22 23 · 2016. 11. 6. · hamurabijev zakonik. u njemu se prepoznaje i tip legitimiz-iranja...

15
Filozofiia idruStro 1111990. str. 21-35 MILANPODI]NAVAC Fakultet politidkih nauka BEOGRAD Orginalni naudni rad UDK321.01 Primljeno: novembra 1990. CEZARIZAM O jednompojmu upolitiikoj bonji Ljubomira Tadiia 1.VaZno je svojstvo teorijske matrice Ljubomira Tadiia da seprirodai kvalitetpolitidkog poretka metodidki propituje u antinomidnim parovima poretka i slobode, pristanka i represi je, prava i obligacije, legitimnosti i uzurpacije, vladavine pra- va i/ili vladavine ljudi, slobodnih i neslobodnih reZima. Ovo je, kao 5toistorijapolitidkihideja pokazuje, jedan stari, pouz- danii klasidni obrazac, koji u sebi kao valne sastojke polirike sadrZi elemente teleologije, univerzalizma i finalizma. Ovaj je pojmovni dualitet prisutan i da se identifikovati u ftrndamentu svih onih vaZnih tradicijskih poljakoja su u temelju ewopske politidkekulture.Tako vei hebrejski koncept politike sadrZi kao svojeontidkopolazi5te razlikovanje izmedju dva antin- omidna-i suprotstavl3ena pojma, eneh" versus b;eb,Grci rje rabiti slidnu distinkciju, praveii razliku izmedju echaos i p lemios, a Rimljani izmdCju inimicus ihosns. Ovo je onto- loSko polazi5te posluZilo podjednako Aristorelu, Cileronu i Monteskjeu da najvaZni3u in4op5tiju matricu zarazumevanje Pgl{Se r ustava uspostave u antinomidnimparovima "dobrih" i "rdjavih" reZima (Aristotel), legitimnihi uzurpatorskih reZi- ma (Ciceron), slobodnih i nesldbodnih drZavd (Montesge). \rv.a. bl argumentacija mogla i dalje da se tka, no nala je P-bp.tJq dajoj naznadimo izvoriSte. VaZan je sastojak ovog rraotcr.lskog polja, i Lj. Tadii mu po svemu pripada, jedna 2l

Upload: others

Post on 04-Feb-2021

3 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

  • Filozofiia idruStro 1111990. str. 21-35

    MILANPODI]NAVACFakultet politidkih naukaBEOGRAD

    Orginalni naudni radUDK 321.01Primljeno: novembra 1990.

    Trivalndjii

    AUTHORITY AND AUTI{ORITARIANISM IN WORKSOF LIUBOMIRTADIC

    (Summary)

    In all of the works of Ljubomir Tadii, from the earlytreatment of analytical jurisprudence (In "T\g lltilo.tophicalFoundation of Hdns Keisents Theory of Law", 1962), till thelast book on political science ("Science of Politics", 1988) theproblem of authority and authoritarianism is thoroughlydiscussed.

    In his writings on nation and natioda'lism, liberalismand "real socialisri", on psychoanalysis and its relation topolitics, on The Critical Ttreory of Frankfurt School on law'and

    public opinion, on legitimation or revolution, etc., Tadiialways deferids the stand of liberty and human emancipation.He piofits the lessons of the natural law school (in his book"Tr'adition and Revolution", 1972), ol moderno svchoanaly sis and authoritarianism in contemporary politic stUe it left oi right), every type of hierarchical organization orhishlv centralized sociil institutions. His criticism of libidodimiiandi leads him to conceptualise his science of politics asa theory of liberation, set up-against every -"metaphysics ofenslavement". His concept of democracy brings him veryclose to libertarian socialism and its criticism of modernrepressive civilization. Order that reigns is never sufficientprbof that everything is in order.

    20

    CEZARIZAM

    O jednom pojmu u politiikoj bonji Ljubomira Tadiia

    1. VaZno je svojstvo teorijske matrice Ljubomira Tadiiada se priroda i kvalitet politidkog poretka metodidki propitujeu antinomidnim parovima poretka i slobode, pristanka i represije, prava i obligacije, legitimnosti i uzurpacije, vladavine pra-va i/ili vladavine ljudi, slobodnih i neslobodnih reZima. Ovoje, kao 5to istorija politidkih ideja pokazuje, jedan stari, pouz-dani i klasidni obrazac, koji u sebi kao valne sastojke polirikesadrZi elemente teleologije, univerzalizma i finalizma. Ovaj jepojmovni dualitet prisutan i da se identifikovati u ftrndamentusvih onih vaZnih tradicijskih polja koja su u temelju ewopskepolitidke kulture. Tako vei hebrejski koncept politike sadrZikao svoje ontidko polazi5te razlikovanje izmedju dva antin-omidna-i suprotstavl3ena pojma, eneh" versus b;eb, Grci rjerabiti slidnu distinkciju, praveii razliku izmedju echaos i plemios, a Rimljani izmdCju inimicus ihosns. Ovo je onto-loSko polazi5te posluZilo podjednako Aristorelu, Cileronu iMonteskjeu da najvaZni3u in4op5tiju matricu za razumevanjePgl{Se r ustava uspostave u antinomidnimparovima "dobrih"i "rdjavih" reZima (Aristotel), legitimnih i uzurpatorskih reZi-ma (Ciceron), slobodnih i nesldbodnih drZavd (Montesge).\rv.a. bl argumentacija mogla i dalje da se tka, no nala jeP-bp.tJq da joj naznadimo izvoriSte. VaZan je sastojak ovogrraotcr.lskog polja, i Lj. Tadii mu po svemu pripada, jedna

    2 l

  • stalna metodidka sumnja u politidku vlast, dak i kada je de-rnokratski organizovana, i jedno stalno podseianjela Po-guinost "kvarlnja.i korumpiranj a slobode" tTokvil). Otuda jeosnovna pretenzija ovog pritoga da, rabeii jedan pojam uteoriiskoi matrici Lj. faOiia - plebiscitamicezaizatr, nqznadiminirnaliru razliku-izmedju "vladavine zakona" i "vladavinelidnosti", te da naznadi eiemente za teorijsku rekonstrukcijuonoga pojma (cezaizarn) pomoiu kojeg je moguie posredo-vati-bnu vrstu politidkih p-oredaka u kojima su opasnosti-poslobodu i autonbmiju doveka uvek prisunre. Priroda politidkihprocesa u postsociialistidkim druSwima, ukljudujuii i jugoslov-f n sko, o granideni procesi kon stitucionalizacij e i demotratiza-cije poliiidke vlasii, obnavljanje novih i-starih politidkih teh-notogiia, izranjanje tradicijlkog polja u kojem-se.prepliiu el-ementi fundamenializma i organicizma, obnavljaju interes zaovu teorijsku matricu, a tez^ o kongruenqiji izme{j-u 1848- i1989. godine zadobiva svoja teorijska ishodiSta. U svakomsludaju-, politidkoj teoriji koja se poradjala na razvalinama"starog reZima" valja se waiati.

    2. Pitanje o ulozi velikih zakonodavaca u istoriji politidkihinstitucija nedovoljno je istraZeno, Sto.j.e sryvip u opreciaojuustavi i-vladavinaiakona imaju zateiime koji pretenduju daosobite forme personalizacde politidke vlasti podwrgnu yeigmstepenu institucionalizacije i demokratskom tipu politidkerekbnstrukcije. Ova se uloga, kako pokazuju rudiment:unenaznake u raztiditim tradicijsldm poljima politidke teorije, poka-zuje uglavnom preko uloge velikih zakonodavaca u zasniv-anju diZave (uitava), o6likovanju politidkih ins_titucija iut6meljenju normi politidke kulture jednog dru5wa. U tgme j9svakako

  • stalna metodidka sumnja u politidku vlast, dak i kada je de-rnokratski organizovana, i jedno stalno podseianjela Po-guinost "kvarlnja.i korumpiranj a slobode" tTokvil). Otuda jeosnovna pretenzija ovog pritoga da, rabeii jedan pojam uteoriiskoi matrici Lj. faOiia - plebiscitamicezaizatr, nqznadiminirnaliru razliku-izmedju "vladavine zakona" i "vladavinelidnosti", te da naznadi eiemente za teorijsku rekonstrukcijuonoga pojma (cezaizarn) pomoiu kojeg je moguie posredo-vati-bnu vrstu politidkih p-oredaka u kojima su opasnosti-poslobodu i autonbmiju doveka uvek prisunre. Priroda politidkihprocesa u postsociialistidkim druSwima, ukljudujuii i jugoslov-f n sko, o granideni procesi kon stitucionalizacij e i demotratiza-cije poliiidke vlasii, obnavljanje novih i-starih politidkih teh-notogiia, izranjanje tradicijlkog polja u kojem-se.prepliiu el-ementi fundamenializma i organicizma, obnavljaju interes zaovu teorijsku matricu, a tez^ o kongruenqiji izme{j-u 1848- i1989. godine zadobiva svoja teorijska ishodiSta. U svakomsludaju-, politidkoj teoriji koja se poradjala na razvalinama"starog reZima" valja se waiati.

    2. Pitanje o ulozi velikih zakonodavaca u istoriji politidkihinstitucija nedovoljno je istraZeno, Sto.j.e sryvip u opreciaojuustavi i-vladavinaiakona imaju zateiime koji pretenduju daosobite forme personalizacde politidke vlasti podwrgnu yeigmstepenu institucionalizacije i demokratskom tipu politidkerekbnstrukcije. Ova se uloga, kako pokazuju rudiment:unenaznake u raztiditim tradicijsldm poljima politidke teorije, poka-zuje uglavnom preko uloge velikih zakonodavaca u zasniv-anju diZave (uitava), o6likovanju politidkih ins_titucija iut6meljenju normi politidke kulture jednog dru5wa. U tgme j9svakako

  • Plutarh, temelje spartanskim politidkim institucijama i spartan-skom politidkornduhu (kulturi). Slilnu metodidku postavkunalazimo i kod Nikole Makijavetija (rz-rcourses) , kada or.r,.-dtobi inade valjalo odekivati s obzinom na prirodu rimske politidketradicije, nb studira osnivadki mit o Romulu i,.Reryu, 19Sonajveiu paZnju posveiuje drugom rimslom kralju, Numi Po-muiliusu-, koj:i je - kako pokazuje Makijaveli - udario osnov,oblikovao i zasnovao kljudne rimske politidke, pogotovo re-publikanske institucije i utemeljio duh rimske politidke religi-je, otkrivajuii u politidkoj religiji i lojalnosti lju4i jednu od-pretpostavki

    i temeljaca na kojima po6_iva stabilitet jednogpoliiidkog poretka. I istorija moderne drZave tak9dj9. PozlaJ.eirlogu vefliih zakonodavaca, osobito u onlmpolitidkim kul-turima (kao 5to je ameridka, na primer) koje su u jednomzgusnutom polititkom wemenu, kroz radove svojih najveiihpoUtienn umova ("odevi osnivadi") udarala temelje republi-kanskim politidkim institucijama-

    3. Ako je, kako analiza politidkih dru5tava pokazuje,uloga velikih zakonodavaca vodila formama konstitucionaltra-cije politidke vlasti i vladavine prava, istonjl politidkiharustava pokazuje da je osobiti sukob izmedju

    'Vadavine za-kona" i "vladavine lidnosti", dakle, razliditih oblika personal-izovane vlasti, trajni pratilac svih politidkih druStava. Radi se,dakle, o onim tipovima politidkih reZima koji sistematskiprodukuju osobiiu ulogu politidkih vladara. Ovo pitanje upolitidkoj teoriji nije zaobidjeno, ali pokuSaju njgggle sistem-atske analizenailaze na velike analitidke i metodidke te5koie.Otuda se dini da je u pmvu Franz Neuman (TheDenncra:ticandAuthoritarian State) da, ma koliko to izgledalo dudno, "mine poznajemo iole sistematsku teoriju o diktaturi". Diktatura jepojam Sto ga Neuman koristi kao generidki pojam za personal-izovane tipove politidkih reZima. Na slidnu vntu pote5koiaupozoravao je vei Aristotel, pokazujuii da ni ime vladara, nitip reZima ne moraju, sami po sebi, da otkriju "prirodu"diZave. Tako, recimo, Aristotel upozorava da "vladavina kral-ja", koja u grdkoj politidkoj kulturi oznadava "vladavinu jed-hoga uskladu s opStim pravilima", jeste medju necivilizovanim

    (varvarskim) narodima "slidna tiraniji". Otuda u njegovoj ti-oolosiii i oznake onih politidkih reZima u kojima se meSajuirati6vstci i demokratski elementi. Jedan takav tip vlasti Aris-totei naziva pantbasileia, utvrdjujuii da je tu "vlast jednogsuverena u svim stvarima, ali sa istom vrstom moii Sto jeoir-r ili polis ima u javnim pitanjima". Drugi tip, koji aristb-'tel

    odredjuj e kao aisumneteia odredjen je u sadrZinskom smis-lu kao "izborna forma tiranije".

    U pokuiaju da odredimo osnovnu matricu zarazume-vanje ovog tipa politidke formacije dini se da bi valjalo podetis onim Sto je relativno op5te mesto u politidkoj teoriji. Ono setide, unatod razliditosti teordskih izvora, identifikacije empiri-jskih oblika u kojima je nagla5ena uloga formi personalizov-ane vlasti u politidkim zajednicama. Manje ili viSe, op5te jemesto da se kao takvi tipovi politidkog reZima mogu opredelitivladavine Pizistrata u Atini, Sule i Cezara u Rimu, Kola diRienca u istoriji italijanskih srednjevekovnih gradova, a zatimkao znadajnije (cezaristidke) figure u modernoj politidkoj isto-riji nabrajaju se Savanarola, Kromvel, Napoleon I, Luj Napo-leon, itd. Tome tipu vladavine, po prirodi regulativnih nadelapolitidke tehnologije, pripada i Titova vladavina. No, spor upolitidkoj teoriji nastaje vei sa pojmovnim odredjenjem ovevladavine. Brojni su pojmovi pomoiu kojih se ovaj tip vlada-vine odredjuje. Tome je, kao 5to se uglavnom zna, najvi5epaZnje posvetila politidka teorija posle 1848 godine, koJa sebavila analizom onog tipa politidke formacije koji je bio zas-novan na razvalinama "starog reZima". U obilju politidkih for-mi osobitu paZnju privladio je onaj politidki oUtiit u kojem setskazivala osobita osmoza mdimentarno demokratskih "mom-enata" i "momenata" politidke diktature. O kakvoj se wstiteorijskog i politidkog haosa radilo verovamo je najbolje poka-zao-f.rancuski politidki pisac i istoridar Gizo-u svojoj sjajnojtludiji LaDemoc:ntieenFrance . Gizo piSe: "Haoii-e naitaozbog jedne redi - demolaatija. Ovo je sada neohodnai univer-fd.nu red koju svi upotrebljavaju-kao talisman. Monarhistirazu: naSa monarhija je demokratska monarhija; ona se bitnorazlikuje od stare riroirarhije i prilagodjena je"modernim us-lovima druSwa. Republikairci liaZu :-republilia j e demokratij a

    24 25

  • Plutarh, temelje spartanskim politidkim institucijama i spartan-skom politidkornduhu (kulturi). Slilnu metodidku postavkunalazimo i kod Nikole Makijavetija (rz-rcourses) , kada or.r,.-dtobi inade valjalo odekivati s obzinom na prirodu rimske politidketradicije, nb studira osnivadki mit o Romulu i,.Reryu, 19Sonajveiu paZnju posveiuje drugom rimslom kralju, Numi Po-muiliusu-, koj:i je - kako pokazuje Makijaveli - udario osnov,oblikovao i zasnovao kljudne rimske politidke, pogotovo re-publikanske institucije i utemeljio duh rimske politidke religi-je, otkrivajuii u politidkoj religiji i lojalnosti lju4i jednu od-pretpostavki

    i temeljaca na kojima po6_iva stabilitet jednogpoliiidkog poretka. I istorija moderne drZave tak9dj9. PozlaJ.eirlogu vefliih zakonodavaca, osobito u onlmpolitidkim kul-turima (kao 5to je ameridka, na primer) koje su u jednomzgusnutom polititkom wemenu, kroz radove svojih najveiihpoUtienn umova ("odevi osnivadi") udarala temelje republi-kanskim politidkim institucijama-

    3. Ako je, kako analiza politidkih dru5tava pokazuje,uloga velikih zakonodavaca vodila formama konstitucionaltra-cije politidke vlasti i vladavine prava, istonjl politidkiharustava pokazuje da je osobiti sukob izmedju

    'Vadavine za-kona" i "vladavine lidnosti", dakle, razliditih oblika personal-izovane vlasti, trajni pratilac svih politidkih druStava. Radi se,dakle, o onim tipovima politidkih reZima koji sistematskiprodukuju osobiiu ulogu politidkih vladara. Ovo pitanje upolitidkoj teoriji nije zaobidjeno, ali pokuSaju njgggle sistem-atske analizenailaze na velike analitidke i metodidke te5koie.Otuda se dini da je u pmvu Franz Neuman (TheDenncra:ticandAuthoritarian State) da, ma koliko to izgledalo dudno, "mine poznajemo iole sistematsku teoriju o diktaturi". Diktatura jepojam Sto ga Neuman koristi kao generidki pojam za personal-izovane tipove politidkih reZima. Na slidnu vntu pote5koiaupozoravao je vei Aristotel, pokazujuii da ni ime vladara, nitip reZima ne moraju, sami po sebi, da otkriju "prirodu"diZave. Tako, recimo, Aristotel upozorava da "vladavina kral-ja", koja u grdkoj politidkoj kulturi oznadava "vladavinu jed-hoga uskladu s opStim pravilima", jeste medju necivilizovanim

    (varvarskim) narodima "slidna tiraniji". Otuda u njegovoj ti-oolosiii i oznake onih politidkih reZima u kojima se meSajuirati6vstci i demokratski elementi. Jedan takav tip vlasti Aris-totei naziva pantbasileia, utvrdjujuii da je tu "vlast jednogsuverena u svim stvarima, ali sa istom vrstom moii Sto jeoir-r ili polis ima u javnim pitanjima". Drugi tip, koji aristb-'tel

    odredjuj e kao aisumneteia odredjen je u sadrZinskom smis-lu kao "izborna forma tiranije".

    U pokuiaju da odredimo osnovnu matricu zarazume-vanje ovog tipa politidke formacije dini se da bi valjalo podetis onim Sto je relativno op5te mesto u politidkoj teoriji. Ono setide, unatod razliditosti teordskih izvora, identifikacije empiri-jskih oblika u kojima je nagla5ena uloga formi personalizov-ane vlasti u politidkim zajednicama. Manje ili viSe, op5te jemesto da se kao takvi tipovi politidkog reZima mogu opredelitivladavine Pizistrata u Atini, Sule i Cezara u Rimu, Kola diRienca u istoriji italijanskih srednjevekovnih gradova, a zatimkao znadajnije (cezaristidke) figure u modernoj politidkoj isto-riji nabrajaju se Savanarola, Kromvel, Napoleon I, Luj Napo-leon, itd. Tome tipu vladavine, po prirodi regulativnih nadelapolitidke tehnologije, pripada i Titova vladavina. No, spor upolitidkoj teoriji nastaje vei sa pojmovnim odredjenjem ovevladavine. Brojni su pojmovi pomoiu kojih se ovaj tip vlada-vine odredjuje. Tome je, kao 5to se uglavnom zna, najvi5epaZnje posvetila politidka teorija posle 1848 godine, koJa sebavila analizom onog tipa politidke formacije koji je bio zas-novan na razvalinama "starog reZima". U obilju politidkih for-mi osobitu paZnju privladio je onaj politidki oUtiit u kojem setskazivala osobita osmoza mdimentarno demokratskih "mom-enata" i "momenata" politidke diktature. O kakvoj se wstiteorijskog i politidkog haosa radilo verovamo je najbolje poka-zao-f.rancuski politidki pisac i istoridar Gizo-u svojoj sjajnojtludiji LaDemoc:ntieenFrance . Gizo piSe: "Haoii-e naitaozbog jedne redi - demolaatija. Ovo je sada neohodnai univer-fd.nu red koju svi upotrebljavaju-kao talisman. Monarhistirazu: naSa monarhija je demokratska monarhija; ona se bitnorazlikuje od stare riroirarhije i prilagodjena je"modernim us-lovima druSwa. Republikairci liaZu :-republilia j e demokratij a

    24 25

  • koja vlada sama sobom. To je jedina forma vladavine koja jeu harmoniji sa demokratskim druStvom, njegovim principima,njegovim sentimentima i njegovim interesima. Socijalisti,komunisti, montanjari Zele da demokratija bude dista i apso-lutna demokratija. To je za njih uslov njenog legitimiteta. Tak-va je moc redi demokratija da ni jedna vladavina ni jednapartija, veruje da ne moZe postojati a da ovu red ne upi5e nasvoje zastave."'Gizoov udenik, Aleksis de Tokvil koji je, kaoStoje znano, slulao njegova predavanja posveiena "genera-tivnim principima" modeme ewopske dfrave, uodavao je istuvrstu problema. Stavljajuii u centar svojih analiza pojampolitidke slobode u modernoj drZavi i defini5uii je pre svega uodnosu prcma razvoju institucionalnih garantija gradjanske sig-urnosti, Tokvil otkriva da neki aspekti moderniteta nagrizaju irazaraju slobodu. Tokvil ovu tendenciju oznadava kao tenden-ciju "korumpiranja i kvarenja slobode". PosluZiv5i se u me-todidkom smislu Monteskjeovim negativnim modelom reilma(Monteskje ovaj tip podvodi pod op5ti pojam "despotije"),koji se u biti zasniva na razlici izmedju "slobodnih i neslo-bodnih monarhija", Tokvil (Democracy in America) uodavada "vrsta opresije koja nagriza demokratske procese ne lidi nabilo Sta Sto do sada znamo. Sam sam tragaq za pojmom kojimbih precizirao ovaj fenomen. Stare redi 'despotizam'i 'tirani-ja' nisu adekvatne. Swar je nova. Ne mogu joj dati ime, alimoram poku5ati da je defini5em".a Smisao politidke teorije poTokvilu i jeste da identifikuje ove opasnosti "korumpiranjaslobode" i udini podjednako i vladare i podanike da budusvesni opasnosti nelegitimne vlasti i dominacije. Koristeii me-todidko uputstvo Monteskjea da valja praviti razliku izmedju"slobode i moci naroda", Tokvil ovaj tip reZima podvodi podopiti pojam "demokratske despotije". Time Tokvil obogaiujeonu literaturu koja ie se u politidkoj teoriji javiti nakon Fran-cuske reoluclje, terora, a narodito nekontrolisane i neanticipi-

    3 F. Neuman, The Democratic and Authorifuian State , FrcePress, London, L957.

    a A. Tocqueville, The Old Regime and French Revolution ,Doublday Anchor Books, New York, I955,p.251.

    rane (s izuzetkom sjajne anticipacije Edmunda Berka) vlastiNapoleona B on apar:te i analizirati prirodu post-demokratskihfenomena uop5te (Lorenc f. Stajn, Konstan, BedZhot, J.Burhard, V. Ro5er, Marks, itd.). Tokvilov pojam "de-mokratske despotije " kao "korumpirane demokratije " podivana tri osnovna polazi5ta: prvo je da demokratija moZe bitikorumpirana; drugo, da demokratija moZe biti nelegitimna; itreie, ona moLe,pod odredjenim uslovima, mutirati u totalni itotalitarni oblik politidke dominacije ("nova despotija").Analizom Tokvilovih radova moguie je radikovati tri tipa "de-mokratske despotije". Osnovna argumentacijska potka jestesledeia: pod apsolutnom vladavinom jednog doveka despoti-zam deluje direktno i fizidki; u "demokratskim despotijama",pak, tiranija ne sledi ovaj put, ona ignoriSe telo i deluje pravona duh. Tokvil je sklon, odredjujuii pokoravanje kao oinov-no jezgro svake vlasti, da razliku izmedju ova dva tipa udiniodredjujuii tip pokoravanja i politidke identifikacije. Tako ieTokvil uwrditi da u klasidnoj ("staroj") despotiji vladar kaZe:"Misli kao ja ili umrl'. U "novoj despotiji" mehanizmi pokora-yTja se razlikuju ("Slobodan si da misli5 kako horjeS. Raspo-laZi svojom svojinom, svojim Zivotom, svime Sto ima5, afoddanas ti si medju nama stranac").

    . Drugi je osnovni tip "demokratske despotije" Tokvilopi gag, u ?adnjim poglavlj im a Demol

  • koja vlada sama sobom. To je jedina forma vladavine koja jeu harmoniji sa demokratskim druStvom, njegovim principima,njegovim sentimentima i njegovim interesima. Socijalisti,komunisti, montanjari Zele da demokratija bude dista i apso-lutna demokratija. To je za njih uslov njenog legitimiteta. Tak-va je moc redi demokratija da ni jedna vladavina ni jednapartija, veruje da ne moZe postojati a da ovu red ne upi5e nasvoje zastave."'Gizoov udenik, Aleksis de Tokvil koji je, kaoStoje znano, slulao njegova predavanja posveiena "genera-tivnim principima" modeme ewopske dfrave, uodavao je istuvrstu problema. Stavljajuii u centar svojih analiza pojampolitidke slobode u modernoj drZavi i defini5uii je pre svega uodnosu prcma razvoju institucionalnih garantija gradjanske sig-urnosti, Tokvil otkriva da neki aspekti moderniteta nagrizaju irazaraju slobodu. Tokvil ovu tendenciju oznadava kao tenden-ciju "korumpiranja i kvarenja slobode". PosluZiv5i se u me-todidkom smislu Monteskjeovim negativnim modelom reilma(Monteskje ovaj tip podvodi pod op5ti pojam "despotije"),koji se u biti zasniva na razlici izmedju "slobodnih i neslo-bodnih monarhija", Tokvil (Democracy in America) uodavada "vrsta opresije koja nagriza demokratske procese ne lidi nabilo Sta Sto do sada znamo. Sam sam tragaq za pojmom kojimbih precizirao ovaj fenomen. Stare redi 'despotizam'i 'tirani-ja' nisu adekvatne. Swar je nova. Ne mogu joj dati ime, alimoram poku5ati da je defini5em".a Smisao politidke teorije poTokvilu i jeste da identifikuje ove opasnosti "korumpiranjaslobode" i udini podjednako i vladare i podanike da budusvesni opasnosti nelegitimne vlasti i dominacije. Koristeii me-todidko uputstvo Monteskjea da valja praviti razliku izmedju"slobode i moci naroda", Tokvil ovaj tip reZima podvodi podopiti pojam "demokratske despotije". Time Tokvil obogaiujeonu literaturu koja ie se u politidkoj teoriji javiti nakon Fran-cuske reoluclje, terora, a narodito nekontrolisane i neanticipi-

    3 F. Neuman, The Democratic and Authorifuian State , FrcePress, London, L957.

    a A. Tocqueville, The Old Regime and French Revolution ,Doublday Anchor Books, New York, I955,p.251.

    rane (s izuzetkom sjajne anticipacije Edmunda Berka) vlastiNapoleona B on apar:te i analizirati prirodu post-demokratskihfenomena uop5te (Lorenc f. Stajn, Konstan, BedZhot, J.Burhard, V. Ro5er, Marks, itd.). Tokvilov pojam "de-mokratske despotije " kao "korumpirane demokratije " podivana tri osnovna polazi5ta: prvo je da demokratija moZe bitikorumpirana; drugo, da demokratija moZe biti nelegitimna; itreie, ona moLe,pod odredjenim uslovima, mutirati u totalni itotalitarni oblik politidke dominacije ("nova despotija").Analizom Tokvilovih radova moguie je radikovati tri tipa "de-mokratske despotije". Osnovna argumentacijska potka jestesledeia: pod apsolutnom vladavinom jednog doveka despoti-zam deluje direktno i fizidki; u "demokratskim despotijama",pak, tiranija ne sledi ovaj put, ona ignoriSe telo i deluje pravona duh. Tokvil je sklon, odredjujuii pokoravanje kao oinov-no jezgro svake vlasti, da razliku izmedju ova dva tipa udiniodredjujuii tip pokoravanja i politidke identifikacije. Tako ieTokvil uwrditi da u klasidnoj ("staroj") despotiji vladar kaZe:"Misli kao ja ili umrl'. U "novoj despotiji" mehanizmi pokora-yTja se razlikuju ("Slobodan si da misli5 kako horjeS. Raspo-laZi svojom svojinom, svojim Zivotom, svime Sto ima5, afoddanas ti si medju nama stranac").

    . Drugi je osnovni tip "demokratske despotije" Tokvilopi gag, u ?adnjim poglavlj im a Demol

  • lelia iDotreba; t&, " nova despotij a" pretpostavlja jedan ne-poit"dlou*i odnos izmedju vladarai naroda (nema, kako kaZetokvil, "grupa za posred6vanje", koje u osnovi brane druSwood "atom-iziianja"-i "izolacije"); to je tip odnosa- u kome se"naciia redukujE na stado ovaca koje pokorno sledi ovna (vod-ju) piedvodnilia; ienrc, ovaj se tip politidkog reZima svagda2icistee iednom radikalnom koncepcijom "liberatas major" iiedn-om vitalistidkom koncepcijom "op5te volje" (narodnog su--vereniteta);

    unatod tome, pasivno podaniSwo naroda glavno jeobeleZje njegove legitimacione formule.

    irei;ilip vlad-avine u okviru op5teg pojma-"demokratskedespotiie" Tdkvil rawija pod neposrednim uticajem Napo-leonov6 politidke vladavine i odreilujega kao "vladavinu pro-fesionalnih vojnika". Ovo je po na59m mi-Sljenju, unatodzama5noj literaturi o "bonapartizmu" (Stajn, Y.g- kt, Jrajdke'Buholc, Huber, Romien) jedan od najbriljantnijih opisa ovogtipa vladavine. Tokvila zanima, na prvoq mestu, 5ta-je-omo-gireito i pomoglo vladavinu N,1polgo1a. Tajng ove vladavineTokvil otkriva u dva polja anali2e:jedno se odnosi na prirodu"civilnog druiwa" u Francuskoj ; drugo,..P+' La. g-apu -teh-nologij ipolitidke vladavine. Paternalistidki pol;Iski reZimisvagdi pbdivaju na osobitoj vrsti..podgfe i desubjektivacijenat6da, na sep-ariranju velikih dru5wenih grupa (klasa),.kojese upuiuju ni artikrilaciju najsirovijih interesar ali.i njihovopardtipirlnie u politidkoj vlasti. Politidku tehnologiju, uodavatokvil, t'tadcleon je dobrb naudio na iskuswu despotije i-starogreZima. Nipoleonova politidka vladavina otuda kombinuiepolitidku tehnologiju despotije i demolcratske s1ogane.pvg jq^tip

    argumenta Sto gi u raznim-varijantama ryrtazimo Yryliti9koj.teorijlcearima. Tatole vei F. Buholc (Dienguel4viatlan)uoo2oravao da ie u "osamnaestom brimeru obnovljen jedannbvi lrvijatan, lioji se temelji na nadelu jedin-stva vlasti Toqar-hije i rudimentarnih svojstava jednakosti. Oba ova princ.ip.aposreduju se kroz lidnos-t Napoleona u kome se otelovljujei:elina siste-a. ZaJ. G. Stosera "Francuzi su ovim reZimomjo5 wrdji jaram upregli nego Englezi" (aluzqanaKromvelovuvladavini - M.P-.). H. Luden je pak uwrdio da je glavnainspiracija ovog tipa vladavine-u Rusoovoj politidkoj teoriji

    pa, otuda, "sve Sto je Ruso teorijski utemeljio Bonaparta je-sworio".5

    Od osobitogznatalaza leorijq cezaizma su raznatranjaB. Konstana (Duh uzupacije i osvajanja) , koja su neki sklonidaoznatekao "prvu op5tu teoriju cezanzma". Konstanova serazmatanjakreiu u okviru referentnog okvira o razlici izmed-iu "stare"-i "nove despotije". Glavni pojmovi pomoiu kojihkonstan oznadava ovu vrstu politidkog reZima su "uzurpacija"i "korumpiranje slo-bodg]'. !o njemg, uzurpacija podiva napostojanju armije i dovoljan je samo jedan poraz da se razori.Ona prati nesigurne vladare i nestabilne vladavine. Otuda jeona uvek sklona nasilju i reprsiji. No, nasuprot staroj des-potiji, ona dozvoljava slobodg mi5ljenja, posebno javnog,dime se u osnovi "korumpira sloboda". Pored ovoga, i Kon-stan obnavlja Monteskjeov argument o odnosu "slobode imoii naroda", ali i jednu ideju koju je vei u Vindicae ContnTynnnos razv4ao Stefano Junius Brutus, naznadavajuii clasvagda kada se ohlolcntija 2,eli da postavi kao demol

  • lelia iDotreba; t&, " nova despotij a" pretpostavlja jedan ne-poit"dlou*i odnos izmedju vladarai naroda (nema, kako kaZetokvil, "grupa za posred6vanje", koje u osnovi brane druSwood "atom-iziianja"-i "izolacije"); to je tip odnosa- u kome se"naciia redukujE na stado ovaca koje pokorno sledi ovna (vod-ju) piedvodnilia; ienrc, ovaj se tip politidkog reZima svagda2icistee iednom radikalnom koncepcijom "liberatas major" iiedn-om vitalistidkom koncepcijom "op5te volje" (narodnog su--vereniteta);

    unatod tome, pasivno podaniSwo naroda glavno jeobeleZje njegove legitimacione formule.

    irei;ilip vlad-avine u okviru op5teg pojma-"demokratskedespotiie" Tdkvil rawija pod neposrednim uticajem Napo-leonov6 politidke vladavine i odreilujega kao "vladavinu pro-fesionalnih vojnika". Ovo je po na59m mi-Sljenju, unatodzama5noj literaturi o "bonapartizmu" (Stajn, Y.g- kt, Jrajdke'Buholc, Huber, Romien) jedan od najbriljantnijih opisa ovogtipa vladavine. Tokvila zanima, na prvoq mestu, 5ta-je-omo-gireito i pomoglo vladavinu N,1polgo1a. Tajng ove vladavineTokvil otkriva u dva polja anali2e:jedno se odnosi na prirodu"civilnog druiwa" u Francuskoj ; drugo,..P+' La. g-apu -teh-nologij ipolitidke vladavine. Paternalistidki pol;Iski reZimisvagdi pbdivaju na osobitoj vrsti..podgfe i desubjektivacijenat6da, na sep-ariranju velikih dru5wenih grupa (klasa),.kojese upuiuju ni artikrilaciju najsirovijih interesar ali.i njihovopardtipirlnie u politidkoj vlasti. Politidku tehnologiju, uodavatokvil, t'tadcleon je dobrb naudio na iskuswu despotije i-starogreZima. Nipoleonova politidka vladavina otuda kombinuiepolitidku tehnologiju despotije i demolcratske s1ogane.pvg jq^tip

    argumenta Sto gi u raznim-varijantama ryrtazimo Yryliti9koj.teorijlcearima. Tatole vei F. Buholc (Dienguel4viatlan)uoo2oravao da ie u "osamnaestom brimeru obnovljen jedannbvi lrvijatan, lioji se temelji na nadelu jedin-stva vlasti Toqar-hije i rudimentarnih svojstava jednakosti. Oba ova princ.ip.aposreduju se kroz lidnos-t Napoleona u kome se otelovljujei:elina siste-a. ZaJ. G. Stosera "Francuzi su ovim reZimomjo5 wrdji jaram upregli nego Englezi" (aluzqanaKromvelovuvladavini - M.P-.). H. Luden je pak uwrdio da je glavnainspiracija ovog tipa vladavine-u Rusoovoj politidkoj teoriji

    pa, otuda, "sve Sto je Ruso teorijski utemeljio Bonaparta je-sworio".5

    Od osobitogznatalaza leorijq cezaizma su raznatranjaB. Konstana (Duh uzupacije i osvajanja) , koja su neki sklonidaoznatekao "prvu op5tu teoriju cezanzma". Konstanova serazmatanjakreiu u okviru referentnog okvira o razlici izmed-iu "stare"-i "nove despotije". Glavni pojmovi pomoiu kojihkonstan oznadava ovu vrstu politidkog reZima su "uzurpacija"i "korumpiranje slo-bodg]'. !o njemg, uzurpacija podiva napostojanju armije i dovoljan je samo jedan poraz da se razori.Ona prati nesigurne vladare i nestabilne vladavine. Otuda jeona uvek sklona nasilju i reprsiji. No, nasuprot staroj des-potiji, ona dozvoljava slobodg mi5ljenja, posebno javnog,dime se u osnovi "korumpira sloboda". Pored ovoga, i Kon-stan obnavlja Monteskjeov argument o odnosu "slobode imoii naroda", ali i jednu ideju koju je vei u Vindicae ContnTynnnos razv4ao Stefano Junius Brutus, naznadavajuii clasvagda kada se ohlolcntija 2,eli da postavi kao demol

  • iama obnavlia i Hajnrih Trajdke. On ovaj tip reZima odredjujekao "demo&gku iinniiu ", naznadavajuii da ona stoji na polaputa izmedju "monarhijskog i republikanskog tipa politidkevladavine".-Osnovna je-ideja ovog autora da cezarizam svug-de nide u onoj politidkoj tradiciji koja poEiva-naprincipimaradikalne dembkratije i radikalne participacije.I jedno i d*gg'zapalaTraidke, vodi vladavini jednog doveka. Cezaizamieuv'et variianta "politidkog ekstremizma" u kojo-j se.realizYju"disti" dehokraiski principi. Rezultat je da se "celi autoritetdrZave ovaploiuje u rukama jedne individue, koja s-9 smatrapersonifikacijom celog naroda".8 U naznakama analize cez-^atir*a

    koju wSi ovaj autor Siru eksplikaciju zasluZuju joi dvanalaza: prvi, da se cezarizam, unalod osobitom tip.u kvazilegit-imnosti, uglavnom u reprodukciji politidke moii.oslanja -na"silu" i "represiju" (ovde Trajdke u biti problematititje jednuideju J. M. Radowitza po kojoj "moderni cezaizarnjeste.golavlait nasilja"), i drugo,

  • iama obnavlia i Hajnrih Trajdke. On ovaj tip reZima odredjujekao "demo&gku iinniiu ", naznadavajuii da ona stoji na polaputa izmedju "monarhijskog i republikanskog tipa politidkevladavine".-Osnovna je-ideja ovog autora da cezarizam svug-de nide u onoj politidkoj tradiciji koja poEiva-naprincipimaradikalne dembkratije i radikalne participacije.I jedno i d*gg'zapalaTraidke, vodi vladavini jednog doveka. Cezaizamieuv'et variianta "politidkog ekstremizma" u kojo-j se.realizYju"disti" dehokraiski principi. Rezultat je da se "celi autoritetdrZave ovaploiuje u rukama jedne individue, koja s-9 smatrapersonifikacijom celog naroda".8 U naznakama analize cez-^atir*a

    koju wSi ovaj autor Siru eksplikaciju zasluZuju joi dvanalaza: prvi, da se cezarizam, unalod osobitom tip.u kvazilegit-imnosti, uglavnom u reprodukciji politidke moii.oslanja -na"silu" i "represiju" (ovde Trajdke u biti problematititje jednuideju J. M. Radowitza po kojoj "moderni cezaizarnjeste.golavlait nasilja"), i drugo,

  • konstitucionalne demokratije. u svojoj v9jn9l varijanti, kaoforma "militame vladavine", ona se utemefule o-nq ryo? yo-iska postaie politidka sila i ulazi u sfenr javnosti' lerJe legr6m-itet iedno-e iistema u opasnosti. Medjutim, za Grams4ar.gs-;;;; iffi; cezaizmiostaje osobitai posebna.uloga velikihpolitid-kiti lidnosti u razre sav anj u_ katastrofl dng g ̂ bal an s a

    boUtifnn sila u jednom druSwu. "fuiam : plsg Gramsr -

    moie biti ozna€en kao istorijska sinacija u kojol su s/e ukonflil

  • konstitucionalne demokratije. u svojoj v9jn9l varijanti, kaoforma "militame vladavine", ona se utemefule o-nq ryo? yo-iska postaie politidka sila i ulazi u sfenr javnosti' lerJe legr6m-itet iedno-e iistema u opasnosti. Medjutim, za Grams4ar.gs-;;;; iffi; cezaizmiostaje osobitai posebna.uloga velikihpolitid-kiti lidnosti u razre sav anj u_ katastrofl dng g ̂ bal an s a

    boUtifnn sila u jednom druSwu. "fuiam : plsg Gramsr -

    moie biti ozna€en kao istorijska sinacija u kojol su s/e ukonflil

  • cija u postsocijalistidkim dru5wima.r3 Ta je izvesnost veiaosobito u onim druSrvima koja pokazuju jedno stanje "katastro-fiEnog balansa politidkih sila" i elemente rastakanja "civilneteologije". Jugoslovensko druSwo je zasigurno dobar primer.Otuda i ne dude podjednake ambicije i "stare" (srpske) i"nove" (hrvatske) vlasti da i u ustavnim relenjima otvore pr-ostor jednoj ovakvoj soluciji.

    13 A. Mlchnik, "Moral und Politik", DieNeueGxreIlrchaft,1990.19

    WanPodunavac

    CAESARISM

    (Summary)

    At the level of the principle of political theory the authordefines the caesarism as subtype of dictatorshio.U"nderstanding by dictatorship the rule of a person o, u gro,ipof persons who arrogate-to themselves and monofolisepower in the state, exercising it without restrain, ttre iuttrorindicates that in some situations the dictatoi *uy i"Lrcompelled to build -up popular support, to secure a massbase, either for his rise tb fower or for exercise or it, oiiorboth. This.type may be call-ed caesarism, which, ;G nu*,rn(ucates, ls always personal in form.

    34 35

  • cija u postsocijalistidkim dru5wima.r3 Ta je izvesnost veiaosobito u onim druSrvima koja pokazuju jedno stanje "katastro-fiEnog balansa politidkih sila" i elemente rastakanja "civilneteologije". Jugoslovensko druSwo je zasigurno dobar primer.Otuda i ne dude podjednake ambicije i "stare" (srpske) i"nove" (hrvatske) vlasti da i u ustavnim relenjima otvore pr-ostor jednoj ovakvoj soluciji.

    13 A. Mlchnik, "Moral und Politik", DieNeueGxreIlrchaft,1990.19

    WanPodunavac

    CAESARISM

    (Summary)

    At the level of the principle of political theory the authordefines the caesarism as subtype of dictatorshio.U"nderstanding by dictatorship the rule of a person o, u gro,ipof persons who arrogate-to themselves and monofolisepower in the state, exercising it without restrain, ttre iuttrorindicates that in some situations the dictatoi *uy i"Lrcompelled to build -up popular support, to secure a massbase, either for his rise tb fower or for exercise or it, oiiorboth. This.type may be call-ed caesarism, which, ;G nu*,rn(ucates, ls always personal in form.

    34 35