1GRAD NA GORI

Uvodna riječ

U došašću 1223. sveti se Franjo povukao u jednu od brojnih nastambi u koje je

često odlazio da se posveti molitvi, odnosno samoći s Bogom. Bio je u malom mjestu zvanom Greccio. Za Božić se sjetio nečega posebnog. Želi Nevidljivo opipati, vidjeti, čuti i dati drugima da i oni iskuse otajstvo Božje ljubavi i blizine. Namjera mu je scenski prikazati Božićnu tajnu, u prirodi i, naravno, povezanu s euharistijom. Nakon što mu je Papa to dopustio, Franjo okuplja vjernike oko jaslica. Svećenik slavi euharistiju, Franjo pak naviješta Evanđelje i propovijeda na temu Bog je uvijek manji – u bespomoćnosti još uvijek moćan, u smrti još uvijek živ, u malome velik, u djetetu neshvatljivi Bog.Dragi vjernici, i ovog Božića predajemo

u vaše ruke naš Grad na gori, list župe sv. Franje Asiškoga, u kojem, kao i svake godine, nudimo za vas tekstove za razmišljanje i produbljenje vjere, donosimo izvještaje o svim važnim događajima u protekloj godini, pratimo na poseban način život i djelovanje

našeg FSR-a i Frame, pružamo priliku mladima i djeci da s nama podijele svoje misli i osjećaje… Poput sv. Franje, želimo našim skromnim listom obogatiti proslavu, možemo slobodno reći, najdraže kršćanske svetkovine, svetkovine Rođenja Isusa Krista, Boga i čovjeka, Velikoga koji je postao manji radi nas ljudi i našega spasenja. S velikim ponosom gledamo u prošlu

godinu na već tradicionalne događaje u našoj župi: dramski prikaz Muke Gospodina našega Isusa Krista, svečanu proslavu Gospe od Anđela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine, kao i proslavu sv. Franje, naslovnika i zaštitnika naše imotske župe. Posebno smo ponosni što je ove godine Hrvatska radiotelevizija na Cvjetnicu prenosila euharistijsko slavlje iz naše župe i prikazala ovogodišnju izvedbu Muke. Zahvalni Gospodinu za sva dobra koja

smo primili u proteklom razdoblju, od srca svima vama, dragi župljani, čitatelji i dobročinitelji, kao i svim ljudima dobre volje, želimo čestit Božić i blagoslovljenu novu, 2011., godinu!

Vaši fratri

GRAD NA GORILIST ŽUPE SV. FRANJE ASIŠKOGGOD. 31. BOŽIĆ 2010. BR 1. (50)

2GRAD NA GORI

TEOLOŠKI KUTAK

Psovka ”Iz srca izviru opake namisli,

ubojstva, preljubi, bludnost, krađa, lažno svjedočanstvo, psovka” (Mt 15,19)Ono čime se naš hrvatski narod ne

može nikako podičiti jest, nažalost, opća rasprostranjenost psovke.

Što je psovka ?

Psovka ili hula se izravno protivi drugoj Božjoj zapovijedi. Psovati znači protiv Boga - u nutrini ili izvanjski - izricati riječi mržnje, prijekora, izazova, govoriti o Bogu zlo, pokazivati manjak poštovanja prema njemu u svojim odlukama, zlorabiti ime Božje. Psovka ili hula protivi se štovanju koje dugujemo Bogu i njegovom svetom imenu i po svojoj naravi je težak grijeh (KKC, 2146 i 2148). Psovka podrazumijeva: vrijeđanje Boga (Osoba Presvetog Trojstva), Crkve Kristove, Blažene Djevice Marije, svetaca i svetih stvari.

Gdje je uzrok psovci ?

Odrastajući i promatrajući autoritete od svoje najranije dobi, njihove osobine pripisujemo i slici Boga. Stoga se u čovjeku rađa barem podsvjesni strah i otpor prema Bogu i vremenom nastaje kriva slika o Bogu. Strah od Boga postoji nažalost i u vrlo male djece, koju se zna strašiti s fratrom koji reže jezik ili Bogom koji se ljuti i kažnjava. Roditelji, bake, djedovi i

drugi uopće nisu svjesni koliko se ono čime ih se straši djeci usijeca u njihovo emocionalno pamćenje i taloži se u dubine njihova bića, sve dok poput vulkana ne iziđe u neželjenom obliku. Većina psovača počinje s ovom

pogubnom navikom već u najranijoj dobi, potaknuta i poduprta negativnim primjerom najbližih, redovito roditelja. Kao što većina mladih počinje s upotrebom duhana potaknuta primjerom okoline, slično je i s grijehom psovke. Psovkom se zagađuje duhovno okružje vlastite obitelji i stvara plodno tlo za razvoj ove zle navike čak i u onih najmlađih. Roditeljski primjer je od

3GRAD NA GORI

presudne i ničim, doli milošću Božjom, nadoknadive važnosti u životu svake osobe.Zapušten vjernički život, pospješen

udaljavanjem od molitve i sakramenata, vodi čovjeka u duhovnu pospanost i zamrlost, a u takvu stanju psovku više ne doživljavamo grijehom nego običnom navikom koju ne činimo svjesno, već se „ eto nekad zalomi“.

Koji je lijek za psovku ?

Mnogi, kojima je psovka postala svakodnevni rječnik, kažu da psuju iz navike i da ne misle ozbiljno kada psuju, no problem upravo leži u njihovoj udaljenosti od Boga, čega nisu ni svjesni. Na taj način Bog i sveto postaju sve manje važni u životu jer kako se nekoga može istodobno psovati i govoriti da ga se ljubi? Osoba koja psuje jednom mora samoj sebi pogledati u oči i priznati da je zanemarila svoj duhovni život, udaljivši se od svoga Izvora.Svakodnevna molitva i redovito

slavljenje sakramenata jesu lijek za psovku jer pružaju iskustvo Božje blizine. Kad iskusimo da nas Bog prihvaća onakve kakvi jesmo te da nas neizmjerno ljubi i želi radosne i mirom ispunjene, tada smo na pravom putu izlječenja od psovke. Kada se otkrije pravi uzrok, nestaje i posljedica tog uzroka. Zato se otvorimo iskustvu Božje blizine da nas ono potiče, mijenja i usavršava u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kad iskusim Božju ljubav koja mi se

želi darovati i postanem zahvalan Bogu

TEOLOŠKI KUTAK

za sva njegova dobročinstva, uvidjet ću da Bog, naš Suputnik i Supatnik, zaslužuje samo hvalu, zahvalu i poklon.

Molitva za psovače

Svemogući vječni Oče, ponizno te molimo dotakni srca onih koji su okorjeli u grijehu psovke, kojom vrijeđaju Tebe i sve što je sveto. Neka po ustrajnoj molitvi i sakramentima darom tvog Duha iskuse da si ti dobri Otac i Stvoritelj svega, a da je tvoj Sin naš Spasitelj. Daj da spoznaju koliko je težak grijeh psovke kojom tako često vrijeđaju Tebe, Crkvu, Djevicu Mariju, svece i svete stvari. Po svojoj dobroti, ljubavi i milosrđu, smiluj se njima i cijelom svijetu i daj im otvoreno srce da te upoznaju, prihvate i uzljube svojim mislima, riječima i djelima. Amen.

Molitva psovača

Gospodine Bože, molim te daruj mi otvoreno srce i ustrajnu vjeru da po molitvi i sakramentima iskusim toplinu i svjetlo tvoje milosti, da u meni nestane otpora i straha prema tebi, svom nebeskom Ocu. Pomozi mi da te upoznam, prihvatim i uzljubim svojim mislima, riječima i djelima. Amen.

fra Ivan Režić

4GRAD NA GORI

TEOLOŠKI KUTAK

Iščekivanje

K ad čujemo riječ iščekivanje, u prvi trenutak nam se može učiniti da je to izraz koji

označava odveć djetinji stav koji smo nadrasli ili trebali nadrasti. No ako malo bolje promotrimo, uvidjet ćemo da on iteka-ko određuje čovjekova nutarnja traženja, u svim razdobljima njegova života.Ovaj nutarnji stav pretpostavlja onoga tko

iščekuje ( iščekivatelja) i ono što dotični u blizoj ili daljoj budućnosti očekuje, kao što je odnos, riječ, dar, događaj, susret… Stav iščekivanja nosi u sebi dinamiku još neostvarenoga, još nedogođenoga. Intenzitet te dinamike određuje jačina privlačne težnje i čežnje kojom se čovjek nada i očekuje ono čemu ide ususret. Jednostavno rečeno, iščekivanje budi i aktivira zaspale i opuštene strune čovjekova srca, čineći ga pozornim. Nije li to iskustvo svakoga od nas? Ne događa li se to primjerice kod nestrpljivog očekivanja susreta s dragom i bliskom osobom koju dugo vremena nismo vidjeli?Preneseno na duhovno polje - iščekivatelj

je onaj koji u stavu ponizne i ustrajne vjere očekuje (iščekuje), upirući sve sile na tom planu. No, iščekivati je zaista teško i zahtjevno jer ište stalnu budnost i ustrajnost, koja zna biti bolna i tamna. Međutim samo takav pozoran i usmjeren stav daje životnost i ispunja smislom koji se nekada tek sluti. Nasuprot ovom, za onoga tko ne očekuje (ne iščekuje), koji ne živi u nadi i od nade, nijedan događaj i susret neće imati dinamiku odnosa koja je prisutna kod susreta koji se željno iščekivao. Možemo slobodno reći da je iščekivanje neminovno usmjereno i upućeno na susret i da ono živi od susreta.

Na ovom se tragu možemo upitati, može li kršćaninov život biti lišen ovoga, odnosno biti bez stava iščekivanja? Zar nije svaka u skrovitosti i dubini srca izrečena molitva jedno iščekivanje? Nisu li evanđelisti i drugi pisci Svetoga pisma, na toliko mjesta nama danas htjeli upravo ovo priopćiti i usaditi u srce, kada su rekli: budni budite i molite?Toliko nam se puta može učiniti da Bog

ostaje gluh na brojne vapaje bespomoćnih, obespravljenih, usamljenih, ostavljenih… No onaj koji živi od Božje riječi i njome se hrani, upravo stavom nade i očekivanja čini ono najviše što može, jer on očekuje u vjeri. Zna da sam ne može učiniti ništa, a vjeruje da Bog uvijek zna bolji put i korisnije rješenje; da će Svemogući, ako je to potrebno, i minus pretvoriti u plus. Kako god se ophodili sa stvarnošću koja

je tu, koja nas okružuje, kao kršćanima valja nam imati na pameti da postoji Netko tko živo osluškuje vapaj srca koje očekuje i živi u nadi. I ne samo to, nego taj Netko koga nam je Utjelovljeni Spasitelj najočitije objavio jest razlog naše slutnje. Samo On je taj koji nas je tražio prije nas samih. On nam u prispodobi o Milosrdnom ocu i na mnogim drugim mjestima u Svetom pismu, pokazuje da očekuje, iščekuje i nada se našem pogledu koji Ga traži. Onaj koji iščekuje živi u stavu stalnog očekivanja Njegove pomoći i svjetla, koje obasjava naš put do Njega. Iščekivati jednostavnije znači- vjerovati! Iščekujmo i mi budnošću duha Onoga koji je došao radi nas i našeg spasenja i udomimo ga u svom srcu i Njemu budimo odani svojim životom!

FIR

5GRAD NA GORI

Porijeklo i značenje božićne jelkeBOŽIĆNI OBIČAJI

Uvod

Vjerujem da je u svakoj obitelji danas prisutan običaj da se za Božić, najčešće na Badnji dan,

ukrašava božićno stablo (bor-jelka). Ovome se posebno vesele najmlađi, ali i stariji. To je zapravo jedan obiteljski događaj u kojem cijela obitelj sudjelu-je. Međutim, možda se nikad nismo ni upitali zbog čega se ukrašava božićno stablo, od kada se ukrašava, s kim je započelo te što se zapravo stavlja na to stablo. Naime, ukoliko pogledamo današnje božićne jelke, možemo vidjeti da su ukrašene raznoraznim ukrasima koji najčešće i nemaju neki dublji smis-ao, osim što možda izgledaju lijepo. Ukoliko bismo na ulici zaustavili i

upitali, bilo kršćane bilo nekršćane, koje je podrijetlo božićne jelke i zašto se ukrašava za Božić, dobili bismo vjerojatno odgovor da ta praksa potječe iz poganskih vremena te da je preuzeta u kršćanstvo. Ovo objašnjenje, zapravo, i nije u potpunosti pogrešno, ali objašnjava samo početni stadij ukrašavanja, ne i samu božićnu jelku (stablo) kao takvu.

Zašto stablo?

Ukoliko pogledamo bit naše vjere i bit čovjeka, onda vidimo da se ona odvila između dva stabla: stabla u Edenskom vrtu i drva križa. Prvi grijeh u Svetom pismu povezan je sa stablom. U Knjizi Postanka čitamo: „Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao

da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’ Žena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: “Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’ Nato će zmija ženi: “Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.’ Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo“ (Post 3, 1-6). No, s druge strane, znamo i da je

otkupljenje i spasenje čovjeka povezano sa stablom, odnosno drvetom križa. U 17. st., kad se raširilo kićenje božićnog stabla diljem Europe, nije se to stablo samo povezivalo uz Isusovo rođenje i čovjekovo ispaštanje za grijehe zbog Edenskog vrta, nego i uz njegov križ i smrt na križu.

Kada se započelo sa ukrašavanjem?

U nekim zapisima stoji svjedočanstvo da su od 16. st. borovi sječeni u šumama i to radi ukrašavanja kuća. Od tog stoljeća uvedena je zaštita borovih šuma u danima prije Božića. Postojali su i čuvari koji su bili zaduženi za sječu borova. Odrezati stablo bez dozvole bilo je kažnjivo djelo. Također je bilo propisano da svatko može odrezati (dobiti) samo jedno stablo za ukrašavanje. Od 1600. jelke su se postavljale u glavnu

(dnevnu) sobu gdje bi se svi okupljali i provodili najviše vremena zajedno: bile

6GRAD NA GORI

su okićene jabukama i hostijama, što nas odmah stavlja u kontekst Edenskog vrta. Jabuke su podsjećale na iskušenje, a hostije na stablo života, na euharistijski kruh. Ovo je zapravo pravi i istinski početak, tj. značenje božićnog stabla za nas kršćane.

Ukrasi na božićnom stablu

Božićno je stablo od samih početaka bilo ukrašavano. Kao što smo malo prije rekli, prvi ukrasi bile su jabuke. Uz jabuke, koje simboliziraju Edenski vrt, na božićno stablo u početku su se stavljale i hostije koje su simbolizirale Euharistiju te pobjedu dobra nad zlom, odnosno pobjedu milosti nad grijehom. Postoji stara legenda prema kojoj od sjemena sa stabla iz Edena, koje je Adam ponio sa sobom kad je izagnan iz njega, nastalo je drugo stablo, koje je poslužilo kao drvo za Isusov križ. Od ovih hostija koje su se u početku

stavljale uz božićno stablo, kasnije je

razvijen običaj izrade božićnih kolača koji su se u početku vješali kao ukras na božićno stablo. Na te božićne kolače, kao ukras stavljali su se likovi Adama i Eve.Dakle, početno ukrašavanje božićnih

stabala bilo je vrlo jednostavno i sastojalo se od jabuka i hostija. S vremenom, razvili su se i drugi ukrasi koji su tražili svoj temelj u Svetom pismu. Prvo stablo bogato okićeno zabilježeno je 1605. u Strasbourgu.Još jedan od ukrasa bila je ruža. Naime,

ona se povezuje uz knjigu proroka Izaije gdje se kaže: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena“ (Iz 11,1). Osim toga, postoje i neke božićne pjesme u kojima se pjevalo o klijanju cvijeća na Božić. Na samom početku nisu zabilježene

svijeće (svjetlo) kao ukras na božićnom stablu. Obično se palila jedna svijeća koja bi stajala na sredini sobe i osvjetljavala tako cijelu sobu. Tek kasnije se ovo svjetlo povezalo sa Kristom koji

BOŽIĆNI OBIČAJI

7GRAD NA GORI

BOŽIĆNA JELKAje svjetlo svijeta (Iv 8,12), te se počelo i božićno stablo njime ukrašavati. Prva vijest koju imamo, a govori da je stablo bilo ukrašeno svijećama, potječe iz njemačkog grada Hannovera, zahvaljujući princezi Liselotte, koja je kasnije postala vojvotkinja iz Orleansa, udana za brata kralja Luja XIV. Godine 1708. u pismu upućenom svojoj kćeri piše da je ona kao djevojčica 1662. u Hannoveru prisustvovala za Božić jednoj božićnoj predstavi u kojoj su se pojavili zvijezda, đavao koji je optuživao djecu za grijehe, anđeo, sveti Petar te dijete Isus. Uz stolove na kojima su bili darovi postavljena su mala stabla te je svako od njih bilo ukrašeno svjetlima (svijećama). U drugom pismu svojoj kćeri, nekoliko godina poslije, prisjeća se opet ovog iskustva te piše kako želi da i u Francuskoj ovo postane božićni običaj, ali su je odbili i nisu htjeli prihvatiti. U 18. stoljeću ukrašavanje božićnog

stabla svijećama postaje raširenije i češće se može susresti. Tako je i slavni Goethe u svom djelu Patnje mladog Werthera opisao takvo stablo. Godine 1785. jedna barunica u svojim memoarima piše da je ovo ukrašavanje božićnog stabla svijećama postalo običaj u obiteljima. Također u ovom stoljeću nalazimo mnoštvo zapisa u Njemačkoj o božićnom drvcu. Opisali su ga, između ostalih, već spomenuti Goethe i Schiller. U 19. stoljeću božićno stablo ukrašava

se i u Skandinaviji i Švicarskoj. Od 1870. božićno se stablo ukrašava u cijeloj Francuskoj. U Engleskoj i Americi božićno stablo pojavljuje se u 19. st.U Hrvatskoj običaj ukrašavanja

božićnih drvca počinje negdje oko 1850. pod utjecajem Njemačke. Uz kićenje

ovog drveta također je običaj i da se o Badnjaku u kuću unosi badnjak (drvo – obično panj).

Zaključno razmišljanje

Mogli smo vidjeti da tradicija kićenja božićnog drvca nije previše stara, ali ipak ima jednu duboku simboliku za nas vjernike. Naime, u početku su se božićna drvca ukrašavala ukrasima koji su imali dublje značenje, tj. upućivali su one koji ih ukrašavaju da gledaju na neku dublju stvarnost. Povezivali su te ukrase uz Isusov ovozemaljski život i njegovu pobjedu nad grijehom (hostija) i tamom ili smrću (svjetlo). Stoga ove godine, dok budemo i sami ukrašavali božićna drvca, neka to ukrašavanje ne bude samo iz običaja, nego doista iz naše osobne vjere u Onoga na koga to božićno drvce i upućuje, na novorođenog Kralja.

fra Ivan Macut

8GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Prije deset godina, točnije 2000. godine, tadašnji župnik fra Ante Babić, nadahnut

„Pjevačima betlehemske zvijezde“, odlučio je pokrenuti nešto slično u župi sv. Frane, na imotski način. Povjerio je aktivnoj suradnici u župi Vesni Ujević brigu oko petnaestak djece, pripremio kostime i rekvizite i tako su krenuli „Imotski čestitari“. Pjevajući čestitarsku pjesmu, posebno napisanu za njih, djeca predvođena gospođicom Vesnom obilaze domaćinstva, razne ustanove, trgovine i ugostiteljske objekte. Prvih godina, prikupljeni novac išao je za potrebne u župi, a pomagalo se i u dobrotvornim akcijama u imotskom kraju.U međuvremenu, župa je započela

suradnju sa Školskim sestrama franjevkama iz Kaštela i njihovom misijskom udrugom, „Zrake ljubavi“. Kako je u župnoj zajednici rasla osjetljivost za potrebe misija, tako su se nekako i čestitari priklonili „trendu“, i zadnjih pet godina se orijentirali na pomoć misijama. Imaju i troje kumčadi, dječaka koji pohađa osnovnu školu i po jednog studenta u Kongu i Tanzaniji. Ove 2010. godine sakupili su i novac za ženidbu jednog od kumova. Prema potrebi i mogućnostima, djeca su aktivna i tijekom godine, obično kroz likovne radionice i prodaju uradaka. Prva generacija čestitara već su srednjoškolci, uglavnom maturanti, a neki od njih su među najaktivnijim

Imotski čestitari

9GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPImladima u župi. Zatreba li pomoć mlađoj generaciji čestitara, uvijek su spremni pomoći.Sav i ovogodišnji prihod od 21 500,00

kuna poslan je za potrebe misija u Africi. Čestitari su aktivni od sv. Stjepana, kada se predstave župi, do svetkovine Bogojavljenja. Ove godine u ovoj humanoj misiji sudjelovalo je desetero djece iz naše Župe. U jutarnjim satima obično bi obilazili trgovine i ugostiteljske objekte ili jednostavno bili na ulicama, a popodne su obilazili domaćinstva. U župi, točnije rečeno, našem dekanatu, razvijen je i apostolat kumstava, tako da pomažemo školovanje preko dvjesto djece u Kongu, u biskupiji

Bukavu. Sa sedamsto i pedeset kuna na godinu pokriva se školovanje jednog djeteta, dok se sa sto i pedeset kuna može kupiti jedna koza, čime se bitno pomaže u prehrani jedne obitelji. Svojom zauzetošću u pomoći misijama, imotska krajina je jedna od zauzetijih u Hrvatskoj, što joj služi na ponos. Župa sv. Frane u Imotskom kroz čitavu

godinu raznim humanitarnim akcijama, kao na primjer božićnom humanitarnom lutrijom, pomaže onima koji su najpotrebniji u Župi. Na taj način svaka kap dobrote, ma koliko bila mala, biva utkana u slap ljubavi za bližnjega.

FIR

N a sam blagdan Sv. Vlaha 3. veljače 2010., jedan autobus vjernika iz naše

Župe hodočastio je u Dubrovnik. Nakon svečane mise i tradicionalne raskošne procesije s moćima Sv. Vlaha i drugih svetaca, zadržali su se u razgledavanju grada. Ovom prigodom je predsjedao misnom slavlju i lijepo propovijedao, šibenski biskup msgr. Ante Ivas. Hodočašće su vodili fra Ivan i fra Drago, a uz druge vjernike pošli su i naši postulanti. Pored hodočasnika iz župe Imotski, hodočastili su i župljani iz još nekih župa Imotske krajine. Povratak kućama je bio u poslijepodnevnim satima.

Hodočašće na Sv. Vlaha u Dubrovnik

10GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

U povlaštenom vremenu korizme, u dogovoru sa svojim duhovnim asistentima, FSR

i Frama iz Imotskog su 6. ožujka 2010. pošli na jednodnevnu duhovnu obnovu u Gospino svetište u Sinj. U Sinju ih je srdačno primio, upoznao sa svetištem i održao uvodno razmatranje čuvar svetišta, gvardijan fra Bože Vuleta. Misnim slavljem na Gospinu oltaru predsjedao je imotski gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša, dok su pjevanje animirali framaši. Nakon svete mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje u samostanskom dvorištu, a nakon toga i tjelesna okrjepa u fratarskoj

konobi. U 12 sati upriličen je prigodni križni put podno sinjske tvrđave. Po povratku u samostan uslijedio je „ručak iz torbe“, za koji su se pobrinuli vrijedni članovi FSR-a. Nakon ručka i mogućnosti obilaska grada, u crkvi je prije povratka kućama obavljena marijanska pobožnost. Uz fra Zorana, kao duhovnog asistenta FSR-a, u Sinj je pošao i duhovni asistent Frame, fra Kristian Stipanović. Svi koji su ovom prigodom hodočastili na duhovnu obnovu, bili su oduševljeni srdačnim prijemom i darovanom prilikom da se i ovom duhovnom obnovom još bolje priprave za slavlje Uskrsa.

Ana \uzel

Duhovna obnova imotskogFSR-a i Frame u Sinju

I ove godine, u nedjelju 14. ožujka u 16 sati, održan je tradicionalni križni put za

mlade iz Imotske krajine. Križni put je započeo u crkvi Sv. Franje a završio svečanim blagoslovom na obližnjoj tvrđavi Topani. Na svakoj od postaja križ je nosio predstavnik pojedine župe, dok je razmatranja pripremio i predvodio gvardijan i župnik Fra Zoran Kutleša.

Sudjelovalo je više stotina mladih iz župa Lovreć, Studenci, Proložac, Podbablje, Zmijavci, Runovići, Vinjani i Imotski sa svojim župnicima i župnim vikarima. Ovaj prigodni križni put koji je svake godine sve posjećeniji, pokrenuo je ured za pastoral mladih splitsko- makarske nadbiskupije. Nakon križnog puta velik broj mladih je ostao na večernjoj svetoj misi koja je dobro posjećena.

Križni put mladihImotske krajine

11GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Svečanom procesijom i euhariti-jskim slavljem, mještani Glavine, filijale župe Imotski,

Proslava Sv. Josipa u Glaviniu petak 19 ožujka 2010., s početkom u 10. 30 sati, dostojanstveno su proslavi-li zaštitnika svoga mjesta Sv. Josipa. Misnim slavljem u istoimenoj crkvi, predsjedao je župnik susjedne župe Proložac fra Ante Madunić, koji je održao i prigodnu propovijed. U koncele-braciji su sudjelovali fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik Imotskog, fra Denis Šimunović, mještanin Glavine i župnik Vinjana, te župni vikar Imotskog fra Ivan Režić. Pjevali su framaši, predvođeni fra Kristianom Stipanovićem, uz sviranje č. s. Sofije Vuković. Nakon misnog slavlja priređen je prigodni domjenak, koji već tradicionalno pripremaju mještani Glavine koji se diče imenom Kristova poočima svetog Josipa.

Sudionik

12GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Cvjetnica i muka Gospodinova u Imotskom

N ekoliko tisuća vjernika župe svetoga Franje iz Imotskog te drugih župa iz

cijele Imotske krajine sudjelovalo je u nedjelju na veličanstvenom slavlju Imotske Cvjetnice 28. ožujka 2010. Cijeli događaj direktno je prenosio HRT. Mnoštvo vjernika krenulo je s maslinovim grančicama i cvijećem ispred spomen križa na Topani, ulicama grada do crkve svetoga Franje. Isus i dvanaest apostola u Biblijskoj odjeći, židovska djeca s palmama, pjevanje psalama. Ispred crkve je imotski gvardijan fra

Zoran Kutleša blagoslovio maslinove grane, a potom je Isus (Tomislav Martić) na magarcu simbolično ušao u Jeruzalem. Ispred crkve hodao je po palminim

Procesija na Sv. Josipa

13GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPIgranama, koje su ispred njega bacala “židovska djeca”. Župna crkva svetoga Franje okićena

cvijećem i u posebnom blještavilu od brojnih reflektora HTV-a, bila je pretijesna da primi sve vjernike. Svetu misu predvodio je fra Zoran Kutleša uz koncelebraciju provincijala Provincije Presvetog Otkupitelja fra Željka Tolića, fra Ante Babića, te župnih vikara fra Ivana Režića i fra Kristiana Stipanovića. Evanđelistove riječi kod Muke Isusove po Luki pjevao je Anđelko Nikolić, a Isusove fra Kristian, dakako uz veliki mješoviti zbor, pod ravnanjem s. Sofije. Svakako ovogodišnja Imotska Cvjetnica ostat će upamćena po veličanstvenosti, sabranosti i dostojanstvenom držanju imotskog vjerničkog puka.

U večernjim satima HRT je snimao jedanaestu po redu Imotsku Muku, koja je prikazana na Veliki petak navečer.

Svakako treba, uz Tomislava Martića i sve glumce, na poseban način zahvaliti idejnom začetniku i scenaristu fra Anti Babiću i kostimografkinji Vesni Ujević, koji su duša ovoga projekta, po čemu je Imotski postao nadaleko poznat.

14GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Usubotu 10. travnja u Imotskom je održan susret ministranata. Na susretu

su sudjelovali ministranti i župnici iz župa imotskog dekanata: Imotski, Lovreć, Podablje, Proložac, Runovići, Slivno, Studenci, Vinjani i Zmijavci. Susret je započeo u crkvi sv. Franje Asiškog euharistijskim slavljem u kojem je predsjedao i propovijedao fra Frano Doljanin, a koncelebrira-li su fra Zoran Kutleša, fra Jakov Begonja i fra Denis Šimunović. Na početku euharistijskog slavlja fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik u Imotskom, kao domaćin susreta pozdravio je ministrante i župnike, a

posebno fra Stjepana Matića, župnika Siverića kod Drniša i njegove minis-trante koji su se pridružili kao gosti ministrantima Imotske krajine. Nakon euharistijskog slavlja i

zajedničkog fotografiranja ispred crkve, ministranti su iskušali svoje znanje u kvizu. Kviz se sastojao u dva dijela: prvi dio je bio pismeni, a drugi usmeni. Ministranti su pismeni dio kviza odgovorili vrlo ujednačeno, međutim, drugi je dio bio vrlo uzbudljiv zbog načina bodovanja, ali i zbog brzopletosti odgovora u kojima su neki ministranti gubili bodove. Pobjednici kviza bili su ministranti iz župe Podbablje. Ručak su pripremili

Imotski: Susret ministranata

15GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

dvojica vjernika iz župe Proložac koji djeluju pod nazivom "pokretna kuhin-ja" uz punu podršku i pomoć župnika fra Ante Madunića.Treći dio susreta bile su zajedničke

igre koje je priredila s. Filipa Smoljo, suradnica u župi Proložac, uz suradnju fra Kristijana Stipanovića i framaša iz župe Imotski. Ministrantima se najviše svidjela igra "Poštar".

16GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Gostovnje Zagrebačkih solista

U utorak 18. svibnja 2010., u Imotskom je gostovao najugledniji hrvatski

komorni ansambl „Zagrebački solisti“. Pred brojnim imoćanima koncert su maestralno izveli u crkvi Sv. Franje iza večernje svete mise. Na svom jednosatnom repertoaru našla su se najpoznatija djela baroknih majstora.

Na početku ih je u ime franjevaca i prisutnih župljana pozdravio gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša, koji im se na kraju i zahvalio u ime svih. Koncert je organizirao grad Imotski u suradnji s franjevačkim samostanom, na radost svih koji su imali sreću prisustvovati ovoj bogatoj umjetničkoj predstavi.

Sudionik

U sklopu kulturnog tjed-na “Mandolina Imota” u Imotskom, u srijedu 19.

svibnja 2010. u 20 sati u Imotskom u crkvi Sv. Franje, gostovala je naša najuspješnija klapa, klapa Sinj. U jednosatnom repertoaru izveli su cijeli niz dobro znanih klapskih pjesama ali i onih koje će to tek postati. Uz klapu

Sinj nastupila je i imotska ženska klapa Neviste, a obje klape svojim su pjevanjem oduševile sve prisutne. Bila je ovo zaista bogata umjetnička večer na zadovoljstvo prisutnih. Druženje na „klapski“ način nastavljeno je nakon koncerta u samostanskoj blagavaonici za zajedničkim stolom, uz neizostavnu pjesmu.

Nastup klape Sinj

17GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Proslava devetnaeste obljetnice Treće Imotske bojne

T očno prije devetnaest godi-na, 1. lipnja 1991., utemelje-na je Treća Imotska bojna,

sastavljena od stotinu i deset mladih ljudi dragovoljaca iz svih krajeva imotske krajine. Odlučni da se stave u obranu napadnute im Domovine ratovali su po bojištima od Zadra do Dubrovnika. U legendu su ušle njihove bitke za Golubov kamen kod Dubrovnika, Maslinica, te Zadar. Mnogi, njih oko stotinu i dvadeset, dali su svoj život za obranu Domovine.U utorak 1. lipnja 2010., u 10 i 30

sati u crkvi Sv. Franje u Imotskom upriličeno je misno slavlje u povodu spomenute obljetnice, za sve pokojne hrvatske branitelje, kojem je predsjedao gvardijan i župnik u Imotskom fra Zoran Kutleša, uz koncelebraciju fra Ivana Režića, župnog vikara i don Ivana Turića, župnika Rašćana i Župe. Na misnom slavlju okupio se velik broj bivših pripadnika legendarne Imotske bojne, gostiju, kao i aktivnih pripadnika oružanih snaga. Među aktivnim pripadnicima hrvatskih oružanih snaga koji su došli u Imotski,

18GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

valja spomenuti polaznike dvanaestog naraštaja najelitnije Hrvatske ratne škole za najviše vojne zapovjednike „ Ban Josip Jelačić“ iz Zagreba, te njene djelatnike na čelu s načelnikom Ivanom Bakavićem, kapetanom bojnog broda.Prisustvovao je i visoki vojni

dužnosnik, brigadni general i načelnik Stožera Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske Slaven Zdilar. Kao predstavnik grada Imotskoga nazočio je gradonačelnik gosp. Ante \uzel sa svojim suradnicima. Nakon misnog

slavlja uslijedilo je polaganje vijenaca i molitva s odrješenjem za poginule hrvatske branitelje pokraj spomen križa na tvrđavi Topana. Daljnja proslava nastavljena je za zajedničkim stolom, u svečarskom raspoloženju.Spomenute djelatnike i polaznike

ratne škole, prije euharistijskog slavlja, ugostio je gvardijan imotskog samostana, koji je u znak gostoprimstva i sjećanja, dobio spomen medalju Ratne škole iz ruku njenog načelnika.

19GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Svečana Tijelovska procesija

N akon svečanog misnog slavlja 3. lipnja, u devet sati, kojem je predsjedao

gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša, održana je svečana Tijelovska procesija ulicama Imotskog, s blagoslovom na četiri mjesta. U procesiji je svirala Gradska glazba Imotski, predvođena svojim kapelnikom maestrom Ivanom Glibotom Crnim. Putevi kojima je procesija prolazila bili su posuti cvijećem, koje su posipali ovogodišnji prvopričesnici. Razmatranje o Euharistiji i svećenicima u ovoj godini posvećenoj svećenicima, pripremio je fra Kristian Stipanović, magistar postulanata i župni vikar. Drevni običaj procesije ulicama grada obnovljen je prije tri godine i vrlo lijepo primljen od strane vjernika.

20GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Zlatna harfa je susret dječjih crkvenih zborova koji je na inicijativu fra Miće Pinjuha,

započeo 1984. godine u hercegovačkoj župi Kočerin te se proširio i na druge hrvatske župe. Cilj ovih glazbeno-liturgijskih manifestacija je njegovanje i promicanje liturgijskog pjevanja u Crkvi, a glavni organizatori su: Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH i Institut za crkvenu glazbu „Albe Vidaković" iz Zagreba. Dvadeset i peta jubilarna Zlatna harfa,

u subotu 5. lipnja, okupila je dječje crkvene zborove i njihove voditelje u Dubrovniku i u Vinjanima. U Dubrovnik je pristiglo šestotinjak

sudionika iz trinaest župa, dvanaest iz Splitsko-makarske nadbiskupije i jedna iz Šibenske biskupije. Između njih spominjem zborove kojima su voditeljice školske sestre franjevke: zbor župe Uznesenja BDM iz Kaštel Lukšića s voditeljicom s. Terezinom Bašić, zbor župe Uznesenja BDM iz Klisa s voditeljicom s. Anitom Perkušić, zbor „Gospini anđeli“ iz župe sv. Franje iz Imotskog pod vodstvom s. Sofije Vuković i zbor župe sv. Mihovila iz Prološca koji vodi s. Filipa Smoljo.Za Vinjane se opredijelilo devet

zborova s više od 400 sudionika među kojima su i zborovi iz župe Svih Svetih-Hrvace pod vodstvom s. Vitalije Križan, te župe Gospe od Ružarja- Seget Donji pod ravnanjem s. Blagoslave Lončar.Susret zborova u Dubrovniku započeo

je svečanim euharistijskim slavljem koje je, u prepunoj crkvi Male braće

u Dubrovniku, s nama slavio fra Ivan Režić, župni vikar u Imotskom, uz koncelebrante: fra Stipu Nosića, fra Antu Madunića, fra Mladena Prolića i dr.Fra Ivan nas je uveo u slavlje ovim

riječima: „Crkva u kojoj se nalazimo nazivala se nekada „zlatna crkva“ jer je bila iznutra optočena zlatom i brojnim umjetničkim djelima, sve do požara koji ju je u 17. stoljeću oštetio i osiromašio njenu ljepotu. No ona danas po ovoj zlatnoj harfi i vašim zlatnim srcima postaje opet zlatna.“Tumačeći riječ Gospodnju fra Ivan

naglašava: „U Evanđelju koje smo čuli Isus hvali sirotu udovicu koja je dala tek jedan novčić, ali je zapravo dala više od svih jer je u hramsku riznicu ubacila sve što je imala, dok su drugi ubacivali od svoga suviška! Isus koji vidi što je u srcu čovjekovu prepoznaje i hvali ju pred svojim učenicima. Udovičin novčić dar je od srca jer dala je sve što je imala. Ovaj primjer nas uči da nije važno koliko dajemo već kako i s koliko srca dajemo. Jer Bog ljubi vesela darivatelja! Milostinja koju ćemo danas sakupiti jest znakovita i podudara se s današnjim tekstom iz Evanđelja. Svojim skromnim, ali prilogom od srca, pomoći ćemo bolesnoj djevojčici Žani Lelas iz Vrlike, koja boluje od celebralne paralize.“Ovogodišnja harfa bila je i svojevrsna

molitva djece za Žanu pod geslom „ Pomozimo Žani da prohoda“, što su označili posebnim plakatom uz oltar, kojeg je naslikao učenik iz Imotskog Ante Lončar. Na plakatu su invalidska kolica

Zlatna harfa u zlatnoj crkvi

21GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

obasjana svjetlošću ljubavi i dobrote s kojih Žana ustaje i čije korake prate raspjevana djeca koja su nota ljubavi na njenom životnom putu.Nakon euharistijskog slavlja, na kojem

smo svi bili kao jedno srce i jedna duša, uslijedio je dio u kojem su predstavnici izvlačili iz košarice broj kojim će redoslijedom nastupiti s izbornom pjesmom, slaveći Gospodina Dobrog pastira. Zbor iz Imotskog „Gospini anđeli“ nastupio je s pjesmom koja nosi naslov Isus Krist je pastir naš, za koju je tekst napisao don Branimir Marinović, a uglazbio Anđelko Nikolić-\ela.Gvardijan samostana fra Stipe Nosić

i pokrajinska zastupnica za Splitsko-makarsku nadbiskupiju s. Nedjeljka Milanović – Litre, na završetku susreta u samostanskoj crkvi podijelili su predstavnicima svih zborova priznanje

za nastup.Čulo se iz dječjih srca kako su svi bili

radosni uz Isusa, Dobrog pastira, kojemu pripada svaka slava, čast i hvala. Svake godine sve više i više usavršavamo i obogaćujemo euharistijska slavlja novim pjesmama pripremajući se za Zlatnu harfu.Po povratku smo se zaustavili u

Slanom gdje smo okrijepili tijelo, u čemu su nam na usluzi bili članovi „ pokretne kuhinje“ iz župe Proložac, koji su se dali na dalek put kako bi nam bili na usluzi. Nije zlato sve što sja, ali naša djeca su zlatna i sjajna jer ljubav iskazaše maloj Žani svojim prilogom od jedanaest tisuća kuna, a Gospodina - Dobrog pastira slaviše milozvučnim glasom.

s. Filipa Smoljo

22GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

N a svršetku školske godine, 19. lipnja 2010., naši ministranti iz Imotskoga,

Glavine i dječji zbor iz Glavine pošli su na jednodnevni izlet. Polazak je bio u rane jutarnje sate s novoga kolodvora, a povratak u večernjim satima. Glavno odredište bio je biser ljepote franjevački samostan Visovac. Po dolasku na Visovac, lijepo nas je primio gvardijan fra Mate Gverić, a fra Stojan Damjanović nas je u kratkim crtama upoznao s poviješću Visovca i protumačio muzejsku zbirku. Nakon toga su se djeca zadržala u razgledavanju Visovca, kao i u molitvi pred Gospinim oltarom. Nakon tjelesne okrjepe, preko Knina

smo se zaputili do našeg sljedećeg odredišta, starohrvatske crkve Sv. Spasa kraj Vrlike. U najkraćim crtama, vođa puta fra Ivan je progovorio o povijesti mjesta te o važnosti lokaliteta za Hrvatsku povijesnu baštinu. Usput smo se navratili i do obližnjeg izvora Cetine, te do opjevane živopisne vrličke Česme, na kojoj smo se osvježili studenom izvorskom vodom. Put nas je dalje vodio do Sinja gdje smo se navratili u Gospino svetište i samostan, zadržavši se u molitvi i kratkom razgledavanju. Već pomalo umorni, ali dobra raspoloženja, uputili smo se natrag u Imotski. Fra Ivanu je bio pripomoć tijekom izleta sadašnji novak, a ondašnji postulant fra Jure Papić.

Izlet ministranata i dječjeg zbora iz Glavine

23GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

U nedjelju 18. srpnja 2010. fra Josip Sušić je slavio svoju mladu misu u crkvi Sv. Franje. Fra Kristian Stipanović je na početku slavlja kratkim uvodom najav-io tijek ovog nesvakidašnjeg slavlja koje je započelo procesijom. U procesiji su sudjelovali ministranti, svećenici i mladomisnik. Na ulazu u crkvu mladomisnikovi roditelji Mijo i Danica, podijelili su fra Josipu svoj roditeljski blagoslov. Fra Josipa su na početku mise kratkom recitacijom pozdravile njegove tri sinovke Josipa, Mihaela i Anamarija, te njegov kum fra Tino Labrović. Pozdravivši mladomisnika, fra Tino

je pozvao sve okupljene da mole za mladomisnika kao i za nova duhovna zvanja koja su na radost i ponos obitelji, župi, Provinciji i cijeloj Crkvi. Nakon pozdrava, mladomisnik je započeo

euharistijsko slavlje.Prvo i drugo čitanje, kao i molitve

vjernika, čitali su članovi obitelji fra Josipa Sušića. Na ovom mladomisničkom slavlju, po želji samoga mladomisni-ka, propovijedao je fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik u Imotskom. Na početku propovijedi istaknuo je da je kao gvardijan i župnik u crkvi sv. Franje mnogo puta propovijedao s radošću, ali da danas to čini "s posebnom i velikom radošću povodom mlade mise našega fra Joška". Fra Zoran je nastavio s jednim povijesnim detaljem o prezimenu Sušić kao jednim od najstarijih zapisanih u matici krštenih u župi, i time da je fra Josip prvi iz prezimena Sušić koji je postao fratar-svećenik.Propovjednik je zatim naglasio kako

svi moramo biti zahvalni Bogu na daru

Mlada misa fra Josipa Sušića

24GRAD NA GORI

- jer dar svećeništva pripada roditelji-ma, župi, Provinciji, Redu i Crkvi. Svećenik se stavlja u službu za narod, on je učitelj, pastir, tješitelj, primjer i putokaz prema vječnosti. Iako smo mi danas, nastavio je fra Zoran, jedno srce i jedna duša, svi smo radosni jer se fra Josipu ostvario san iz djetinjih dana. Međutim, to ostvarenje sna nije bilo jednostavno, bilo je teških trenutaka i križeva. Ipak, danas je došao trenutak kad se ispunjaju molitve roditelja i prijatelja, molitve koje su ga pratile od Sinja, Visovca preko Splita, Asiza i Zagreba do ovoga časa. Na tom putu do svećeništva bili su uz njega roditelji i odgojitelji, profesori i prijatelji kao i mnogi nepoznati koji su redovito molili za svećenička zvanja. Zbog svega toga, fra Zoran je pozvao mladomisnika da se uvijek moli za njih, osobito kad prika-zuje svetu misu.Na kraju propovijedi, fra Zoran je

DOGA\ANJA U ŽUPI

rekao: "Dragi naš fra Joško, neka ti budu uzori fratri i svećenici Imotske krajine da smjelo kročiš dalje. Gdje god te odredi uprava Provincije budi sijač svjetlosti i dobrote da tvoj franjevački život bude plodan. Dragi fra Joško, Bog te blagoslovio!"Za darove su prinešeni: Biblija, kruh,

vino, križ, štola i zemlja. Darove su prinosili članovi fra Josipove rodbine. Za vrijeme mise pjevao je župni zbor sv. Franje Asiškog pod ravnanjem s. Sofije Vuković i Anđelka Nikolića – \ele.Na euharistijskom slavlju bio je,

između dvadeset i dvojice svećenika, prisutan i fra Raul Allimant Jimenez, gvardijan "Fraternita ven. Fra Gabriele Maria Allegra" iz Rima, budući ga veže osobno poznanstvo s fra Josipom. Osim njega, bilo je i tridesetak uzvanika iz Zagreba, među kojima su bili i članovi Frame Majke Božje Lurdske, kojima je fra Josip duhovni asistent.

25GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Proslava Gospe od Anđela

K ao i dosadašnjih godina, i ove je godine 2. kolovoza t. g. svečano proslavljena

zaštitnica Imotske krajine Gospa od Anđela. Središnje euharistijsko slavlje u koncelebraciji sa sedamnaest svećenika, predvodio je kotorski biskup msgr. Ilija Janjić. Procesija sa starom zavjetnom slikom Gospe od Anđela krenula je u 18.30 sati iz crkve Sv. Franje prema zavjetnom križu na tvrđavi Topani, gdje je slijedilo misno slavlje. U nadahnutoj propovijedi, biskup Ilija je pozvao sve sabrane na zauzimanje oko mira u vlastitom srcu, koji može dati samo Bog, te na ljubav prema Bogu, Gospi, Crkvi, Domovini i obitelji. Na poseban način je upozorio na važnost povezanosti s Bogom kao preduvjeta istinske međuljudske povezanosti, potrebne u

svim porama društva, a osobito u svakoj obitelji kao prvoj školi bogoljublja i čovjekoljublja. Na koncu misnog slavlja gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša se zahvalio svima koji su uložili truda i vremena za vrijeme devetnice i na sam dan Gospe od Anđela, kako bi sve proteklo lijepo, dostojanstveno i na slavu Božju. Na poseban način se zahvalio predsjedatelju euharistijskog slavlja msgr. Iliji Janjiću, koji je rado prihvatio doći u Imotsku krajinu. I iz biskupovih zaključnih riječi mogla se iščitati radost zbog dolaska u Imotski, gdje se, kako reče, čovjek lijepo i ugodno osjeća. Lijepo je bilo vidjeti razdragano mnoštvo Marijinih štovatelja, koje se slijevalo s imotske Topane, okrjepljeno riječju i Tijelom Kristovim.Svečanom slavlju prethodila je

26GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

devetodnevna priprava. Svaki dan devetnice bio je zavjetni dan župljana iz župe Imotski, ali i jedne od devet okolnih župa: Vinjana, Zmijavaca, Prološca, Lovreća, Poljica, Podbablja, Runovića, Slivna i Studenaca. Zavjetnog dana župnik svake od navedenih župa predsjedao je misnom slavlju i propovijedao, a župni zbor pjevao. Posljednja tri dana bliže priprave misno slavlje je upriličeno na drevnoj tvrđavi Topani. Kroz sve dane devetnice, prije svete mise molila se molitva krunice sa zavjetnim molitvama, te se pružala prilika za ispovijed. Otvaranje porcijunkulskog oprosta, povezanog s ovim franjevačkim blagdanom, upriličeno je 1. kolovoza u 12 sati u crkvi Sv. Franje. Mnogi vjernici pristupali su ovoj povlaštenoj pobožnosti u lijepom broju, namjenjujući svoje molitve i žrtve na samo njima znane nakane.

27GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

U sklopu međunarodne ljetne škole za trublje i orgulje, u subotu 28. kolovoza 2010.

U 20 sati u našoj crkvi, upriličen je svečani koncert profesora i polaznika. Koncert je organizirala Glazbena škola Dr. fra Ivan Glibotić Imotski i župa Sv. Franje.Voditelji ove međunarodne ljetne škole

bili su prof. Stanko Arnold iz Slovenije (trublja) i svjetski poznata orguljašica prof. Ljerka Očić iz Hrvatske. Kao izvođači nastupili su: prof.

Stanko Arnold, Ivan Bralić, Tomislav Poljančić, Davor Zrinščak, Tina Horvat, Ljubomir Glibota, Ivan \uzel, Tomislav Bedenik, Ivan Kolarević na trublji, te prof. Ljerka Očić, Ines Matulić, Mirko

Svečani koncert profesora i polaznika lll . Međunarodne ljetne

škole za trublju i orguljeJankov i Andro Čalo na orguljama. Među izvođačima našla su se i dvojica mladića iz Imotskoga, i to Ivan \uzel, polaznik pete godine na akademiji u Zagrebu i Ljubomir Glibota, polaznik prve godine na glazbenoj akademiji u Beču. Na repertoaru su se našla djela najpoznatijih skladatelja: Handela, Bacha, Charpentiera, Nerude, Hovhanessa, Albinonia, Marcella, Telemanna te Bibera.Ulaz je, kako to i priliči, bio slobodan,

a ispunjena crkva i oduševljenje prikazanim svjedoči da Imotski prepoznaje i vrednuje umjetničko stvaralaštvo i nastojanje oko promicanja kulture.

28GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

N a blagdan rođenja Marijina 8. rujna 2010., pedesetak vjernika iz župe Imotski

hodočastilo je u Marijino svetište uznesenja Marijina u Ramu na Šćitu. Polazak je bio s novog kolodvora u sedam sati, a povratak u popodnevnim satima. Po dolasku u franjevački samostan

u Rami nudila se mogućnost za sakrament pomirenja, a u jedanaest sati bilo je središnje euharistijsko slavlje, koje je predvodio fra Josip Jozić u koncelebraciji s dvadesetak svećenika. Nakon mise upriličen je kulturno- umjetnički program uz nezaobilazno kolo i pjesme ramskog kraja ali i iz ostalih hodočasničkih mjesta. Uz kulturni program mnogi hodočasnici su posjetili

Hodočašće u Ramu za Malu Gospu

i bogati etnografski muzej ramskog kraja u sklopu franjevačkog samostana. Uz župljane iz Imotskog, hodočastili su i vjernici iz župa Podbablje, Zmijavci, Vinjani ali i iz drugih župa Imotske te Cetinske krajine. Hodočasnike je pratio fra Ivan Režić, župni vikar.

29GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

U ponedjeljak 4. listopada župljani župe Imotski svečano su proslavili

svog nebeskog zaštitnika Sv. Franju. Jutarnje mise su bile u 7 i 9 sati, a središnje slavlje je otpočelo procesijom ulicama grada u 10.30 sati, u kojem je sudjelovao velik broj pripadnika Franjevačkog svjetovnog reda iz Imotskog i okružja, framaša, župljana Imotskog, okolnih župa i gostiju. Ove godine misnom slavlju je predsjedao fra Josip Grbavac, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, u koncelebraciji s gvardijanom i župnikom fra Zoranom Kutlešom i još petnaestoricom svećenika. Poticajna razmatranja kod procesije spremio je fra Kristian Stipanović, samostanski i župni vikar i magistar postulanata. Kip Sv. Franje nosila su četvorica ovogodišnjih postulanata.

Proslava Sv. Franje

30GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Poseban svečarski ton procesiji dala je Gradska glazba Imotski, pod ravnanjem prof. Ivana Glibote-Crnog.Istoga dana na euharistijskom slavlju u

19 sati 122 framaša iz Imotskog, Vinjana, Podbabalja, Prološca, Zmijavaca i Runovića, dali su svoja prva obećanja. Misno slavlje je predvodio fra Zoran Kutleša u koncelebraciji sa župnicima i župnim vikarima iz samostanskog okružja, te fra Franom Doljaninom, provincijskim duhovnim asistentom za Framu i FSR, koji je ujedno i promicatelj

duhovnih zvanja. Tom prigodom je propovijedao fra Ivan Režić.Središnjoj proslavi zaštitnika župe

Imotski, prethodila je devetnica u kojoj su predvodili Euharistiju i propovijedali župnici i župni vikari iz samostanskog okružja. Uoči svetkovine upriličen je iza večernje mise obred preminuća Sv. oca Franje, a nakon toga i bdijenje u 21 sat.

31GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

K ao i dosadašnjih godina, 22. studenoga 2010., u našoj župi Sv. Franje svečano je

proslavljena zaštitnica glazbenika Sv. Cecilija. Na euharistijskom slavlju u 18 sati okupio se velik broj vjernika, poglavito onih koji se mogu ubrojiti među štićenike svetice iz ranih kršćanskih vremena, a tu valja spomenuti i polaznike Glazbene škole različitih uzrasta, predvođene svojim profesorima. Misno slavlje, koje je predvodio župni vikar fra Ivan Režić, svojim su skladnim sviranjem i pjevanjem obogatili veliki crkveni zbor predvođen s. Sofijom Vuković i Anđelkom Nikolićem-\elom, te HPO Gradska glazba Imotski, predvođena kapelnikom maestrom Ivanom Glibotom-Crnim.Na početku misnog slavlja, fra Ivan je

na poseban način uputio riječ pozdrava i zahvale velikom crkvenom zboru, koji svake nedjelje, blagdana, svetkovine i drugih prigoda obogaćuje slavlja, te Gradskoj glazbi Imotski koja se vrlo rado odazivlje na sva veća događanja u župi, kao što su procesije na svetkovine Tijelova, Gospe od Anđela i Sv. Franje. Zaželio im je još puno uspjeha u njihovu

Svečana proslava Sv. Cecilijeradu, a zna se za njihove zapažene rezultate ne samo u Domovini, nego i izvan granica Lijepe naše, na ponos svih nas. Izrazio je zahvalu i malom dječjem zboru, koji pjeva na nedjeljnoj svetoj misi u 10 .30 sati, te zboru Frame predvođenu fra Kristianom Stipanovićem, koji svira i pjeva na nedjeljnoj večernjoj misi. U svojoj homiliji, fra Ivan je usporedio

udovicu iz evanđelja i njen dar od srca sa Sv. Cecilijom djevicom i mučenicom koja je uzor svima koji žele nasljedovati Gospodina, a koja je u riznicu Božje ljubavi „ubacila“ sve što je imala. Nakon gozbe za stolom Gospodnjim, druženje i okrjepa su se nastavili u samostanskom blagovalištu za zajedničkim stolom, na koju su bili pozvani veliki crkveni zbor i HPO Gradska glazba Imotski.Uz navedene zborove u župi djeluje

i dječji zbor u Glavini, kojega od ove godine uvježbava s. Sofija Vuković, a nedjeljom svira učenica gimnazije Katarina Martinović.Slijedećeg dana je na večernjoj misi

mali crkveni zbor animirao pjevanje, te nakon toga bio gost za zajedničkim stolom u samostanu.

32GRAD NA GORI

K ao i svake godine, naša Gradska glazba Imotski svirala je, uglavnom, u

Imotskoj krajini prigodom raznih svečanosti, blagdana, pogreba, ali imala je i nekoliko zapaženih koncerata (Imotski, Makarska, Pučišća o.Brač…), te nastupa na državnim i međunarodnim natjecanjima.Glazbu čini mnogo mladih glazbenika

koji će, sutra kada završe škole, nadamo se, uz mnogo truda i rada, naći svoje mjesto u našem malom gradu, Imotskom. Velika nam je radost služiti našoj Župi

i tu dužnost smatramo obavezom koju rado izvršavamo. Tijekom prošlih godina naša Glazba

svirala je, uveličavajući različita slavlja, kao što sz: Krizme, maturantska misna slavlja u Imotskom, proslave blagdana

DOGA\ANJA U ŽUPI

Gradska glazba Imotski kroz građansku i liturgijsku godinu

sv. Ante (Vinjani), Sv. Lovre (Zmijavci), Gospe Lurdske (Lovreć), Velike Gospe (Proložac).Evo malog prikaza djelovanja kroz ovu

godinu:Gradska glazba Imotski svirala je

u procesijama prigodom proslava blagdana:3. lipnja 2010. Tijelovo; 02. kolovoza

Gospa od Anđela, zaštitnica grada Imotskoga;4. listopada 2010. Na svetkovinu

Sv.Franje Asiškoga, 22. studenog na spomendan Sv. Cecilije (zaštitnica glazbara), zatim predbožićni koncerti puhačkog orkestra, zbora i solista Glazbene škole Dr. fra Ivana Glibotića, u crkvi sv. Franje, te Gradske glazbe u kino dvorani. Mladi trubljači, ali i još mnogo drugih

glazbara, redovno sudjeluju u prikazu

33GRAD NA GORI

DOGA\ANJA U ŽUPI

Muke našega Gospodina Isusa Krista na Cvjetnicu.Glazba je sudjelovala i prigodom

blagoslova novih vrata na crkvi sv. Franje u Imotskom na prošlogodišnjoj proslavi Gospe od Anđela.U ovom prikazu moram spomenuti

iznimne uspjehe naše Glazbe na raznim natjecanjima. Gradska glazba Imotski je u talijanskom gradu Riva del Garda osvojila treće mjesto u velikoj međunarodnoj konkurenciji (sudjelovalo je 50-ak orkestara). Na Državnom Susretu puhačkih

orkestara u Novom Vinodolskom osvojila je prvo mjesto i dobila nagradu za najbolju izvedbu skladbe domaćeg autora. Nedavno smo sudjelovali na Međunarodnom natjecanju u Velenju (Slovenija), gdje smo osvojili zlatnu medalju i posebnu nagradu za najbolje izvedenu obveznu skladbu slovenskog skladatelja.Sve ovo postignuto je uz naporan rad i puno vježbe, mojih

prijatelja i kolega glazbara, a tu posebno ističem doprinos našeg dirigenta i kapelnika prof. Ivana Glibote - barba Crnog, koji ulaže puno truda i ljubavi u radu s nama mladima i naravno, uvijek nam se trud na kraju isplati. Još moram spomenuti da su na

četrdeset i osmom državnom natjecanju komornih sastava, koje se održalo u Opatiji 3. prosinca 2010., učenici Glazbene škole Dr. fra Ivan Glibotić, u disciplini komorni trio, nastupila dva imotska sastava. U prvom su svirali Jelena Budimir i Marija Jelavić (flaute) i Ivan Galić (glasovir), koji su dobili su drugu državnu nagradu, a u drugom su Ivan Bašić (klarinet), Katarina Babić (flauta) i Branimira Zujić (glasovir) osvojili treću državnu nagradu.Na kraju mogu reći da glazba čovjeka

čini sretnim, omogućujući mu da se na svim poljima rada sve više usavršava.

Ivan Bašić, učenik 1. razreda gimnazije

34GRAD NA GORI

K iša koja me te subote probudila nije dala naslutiti prekrasan dan koji je

uslijedio. Ipak, pokrenula me i sama pomisao da krećem na svoje prvo framaško putovanje. Ekipa me već čekala na kolodvoru. Samim stupanjem u autobus osjetila sam navalu one rijetko dostižne sreće. Krenuli smo, praćeni kišom. No nismo se dali smesti, svaki smo kutak tog autobusa ispunili vedrinom i smijehom.U Split smo stigli taman na vrijeme da

odslušamo uvodnu riječ prije susreta. Prije mise, koja se održala u prekrasnoj novoj crkvi, imali smo i priliku za ispovijed. Nakon ručka govorilo se o Frami tijekom njezine kratke, ali značajne povijesti od petnaest godina u Provinciji Presvetoga Otkupitelja, o kojoj je govorio najzaslužniji promicatelj Frame, redoviti organizator i sudionik framaških hodova, fra Jakov Udovičić.

Proslava petnaeste obljetnice FrameFSR I FRAMA-DOGA\ANJA

Uz njega je svoje svjedočanstvo izrekla i prof. Ivana Petričević, negdašnja framašica i predsjednica Frame u našoj Provinciji. Lijepo je znati da sam u petnaestoj

generaciji mladih kojima je baš Frama pomogla da pronađu sebe i svoj smisao života. Uslijedio je rad po skupinama. Unatoč blagoj nervozi zbog nepoznatih ljudi oko mene, prevladala sam predrasude i strah te shvatila da bolje i nije moglo biti. Čula sam priču još devetero mladih ljudi kojima je Frama postala neizostavna nit u kompliciranom pletivu života.Dan je proletio! Došlo je vrijeme za

povratak u Imotski, u svakodnevnicu. Uspomene s ovog putovanja čvrsto sam privezala za dušu i obavila ih nježnošću.Tamo će ostati zauvijek-čiste, umirujuće i sasvim sigurne od zaborava.

Ivana Granić

35GRAD NA GORI

N ikad neću zaboraviti dane provedene u Zadru! Sjećam se i um mi se puni slikama

tisuća mladih koji pjesmom i molitvom slave Boga.Iz Imotskog su u Zadar krenula dva

autobusa. Praćeni Božjim blagoslovom, stigli smo nakon gotovo tri sata vožnje.Na molitvenom programu, koji se održao baš u crkvi sv. Franje, naša je Frama predvodila pjevanje. Činilo mi se da nikad nismo bili skladniji, nikad bolji. Uslijedio je posjet stadionu gdje je održano središnje euharistijsko slavlje koje je predvodio novi zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. Svi tamo okupljeni mladi disali

Susret katoličke mladeži u Zadrusu kao jedno. Osjećala sam da cijeli svemir moli s nama. Noć smo proveli kod obitelji koje su nam bez pogovora otvorile vrata svog srca i svog doma. Sljedeći dan proveli smo u upoznavanju s vršnjacima iz raznih dijelova domovine. Neka od tih prijateljstava, s ponosom priznajem, i dalje traju. Istog dana upoznavali smo i grad. Najodvažniji od nas čak su se i okupali.Navečer smo krenuli kući-ozdravljeni

duhom, jači tijelom, stabilniji umom, slobodniji srcem.

Ilijana Zdilar

Već tradicionalno, 28. lipnja, nagrađeni su pjevači framaškog zbora izletom u Tribistovo,

mjestašce u blizinu Posušja.U odličnom raspoloženju, okupili smo

se rano i krenuli na kratak put osobnim

Frama na izletu u Tribistovuautomobilima. Nakon svega pola sata stig-li smo do našeg odredišta. Kako je samo lijepo to mjesto, kao djelić raja na zemlji! Tamo nas je čekao i doručak i misa pod vedrim nebom. Dok je naš gvardijan fra Zoran predvodio misno slavlje, fra Ante

FSR I FRAMA-DOGA\ANJA

36GRAD NA GORI

Madunić spremao je ručak sa svojom ''pokretnom kužinom''. Popodne smo proveli u druženju, šetnji i veseloj igri. Kako je lako ponovo postati bezbrižno dijete usred takvog zelenila!

Kući smo pošli pomješanih emocija-tužni zbog odlaska, ali isto toliko rados-ni jer nas je Krist još jednom spojio ljubavlju, srećom i mirom koji samo on daje.

Ana \uzel

Život svakog čovjeka je poput hodočašća prema istini o samome sebi i prema susretu

s Onim koji nam jedini može otkriti pravi smisao života i svega što postoji. Poneseni i zaneseni pjesmom, kao djeca sv. Franje pošli smo i Boga slavili u želji da hod na „Izvor života“ bude blagoslovljen. Svjesni da ćemo biti blagoslovljeni ukoliko nađemo vremena za stvari koje ne donose trenutnu ovozemnu korist; ukoliko pokušamo biti za druge izvorom radosti, nekom vrstom dara, svakidašnjeg poklona, ukoliko smo u stanju čuti ptičji pjev, vidjeti cvijeće i drveće, zvijezde i Svemir, ukoliko smo u stanju svemu tome se diviti poput djeteta. Iznad svega otvoreni susretu s Isusom, koji hoda sa svakim čovjekom bez ikakvih razlika i predrasuda, da bi nam pokazao Očev pogled ljubavi. Takav susret daje snagu na životnom putu i otvara obzorja svjetlosti i ljubavi. Susret je to koji čini radosnim naš životni hod. Franjevački hod dragocijeno je

iskustvo hodočasnika na Isusovu putu istine, ljubavi i života. Uputili smo se Lijepom našom iz Metkovića 27. srpnja, gdje smo se okupili na euharistijsko

Hod Franjevačke mladeži

slavlje, kojemu je prethodio sakrament pomirenja u okrilju Očeva oprosta do Porcijunkulskog oprosta. Prvi dan završio je večerom te predstavljanjem mjesnih bratstava iz Splitsko- dubrovačkog područnog bratstva, točnije : Runovići, Vinjani, Imotski, Proložac, Sinj, Bajagić, Metković, Gospa od Zdravlja (Split) i Sv.Obitelj (Split). Animatori svakog novog dana hoda

bili su fra Matej Jovanovec, fra Frano Doljanin, s. Natanaela Radinović, bogoslov fra Ante Bešlić i s. Filipa Smoljo. Po jutru se dan poznaje. Rano ustajanje,

lagani hod nošen pjesmom, molitvom na usnama, zajedništvom, tišinom u srcu. Minute odmora prožete su jutarnjom molitvom časova gdje smo svi bili jedno srce i jedna duša, nošeni mladenačkim žarom.Razmišljanje i hodanje su dobri

prijatelji. Sve ima svoje vrijeme. Vrijeme hoda s pjesmom i vrijeme hoda s prijateljem, vrijeme hoda sa stvorenjima i vrijeme hoda u šutnji. Šutnja je dragocjeno vrijeme razgovara sa samim sobom. To nas opušta, postajemo laganiji. Zamišljam da Isus ide dio puta sa mnom. Razgovaram s njim,

(Na izvor života, od 27. srpnja do 5. kolovoza 2010.)

FSR I FRAMA-DOGA\ANJA

37GRAD NA GORI

pričam mu o onome što me zaokuplja... U ovakvom prijateljskom razgovoru s Isusom u prilici sam jasnije uvidjeti gdje sam i kako mi je dalje na putu vjere. Vjera je moj život. Ako ne govorim, to ne znači da su riječi odsutne. One su tu negdje u meni. Odmaraju se i dobivaju nove obrise , boje i snagu. Dobro je s vremena na vrijeme dati odmora govoru. Riječi se čestom uporabom istroše. U svakodnevici smo često okruženi galamom i bujicom riječi. Zato su potrebni šutnja i tišina. Govor ima svoje vrijeme, šutnja svoje. Nakon odmora slijedili su duhovni

nagovori animatora dana i euharistijsko slavlje.Da ne biste mislili da smo hodali dan i

noć, imali smo svoje postaje odmora: od Metkovića, preko Novih Sela, Vrgorca, Kozice do Podbablja. U nedjelju smo se

uputili prema Asizu, na proslavu Gospe od Anđela i sretno stigli do željenog cilja.Framaši iz Italije, Hrvatske i drugih

zemalja okupili su se na trgu sv. Marije Anđeoske, ispred istoimene bazilike, majke svih franjevačkih crkava. Prema predviđenom programu kleknuli smo na trg, poljubili zemlju i ušli u baziliku, te kratko ostali u molitvi u Porcijunkuli. Kad smo se vratili natrag na trg, fra José Rodríguez Carballo, generalni ministar OFM, obratio se svim framašima i njihovim duhovnim asistentima. Zatim je tu na otvorenom uslijedilo slavlje porcijunkulskog oprosta. U utorak 3. kolovoza posjetili smo

Greccio i Fonte Colombo. U Greccio-u smo slavili svetu misu koju je predvodio fra Ivan Matić, a u crkvi u Fonte Colombu nakon zajedničke molitve obnovili svoja

FSR I FRAMA-DOGA\ANJA

38GRAD NA GORI

obećanja. U poslijepodnevnim satima vratili smo se u Asiz i posjetili bazilike sv. Klare i sv. Franje. U srijedu 4. kolovoza u 8.00 sati u bazilici Marije Anđeoske je bilo euharistijsko slavlje sa svim sudionicima Hoda Frame. Potom smo posjetili crkvu sv. Damjana, u kojoj je gospodin progovorio Franji s križa. Nakon ručka smo se uputili autobusom

prema Anconi, a u 20.30 brodom prema Splitu. U Split smo stigli 5. kolovoza u jutarnjim satima i uputili se svojim kućama.

Nakon devetodnevnog zajedničkog hoda, molitve, rada po skupinama, druženja i igre, što mogu reći doli: Hvaljen budi Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim, a napose s bratom framašem i sestrom framašicom. Hvaljen budi Gospodine moj, sa svima onima koje si nam poslao na put kao hranitelje, domaćine, pomoćnike i pratitelje molitvom. Ali najveća slava i hvala pripada tebi, Gospodine, jer si s nama jučer, danas, sutra i uvijek.

s. Filipa Smoljo

FSR I FRAMA-DOGA\ANJA

N eki ga zovu Franjevački treći red ili Franjevačko svjetovno bratstvo.

Potaknuti obraćenjem sv. Franje i njegovim načinom života ljudi različitih staleža i zanimanja dolazili su k njemu i molili ga da i njima kaže kako živjeti. Tako je nastalo Franjino Prvo pismo vjernicima u kojem se nalaze preporuke za kršćanski život: ljubiti Gospodina, ljubiti bližnjega, mrziti grijehe, primati Gospodinovo tijelo, donositi plodove dostojne pokore. Kako je rastao glas o sv. Franji, tako

se i povećavao broj onih koji su željeli živjeti poput njega, odnosno živjeti potpunije svoju vjeru. Da ne bi svatko smišljao i živio pravilo kako hoće, sv. Franjo i kardinal Hugolin, tada zaštitnik Franjevačkog reda, a kasnije papa Grgur IX., sastavljaju 1221. pravilo Memoriale propositi, koje je usmeno odobrio tadašnji papa Honorije III. To

Franjevački svjetovni red - FSRpravilo govori o načinu odijevanja, postu i nemrsu, o molitvi, sakramentalnom životu, o miru s bližnjima, vraćanju dugova, ne nošenju oružja, posjećivanju bolesnika… Papa Nikola IV. (1288.-1292.), prvi

franjevac izabran za papu, bulom Supra montem donosi 1289. novo pravilo, koje je sačuvalo bitne značajke prethodnog. U uvodu Nikola IV. ističe da je sv. Franjo osnivač zajednice pokornika, koju novim pravilom promiče u „Treći red“, veže ga uz Red manje braće te zahtijeva da slijede način života sv. Franje. To pravilo ostaje na snazi skoro 600 godina. Koncem 19. stoljeća papa Leon

XIII. (1873.-1903.), koji je i sam bio franjevački trećoredac, konstitucijom Misericor Dei Filius pojednostavnjuje i ublažuje, ali ne dokida dotadašnje pravilo kako bi što više kršćana moglo po njemu živjeti. Neki naglasci tog pravila:

39GRAD NA GORI

FSR I FRAMA-DOGA\ANJA

dobna granica za prijem 14 godina, nošenje škapulara i pasca ispod odjeće, uzdržavanje od mesa petkom, obaveza ispovijedanja i pričešćivanja mjesečno (do tada je bilo 3 puta godišnje), moljenje 12 Očenaša, Zdravomarija i Slavaocu…Nakon Drugoga vatikanskog sabora

došlo je do promjena u svekolikom životu Crkve, pa tako i do obnove pravila. Obnovljeno je pravilo proglasio i potvrdio papa Pavao VI. 1978. bulom Seraphicus Patriarcha. Pravilo kaže da je život u Franjevačkom svjetovnom redu: opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, slijedeći primjer sv. Franje Asiškoga koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života s Bogom i ljudima. U našoj župi FSR postoji od 1882.

Prvi zavjetovani trećoredci bili su Miše Vrdoljak, tadašnji imotski gradonačelnik i Pile Vrdoljak. Obojicu je u Red primio fra Ante Marušić. Od tada do danas u

FSR je stupilo više od 200 kandidata. Danas naše mjesno bratstvo broji 55 zavjetovanih članova (članom FSR-a postaje se zavjetovanjem), 7 kandidata u novicijatu i 2 aspiranta. Duhovni je asistent fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik.

Dario Tolić, ministar mjesnog bratstva

40GRAD NA GORI

Zbor u Stuttgartu

Ove godine 24. rujna naš je zbor otputovao u Stuttgart kako bi svojim milozvučnim

pjevanjem uveličao slavlje na blagdan Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta. Tamo nas je velikodušno pozvao fra Nediljko Brečić, naše gore list.Putovanje je započelo u popodnevnim

satima, a vožnja, ispunjena molitvom, pjesmom i smijehom, trajala je čak 18 sati. Po dolasku u Stuttgat, predivni

njemački grad, odvezli su nas u Hrvatsku katoličku misiju gdje nas je dočekao ukusni doručak i topla dobrodošlica. Domaćini su se potrudili da se osjećamo kao kod kuće.U nedjelju smo bili prisutni na 2

misna slavlja koja smo uveličali i svojom pjesmom. Svi smo se trudili kao nikada prije. Pokušali smo se tako, na naš skroman način, odužiti domaćinima za brižnost i velikodušnost koju su iskazali. Atmosfera je bila

FSR I FRAMA-DOGA\ANJA

T ijekom večernje svete mise na drugu nedjelju došašća u imotskoj župnoj crkvi

Sv. Franje svoja framaška obećanja obnovilo je četrdeset i šest mladića i djevojaka koji su pripadnici bratstva Franjevačke mladeži iz župe Imotski. Pred mnoštvom mladih, ali i ostalih

vjernika svečano misno slavlje predvodio je imotski dekan, gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša. U svojoj propovijedi gvardijan je istaknuo kako je došašće vrijeme duhovne priprave te kako sad, kad smo svi duboko zakoračili u početak nove liturgijske godine, moramo intenzivno opraštati te prijeći sve prepreke kako bi ljubav zasjala u našim srcima, a ne ljudski interesi. Pripremu za obnovu obećanja

napravio je fra Kristian Stipanović, dugogodišnji duhovni asistent Frame

Obećanja u FramiImotski koji obnaša i dužnost magistra postulanata. Nakon homilije pristupilo se obredu obnove obećanja gdje su framaši obnovili svoja krsna obećanja i odlučili slijediti program Franjevačke mladeži kroz godinu dana posvećujući svoju mladost Kristu i njegovom revnom sljedbeniku sv. Franji Asiškom. Po završetku misnog slavlja tijekom

kojeg je pjevao framaški zbor, gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša čestitao je svima na obnovljenim obećanjima ističući važnost franjevačke karizme u ovoj župi koja se očituje i kroz Framu. Bratstvo Frame Imotski najbrojnije

je bratstvo u Splitsko-dubrovačkom području, a ističu se u mnogim liturgijskim, karitativnim i drugim akcijama. Ove godine iz navedene Frame u Franjevačku postulaturu u Imotskom ušao je Jerko Kolovrat.

41GRAD NA GORI

FSR I FRAMA-DOGA\ANJA

U Pazinu se ove godine od 23. do 27. kolovoza, u prosto-rijama pazinskog kolegija,

održavao Četvrti nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u Frami. Seminar je održan pod geslom ''Na svetost pozvani''. Okupilo se sedam-desetak mladih iz mjesnih bratstava diljem domovine. Iz naše Frame na put su krenuli Mateo Grabovac i Lidija Brkan u pratnji duhovnog asistenta fra Kristiana Stipanovića.Program seminara sadržavao je preda-

vanja, rad po skupinama, rekreaciju,

Seminar za voditelje formacije u Pazinu

misna slavlja... Drugi dan je obilježilo misno slavlje koje je predvodio mons.Ivan Milovan, a na slavlju se obilježila godišnjica smrti sluge Božjeg vlč. Miroslava Bulešića. Zadnji je dan našeg seminara bio ispunjen zabavom i rekreacijom.Svrha seminara bila je da se razmjenom

iskustava i novim spoznajama unaprijedi rad Frame i time se još obogati predivna ostavština serafskog oca Franje.

Mateo Grabovac

predivna. Sve nas je prožeo duh Kristova zajedništva.Ovo je iskustvo obogatilo naše živote

i dalo nam izvarednu priliku da se

zbližimo s našom braćom po Kristu koji žive tako daleko.

Daniela Todorić

42GRAD NA GORI

FSR I FRAMA-DOGA\ANJA

Začeci Franjevačkoga svje-tovnog reda u župi sv. Franje u Imotskom bili su 1882. kad

je fra Ante Marušić primio u Red Mišu i Pilu Vrdoljaka. Od tada mjesno brat-stvo postoji i djeluje u ovoj župi i gradu sve do danas, kad broji 56 zavjetovanih članova i 10 pripravnika. Duhovni je asistent bratstva fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik. U župi postoji

Iz mjesnog bratstva Imotskii Frama od 1995. Zadnjih godina pojačala se suradnja između FSR-a i Frame zahvaljujući uspostavi bratskih animatora s jedne i druge strane, zajedničkom apostolatu, hodočašćima, duhovnim obnovama i pobožnostima. U bratstvu FSR-a zastupljene su sve

dobne skupine, a u ovom izvještaju posebno želimo predstaviti najstarije članove bratstva.

Najstarija je Cecilija Tokić, udova Jure, rođena 21. studenog 1910. U Red je ušla 8. prosinca 1962., a zavjete je dala 6. listopada 1963. u Imotskom pred fra Vjekom Vrčićem. Majka je četvero djece. Danas živi u staračkom domu u Posušju.

Sljedeća je po godinama Manda Brečić, udova Petra, rođena 12. kolovoza 1913. U Red je stupila 10. listopada 1965., a zavjete je dala 12. studenog 1966. u Imotskom također pred fra Vjekom Vrčićem. Majka je četvero djece i živi u obiteljskoj kući u Glavini Donjoj. Inače, „naša Manda“ i danas je aktivna kao vjernica i trećoredica, redovito sudjelujući u euharistijskim slavljima i na sastancima Bratstva.

43GRAD NA GORI

FSR I FRAMA-DOGA\ANJA

Slijedi Ana Meter, udova Marka, rođena 2. siječnja 1915. U Red ulazi 8. prosinca 1962., a obećanja je dala 6. listopada 1963. u Imotskom pred fra Vjekom Vrčićem. Majka je četvero djece. Dugo godina obnašala je dužnost ministre u Bratstvu. Sada živi u obiteljskom stanu u Imotskom.

Na koncu ćemo spomenuti i Dragu Perić, udovu Mije, iz susjedne župe Podbablje. Rođena je 25. rujna 1918. U Red je ušla 4. listopada 1966., a zavjete je položila 11. veljače 1968. u Imotskom pred fra Vjekom Vrčićem. Majka je šestero djece, od kojih je kći Marija redovnica (školska sestra franjevka na službi u Rimu). Živi u obiteljskoj kući na Perića Brigu, u župi Podbablje.

Ovih nekoliko podataka ne govori sve o našim sestrama jer život svake od njih dostatan je za jedan veliki roman. Koristim priliku da navedem nekoliko podataka o duhovnom asistentu koji ih je pripremao i primio u Red, a to je već više puta spomenuti fra Vjeko Vrčić. I samog fra Vjeku Bog je obdario dugim životom. Rođen je 28. veljače 1914. u Imotskom gdje i sada živi i djeluje kao svećenik-redovnik (svećenik je već pune 72 godine), slaveći svako jutro u 7.00 sati svetu misu, a ujedno je svaki

dan vjernicima na raspolaganju za sakrament pomirenja i pokore.

Na kraju, što poželjeti našim starijim sestrama i fra Vjeki: Zdravlje? Dug život?... Njihova se životna lađa približila luci. Želimo im stoga da čuju one riječi: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! Uđi u radost gospodara svoga!“ (Mt 25, 21).

Mir i dobro svoj braći i sestrama!Dario Tolić,

ministar mjesnog bratstva Imotski

44GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Ove smo godine u našoj župi proslavili Dane kruha. U školi i crkvi održana je i

priredba.Tom smo priredbom na razne načine zahvalili Bogu za najljepši dar-kruh. Kruh je najbolja hrana, sveta hrana. Osim što je hrana, kruh je i plod čovjekovih ruku. Nitko ne može doći do kruha ako ne radi, jer nema kruha bez rada. Rijetko koji čovjek dolazi na gotovo, za sve se treba pomučiti i raditi. U jednom igrokazu bila su dva zrna pšenice. Jedno od njih nije razumjelo svoju važnost, nije shvaćalo razlog zašto je ono u mlinu te zašto treba postati brašno. Ovo drugo zrno pozitivno je gledalo na svijet. Njemu je bilo važno usrećiti jedno dijete. Tako trebamo i mi pozitivno gledati na svijet i zahvaljivati Bogu za svu hranu, a najviše za kruh.

Josipa Zdilar 6.d

Dani kruha

45GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Učenici OŠ „Stjepan Radić“ u Imotskom rado sudjeluju u obilježavanju crkvenih

blagdana. Tako su u trodnevnici sv. Franje izveli prigodni recital „Vrijednost sitnih trenutaka“. Misli su to o čovjeku današnjice koji

sve mjeri mjerom materijalnog, koji se nadmeće u stvarima nevažnim,

Trodevnica sv.Franjekoji je postao rob kazaljki pa ne uviđa vrijednost sitnih trenutaka. Na kraju se izdiže vapaj sv. Franje da nas pouči i podsjeti na ljudskost, na skromnost, na spoznaju da smo vrijedni onoliko koliko smo sebe drugima dali.Recital su izveli: Karla Budimir, Josip

Domazet, Marina Milardović i Josipa Šućur.

Ove godine tema vjeronaučne olimpijade bila je „Kardinal Alojzije Stepinac – uzor

svećenika“. Iz naše škole sudjelovali su učenici: Antonela Galić, Manuela Bašić, Magdalena Vujčić, Ante

Vjeronaučna olimpijadaPetrović i Josipa Šućur s mentoricom s. Filipom Smoljo. Dana 5. veljače 2010. održano je međuškolsko natjecanje u Zmijavcima, na kojem smo osvojili prvo mjesto! Koliko god smo se veselili, znali smo da nas očekuje još više truda za

46GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

županijsko natjecanje. Tako smo stigli u Kaštel Stari. Pjesma, predstava, igrokazi, molitva – i natjecanje je moglo početi. Ponosno i zasluženo zasjeli smo na peto mjesto. Našem veselju nije bilo kraja kad smo dobili nagradno putovanje u Zagreb i Krašić – rodno mjesto bl. Alojzija Stepinca. Još tri srednjoškolske ekipe iz Imotskog

osvojile su nagradno putovanje, nakon županijskog natjecanja u Omišu, i to Gimnazija dr. Mate Ujevića, predvođena voditeljima fra Jakovom Udovičićem i prof. Josipom Domazetom, Ekonomska škola Imotski, predvođena fra Ivanom Režićem i Obrtnička škola, predvođena prof. Brankom Brnasom. Dana 13. ožujka 2010. ushićeno smo

se uputili prema Zagrebu. Po devet najboljih ekipa iz osnovnih i srednjih

škola, u veselu ozračju protkanu pjes-mom, uživali su u međusobnom druženju. Razmjenjivali smo dojmove i sprijatelji-li se. U Krašiću nas je posebno oduševio župnik Dragutin Kučan, koji nam je ispričao brojne zanimljivosti vezane uz bl. Alojzija. Na odlasku smo posjetili Brezarić i kuću u kojoj se kardinal Stepinac rodio. U Zagrebu smo posjetili muzej i katedralu u kojoj se nalazi grob blaženika. Pomolili smo se i upalili svijeće.Ovo mi je bilo jedno od najljepših

razdoblja u životu. Isplati se učiti i truditi jer je trud uvijek dobro nagrađen, ali ništa ne bi uspjelo bez naše s. Filipe koja je bila duša ovog natjecanja. Ovim putem želim joj zahvaliti za strpljenje i trud koji je uložila u sve ovo. Hvala!

Manuela Bašić. 7.e

47GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

I stvori Bog nebo i zemljukoju je darovao i tebi i meni.Brate i sestro, veselimo se svi

i Gospodina slavimo pjevajući hvalu svojim životom!

Život je kao more duboko, život je kao brdo visoko;

život je pjesma ispjevana u ptičjem letu, život je skriven u cvijetu.

Čovječe, slušaj kako zemlja diše, slušaj kako raste trava,

slušaj kako skrivena snaga u sjemenci spava i reci Bogu hvala!

Stvaranje svijeta

(Plakat izradili i tekst napisali učenici od 2. do 5. razreda)

48GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Ove smo godine u OŠ „Stjepan Radić“ na pose-ban način obilježili Dan

sjećanja na Vukovar. U projekt su se uključili učitelji razredne nastave, knjižničari, profesori hrvatskog jezika, likovne kulture, glazbene kulture i vjeronauka. Djeca su se imala priliku izraziti

likovno, literarno, glumom, plesom, glazbom, riječju i molitvom. Gotovo da nije bilo umjetničkog izraza kojim se nisu izrazili.Htjeli smo ispričati priču o Vukovaru

gledanu dječjim očima pa cijeli projekt nosi naslov „Svatko ima pravo na djetinjstvo“. Nadahnuće su nam bile Glavaševićeve Priče iz Vukovara.

VukovarŽeljeli smo da naša djeca uistinu shvate kako su, ne tako davno, neka druga djeca žrtvovala svoje djetinjstvo u zamjenu za sretna djetinjstva budućih naraštaja. Predstavljanje projekta započelo je u sumrak 18. studenoga paljenjem 1300 svijeća u našem gradu Imotskom koje su u obliku vučedolske golubice zapalili učenici naše škole. Nakon toga otvorena je izložba likovnih i literarnih radova, kojoj je prethodio kratki kulturno – umjetnički program.Dvorana Pučkog učilišta bila je

pretijesna za sve one koji su željeli pogledati predstavu, pa su učenici ponovili izvedbu i u utorak 23. studenoga.

49GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Vukovaru

Vukovar: tuga i ponos u isti čas,Čelična srca i skamenjene suze,

Opustjele ulice, igrališta i parkovi tvoji.

Tuđa noga gazi i satire zemlju, za koju kaže i laže da je voli.

Ponosni grade, svaki Hrvat u srcu te čuva:Tvoje heroje, majke, šume, polja, Vuku i vinograde.

U sjećanju tvom rat još izblijedio nije.

Kao da želiš svakom prolazniku reći:Tiho koračaj ulicama mojim,

Da budio ne bi uspomene strašne.

Vukovare patniče, nepokoreni heroju svijetli nam dugo i mirne snove snivaj!

FIR

50GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Vukovar

U jednoj tamnoj noći krv se razli po cesti,

a starica prestade plesti.U toj noći izgubila je sina

u rat pozvala ga Domovina.

Bijele su duše onih koji za Vukovar život su dali

bijahu to junaci za Hrvatsku su pali.

Plavo nebo nad Vukovarom tužno suze lije, tamo više ništa nije kao prije.

Josipa ZdilarOŠ „Stjepan Radić“

Imotski

Crven – bijel – plavpružimo dlan za Vukovar

Srce grada tog nije više imalo nade pa kucati prestade.

Shrvani mladi i čeljad stara

ostali su bez svoga grada.

Al’ Vukovar se vrati Hrvatskoj – svojoj mati

kucati ponovno ponosno stade prepun nade.

Crven – bijel – plav ponosan je Vukovar!

On i danas pomoć treba da opet zasjaji do neba zato svi pružimo dlan

za Vukovar!

Ivana Milardović OŠ „Stjepan

Radić“Imotski

51GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Imotski

Imotski je „grad na gori“ u Srednjoj Dalmaciji. Kada sunce obasja grad i njegova jezera, ljudi izlaze van, a djeca se igraju. Crkva sv. Franje velika je i lijepa presvučena bijelim kamenom sa prekrasnim vitrajima, velikim

crkvenim orguljama i oltarima naših svetaca. U crkvu dolaze vjernici moliti za sebe i svoju obitelj. Prolaze kroz velika smeđa vrata, a anđeoski kipovi gledaju ih dok se primiču klupama za molitvu. Crkveni zbor na svakoj svetoj misi pjeva s velikog balkona pored orgulja. Veliki oltar u crkvi ukrašen je svijećama i uvijek svježim cvjetnim buketima. Na stropu u crkvi nalazi se bijeli prekriženi kamen koji prelazi preko plave ili roze površine. S lijeve i desne strane slike su Isusa Krista kada je razapet na križu. Tu su i slike svetaca, a ističe se i slika svetog Franje po kojem je crkva i dobila ime. Kada šetate uskim kamenim ulicama stići ćete i do Modrog jezera o kojem su napisane mnoge pjesme i ispričane mnoge priče. Tamo se ljudi druže, pjevaju uz gitare, kupaju i upoznavaju. Imotski je mali kameni gradić s puno mirisa, cvijeća i borovih grana.

Mia Tonković (6. razred - Zagreb)

Priča o čovjeku iz moga grada

Ovo je istinita priča o čovjeku kojeg život nije mazio. O čovjeku koji trpi, koji ispašta…Ipak on i njegova obitelj imaju širi osmijeh na licu nego itko bogat, „sretan“. Oni

su zadovoljni s onim što imaju u svom tužnom okruženju…Ime mu ne znam, ali životnu priču znam. On ima jedanaestoro djece. Svi idu u

školu, trebaju hranu, odjeću i knjige. On se trudi i radi kojekakve poslove da bi ih odgojio, sačuvao, učinio ih sretnima.Kasno se vraća kući s teškim i gorkim osjećajem na duši… vidi sebe kako djeci

govori da ove godine nema poklona za Božić, pred očima mu njihova lica. Od njega ipak možemo puno toga naučiti. On svoje jade proguta, potisne ih duboko u dno svoje umorne duše. Tada nastavi dalje boriti se kao lav za obitelj, za svoju djecu, za svoje najmilije. On hrabro pliva u moru dobrote, u moru poštenja… On se bori. On zna da nebo strpljive voli, on trpi jer možda se ipak sve u dobro

pretvori.

Ana Aračić, 7. dOŠ „Stjepan Radić“

Imotski

Imotski

52GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Jeruzalem na ulicama Imotskog

Spuštala se noć. Sunce je svojim zrakama nježno milovalo kamene ulice Imotskog – malog grada na gori. Sunce je brzo zašlo te je sve bilo obavijeno mrakom. Svjetla na ulicama pomalo su se gasila. Imotski se lagano pretvarao

u Jeruzalem. Već nakon kratkog vremena potpuno se smračilo. Pun mjesec je blago probijao gust oblak iza kojeg se skrio. Sve je izgledalo nekako … zadivljujuće čarobno. Kao da je iščekivalo neki poseban događaj. Nakon nekoliko trenutaka tišinu i muk prekinula je silna buka. Sada su ulice, osim mjesečevim zrakama, bile osvijetljene bakljama. Mnoštvo se pokušavalo probiti do sudaca kako bi oni osudili Isusa na smrt. Vikali su kao i prije skoro 2000 godina: „Raspni Ga! Raspni Ga!“ dok je Pilat prao ruke od Njegove smrti, Isus je samo mirno stajao po strani. Glumci amateri pokušavali su dočarati publici onu svetu istinu o muci i smrti Gospodinovoj. Svi su se uživjeli u prizor, ali nitko nije mogao zamisliti da postoji netko tko bi umro za ljude. Netko tko bi trpio udarce biča i pljuvanje u lice. Sve to za čovjeka. Pretpostavljam da većina ljudi misli tako, ali ih malo shvaća da je svaki naš grijeh jedan udarac bičem po Učiteljevu tijelu. Dok su ga onako krvava vukli kroz grad, orila se tužna pjesma. I naposljetku, kad su ga razapeli, opet je zavladala potpuna tišina. Gorčina i tuga bili su dio svakog srca. Suze su bile prisutne kod gotovo svakog

čovjeka. U tišini, pognutih glava, ljudi su napuštali imotsku Golgotu, tj. Topanu.Iz godine u godinu u Imotskom se ponavljaju iste scene. Ovaj dramski prikaz samo

je mali podsjetnik na ono što je Isus za nas učinio: trpio i umro na križu.

Josipa Zdilar, 5. d

53GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Starac na gori

S dva oka Imotski gleda,Crvenim od ljubavi, krvavih klisura,

stradanja i bola.Plavim, ogledalom Neba.

Starac na gori bijeloga je lica,Izrasto iz stijenja,

Udarcima rađan, prkosi vremenu što srebri mu vlasi.

Sjetno motri, očima mudraca,Sva krajina u oku mu blista.

A neka sjeta spopadne ga često, za sinovima u tuđini dalekoj.

Imotski; Crven, Bijel i Plav, i polja.

fra Ivan Režić

54GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Isus

Isus je moj prijatelju njega se ja uzdam

hrabrost mi daje u svakom danu.

Odnosi bol i tugubriše svaku suzu

donosi radost i srećuu svaku našu kuću.

Raspet za nas mučen i pokopan

uskrsnuo i smrt poljubio.

Dino Medvidović, 3. d

Tako umire pravednik

Osjeti pravednik da gubi dah,pravednik zna došao je čas.

Traži svjetlo bijele svijeće,liječničku brigu neće.

Samo Božju brigu treba,kreće on na put do neba.

Osjeća samo snagu molitve,na licu vlada spokoj.

Mirno gleda Gospin lik...i tako umire pravednik.

Ivana Granić, 2. srednje - framašica

Isus i sv. Franjo

55GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Budim se u osvitu dana nade

Budim se u osvitu dana nade,više ne sanjam, ali anđeoska pjesma

ne prestaje!Sjetih se...Uskrs je!

I danas se sve iznova rađa,danas spoznajemo da nismo sami.

Krist je svjetlost u našoj tami,radost je u svakoj tuzi,

pruža ruku u najtežoj muci.

I danas kad sav svemir snažno blista,danas nek' sva usta slave Krista,

a ja samo jednu želju imamBože,da radost Uskrsa u srcu zauvijek

čuvam.

Ivana Granić, 2. srednje (framašica)

Poverello

Poverello hodiše cijelom Umbrijomda duše hladne zagrije molitvom,

I Poverello spjevaše najljepše stihove,zahvali Bogu za Sunce, Mjesec i sve njegove stvorove.

Poverello se sramiše rastrošne prošlosti,no srce se nadaše rajskoj budućnosti.

I dođe brzo Poverellov čas,Poverello, pjevajući psalam, ispusti zadnji dah.

Za Francesca di Assisi danas znaju svi,Poverellov sveti život mnoge promjeni.

Ivana Granić, 2. srednje - framašica

Pjesma o Isusu

Radost On u nas unosi, svakog dana mržnju podnosi.

Grijehe nam svima prašta, ma bilo to baš svašta.

On ne spava ni danju ni noću,zato što ne podnosi samoću.

Svake mise gleda u moje oči,i tada mu zablistaju moći.

Dragi Isuse, voli nas ti,jer bez tebe jadni smo mi.

Anđela Mustapić – Jogun OŠ „Stjepan Radić“

Imotski

56GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Isusova muka i smrt

I tako Isus pripovijedaozdravlja bolesne, slijepce,

nemoćne i siromašne.

Udijeli kruha gladnu,oprosti carinicima

koji kradu.Sve učini za svijet da bude pobožan

i svet.

Ljudi ga slavišesvojom vjerom Gospodina

razveseliše.

Isus izabere dvanaestoricukoja će ga pratiti,a jedan ga izda,

poljubi u obraz crveni,a Isusu kaplje znoj krvavi

dok se molio Bogunašemu.

Odvedoše ga Ponciju Pilatu,on ga osudi na smrt

i opere ruke od Isusove skore muke.

Na križ ga razapešepo njemu pljuvaše,ljudi ga psovaše,

a On onako na križugine i reče Bogu:

„OPROSTI IM, BOŽE, NE ZNAJU ŠTO ČINE.”

I tako umre Isus,a uplakana Majkaplače pored njega

i apostol Ivan u suzama sav.

Na Uskrs uskrsnu Isus,dade život za nas

i spasi nas!

„Isuse, puno ti hvala, svoj bi život za tebe dala!”

Ivana Milardović, 5. d

57GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

Zašto nisam rekla istinu?

Sama pomisao na jučerašnji događaj vodila me u očaj. Nisam znala kako se snaći i što učiniti da vratim vrijeme. To je bio najgori dan u mome životu.Ponedjeljak je, kiša pljušti, nebo je tmurno – baš kao osjećaji koje sam tada

skrivala u sebi. Čuvši da sam dobila negativnu ocjenu iz matematike, razmišljala sam na koji način reći roditeljima. Nakon nastave krenula sam na autobus i cijelo vrijeme razmišljala o ocjeni. Suze koje sam skriveno ispuštala nisu mi pomogle. Gledala sam kroz prozor one savijene grane krošnje koje su bile tužne kao i ja. Stigao je trenutak kada moram reći istinu roditeljima. Mama me upitala:“Draga, što ima u školi?“, a ja sam mucajući izgovorila:“Sve po starom,“ i krenula u sobu. U sobi sam osjećala malo olakšanje, ali grižnju savjesti nisam mogla obuzdati. Cijeli dan misli su vladale mnome. Nisam znala što raditi, kako ispraviti laž koju sam počinila. Poželjela sam umrijeti, da me više nema. Zapitala sam se: „Što se to događa sa mnom, ja više nisam ona ista?“ odlučila sam reći roditeljima istinu.Došao je i taj dan. Tada sam i sama sebi rekla:“Stop lažima!“ tada sam se zaista

promijenila i opet bila ona stara, ona koja uvijek govori istinu.

Ana Bušić, 7. eOŠ „Stjepan Radić“, Imotski

Zašto nisam rekla istinu?

Prije dvije godine učinila sam ono čega se i danas ponekad sramim. Slagala sam sebe i najbolju prijateljicu…Danonoćno me mučila tjeskoba i grižnja savjesti. Osjećala sam se jadno,

pokvareno i povrh svega – izdajnički. Kako god tražila put k istini, put kao da se skrivao u gustoj magli bez trunka sunčeve svjetlosti. Osjećala sam se kažnjeno, a i trebala bih biti. Lagala sam joj iza leđa. Njoj koja je bila uz mene i kada mi je bilo teško, njoj koja me podupirala u svemu pa i u lošim naumima. Bila sam spremna na to da ću je izgubiti i kao prijateljicu, da ćemo postati samo poznanice. Sve sam joj radila iza leđa, a ona nije ništa razumjela. Ispovjedih grijehe i pred Bogom, ali nisam se osjećala slobodnom. Slobodu je ugušio lanac koji me svojim okovima stezao oko srca. Zatvor. Robija. Tako bih to nazvala. Mučila sam se s tim dosta dugo dok je nisam pozvala na razgovor. Sve sam ispucala iz sebe, a ona je stajala i šutjela. Pozdravih je i odoh. Poslije dva dana dotrčala je do mene i utisnula mi poljubac u obraz. Rekla mi je: „Ljudski je griješiti, a božanski praštati.“Zato poručujem svima da žive u istini, u osjećaju slobode i u ljepoti prijateljstva.

Marijana Šimunović, 7. eOŠ „Stjepan Radić“, Imotski

Zašto nisam rekla istinu?

58GRAD NA GORI

KREATIVNI KUTAK

UNICEF je pokrenuo dobrotvornu akciju „Škola za školu u Africi“, tj. Škola

za život. U toj akciji prikupljao se novac za izgradnju škola u Africi jer tamo ljudi gladuju i nemaju novca za škole i obrazovanje. No, bez obzira na uvjete, svako dijete treba obrazovanje. Akcija je predstavljena i pokrenuta u rujnu 2009., a trajala je do siječnja 2010.Djeca i učitelji diljem Hrvatske trudili su se na sve moguće načine prikupiti dovoljno novaca kako bi ovaj projekt imao sretan završetak. Prilozi nisu bili veliki, ali su bili od srca. Znali smo da u Africi nema dovoljno

novca i materijala te smo se odlučili potruditi i pomoći toj sirotoj dječici. Koordinatorica projekta, sestra Filipa Smoljo, pokazala nam je neke fotografije i snimke koje su nas rastužile, ali ujedno i potaknule da se pridružimo ovom projektu te pomognemo djeci koja nemaju ništa, a trebaju, kao i mi, puno toga. Teško mi je i pomisliti kako je biti u njihovoj koži: bez krova nad glavom, roditelja, hrane…bez ičega. Svaki dan donosili smo po malo novca. U akciji je sudjelovalo 47 razreda iz Osnovne škole „Stjepan Radić“ – Imotski i područnih škola. Tijekom akcije prikupljene su 10 372 kune od čega je izdvojeno 1 750 kn za potporu učenicima naše škole za ekskurzije i izlete te 800 kn za misijska kumstva u Bukavu. Dodijelili su nam dječaka Fabrica Bashingea Mukeina koji je rođen 1995. te ide u treći razred. U obitelji ima šestero djece (samo ih dvoje ide u školu) o kojima brine najstarija

sestra koja ima 20 godina. Otac im je poginuo u ratu, a majka preminula nakon poroda najmlađeg djeteta. Hranu im kupuje ujak, a školske sestre franjevke Provincije Presvetog Srca Isusova iz Splita kupuju mlijeko za novorođenče. Naša pomoć ne će biti jednokratna jer smo odlučili ovoga dječaka, kao njegovi kumovi, pratiti do kraja školovanja kako bi on potom mogao prehraniti svoju obitelj. Ovu odluku o pomoći bližnjima u nevolji, potkrepljujem riječima Majke Terezije: Ljubav je plod koji rađa u svako godišnje doba i svakome je nadohvat. Želim da ovo zapamtite: Bog još uvijek ljubi svijet po meni i po nama!

Josipa Zdilar, 5.d

Škola za školu u Africi

Osmijeh na Fabricovom licu je neprocjenjiv

59GRAD NA GORI

Krajem ljeta 2010. poslali smo na restauraciju sliku Gospe od Anđela, križ koji se nosi u procesiji na Veliki petak, te kip Sv. Ante. Svo troje bilo je u vrlo lošem stanju i bila im je potrebna hitna obnova. U dogovoru s restauratorima poslani su u Split i

Restauracija našeg sakralnog i kulturnog blaga

KREATIVNI KUTAK

nadamo se da će što skorije zasjati u punom sjaju. Do sada smo prikupili veći dio sredstava potrebnih za restauraciju. Ovim putem zahvaljujemo svima Vama, dragi župljani i ljudi dobre volje, koji ste dali svoj prilog za obnovu.

60GRAD NA GORI

Svi oni koji žele biti franjevci moraju proći razdoblje postulature, koja je prvi dio

formacije kandidata za franjevački život. U Franjevačkom redu postulatura je:• odgojni zavod i razdoblje formacije

(odgoja);• neophodna etapa kao priprava za

novicijat, za vrijeme koje se kandidat učvršcuje u odluci da se postupnim prijelazom obrati od svjetovnog na franjevački način života;• vrijeme prilagodbe na samostanski

način života, odnosno pripremanje postulanta za novicijat, kojim se započinje život u Franjevačkom redu.U našoj Provinciji postulatura traje

godinu dana. Kandidate u postulaturu prima provincijal, a ona se obavlja pod vodstvom magistra postulanata. Od 2007. g. magistar je fra Kristian Stipanović.

POSTULATURA

PostulaturaŽivot u postulaturi

Svrha je razdoblja postulature da kandidat provjeri odluku o nasljedovanju Isusa Krista po načinu života sv. Franje i da se primjereno pripremi za novicijat. Da bi se ta svrha ostvarila, postulant je pozvan:• upoznati sebe kao osobu;• upoznati svoj kršćanski identitet;• upoznati život zajednice u koju želi

ući.Stoga, postulanti sudjeluju u životu

franjevaca u određenoj samostanskoj zajednici. U našoj Provinciji postulatura se obavlja u Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom. Postulatura kao zasebni odgojni zavod u našoj Provinciji postoji od 2003. godine. Do tada ona se obavljala samo u sjemeništu u Sinju i to u sklopu srednjoškolskog, gimnazijskog školovanja kandidata. Život postulanata

61GRAD NA GORI

sastoji se, najkraće rečeno, od molitve i rada. Duhovni, tj. molitveni život čine:

svakodnevno sudjelovanje na Euharistijiskom slavlju, molitva časoslova (jutarnja, srednji čas, služba čitanja i večernja), razmatranja na temelju Franjinih spisa i Svetog pisma, sudjelovanje u pobožnostima (krunica BDM, križni put, klanjanje…), a temelj je svega osobna molitva. Radni dio sastoji se od predavanja na

kojima se upoznaje: život sv. Franje i franjevačka karizma, Katekizam Katoličke crkve, liturgija (Euharistija, časoslov), liturgijsko pjevanje i sl. Postulanti također pomažu u održavanju samostanskog okoliša i samostanskih prostorija.Postulanti trebaju njegovati bratski

duh. To je duh zajedništva i poštivanja u različitosti. Svaki postulant svojom jedinstvenošću, duhovitošću, talentima, kreativnošću, inicijativom pridonosi

POSTULATURA

izgradnji zajednice. Ove se godine u postulaturi nalazi osam

kandidata za redovničko – svećenički život, a to su:

• Marko \erek (20 godina, Split);• Ivan \uzel (21 godina, Imotski);• Ivan Grubišić (27 godina, Trilj);• Jerko Kolovrat (19 godina, Imotski);• Petar Komljenović (30 godina,

Sindelfingen - Njemačka);• Ante Prološčić ( 23 godine, Klis);• Kristian Radas (19 godina, Vodice);• Milan Sladoja ( 25 godina, Sinj).

Preporučujemo se u vaše molitve, da ustrajemo na započetom putu, da budemo spremni na služenje te neumorno nastojimo oko dobra i istine. Molite i za svećenike, redovnike, redovnice i nova duhovna zvanja među mladićima i djevojkama. Mir i dobro!

POSTULANTI

62GRAD NA GORI

Početkom rujna u naš je samostan došao, ili, bolje rečeno, vratio se fra

Miroslav Kravarušić - prošlogodišnji postulant. Godinu novicijata proveo je na Trsatu u Rijeci u Provinciji Sv. Ćirila i Metoda jer je bio jedini novak naše Provincije. Po dolasku u samostan preuzeo je brigu oko ministranata, uređenja crkve Sv. Josipa u Glavini, rada u župnom uredu i drugih dužnosti u samostanu. Fra Miroslav je rođen u Zagrebu 14. prosinca 1988., gdje je prije postulature završio srednju turističku školu (stručno učiteljstvo). U Imotskom će boraviti do odlaska na Filozofsko-teološki studij. Želimo mu obilje Božjeg blagoslova na započetom redovničko-svećeničkom putu.

POSTULATURA

Novi član samostana i suradnik u Župi

63GRAD NA GORI

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANA

Popis prvopričesnika1. Elena Alerić2. Marko Antunović3. Paula Aračić4. Kristian Bago5. Tea Barešić6. Ana Bekavac7. Anđela Brečić8. Grga Budimir9. Antea Cikojević10. Antonija Divić11. Ivan Divić12. Maria Divić13. Mijo Divić14. Arijana Doći15. Ivana Dragović16. Mijo Drobnjak17. Ante Đuzel18. Lara Đuzel19. Matea Đuzel20. Tony Fakas21. Anja Galić22. Karlo Grabovac23. Toni Grabovac24. Anđela Grbić25. Marijana Jažić26. Mate Jažić

27. Mia Jažić28. Ivana Jerković29. Matej Jović30. Rosa Jukić 31. Mihovil Juričić32. Slaven Juričić33. Antea Kavelj34. Kaja Knezović35. Ante Kolovrat36. Mario Kujundžić37. Mate Kukulj38. Anamarija Kutleša39. Ivana Kutleša 40. Mateo Kuzman 41. Ljubica Lasić42. Petra Lažeta43. Marija Lelas44. Maja Lončar45. Marina Lončar46. Tanja Lončar47. Ana Luetić48. Ante Mandić49. Matea Maršić50. Marijan Matković51. Mia Matković52. Stela Matković

Slavlje Prve svete pričesti bilo je 16. svibnja tijekom mise u 10.3O sati. Ovom svečanom

slavlju predsjedao je župnik fra Zoran, uz koncelebraciju don Pave Medića i fra Ivana Režića. Pjevanje je predvodio naš dječji zbor uz ravnanje s. Sofije.

Prva sveta pričestKako bi sve proteklo dostojanstveno, pobrinuo se fra Kristian, uz pomoć vjeroučiteljica. Izmjenjivale su se lijepo uvježbane i dostojanstveno i pobožno izrečene recitacije i molitve. Daljnja proslava nastavila se za obiteljskim stolom naših prvopričesnika.

64GRAD NA GORI

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANA

65GRAD NA GORI

53. Dino Medvidović54. Filip Medvidović55. Gordana Medvidović56. Karlo Medvidović57. Jelena Milardović58. Matija Matea Milas 59. Sara Mršić60. Tonći Mršić61. Nina Mustapić62. Leon Pavić63. Tea Perić64. Matea Piplica65. Ivan Protrka66. Branimir Rajič67. Karla Rajič68. Vedran Raos69. Vice Rašić70. Marijana Rebić71. Petar Rebić72. Mara Roso

73. Jelena Sičenica74. Vedrana Soldo75. Tihomir Stipić76. Lucija Šarić77. Nediljka Šarić78. Ante Šimunović79. Ivana Šimunović80. Ivan Škegro81. Dinko Todorić82. Jelena Todorić83. Ljubica Tokić84. David Tolić85. Miroslav Tomasović86. Gabrijela Vujčić87. Barbara Zdilar88. Gabrijela Zdilar89. Dino Župić

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANA

66GRAD NA GORI

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANA

67GRAD NA GORI

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANA

Sakrament kršćanske zrelosti primilo je 102 mladih iz naše župe 2. svibnja 2010. tijekom

misnog slavlja u 10.30 sati. Euharistiji je predsjedao i podijelio krizmu mons. don Ivan Ćubelić, generalni vikar Splitsko - makarske nadbiskupije. Uz krizmatelja su koncelebrirali fra Zoran i fra Ivan, dok se fra Kristian brinuo za dostojanstven tijek slavlja. Pjevao

je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Sofije i Anđelka Nikolića - \ele. U propovijedi je don Ivan potaknuo mlade da nastave hraniti svoju vjeru molitvom i sakramentalnim životom, te da nastoje biti na primjer u obitelji, Crkvi, školi i društvu. Nakon gozbe za stolom Gospodnjim, slavlje se nastavilo za obiteljskim stolom krizmanika.

Krizma

Popis krizmanika1. Andrea Aračić2. Antonija Bago3. Marijana Bago4. Anamarija Bašić5. Matej Bašić6. Bože Brečić7. Iva Brečić8. Đonela Bubalo 9. Nikolina Budimir10. Josip Čaljkušić11. Lucija Čikeš12. Stjepan Čulina13. Anđela Čuljak14. Josip Ćosić15. Luka Ćosić16. Marin Ćosić17. Marko Ćosić18. Ana Divić19. Kristina Divić20. Maja Divić21. Valentin Domgjoni22. Josip Đuzel23. Mirna Đuzel

24. Anamarija Eljuga25. Mislav Galić26. Mario Glavota27. Ana Grabovac28. Mario Grančić 29. Mate Grančić30. Matea Grančić 31. Renato Grančić32. Slavica Grančić33. Ljubo Iličić34. Maja Ivkošić35. Ante Jažić36. Ivan Jažić 37. Milan Jažić38. Mario Jukić39. Ružica Juroš 40. Glorija Kilić 41. Ljubinka Kolovrat42. Goran Kontić43. Matko Kujundžić-Lujan 44. Marina Kukavica 45. Matea Kukavica 46. Slaven Kukavica

68GRAD NA GORI

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANA

47. Krešimir Leko48. Ivana Lelas49. Josipa Lelas50. Ivan Lončar51. Ivica Lončar52. Marko Lončar53. Ivan Lozo54. Mia Lozo55. Klara Majnarić56. Nela Mandić57. Katarina Martinović58. Josip Matković59. Mario Matković60. Ivan Medvidović61. Josipa Medvidović62. Živko Milardović63. Jeronim Mrkonjić 64. Stipe Mustapić65. Nikolina Mušura66. Milan Pavlović67. Zdravka Piplica68. Marija Poštenjak

69. Sanja Pujić70. Marin Puljiz71. Zorica Puljiz72. Karlo Rimac73. Antonija Skender74. Ante Strinić75. Anđela Šapina76. Ante Šimić77. Iva Šimić78. Zvonimir Nikola Šimunović79. Ana Škegro80. Vlade Tolić81. Marko Tolo82. Katarina Tomasović83. Mario Tonković84. Ana Marija Ujević85. Ružica Vican86. Antonija Branka Vidulin87. Petar Vlašić88. Vice Vučemilović89. Ivana Vučić90. Ante Vučković

69GRAD NA GORI

IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANA

91. Ambroz Vujčić92. Filip Vujević93. Inga Vuković94. Matea Vuletić95. Ante Zdilar96. Stipe Zdilar

97. Anita Zec98. Ivana Zec99. Marija Zec100. Alen Žarković101. Petra Žužul102. Suzana Žužul

70GRAD NA GORI

Okrijepljen svetim sakramentima u srijedu, 9. lipnja 2010. u samostanu u

Imotskom, u šezdeset i šestoj godini života i četrdeset i šestoj redovništva, shrvan teškom bolešću umro je fra Krsto Vlašić. Fra Krsto, krsnim imenom Marinko,

rođen je 13. veljače 1945. godine u Sovićima od oca Ivana i majke Vinke r. Vlašić. Osnovnu školu je pohađao u Sovićima, a srednju u Grudama. Franjevački habit je obukao 14. srpnja 1964. na Visovcu, a prve zavjete položio 15. srpnja 1965. Svečane zavjete položio je 15. srpnja 1968. godine u Imotskom u ruke mnp. oca provincijala fra Petra Čapkuna. U Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja vršio je različite službe u Sinju, Zagrebu, Omišu i Splitu. Od 2003. godine službu sakristana je vršio u Imotskom. U petak, 11. lipnja 2010., na svetkovinu

Presvetog Srca Isusova, s početkom u 15 sati u samostanskoj i župnoj crkvi slavljena je sveta misa zadušnica. Euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao dr. fra Željko Tolić, provincijal, uz koncelebraciju više od stotinu svećenika. U euharistijskom slavlju sudjelovala su i braća iz bratske Provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo sa sjedištem u Mostaru, jer je fra Krsto cijeloga svoga života ostao povezan s rodnom župom i subraćom iz hercegovačke Provincije.

Na kraju misnog slavlja oproštajne riječi i riječi zahvale uputio je fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik u Imotskom. Na poseban način zahvalio je mladoj braći postulantima, koji su pokojnom fra Krsti bili pri ruci u njegovoj bolesti i trpljenju. Nakon misnog slavlja sprovodne obrede na groblju Gospe od Anđela predvodio je fra Zoran Kutleša. Fra Krsto je bio rado viđen fratar gdje god je dolazio, uvijek vedar i nasmijan, s lijepom riječi za svakoga i na usluzi svima koji su je trebali. Ovim putem zahvaljujemo fra Krstinoj

rodbini i svim ljudima dobre volje, koji su pohađali fra Krstu u njegovoj bolesti i na taj način mu olakšavali patnju, koju je po uzoru na Učitelja strpljivo podnosio.

Pokojni fra Krsto Vlašić IZ ŽIVOTA ŽUPE I SAMOSTANA

71GRAD NA GORI

Poznato je da se iz znatiželje rado čitaju davno pisani dnevnici, a naročito oni iz

mladosti pa će te bilješke i samom piscu priuštiti po stare dane malo smijeha i po koju suzu jer će se u njima naći dio njegove mladosti, mnogo doživljenih naivnih, iskrenih, i smiješnih zgoda, a i po koja tužna životna priča.Nakon dugo vremena i ja sam otvorio

svoje stare bilježnice te sam ih s veseljem pročitao, čudeći se i samom sebi ondašnjim zapažanjima jer ipak sam bio dječak pedesetih godina u Imotskom u kojem sam proveo duge četiri godine; a prije nego ih uništim želio bih djelomično opisati neke već zaboravljene, smiješne, važne i tužne događaje.Ovo mladenačko vođenje dnevnika bio

je moj pokušaj da se zaustavi vrijeme ili moje nastojanje da se ono otrgne od zaborava pa i po neki trenutak sjećanja, kao i cjelovitu sliku onog mračnog vremena u gradu, koje je srećom iza nas.Svoje dnevničke bilješke počeo

sam pisati još u osmogodišnjoj školi osjećajući potrebu pisanja o toj surovoj svakodnevici terora, straha i nepravde te o kalvariji moga strica dr. fra Ivana Glibotića, a i velikim patnjama viđenijih građana u Imotskom.Pisao sam o školi, nastavnicima, igrama

i drugim nestašlucima te popularnim utrkivanjima kamenim skalinima do Bazane i natrag do crkve i prvim dječačkim simpatijama. Naše svakodnevne i

neumorne trke serpentinama do vode Modrog jezera i gore prema velikoj Vidilici, odakle se pruža krasan pogled na plavetnilo i zelenkaste obrise tog bubrega ukopanog u kamenu obraslo biljnom florom i zagrljeno plavim nebom čiste Božje prirode, iznad kojeg se gordo diže prastara tvrđava Topana i u njoj zavjetna Gospina crkvica Fortica, u koju smo s poštovanjem dolazili, da bi se poslije utrke ispred nje odmarali i uživali promatrajući naš lijepi grad, prostrano i plodno Imotsko polje, preko brdskog zelenila sve do velebnog Biokova uz nježno milovanje povjetarca i cvrkuta malih i velikih ptica pojačan ritmičnim pjevom cvrčaka i drugih malih muzikanata oko nas.U ovom ugođaju višeglasnog koncerta

ptica i cvrčaka često smo u ovoj tišini Kvire Smoday i ja gore uživali slušajući ovu blagodat i bili smo sretni i zahvalni Stvoritelju što nam je poklonio ovo bogatstvo u kojem se osjeća mistična povezanost Boga, čovjeka i prirode. U Imotski sam došao s ocem iz Slivna 1951. godine na Gospu od Anđela. Prvi put sam prisustvovao svečanoj Misi u crkvi, a pjevanje me posebno oduševilo i procesija kroz grad s Gospinom slikom bila je veličanstvena, a pratilo ju je mnogo naroda.U školi se na početku nisam dobro

snašao jer sam od materina ubojstva imao govornu manu i nije mi bilo lako kada ti se nestrpljivi nastavnik smije

CRTICE IZ POVIJESTI

Hrabro svjedočenje vjere dr. fra Ivana Glibotića i drugih

72GRAD NA GORI

pred cijelim razredom.Pred Božić je pao prvi snijeg koji nije

dugo ostao, ipak smo se malo sanjkali niz \ombušu, a na Božić svi smo morali ići u školu. Poslije zimskih praznika fra Aleksandar Ribičić je došao u naš razred i skoro plačući saopćio nam da od sutra 8. veljače 1952. godine u školi više nema vjeronauka, nego se sada može održavati samo u crkvi. Svi smo mu obećali da ćemo i u crkvu dolaziti redovito, iako su nas neke učiteljice plašile i pod prijetnjom kazni odvraćale.U proljeće i ljeto 1952. godine bila je

velika suša tako da nije bilo dosta vode pa je svaki drugi dan auto – cisterna dovozila vodu s Perinuše u fratarsku čatrnju.Sve se bilo osušilo u polju i oko njega

gdje nije bilo vode pa bi se Nikola Divić iz Glavine često žalio mome stricu fra Ivanu da su žito, kukuruz, povrće, grožđe i trava nikakvi pa se svi boje da neće biti dosta hrane ni čoviku ni živini.Ovo što sada slijedi iz moga dnevnika,

sve je doživljeno, iskreno i naivno napisano pa i sada kao starac vjerujem da je to bilo za uzrast jednog dječaka golemi teret. Zato bi mnogima mogao biti mali podsjetnik koji to zlo vrijeme ne pamte ili slabo pamte, pa i onima, koji ga se ne žele sjetiti već ga često i danas veličaju. Ovim dnevničkim bilješkama iz onog vremena želim poručiti da oni još žive u zabludi te komunističke utopije i ne žele priznati barbarstva koja su u ime partije mnogima učinjena.Poslije zabrane vjeronauka, vlasti su

zabranile i tradicionalnu procesiju na Veliki Petak i na Gospu od Anđela.U gradu i na selima Imotske krajine

atmosfera je bila za nas čudna tako da su se ljudi bojali jedan drugoga. Pri kratkim susretima samo se šaputalo jer se svugdje osjećao strah od doušnika, a govorilo se da su Udba i njeni agenti svuda po gradu i selima širili psihozu straha i terora.Za crkvu i svećenike taj partijsko –

represivni sustav bio je ubitačan sa svim svojim prljavim i razornim sredstvima. Naročito im je smetao moj stric fra Ivan jer su ga partija i Udba htjeli pokoriti pod svaku cijenu da on prvi uđe u njihovo udruženje katoličkih svećenika. Te sitne i prodane partijske siledžije nisu birale sredstva kako bi ga diskreditirali i psihički ponizili. Moj stric dr. fra Ivan Glibotić uvijek je bio duhovno jak i njegov odgovor je bez trunka straha bio: „Nikada!“Zimski praznici 1953. godine bili su

hladni i kišoviti bez snijega. Cijelu zimu je strica fra Ivana mučila astma. Iako su komunisti vidjeli da nije dobra

CRTICE IZ POVIJESTI

73GRAD NA GORI

zdravlja, i dalje mu nisu dali mira, pa su već početkom siječnja počele dolaziti delegacije u samostan pokušavajući prisiliti strica da već jednom popusti i uđe u udruženje.Osim toga, stric je morao ići skoro

svaki dan u Udbu, a nekad bi ostao i po cijeli dan. Zbog njega je bio sazvan zbor radnog naroda u kino-sali, a glavni govor pročitao je dr. Ante Jerković i neki iz vlasti. Najodvratnije je psovao šef Udbe N. N. protiv strica i Crkve.Sutradan me stric poslao da odnesem

pismo dr. Jerkoviću i kada sam mu ga dao on me povuče u kancelariju i reče mi: „Reci stricu da je ono sve bilo napisano i morao sam pročitati. On me dobro pozna i zna gdje sam ja!“ Preko ljeta kada bi stric morao ići u Udbu, Kvire Smoday i ja smo dolazili pred nju i na zidiću čekali strica. Zapisao sam ovo:Bio je ljetni dan oko podne. Vani se

dobro čuo hrapavi i bahati, dobro mi znani glas: „Fra Ivane, slušaj čovječe! Vi ste pametni i uz to muzičar! Mi vam želimo pomoći, a i za nas bi bilo korisno da vi prvi uđete u udruženja pa nas oni iz Zagreba više neće gnjaviti. Vidite da nam Vatikan i Italija žele odnijeti Istru.“ Nastao je trenutni muk u sobi i mi smo vani na cesti čuli stričev glasni: „Nikada!“ Bilo je urlanja i psovanja, ajme! Uplašio sam se, a Kvire mi reče: „Bojim se da će fra Ivana zadaviti!“ I dok smo mi tako zbunjeno promatrali prizor na prozoru, uhvati nas obojicu za ruke civil i odvede nas unutra. Ubrzo je došao jedan milicioner i zapisao naša imena rekavši nam da je zabranjeno ćuliti na zidiću pred Udbom. Kviru su pustili, a mene su zadržali. Zatim je u

sobu došao šef Udbe i strogo me ošinuo očima: „Šta drćeš, neću te poist, a ti si fra Ivanov i njega smo pustili kući, a i ti ćeš brzo ići ća! Nego reci ti meni tico ko dolazi u samostan i zašto?“ Ja mu počnem brojiti: Peruca, Jasna, Grozda, Kvire, Kiko, Ljuban, Zdeslav..... On me ljutito prekine: „Ma jesi li ti doša mene zaje....! Reci ti meni ko dolazi po noći?“ “Po noći lete oko samostana samo

šišmiši!” , htio sam mu odgovoriti. On me istjera iz sobe i psujući zalupi vratima.Kvire me je čekao kod Tonovića kuće i

bilo mu je drago da me vidi. Stric fra Ivan je bio zaprepašten kada je od nas ovo čuo i pohvalio me zbog toga jer im nisam ništa rekao o tajnim noćnim posjetima crkvi. Poslije sam često bio prestrašen pa

CRTICE IZ POVIJESTI

74GRAD NA GORI

sam u svojoj nevolji napisao i molio ovu molitvu: „O Gospe od Anđela, ja sam sada sam, mater su mi ubili partizani, ko i Kvirina ćaću. Ćaća je na rađi u Istri, stric je stalno u Udbi, a i sa fratrima nije lako. Molim Te, pomozi mi da se ćaća vrati živ i zdrav i da strica puste na miru. Obećajem Ti, da ću biti dobar đak i dobar čovik!“U gradu i po selima osim svećenika

još je teže bilo učiteljima, profesorima i namještenicima u državnim i drugim službama koji su se usudili ići javno nedjeljom u crkvu. Svi su oni živjeli u strahu jer su ih doušnici stalno prokazivali, tako da su mnogi od njih iz bojazni da ne bi izgubili radno mjesto po noći dolazili preko fratarske ograde u crkvu i vjenčavali se ili krstili svoju novorođenčad pod svijetlom svijeće pa sam i ja mnogima bio vjenčani ili krsni kum. Zato je vjerojatno šef Udbe od mene htio doznati tko po noći dolazi u crkvu.Najogavnija kampanja se vodila protiv

profesora matematike i fizike Tina Benkovića samo zato što je on svake nedjelje ponosno išao na veliku misu.Začetnik i kolovođa tog monstruoznog

čina bio je gimnazijalac Stipe Šuvar, koji je zarana upao u zamku agresivnog ateizma i zadojen komunističkom ideologijom zla i mržnje prema svakome tko nije bio pristalica njihove utopije, bez imalo tolerancije svojim primitivnim ispadima želio poniziti svog profesora koji je bio cijenjen u školi i u Imotskom. Tu svoju mržnju prema vjeri i Crkvi iskazao je svojim predavanjem u našoj školi gdje je cinično i podrugljivo ismijao Tina Benkovića da je podvornik Jozo znao reći: „Ajme pogana jezika!“

Profesor Benković nikada nije popustio već je i dalje dolazio u crkvu. U ponedjeljak 29. kolovoza 1960. godine profesora smo posjetili stric fra Ivan i ja u bolnici na Šalati gdje je bio na liječenju. Prvi koji je bio nepravedno osuđen u

Imotskom 19. srpnja 1952. godine od suca Buktenice župnik je Prološca fra Mirko Validžić na dva i pol mjeseca zatvora, zato što je kritizirao učiteljicu Miroslavu, a ja sam mu u općinski zatvor često nosio ručak iz samostana.Zatim fra Jozo Meštrović, župnik iz

Podbablja, bio je osuđen 3. prosinca 1954. godine na tri godine zatvora zato što je u svojoj propovijedi u crkvi kritizirao narodnu vlast, a dugo je vremena proveo u istražnom zatvoru Udbe i to u podrumu, a i njemu sam skoro svaki dan nosio ručak i večeru u zatvor.Moj stric dr. fra Ivan Glibotić je nakon

dugogodišnje kalvarije osuđen po nalogu udbe 12. travnja 1955. godine na pet mjeseci zatvora, a grijeh mu je bio što nije popustio ući u udruženje još od 1952. godine, kako je znao stricu reći dr. Ante Jerković koji ga je branio: „Kadija te tuži, kadija te sudi!“ Udba je bila sudac!I sada na koncu pri opisu mojih

uspomena već je rujan 2010. godine, a u mojim bilješkama zapisao sam već 1951. godine o prostranom i plodnom Imotskom polju......i bili smo zahvalni Stvoritelju što nam je poklonio ovo bogatstvo u kojem se osjeća mistična veza Boga, čovjeka i prirode! A danas? Polovica polja je neobrađena i zarasla u korov!

Dr. Ante GlibotićMurnau

CRTICE IZ POVIJESTI

75GRAD NA GORI

SUSRETI

Postao je običaj da svake godine u Gradu na Gori pred čitatelje iznesemo život

i rad pojedinih istaknutih imotskih intelektualaca, praktičnih vjernika.

S dr. Antom Vučemilovićem razgovarao je fra Vjeko Vrčić:

Dr. Ante Vučemilović, doktor obiteljske medicine i specijalist školske medicine. Dugogodišnji javni i politički djelatnik, a nadasve angažirani laik u Crkvi. Oženjen. Supruga Katica, također liječnica, specijalist školske medicine. Otac četvero djece – Hrvoje, student treće godine medicine u Splitu, Dora, studentica druge godine dizajna u Zagrebu, Vice, treći razred gimnazije u Imotskom i Krešimir, prvi razred tehničke škole u Splitu.Nakon više od dva desetljeća života

i rada u Zagrebu, zadnjih petnaest godina radi u Imotskom, najprije kao školski doktor, a zatim kao obiteljski liječnik. Posebno se kao školski doktor istakao u radu s mladima, održavši brojna predavanja i tribine u Imotskom ali i diljem Lijepe naše. Također, više od desetljeća vodio savjetovalište za mlade i kao član poglavarstva grada Imotskog pokrenuo osnivanje gradskog odbora za borbu protiv ovisnosti, kao i klub liječenih alkoholičara. Istakao se također javnopolitičkim radom u gradu Imotskom i Splitskodalmatinskoj

Razgovor s dr. Antom Vučemilovićem

županiji. Nakon jednog mandata u poglavarstvu grada Imotskog, četiri je godine proveo kao član županijskog poglavarstva, zadužen za zdravstvo i socijalnu skrb.Ono na što je posebno ponosan je

sudjelovanje u radu župe, osobito kroz tečajeve priprave za brak, gdje zajedno sa suprugom Katicom drži predavanja na temu „Kršćanski brak u suvremenom svijetu“. Također je bio član nadbiskupijskog vijeća za obitelj, Splitsko – Makarske nadbiskupije.

Fra Vjeko: Kako to da ste se vratili u Imotski u vremenu kad mnogi iz njega odlaze, obzirom da ste mogli raditi u Zagrebu ili bilo gdje na svijetu, obzirom na zanimanje?

Dr. Ante: Mi smo dobro promislili,

76GRAD NA GORI

vratili se i pogodili. Nema nikakve sumnje da je život u malome mjestu kao što je Imotski puno kvalitetniji i puno više po mjeri čovjeka, osobito obitelji i pogotovo danas. Naime, sve ono što se uvijek navodi kao prednost grada, kao što su različiti sadržaji – kultura, sport, zabava i sl. danas su postale obzirom na prometnice i komunikacije lakše dostupni živeći i u malom mjestu ili na selu.Sve ono što je prednost maloga mjesta

ne možete imati u velikom gradu. Tu prvenstveno mislim na komoditet stambenog prostora, sve je na dohvat ruke, ljudi se međusobno poznaju i zajedništvo života može doći do izražaja. Imotski je još blagoslovljen lijepom prirodom i zgodnim zemljopisnim položajem. Za sat vremena smo na skijalištu i još prije na moru. Bez obzira na sve nedaće današnjice mogu reći da je Imotski mjesto ugodnog i sigurnog življenja.

Fra Vjeko: A i korijeni su tu. Vaša obitelj jedna je od najstarijih u Imotskom. Vaš otac Hrvoje (zvali su ga Vojo) također spada u kategoriju poznatih Imoćana koji je zadužio Imotski i Crkvu, koju je posebno volio.

Dr. Ante: Naravno, korijeni su nešto što bi svakom čovjeku trebalo biti svetinja. Meni je to vrlo značajno, a bilo je i mom ocu pa vjerojatno nije slučajno što se cijeli život posebno bavio fotografijom i što mu je neiscrpno nadahnuće bio Imotski.Kao rezultat te ljubavi prema Imotskom

i okolici je opus od više desetaka tisuća fotografija od kojih su neke fotografije Modrog i Crvenog jezera postale i ostale legendarne. Na meni je da se pobrinem za jednu monografiju, gdje bi se objavile barem neke od tih fotografija.Kao dvadesetogodišnjak je osnovao i

vodio prvi foto klub u Imotskom. Budući je otac bio umjetnička duša, njegovi su kreativni interesi bili raznoliki i to u smislu primjenjene umjetnosti i umjetničkog obrta. Tu je zaista bio svestran pa mu je svejedno bilo restaurirati luster ili kip anđela u crkvi ili napraviti ferale za javnu rasvjetu (još je nekoliko „živih“ oko Tinova spomenika i na skalinima).Posebno je volio Božićno vrijeme, koje

je on na svoj način oplemenjivao, a to je izrada Betlehema i Božićnih jaslica. Njegove jaslice treba vidjeti, riječi nisu dovoljne. Još kao dijete sijećam se procesije ljudi kroz kuću da bi vidjeli Betlehem.Crkva mu je posebno bila pri srcu.

Kad god bi se u crkvi ili samostanu nešto radilo, uvijek je bio tu i svojim originalnim i inovativnim rješenjima bio od velike pomoći. O njegovoj nadarenosti govori i podatak da je izradio grb obitelji Vučemilović u obliku goblena.Sv. Frane je rekao: „Cvjetaj tamo gdje

si posijan“. Moj otac i ja, moja majka koja je prije skoro šezdeset godina došla kao učiteljica, a nadam se i moja djeca smo “posijani” u Imotskom.

Fra Vjeko: A vaša supruga, je li ona “posijana” u Imotskom?

SUSRETI

77GRAD NA GORI

Dr. Ante: Naravno, mi smo jedna duša i jedno tijelo. Kad je prvi put vidjela Imotski, odmah je rekla da tu moramo živjeti. I, eto nas.

Moja je supruga iz kuće sluge Božjeg Petra Barbarića, za kojeg se sada pokreće postupak beatifikacije. Također ima jednog ujaka fratra i jednu tetu časnu sestru. Za nju je vjera i pripadnost Katoličkoj Crkvi glavni kriterij u životu, a na drugom je mjestu obitelj i narod. A po pitanju i jednog i drugog, Imotski je lako zavoljeti. Mislim da je i Imotski zavolio nju. Čini mi se da je nakon 22 godine braka, ona postala veća Vučemilovićka i Imoćanka od mene. S pravom.

Fra Vjeko: Kaže se da na mladima svijet ostaje. Vi i supruga imate puno iskustva u radu s mladima i kao liječnici i kao laici u Crkvi. Što bi rekli, kakvi su mladi danas?

Dr. Ante: Obzirom na okolnosti i na sve napasti koje na njih vrebaju, mladi su odlični. Mislim da problem uopće nije u mladima. Kaže se da se željezo kuje dok je vruće. Čovjek se odgaja dok je dijete i dok je mlad. I tu mislim da je najveći problem. Mnogi roditelji nisu u stanju ispravno odgajati djecu. Ne da ne žele, nisu u stanju ili idu linijom manjeg otpora pa previše popuštaju ili jednostavno ne znaju. Ako roditelji nemaju kriterije, neće ih imati ni djeca. Ako djeca rade nešto što ne valja, a roditelji kažu – a što ja tu mogu, to sada svi tako rade – e to je početak

nevolja. Ako dijete već u osnovnoj školi puši, ako se svake subote napije i u nedjelju ne ide u crkvu, to je početak puno većih nevolja. Roditelji danas imaju puno veću odgovornost nego prije jer danas živimo u jednom poročnom i nemoralnom svijetu. Zato, najbolji način kako ispravno odgajati djecu za nas vjernike jest držati se Svetog pisma. Mladi su tome skloni i rado prihvaćaju prave vrijednosti, samo je na nama odraslima da im to i ponudimo.Bogu hvala, zadnjih godina se u narodu,

pa tako i među mladima primjećuje pojačan interes za duhovnost i vjerska zbivanja, a zbivanja u Crkvi ima sve više i svatko može naći nešto za sebe. Meni se osobito sviđa što je sve više različitih molitvenih zajednica i karitativnog rada i što je sve bolja suradnja između svećenika i vjernika i što se crkva potpuno otvara narodu. Lijepo je vidjeti i od velike je koristi da postoji klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, doček Nove godine kroz Svetu misu, što su crkve otvorene noću uoči Svih svetih i sl. Također, ono što ja posebno volim su duhovne obnove uoči velikih svetkovina. Čovjek jednostavno ima potrebu za Bogom i ništa svjetsko ju ne može ispuniti. Samo Duh. A najbolji dokaz za to je i nekoliko novih svećeničkih zvanja među mladima u našoj župi.

Fra Vjeko: Pretpostavljam da onda i Vi imate neko osobno iskustvo vjere?

Dr. Ante: Kad sam imao pet godina, 1960. god; obolio sam od dječje paralize.

SUSRETI

78GRAD NA GORI

Župna statistika za 2010.Krštenja: 58

Vjenčanja: 34Sprovodi: 47

Do tada nije bilo obaveznog cjepljenja protiv te bolesti. Tek nakon epidemije te godine cijepljenje je postalo obavezno. Nakon šest mjeseci po bolnicama, ja sam i dalje bio oduzet i medicina mi nije više mogla pomoći. Ali nije u medicini sve.Moja majka nije odustajala. Svaki dan

je klečala pred jednom starom Gospinom slikom i molila za moje ozdravljenje. Jedne noći je imala viđenje Gospe koja joj je rekla da ću ozdraviti. Sutradan sam digao ruke i ozdravio. To se dogodilo u Krapinskim toplicama gdje sam tada bio na liječenju. Bilo mi je samo pet godina ali se dobro sjećam trke koja je oko mene nastala i čuđenja doktora.Danas kao liječnik vrlo dobro znam

da Gospi mogu zahvaliti za svoje ozdravljenje. Tako je počelo, s pet godina. Do danas sam svjedokom brojnih čudesnih ozdravljenja koja su rezultat vjere i molitve, zato svojim pacijentima nikad ne dam da odustanu jer je Bogu sve moguće. Stoji u Svetom pismu – puno može molitva pravednika,

ako je žarka. Mi u obitelji često s djecom molimo krunicu i puno smo dobra dobili zahvaljujući toj molitvi. U Imotskom poznajem više obitelji koje mole krunicu i na svima se to vidi.

Fra Vjeko: Što bi na kraju u ovo Božićno vrijeme poručili našim vjernicima?

Dr. Ante: Nedavno smo supruga i ja bili na jednom predavanju fra Šite Ćorića, a tema je bila – Osobne i društvene posljedice zavisti. Svima preporučujem.Želio bih da naš narod odbaci od sebe

svaku vrstu zavisti i ljubomore na svog bližnjeg, nego da se veseli njegovu dobru i uspjehu. To bi Bog znao nagraditi. Mladima posebno poručujem da se raduju i da se drže Evanđelja jer nema ništa radosnije od Radosne vijesti.Svom narodu Božjem, a osobito našim

župljanima, u ime svoje i moje obitelji želim sretan i blagoslovljen Božić i Novu godinu!

SUSRETI

SVA VAŽNIJA DOGA\ANJA IZ ŽUPE, SAMOSTANA I SAMOSTANSKOG OKRUŽJA MOGU SE PRATITI NA STRANICI FRANJEVAČE PROVINCIJE

PRESVETOG OTKUPITELJA NA ADRESI: provincijalat-franjevaca@st.t-com.hr

Uskoro namjeravamo pokrenuti internetsku stranicu naše Župe i Samostana, pa molimo sve one koji su nam oko toga voljni pomoći da nam se jave.

Unaprijed hvala.

79GRAD NA GORI

80GRAD NA GORI

LIST SAMOSTANA I ŽUPE

GRAD NA GORI

GRAD NA GORILIST ŽUPE SV. FRANJE ASIŠKOGGodina 32, 2010. br. 1. (49.)

Izdaje: Franjevački samostan i župa sv. FranjeFra Stjepana Vrljića 21, 21260 ImotskiTel. : (021) 841-178Fax: (021) 671-070

Uredničko vijeće: Fra Zoran Kutleša, fra Kristian Stipanović, fra Ivan Režić i s. Filipa Smoljo

Glavni i odgovorni urednik: Fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik

List izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Tisak: Tiskara Kovačić, tel.: (021) 862-406

Narudžbe, zahvale i preporuke, suradnju i potporu listu slati na adresu: Uredništvo “GRADA NA GORI”21260 Imotski, Fra Stjepana Vrljića 21.

Fotografije: arhiv Franjevačkog samostana, Foto studio Olujić –Imotski, Foto Raos-Imotski, arhiv Boška Ćosića

Naslovna stranica: Crkva Sv. Franje

Zadnja stranica: Crkva Gospe od Anđela na Topani

TEKUĆI RAČUN: SPLITSKA BANKA2330003-1100105793

ISSN 13304372

SADRŽAJPsovka.......................................................2Iščekivanje.................................................4Porijeklo i značenje božićne jelke...............5Imotski čestitari.............................................8Hodočašće na Sv. Vlaha u Dubrovnik........9Duhovna obnova imotskog FSR-a i Frame u Sinju........................................................10Križni put mladih Imotske krajine..........10Proslava sv. Josipa u Glavini...................11Cvjetnica i muka Gospodinova u Imotskom.....12Imotski: Susret ministranata..............................14Gostovnje Zagrebačkih solista..........................16Nastup klape Sinj..............................................16Proslava devetnaeste obljetnice Treće Imotske bojne.....................................................17Svečana Tijelovska procesija............................19Zlatna harfa u zlatnoj crkvi............................20Izlet ministranata i dječjeg zbora iz Glavine.....22Mlada misa fra Josipa Sušića..........................23Proslava Gospe od Anđela................................25Svečani koncert profesora i polaznika lll. Međunarodne ljetne škole za trublju i orgulje....27Hodočašće u Ramu za Malu Gospu................28Proslava Sv. Franje..................................................29Svečana proslava Sv. Cecilije............................31Gradska glazba Imotski kroz građansku i liturgijsku godinu..............................................32Proslava petnaeste obljetnice Frame............34Susret katoličke mladeži u Zadru................35Hod Franjevačke mladeži ............................36Franjevački svjetovni red - FSR.................38Obećanja u Frami................................................40Zbor u Stuttgartu..............................................40Seminar za voditelje formacije u Pazinu......41Iz mjesnog bratstva Imotski.............................42Dani kruha.........................................................44Trodevnica Sv. Franje.........................................45Vjeronaučna olimpijada......................................45Stvaranje svijeta..................................................47Vukovar............................................................48Imotski.............................................................51Isus i sv. Franjo....................................................54Zašto nisam rekla istinu?..................................57Škola za školu u Africi.....................................58Restauracija našeg sakralnog i kulturnog blaga...59Postulatura..........................................................60Novi član samostana i suradnik u Župi.............62Prva sveta pričest.................................................63Krizma...............................................................67Pokojni fra Krsto Vlašić.....................................70Hrabro svjedočenje vjere dr. fra Ivana Glibotića i drugih...............................................................71Razgovor s dr. Antom Vučemilovićem...............75