Naša tema:

Vazmeni život Crkve

živo vreloliturgijsko–pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • god. XXIV. • cijena: 13 kn

UDK 282

ISSN 1331-2170

3333333332007od

1. d

o 21

. tra

vnja

200

7.

živo vreloživo vreživo vreživo vreživo vreživo vrelololololololou ovom broju:

živo vreživo vre

urednikova riječ

Prijelaznost života

naša tema: Vazmeni život Crkve

Vazmeno trodnevlje – tri trenutka jednoga Dana, A. Crnčević

Pedesetnica – »Velika sedmica, I. Šaško

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja: A. Vučković, I. Raguž, M. Špehar, I. Šaško, Ž. Tanjić, S. Slišković

Nedjelja muke Gospodnje. Cvjetnica

Veliki četvrtak. Misa Večere Gospodnje

Petak Muke Gospodnje

Vazmeno bdjenje

Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova

Druga vazmena nedjelja

symbolon

Zašto poklik »Riječ Gospodnja«?,A. Crnčević

trenutak

Klanjanje Križu ili križevima?

2

14

38

1

40

Dan bez zalazaVedri dane uskrsnuća,na veselje svemu svijetu!Krv božanska danas opragrijehe svijeta čitavoga.

Čudesno je to otajstvo:žrtveno, gle, Božje janjena se uze grijehe svijeta,smrću svojom svijet da spasi.

Ima l’ igdje većeg čuda:za lijek grijehu velikomeljubav Božja Sina daje,i smrt, evo, život vraća.

Vazmena nek ova slava svima bude na spasenje.Slavnim, Kriste, uskrsnućemdaruj svoje krštenike.

Iz Liturgije časova

Vazmeno vrijeme – pedesetodnevni hod u svjetlu Uskrsnuća.

1

URED

NIKO

VAriječriječ

URED

NIKO

VAriječU

REDN

IKOVA

UREDNIKOVAriječ333živo vrelo 2007

Prijelaznost života

odišnje slavljenje Kristova vazmenoga otajstva – njegove muke, smrti i uskrsnuća – središte je i ishodište čitave liturgijske godine. Liturgijska

središnjost Kristove pashe daje nam razumjeti da otajstvo Gospodinova prijelaza iz zemaljskoga života u slavu Očevu stoji u središtu svega krš-ćanskoga života. Živeći milosni dar vjere kao krštenici živimo svoj prije-

laz (transitus) u vječnost čija nam je vrata Krist otvorio. S tim uvjerenjem možemo reći da Crkva trajno živi u vazmenome vremenu. Vrijeme Crkve

obilježeno je otajstvom Kristova prijelaza. Vjernički život nije samo prolazan. On je prijelazan. Uvodi nas u novu zbiljnost u kojoj prolaznosti nema. Vazmeno obilježje života Crkve stoga trajno pokazuje i preispituje njezinu usmjerenost prema zbilji koja stoji onkraj hoda kroz svijet. Pashalno (tranzitorno) obilježje života Crkve znak je njezine vjernosti Gospodinu koji je prešao s drugu stranu smrti.

Nismo li – odveć obilježeni povijesno uvjetovanom čežnjom našega naroda za »izlaskom« – kao vjernici postali željni oslobođenja od svakog »tranzicijsko-ga« obilježja života. Radije priželjkujemo sigurnost i stalnost negoli 'tranziciju'. Svjedočki život vjere, međutim, iziskuje jasnu vazmenu prepoznatljivost Kristovih vjernika, njihovu nenavezanost na sigurnost svijeta. I u predanome vršenju svo-ga poslanja u svijetu kršćanin priznaje: Transitus mundi gaudia celi. Budućnost svijeta nije u 'njegovoj' budućnosti, nego u prijelazu u vječnost koja nadvisuje budućnost.

Vazmenim trodnevljem Crkva slavi Kristovo vazmeno otajstvo, otajstvo nje-gova prijelaza k Ocu. Zamjećujemo da slavljenje toga otajstva kod mnogih ostaje na marginama življenja vjere. U pastoralnom nastojanju vazmeno se trodne vlje doživljava 'obredno zahtjevnim', ali ta obredna zahtjevnost ne biva prepoznata kao liturgijsko poniranje u dubinu otajstva otkupljenja. Mnogi se, naime, kroz korizmu suživljuju s Kristovim trpljenjem, ali ih to sutrpljenje ne dovodi do su-ži vljenja s Kristom u slavi. Stoga je uvijek potrebno razmatrati otajstvo Kristo-va prijelaza iz življenja u Život. Prilozi u ovom broju Živog vrela uvode nas u otaj stvo spasenjskoga Prijelaza, bistreći nam pogled vjere i dajući nam spoznati da se istinsko življenje vjere očituje u življenju prijelaznosti. Možda smo Kristu ostali vjerni pod križem, ali bez snage odlaska na njegov prazni grob. Vjera se ne očituje u »sigurnosti križa«, gdje se osjećamo zaštićeni uvjerenjem o vrijednosti trplje nja. Vjera se ogleda u hodu za Gospodinom koga ne vidimo. Ta nesigur-nost hoda i nejasnost gledanja unose u svijet više nade i svjetla negoli 'sigurno' ostajanje pod križem. Vazmeno vrijeme liturgijske godine osvjetljava vazmenim (pashalnim) svjetlom čitavi tijek liturgijske godine i svekoliki vjernički hod. Tako sveukupno vrijeme što nam je darovano postaje za nas vrijeme prijelaza (pashe). Živimo u prijelaznom vremenu jer za vjernika drugoga vremena i nema.

Urednik

2

NAŠAtemaVA

ZMEN

I život

Crk

veživ

ot C

rkve

Vazmeno trodnevlje – tri trenutka jednoga DanaLiturgijsko-teološke napomene uz slavlje vazmenoga trodnevlja

Ante Crnčević

Slavljenje Kristova vazmenoga otajstva, 'ob redno' raspoređeno u tri dana vazmeno-ga trodnevlja, izaziva niz liturgijsko-teolo-

ških i liturgijsko-pastoralnih pitanja. Bogatstvo liturgijskih sadržaja i obrednih elemenata doima-ju se pastoralno zahtjevnima, pa se nerijetko više pažnje pridaje obrednosti trodnevlja nego li nje-govoj otajstvenosti. Pastoralna potreba za stalnim »tumačenjem obreda« izvire upravo iz nedovolj-ne upućenosti vjerničke zajednice u razumijeva-nje vazmenoga otajstva i njegove središnjosti u slavljenju liturgijske godine. Obredna tumačenja katkada sama postaju »obredom«, pa se slavlje-nje otajstva pretvara u katehezu koja ne može po-nuditi iskustvo kakvo omogućuje liturgijski čin Crkve. Ovo razmišljanje nema za cilj ponuditi ne-ko novo ili jasnije tumačenje obreda vazmenoga trodnevlja, nego izdvojiti osnovne teološke misli i smjernice koje sadržajno povezuju cjelokupnu obrednost trodnevlja.

Strukturiranje triju liturgijskih dana kao spo-mena na tri ključna elementa Kristove Pashe – muke, smrti-ukopa i uskrsnuća – nema za cilj slavljenje tih triju elemenata u njihovoj zasebno-sti ili odijeljenosti jednog od drugoga. Izvorni način slavljenja objedinjavao je cjelokupno vaz-meno otajstvo u jedno slavlje, u bdjenje kojim su kršćani iščekivali zoru nedjelje Gospodinova uskrsnuća.

Kasniji razvoj raširio je slavljenje toga otaj-stva na tri dana, razumijevajući ih kao trodnevlje (triduum), čuvajući njihovo unutarnje jedinstvo i stavljajući naglasak na obrednu kronoliturgiju otajstva Kristove Pashe, a ne na puku kronologi-ju posljednjih događaja Isusova zemaljskoga ži-vota. Rasporedba pojedinih elemenata Pashe na različite slavljeničke trenutke ne dijeli otajstvo Pashe nego ga čini obredno doživljajnijim u nje-govoj povijesno-spasenjskoj dimenziji.

Sveto vazmeno trodnevlje u svojoj biti nije niz od tri liturgijska dana nego je neprekinuti slijed događaja Kristove Pashe, po shvaćanju nerazdje-ljive novozavjetne kerigme: »Predadoh vam po-najprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše, bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismi ma.« (1Kor 15,3-4). Liturgiju trodnevlja crkveni oci opi-

U nizu različitih obrednih elemenata koji rese sve-čanu liturgiju vazmenoga bdjenja danas ponajviše nedostaje osnovnoga elementa – bdjenja. Potreba

za pomakom slavlja duboko u noć ne proizlazi tek iz zahtjevnosti obrednih znakova koji pretpostavljaju tamu (blagoslov ognja, hvalospjev uskrsnoj svijeći),

nego prije svega iz potrebe da vazmeno bdjenje definira sav kršćanki život u dimenziji bdjenja i iščekivanja drugoga Kristova dolaska.

suju kao spomenslavlje Krista umrloga, pokopa-noga i uskrsnuloga (»sacratissimum triduum cru-cifixi, sepulti, suscitati«, Sv. Augustin, Ep. 55,24). Pashalna dimenzija nije reducirana samo na do-gađaj uskrsnoga jutra nego na cjelokupni slijed događajā: slavimo pashu muke, pashu smrti i ukopa te pashu uskrsnuća: »Žrtvovana je Pasha naša, Krist.« (1Kor 5,7).

Bdjenje bez obrednosti – – prvi kršćanski obredIskustvo Isusova praznoga groba prijelomni je do gađaj za vjeru njegovih učenika. Križ na Golgoti raspršuje učenike. Prazan ih grob opet okuplja. U pra znome grobu vidješe ispunjenje svih Učiteljevih riječi. Praznina groba postala je nadahnućem 'ob rednoj praznini' koja se očitovala u okupljanjima pr ve zajednice vjernika. Prva oku-pljanja jeruzalemskih kršćana, u noći »prvoga dana u tjednu«, kojeg nazivaju danom Gospod-njim, zadovoljavala su se molitvenim bdijenjem

3

3živo vrelo 2007VAZM

ENIživot C

rkveživot C

rkve

i iščekivanjem…, bez pretenzijā za stvaranjem čvrstih i ustaljenih obreda. Gospodin je prošao kroz

isku stvo smrti i pokazao se živ te obećao da će ponovno doći, u slavi. To

je osnovna isti na vjere u prvoj kršćanskoj zajednici. Pred Onim koji je dovršio djelo

spasenja i koji ponovno dolazi, dostat-na je budnost, bdjenje. Sve je drugo,

činilo se, suvišno. »Bdjeti u nadi« Gospo dinova dolaska klju čna

je odrednica ranokršćanskih oku pljanja. Prvi sadržajni ele-

ment liturgijskih okuplja-nja prve kršćanske zaje-dni ce jest Gospodi nov dolazak u slavi. Bdje-nje u iščekivanju nje-gova slavnog dolaska pružalo je pro stor ra-dosnom prisjećanju i slavlje nju čitavoga djela spasenja, od prvotnoga obećanja do ispunjenja u do-gađaju uskrsnuća.Čitava povijest li tur -gije vazmenoga bdje -nja, od najranijih ob li-

ka do današnjega na-čina slavljenja, s lavi-

laje sveukupnost Božje-ga za uzi ma nja za čovjeka

ko je je svoj dovršetak na-šlo u uskrsnuću njegova

Si na i naglašavajući nadu u njegov dolazak. Zato i sve-

t opi sam ska čitanja va z me- noga bdje nja, s razli či tim bro-

jem i raz diobom u različi tim liturgij skim tradi ci ja ma, obje-

dinjuju či tavu spa senj sku po-vijest: od djela stva ra nja, iza bra-

nja Abrahama, događaja iz la ska… do uskrsnuća. I sveuku pno Kristo-

vo otkupiteljsko djelo koncen trira

se u događaj Pashe. Čak ni otajstvo Kristova utje-lovljenja u vjerničkoj misli ne stvara potrebu za-sebnoga blagdana i slavljenja. Sve je usmjereno k njegovoj muci i uskrsnuću i u tome događaju na-lazi svoje opravda nje i razjašnjenje. Proći će nai-me nekoliko stoljeća do početka formiranja litur-gijskih blagdana koji će slaviti neki posebni vid Kristova otkupiteljskoga djela.

Povijest o kojoj govori vazmeno otajstvo za-počinje u vrtu u kojem su praroditelji živjeli istin-sko zajedništvo sa Stvoriteljem, u sličnosti njego-voj božanskoj biti. Čovjekov grijeh uzrokuje njegov izgon iz vrta zajedništva sa Stvoriteljem. Božje dje-lo spasenja dovršava se opet u vrtu: »na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob« (Iv 19,41). Upravo tu, u vrtu, Marija Magdalena susreće uskrsloga Gospodina, misleći da je on vrt-lar (hortulanus, usp. Iv 20,15). Ta evanđelistova gotovo neprimjetna napomena o Marijinoj pomi-sli na vrtlara otkriva Krista kao »božanskog vrtla-ra« koji nas vraća u 'vrt' iskonskoga zajedništva s Gospodinom i vodi do stabla križa (lignum crucis) s kojeg ubiremo plod novoga života. Tako nas »teo-logija vrta« vodi od Edena do gore uskrsnuća.

Bdjenje koje postaje obredomNakon sazrijevanja istine o neznanju dana i časa Gospodinova povratka, događaj Gospodinove smrti i uskrsnuća postao je središnjim sadržajem slavljenja Dana Gospodnjeg. Zajedno s tim obra-tom, koji daje više mjesta spomenu na Kristovo uskrsnuće, bdjenje zadobiva formu spomen-čina i obreda. Vjernička se budnost ritualizira, živi se kroz obrednost okupljene zajednice. Kršćanske se zajednice odvajaju od židovskih te slavlje nju Pashe daju sadržaj nove Pashe koja se dogodila po Kristu: pashalnog jaganjca prepoznaju u Kris-tu čijom su krvlju otkupljeni. Čin lomlje nja kru-ha, u kojem su učenici prepoznali uskrslog Gos-podina (Lk 24,30-31), pojavljuje se na samim početcima kao jezgra kasnijega liturgij skoga ra-zvoja. No, tek kad se vazmeno ostajstvo počinje slaviti u godišnjemu ritmu (kao godišnja svetko-vina), a za što nemamamo tragova prije polovice drugoga stoljeća, otvorit će se prostor za jasnije obredno isticanje događaja Kristove pashe.

Vazmeni prijelaz kroz Kristovu muku i smrt izvodi nas na put svjetla.

4

NAŠAtemaVA

ZMEN

I život

Crk

veživ

ot C

rkve

Današnje vazmeno bdjenje, kao treći trenu-tak slavljenja vazmenoga trodnevlja, i dalje ču va spomen na cjelokupno Božje djelo spasenja, ali poseban naglasak stavlja na navještaj uskrsnuća koje je kruna Božjega djela spasenja. Ipak, u ni-zu različitih obrednih elemenata koji rese sve ča-nu liturgiju vazmenoga bdjenja, danas, čini se, po najviše nedostaje osnovnoga elementa – bdje-nja. Bez prethodne liturgijske kateheze i bez ja sne temat ske usmjerenosti korizme prema Kristo vu Vazmu obrednost vazmenoga bdjenja ostaje obavijena nerazumljivošću te stoga i ne-mo gućnošću istin skoga bdjenja. Vazmeno bdje-nje, unatoč slojevi toj obrednosti, trebalo bi bi-ti doživljeno ponaj prije kao bdjenje. No, kako ga doživjeti kao bdjenje kad ga se smješta u vrijeme budnosti, u kasne popodnevne ili rane večernje sate. Potreba za pomakom u noć, ili prema zori, ne proizlazi tek iz zahtjevnosti obrednih znakova koji pretpostavljaju tamu (blagoslov ognja, hvalo-spjev uskrsnoj svijeći), nego i iz potrebe da vazme-no bdjenje, kao ishodište svekolikoga kršćanskoga slavljenja, definira sav kršćanski život u dimenziji bdjenja i iščekivanja novoga Kristova dolaska.

Liturgijske napomene uz vazmeno bdjenje iz-rijekom ističu da je to noć bdjenja u čast Gospo-dinu, kad vjernici obredno izriču svoju vjernost Učiteljevim riječima: »Neka vam bokovi budu opa-sani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što če-kaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu od-mah otvore čim stigne i pokuca.« (Lk 12,35-36).

Obredna kronologija ili zbiljnost otajstva?Formiranje kršćanskih zajednica i oblikovanje li-turgijskoga života u njima stvorilo je potrebu za slavljima koja bi na obredno jasniji način upri-sutnjivali i aktualizirali događaje spasenja. Ta kva se pastoralna potreba rodila ponajprije u zajed-nici jeruzalemskih kršćana koji su imali priliku autentična mjesta događanja Kristove muke i uskrsnuća doživjeti kao mjesta spasenja. Litur-gijskim slavljem ujedinjuju obrednu koronogra-fiju i topografiju. Nadahnjujući se novozavjetnim izvješćima o Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću je-ruzalemski kršćani, u težnji za »historiziranjem«

Isusovih spasenjskih djela, proširuju slavljenje tih otajstava na tri dana: prema svjedočanstvu pisama Gospodin je uskrsnuo »trećega dana« od kako je bio »uzet« (usp. 1Kor 15,4). Obredno oponašanje posljednjih trenutaka Isusova života (mimesis) shvaćaju kao spomenčin (anamnesis) vazmenoga otajstva.

Trodnevno slavljenje Kristove Pashe uobličuje se u dva obredna trenutka: na spomen-čin Kri-stove smrti i ukopa (petak) te na spomen-čin uskrsnuća (zora nedjelje, »trećega dana«).

Prvi oblik obilježavanja dvaju dana koji pret-hode danu uskrsnuća jest post, o čemu svjedoče Tertulijan i Hipolit Rimski (početak 3. stoljeća). Smisao toga vazmenoga posta nije u asketskoj ili pokorničkoj pripravi nego u suživljavanju s Isusom koji je »uzet«. Vjernici postom zapravo »slave« Gospodinovu smrt: »Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, tada će postiti!« (Mt 9,15; usp. Mk 2,20). Korizmeni post, moti-vacijski bitno različit od ovog vazmenoga, zavr-šavao je u četvrtak prije Vazma. Vazmeni post,

Susre

t s U

skrs

lim. (G

radu

al iz

13. s

t., Nj

emač

ka, B

ritish

Libr

ary)

5

33živo vrelo 2007VAZM

ENIživot C

rkveživot C

rkve

praćen tišinom i odsutnošću slavlja, komemo-rira Gospodinov silazak u smrt, govori o šutnji zemlje koja je primila Otkupitelja. Jedna homi-lija Pseudokrizostoma iz IV. st. predstavlja do-gađaj Gospodnje muke i smrti kao novo djelo stvaranja, a šutnju koja to djelo prati kao Gospo-dnji počinak nakon djela stvaranja, s jasnom pa-ralelom na opis iz Knjige Postanka. Liturgija uskrsnuća, slavljena u noći bdjenja – nastavlja isti autor – biva shvaćena kao početak Prvoga da-na, eshatološkoga vremena koje je označeno traj-nim zajedništvom sa Stvoriteljem.

njoj muci i smrti te klanjanjem križu. Liturgija, s početkom u noći s četvrtka na petak, slijedila je Gospodinov »put spasenja« od uhićenja u Maslin-skoj gori do ukopa na Golgoti. Osnovnu odred-nicu obrednosti toga »puta« pružao je navještaj evanđeoskih odlomaka, praćenih molitvom te pjevanjem himana i psalama. U taj slijed liturgij-skih postaja bio je utkan i čin klanjanja križu.

Današnja liturgija Velikoga petka, oslobođena brojnih elemenata koji su joj bili kroz povijest pridruženi, u središte stavlja otajstvo križa. Ti ši-na je prvi element koji treba biti zamjetljiv. Tišina kao odgovor na otajstvo Božje ljubavi po kazane u križu i umiranju Božjega Sina. To pokazu-je jedinstveni početak obredā: svećenik slavitelj s poslužiteljima u crkvu ulazi u tišini te se prosti-re pred oltarom. Liturgija riječi, sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz evanđelja po Iva-nu, 'protumačena' je obredom klanjanja križu. Čin otkrivanja križa naviješta Isusovu riječ s križa »Dovršeno je«: u križu je dovršena obja-va Božjega spasenja: develatio signat revelatio-nem. Otkrivanje križa nema za cilj »pokazivanje« križa nego »objavljivanje« otajstva križa. Gospo-dinova smrt otkriva i objavljuje križ u novome svje tlu. Po prorocima naviještana riječ o spase-nju koje dolazi kroz trpljenje pravednika (o čemu govori prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije) sa-da postaje stvarnošću. Otkrivanje križa svojevr-sni je sacramentum visionis, 'sakrament' u ko-jem nam se otajstvo spasenja pokazuje očitim u smrti na križu. S križa je skinut veo – kao i s našeg vjerničkog gledanja. Križ više nije mjesto trplje-nja. On je mjesto pobjede i spasenja. To je pashal-na dimenzija Velikoga petka. Pasha Gospodinove muke i smrti.

Obredi pričesti, kojima se zaključuje liturgija Velikoga petka, ne bi smjeli tome danu oduzeti središnjost otajstva križa. Ispravno čitanje litur-gijskih elemenata u kontekstu vazmenoga trodne-vlja savjetuje nam da se obredi pričesti na Veliki petak rese potpunom jednostavnošću: bez pose-bnih uresa oltara, s jednostavnim oltarnikom, u tišini. Nepotrebno je govoriti kako »običaj« izla-ganja presvetoga sakramenta ili procesije s Pre-svetim, prisutan u nekim našim krajevima, u

Čin otkrivanja križa prenosi Isusovu riječ »Dovršeno je.« U križu je dovršena objava Božjega spasenja:

develatio signat revelationem. Otkrivanje križa, stoga, nema za cilj pokazati križ, nego objaviti njegovo otajstvo. U križu se objavljuje otajstvo spasenja.

Poseban oblik toga vazmenoga posta očituje se, kroz čitavu liturgijsku tradiciju, u potpunoj od-sutnosti sakramentalnih slavlja u petak i subotu vazmenoga trodnevlja. Crkva u te dane velikoga posta ne slavi sakramente (»sacramenta penitus non celebrari«, papa Inocent I.). Sakrament je čin Kristove žive prisutnosti. Suživljenje s Kristom ko ji je sišao u smrt i bio položen u grob ne daje mje sta sakramentalnom 'oživljavanju' Kristove prisut nosti. Trodnevlje je, nadalje, bilo shvaćano kao jedan dan, s jednim slavljem euharistije, onim u vazmenoj noći. Takva povijesna iskustva i teološka razmišljanja daju za pravo pojedinim da-našnjim teolozima (prije svega liturgičarima) ko-ji su mišljenja da bi liturgija Velikoga petka bila sadržajno jasnija i lakše uklopljiva u cjelinu vazme-noga otajstva kad bi iz tijeka obreda muke Go-spodnje bio izostavljen obred pričesti.

Veliki petak – prvi dan trodnevljaUjedinjujući obrednu kronografiju i topografi-ju jeruzalemski su kršćani, proširujući liturgiju vazmenoga bdjenja, najprije počeli slaviti spo-men Kristove muke. Petak, prvi dan trodnevlja – prema ondašnjemu shvaćanju – bio je obilježen navještajem evanđeoskoga odlomka o Gospod-

6

NAŠAtemaVA

ZMEN

I život

Crk

veživ

ot C

rkve

potpu nosti zasjenjuje liturgijski sadržaj ovoga da-na, raskida njegovu povezanost s Vazmom i va-zmenim trodnevljem, protiveći se izravno litur-gijskim odredbama.

Velika subota – liturgija tišineSubota, drugi dan vazmenoga trodnevlja, u litur-gijskoj je tradiciji ostao dan bez liturgijskih sla-vlja kršćanske zajednice. Povijest je poznavala tek neke manje obredne čine na kojima su su-djelovali samo katekumeni koji su u vazmenome bdjenju imali pristupiti sakramentima kršćanske inicija cije. Ti obredni čini ipak nisu dio liturgije trodnevlja.

Unatoč odsutnosti slavlja veliku subotu nije ispravo smatrati aliturgijskim danom, kako ju se počesto predstavlja (R. Grández). Odsutnost obreda nudi kršćanskoj zajednici poseban vid ' liturgije': liturgiju tišine i iščekivanja. Liturgija velikoga petka završila je razilaženjem u tišini, a oltar je ostao ogoljen. Te nam obredne geste posvješćuju da slavljenje Gospodnje muke i smrti nije završeno zajedničkim obredom. Crkva na Ve-liku subotu ostaje uz Gospodnji grob razmatrajući otajstvo njegove muke i smrti. Zaustavljanje nije bez značenja. Nije li vazmeni post, kojeg Crkva na taj dan preporučuje, posebni oblik klanjanja pred Gospodinom? Nisu li tiha molitva i razma-tranje, na koje su vjernici pozvani, svojevrsna li-turgija nade koja Crkvu ujedinjuje i pripravlja na svečanu liturgiju vazmenoga bdjenja.

Na veliku subotu nema sakramentalnih sla-vlja, pa niti pričesti (osim bolesnicima kao popud-bina). Crkva živi Gospodinovu odsutnost. Gospo-dinova odsutnost, njegov silazak u smrt, vraćaju nas na početak, u iščekivanje novoga stvaranja. Tome bi danu stoga odgovarao opis iz Knjige Po-stanka: »Zemlja bijaše pusta i prazna.« (1,2). Post, tišina i molitva žive tu »svetu prazninu« ko-ja je bila potrebna i od Boga s ljubavlju izabrana radi novoga zajedništva ljudi s Ocem nebeskim. Iz te praznine Bog će stvoriti novi svijet.

Veliki Četvrtak – uvertira VazmaVazmeno trodnevlje u svom povijesnom na sta nku i dugostoljetnom razvoju ujedinjuje dane petka,

subote i nedjelje. Četvrtak je kroz dugo vreme-na bio izvan toga niza. Bio je doživljavan kao po-slje dnji dan korizmenoga vremena, s posebnim sa dr žajima slavlja: pomirenje pokornika, pri je-

Unatoč odsutnosti sakramentalnih slavlja veliku subotu nije ispravno smatrati aliturgijskim danom.

Odsutnost obreda nudi kršćanskoj zajednici poseban vid 'liturgije': liturgiju tišine i iščekivanja.

podne v na misa posvete ulja (missa chrismatis). Po slijesaborska obnova dala je jasnu naznaku da vri jeme korizme traje do Mise večere Gospodnje na Veliki Četvrtak te da Misom večere Gospodnje započinje vazmeno trodnevlje. Logika trodnevlja ne krije se u brojanju dana nego u jedinstvu Kri-stova vazmenoga ili pashalnoga otajstva koje je Gospodin navijestio i u koje je ušao slavljem pa-shalne večere sa svojim učenicima.

Misa večere Gospodnje, koju slavimo na Veli-ki četvrtak uvečer, stoga se predstavlja kao uverti-ra ili preludij trodnevlja, »velikoga dana«. Po gled iz povijesnoga odmaka na Isusovu oproštajnu ve-čeru prepoznaje u toj gozbi ustanovljenje euha-ristije i uspostavu svećeničkoga reda, ali ti ele-menti u samome slavlju ne bi smjeli prevagnuti nad doživljajem ulaska u vazmeno otajstvo. Novo-zavjetna tradicija, naime, oproštajnu večeru tije-sno veže uz Kristovu Pashu pa je i vremenski smješta »u večer prije« nego će Gospodin podni-jeti muku: »Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh« (1Kor 11,23). Liturgija velikoga četvrtka ne bi smjela zato biti motivirana željom za najsvečanijom euharistijom u godini, nego pri-je svega željom za pashalnim doživljavanjem eu-haristije. Ni druge teme koje se vežu uz ovo sla vlje – tema svećeništva i bratske ljubavi, pokazane u činu pranja nogu – ne bi smjele biti izdvojene iz vazmenoga otajstva. Jedino vazmeno otajstvo da-je puno razumijevanje i euharistiji i svećeništvu i bratskoj ljubavi.

Obred pranja nogu, utkan u slavlje euharistije Velikoga četvrtka, u liturgiji je prikazan kao me-tafora otajstva križa. I prijenos Svetotajstva, ko-ji slijedi nakon pričesti, na osobit način uvodi u

7

33živo vrelo 2007VAZM

ENIživot C

rkveživot C

rkve

slavljenje vazmenoga otajstva. Euharstijske pri-like pohranjuju se na prikladno mjesto s jednim jedinim ciljem: za pričest bolesnika te za pričest vjernika u slavlju Muke Gospodnje na Veliki pe-tak. Stoga, u crkvama u kojima se neće slaviti slu-žba Muke Gospodnje, pohranjivanje Presvetoga na Veliki četvrtak se izostavlja. Pohranjivanje eu-haristijskih prilika ostavlja Crkvu do vazmeno-ga bdjenja bez slavlja sakramenata. Crkva ulazi u »veliki post«, u dane kad joj je Zaručnik »uzet«.

Razumljivo je, stoga, da čin pohranjivanja ne ističe otajstvo euharistije niti se smije pretvoriti u svečano klanjanje pred Presvetim. Liturgij ske odredbe jasno zabranjuju izlaganje Presvetoga u pokaznici te napominju da se obred prijenosa Svetotajstva završava kratkim klanjanjem u tišini. Osobno klanjanje vjernika koje može slijediti ta-kođer će voditi računa o ovim smjernicama.

Kongregacija za bogoštovlje u Okružnici za pripremu i slavljenje vazmenih blagdana (god. 1988.) jasno naglašava da svetohranište u koje se pohranjuje presveti Sakrament »ne smije ima-ti oblik groba« te da se u govoru o mjestu pohra-ne »izbjegava i sâm izraz 'grob'« (br. 55.). Kapela

za pohranu presvetog Sakramenta ne pripra vlja se da bi označavala mjesto Gospodinova ukopa nego kao mjesto čuvanja euharistijskih prilika za pričest u liturgiji Velikoga petka. Stoga, u onim crkvama u kojima postoji običaj prikazivanja »Isusova groba« to mjesto ne smije biti identično s mjestom pohrane euharistijskih prilika.

* * *Vazmeno bdjenje – zbog svoje središnjosti

u sveukupnom kršćanskom slavljenju nazvano mater omnim vigiliarum, majka svih bdjenja (Sv. Augustin, Sermo 219) – stjecište je svih sla-vlja vazmenoga trodnevlja, pa i onih »slavlja« koja nemaju formu obreda. To »neobredno« sla-vljenje prije svega je vrijeme koje sveto živimo, a koje će trodnevlje povezati u jedan dan. Dan Kri-stove Pashe započinje u tami, u noći kad je Go-spodin uhićen i otet; ispunjen je tamom koja je zavladala zemljom kad Gospodin »predade duh«; i dovršava se svitanjem, »rano ujutro«, kad Ma-rija Magdalena »dođe na grob i opazi da je kamen s groba dignut« (Iv 20,1). Večer velikoga četvrtka sviće zorom uskrsnog jutra.

Svjetlo uskrsnuća rasvjetljuje tamu smrti. (Crkva sv. Ivana i Jakova, Milano. Mozaik: Centro Aletti, 2002.)

8

NAŠAtemaVA

ZMEN

I život

Crk

veživ

ot C

rkve

Vjerujem da dijelim zapažanje mnogih vjernika, a oso-bito pastoralnih djelatnika, da u liturgijskoj godini i njezinoj dinamičkoj ritmizaciji korizma s pravom no-

si epitet jakoga vremena, vremena življenoga na intenzivan način, dok je vazmeno vrijeme postalo ‘slabim’ vremenom, li-turgijski življenim kao da i nije dio istoga ciklusa liturgij ske godine.

Starozavjetna poveznicaPromatrajući tradiciju jasno je da je cijelo to razdoblje od sre dišnje važnosti za kršćane, a ne samo njegov posljed nji dan (ne djelja Pedesetnice). Ta činjenica ipak predstavlja problem. Ime koje je dano tome radosnom vremenu je pen-

tekosté, redni oblik broja pedeset: pedeseti. Pentekosté je pojam koji se u Septuaginti rabi dva puta da bi označio blag-dan sedmica (Tob 2,1; 2 Mak 12, 32) i s istim ga značenjem koriste i Filon i Josip Flavije. Takvo je korištenje vidljivo i u

Novome zavjetu. Jasno je, dakle, da svako razumijevanje krš-ćanskoga odnosa prema Pedesetnici mora početi od shvaćanja blag-dana Sedmicā u prvome stoljeću.Blagdan žetve o kojem govori Izl 23,16 je drugdje poznat kao Šavuot,

Sedmice. On predstavlja razdoblje započeto u jutro šabata Pashe, a sam se blagdan slavi na isti dan u tjednu na koji je i započelo to razdo-

blje. Julius i Hildegard Levy smatrali su da je to razdoblje produžetak sed-modnevnoga tjedna i postavili su hipotezu da je takav kalendar, baziran na

ciklusu od sedam dana, najstariji zapadnoazijski kalendar. On bi se temeljio se na sedmici, a sljedeći veći segment toga kalendara bila bi sedmica sedmicā (7x7), uz dodatak dana blagdana, dakle razdo-blje od pedeset dana. Sedmica sedmicā i još dva tjedna tvorili bi godinu. Dokazi za stvarno postoja nje ta kvoga kalendara su nedostatni, ali ta hipoteza bi objasnila neobičnost u nizu babilonskih ‘nesretnih’ dana – sedmo ga, četrnaestoga, devetnaestoga, dvadesetprvoga i dvadesetosmoga dana u mjesecu. To je, očito, svaki sedmi dan, uz iznimku devetnaestog. Ta se iznimka pak može objasniti Levyjevom hipo-tezom o danu koji je zaključivao sedmicu sedmica, počevši od prvoga dana prethodnoga mjeseca (30 +19=49=7x7).

Suprotno takvoj hipotezi, blagdan sedmica u Starome zavjetu poglavito predstavlja zaključak sezo-ne žetve koja je započela na blagdan beskvasnih kruhova. U prvome stoljeću farizeji su shvaćali šabat –– od jutra od kojega je trebalo započeti sedam tjedana – kao prvi dan beskvasnih kruhova, petnaesti nisan, na koji god dan u tjednu on pao. Međutim, jedna saducejska sekta držala je da je to tjedni šabat, u ovome slučaju šabat koji se javlja unutar sedam dana beskvasnih kruhova. Za njih se sedam tjedana uvijek brojalo od prvoga dana u tjednu, tako da bi pedeseti dan uvijek pao na nedjelju. Ako prihvatimo

Pedesetnica – »Velika sedmicaPedesetodnevno slavlje kao odjek Uskrsa

Ivan Šaško

Vsi epitet način, dok je

pojam koji se u Septuaginti rabi dva puta da bi označio blag-dan sedmica (koriste i Filon i Josip Flavije. Takvo je korištenje vidljivo i u

Novome zavjetu. Jasno je, dakle, da svako razumijevanje krš-ćanskoga odnosa prema Pedesetnici mora početi od shvaćanja blag-dana Sedmicā u prvome stoljeću.Blagdan žetve o kojem govori

Sedmice

Vsi epitet način, dok je

dan sedmica (koriste i Filon i Josip Flavije. Takvo je korištenje vidljivo i u

Novome zavjetu. Jasno je, dakle, da svako razumijevanje krš-ćanskoga odnosa prema Pedesetnici mora početi od shvaćanja blag-dana Sedmicā u prvome stoljeću.Blagdan žetve o kojem govori

SedmicePedesetnica – vrijeme novoga zajedništva s Gospodinom.

9

33živo vrelo 2007VAZM

ENIživot C

rkveživot C

rkve

ivanovsku kronologiju Isusove muke, petnaesti nisan bi padao na tjedni šabat u toj godini i ne-slaganje u računanju ne bi imalo nikakve veze. Pedesetnica na koju upućuju Dj 2 pada na nedje-lju po oba sustava računanja. U ovoj zbrci su-protstavljenih računanja nesiguran je samo dan od kojega brojanje treba početi, a ne duljina raz-doblja.

Kršćanski laetissimum spatiumMeđu liturgijskim vremenima, vazmeno vrijeme je najstarije. Početno je to vrijeme, u starini zva-no lijepim imenom Quinquagesima paschalis ili Quinquagesima laetitiae – Vazmena pedesetni-ca ili Pedesetnica radosti, shvaćano kao cjelina umnožene oktave (7x7). To je razdoblje snažno posvjedočeno u židovskoj liturgiji, u kojoj od žetvenih naglasaka dobiva pashalne, te time premješta naglasak s prirodnoga na povijesno, točnije na događaj Saveza na Sinaju (oslanjajući se na tekst Izl 19,1), nazivajući to slavlje blagda-nom Sedmicā.

Kršćansko je slavlje toga razdoblja imalo ja-san, izvoran i precizan sadržaj, iako s inkultu-racijskim komparativnim elementima židovske kulture. Prema Djelima apostolskim u središtu je, kao nosivi sadržaj, uvijek bio silazak Du-ha Svetoga i stvaranje nove zajednice. Stari su kršćani tih pedeset dana proslavljali iznimno svečano kao trajno slavlje, slavljeno u osobito velikoj radosti. Svakoga se dana slavila euhari-stija, pjevala se Aleluja, molilo se stojeći, a post je bio apsolutno zabranjen. U tim se na znakama vide crte istin ske uskršnje radosti. Tertuli jan (De oratione, 23) piše da kršćani nedjeljom nisu klečali i napuštali su svakodnevne brige: »I glede klečanja, molitva je podvrgnuta raz li-čitosti običaja zbog nekih koji se uzdržavaju od klečanja na šabat i budući da je ova razmirica na kušnji pred Crkvama, Gospodin će dati svo-ju milost da oni koji se ne slažu ili popuste ili drugačije udovolje svomu mišljenju bez zamjer-ke prema drugima. Mi se međutim (upravo ka-ko smo primili) na dan Gospodinova uskrsnuća trebamo kloniti ne samo klečanja nego i svako-ga položaja i čina revnosti odgađajući i svoje

p oslove, da ne dajemo nimalo mjesta đavlu. Slično i u ra zdoblju Pedesetnice, razdoblju ko-je se odlikuje istim slavljenjem ushita.« Kršćani, dakle, nisu klečali kroz cijelu Pedesetnicu jer to vrijeme odražava radost, a ne pokoru. Štoviše, Tertuli jan piše da su »post i klečanje nedjeljom smatrali nepobožnošću« (De corona, 3), što je vrijedilo i za vrijeme Pedesetnice. Iz 20. kanona

Kršćani prvih stoljeća nisu klečali kroz čitavo vazmeno vrijeme jer to vrijeme odražava radost, a ne pokoru. Štoviše, »post i klečanje nedjeljom smatrali su nepobožnošću« (Tertulijan), što je vrijedilo i za

vrijeme Pedesetnice. Vazmeno je vrijeme produžetak nedjelje na pedeset dana.

Nicejskoga sabora (325. godine) saznajemo da je tamo odlučeno da se na nedjelje i u »dane Pe-desetnice« (tais tēs pentekostēs hēmerais) moli-tva mora moliti stojeći, a ne klečeći.

Slična svjedočanstva lako se mogu naći u Origenovim spisima i djelima sv. Bazilija. Njiho-va se zapažanja svode na to da su to vazmeno vrijeme promatrali kao produžetak nedjelje na pedeset dana. U tekstovima 3. i 4. st. nalazimo snažan eshatološki naglasak, iščekivanje Gospo-dinova dolaska i veliku radost koja svoj izražaj nalazi baš u pjevanju Aleluja.

Crkva je, osim vazmene radosti, pronašla mje sto osobito za slavlje mučenikā, za koje su stvarani vlastiti obrasci, kako euharistijski, tako i časoslovni. Razlog te, naizgled, neobičnosti na-lazi se u značenju kršćanskoga mučeništva. Kao što su s Kristom bili združeni u njegovoj muci, tako su sada s njime u slavi. Na njima se ispuni-lo vazmeno otajstvo.

Vrijeme Pedesetnice je laetissimum spatium – prostor velike radosti, velesreće, najprikladnije vrijeme za slavlje krštenja/inicijacije. Vrijeme je to kada je darovana milost Duha Svetoga koja omogućuje pogled u Kristov ponovni dolazak.

Od 4. st., kad je počeo prevladavati liturgij-ski kriterij kronološke podjele, slijedeći poglavi-to naznake iz Evanđelja po Luki, prekinuta je cjelovitost vazmene pedesetnice, slavljene kao jedna jedincata nedjelja. Tada nastaju dva prva

10

NAŠAtemaVA

ZMEN

I život

Crk

veživ

ot C

rkve

kršćanska blagdana koja se razlikuju od Uskr-sa. Osim velike, ‘umnožene’ ili kako ju neki zo-vu ‘dvostruke oktave’, nastaje obična, jednosta-vna oktava Pedesetnice. Od druge polovine 6. st. naglašavala se Pedesetnica kao slavlje Duha Sve-toga, kao oponašanje Uskrsa, a toj se svetkovi-ni dodala oktava koja se u Rimu, ali i u galskim crkvama, završavala iduće subote ili nedjelje, sve dok se nije uvela nova svetkovina, Presveto-ga Trojstva, počevši od 11. st. i koja se zadržala u nedjelji oktave Pedesetnice. Nakon Drugoga va-tikanskog sabora, to je vrijeme Velike nedjelje protegnuto od nedjelje Uskrsnuća Go spodnjega (točnije: od vazmenoga bdjenja) do nedjelje pe-desetnice. Od tada se nedjelje toga vremena više ne zovu nedjelje nakon Vazma, nego vazmene nedjelje, kako bi bilo razvidnije da su dani vaz-menoga vremena poput jednoga dana ili velika nedjelja (usp. sv. Atanazije, Epist. Fest., 1).

Navještaj RiječiKroz cijelo vazmeno vrijeme čitaju se odlom-ci iz Djela apostolskih te Evanđelje po Iva-nu. Time se slijedi kako zapadna tradi-cija (ambrozijanska i hispanska), tako i istočna. U tome se svetopisamskom navještaju jasno zrcali činjenica da Crkva svoj život započinje iz vaz-menoga otajstva. Tekstovi jasno odražavaju smisao radosne vjere i čvrste nade, koji je vlastiti vazmeno-mu vremenu. Pojedine su perikope prvoga čitanja i evanđelja usklađene na takav način da omogućuju duboku i razno liku katehezu temeljnim spasenj-skim temama. Pa ipak, postoji poteško-ća u usklađivanju, jer postoji nakana da se tekstovi Djela apostolskih čitaju na paralelan i progresivan način, a Prva poslanica apostola Petra, Prva posla-nica apostola Ivana i Knjiga otkri-venja na fiksan i progresivan način unutar pojedinih godina. Ta stano-vita ‘krutost’ otežava harmonizaciju, ali je nju lakše postići u širemu luku, negoli možda unutar pojedine nedjelje.

Bitne tematske cjeline odnose se na navještaj vazmenih događaja muke, smrti i uskrsnuća Kri-stova te na dar Duha Svetoga. Ti su događaji za nas, da bismo postali dionicima života Gos-podina uskrsnuloga. Navještaj vazmenih do ga-đaja i naše sudioništvo na njima na najizvrsniji se način događa u euharistiji, našemu vazmu. U euharistiji i iz euharistije provire istinsko svjedočanstvo za trajno nov dar Duha koji: sje-dinjuje braću i sestre u ljubavi, stvarajući od njih jednu zbilju s Ocem i Sinom; pobuđuje življenje darova (karizma), osobito onih koji su za dobro zajednice, kako bi se učvrstila u ljubavi; podupi-re vjernike u nevoljama sve do mučeništva, kako bismo s Kristom bili u slavi.

Nakon nove (stare) rasporedbe liturgijskih čitanja bilo je ozbiljnih primjedbi na činjenicu da nema čitanja Staroga zavjeta i da se time iz-gubila proročko-ispunjavajuća dimenzija. Za-cijelo da ne bi bilo teško pronaći čitanja koja bi se mogla uskladiti s ovako postavljenim tradi-

cionalnim rasporedom. Raspored koji dan-as vrijedi slijedi korake starine – možda

i previše, te bi se moglo razmišljati i o nekim budućim zahvatima koji bi na-glasili povijesno-spasenjsku kontinui-

ranost. Bez obzira na tradiciju, valja napo-menuti da je organizacija čitanjā, u usporedbi s misalom iz 1570., po-

malo izmijenjena i obnovljena. Gla-vne teme čitanja čine sintezu o doga-đa ju Vazma, kao o događaju za nas, tako da mi mognemo sudjelovati, što je djelo Duha, naročito u slavljenju eu-haristije, koja je naše sakramentalno uskr snuće. Na ovaj je način ostvaren eklezijalno-sakramentani vidik. Euho-

logija je obnovljena na način da su snažno zastupljene pneumatološke teme. To je osobito istinito u zad-njemu tjednu ovoga vremena, ka-da postoji poseban naglasak na

uskr snome životu kao »životu po Du hu«, u iščekivanju eshatološkoga

Uskrsa.

Kroz cijelo vazmeno vrijeme čitaju se odlom-ci iz Djela apostolskih te Evanđelje po Iva-nu. Time se slijedi kako zapadna tradi-cija (ambrozijanska i hispanska), tako i istočna. U tome se svetopisamskom navještaju jasno zrcali činjenica da

odražavaju smisao radosne vjere i čvrste nade, koji je vlastiti vazmeno-mu vremenu. Pojedine su perikope prvoga čitanja i evanđelja usklađene na takav način da omogućuju duboku i razno liku katehezu temeljnim spasenj-skim temama. Pa ipak, postoji poteško-ća u usklađivanju, jer postoji nakana da se tekstovi Djela apostolskih čitaju na paralelan i progresivan način, a Prva

vita ‘krutost’ otežava harmonizaciju, ali je nju lakše postići u širemu luku, negoli možda unutar pojedine nedjelje.

cionalnim rasporedom. Raspored koji dan-as vrijedi slijedi korake starine – možda

i previše, te bi se moglo razmišljati i o nekim budućim zahvatima koji bi na-glasili povijesno-spasenjsku kontinui-

ranost. Bez obzira na tradiciju, valja napo-

usporedbi s misalom iz 1570., po-malo izmijenjena i obnovljena. Gla-

vne teme čitanja čine sintezu o doga-đa ju Vazma, kao o događaju za nas, tako da mi mognemo sudjelovati, što je djelo Duha, naročito u slavljenju eu-haristije, koja je naše sakramentalno uskr snuće. Na ovaj je način ostvaren eklezijalno-sakramentani vidik. Euho-

logija je obnovljena na način da su

uskr snome životu kao »životu po Du hu«, u iščekivanju eshatološkoga

Uskrsa.

11

33živo vrelo 2007VAZM

ENIživot C

rkveživot C

rkve

MolitveNajlakši pristup u sadržaj vazmenoga vremena ostvariv je analizom zbornih molitava u euharisti-ji. Te su molitve također ili preuzete iz starih li-turgijskih izvora, ili se na njima nadahnjuju. Ta ko zbornom molitvom Druge vazmene ne dje-lje molimo: »Bože vječnoga milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svoga svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve du-blje shvaćamo što je krst koji nas je oprao; što je duh koji nas je nanovo rodio; što je krv koja nas je otkupila.« U molitvama idućih nedje lja odje-kuju teme o dostojanstvu djece (sinova) Božjih; o nadi kao zalogu uskrsnuća; od Duhu koji nam je dan kao dar; o istinskoj slobo di; o obećanoj baštini. Ponekad glavne teme odgovaraju biblij-skim tekstovima, kao što je to slučaj s 4. nedje-ljom i ‘tematikom’ Dobroga pastira. Nešto slično nalazimo u 7. nedjelji.

Molitve koje se tiču osmine (oktave) sasvim su nove. Osim prizivanja otajstava i događaja ko-ji se slavi, nailazimo i na naglašeno krsne teme. U odnosu na prethodni misal vidi se veće bogat-stvo sadržaja, prikladniji i snažniji izražaj vjere u vazmenu zbilju; potpunija teološka interpretacija vazmenoga otajstva. Od velikih tematskih cje-lina, ovdje nabrajam najzastupljenije: krštenje; navještaj Krista uskrsnuloga; povratak Krista u slavi; veliki dar vazma; bogatstvo vazmenoga otajstva; djelovanje Duha Svetoga u Crkvi.

Posebno su zanimljivi obrasci slavlja svetko-vine Pedesetnice. Kroz njih se provlače dvije temelj ne teme: ispunjenje pedesetodnevnoga uskrsnog vremena i dolazak Duha Svetoga. U predslovlju grgurovske tradicije jasno dolazi do izražaja povezanost slavlja Duhova i Uzašašća, ali ne i odnos smrti i uskrsnuća. Nasuprot svije-sti da je Duh došao (Spiritus Domini replevit) stoji molba za slanjem Duha (Veni Sancte Spi-ritus) i upućuje na ‘napetost’ koja postoji između primljenoga spasenja i nade za spasenjem.

U razvoju treba uzeti u obzir činjenicu da se u napjevima (aleluja, posljednica), koji su doda-ni u srednjemu vijeku, izravno obraća Duhu Sve-tomu. To ne upućuje samo općenito na promije-njeni stil liturgijske molitve, već je to i znak da su

Duhovi sve više postajali samostalnim slavljem, svetkovinom Duha Svetoga. Po uzoru na Uskrs, i Duhovi u 7. stoljeću dobivaju ‘svoju’ (duhov sku) osminu.

Prvotno su Duhovi završili s pedesetim da-nom, i u ponedjeljak nakon toga počinje uobi-ča je no vri jeme koje mi danas nazivamo »vrije-me kroz godinu«, gdje post, molitva za vrijeme kla njanja i pokora imaju svoje redovito mjesto. Ovaj stadij čuva Veronski sakramentar. Nepo-sredno na dan Pedesetnice tamo slijedi obrazac koji spominje post: In ieiunio mensis quarti.

Značenje slavlja PedesetniceIz biblijskih i liturgijskih tekstova jasnije se raza-bire značenje ovih pedeset dana. Crkva se rađa u vazmenoj Kristovoj žrtvi, ali je pedeseti dan nakon Uskrsa dan na koji je Duh Sveti darovan okupljenoj zajednici. To je vrijeme od temeljne važnosti za apostole, pozvane da budu temeljem Crkve. Da bi odgovorili na taj poziv, morali su proći putem vjere, kako bi zadobili punu svijest o novome načinu prisutnosti Krista uskrsnulo-ga među njima i da bi shvatili da Kraljevstvo, ia-ko nije od ovoga svijeta, treba biti izgrađeno u svijetu prema Gospodnjoj zapovijedi.

Isus svoje učenike kroz to vrijeme odgaja. Pojavljuje se među njima, a oni iskusuju nove oblike življenja vjere, a trajno su iskušavani sum-njom i nevjerom, sve do zahvata Duha. Tada će pred svijetom ispovjediti vjernost evanđelju sve

Vazmeno vrijeme – vrijeme spomena na sakrament krštenja. Okupljena kod krsnog zdenca, Crkva slavi svoje rođenje.

12

NAŠAtemaVA

ZMEN

I život

Crk

veživ

ot C

rkve

do krvi. I danas, stoga, to vrijeme ostaje pasto-ralno ‘korisnim’ baš za produbljivanje vjere.

Kao plod Duha Crkva je iznjedrila poseban pristup i življenje vazmenoga vremena, veza-no uz ‘uvođenje u otajstva’ – mistagogiju. Ona se odnosila ponajprije na novokrštenike, nakon sakramentalnoga slavlja kršćanske inicijacije. Zajednica nakon toga radosnoga primanja, pre-poroda u krilu Crkve, zajedno nastavlja svoj put pokušavajući dosegnuti dublje otajstvo Vazma i prevodeći ga u život s pomoću kršćanske ljuba-vi. To je vrijeme novoga promišljanja života Crkve, novih zahvata i zamaha, novoga života. Crkva preporučuje na osobit način molitvu za novokrštene na euharistijskim slavljima. U za-jednicama bi trebala tih nedjelja biti rezervira-na posebna mjesta za novokrštenike u crkva-ma. Bilo bi dobro da su na slavljima zajedno sa svojim kumovima. Oni se mogu naći na prikla-dan način i u molitvama vjernika, ali i u homili-jama. To je vrijeme najprikladnije za slavlje prve pričesti.

Nije li već to dovoljno za koncipiranje vaz-menoga vremena u pastoralnome i duhovno-me smislu? To je vrijeme vježbanja, iskustva no-vih (kršćanskih) uvjeta življenja. To nije vrijeme u kojemu bi se samo pjevalo aleluja na poseban način; to je vrijeme različito od drugih vremena, poput nebeskoga dana, dana vječnosti, ucije-pljenoga u tijek zemaljskoga vremena. Tijekom toga nebe skoga dana koji traje pedeset zemalj-skih dana, Crkva živi iskustvo vječnoga života, proslavljenoga života u koji je Krist već ušao, držeći nama širom otvorena vrata.

Oslanjajući se na izraze iz prošlosti dosežemo značenje sintagme vezane uz vazmeno vrijeme kao svetkovine svetkovinā; osmine osminā ( os -mine sastavljene od osam nedjelja). Vazmenim događajem ušlo se je u istinsko slavlje, pre dvorje i znak konačnoga slavlja. Onaj tko svjesno uđe u shvaćanje sakramentalnosti vazmenoga vre-mena, shvaća zašto je taj radosni ‘prostor’ naj-prikladniji za slavljenje krštenja i – u našem kon kretnom pastoralnom trenutku – za upotpu-njavanje kršćanske inicijacije djece (svetom eu-haristijom, prvom pričesti i svetom potvrdom). Kristov se vazam ne slavi teorijski, nego sakra-mentalno, tj. s pomoću spomen-znakova u ko-jima Krist usvaja, pročišćuje i preobražava naš život.

Pastoralno planiranjePastoralno planiranje vazmenoga vremena ne smije zanemariti primjereno sudjelovanje u slavljenju Vazmenoga trodnevlja. To je jezgra slavlja vazma. Ako netko nije planirao i pasto-ralno osmislio te pripremio vjernike za vjero-dostojnost slavlja Trodnevlja, a na poseban na čin vazmenoga bdjenja, ne može te iste vjer-nike oduševiti niti im dati okus radosti veliko-ga produljenoga slavljenja tijekom pedeset da-na. Tu, uglavnom leži razlog zašto se korizma doživljava kao ‘jako’, a vazmeno vrijeme kao ‘slabo’ vrijeme s liturgijske točke gledišta (a li-turgija odražava cjelokupnost stanja neke zaje-dnice).

Svaka vazmena nedjelja mora biti poziv na davanje novoga lica slavljeničkim zajednicama u

Vazmeno vrijeme – vrijeme Duha Svetoga – vlastito jeza slavljenje sakramenta potvrde i prve pričesti.

13

33živo vrelo 2007VAZM

ENIživot C

rkveživot C

rkve

TRAVANJ 1. N NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA Kod blagoslova grančica: Lk 19,28-40 U Misi: Iz 50,4-7; Ps 22; Fil 2,6-11; Lk 22,14-23,56 2. P Svagdan; Iz 42,1-7; Ps 27; Iv 12,1-11 3. U Svagdan; Iz 49,1-6; Ps 71; Iv 13,21-33.36-38 4. S Svagdan; Iz 50,4-9a; Ps 69; Mt 26,14-25 5. Č ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE Izl 12,1-8.11-14; Ps 116,12-13.15-16bc.17-18; 1Kor 11,23-26; Iv 13,1-15 6. P PETAK MUKE GOSPODNJE Iz 52,13–53,12; Ps 31,2.6.12-13.15-17.25; Heb 4,14-16; 5,7-9; Iv 18,1–19,42 7. S VELIKA SUBOTA. Vazmeno bdjenje SZ: Post 1,1–2,2; Post 22,1-18; Izl 14,15–15,1a; Iz 54,5-14; Iz 55,1-11; Bar 3,9-15.32–4,4; Ez 36,16-28; NZ: Rim 6,3-11; Ps 118; Lk 24,1-12 8. N NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA Dj 10,34a.37-43; Ps 118; Kol 3,1-4 ili 1Kor 5,6b-8; Iv 20,1-9 9. P DRUGI DAN VAZMENE OSMINE Dj 2,14.22-32; Ps 16,1-2a.5.7-8.11; Mt 28,8-15 10. U TREĆI DAN VAZMENE OSMINE Dj 2,36-41; Ps 33,4-5.18-20.22; Iv 20,11-18 11. S ČETVRTI DAN VAZMENE OSMINE Dj 3,1-10; Ps 105,1-4.6-9; Lk 24,13-35 12. Č PETI DAN VAZMENE OSMINE Dj 3,11-26; Ps 8,2a.5-9; Lk 24,35-48 13. P ŠESTI DAN VAZMENE OSMINE Dj 4,1-12; Ps 118,1-2.4.22-27a; Iv 21,1-14 14. S SEDMI DAN VAZMENE OSMINE Dj 4,13-21; Ps 118,1.14-21; Mk 16,9-15 15. N DRUGA VAZMENA NEDJELJA Dj 5,12-16; Ps 118; Otk 1,9-13.17-19; Iv 20.19-31 16. P Svagdan; Dj 4,23-31; Ps 2,1-9; Iv 3,1-8 17. U Svagdan; Dj 4,32-37; Ps 93,1-2.5; Iv 3,7b-15 18. S Svagdan; Dj 5,17-26; Ps 34,2-9; Iv 3,16-21 19. Č Svagdan; Dj 5,27-32; Ps 34,2.9.17-20; Iv 3,31-36 20. P Svagdan; Dj 5, 34-42; Ps 27,1.4.13-14; Iv 6,1-15 21. S Svagdan; ili: Sv. Anzelmo Dj 6,1-7; Ps 33,1-2.4-5.18-19; Iv 6,16-21

LITURGIJSKIkalendarsnažnome iskustvu života vjere u nama i življe -

no ga crkvenog zajedništva. To je vrijeme veliko-ga iskustva otajstva Crkve u susretu s Uskrslim. Jer, otajstvo Crkve nije tek predmet teološke spoznaje, nego življeno iskustvo.

U punini vazmenoga vremena Crkva rađa. Sveti Augustin pita: »Tko vas je rodio, vas koji ma govorim i koji ste udovi Kristovi?« i odgova ra: »Čujem glas vašega srca: majka Crkva«. Sakra-menti kršćanske inicijacije uvijek su epifanija Kri-stova vazma u Crkvi i objava njezina majčinstva. Krštenje (i potvrda i euharistija) ne može se razu-mijevati izvan snažne povezanosti s Vazmom. Kristov vazam, s druge strane, postaje našim.

Pa storalno je i teološki važno sakramente inicijacije smjestiti u to vrijeme liturgijske godi-ne. Teško je pronaći dublje teološke i pastoral-ne razloge za premještanje slavlja svete potvrde i svete pričesti u neko drugo vrijeme. Dobar pa-storalni plan, koji slijedi nutarnju logiku i na-rav liturgijske godine, svoju pozornost posvećuje baš vlastitomu vremenu za slavlja kršćanske ini-cijacije.

Često je vazmeno vrijeme podudarno s mje-se com svibnjem koji pučka pobožnost posvećuje Blaženoj Djevici Mariji. Jedni bi odmah mogli po-misliti da je, nakon ovdje iznesenoga, ne moguće povezati te dvije zbilje, dok bi drugi, bez osjetlji-vosti za liturgiju, dopustili prevladavanje oblika pobožnosti nad liturgijskim elementi ma.

Radika lizmi i ekstremni stavovi nisu dobro-došli i nisu služitelji istine. Istina jest da je istinski ‘marijanski mjesec’ došašće, ali ovaj je problem izazov za stvaranje plodnoga suodnosa liturgije i pobožnih vježba.

Otajstveno su Bogorodica i Cr kva usko pove-zani. Time se otvara ozbiljnije pitanje o tipu ma-rijanskih pobožnosti i koliko su one uisti nu otaj-stvene; koliko su ‘duhovske’ i koliko pomažu ži vljenju crkvenosti. Za liturgiju pose bnu važnost ima tipološko čitanje Marijine prisutnosti, u skla-du s Konstitucijom o liturgiji koja kaže da se Crkva »u Mariji divi i uzvisuje najodličniji plod otku pljenja, i u njoj s radošću promatra, kao u najčistijoj slici, ono što sva Crkva želi da bude i nada se da će biti« (SC 103).

14

OTAJSTVO i zbilja

Prvo čitanjeIz 50, 4-7

Čitanje knjige proroka IzaijeGospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne.Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici.Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah.Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu,i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja.Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti.Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalamPs 22,8-9.17-20.23-24

Otpjev: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!Svi koji me vide podruguju se meni,razvlače usne, mašu glavom:»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,rulje me zločinačke okružile.Probodoše mi ruke i noge,sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine mojei za odjeću moju baciše kocku.Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;snago moja, pohiti mi u pomoć!

Drugo čitanjeFil 2,6-11

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola FilipljanimaKrist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši

Ulazna pjesmaMt 21,9

Hosana Davidovu sinu:Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.Izraelov Kralju: Hosana u visini!

Zborna molitva

Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj voljinaš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja, s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, smiluj nam se po muci svoga Sina.Djelima to ne zaslužujemo, ali se uzdamo u tvoje milosrđe i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista,koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Pričesna pjesmaMt 26, 42

Oče, ako me ne može mimoići ova čašada je ne pijem, neka bude volja tvoja.

Popričesna molitva

Po ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, mo-limo: Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo životu u koji vjerujemo.Daj da njegovim uskrsnućemstignemo cilju zemaljskoga putovanja,po istom Kristu, Gospodinu našemu.

Prijedlozi za pjevanje

Početak obreda: 468 Hosana Davidovu SinuU ophodu: 469 Židovska su djeca 470-471 Himan Kristu KraljuUlazna: 473 Dan nam svečan osvanu ili: 472 Kad je ono GospodinOtpjevni ps.: 474 Bože mojPjesma prije Ev.: 475 Krist postade poslušanPrinosna: 462 Bog nam posla Pričesna: 242 O sveta gozboZavršetak: 461 O Isuse izranjeni

NED

JELJ

A Muk

e G

ospo

dnje

Muk

e G

ospo

dnje

NED

JELJ

A Muk

e G

ospo

dnje

NED

JELJ

A

Nedjelja Muke Gospodnje. Cvjetnica 1. travnja 2007.

U procesiji s grančicama: Lk 19, 28-40

15

333živo vrelo 2007

Molitva vjernika

Braćo i sestre, združeni u molitvi i nadahnuti Isusovom molitvom na Maslinskoj gori, obratimo se Ocu nebeskom proseći mudrost razumijevanja i snagu prihvaćanja njegove volje. Molimo zajedno:

Oče, usliši nas.

1. Oče, tvoj je Sin na današnji dan svečano ušao u grad Jeruzalem da ondje dovršitvoj naum spasenja: daj svojoj Crkvi da vjerno hodi putem evanđelja te jednom prispijek vratima nebeskoga Jeruzalema, molimo te.

2. Oče, tvoj je Sin na današnji dan bio slavljen kao kralj i osloboditelj svoga naroda:daruj svojim vjernima dar evanđeoske mudrosti da se ne dadu zavesti slavom svijetate da vjerno nasljeduju Kristov put koji vodi u slavu neba, molimo te.

3. Oče, tvoj je Sin radi našega spasenja ostao poslušan tvojoj volji sve do smrti na križu:pomozi nam razumjeti tvoju volju i onda kad na putu života susretnemo križ i trpljenje,molimo te.

4. Oče, tvoj je Sin s ljubavlju oprostio svima koji su ga na smrt osudili:oprosti nam naše krivnje i daruj nam snagu opraštanja svima zbog kojih trpimo, molimo te.

5. Oče, ti si svoga Sina, koji je sišao u iskustvo smrti, uskrsnuo od mrtvih:svjetlom uskrsnuća obasjaj i našu preminulu braću i sestre, molimo te.

Oče nebeski, tvoj se Sin radi našega spasenja predao u smrt i nas učinio dostojnima tvoga smilovanja. Primi naše molitve i pomozi nam životom nasljedovati predanje tvoga Sina,koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđeljaFil 2,8-9

Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom.

EvanđeljeLk 22,14-23,56

Muka Gospodina našega Isusa Kristapo Luki.

NED

JELJAMuke G

ospodnjeM

uke Gospodnje

NED

JELJAMuke G

ospodnjeN

EDJELJA

Blagoslovljen Kralj, onaj koji dolazi u ime Gospodnje!(Bjelokost, Carigrad, 950.-1000.)

16

OTAJSTVO i zbilja

Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude! Ovo je Isusova molitva u noći izdaje. U

mo litvi je sam na Maslinskoj gori. Njegovi su u bli-zini. Molio ih je da mole kako ne bi upali u napast. Istu će im uputu ponoviti na koncu svoje moli tve. Njegova je molitva trenutak odluke. U molitvi je pred Ocem. Molitva je dolazak i staja nje pred Ocem. Očekuje ga 'čaša'. Riječ je o gorkoj čaši mu-ke. Molitvom ulazi u Očevu volju. U njegovoj se mo litvi pokazuje jasnoća o težini čaše i spremnost na posluh Očevoj volji. Isus bi htio da Otac otklo-ni čašu, ali važnije od toga je vršenje Očeve vo lje. Molitvom ne dominira volja za otklonom čaše, nego volja za vršenjem Očeve volje. Molitva je usmjerena na ispunjenje Očeve volje.

Što je Očeva volja? Volja da Isus ide u smrt? Volja da ispije kalež muke? Je li Otac tražio Sino-vljevu muku i smrt?

Molitva na Maslinskoj gori

Nalazimo se pred važnom Isusovom moli-tvom. Shvatimo li Očevu volju u Isusovoj molitvi kao volju da Isus trpi, ulazimo u labirint bez izla-za. Labirint je satkan od ljudske patnje i neshvat-ljive Očeve volje da je zbog njega preuzmemo na sebe. Isusova molitva na Maslinskoj gori postaje paradigmom naših molitava. Kao što je Otac htio da Isus preuzme na sebe križ, tako to traži i od nas. Kao što je Isusu bilo teško pristati na Očevu volju, tako je to i nama. Kao što je Isus konačno pristao na Očevu volju usprkos krvavom znoju, tako se i od nas očekuje da pristanemo na patnju usprkos našoj muci. Ovakvo shvaćanje nije rijetko. Rijetko je, međutim, da ono produbljuje vjernički odnos s Ocem. Naprotiv! To je najčešće put u nutarnju ogorčenost. Ona se ponekad pretvori u otvorenu pobunu, a ponekada u nijemo skrivanje gorčine. Može li se Isusova molitva u Maslinskom vrtu shvatiti na drukčiji način? Kakva je Očeva volja?

Dosljednost Očeve voljeKad je Isus počeo naviještati, naviještao je blizinu kraljevstva nebeskoga. Kad je govorio o Ocu ne-beskom, govorio je o milosrdnom Ocu. Lukino je evanđelje prepoznatljivo upravo po parabolama o izgubljenom i nađenom. O ovci, drahmi, sinu. I uvijek iznova o radosti zbog pronalaska. Najveća je zasigurno u prispodobi o milosrdnome Ocu. Isus je Očevu volju predstavljao kao volju nebe-skoga Oca da traži, nađe i spasi izgubljeno. Ono što je naviještao o Ocu Isus je sam činio. Ispunjao je Očevu volju. Njegov život, riječi i djela bili su Očeva prisutnost u svijetu i među ljudima.

Otac je sa svoje strane uvijek ispunjao Isuso-ve molitve. Sve su mu bile uslišane. Isus je uvijek molio sa sviješću da su mu molitve već uslišane.

Kako je s ovom Isusovom molitvom na Ma-slinskoj gori kad se ona više ne tiče nekoga drugo-ga, nego njega samoga? Zar se Očeva volja odje-dnom promijenila? Zar Otac može htjeti svima dobro, osim svome Sinu? Zar su patnja, muka, čaša neizbježni? Ako je Otac od početka htio poka-zati svoju ljubav prema svijetu, ako je htio da se

NED

JELJ

A Muk

e G

ospo

dnje

Muk

e G

ospo

dnje

Muk

e G

ospo

dnje

Muk

e G

ospo

dnje

Muk

e G

ospo

dnje

NED

JELJ

A Muk

e G

ospo

dnje

NED

JELJ

A

Oče, ako je moguće da me mimoiđe ova čaša..., ali ne moja,nego tvoja neka se vrši volja. (Vera Tchekounoff, 1950.)

17

333živo vrelo 2007

U trpljenju slaveSlavno ulaziš, Gospodine, u kraljevski grad,u Grad svoje slavne muke.Ondje ćeš postati kraljem,na prijestolju križa.Ti trpiš slavu ljudida bi dopro do slave križai po njoj ljude uveo u slavu neba.Zato moliš milost vjernosti volji Očevoj– do zadnje kapi čaše njegove.Daj nam, Spasitelju, vjerno vršit volju Očevuda radost u nama bude potpuna. Amen.

MOLITIs Crkvoms Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

NED

JELJAMuke G

ospodnjeM

uke Gospodnje

NED

JELJAMuke G

ospodnjeN

EDJELJA

ona pokaže u Isusu, neće li biti potrebno i ovu molitvu vidjeti u istom svjetlu? Isus je naviještao radosnu vijest da Otac ljubi svoju djecu. No, jedno je naviještati ljubav, a drugo ljubiti. Jedno je govo-riti o ljubavi prema neprijateljima, a drugo je lju-biti svoje neprijatelje. Što se događa s Isusom kad se sam nađe sučeljen s potpunim odbaciva njem navještaja? Postoji li granica na kojoj bi trebalo stati i prestati naviještati Očevu volju za spase-njem izgubljenih? Postoji li granica na kojoj bi trebalo prestati ljubiti budući da slušatelji ne pri-hvaćaju navještaj i oni kojima pokazuje ljubav ne uzvraćaju na isti način? Nije li potrebno pre stati s otvorenošću tamo gdje ona nailazi na potpuno odbacivanje?

Koja je Očeva volja? Pretpostavimo li da se Očeva volja nije promijenila i okrenula protiv Si-na, valja nam razumjeti što je onda Očeva volja na koju Isus pristaje u molitvi. Očeva je volja da Isus nastavi sa započetim. Da ljubi usprkos sve-mu. Da ljubi usprkos odbačenosti, osudi, ubija nju. Usprkos težini i muci. U prvom planu nije patnja niti Očeva volja da Sin pati, nego dosljednost lju-bavi. I Isus u molitvi pristaje na tu dosljednost. Ono što je govorio i činio ne povlači. Stoji iza sve-ga. Zbog dosljednosti ljubavi i volje za spasenjem preuzima na sebe patnju.

Molitva se ovdje pokazuje kao jasno razabi-ranje Očeve volje i njezino jasno prihvaćanje. Prije nego se još išta na vani dogodilo, u molitvi je sve postalo jasno. I Očeva volja i Sinovljev pristanak na nju. Prije nego je počela osuda, odluka je već donesena. U molitvi. Isus će ostati vjeran onome što je naviještao i u djelo će sprovesti ono što je govorio. Neće se odreći ljubavi u najtežim trenu-cima, neće se odreći volje da poziva i spasi izgu-bljene i neće se odreći pouzdanja u nevidljivoga Oca usprkos osamljenosti i ostavljenosti.

Što je značio pristanak na Očevu volju u ovoj jedinstvenoj molitvi vidljivo je tijekom procesa i pogubljenja, ali najvidljivije u Isusovoj jedincatoj molitvi oproštenja na križu. Moli Oca da oprosti onima koji sudjeluju u ubijanju, jer ne znaju što čine. Moli u najtežem trenutku. U trenutku kad je za svoje neprijatelje najteže moliti. U samom tre-nutku mučenja.

Učinak molitveLuka daje naslutiti kako je odluka koju je Isus do-nio u molitvi unijela mir u njegovo srce. Najprije u susretu s anđelom koji dolazi hrabriti ga. Potom u onom što čini. I nadasve u načinu kako to čini. Zaspalim učenicima vraća se miran i budan. Po-navlja im da mole kako ne bi upali u napast. Nakon što ih je probudio, ponavlja im isto što im je rekao na početku dok su još bili budni – da mo-le kako ne bi upali u napast.

San u koji su upali jedna je vrsta napasti. Ne jedina, ali jedna od napasti. Neprobuđenost za ono što se događa oko njih. Na Isusu se pokazu-je kako je molitva probuđenost i nutarnji oslonac. Što molitva čini pokazuje se u odnosu s Judom koji predvodi četu. Isus razgovora s njim usprkos izdaji. Vidljivo je i u odnosu prema sluzi kojemu je jedan od njegovih mačem odsjekao uho. Njemu iscjeljuje ranu. Učinak molitve je prisutan i u od-nosu prema onima koji su ga došli uhvatiti. Njima govori što vidi i što misli. Molitva ne donosi sa-mo jasnoću o odnosu s Ocem niti samo u nutrinu. Ona je istovremeno i jasnoća o stanju u svijetu.

Nigdje volja nije toliko jasna kao u molitve-nom pristanku na Očevu volju. I nigdje ljubav nije toliko dosljedna kao tamo gdje se oslanja na Očevu volju.

Ante Vučković

18

OTAJSTVO i zbilja

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 503 Mi treba da se hvalimoOtpjevni ps.: 504 Čaša blagoslovnaPjesma prije Ev.: 505 Zapovijed vam novu dajem (ili 507)Pranje nogu: 506 Neka u vama ostanu 507 Zapovijed vam novu dajemPrinosna: 508 Gdje je ljubavPričesna: 247 Uzmite, jedite ili: Euharistijo sveta (ŽV 1/2006.)Prijenos Svetootajstva: 264-271 Usta moja uzdižite

Prvo čitanjeIzl 12,1-8.11-14

Čitanje Knjige IzlaskaU one dane Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, naj bližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izrael-ska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim ze ljem.A ovako ga blagujte: opasanih bokova,s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja.Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljomi pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku.Taj dan neka vam bude spomendan.Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.«Riječ Gospodnja.

Drugo čitanje1Kor 11,23-26

Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo! Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni

Veliki Četvrtak. Misa Večere Gospodnje 5. travnja 2007.

Ulazna pjesmausp. Gal 6,14

Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista,u kojem je spas, život i uskrsnuće naše,po kojemu smo spašeni i oslobođeni.

Zborna molitva

Bože, slavimo presvetu večeru kad je tvoj Jedinorođenac, spreman da pođe u smrt,predao Crkvi žrtvu novog Saveza i gozbu svoje ljubavi. Daj da iz tog otajstva crpimo ljubavi život. Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, kad god se slavi spomen ove žrtve,izvršuje se djelo našeg otkupljenja.Zato daj da dostojno slavimo ta otajstva,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma1Kor 11,24-25

Ovo je Tijelo koje se za vas predaje; ova čaša novi je savez u mojoj Krvi: ovo činite kad god blagujete i pijete, meni na spomen.

Popričesna molitva

Po ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, molimo: Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo životu u koji vjerujemo.Daj da njegovim uskrsnućem stignemo cilju zemaljskoga putovanja, po istom Kristu, Gospodinu našemu.

ČET

VRTA

K Veče

re G

ospo

dnje

Veče

re G

ospo

dnje

ČET

VRTA

K Veče

re G

ospo

dnje

ČET

VRTA

K

19

333živo vrelo 2007

19

Molitva vjernikaOkupljeni poput apostola u dvorani posljednje večere, svjesni nesavršenosti svoje ljubavi, uputimo Ocu nebeskom svoje molitve riječima:

Operi nas, Gospodine, snagom ljubavi svoje.1. Bože, tvoj nam je Sin prije svoje muke

ostavio euharistiju kao hranu za život vječni: daj da se Crkva neprestano hrani tim nebe-skim darom te u svijetu bude znak neba i tvoje blizine svim ljudima, molimo te.

2. Bože, tvoj je ljubljeni Sin na današnji dan ustanovio red svećeništva: darom mudrostii svetosti života obdari papu našega Benedik-ta, sve biskupe i svećenike da vjerno žive dar svećeništva i svojim životom doprinose svetosti tvoje Crkve, molimo te.

3. Bože, tvoj je Sin, u znak velike ljubavis kojom je pošao u smrt, svojim učenicima oprao noge: daj svima nama, njegovim učenicima, snagu iste ljubavi kako bismou svim ljudima mogli prepoznati tvoje licete radosno služiti jedni drugima, molimo te.

4. Bože, započeli smo sveto trodnevlje u kojem slavimo otajstvo svoga otkupljenja: otvori nam srca da s potpunim predanjem prigrli mo tvoga Sina te sa živom vjerom ra-zmatramo njegovu muku i smrt, molimo te.

Oče nebeski, tvoj nam je Sin ostavio sama sebe u presvetom sakramentu euharistije. Nek nas, smjerno te molimo, to otajstvo trajno hrani za život u vjernosti tebi i u ljubavi prema braći ljudima, po Kristu, Gospodinu našemu.

na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi.Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruhi pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđeljaIv 13,34

Zapovijed vam novu dajem,govori Gospodin, ljubite jedni druge,kao što sam ja ljubio vas.

EvanđeljeIv 13,1-15

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.«Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine,onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist!I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljemi Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao dai vi činite kao što ja vama učinih.«Riječ Gospodnja

One noći kad bijaše predan… (Evanđelistariz Hirsaua, Njemačka, oko 1100., British Library)

ČETVRTAKVečere G

ospodnjeVečere G

ospodnjeČ

ETVRTAKVečere Gospodnje

ČETVRTAK

20

OTAJSTVO i zbilja

S obzirom na današnji odlomak iz Ivanova evanđelja slobodno se može reći da je još uvijek nenadmašivo tumačenje svetoga

Augustina. Ovdje ćemo ga ukratko predstavi-ti, jer ono zasigurno i danas može pridonijeti os-tvarivanju onoga što se slavi na Veliki četvrtak te u cjelokupnome vazmenom otajstvu. Usput ćemo dubokoj Augustinovoj interpretaciji pri-dodati i pokoju našu skromnu ‘glosu’.

Prljavština grijeha Augustin svoju pozornost posvećuje Isusovoj gesti pranja nogu, a napose rečenici: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist!« Postavlja se pitanje zašto je Krist rekao da je potrebno samo pranje nogu za pot-punu čistoću duše i tijela. Za hiponskoga bisku-pa prljave noge ovdje simboliziraju čovjekov zemaljski život. Nogama čovjek hoda po zemlji te se nužno mora zaprljati tom istom zemljom. Stoga je potrebno uvijek iznova dopustiti Go-spodinu da pere naše prljave noge, naš prlja-vi život grijeha, mržnje, gorčine, udaljenosti od Boga i od bližnjega.

Nadovezujući se na Augustina, moglo bi se reći da Krist svojom gestom pranja nogu upo-zorava kršćane na dvije velike opasnosti: na umišljenost vlastite savršenosti i na nevjeru u zaprljanoga Boga. Umišljenost vlastite savrše-nosti blokira cjelokupni duhovni život. Ne događa se pročišćenje nutrine, grijesi se nago-milavaju te se sve dublje tone u laž prema sebi, drugima i prema Bogu: »Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nemamo.« (1Iv 1,8). O drugoj nam opasnosti svjedoči sv. Petar. Čovjek može biti duboko svjestan svoje grješnosti, ali u njemu se može ukorijeniti još dublja grješnost, a to je nevjera u mogućnost Božjega oprosta, nevjera u mogućnost novoga početka. Nevjera u tu mogućnost proizlazi iz pogrješnoga shvaćanja da čisti Bog ne želi imati posla s prljavim grješnikom. Iz takvoga raspoloženja Petar govori: »Gospodine! Zar ti

Čistoća i prljavština Kristove ljubavi

meni da pereš noge?« Tako se čini da grješniku ne preostaje ništa drugo nego da svoju grješnost pokuša prevladati vlastitim silama, vlastitim djelima: »Nećeš mi prati nogu nikada!« A to je zapravo vrhunac grješne samodostatnosti ko-ja čovjeka vodi u propast. Naprotiv, Isus Krist pokazuje da se novi početak može postići je-dino ako se povjeruje u Boga koji se spušta u našu prljavštinu, ako mu se dopusti da našu prljavštinu očisti svojom čistoćom: »Ako te ne operem, ne ćeš imati dijela sa mnom.«

Prljavština ljubaviAugustin nastavlja svoje promišljanje i posta-vlja sljedeće pitanje: Ako nas je Gospodin op-rao, ne znači li to da onda više ne moramo ho-dati zemljom? Ne trebamo li konačno napustiti zemlju te težiti za onim gore, a ne za zemaljskim (usp. Kol 3,2). Ne govori li i sama zaručnica u

Carig

rad,

169

5., B

ritish

Libr

ary.

ČET

VRTA

K Veče

re G

ospo

dnje

Veče

re G

ospo

dnje

ČET

VRTA

K Veče

re G

ospo

dnje

ČET

VRTA

K

21

333živo vrelo 2007

ZRnjenjenjenje

Gozba pred GozbuKako li su bili radosni učenici tvoji, Gospodine,kad su mogli zajedno s tobomblagovati pashalnu gozbu.Znali su da su obitelj s tobom.Uživali su čast najbližihonomu koji je slavljenkao Kralj koji dolazi u ime Gospodnje.Htjeli su biti dionici slave, prvi u slavi.No, nisu znali da ćeš im na onoj gozbi dati sebei da je gozba rastanak – radi slave križa.Htjeli su biti samo uz tebe, u blizini,u slavi gozbe,ali nisu bili spremni biti uz tebeu slavi križa.Želja za slavom gozbezaslijepila ih je prepoznati slavu križa.Razbistri nam, Gospodine, pogled vjereda u križu i trpljenju prepoznamo gozbu zajedništva s tobom.Daj nam ostati s tobom. Amen.

MOLITIs Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

našla, zvala sam, ali nije se odazvao« (Pj 5,6). Stoga Kristovo pranje prljavih nogu pokazuje da ne postoji samo prljavština grješnosti, već negrješna prljavština, prljavština iz ljubavi pre-ma drugomu.

Nadam se da na Veliki četvrtak nećemo os-ta ti ‘bez daha’ zbog gubitka Zaručnika. Radi je ostanimo ‘bez daha’ zbog veličine ljubavi koju nam je Gospodin pokazao svojom gestom pra-nja nogu. Dopustimo mu da nas svakodne vno pere svojom ljubavlju, uđimo u njegove odaje čiste ljubavi. Ne bojmo se prljavih nogu, očišće-ni njegovom ljubavlju napustimo odaje, zaje-dno sa Zaručnikom hrabro kročimo u svijet pro noseći Božju ljubav, ljubav između čovjeka i Boga.

Ivica Raguž

Pjesmi nad pjesmama: »Noge sam oprala, ka-ko da ih okaljam?« (Pj 5,3).

Crkveni otac tu izvrsno opisuje opasnost Crkve i vjernikā da se zatvore u svoju čistoću, da se sakriju iza sigurnih zidina Crkve, u ko-joj mogu neometano živjeti svoj odnos prema Kristu. No, kako ističe Augustin, time se zabo-ravlja svijet, zaboravljaju se svi oni koji su još uprljani u svijetu, koji vape za čistoćom, za Isu-som Kristom. U konačnici, tako se zaboravlja samoga Krista koji dalje hodi zemljom i dubo-ko čezne da čovjek uđe u zajedništvo s njim. Cr-kva svaki put promašuje svoje poslanje kad se kao Kristova zaručnica samodostatno zatvara u svoje odaje sa Zaručnikom, kad kani posta-ti čista prepuštajući svijet njemu samomu, kad zbog straha da se ne uprlja svijetom ne naviješta Isusa Krista u svijetu (Rim 10,14), kad se ne želi više ‘razapinjati’ zbog drugih (Rim 9,3). Takva će Crkva prije ili kasnije ostati »bez daha«, pri-mijetit će svoju samoću, jer je Zaručnik napus-tio njezine odaje i otišao dalje hoditi zemljom, prljati svoje noge i tragati za čovjekom: »Ot-vorih dragome svome, a on se već bijaše uda-ljio i nestao. Ostala sam bez daha, ali ga nisam

Prije nego će biti predan svojim progonitelji-ma, Isus učenicima pere noge. Zašto baš noge? Evanđelje tu gestu prikazuje kao znak Kristo va služenja koje će biti u punini ostvareno u prihva-ćanju križa i silasku u smrt. Pranje nogu u ono je doba bilo čin roba i sluge, čin ‘uvredljiv’ za one koji su se smatrali slobodnima i ‘čistima’. Isus još jedanput otkriva svoje poslanje: došao je služiti, prignuti se pred ljudskom ‘nečistoćom’. Svoje učenike oslobađa od nečistoće, pere im noge za put koji je pred njima i osposobljuje ih za novi hod vjere. Isus nas zove da ga nasljedu jemo ‘či-stih nogu’, oslobođeni od ‘nečistoće’ svijeta kroz koji hodimo. Ne pere put pred nama, kako bismo to htjeli, nego nam pere noge i poziva da ga na-sljedujemo ‘čistih nogu’.

A. C.

ČETVRTAKVečere G

ospodnjeVečere G

ospodnjeČ

ETVRTAKVečere Gospodnje

ČETVRTAK

22

OTAJSTVO i zbilja

Petak Muke Gospodnje 6. travnja 2007.

Prvo čitanjeIz 52,13 – 53,12

Za naše je grijehe on proboden.

Čitanje Knjige proroka IzaijeGle, uspjet će sluga moj, uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma! Kao što se mnogi nad njim užasnuše – tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka – tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim stisnuti usta videć ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:»Tko da povjeruje u ono što čusmo, kome li se otkri ruka Gospodnja?«Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje osušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, obescijenjen.On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim,od Boga pogođenim, poniženim.Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt.Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo.Poput stada svi smo mi lutali,svatko je svojim okrenuo putem.A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on se pokori i usta svojih ne otvori. Ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori.Iz pritvora je i sa suda otet;tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje je živih uklonjen,

za grijehe naroda svog na smrt izbijen.Ukop mu dadoše među zločincima, a grob mu bī s bogatima,premda ne počini nepravde nit mu usta laži izustiše.Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlosti nasititi se spoznajom njezinom.Sluga moj pravedni opravdat će mnogei krivicu njihovu na sebe uzeti.Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti jer sām se predao na smrt i među zlikovce bio ubrojen, a on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince.Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalamPs 31,2.6.12-13.15-17.25

Otpjev: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!Tebi se, Gospodine, utječem,o da se ne postidim nikada:u svojoj me pravdi izbavi!U tvoje ruke predajem duh svoj:otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Dušmanima svojim ruglo postadoh,susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;koji me vide vani, bježe od mene.Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,postadoh ko razbijena posuda.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;govorim: Ti si Bog moj!U tvojoj je ruci sudbina moja:istrgni me iz ruke dušmanai onih koji me progone!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,po svojoj me dobroti spasi.Budite hrabri i jaka srca,svi koji se u Gospodina uzdate!

PETA

K Muk

e G

ospo

dnje

Muk

e G

ospo

dnje

Muk

e G

ospo

dnje

Muk

e G

ospo

dnje

23

333živo vrelo 2007

Uvodna molitva

Spomeni se, Gospodine, velikih djela svoga milosrđa;spomeni se vazmenog otajstvašto ga je Krist, Sin tvoj, započeokad je za nas prolio krv:štiti nas vazda i posvećuj,po Kristu, Gospodinu našemu.

Molitva nad narodom

Tvoj narod, Gospodine, slavio jesmrt tvoga Sina u nadi uskrsnuća s njime.Molimo te, blagoslovi gai daj mu oproštenje i utjehu,učvrsti vjeru u vječno otkupljenje,po Kristu, Gospodinu našemu.

Drugo čitanjeHeb 4,14-16; 5,7-9

Naviknu slušati, te svima koji ga slušajuposta začetnik spasenja.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo! Imajući velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!Ta Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđeljaFil 2,8-9

Krist postade poslušan do smrti,smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime,ime nad svakim imenom.

EvanđeljeIv 18,1-19,42

Muka Gospodina našega Isusa Kristapo Ivanu

Prijedlozi za pjevanje

Otpjevni ps.: 510 ili 511 Oče u ruke tvojePjesma prije Ev.: 475 Krist postade poslušanPokazivanje Križa: 512 ili 513 Dođite, poklonimo se!Klanjanje Križu: 515 Puče moj ili: 490 Narode moj ljubljeni ili: 516 Usta moja opjevajtePričest: 248 Zdravo tijelo

Postade poslušan do smrti na križu.(Paolo Meneghesso, 1957.)

PETAKMuke G

ospodnjeM

uke Gospodnje

Muke G

ospodnjeM

uke Gospodnje

24

OTAJSTVO i zbilja

Zapažanja mistika Ivana u izvješću o Isuso-voj muci i smrti dosežu svoj vrhunac. Svaki detalj neophodni je sastavni dio cjeline. Cje-

line čega? Što je temeljno što evanđelist Ivan (isto kao i ostali evanđelisti u svom iscrpnom prikazi-vanju Isusove muke i smrti) želi prikazati?

Veliki petak čovjekove zloćeIsus je uhvaćen kao razbojnik. Oni koji tumače Boga i Božju riječ žele ga se lišiti, jer on nije ljudi-ma nudio sliku o Bogu nego sebe kao njegovu »sli-ku i priliku«. Njima je važnije ljudima nuditi svo-ju sliku Boga nego samoga Boga. On im smeta jer po njima Bog ne može biti nego onakav kakvim ga oni sebi zamišljaju-umišljaju. Ni Juda ne prihvaća takvoga Boga i takvoga Isusa. On će ga izdati iz razočaranja. I svjetina će biti njime razočarana jer ne čini ona čuda koja oni žele, kakva žele i kako ih žele. Na jeziku i riječima veliki Petar bit će manji od makovoga zrna kad osjeti da bi njegov život – zbog Isusa – mogao biti u opasnosti. Kukavički će ga zatajiti, jer »njegov« Isus sadašnji (uhvaćen i na sudu) nije preobraženi Isus s Tabora, gdje je njemu (i sebi!) želio sagraditi sjenicu (spomenik njemu i sebi).

Što god bi Isus rekao velikom svećeniku o svo-jem nauku i svojim učenicima, bilo bi uzaludno. Uostalom, Bog nije helenistički bog eleuzijskih misterija. On je bjelodano jasno i razgovijetno riječima i djelima javno govorio i pokazivao tko je Bog Otac i koliko ljubi čovjeka koji je bolestan, nemoćan, grješan. Pilat je samo čovjek znatiželjan, čovjek koji želi znati što je istina, shvaćajući istinu kao filozofski pojam a ne kao osobu, ne kao Isu-sa koji je za sebe rekao: »Ja sam Istina!« Pred Bo-gom kao pojmom on može imati simpatije, ali manje straha nego pred ljudima koji traže Isusovu smrt. Za njega je istina nešto sasvim drugo nego-li ovaj Čovjek kojega, izbičevanoga i okrunjeno-ga trnjem, pokazuje ljudima (Ecce homo! – Evo čovjeka!). Dopušta zločin, a pere ruke! Kao da se pranjem ruku, a ne priznanjem i ispovijedanjem grijeha, može zadobiti nevinost stvorenja stvo-

Susret Božje ljubavi i čovjekove zloće

renoga na sliku Božju. Svijet je rađao i ubijao bo-gove, poništavao jedne da bi druge proglašavao bogovima. Takav je bio i helenistički, i rimski, i fašistički, i komunistički svijet. Svi su oni rušili jedne bogove da bi – pod prijetnjom gulagā i golih otokā – stvarali nove bogove. I demokratski svijet voli svijet demonkracije!

To je veliki petak čovjekove zloće! Što li je sve u njoj sadržano? Što li je sve čovjek sposoban učiniti? Zarobiti, mučiti, izdati, zatajiti, osuditi, oprati ruke, vikati, oteti, razapeti, ubiti, probosti.

Veliki petak Božje ljubavi Bog je poslao svojega Sina na svijet da se utjelovi njegova dobrota i ljubav prema čovjeku, njegovu stvorenju koje on ljubi više od svega drugoga što je stvorio, a sve je stvorio za čovjeka. Već je svojim rođenjem u spilji, a ne u palači, pokazao da mu je

Raspet na križu izmirio je tamu ljudske zloće i svjetlo Očeve ljubavi. (Trento Longaretti, 1960.)

PETA

K Muk

e G

ospo

dnje

Muk

e G

ospo

dnje

25

333živo vrelo 2007

ZRnjenjenjenje

Pred prijestoljem tvojimDošao je, Gospodine, tvoj čas,najavljivan silnim djelima tvoje ljubavi.Očekivasmo da će »tvoj čas«biti dan kraljevanja i slave,dan kad ćeš uspostaviti novo kraljevstvo.A sada te vidimo ponižena, pobijeđena,na križu.Tako su s razočaranjem govorilioni što te kao kralja dočekahupri dolasku tvom u grad Jeruzalem.

Tako, Gospodine, govorimo katkad i mijer želimo da budeš svemoćni Bog naših želja,Bog ispunjenja našega zemaljskog kraljevstva.

Daj nam, Gospodine, razumjetida je došao tvoj čas, čas pobjede nad našim kraljevstvom.Klanjamo se danas pred križem,pred prijestoljem tvoga kraljevstva da budemo dionici tvoga časakoji nas uvodi u vječnost.

i »posljednji« čovjek posve bliz i blizak. Zapravo je u Isusu Kristu, utjelovljenoj Božjoj Ljubavi i Dobroti, pokazao da za Boga nema posljednjega čovjeka jer onaj tko je zadnji, njemu je prvi. Onaj tko je siromašan, baštinit će kraljevstvo Božje; onaj tko je žalostan, radovat će se; tko je ponizan, puno će imati; gladan i žedan bit će sit; milosrdni-ma će Bog biti milosrdan; Bog će za vječnost očuvati život onome tko se ne štedi; s grješnicima i sa svima na rubu društva već sada sjeda za stol i s njima blaguje; vide ga, osim onih kojima je vratio vid, i oni koji inače ne vide; čuju ga i oni koji inače (hvala mu!) druge ne čuju; komunicira s nepisme-nima i neukima. Isus je svim svojim životom po-kazao da je i koliko je Bog utjelovljeni Abba, Otac.

Sin ostaje dosljedan i vjeran Ocu i ne zatajuje ga nikada niti za trenutak. Što i kako Bog odgova-ra na sve što njegov Sin proživljava za života ka-da ga mnogi ne razumiju, mnogi odbacuju, i ka-da, na kraju, prolazi sve trenutke od zarobljavanja da osude, nošenja križa i razapinjanja na križ? Sin sve to čini, Otac sve to dopušta. Dopušta da ga, na-posljetku, zarobe i da ga razapnu.

Ali ne dopušta sebi skidanje s križa. Ne šalje, za razliku od događaja s Abrahamom, u zadnji čas svojega anđela da skine živoga Isusa s križa. Isus ne silazi s križa. To je posljednje iskušenje na kra-ju života, kudikamo teže od napastovanja đavla u pustinji na početku Isusovoga javnoga djelovanja. Tu, u tome konačnom iskušenju, Isusovo je dje-lo – dovršeno.

Bog nije, na Abrahomovo uporno moljenje--cjenkanje s Bogom, poštedio Sodomu jer u njoj nije našao 10 pravednika (izveo ih je samo 4, od kojih ih se troje spasilo). A pod križem ih je staja-lo dvoje: Majka Marija, čija je vjera pod križem postala većom od Abrahamove (praoca naše vje-re) – jer Isus nije sišao s njega nego je Bog dopus-tio da zaista umre, za razliku od Abrahamovoga si-na Izaka – i ljubljeni učenik Ivan bili su dovoljni da Bog radi toga što su mu ljudi ubili Sina ne uništi čovječanstvo nego, naprotiv: da uskrisi Sina i ob-novi čovječanstvo!

Veliki petak je zaista, zaista kažem vam Veliki petak (punina) Božje ljubavi prema čovjeku, kao odgovor na veliki petak (puninu) čovjekove zloće. Božju ljubav možemo razapeti i probosti svojom ljudskom zloćom. Ali je ne možemo uništiti! Ona će usksnuti!

Milan Špehar

MOLITIs Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

U napuštenosti od ljudi, i od najbližih, Isus i da-lje vjerno pristaje uz smrt. Znade da mu samo umi ranje može vratiti zajedništvo s onima zbog kojih je došao – poput zrna koje pada na ze mlju. Zrno, ako ne umre, ostaje sāmo. Ako li umre, do-nosi obilat rod. Umiranjem, koje donosi plod no voga života, Isus ponovno okuplja učenike, lju de koji su potrebni spasenja… U uskrsno jutro ljudi ga ponovno traže i žele čuti njegovu riječ…i ostaju uz nju. To je smisao njegova umiranja.

N. N.

PETAKMuke G

ospodnjeM

uke Gospodnje

26

OTAJSTVO i zbilja

Starozavjetna čitanja

Post 1,1–2,2: Vidje Bog sve što je učinio: bijaše vrlo dobro.Post 22, 1-18: Žrtva praoca našeg Abrahama.Izl 14,1–15,1: Izraelci su išli suhim posred mora.Iz 54,5-14: U ljubavi vječnoj smilova ti se Gospodin, tvoj otkupitelj.Iz 55,1-11: Dođite k meni i duša će vam živjeti: sklopit ću s vama savez vječan!Bar 3,9-15.32–4,4: Hodi putem k sjajuGospodnjem!Ez 36, 16-17a. 18-28: Poškropit ću vas vodom čistom i dat ću vam novo srce.

Od naznačenih sedam starozavjetnih čitanja, čitaju se barem tri. Nikad se ne izostavlja čitanje iz Knjige Izlaska.

Vazmeno bdjenje 7. travnja 2007.

Prijedlozi za pjevanje

Poklik u ophodu: 518 Bogu hvalaOtpjevni psalmi: uz 1. čitanje: 519 Pošalji Duha svojega uz 2. čitanje: 90 Čuvaj me, Bože uz 3. čitanje: 520 Zapjevat ću Gospodinu uz 4. čitanje: Veličam te (psalm. tonus) uz 5. čitanje: 150 S radošću ćete crpsti vodu uz 6. čitanje: 91-92 Gospodine, ti imaš riječi uz 7. čitanje: 155 Kao što košutaUz poslanicu: 522 Aleluja Na poč. krsne sl.: 703 Litanije Svih SvetihNakon bl. krsne vode: 523 Sve vode Gospodnje Škropljenje naroda: 224 Oče naš dobri (2. kitica) ili: 710 S Kristom smo umrliPrinosna: 555 Gospodin slavno uskrsnuPričesna: 542 Žrtvovan je Krist (ŽV 4/06.) ili: 524 Kao što košutaOtpust: 42 Idite u miru, alelujaZavršetak: 561-2 Kraljice neba

VAZ

MEN

Obd

jenj

ebd

jenj

e

Čitanje Knjige izlaskaIzl 14,15-15,1

U one dane reče Gospodin Mojsiju: »Zašto zapomažete prema meni? Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Jahve Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu.

27

333živo vrelo 2007

Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

Otpjevni psalamIzl 15,1-6.17-18

Otpjev: Zapjevajmo Gospodinujer se slavom proslavio!

Zapjevajmo Gospodinu jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao.Moja je snaga, moja pjesma – Jahvejer je mojim postao izbaviteljem.On je Bog moj, njega ja ću slaviti,on je Bog oca moga, njega ću veličati.

Gospodin je ratnik vrstan,Jahve je ime njegovo.Kola faraonova i vojsku mu u more baci;cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta.

Valovi ih prekriše;poput kamena u morske potonuše dubine.Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči;desnica tvoja, Gospodine, raskomada dušmana.

PoslanicaRim 6,3-11

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!Riječ Gospodnja.

VAZM

ENObdjenjebdjenje

EvanđeljeLk 24,1-12

Čitanje svetog Evanđelja po LukiPrvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govoriodok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječjibude predan u ruke grešnika, i raspet,i treći dan da ustane.’« I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. A bile su to:Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva.I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te imne vjerovahu. A Petar usta i potrča na grob.Sagnuvši se, opazi samo povoje.I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.Riječ Gospodnja

Što tražite Živoga među mrtvima? (Trento Longaretti, 1950.)

28

OTAJSTVO i zbiljaVA

ZM

ENObd

jenj

ebd

jenj

e

Jučerašnje izvješće o muci završio je riječima: »Na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko nije bio

položen. Ondje…, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.« I izgledalo je mnogima da je sve završilo. No, postoji netko tko se nije pomirio s takvim doj-mom. Žene se nisu ustručavale poći na grob, žene koje su i tijekom muke i nakon nje nosile zastavu ljudskoga dostojanstva. Možda su htjele urezati duboko u svoj spomen mjesto na koje ga staviše, ali i gajiti vjeru, osjećaj nečega što nisu doseza-li ljudi bez nade i bez dara vjere. U vazmenome bdjenju kršćane okuplja ona ista čežnja i isti dar vjere. Poput žena zastajemo pred grobom, dok se mnogi drugi prepuštaju uvjerenju da je smrću sve ili puno toga završeno. Za nas Kristov grob posta-je početkom. Kada se o Bogu govori i u njega vje-ruje, tada sve može započeti od završetka.

Okamenjena smrt i neslućeni obzorVazmenim pogledom vidimo da naše razmišljanje nije na strani porazne ukočenosti (ili kako se običa-

Započeti od završetka,darom nemoguće nade

va reći, pesimizma), već na strani najveće nade; usuđujem se reći – nemoguće nade. Danas uskri-suje nada koja prodire dalje od ograničenih želja da nam se ne dogodi nešto loše, da poživimo još koju godinu, da prebrodimo poteškoće. Ipak, najveća je granica smrt, koja stoji pred ljudskim nadama. Zato kršćanska nada nosi odliku nemoguće nade. Ako ne ruši prostor smrti, ako ne uđe u područje nemogućega, to nije kršćanska nada.

Prečesto miješamo nadu s nejasnim optimiz-mom. Optimizam uspijeva vidjeti ugodnu i lije-pu stranu zbilje, što više udaljavajući drugo lice. Kršćanska nada, suprotno tomu, preobražava zbil-ju novim svjetlom. Krist svojom smrću ne govori da će u konačnici ipak biti nešto dobro, već nam jamči da i ono što se nama događa i što se njemu dogodilo ide dobrim smjerom – ako vjerujemo – smjerom života. Ljudske su nade predviđanja do-broga. Kršćanska nada je navještaj koji sve mij-enja, otvarajući neslućeni obzor. Kršćanska nada ne promatra brojke i gibanja, pozitivne znakove, ohrabrujuće tendencije. Tu, na Kristovu grobu događa se nešto puno radikalnije. Pojavljuje se no-vost koju se nitko ne bi niti usudio programirati.

Kalvarijski brežuljak kao da je spržio svaku kli-cu nade. Nametnulo se uobičajeno razmišljanje, poznate snage, i izgledalo je da je sve vraćeno u okvire staroga reda. Bilo je dovoljno navaliti ogro-man kamen na uznemirujuće tijelo propovjedni-ka novoga života. Nakon što je odstranjen uz-nemiritelj koji je pokušao promijeniti pravila životnih odnosa, glavni su nositelji ustroja i reda ponovno mislili da će spavati mirno. Križ, čavli, kameni pokrov, straže, obeshrabrivale su mnoge koji su se usudili razmišljati drukčije od silnikā.

Krista tražiti drugdjeNo, uskrsno jutro mijenja pravila igre i donosi novi svijet. Novi, jer je pobijedila slabost i pobijeđeni je oproštenjem pobijedio mržnju; usmrćen je mogao uzviknuti: Gdje je smrti pobjeda tvoja? Započinje bijeg čovjeka s onu stranu smrti. Nitko nije mo-

Ne nađoše ga u grobu. (M. Chmakoff)

29

333živo vrelo 2007VAZ

MEN

Obdjenjebdjenje

Glasnici životaU zoru, još za mraka, dođoše žene na tvoj grob, Gospodine,jer još ne bijahu pokopale svoju vjernost tebi i riječima tvojim.Htjedoše ti ondje, na grobu,još jedanput iskazati ljubav.Nad praznim grobom razumješeda ti ljubav trebaju iskazati drugdje.Odoše i javiše učenicimai ne znajući da ti tako iskazuju ljubav– naviještajući uskrsnuće.

Neka Gospodine, život naši riječi našebudu glas i znak život novog,s tobom uskrsnulog. Amen.

gao zaustaviti oslobođenost. Svijet je počeo hoda-ti drugim smjerom. Ukrižuje se trk nesputanih. Svatko tko dolazi do groba vidi da iz groba ne zja-pi smrt. Tko god želi dublje pogledati zbilju, treba Krista tražiti drugdje, ne među mrtvima.

Uskrs započinje putem u tamu, putem prema grobovima našega života, počinje od onoga mjes-ta gdje su zatvorene naše nade, gdje je zatvore-no ono što nam je najdraže. Poziv upućen nama jednoznačan je: idi tamo gdje je pokopana tvoja radost, tamo gdje ti se čini da je zatvorena tvoja budućnost i gdje se guši tvoja hrabrost; i budi svje-stan: Uskrs je uvijek tu da iznenadi. Ako taj ka-men nije na svome mjestu, ništa više nije na svo-me mjestu – sve je drukčije. Uskrs mijenja sve. On iz ljudskih ruku i srdaca otima stare predodžbe.

Vrijeme je da se nagnemo nad taj grob i u pra-vome svjetlu vidimo ono što je do sada bilo zatvo-reno. Je li još uvijek tamo stara srdžba? Treba li onaj koga sam smatrao neprijateljem to i ostati? Trebam li još uvijek čuvati malo i veliko kamenje, ako ga Bog želi otkotrljati? Petar i Marija Magda-lena nisu našli ništa osim povoja, osim praznine, neprisutnosti. I baš je to najradosnije. To ništa u grobu postavlja pred dilemu: vjerovati ili ne. Ne-ma srednjega puta. Ipak, onaj grob treba ostati prazan, ispražnjen od svega što bi moglo prizvati starinu i smrt, a jedino što u toj praznini odjeku-je jest riječ uskrsnuća. Praznina groba daje novu, nemjerljivu puninu.

Sjeme bučne tišineAko si još uvijek u mraku, pričekaj s čestitkom za Uskrs. Umorio si se tražeći, skupio si previše razočaranja, smatraš se pobijeđenim? Možda si zadobio previše udaraca od života i ljudi od kojih to nisi očekivao; i dalje moraš gristi gorke zaloga-je života; samoća ti izgleda nepodnošljivom; imaš osjećaj da si davno izgubljen; kamen nad tamni-com izgleda ti pretežak da bi se usudio poželjeti svjetlo i volju za životom?… Ne želim nikomu na početku slavlja viknuti zapovijed da se mora vje-rovati, želim tek šapnuti da večeras trebamo za-jedno osluškivati.

Uskrs je skriven događaj, otajstven i blag. Sje-me izbija u tišini; život se obnavlja ne bučeći. Ne

zaboravimo da je razapinjanje bilo javno, uz veli-ki proces i povike, ali uskrsnuće je događaj tišine. Time se Uskrs ne umanjuje; time se Uskrs prosla-vlja. On je uvijek smješten u jedan danas. »Ako ste suskrsli s Kristom, tražite što je gore!« (Kol 3,1) Krist želi sada preobraziti našu tugu u isku-stvo sreće. Svaki je sakrament sudjelovanje na Kri-stovoj smrti i uskrsnuću. Jesmo li to okusili? Je-smo li pred Boga iznijeli naše umiranje? Tko ne uskršava na zemlji, tko tu ne umire grijehu, kako da uskrsne u nebu? Nije bitno uskrsnuti za pede-set, stotinu ili tisuće godina, nego sada. Mi smo po krštenju, po vjeri u uskrsnuće Kristovi suvre-menici.

U radosnoj se vijesti čuje da ne trebamo pokušati odmaknuti grobni kamen, već vidjeti da je to učinio Krist za nas. Potrebno je izaći iz groba i vidjeti da je rođen novi svijet. Moguće ga je vi-djeti samo očima vjere. Tamo se ne daje malo na-de, tamo se susreće nada koja je niknula oko gro-ba. I neću zaželjeti sretan Uskrs, već ću ti poput vjernikā Istočnih Crkava prenijeti novost, vijest da je Krist živ. Ti trebaš uskrsnuti. Krist je uskrs-nuo! Aleluja!

Ivan Šaško

MOLITIs Crkvoms Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

30

OTAJSTVO i zbilja

Ulazna pjesmaLk 24,34

Doista uskrsnu Gospodin.Njemu slava i vlast u vijeke vjekova.

Zborna molitva

Bože, ti si danaspo svojem Jedinorođencu pobijedio smrti nama otvorio pristup vječnom životu.Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća:obnovi nas, molimo, svojim Duhomi daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Primi, Gospodine, dar što ga na dan Vazmaradosni prinosimo za žrtvukojom se tvoja Crkva nanovo rađa i hrani.po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma1Kor 5,7-8

Žrtvovana je pasha naša, Krist.Zato svetkujmo s beskvasnim kruhom čistoće i istine, aleluja.

Popričesna molitva

Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenim otajstvima: štiti je trajno svojom dobrotomi privedi k slavi uskrsnuća,po Kristu, Gospodinu našemu.

Prvo čitanjeDj 10,34a.37-43

S njime smo zajedno jeli i pilipošto uskrsnu od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskihU one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedočesvi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalamPs 118,1-2.16-17.22-23

Otpjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,jer je vječna ljubav njegova!Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,Gospodnja se proslavi desnica!Ne, umrijeti neću, nego živjetii kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditeljipostade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo:kakvo čudo u očima našim!

Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova 8. travnja 2007.

Prijedlozi za pjevanje

Ulazna: 526 Aleluja! Doista uskrsnu Gospodin ili: 555 Gospodin slavno uskrsnuObred škropljenja: 46-47 Vidjeh voduOtpjevni ps.: 531 Ovo je danPosljednica: 538 Žrtvi uskrsniciPrinosna: 558 Pobjedni dan slavimoPričesna: 542 Žrtvovan je Krist (ŽV 4/06) ili: 544-545 Na gozbu Kralja JaganjcaZavršetak: 561-562 Kraljice neba

NED

JELJ

A Usk

rsnu

ćaU

skrs

nuća

31

333živo vrelo 2007

Molitva vjernikaBraćo i sestre, svemogući je Bog, uskrisivši svoga Sina od mrtvih, obasjao svijet svjetlom vječnoga života. Molitvom zazovimo nebeskoga Oca da i nas ispuni uskrsnom radošću i rasvijetli tamu koja je u našim srcima. Molimo zajedno:

Bože, izvore života, usliši nas.1. Oče nebeski, ti si nad Isusovim praznim

grobom rasvijetlio vjeru prestrašenih učenika:oslobodi svoju Crkvu straha pred budućnošću i osnaži je da vjerodostojno naviješta nadu u život vječni, molimo te.

2. Oče nebeski, ti si po uskrsnuću svoga Sina obnovio svijet djelom novoga stvaranja: obdari svoje vjernike snagom života da budu graditelji novoga svijeta, molimo te.

3. Oče nebeski, kao nekoć raspršene učenike, ujedini ovu zajednicu vjernika u vjeri Crkve i u svjedočenju tvoje ljubavi prema svima, molimo te.

4. Oče nebeski, svjetlom koje rasvjetljuje tamu smrti obasjaj tugu svih koji se osjećaju samima i ojađenima, molimo te.

5. Oče nebeski, snagom Kristova uskrsnuća privedi u nebesko blaženstvo braću i sestre od kojih se po smrti rastadosmo, molimo te.

Usliši, nebeski Oče, naše molitve. Oživi nam vjeru i okrijepi nadu da ćemo jednom biti dionici tvoje vječne slave, po Kristu, Gospodinu našemu.

Drugo čitanjeKol 3,1-4

Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola KološanimaBraćo! Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja1Kor 5,7b-8a

Žrtvovan je Krist, Pasha naša! Zato svetkujmo u Gospodinu!

EvanđeljeIv 20,1-9

Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuPrvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče:

»Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isuso-voj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.Riječ Gospodnja.

31

NED

JELJAUskrsnuća

Uskrsnuća

Petar i onaj drugi učenik dođoše na grob…(Ilustrirana Biblija, kasni srednji vijek, Sveučilišna knjižnica,

Freiburg, Njemačka)

32

OTAJSTVO i zbiljaN

EDJE

LJA U

skrs

nuća

Usk

rsnu

ća

Zaključak nad praznim grobom ili ljubav prema Učitelju?

Nakon radosnog slavlja Vazmenog bd je-nja, u kojem je svom silinom odjeknuo svečani »Aleluja!« koji je navijestio zo-

ru uskrsnog jutra, ono nas, iako odiše pose-bnom ljepotom, zatiče pomalo zbunjene. Nis-mo li se noćas odveć lako oduševili? Nije li u nama prevelika čežnja za životom, za nadom, za pobjedom nad smrću, čežnja koja nadilazi mogućnosti ostvarenja? U uskrsno jutro želi-mo vidjeti jasno, želimo znati na čemu se te-me lji naša vjera u uskrsnuće. Želimo kao djeca skeptičnog vremena razbiti nesigurnost i osjećaj iluzije.

Pogled iz ljubavi koja ne prestajeMnogi će reći da se ta vjera temelji na praznome grobu. I ovih su mjeseci neki tvrdili da su našli ‘stvarni’ Isusov grob te time htjeli pokazati svu besmislenost govora o uskrsnuću. Ali, uskrs-na se vjera ne temelji na govoru o praznome

grobu, koji zasigurno ostaje jednim od važnih znakova uskrsnuća. Ona se temelji na ljubavi i na svjedočanstvu Pisma. Ubi amor, ibi oculos. Ondje gdje je ljubav, ondje je i pogled, ondje su oči, ondje je razumijevanje i priznanje. Marija Magdalena dolazi na grob prvoga dana u tjed-nu još za mraka vođena ljubavlju. Nalazi dig-nut kamen s groba. Preplašena zbog onoga što je vidjela i zbog bojazni da su ukrali Gospodi-na, trči k apostolima. Ljubav ju vodi da podjeli svoje sumnje, brige i nade. Ono što vidi i osjeća ne smije i ne može zadržati za sebe. Trči iz lju-bavi, u želji da otkrije prave razloge svega onog što se dogodilo i što se događa. Ljubav pokreće sve, pa i vjeru u Kristovo uskrsnuće.

Petar i ljubljeni učenik trče zajedno do gro-ba. Apostolski prvak, onaj koji predvodi zaje-dnicu i onaj koji ljubi. Taj koji ljubi ne samo da je mlađi, nego je i brži. Ne samo u fizičkome smislu. Ljubav mu daje snagu, ona ga goni i čini brzim, neuhvatljivim. Ali ta ljubav zna-de čekati, znade biti strpljiva i ponizna. Iako prvi stiže na grob, ljubljeni učenik, nakon što je razmotrio situaciju, stoji i čeka. Čeka ono-ga koji ima prvenstvo. Ljubav priznaje službu upravljanja. Ljubav znade da je bez toga upra-vljanja sama izgubljena u prostranstvima raz-nih osjećaja; znade da joj ‘služba’ pruža okvir za ostvarenje, za djelovanje, za novi i nepono-vljivi uzlet. Kao što je služba bez ljubavi tira-nija, tako je i ljubav bez službe besplodna.

Upravo se ta stvarnost očitovala u uskrsno jutro koje svjedoči o tome da se vjera u Uskr-sloga ne može razumjeti bez ljubavi, ali i bez službe naviještanja i naučavanja Crkve koja svoj temelj ima u Pismu. Uskrsnuće tako po-tvr đuje važnost povijesnog, vremenitog hoda Crkve, kao mjesta susreta s Uskrslim. Vidjeti i povjerovati bilo je moguće samo snagom da-rovane ljubavi koja čini da se stvarnost vidi drugačijim očima, dok produbljenje te vjere i njezino življenje nisu mogući bez razumijeva-nja Pisma i života Crkve kao zajednice.

Uzeše Gospodina iz groba i ne znam gdje ga staviše.(G. Rouault, 1939.)

33

333živo vrelo 2007

ZRnjenjenjenje

Pogled vjereGospodine,ti si vjeru svoje Crkve oslobodiood zamke ‘viđenja’ i gledanja uskrsnuća.Učenici koji su te tražili u jutro trećega danavidješe samo znakove smrti:grob, mjesto na koje si bi položen,ubrus, povoje…Riječ tvoja, što bijaše pohranjena u njihova srca,tada im podari svjetlo vjere.I povjerovahu.Dao si im tada, Gospodine, razumjetida sigurnosti vjere ne prethodi znaknego riječ u srce pohranjena.Ne daješ im znaknego tražiš da sami budu znak,vidljivi znak tvoga uskrsnuća.

Probudi i u nama, Gospodine,zapretano sjeme riječi tvoje.Nek riječ tvoja rasvijetli gledanje našeda umijemo prepoznati blizinu tvojui biti znak života tvoga. Amen.

NED

JELJAUskrsnuća

Uskrsnuća

Nemogućnost trenutnog prepoznavanja i shvaćanja Isusova uskrsnuća i onoga što se dogodilo svjedoči nam da njegovo uskrsnuće proširuje stvarnost i oblikuje novo nebo i novu zemlju. I Marija Magdalena, i Šimun Petar, i ljubljeni učenik, i svi oni koji su s Isusom hodi-li, nisu u prvi mah razumjeli i prepoznali ono što se dogodilo, a ni samoga Gospodina, prem-da su s njime živjeli. Isus kroz uskrsnuće izmiče svemu onome što se o njemu znalo, mislilo, govorilo. On utemeljuje novu stvarnost i daje novi život. On omogućuje da ga njegovi prepo-znaju kroz znakove ljubavi i susrete te tako bu-du svjedoci te nove neponovljive stvarnosti. Ljubav i svjedočanstvo Pisma nisu utemeljeni u logici našeg iščekivanja i našeg iskustva, ne-go u logici Božje predanosti za nas.

Preobrazba životaUskrsna izvješća imaju u sebi neponovljivu snagu, ljepotu i jednostavnost. Pozivaju nas da u ovo us-krsno jutro odbacimo svoju skeptičnu narav, svo-ju sumnjičavost, svoju uplašenost i povučenost u nas same. Svjedoče nam o tome kako je Uskrs li promijenio živote svojih učenika, kako ih je uči-nio sposobnima za ono što sami nikada ne bi mo-gli učiniti. Svjedoče nam o tome da na mjestu na kojem se čini da su sve nade pokopane, u kojem vlada praznina i napuštenost, biva darovana no-vost i radost života. Upravo stoga i ovo uskrsno jutro prožeto trajnom prisutnošću onoga koji nas

okuplja svake nedjelje, svakoga »prvoga dana u tjednu«, širi svoj miris i svoju ljepotu i među na-ma. Želi nam posvjedočiti da je naš Spasitelj, raspet i pokopan, uskrsli Gospodin koji hodi pred nama i s nama, onaj koji nas može preobraziti i voditi prema »cvjetnoj strani Galileje«, prema neuništivoj dimenziji našeg postojanja.

Zato je posebno ovo jutro i zato je posebno ovo euharistijsko slavlje. Od skeptičnosti i stra-ha ono nas vodi k prepoznavanju ljepote koja nam se stalno daje, a koju tako često ne vidi-mo i zaboravljamo. Ono nas poziva da gleda-mo očima ljubavi i umjesto praznoga groba, umjesto nesigurnosti, umjesto mraka, vidimo zoru novoga svijeta koja se očituje u Kristovoj uskrsloj prisutnosti.

Željko Tanjić

MOLITIs Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

»Uputiše se Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob«. Učenik bez imena. Učenik koji se potpisuje kao »ljubljeni«. Voli biti »drugi«. On je pratitelj onih koji su snažni u vjeri. Znade učiti. Ne dopušta sebi razočaranja u one koji pred njim posustaju. Kad se Petar odriče Isusa, učenik bez imena ostaje uz Petra, ne osuđuje ga. Pa i kad pod križem ostaje sam, ne gubi pouzdanje jer znade da je »ljubljen«. U vjeri je nesiguran, ali je siguran da je ljubljen.S tom sigurnošću kroči kroz život. Ljubljeni učenik ostaje bez imena – da mu svatko dade svoje ime.

T. C.

34

OTAJSTVO i zbilja

Ulazna pjesma1Pt 2,2

Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom,da po njemu uzrastete u spasenje, aleluja.

Zborna molitva

Bože vječnog milosrđa,svake godine vazmenim slavljem užižeš vjeru svoga svetog naroda. Umnoži u nama milostda sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao, što je duh koji nas je nanovo rodio,što je krv koja nas je otkupila.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika. Oni su se priznanjem vjerei krštenjem nanovo rodili: daj da postignu vječno blaženstvo,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesmaIv 20,27

Prinesi ruku i opipaj gdje bijahu čavlii ne budi nevjeran nego vjeran, aleluja.

Popričesna molitva

Svemogući bože, daj da pričest vazmenog otajstva trajno djeluje u našoj duši,po Kristu, Gospodinu našemu.

Prvo čitanjeDj 15,12-16

Čitanje Djela apostolskihPo rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalamPs 118,2-4.22-27a

Otpjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.

Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«Neka rekne dom Aronov:»Vječna je ljubav njegova!«Svi koji se Gospodina boje neka reknu:»Vječna je ljubav njegova!«

Kamen koji odbaciše graditeljipostade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo:kakvo čudo u očima našim!Ovo je dan što ga učini Gospodin:kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanjeOtk 1,9-13.17-19

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostolaJa, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše: »Što vidiš, na-piši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama.«

Druga vazmena nedjelja 15. travnja 2007.

Prijedlozi za pjevanje

Ulaz: 553 Uskrsnu Isus doistaOtpjevni ps.: 527 Zahvaljujte GospodinuPrinosna: 238 Dan GospodnjiPričesna: 542 Prinesi ruku ili: 557 Pjevaj hvale, MagdalenoZavršetak: 559 Nek mine, Majko

DRU

GA

VAZ

EMN

A nedj

elja

nedj

elja

35

333živo vrelo 2007

Molitva vjernikaBraćo i sestre, s pouzdanjem se utecimo Bogu,izvo ru života, da nas oslobodi sumnji i ispuni vjerom i čvrstom nadom u život vječni. Molimo zajedno:

Gospodine, učvrsti nam vjeru.1. Za Crkvu u svijetu: ispuni je svjetlom Duha

Svetoga da uvijek umije prepoznati Gospodina i vjerodostojno kročiti putem tvojih zapovijedi, molimo te.

2. Za pastire Crkve, papu Benedikta, biskupei svećenike: pomozi im da ostanu vjerni poslanju tvoga Sina te se zdušno predaju naviještanju Radosne vijesti, molimo te.

3. Za sve tvoje vjernike: izliječi nas od naših sumnji i obnovi u nama dar vjere koji si nam na krštenju udijelio, molimo te.

4. Za mlade koji će ove godine u sakramentu po-tvrde primiti puninu Duha Svetoga: pripravi im srca za taj uzvišeni Dar da ga mogu s vjerom pri-miti i u njegovoj snazi trajno živjeti, molimo te.

5. Za ovu zajednicu učenika: otvori vrata našega srca i našega doma svima koji su potrebni svjedočanstva vjere i svjedočanstva ljubavi, molimo te.

Primi, Oče nebeski, molitve svoje Crkve. Izliječi nam vjeru koja traga za znakovima i čudima, i obdari nas čvrstom vjerom koja će počivati na riječi koju nam zboriš. Po Kristu.

Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim poja-som. Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu go-voreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe smrti, i podzemlja. Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.«Riječ Gospodnja.

EvanđeljeIv 20,19-31

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuUvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vra-ta, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpu-štaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaesto-rice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Go spodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.Riječ Gospodnja.

35

DRU

GA VAZ

EMN

Anedjeljanedjelja

Dok su učenici u strahu bili zatvorili vrata, dođe Isusi reče im: »Mir vama!« (Trento Longaretti, 1950.)

36

OTAJSTVO i zbiljaD

RUG

A VA

ZEM

NA ne

djel

jane

djel

ja

Jedinstven je ‘slučaj’ da nam Crkva svake godine u nedje-lju nakon Uskrsa predlaže

evanđelje o već poslovično pozna-tome »nevjernom apostolu Tomi«. Iznenađuje što u tom izvješću na-lazimo više nesigurnosti nego vje-re. Učenike više drži na okupu strah nego radost Uskrsa. Uplašila ih je Isusova sudbina, premda ni ona više nije sigurna. Čuli su da je grob prazan, ali nisu vidjeli živoga Krista. Nema mjesta koje bi ih uje-dinjavalo, niti žalosti u kojoj bi se solidarizirali. Ostala je samo nesi-gurnost koju nastoje pobijediti vi-sokim zidovima i zaključanim vra-tima.

Strah je uzrokovan prošlim događajima, ali još više neizvjesno-šću budućnosti. Za prošlost bar znaju kakva je, dok je budućnost nesigurna. Če žnja za prošlošću naj-o čitija je kod Tome. Ne treba mu uskrsli Krist. Želi staroga Isusa s ranama. Takav je osjećaj uvijek pri sutan kod osobe suočene s iznenađujućim fe-nomenom. Zar isto ne reagira ju mase na apostol-sko propovijedanje opisano u ulomku iz Djela apo-stolskih, o čemu nam govori prvo čitanje? Narod ih slavi, ali se drži poda lje. Nitko im se ne usuđuje pridružiti, ali zajednica raste. No, sa strahom se treba suočiti da bi ga se nadvladalo. Zato Isus do-lazi među učenike i stade u sredinu. Stajanje je su-protnost ležećem položaju mrtvaca, onoga koji je pokopan. Pokazuje da nema razloga za strah, jer On je živ. Rane i bok svjedočanstvo su da je to On, Isus iz Nazareta. Daje se prepoznati po znakovima muke i smrti te uči da uskrsnuće ne ništi tragove smrti, nego ih okreće u život. Poručuje da sa so-bom Ocu nosi i svoju ranjenu ljudskost kao zalog Božje osjetljivosti za čovjeka i sve njegove rane.

Strah od Uskrsa

Ta istina učenike raduje i ispu-nja mirom. Mir koji im je zaželio više nije uobičajeni pozdrav ili do-bra želja, nego plod uskrsnuća, dar Duha kojega im daje. Taj dar odjek je onoga stvoriteljskog da-ha životnog. Isusov dah početak je novoga života. Zato se toliko inzi-stira na prvome danu u tjednu kao novom početku. Ujedno je to pou-ka o nedjeljnom susretu vjernika kao ‘mjestu’ Kristove nazočnosti i djelovanja.

Nastavljači Kristova djelaIsusov pojavak među učenicima po ručuje da je on završio svoje ljudsko i zemaljsko poslanje, ali da je na njima nastaviti ga. Njihova je misija prenijeti dalje ono što je on navijestio riječima i djelima. On im daje vlastito poslanje govoreći: »Kao što mene posla Otac i ja ša-ljem vas.« Zato moć opraštanja grijeha nije vezana samo uz ispo-vijed i nije samo služba, nego je

zadaća svih kršćana. Ondje gdje budu spremni poput Krista dati život za mir, oproštenje i ljubav, prestat će grijesi i slabit će moć zla. Daje im i istu snagu koja ga je vodila, daje im Duha Svetoga.

Zgoda s Tomom omogućuje evanđelisti da to poslanje proširi na sve učenike koji će se pojavi-ti nakon te scene, učeći da je put vjere uvijek oso-ban i da ga svatko nalazi preko vlastitih pitanja. Svi smo u Tominoj situaciji. Nismo vidjeli, a vjeru-jemo. Živimo bogatstvo vjere imajući uporište u svjedočenju onih koji su vidjeli. Nećemo vidjeti tragove muke i smrti kojima se Uskrsnuli dao pre-poznati učenicima, ali možemo imati drugo Tomi-no iskustvo. Isus mu se obraća njegovim riječima i apostol ga u tome prepoznaje. Otkriva da Us-krsnuli zna njegovo traženje, želje i potrebe i da je

Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju…(Rosa Olivieri, 1962.)

37

333živo vrelo 2007

ZRnjenjenjenje

Onoga istoga danaUvečer, onoga istoga dana, prvog u tjednu,dolaziš, Gospodine, među učenike svoje.Dolaziš k njima jer okupljeni su u tvoje ime.Ispunjaš ih svojim mirom,daješ im snagu svoga Duhai šalješ ih da budu glasnicitvoje ljubavi i oproštenja.Gospodine, evo nas danas,prvoga dana u tjednu,opet sabranih u tvoje ime.Prepoznajemo tvoju blizinui snagu tvoga Duha.Oslobodi nas, molimo te,straha pred svijetom u koji nas šalješi podari nam sigurnu vjeruda drugima možemo biti svjedoci ljubavi tvoje.Ljubav kojom nas danas hranišnek bude kruh životabraći našoj.Očuvaj nas u ljubavi svojoj. Amen.

DRU

GA VAZ

EMN

Anedjeljanedjelja

MOLITIs Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

spreman odgovoriti na njih. Iz tog iskustva on pri-znaje: »Gospodin moj i Bog moj!«

Upravo je to cilj ovog evanđelja. Ivan kaže da ga je napisao »da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu«. To je poruka i drugoga čitanja, posuđenoga iz Knji-ge Otkrivenja. Ono svojim bogatim i simboličkim rječnikom golica maštu, pa očekujemo više no što nudi i tražimo što ne možemo naći, ali osnovna mu je poruka: Isus je Krist! U njegovu križu i uskrsnuću odvija se sva drama svemira koji proživljava svoj sud i otkupljenje, što je opisano posebnim efekti-ma trublji, haljinā, svijećnjakā. Ujedno je to poziv kršćanima povučenim u svoj uski krug na moli tvu i liturgiju da ne ostanu izvan te drame, nego da po svaku cijenu budu vjerni poruci čiji su nositelji te njome, poput Petra, ozdravljaju ovaj svijet jer za kršćanina se Bog uvijek identificira sa svakim tko ima bilo kakav trag rana na sebi.

Otključati CrkvuCrkva lako pada u napast postati zatvorena skupi-na učenika. Uporno se držimo raznih praznih gro-bova: stare slave, običaja, tradicije, posebnosti… Forma često zasjeni sadržaj. U ime prošlosti ne odgovaramo na pitanja budućnosti pa se ne sna-lazimo u sadašnjosti. Strah nas je neuspješnih po-kušaja i mogućih rana, a zaboravljamo se plaši ti za sami život koji ne može dugo ostati zatvo ren. Ne mičemo se iza sigurnosti zaključanih vrata jer u svemu vidimo neprijatelje: u medijima, u moder-nome društvu, u tehnici, glazbi…

Brojni su crkveni pokreti koji se zatvaraju pred svijetom, dapače dolaze na rub smisla življenja u svijetu. Zatvaraju se i od Crkve u kojoj je, po njiho-vu sudu, većina ‘slabih’ vjernika. Imaju ‘svoje’ obrede, posebna Vazmena bdjenja, zasebne proce-sije, vlastite mise…

Crkva u Hrvata još uvijek je opterećena ideolo-škim i nacionalnim ranama prošlosti kojima nika-ko ne dopuštamo da zacijele: pobjednici, gubit nici, zavjere, podjele… Tražimo sigurnost u zidinama…

Ta vrata treba otključati i zidove nadvladati kako bismo nastavili Kristovo poslanje i svjedo-čili mogućnost novog života, svojim mirom, opra-štanjem i ljubavlju slabili moć zla, otkrivali Boga koji razumije čovjekovu slabost, želje i potrebe te mu služili liječeći rane svijeta. Na taj ćemo način biti znak onoga što bez znaka vjerujemo: »Isus je Krist, Sin Božji!«.

Slavko Slišković

»Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Vjera u uskrsnu-će ne traži potvrdu u osvjedočenju gledanjem ili do dirom. Vjera bez gledanja je čista, nepovrijeđe-na je viđenim ili dodirnutim. Pogled ograničava vjeru, zatvara je tek u ‘jedno’ iskustvo. Blago onima koji ne vidješe jer u otajstvo uskrsnuća ponire se samo čistom vjerom.

A. C.

38

SYMbolonN

OVI Le

kcio

nar

Lekc

iona

rLe

kcio

nar

Lekc

iona

r

Zašto poklik »Riječ Gospodnja«?Napomene uz novo izdanje Lekcionara

Početkom ove godine, u nakladi Kršćanske sa-dašnjosti, objavljeno je novo hrvatsko izda nje Lekcionara, knjige svetopisamskih čitanja za

euharistijska slavlja. Riječ je o prvome svesku plani-ranoga preraspodijeljenoga lekcionara: umjesto do-sadašnjih devet svezaka novo izdanje lekcionara za-mišljeno je u pet svezaka, među kojima će se kao novost pojaviti svezak s čitanjima za obredne mise i druga slavlja (za slavlje krštenja, ženidbe, sakramen-ta pomirenja, za slavlje sprovoda). Pojavak prvoga sveska prigoda je za pojašnjenja vezana uz neka upu-ćena nam pitanja i(li) prigovore.

Zašto »novi« lekcionar?Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakrame-nata u uputi Liturgiam authenticam (god. 2001.) zahtijeva od svih biskupskih konferencija izradu novih prijevoda svih liturgijskih knjiga. Povod to-me zahtjevu u najvećoj je mjeri novo tipsko (la-tinsko) izdanje Rimskoga misala (god. 2000.). U proteklih nekoliko godina Hrvatska biskupska kon-ferencija, preko Biskupske komisije za liturgiju i pridruženih joj stručnjaka, izradila je i s odobre-njem Kongregacije objavila nove prijevode nekih liturgijskih knjiga. Do sada su se u novome izda-nju pojavili Red slavljenja ženidbe (1997.), Red pri-stupa odraslih u kršćanstvo (1998.), Red potvrde (1998.), Red sprovoda (2003.). Pred skorim su ob-javljenjem liturgijske knjige za slavlje sakramenta pomirenja, blagoslovā te egzorcizama. Ujedno se nastavlja zahtjevni posao priređivanja prijevoda no voga misala.

Jezik, kao vjerni izričaj kulture i vremena u ko-jem ljudi žive, danas je podložan brzim promjena-ma. Te se promjene očituju ne samo u govornom jeziku, nego i u onom književnom, pa i u standard-nom. Prošla su četiri desetljeća od prvih prijevo-da obnovljenih posaborskih liturgijskih knjiga, a to je razdoblje dovoljno dugo da se s punim pra-vom može govoriti o nužnosti posuvremenjenja liturgijskoga govora. Liturgija se neprestano po-suvreme njuje: liturgijska arhitektura, glazba, umje-

t nost, ruho, homiletski govor, simbolički i znakovni govor u proteklom su se poslijesabor skom razdo-blju trajno posuvremenjavali nastojeći komunici-rati s »vremenom« i kulturom. Nekad s više, nekad s manje uspjeha. Liturgijski euhološki govor (jezik molitava i liturgijskih obrazaca) ostao je ‘zapretan’ u prijevode iz početka sedamdesetih godina, u je-zik koji je tada bio liturgijski standardan. Uz sva posuvremenjenja unutar liturgije i sâm teološki go-vor Crkve, čuvajući istine vjere, zaodjenuo se u no-vo jezično ruho.

Može li i smije li jezik liturgije ostati izvan i vremenski iza svih tih posuvremenjenja? Promje-ne koje su se dogodile u neverbalnome govoru li-turgije nužno iziskuju promjene i u verbalnome govoru. U Crkvi neprestano govorimo o liturgiji kao posadašnjenju i aktualiziranju Kristova djela spase nja, a nova izdanja liturgijskih knjiga, koja govore jezikom sadašnjosti, u pojedinim su krugo-vima nerijetko izvrgnuta protivljenju ili stavu nepri-hvaćanja. Takvi stavovi zacijelo pokazuju pastoral-nu inertnost te nespre mnost za potrebni trud oko životnosti i sadašnjosti liturgije.

Novo izdanje Lekcionara tijesno se dotiče pita-nja hrvatskoga prijevoda Svetoga pisma. Biblijske su znanosti u posljednjih četrdesetak godina uve-like uznapredovale pa je logično da smo potrebni novoga jezično suvremenoga i biblijsko-teološki suvremenoga prijevoda svetopisamskih tekstova. Projekt novoga prijevoda Biblije zahtijevat će više godina pa su u novi Lekcionar unesene tek neke jezične i izričajne promjene. Osim toga, novi Lekci-onar donosi i neke sadržajne izmjene i nadopune jer je usklađen s drugim tipskim izdanjem Ordo lectionum missae, iz godine 1981., što je bilo nužno jer su naše dosadašnje knjige misnih čitanja vjerno slijedile prvo tipsko izdanje iz god. 1969.

»Riječ Gospodnja!«Jedna od najuočljivijih promjena u novome lekci-onaru jest poklik nakon čitanja. U dosadašnjim prijevodima poklik je glasio Riječ je Gospodnja, a u

39

333živo vrelo 2007

novome prijevodu Riječ Gospodnja. Koji su razlo-zi te promjene?

Liturgijski navještaj Božje riječi nije čitanje sve-topisamskoga teksta nego uprisutnjenje Božjega govora Crkvi. Čitač posuđuje svoj glas Gospodi-nu koji se obraća okupljenoj zajednici. Naviještena riječ postaje čin (actio), postaje zbiljnost spasenja koje se naviješta. Zajednica prepoznaje Gospodina u naviještenoj riječi (usp. SC 7). Gospodinu koji do-lazi i objavljuje se u riječi zajednica s radošću i vjer-om kliče i pozdravlja ga. Potreban je stoga poklik.

Rimska tradicija navještaj Božje riječi u litur-giji prati poklikom službenika Verbum Domini, na što zajednica odgovara Deo gratias (Bogu hvala), odnosno, nakon evanđelja, Laus tibi Christe (Sla-va tebi, Kriste). Latinski izričaj Verbum Domini jezičnom strukturom čuva dimenziju poklika prije svega jer je sročen u bezglagolskoj formi, što latin-skom jeziku nije strano. No, ne smije biti zanemare-na ni logika teološke sintakse i gramatike koja, na temelju novozavjetnoga grčkog jezika, genitiv Do-mini razumijeva na tragu epegzegetskoga genitiva, koji nema posvojno nego eksplikativno značenje. Cilj poklika nije, dakle, reći da je to riječ koja pripa-da Gospodinu nego da ta riječ jest sâm Gospodin. Formulacije s takvom značenjskom struktu rom u liturgiji nisu rijetke, npr. Svjetlo Kristovo (Lumen Christi) u vazmenome bdjenju.

Na takav poklik koji ispovijeda vjeru u Gospo-dnju prisutnost u naviještenoj riječi zajednica od-govara poklikom Deo gratias – Bogu hvala. U oba slučaja riječ je o pokliku, aklamaciji. Zajednica navještaj riječi sluša sa znanjem da to doista jest riječ Gospodnja, ali i s vjerom da Gospodin sâm jest u toj riječi. Zato čitač svojim poklikom Ver-bum Domini daje prostor pokliku vjere okupljene zajednice (Deo gratias). Čitač navještaj riječi ne zaključuje informacijom da naviještena riječ jest riječ Gospodnja, nego aklamacijom vjere koja traži usklik vjere zajednice koja Gospodina prepo-znaje u naviještenoj riječi.

To teološko razjašnjenje pokazuje da dosada-šnji prijevod poklika Verbum Domini izričajem Riječ je Gospodnja, ne izražava vjerno liturgijsku dinamiku slavlja te da ne uvažava kriterije sintakse i gramatike liturgijskoga govora. Novi oblik pokli-

ka, koji je unesen u novi lekcionar, Riječ Gospo-dnja, ne ide dakle slijepo za doslovnošću prijevo-da latinske sintagme, nego na prvo mjesto stavlja liturgijsko-teološke zakonitosti obrednoga načina govora. Bezglagolska forma izričaja nije strana hrvatskome jeziku jer je u liturgiji već višestruko zastupljena: Tajna vjere, Tijelo Kristovo, Krv Kris-tova, Gospodin s vama, Mir s vama.

Novi oblik poklika nije izum ili novotarija na-ših stručnjaka. Dostatno je prisjetiti se da su još u staroslavenskom prijevodu Reda mise imali ova-kav poklik: Slovo Božije. Suvremeni jezici lako su riješili ovu »dvojbu«, opredjeljujući se za for-mu poklika (bez glagola). Korisno je vidjeti neke od suvremenih prijevoda (mnogi od njih imaju dva različita poklika: jedan poslije čitanja, drugi poslije evanđelja): tal. Parola di Dio – Parola del Signore; franc. Parole du Seigneur – Acclamons la Parole de Dieu; njem. Wort des lebendigen Got-tes – Evangelium unseres Herrn Jesus Christus; španj. Palabra de Dios – Palabra del Señor; port. Palavra do Senhor – Palavra da Salvação; mađ. Ez az Isten igéje – Ezek az evangélium igéi; polj. Oto słowo Boze – Oto słowo Panskie; slov. Božja Beseda – To je Kristusov Evangelij. Svi navedeni pri mjeri, kao i neki drugi koje smo uspoređivali, imaju dakle jasan poklik kojemu odgovara novi hrvatski oblik Riječ Go spodnja. Dosadašnjem ne-preciznom hrvat skom obliku bio je srodan jedino engleski prijevod koji je glasio This is the Word of the Lord – This is the Gospel of the Lord. Jasnija i šira opravda nja novom hrvatskom izričaju nisu potrebna.

Bilo bi, napomenimo, hvalevrijedno da su u no vi lekcionar uvršteni i drugi poklici i odgovori, predviđeni za navještaj evanđelja, o čemu se ra-zmišljalo sa svom znan stvenom ozbiljnošću.

Potrebno je ipak istaknuti kako je novi poklik Riječ Gospodnja potrebno načinom izricanja i go-vornoga naglašavanja u slavlju govorno i zvučno oblikovati kao poklik. Tom oblikovanju može doprinijeti prethodno teološko razjašnjenje, a trud oko razumijevanja i prihvaćanja ostaje liturgijskim slaviteljima i služiteljima riječi – kao ispit sprem-nosti i vjere u zbiljnost Riječi u liturgiji Crkve.

Ante Crnčević

NO

VILekcionarLekcionarLekcionarLekcionar

40

TRENutakTR

ENut

ak

Cijenjeno Uredništvo, u tijeku priprema za slavlje Velikoga tjedna u našoj župi unutar li-turgijske skupine raspravljali smo o klanja nju križu na Veliki petak. Rasprava o prijedlogu da za klanjanje vjernicima bude istaknut sa-mo jedan križ nije dovela do složnoga za klju-čka. Molimo vaše razjašnjenje.

Župni vikar

Zalazeći u naše crkve lako možemo primije-titi da križu, po kojem nam je Krist darovao otkupljenje, nismo uvijek dali središnje mje-

sto svoga vjerničkoga klanjanja. Križ smo prihvati-li kao znak kršćana, zaboravivši da je on, prije sve-ga, znak otkupljenja. U tom ‘zaboravu otkupljenja’ križu smo dali ulogu ‘kršćanskoga obilježavanja’ prostorā u kojima živimo, pa smo ga i u liturgijsko-me prostoru katkada sveli smo na umjetnički ures prostora. Zato u crkvama često vidimo križeve umje sto Križa. Jedna je, međutim, žrtva našega otkupljenja. Ona Kristova, na križu. Zbog jedinca-tosti i neponovljivosti Kristove žrtve, čiji se plod otkupljenja aktualizira po liturgiji Crkve, te radi istinitosti i jasnoće znaka, savjetuje se da u litur-gijskome prostoru bude samo jedan križ, posta-vljen na dolično mjesto kako bi uvijek upućivao na razmišljanje i klanjanje pred uzvišenim otajstvom otkupljenja. Dvojba o kojoj govori pristiglo nam pismo proizlazi upravo iz nedostatnoga vredno-vanja središnjosti i jedinstvenosti Križa u sveuku-pnome kršćanskome klanjanju.

Na Veliki petak, Dan otkupljenja, Crkva u raz-matranju Gospodnje muke dolazi pred Kristov križ. Klanja se pred njim kao pred prijestoljem. U doba kad se u Jeruzalemu (IV. st.) oblikovao obred klanja-nja križu, kršćanska je misao križ razumijevala kao prijestolje Kristove slave. Poklonstvo pred križem značilo je slavljenje otajstva otkupljenja. Kršćanska je duhovnost tako stvorila kristološki poklik Regna-vit a ligno Deus, »Zakraljeva Bog s križa«.

Rimski misal, u opisu službe Muke Gospod-nje, insistira da za klanjanje bude istaknut samo jedan križ (unica tantum Crux adorationi prae-beatur) kako bi se Kristova žrtva na križu na jasniji način razumjela i častila kao otkupnina za sve lju-de. To isto naglašava i Kongregacija za bogoštovlje

Klanjanje Križu ili križevima?

u Okružnici o pripremi i slavljenju vazmenih blag-dana (br. 58.) zahtijevajući da križ izložen za klanja-nje bude dostatno velik te da se odlikuje i većom umjetničkom vrijednošću.

Pođemo li u razmišljanju od činjenice da je otajstvo križa središte liturgije Velikoga petka te da klanjanje križu tvori zasebnu i središnju cjeli-nu unutar toga slavlja, nepotrebno je isticati ka-ko baš tome činu treba pružiti svu pozornost i dati mu dostatno vrijeme. Klanjanje križu tre-ba očitovati poklonstvo Crkve, a ne tek osobnu pobožnost pojedinaca! Brojnost puka ne može bi-ti valjano oprav danje da se pronađe neko drugo ‘rješenje’, koje ne bi odgovaralo svetosti samoga čina, npr. umnažanje križeva. Za slučajeve veliko-ga broja vjernika, kad bi se čin klanjanja križu ne-razmjerno odužio, Misal predlaže da – nakon što se dio vjernika pred križem pojedinačno pokloni – svećenik stane u sredinu te određeno vrijeme drži uzdignut križ, a narod da se u tišini neko vrijeme zajedno klanja.

Zanimljivo je primijetiti kako se oblicima pu-čke pobožnosti, koji su se razvili uz liturgiju Veli-koga petka, nerijetko poklanja sva pozornost sve-ćenika i puka, pa i onda kad ti oblici, naslanjajući se na liturgijski obred, samo slavlje znatno produ-žuju, idej no-teološki zasjenjuju i(li) obredno udvo-stručuju. U takvome združivanju pučkog i litur-gijskog nerijetko će se ‘obredni program’ kratiti baš na uštrb onog liturgijskog! To je pokazatelj da prave poteškoće ne stoje u trajanju liturgijskoga obreda nego u njegovu (ne)razumijevanju.

Poklonstvo pred Križem može biti iskazano po-klekom na jedno koljeno ili nekim drugim činom, npr. ljubljenjem križa. »Prijekori« (Improperia), koji su u obredu predviđeni kao prateća pjesma to-ga svetoga čina, neće biti zaprjekom da se na ispra-van način za vrijeme klanjanja vrje dnuje i govor šutnje. Sami prijekori, ako ih ispravno shvatimo, svojevrsni su poziv na šutnju jer su zapravo Go-spodnji prijekor upućen narodu: »Puče moj, što učinih tebi…« Križ doista zahtijeva najdublju šu-tnju ljudi. Treće tipsko izdanje Rimskoga misala predviđa da svećenik, ako smatra prikladnim, križu pristupa odloživši kazulu (‘misnicu’) i izuvši obuću. Gesta dostojna svetoga prijestolja Kristove slave!

živo vrelogod. XXIV. (2007.) br. 3

Liturgijsko-pastoralni list za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:Petar Bašić, Ante Crnčević, Ivan Ćurić,Ivan Šaško, msgr. Antun Škvorčević, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:msgr. Antun Škvorčević

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić, Sani Bošnjak

Grafi čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferencijiKaptol 2610000 ZAGREBTelefon: 01 3097 117Faks: 01 3097 118e-mail: hilp@zg.t-com.hr

Tisak:Off set Markulin, Lukavec

živo vrelo

List izlazi 13 puta godišnje.Cijena pojedinog primjerka: 13,00 Kn

inozemstvo: 3,00 EUR; 4,60 CHF; 4,80 USD; 5,70 CAD; 7,00 AUDGodišnja pretplata: 169,00 Kn

inozemstvo: 39 EUR; 60 CHF; 62 USD; 74 CAD; 91 AUD

BiH, SCiG : 30 EUR

Za pretplatnike s deset i više primjerakaodobravamo popust od 10%.

Uplate za Hrvatsku: žiro-račun: Privredna banka Zagreb, d.d. 2340009-1110174994 model plaćanja: 02poziv na broj: upisati vlastiti pretplatnički broj

Uplate za inozemstvo: devizni račun: Privredna banka Zagreb, d.d.: 703000-012769 SWIFT: PBZGHR2X

Međunarodni broj bankovnog računa - IBAN:HR88 2340 0091 1101 7499 4

iz naših izdanja:

preporučujemo:

Svi budimo jedno srce.Liturgijski molitvenik

za prvopričesnike.128 str.

25 kn

Božanski časoslov. Liturgijski molitvenik za puk,

1110 str. 120 kn

Naša izdanja potražite: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Kaptol 26, 10000 Zagrebtel.: 01 309 7117

faks: 01 309 7118e-mail: hilp@zg.t-com.hr

I. Dugandžić, U radosti naviještene Riječi.

Homiletska razmišljanjauz čitanja godine C.

228 str.65 kn

Naša tema:

Vazmeni život Crkve

Uskrsnućem tvojim, Gospodine,život sav je obnovljen.

živo vrelogod. XXIV. (2007.) br. 3

Liturgijsko-pastoralni list za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:Petar Bašić, Ante Crnčević, Ivan Ćurić,Ivan Šaško, msgr. Antun Škvorčević, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:msgr. Antun Škvorčević

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić, Sani Bošnjak

Grafi čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferencijiKaptol 2610000 ZAGREBTelefon: 01 3097 117Faks: 01 3097 118e-mail: hilp@zg.t-com.hr

Tisak:Off set Markulin, Lukavec

živo vrelo

List izlazi 13 puta godišnje.Cijena pojedinog primjerka: 13,00 Kn

inozemstvo: 3,00 EUR; 4,60 CHF; 4,80 USD; 5,70 CAD; 7,00 AUDGodišnja pretplata: 169,00 Kn

inozemstvo: 39 EUR; 60 CHF; 62 USD; 74 CAD; 91 AUD

BiH, SCiG : 30 EUR

Za pretplatnike s deset i više primjerakaodobravamo popust od 10%.

Uplate za Hrvatsku: žiro-račun: Privredna banka Zagreb, d.d. 2340009-1110174994 model plaćanja: 02poziv na broj: upisati vlastiti pretplatnički broj

Uplate za inozemstvo: devizni račun: Privredna banka Zagreb, d.d.: 703000-012769 SWIFT: PBZGHR2X

Međunarodni broj bankovnog računa - IBAN:HR88 2340 0091 1101 7499 4

iz naših izdanja:

preporučujemo:

Svi budimo jedno srce.Liturgijski molitvenik

za prvopričesnike.128 str.

25 kn

Božanski časoslov. Liturgijski molitvenik za puk,

1110 str. 120 kn

Naša izdanja potražite: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Kaptol 26, 10000 Zagrebtel.: 01 309 7117

faks: 01 309 7118e-mail: hilp@zg.t-com.hr

I. Dugandžić, U radosti naviještene Riječi.

Homiletska razmišljanjauz čitanja godine C.

228 str.65 kn