustupiti imovinu. To je p.p.meĊu ţivima, besplatan, ali moţe biti i naplatan, i moţe se opozvati. Naplatan će biti ugovor ako ustupitelj pridrţi za sebe ili svog braĉnog druga ili oboje

ili neku drugu osobu pravo uţivanja na dijelu ili svim ustupljenim dobrima, ili ugovori doţivotnu rentu, doţivotno uzdrţavanje ili sl. Ustupitelj moţe opozvati ugovor glede odreĊenog potomka ili braĉnog druga i

zahtijevati povrat ustupljenog iz istih razloga iz kojih moţe opozvati uĉinjeno darovanje, ali takoĊer ga moţe opozvati ako potomak ili braĉni drug ne ispunjava obvezu uzdrţavanja ili ne isplati njegove dugove koje je preuzeo. Ono što je potomku ustupljeno nema karakter dara.

Ako se ma i jedan potomak ne suglasi s ustupanjem i rasodjelom, dolazi ex lege do konverzije tog ugovora u ugovor o darovanju. Do te konverzije će doći i onda kad se nakon sklapanja ugovora usupitelju rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je

proglašen umrlim. Objekt ugovora je sadašnja imovina (ili njen dio) ustupitelja. Mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od strane suca nadl.suda ili javnog

biljeţnika.

Ostavinski postupak

Ostavinski postupak je skup procesnopravnih radnji suda i stranaka usmjerenih na

utvrĊivanje i zaštitu nasljednopravnih odnosa. U ost.postupku se utvrĊuje:

- tko su ostaviteljevi nasljednici, - sastav ostavine i

- koja prava iz ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i dr.osobama. To je izvanparniĉni postupak; pravna pravila kojima se ureĊuje o.p. nazivaju se i formalnim nasljednim pravom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Osnovna naĉela ostavinskog postupka

a) Naĉelo oficioznosti – o.p.pokreće sud po sluţb.duţnosti ĉim sazna da je

neka osoba umrla ili da je proglašena umrlom;

b) Naĉelo ekonomiĉnosti i pomoći strankama – sud je duţan, tijekom cijelog postupka, paziti da prava stranaka budu što prije utvrĊena i osigurana;

c) Naĉelo pismenosti i usmenosti – sud će uzeti u obzir sve navode,

prijedoge i dokaze koje zainteresirana osoba podnese sudu pisano ili usmeno; d) Istraţno (inkvizitorno) i raspravno naĉelo – sud uzima u obzir kako

dokaze koje su stranke podnijele, tako i one koje je sam pribavio;

e) Naĉela kontradiktornosti i nekontradikornosti – nije potrebno da se u svakom sluĉaju da prilika sudioniku u postupku da se oĉituje o izjavama dr.sudionika.

Nadleţnost za raspravljanje ostavine

Za raspravljanje nepokretne ostavine, isljuĉivo je nadl.hrv.sud ako se ona nalazi na

teritoriju RH, neovisno o tome je li ostavitelj drţavljanin RH, osoba bez drţavlj., osoba kojoj se drţavlj.ne moţe utvrditi ili izbjeglica.

Za raspravljanje pokretne ostavine našeg drţavljanina bit će nadl.hrv.sud ako se pokretnine nalaze na teritoriju RH, inaĉe sud zemlje u kojoj se pokretnine nalaze. Ipak, i u tom sluĉaju će biti nadl.hrv.sud ako po pravu drţave u kojoj se pokretnine

nalaze nije nadl.strani sud odnosno ako sud odbije da raspravlja ostavinu. Hrv.sud će biti nadl. i za raspravljanje pokretne ostavine stranog drţavljanina kad se ona nalazi u RH, osim ako protivno ne zahtijeva naĉelo reciprociteta. TakoĊer,

hrv.sud će biti nadl. i za osobe bez drţavlj, osoba ĉije drţavlj.ne moţe utvrditi kao i izbjeglica, ako im se ostavina nalazi u RH ili ako je ostavitelj u vrijeme smrti imao preb.u RH.

U našem pravu glede nadl.za raspravljanje ostavine (nepokretne i pokretne) vrijedi NAĈELO SMJEŠTAJA STVARI (forum rei sitae). Stvarna nadleţnost – nadl.je opć.sud, odnosno javni biljeţnik kao povjerenik suda. Postupak vodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik. Odluke se donose u obliku rješenja, protiv kojih je dopuštena ţalba. Protiv rješenja javnog biljeţnika podnosi se

prigovor opć.sudu. Ako rješenje javnog biljeţnika bude u ci jelosti ili djelomiĉno ukinuto rješenjem suda, protiv tog rješenja nije dopuštena samostalna ţalba – sud će odluĉiti sam o ukinutom dijelu rješenja. Protiv rješenja 1.suda dopuštena ţalba, koja

se podnosi ţup.sudu. Izv.pravni lijekovi, osim zahtjeva za zaštitu zakonitosti, nisu dopušteni.

Mjesna nadleţnost – mjesno je nadl.sud na podruĉju kojeg je ostavitelj imao preb./bor. u vrijeme smrti (ostavinski sud). Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni preb.ni bor. u RH, nadl.je sud na ĉijem

podruĉju se nalazi preteţni dio ostavine. Ako se, meĊutim, nijedan dio ostavine ne nalazi u RH, mjesno je nadl.sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu drţavljana.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Tijek postupka

Prethodne radnje: a) sastavljanje smrtovnice – kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom,

matiĉar koji je nadl.upisati smrt u maticu umrlih, duţan je u roku od 30 dana od tog upisa sastaviti i dostaviti smrtovnicu ostav.sudu. Smrtovnica je isprava koja sadrţi podatke o ostavitelju, njegovim srodnicima,

braĉnom drugu, ostavini, oporuci i dr.koji su relevantni za voĊenje ostav.postupka. Ima snagu javne isprave samo glede podataka koji potjeĉu iz matice umrlih.

b) popis ostaviteljeve imovine – svrha tog popisa je zaštita prava i interesa nasljednika, zapisovnika, ostaviteljevih vjerovnika i dr. Sud će narediti popis kad se ne zna tko su nasljednici, gdje im je boravište, kad su to

osobe koje se ne mogu same brinuti o svojim pravima i interesima, ili kad popis zahtijevaju nasljednici, zapisovnici i vjerovnici ostavitelja. Popis obavlja sudski sluţbenik, javni biljeţnik kojeg odredi sud ili sudski savjetnik koji vodi postupak u nazoĉnosti 2 punoljetnih osoba i, po potrebi, sudskog vještaka.

Iznimno se popis imovine moţe izvršiti i bez odluke suda ako to zahtijevaju posebne okolnosti, te će ga tada obaviti uredujući polic.sluţbenik i predati ga matiĉaru. Na izvršeni popis stranke mogu staviti prigovor.

c) osiguranje ostavine – mjere osig.mogu biti:

1. predaja stvari na ĉuvanje pouzdanoj osobi,

2. predaja gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti i dr.vaţnih isprava na ĉuvanje sudu na ĉijem podruĉju se ostavina nalazi,

3. peĉaćenje prostorija u kojima se nalaze stvari iz ostavine,

4. privr.mjere predviĊene Ovršnim zakonom; 5. imenovanje privr.skrbnika ostavine kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog

boravišta – postavlja ga sud.

d) proglašenje oporuke – pod tim se razumijeva radnja suda kojom se obznanjuju postojanje, sadrţaj i oblik oporuke. Sastoji se u otvaranju i ĉitanju oporuke u nazoĉnosti dviju punoljetnih osoba, koje mogu biti i nasljednici, i o tome sastaviti

zapisnik. Ne proglašava se oporuka o ĉijoj je rekonstrukciji voĊena parnica. Sud je duţan proglasiti sve oporuke ostavitelja, pa i one koje po zakonu nisu valjane.

Pokretanje postupka – pokreće ga ostav.sud po sluţb.duţnosti kada primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih ili pravomoćno rješenje o proglašenju neke osobe umrlom.

Odluka da se ostavina ne raspravlja – u 2 sluĉaja: 1. je kad umrli nije ostavio nikakvu imovinu;

2. je kad je umrli ostavio samo pokretnu imovinu, a nijedna od osoba pozvanih na naslj.ne zatraţi da se provede ost.postupak. Dakle, ost.rasprava se obvezatno provodi samo kad u ostavini ima nekretnina.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ostavinska rasprava – sud poziva na ost.raspravu „zainteresirane osobe“. Ako se

ne zna ima li nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe koje polaţu pravo na naslj.da mu se prijave u roku od 6 mj. od objave oglasa u NN ili na sudskoj oglasnoj ploĉi. Isto se postupa kad je nasljedniku postavljen privr.zastupnik zbog toga što mu

je nepoznato boravište ili kad se nasljednik ili njegov zak.zastupnik nalaze u inozemstvu. Ost.rasprava se vodi na jednom ili više roĉišta. Izostanak s roĉišta se ne smatra

odricanjem od nasljedstva. Pod naslj.izjavama se razumijevaju izjava o primanju i izjava o odricanju od nasljedstva. Svatko je ovlašten, ali nitko nije duţan dati naslj.izjavu. Iz naslj.izjave

mora biti vidljivo prima li se nasljednik ili odriĉe naslj. te odnosi li se njegova izjava na zak, oporuĉni ili nuţni dio. Ako se to iz izjave ne moţe razabrati, zak.je predmnijeva da se izjava odnosi na naslj.na bilo kojem temelju.

Nasljednika koji se ţeli odreći nasljedstva, sud će upozoriti da se moţe odreći ili samo u svoje ime ili i u svoje i u ime svojih potomaka. Ako nasljednik izrijekom ne navede da se odriĉe samo u svoje ime, odricanje obuhvaća i potomke. Ako meĊu strankama postanu sporne ĉinjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo,

sud prekida ost.raspravu i stranke upućuje da to pitanje riješe u parnici ili upr.postupku. Odluku o prekidu ost.rasprave i upućivanje na parnicu sud će svakako donijeti ako su

sporne ĉinjenice o kojima ovisi pravo na naslj., valjanost ili sadrţaj oporuke, odnos nasljednika i ostavitelja kao osnove za zak.naslj., veliĉinu naslj.dijela. MeĊutim, ako u tim ĉinjenicama ne postoji spor u ĉinjenicama već iskljuĉivo o primjeni prava,

ostav.rasprava se ne prekida. Prije nego prekine postupak zbog spora o ĉinjenicama o kojima ovisi sastav ostavine ili predmet zapisa, sud će donijeti djelomiĉno rješenje o naslj.ako su ispunjene sve

pretpostavke. Rješenjem o naslj.se utvrĊuje sastav ostavine i proglašavaju nasljednicima osobe za

koje je sud utvrdio da im pripada pravo na naslj.u odreĊenom obujmu. Tim rješenjem se u pravilu ne provodi dioba naslj., ali ako svi nasljednici sporazumno predloţe diobu i naĉin diobe, sud će takav sporazum unijeti u rješenje o naslj. Po pravomoćnosti rješenja sud po sluţb.duţnosti nareĊuje da se u zemlj.knjizi izvrše

odgovarajući upisi, kao i da se pokretne stvari, koje se nalaze na ĉuvanju kod suda, javnog bilj.ili treće osobe, predaju ovlaštenim osobama. Prije nego donese rješenje sud moţe, na zahtjev zapisovnika, donijeti posebno

rješenje o zapisu, pod uvjetom da nasljednici ne osporavaju zapis. Iznimno ni osobe koje su sudjelovale na ost.raspravi ili su na nju uredno pozvane, nisu vezane pravomoćnim rješenjem o naslj.glede prava iz naknadno pronaĊene

oporuke, zatim glede prava koja su utvrĊena u parnici ili upr.postupku nakon pravomoćnosti rješenja o naslj. i ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi mogle u parn.postupku zahtijevati ponavljanje postupka.

PronaĊe li se nakon pravom.rješenja o naslj. imovina za koju se u vrijeme njegova donošenja nije znalo da pripada ostavini, sud neće ponovno raspravljati ostavinu, već

će pronaĊenu imovinu novim rješenjem rasporediti prema kljuĉu diobe iz starog rješenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sud će ipak provesti ost.raspravu za naknadno pronaĊenu imovinu, ako rasprava

prije nije uopće voĊena, s tim da će se provesti po sluţb.duţnosti pronaĊu li se nekretnine, a na zahtjev pronaĊu li se samo pokretnine / prava. Ostavina se neće ponovo raspravljati ni u sluĉaju da se po pravom.rješenja o

naslj.pronaĊe oporuka. Ako neka osoba koja nije sudjelovala u ost.raspravi polaţe pravo na ostavinu pošto je rješenje o nasljeĊ.postalo pravomoćno, sud neće ponovno raspravljati ostavinu, nego

će tu osobu upozoriti da svoje pravo moţe ostvarivati u parnici.

Nasljedniĉka zajednica i njeno razvrgnuće

Pravo na razvrgnuće ima svaki sunasljednik u naslj.zajednici. To pravo ne zastarijeva. ZN je predvidio mogućnost da nasljednik, pa i zapisovnik, dobije iz ostavine pojedine

pokretne ili nepokretne stvari koje bi inaĉe pripale u dio ostalim nasljednicima, pod sljedećim pretpostavkama:

- da je ţivio ili privreĊivao u zajednici s ostaviteljem, - da je podnio odgovarajući zahtjev sudu,

- da je uĉinio vjerojatnom opravdanu potrebu za pojedinim stvarima iz ostavine, - da vrijednost stvari koje mu pripadaju isplati u novcu sunasljednicima u roku

koji mu odredi sud.

Rješenje kojim sud udovoljava zahtjevu nasljednika ima snagu ovršne isprave. Ostali nasljednici imaju zak.zaloţno pravo na stvarima dodijeljenim pojedinom nasljedniku

kao osiguranje isplate novĉanog iznosa. Nasljednik koji je poljodjelac nije duţan dokazivati opravdanu potrebu za dodjelom polj.zemljišta.

Braĉnom drugu i potomcima koji su s ostaviteljem ţivjeli u istom kućanstvu, pripadaju u trenutku ostav.smrti predmeti kućanstva u suvlasništvo na jednake dijelove. Ti predmeti se izdvajaju iz ostavine (ako nisu znatnije vrijednosti), ne

uzimaju se u raĉun pri izraĉunavanju nuţnog dijela niti se uraĉunavaju u naslj.dio. Ako je rijeĉ o nasljedniku koji je s ostaviteljem ţivio u istom kućanstvu, a nije njegov braĉni drug ili potomak, predmeti kućanstva koji su mu sluţili za zadovoljenje

svakodnevnih potreba ostavit će mu se na njegov zahtjev i uraĉunati u njegov nasljedni dio.

Prije diobe naslj.zajednice, svaki nasljednik moţe svoj dio ugovorom prenijeti iskljuĉivo na sunasljednika. Dopušten je i ugovor o ustupanju naslj.dijela osobi koja nije nasljednik, ali on obvezuje nasljednika samo da po izvršenoj diobi preda svoj dio

suugovaratelju. Ugovor mora biti u pisanom obliku i ovjerovljen od suca nadl.suda ili sastavljen u obliku javnobilj.akta ili potvrĊen od javnog biljeţnika.

Ugovorni prijenos nasljednog dijela pretpostavlja postojanje pravomoćne odluke suda kojom je utvrĊen nasljedni dio, a još nije došlo do diobe naslj.zajednice.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


51729694 gradjansko pravo skripta

Documents