2 djulijano belic - skola fotografije - foto aparat i blic

8/14/2019 2 Djulijano Belic - Skola Fotografije - FOTO APARAT I BLIC

1/49

ulijano Belikola fotografije

verzija 4.0

FOTO APARAT I BLIC

OVE MATERIJALE DOZVOLJENO JE DISTRIBUIRATI I KORISTITIISKLJUIVO BESPLATNO I U NEKOMERCIJALNE OSOBNE SVRHE

NIJE DOZVOLJENO KORITENJE OVIH MATERIJALA NA FOTO TEAJEVIMA, PODUKAMA,

U ASOPISIMA I SLINIM SITUACIJAMA BEZ IZRIITE DOZVOLE AUTORA

ZA SVE OSTALE INFORMACIJE KONTAKTIRAJTE AUTORA NA E-MAIL

Autor: ulijano Beli [email protected] http://jarac.net

Pula, X. 2005.


2/49

2

1 KAKO RADI FOTO APARAT

1.1. Princip rada foto aparata

Na shemi lijevo vidi se shema foto apararta

koji je danas najuobi

ajeniji na aparatima sizmjenjivim objektivima, a to je tzv SLRaparat (Single Lens Reflex). Njihova glavnakarakteristika je da se gleda direktno krozobjektiv (shema lijevo) i samim time uokularu se vidi tono ono to emo snimiti.U stvarnosti ovo nije ba sasvim tono, nopriblino se stvarno snimi ono to se uokularu vidi.Zraka svjetlosti ulazi s prednje strane uobjektiv, prolazi kroz sustav lea kojiusmjerava zrake svjetlosti prema filmu ili

senzoru. Svjetlost zatim prolazi krozblendu, izlazi iz objektiva u tijelo aparata inailazi na ogledalo koje odbija zrakesvjetlosti veim dijelom gore prema (polu)

prozirnoj prizmi, gdje se zrake svjetlosti lome i kroz okular ulaze u nae oko gdje mi tada vidimo ro smo "uhvatili"naim foto aparatom, a manjim dijelom svjetlost prolazi prema dolje gdje se nalazi sustav automatskog mjerenjaekspozicije (svjetla). Vidimo da se iza ogledala nalaze jo zatvara, koji je zatvoren i ne dozvoljava svjetlosti dadoe do filma ili senzora i osvjetli ih. U ovom momentu na nama je da kadriramo nau fotografiju, daklepripremamo se za snimanje fotografije. Podeavaju se svi potrebni parametri, i kad smo sve pripremili potrebno jestisnuti okida i tada se snima fotografija.

U trenutku fotografiranja kad stisnemookida (nije naznaen na shemi) ogledalo

se pomie prema gore, i zatvara seistovremeno sklanja i zrake svjetlosti tadamogu doi do filma ili senzora i snima sefotografija. Za vrijeme osvjetljavanja filma ilisenzora u okularu se ne vidi nita, jer jeogledalo podignuto. No kako samosnimanje najee traje jako kratko, tajmoment kad u okularu ne vidimo nitaobino ni ne primijetimo, a tek kod snimanjafotografija pri duim vremenima (npr.sekundu-dvije) to zacrnjenje jaeprimjeujemo. Po snimanju fotografije,zatvara se ponovno vraa u zatvoren

poloaj, a ogledalo je ponovno u poetnompoloaju i u okularu moemo kadriratislijedeu fotografiju.


3/49

3

Osim foto aparata koji kadriraju fotografijupogledom direktno kroz objektiv, na mnogimaparatima to nije sluaj. Najee se upravo namodernim digitalnim foto aparatima u tzv.kompaktnoj klasi (aparati kojima je objektiv fiksni,pa cijeli aparat izgleda kompaktno a i aparat jeobino vrlo malenih dimenzija) primjenjuje ovaj

sustav.Primjeujemo da ogledala, zatvaraa i prizmeuope nema. Oni nisu potrebni jer se zbogjednostavnije i jeftinije konstrukcije foto aparatapribjeglo slijedeem rjeenju.Primjeujemo da se kadriranje fotografije odigrava

kroz okular, ali zrake svjetlosti koje ulaze u okular nisu iste one koje ulaze u objektiv i padaju na senzor koji biljeisliku. Oito je da dolazi do malog pomaka u onome to se vidi kroz okular (nae oko) i onoga to zabiljei senzor(snimljena fotografija). Ova pojava zove se paralaksa. To znai da nikad nismo sigurni to u stvari snimamo. Naveim udaljenostima (preko 10-tak metara) ovo nije problematino, no na malim udaljenostima do nekoliko metaramoe doi do velikih odstupanja izmeu onoga to vidimo u okularu i onoga to se stvarno snimi na fotografiji. To je

poprilino nezgodno, i to moramo imati na umu. Sre

om, digitalni foto aparati sa zadnje strane imaju veliki ekran, akako je on direktno povezan sa senzorom na kojeg stalno pada svjetlo, moemo na vanjskom ekranu gledati to no

ono to e biti snimljeno. Dakle, na kompaktnim digitalnim foto aparatima na malim udaljenostima emo najeekoristiti za kadriranje upravo vanjski ekran. Senzor u ovakvim aparatima veim dijelom svoje povrine biljeifotografiju koju snimamo, ali ima i manji dio povrine senzora koji je namijenjen automatskom mjerenju ekspozicije(svjetla).U trenutku kad poelimo snimiti fotografiju, stisnut emo okida, elektronika e prekinuti prikaz slike na vanjskomekranu, snimiti fotografiju, i ponovno vratiti prikaz na vanjski ekran. Elektronika je dakle preuzela ulogu zatvara a.

Problem kod kadriranja fotografije na vanjskomekranu moe nastati kad nam jaka sunevasvjetlost udara u ekran. Tada je dosta teko

razaznati to je na ekranu prikazano. Osimtoga vanjski ekrani poprilino troe baterije.Mnogi kompaktni digitalni foto aparati sudoskoili ovom problemu na nain da sudirektno u okular staviti jo jedan mali ekran(isti kao vanjski ekran ali mnogo manji, nazvalisu ga elektroniki okular). Taj unutranji ekranje direktno je povezan sa senzorom koji snimafotografiju, pa moemo oko prinijeti okularu ividjeti isto ono to bi vidjeli na vanjskomekranu. Kvaliteta slike na elektronikom

okularu je obino neto manja, ali moemo bez problema gledati u takav ekran i po jakom suncu a pritom vidjeti

tono ono to e se snimiti na fotografiji (nema paralakse). Na ovim elektronikim okularima se na sliku kojugledamo mogu postaviti i parametri snimanja, pa je podeavanje aparata poneto olakano jer vidimo istovremenoi parametre snimanja i sliku koju emo snimiti. Mana ovakvih elektronikih okulara je da u uslovima slabijegosvjetljenja (no, slaba sobna rasvjeta) ponekad ne vidimo detalje na slici u elektronikom okularu, ve se samonaziru siluete, jer takav okular vidi tono ono to e snimiti, dok optiki okular (dakle onaj klasini) ima svjetlijiprtikaz.Osim gore navedenih, postoje jo neke konstrukcije foto aparata, no kako su ovo naj ee koritene, opisao samsamo njih, kako bi se na to je mogue jednostavniji i jasniji nain opisao osnovni princip rada foto aparata.


4/49

4

1.2. Film, senzor, fotografija spremljena u datoteku, memorijske kartice

Film kod klasinih foto aparata i elektroniki senzor kod digitalnih, zadueni su da prime svjetlo koje se kasnijepretvara u fotografiju.Film postoji u razliitim formatima, a onaj koji se najee koristi je 35mm format, koji ima veliinu negativa jedne

fotografije od 24x36mm. Postoje i mnogo vei formati negativa, a najvei se mjere u decimetrima, no mnogo serjee koriste. Kod filma se zapravo radi o kemijskoj emulziji koja je osjetljiva na svjetlost. Kemikalija pod utjecajemsvjetlosti "sprema" sliku na svojoj povrini, ali da bi se fotografija zaista i vidjela, potrebno je razviti film. Film semoe razviti i u kunoj radinosti, posebno ako je rije o crno-bijelom filmu, koji jo uvijek ima dosta pristalica, bazbog svoje jednostavnosti i jeftinoe prilikom razvijanja filmova koje moete razvijati i kod kue sa poprilinojeftinom opremom, a da rezultati itekako mogu biti vrhunski, a pritom se moe razvijati na poprili no velike formatepapira. No najee emo filmove ipak razvijati u fotografskim studijima. O ovom procesu vam na alost ne mogumnogo rei jer se klasinom fotografijom nisam nikad bavio, no ako vas zanima razvijanje crno-bijelog filma,najee je dovoljno otii u najblii foto klub, ili proitati poneku dobru knjigu i pitati znalce za savjet. Mogu vampreporuiti jednu knjigu koje ete nai jedino u neijoj privatnoj biblioteci ili kakvom antikvarijatu, no potrudite se inai ete je. To je knjiga: Milan Fizi: "Fotografija, teorija, praksa, kreacija", izdanje 1982. Grafiki zavod Hrvatske(ini mi se da kasnijih izdanja nije bilo). Knjiga je stara, ali i danas se spominje kao referenca kad je u pitanjuklasina fotografija.

Digitalni foto aparati umjesto filma koriste elektronike senzore (najee u CCD ili CMOS izvedbi) koji se sastojeod milijuna tokica koji su kao i film osjetljivi na svjetlost. No sami po sebi ne mogu stvoriti fotografiju, jer se nanjima pod djelovanjem svjetlosti na svakoj pojedinoj toki samo pojavi odreeni napon, a ti se naponi nakon togaprosljeuju u vrlo komplicirane elektronike sklopove koji sve napone nastale na pojedinim tokama obrauju i kaokrajnji rezultat daju fotografiju.Senzori mogu biti razliitih veliina, od onih koji su istog formata kao i 35mm film (24x36mm) i koji se rezervirani zasvega nekoliko vrhunskih modela foto aparata cijene za kojeg moete kupiti solidan automobil, pa do malihsenzora veliine nokta na palcu kojeg koristi veina kompaktnih digitalnih foto aparata.Nakon to se slika sa senzora privremeno spremi u memoriju foto aparata, nastala fotografija se mora pretvoriti uneki oblik koji se moe snimiti na memorijsku karticu foto aparata kao trajni medij koji e i nakon gaenja foto

aparata zadrati snimljenu fotografiju (i koju kasnije prebacujemo na raunalo ili u foto studij za ispis na papir).Najei formati datoteka u koje se snimaju fotografije su JPEG (JPG), TIFF, i RAW. JPEG (JPG) je najeiformat jer ima vrlo dobru kompresiju podataka uz zadravanje odline kvalitete fotografije, pa na memorijskojkartici gdje se snimaju fotografije stane mnogo fotografija. TIFF se vie gotovo uope ne koristi jer ga je zamijenioRAW. RAW format je zapravo goli zapis sa senzora, potpuno neobraen (za razliku od JPEG i TIFF koji seobraene datoteke spremne za koritenje). RAW je zgodan zbog toga to u posebnim programima nakonprenoenja na raunalo imamo mnogo veu mogunost manipulacije i obrade s takvim datotekama nego to jemoe napraviti sam foto aparat sa JPEG datotekama, to u konanici moe dati (ali i ne mora) bolju fotografiju.Znalci raunalne obrade fotografija e znati izvui maksimum iz RAW datoteka. Mana mu je to je obrada relativnospora i na memorijskoj kartici zauzima mnogo vie mjesta nego JPEG datoteke. Programe za obradu RAWdatoteka najee isporuuju sami proizvoai foto aparata, ali vrlo cijenjen je i Adobe Photoshop plug-in CameraRAW, te besplatni RAW SHOOTER koji podravaju sve najznaajnije foto aparate na tritu.

Kao memorijske kartice za spremanje fotografija danas se koriste razni formati kartica, a najvee razlike su ufizikoj veliini kartica, te u brzini snimanja i itanja sa kartice. Teko je rei koji format kartice je najbolji, jer svakiproizvoa ima svoj tip kojeg preferira, pa zapravo odabirom foto aparata zapravo birate i vrstu kartica (CFCompact Flash, MMC Multi Media Card, SD Security Digital, xD-Picture Card, SM Smart Media). Kapacitetmemorijskih kartica izraava se u MB (meg bajt) ili GB (Giga Bajt), a to je vei kapacitet, to e vei broj fotografijabiti spremljen na jednu memorijsku karticu. Pritom ne treba pretjerivati s veliinom memorijskih kartica, jer su oneelektroniki element, koji se s vremena na vrijeme kvari, i tada moe doi do gubitka fotografija koje su spremljenena karticu. Ponekad se sa takve pokvarene fotografije moe spasiti dio (ponekad i sve) fotografije, no bolje je uzetinekoliko kartica manjeg kapaciteta nego jednu veeg. Ve na karticama od 512 MB do 1 GB stane stotinefotografija, pa je taj kapacitet nekakv optimum koji se treba kupovati.Fotografije sa memorijskih kartica moemo direktno iz foto aparata preko kabla prebaciti na raunalo, gdje ihpregledavamo, ali moemo memorijsku karticu i izvaditi iz foto aparata i ubaciti je u ita memorijskih kartica(poseban sklop, obino vrlo jeftin), a ovo je zgodno ako imate vie memorijskih kartica, pa je jednostavnije raditi saitaem kartica.


5/49

5

Za spaavanje fotografija sa pokvarenih kartica obino ih je potrebno prebaciti u ita kartica, spojiti ga naraunalo, a zatim sa posebnim programima pokuati vratiti izgubljene fotografije. Ponekad ovo nije uop e mogue,najee ako je elektronika na memorijskoj kartici potpuno otkazala, no vrlo esto ne crkne cijela kartica ve samoneki memorijski blokovi, pa se fotografije mogu spasiti. Programi koji se najee koriste su Rescue PRO kojidolazi uz mnoge San Diskove memorijske kartice, te u zadnje frijeme hvaljeni domai program Nasmijei se :)kojeg moete skinuti sa stranica proizvoaa Art Plus (www.artplus.com.hr).

1.3. Uloga i rad najvanijih dijelova foto aparata

1.3.1. Tijelo foto aparataTijelo foto aparata osnova je cijelog foto sustava. Njega drimo prilikom fotografiranja. U njemu je mehanizam zaokretanje filma, ili u sluaju digitalnih foto aparata senzor i sva ostala elektronika s kojom je povezan. Tu je ielektronika koja kontrolira izotravanje, zatvara, blendu, blic i mnoge druge stvari. Tijelo aparata surauje i saobjektivom (ukoliko objektiv ima automatsko izotravanje Auto focus), bez obzira da li je objektiv fiksni ili se moemijenjati. Veina tijela foto aparata ima u sebi na vrhu ugraeni blic, koji nije toliko jak da moe zamijeniti mnogokvalitetniji i svjetlosno jai vanjski dodatni blic, ali itekako moe posluiti za neke manje potrebe. Tu je esto i

prikljuak za vanjski blic (tzv. hot-shue kontakt). Na tijelu se nalazi i okular kroz kojeg kadriramo nau fotografiju.Tu su i mnogobrojni dugmii pomou kojih namjetamo paramtere i opcije foto aparata, a namjetene parametre

obino vidimo na malim LCD ekranima koji su obino na vrhu ili na zadnjoj strani foto aparata. Na digitalnim fotoaparatima na zadnjoj strani nalazi se i veliki ekran za pregledavanje snimljenih fotografija i za namjetanje opcijana aparatu. Ne treba zaboraviti i baterije, bez kojih moderni foto aparati uope ne mogu raditi. Na dnu aparata sevrlo esto nalazi i navoj za stativ.

1.3.2. ObjektivObjektiv ima zadatak da sakupi svjetlo koje iz okolnog prostora ulazi u njega i usmjeri ga prema filmu ili senzoru.Osim toga, ukoliko objektiv ima automatsko izotravanje (koje se vri u suradnji sa tijelom aparata), u njemu senalazi dio sustava za izotravanje. Osim sustava za izotravanje, u njemu je i dio sustava za promjenu arinu

duljine (zooma) kod zoom objektiva, koji pomie unutarnje lee i time mijenja zoom (arinu duljinu). Blenda s kojomreguliramo koliinu svjetla koja e proi kroz objektiv i podeavamo tzv. dubinsku otrinu (objanjeno kasnije)takoe je smjetena u objektivu. Neki objektivi imaju u sebi i sustav za reduciranje trenje aparata. Ovo je korisnona velikim arinim duljinama (zoomovima), gdje i najmanja trenja foto aparata moe rezultirati mutnomfotografijom, pa sustav reduciranja trenje pomae da se to ne dogodi.Objektive najjednostavnije moemo podijeliti s obzirom na arinu duljinu (objanjeno kasnije). Pritom je potrebnorei da je arina duljina izraena u milimetrima (mm), a kako razni foto aparati imaju razli ite veliine senzora, paje i objektiv drugaiji, da bi se moglo usporeivati razliite objektive, uvijek se uzima vrijednost preraunata na35mm format (format klasinog filma). Dakle, kod kompaktnih digitalnih foto aparata veliina senzora je razliita,objektivi imaju stvarne arine duljine u rasponu od 5-80mm, ali se te vrijednosti prera unavaju na vrijednost35mm filmskog aparata, jer je on dugo godina bio najkoriteniji pa je ve takvo preraunavanje sasvim uobiajeno,pa te vrijednosti arinih duljina iznose od otprilike 20 do 400mm preraunato.

Objektivi se obino dijele na irokokutne, normalne i teleobjektive. Za 35mm format (klasini film), veliina jednesliice filma je 24x36mm, a dijagonala je 43mm. Upravo ta dijagonala odreuje to je normalni objektiv. Za 35mmfilm, to je vrijednost od 50mm (zaokruenih 43mm) to otprilike odgovara onome to vidi centar ljudskog vida,premda ljudsko oko ima tzv. periferni vid s kojim ne vidi detalje, ali percipira kretnje, no glavno vidno polje ljudskogoka odgovara arinoj duljini od oko 50mm. Sve to je ispod toga su irokokutni objektivi (iroki kut gledanja), apreko toga su teleobjektivi (mali kut gledanja, gledanje na daljinu). Vie o arini duljinama, izotravanju i vidnomkutu objektiva neto kasnije.Postoje objektivi koji imaju fiksne arine duljine, ali veina objektiva imaju promjenjive arine duljine, pa se tiobjektivi popularno zovu zoom objektivi. Zoom objektivi nam popularno reeno pribliavaju i/ili udaljavaju objektekoje fotografiramo ovisno o arinoj duljini.

Unutar objektiva nalaze se sustavi lea, vrlo esto i vie od desetak grupa lea, a objanjenje zato ih ima tolikomnogo odvelo bi nas jako daleko. Najjednostavnije je da navedemo da postoje grupe le a koje prikupljaju svjetlo


6/49

6

(obino su na vanjskom dijelu objektiva), one koje ga usmjeravaju prema filmu ili senzoru, a postoje i posebnegrupe lea koje slue samo za lake izotravanje ili otklanjanje refleksija svjetlosti.Unutar objektiva nalazi se i blenda, ali zbog njene vanosti obradit emo je zasebno.

1.3.3. Blenda i F broj

Izgled blende

F 5,6 - manji F broj F 22 - vei F brojvei otvor blende manji otvor blende

Blenda je smjetena u objektivu, obino na stranjoj strani, blizu mjesta spajanja objektiva sa tijelom aparata.Uloga blende je da odreuje koliinu svjetla koja e proi kroz objektiv. Druga uloga je da odreuje dubinskuotrinu (o kojoj neto kasnije). Sastavljena je od vie listia, koji se mogu pomicati i time iriti odnosno skupljati se ipoveavati ili smanjivati otvor.

to je otvor blende vei, do filma ili senzora prolazi vie svjetla. Ako kroz blendu proe vie svjetla, potrebno jekrae vrijeme za osvjetljavanje filma ili senzora. Kad je otvor blende manji, kroz njega prolazi manje svjetla, pa jepotrebno due vrijeme za osvjetljavanje filma ili senzora.

Veliina blende mogla bi se oznaiti promjerom otvora u mm, ali postoji problem kako usporediti razliite objektive,jer je otvor blende na razliitim formatima filma ili senzora razliit, pe je teko usporeivati koliinu svjetla kojuproputaju blende na razliitim formatima. Kako bi se rijeio taj problem, uveden je pojam F BROJ.F BROJ - Obino se koristi VELIKO slovo F, jer se s malim slovom f najee oznaava arina duljina objektiva.

F broj se dobije dijeljenjem arine duljine objektiva (u mm) s stvarnim otvorom blende (u mm), i predstavljarelativan broj s kojim se mogu usporediti razliiti objektivi, odnosno koliina svjetla koja prolazi kroz objektiv. Ako

imamo dva objektiva i oba postavimo na F broj 5,6, kroz oba objektiva e proi ista koliina svjetla, bez obzira nanjihove razliite konstrukcije i/ili format.

Pritom je vano naglasiti da se rauna stvarna arina duljina. Naime, digitalni foto aparati, pogotovo oni kompaktnibez izmjenjivih objektiva, imaju mnogo manju arinu duljinu od npr. klasinih foto aparata s filmom, pa je zbogusporedbe arinih duljina uobiajeno da se ta manja arina duljina preraunava u arinu duljinu koja odgovaraklasinim foto aparatima. Tako za Olympus C730 stvarna arina duljina iznosi 5,9 - 59mm, a prera unata na 35mm klasini film 38 - 380mm. Uzima se ona prva vrijednost (5,9 - 59 mm). to je F broj manji, veliina otvorablende je vea, kae se da je objektiv "bri", jer dozvoljava da proe vie svjetla, pa se moe skratiti vrijemeosvjetljavanja filma ili senzora ("bri objektiv").

Niz ine brojevi koji su meusobno dobiveni mnoenjem sa 2 = 1,41

(npr. 1,4 x 1,41 = 1,97, zaokrueno 22 x 1,41 = 2,82 zaokrueno na 2,8 itd.)


7/49

7

Od F brojeve je sainjen i klasini F niz, a on se poneto razlikuje ovisno o tipu foto aparata odnosno objektivakojeg koristimo. Tako objektivi za aparate sa klasinim 35 mm filmom i digitalni foto aparati sa izmjenjivimobjektivima imaju uobiajeno slijedei niz:

1,4 - 2 - 2,8 - 4 - 5,6 - 8 - 11 - 16 - 22 -32

Dok je kod digitalnih foto aparata koji nemaju izmjenjive objektive situacija neto slabija, i niz najee izgleda

ovako:2,8 - 4 - 5,6 - 8

Ovdje su prikazani samo tzv. puni F brojevi. No na objektivima, posebno na digitalnim foto aparatima vrlo estoimamo i brojeve izmeu njih. Isto tako u praksi postoje i objektivi s brojevima manjim od 1,4 ali i veima od 32, alise objektivi s takvim brojevima mnogo rjee koriste.

SVAKI SUSJEDNI VEI F BROJ IZRAAVA DVOSTRUKO MANJU KOLIINU SVJETLA KOJU BLENDAPROPUSTI. NPR. F BROJ 4 PROPUTA DVA PUTA MANJE SVEJTLA OD BROJA 2,8 !!!

1.3.4. Zatvara i brzina zatvaraa

Zatvara je najee mehanika (vrsta) zavjesa ugraena u tijelo foto aparata, najee neposredno ispred filmaili senzora, koji je normalno stalno zatvoren i ne dozvoljava svjetlosti da proe do filma ili senzora. Kad stisnemookida na foto aparatu da bi snimili fotografiju, zatvara se otvara i proputa svjetlost do filma ili senzora odreenovrijeme. To vrijeme predstavlja brzinu zatvaraa, kad se film ili senzor izlau svjetlosti i kad se snima fotografija.Prethodna tvrdnja tona je na velikom broju foto aparata, no postoji ogromna koliina foto aparata, posebnodigitalnih, koji uope nemaju klasini mehaniki zatvara, ili je on implementiran na sasvim drugaiji nain. Naime,na digitalnom foto aparatima, za razliku od klasinih s filmom, moemo vidjeti sliku i prije nego stisnemo okida nafoto aparatu i snimimo fotografiju. Kad bi postajao zatvara ispred senzora koji prima svjetlost (umjesto filma), slikase ne bi mogla prenijeti sa senzora na vanjski ekran jer do senzora svjetlost uop e ne bi dola. Zbog toga, ali i izekonomskih razloga (manja cijena), proizvoai digitalnih foto aparata su pronali drugaije (i ekonominije)

rjeenje. Zatvara u klasinom smislu ne postoji, nego svjetlost cijelo vrijeme prolazi do senzora, koji zatim tu slikuproslijeuje na vanjski ekran. Kad stisnemo okida i elimo snimiti fotografiju, elektronika koja kontrolira senzorresetira (poniti trenutni sliku) senzora, a odmah zatim kree snimanje fotografije. Ovo je razlog to na veinidigitalnih kompaktnih foto aparata od trenutka kad stisnemo okida do trenutka kad se slika zaista i snimi proeodreeno vrijeme (tzv. lag time). Resetiranje senzora nije trenutano, pa proe neto malo vremena od trenutkakad stisnemo okida, do trenutka kad se snimi fotografija. Na boljim foto aparatima ovo je vrijeme ispod 0,2sekundi, a sve preko 0.2 sekundi je ve previe, i ako snimamo neki objekt koji se kree, moramo stisnuti okidamrvicu ranije da bi snimili toan trenutak koji nam treba. Kraj snimanja fotografije ponovno predstavlja resetiranjesenzora od strane elektronike, te ponovno stavljanje u mod prikazivanja slike na vanjskom ekranu prije snimanjaslijedee fotografije.Brzina zatvaraa (bez obzira mislili mi na klasini zatvara ili u sluaju digitalnih foto aparata na elektroniku kojaglumi zatvara) oznaava se brojevima koji predstavljaju dijelove sekunde kad svjetlost pada na film ili senzor i kad

se snima fotografija (npr. broj 60 predstavlja 1/60 dio sekunde, broj 500 predstavlja 1/500 dio sekunde itd.).Standardni niz je:B - 1 - 2 - 4 - 8 - 15 - 30 - 60 - 125 - 250 - 500 - 1000 - 2000 - 4000Svaka vea vrijednost skrauje brzinu zatvaraa za faktor 2 (1/4s je krae od 1/2s za dva puta), i samim timeskrauje koliinu svjetlosti koja se biljei za za faktor 2.B oznacava BULB nain, tj. dokle god drimo stisnut okida, zatvara je otvoren i snima se fotografija. Ovo seuglavnom koristi kod nonih snimaka, ili snimanja nebeskih tijela (zvijezda), kad se brzina zatvaraa zbog vrlomale koliine svjetla kree u sekundama, a ponekad i u minutima da bi dobili dovoljno svjetlu fotografiju.Osim ovih, brzina zatvaraa moe poprimiti i vrijednost izmeu navedenih, pogotovo kod digitalnih foto aparata.

to je brzina zatvaraa kraa, manja je mogunost da e zbog pomicanja foto aparata ili objekta snimanjafotografija biti mutna (u manjem vremenskom periodu manje se vidi pomicanje objekta kojeg snimamo ili manje


8/49

8

dolazi do izraaja trenja foto aparata). Postoji jednostavno pravilo da ukoliko je arina duljina npr. 100 mm,brzina zatvaraa bi trebala biti kraa od 1/100 s, kako se ne bi primijetilo kretanje objekta kojeg fotografiramo, ili dapomicanje foto aparata ne doe do izraaja. Ovo je naravno samo openito pravilo, ali mnogo ovisi o konkretnojsituaciji (brzina kretanja objekta kojeg fotografiramo, raspoloiva rasvjeta, raspolaganje stativom za foto aparat islino).

1.3.5. Blenda (F broj), brzina zatvaraa i ekspozicijaBrzina zatvaraa kontrolira koliko dugo se osvjetljava film ili senzor kad se snima fotografija. Ako je brzinazatvaraa preduga, ukoliko se objekt snimanja pomie, to ce se na filmu ili senzoru vidjeti kao zamuenafotografija. Openito, za objekte koji se NE miu, brzina zatvaraa od 1/60 sekunde za veinu sluajeva je dovoljanminimum da fotografija bude otra, ali se preporua i krae vrijeme (npr. 1/100), pogotovo na velikim arinimduljinama (preko 100mm).

Otvor blende kontrolira koliinu svjetla koja prolazi kroz blendu odnosno objektiv (odreuje jainu svjetla). Osimtoga, s blendom reguliramo dubinsku otrinu (o kojoj neto kasnije).

Brzina zatvaraa i F broj su povezani. Promjena jedne jedinice uzrokuje potrebu za korekcijom druge da se ukupnavrijednost koju nazivamo Ekspozicijane bi promijenila.

Ekspozicija je dakle kombinacija brzine zatvaraa i F broja (otvora blende). Ekspozicija odreuje ukupnu koliinusvjetla koja e pasti na film ili senzor.

Ako odaberemo odreenu kombinaciju otvora blende i brzinu zatvaraa, npr. otvor blende od F8 i brzinu zatvaraaod 1/60 sekundi, postavili smo parametre koji e propustiti odreenu koliinu svjetla kroz objektiv (F8) i dovoljnokratku brzinu zatvaraa (1/60s) da fotografija ne bude zamuena. Odabirom otvora blende ujedno smo podesili i

odreenu dubinsku otrinu unutar kojeg su svi objekti otri (o dubinskoj otrini neto kasnije).

No ukoliko elimo npr. promijeniti dubinsku otrinu, npr. elimo je smanjiti, jedan od parametara koji moramopromijeniti je otvor blende, kojeg moramo poveati, npr. za dva broja iz F niza (na 4). Ali time smo poveali koliinusvjetla koja prolazi objektivom za dva puta, i fotografija e biti presvjetla. Da bi to "kompenzirali" moramo skratitibrzinu zatvaraa (da smanjimo koliinu svjetla), pa biramo broj iz niza brzina zatvaraa za dva vei od 60 (dakle250). Time je koliina svjetla koja pada na film ili senzor ostala ista, ali smo promijenili dubinsku otrinu.

Vie o dubini polja, odnosno dubinskoj otrini fotografije (DOF - depth of field) u kasnijem tekstu.

Generalno govorei, ako pomaknemo na skali vrijednost F broja udesno, moramo za toliko pomaknuti broj brzinezatvaraa ulijevo i obrnuto, da bi dobili istu ekspoziciju (ukupnu koliinu svjetla koja e doi do filma ili senzora).


9/49

9

1.3.6. ISO osjetljivostFilmovi ili senzori mogu biti vie ili manje osjetljivi na svjetlost. Ista koliina svjetla koja padne na film koji jedeklariran kao ISO 100 stvorit e manje svjetlu fotografiju od filma koji ima osjetljivost ISO 400. Dakle, to je film ilisenzor osjetljiviji, sa istom koliinom svjetla dobit emo svjetliju fotografiju.U praksi, ako smo brzinu zatvaraa maksimalno produili, i maksimalno otvorili otvor blende, a fotografija je i dalje

pretamna, imamo samo jo jedan nain da posvjetlimo fotografiju koliko nam treba. To radimo tako to stavimo uaparat film vee ISO osjetljivosti, ili na digitalnom foto aparatu poveamo ISO osjetljivost preko opcija na fotoaparatu. Dakle uz istu brzinu zatvaraa i otvor blende, ali s poveanom ISO osjetljivou, dobit emo svjetlijufotografiju i obrnuto.ISO osjetljivost standardizirana je vrijednost, a skala ISO osjetljivosti najee ima slijedee vrijednosti:100 - 200 - 400 - 800 - 1600 - 3200Postoje i vrijednosti ispod 100, a mogue je dobiti i vrijednosti iznad 3200, no raspon od 100-1600 ili 3200 jenajuobiajeniji.Osim ISO jedinica, postoje i starije jedinice, npr. ASA vrijednosti koje su brojano jednake kao i ISO jedinice.

Postoji i puno stariji DIN standard, a te vrijednosti moete nai na vrlo starim aparatima i ne poklapaju se sa ISO-ASA vrijednostima, a DIN standard danas se gotovo uope ne koristi.I na filmu i na senzoru poveanjem ISO osjetljivosti dolazi do jedne neugodne popratne pojave, a to je nastanakuma, odnosno elektronikog uma. Posebno se ovo lako moe primijetiti kod digitalnih foto aparata, jer je kod njihjednostavno poveati ili smanjiti ISO osjetljivost, pa se moe lako usporediti rezultat. Pogledajmo primjer.

Na lijevoj fotografiji primjeuje se lagana zamuenost. Ovdje nismo mogli dovoljno skratiti brzinu zatvaraa da neprimijetimo podrhtavanja foto aparata, tako da se primjeuje posljedica laganog podrhtavanja foto aparata,fotografija je lagano zamuena. Kako je brzina zatvaraa bila na najkraoj moguoj vrijednosti, a otvor blendemaksimalno otvoren, nije preostalo nita drugo nego poveati ISO osjetljivost sa ISO 200 na ISO 1600. Vidimo daje fotografija desno otrija, ali se primjeuje da je dolo do pojave elektronikog uma, odnosno na fotografiji sevidi zavidna doza dosta grubih tokica koji smanjuju kvalitetu fotografije, ali smo dobili otru fotografiju. Dakle,poveavanje ISO osjetljivosti donosi vei um, i moramo balansirati izmeu elje da dobijemo krae brzinezatvaraa ili eljene vrijednosti otvora blende, a da pritom s poveanjem ISO osjetljivosti ne dobijemo prevelikukoliinu elektronikog uma.Elektroniki um ne ovisi samo o ISO osjetljivosti. Ukoliko smo uspjeli dobiti ISO 1600 uz brzinu zatvaraa od1/200s ili krae, na boljim foto aparatima koliina uma e biti znatno manja nego u sluaju da uz ISO1600 imamobrzinu zatvaraa od 1/30s ili due. Dakle due brzine zatvaraa dodaju uz visoku ISO osjetljivost daleko vie uma

na fotografiji u odnosu na krau brzinu zatvara

a uz visoku ISO osjetljivost.


10/49

10

1.3.7. Kako radi automatsko mjerenje ekspozicijeKad smo nauili to je to ekspozicija, vrijeme je da pokaemo kako se ona mjeri, odnosno kako foto aparat mjeriekspoziciju.Dananji foto aparati imaju mogunost da sami odreuju parametre ekspozicije, oslobaajuci nas time brige okoodreivanja vrijednosti otvora blende i brzine zatvaraa, uz jo neke elemente. No kako se iz prakse esto

moemo uvjeriti, taj sustav iako u velikom broju sluajeva radi sasvim dobro, isto tako zna i potpuno krivo odreditiekspoziciju, pa je naa fotografija ili pretamna ili presvjetla.

Stoga je potrebno shvatiti kako foto aparat, odnosno u njega ugraen sustav mjerenja svjetla, odreuje ekspoziciju,i kako taj sustav moemo drati pod kontrolom, i ispraviti njegove pogreke.

Prosjeno mjerenje osvjetljenja scene koju fotografiramo

Svjetlomjer foto aparata od kojeg ovisi kako e foto aparat izmjeriti osvjetljenje scene koju elimo fotografirati, isamim time kako e biti podeena ekspozicija, nije ni priblino tako precizan kao ljudsko oko. To je sasvimrazumljivo, jer taj sustav mora biti jeftin i dovoljno jednostavan za proizvodnju. Pa pogledajmo kako on radi i kojasu mu ogranienja.

Na lijevoj slici, ljudsko oko lako prepoznaje crnei bijele kvadratie. No sustav mjerenja svjetla ufoto aparatu je napravljen tako da on mjeriprosjek cijele scene, dakle ne vidi razliku udetaljima. Kako je pola kvadratia crno a polabijelo, prosjek je kvadrati sive boje (50 % crne).Sustav mjerenja svjetla je podeen tako da muje ta vrijednost referentna, i uvijek nastojifotografiju dovesti u taj prosjek. Takav prosjek,odnosno kvadrati od 50% crne, naziva se"Middle grey" (srednje sivi), i u idealnim uvjetima

od povrine papira koja ima tu nijansu sive se odbija tono 18% svjetlosti koja padne na nju.

ZATO JE SUSTAV PODEEN BA NA TU VRIJEDNOST? ZATO JER U SVIJETU KOJI NAS OKRUUJENAJVEI DIO OBJEKATA IMA UPRAVO TAKVU ILI PRIBLINO TAKVU JAINU OSVJETLJENJA. NITIPRESVIJETLU, NITI PRETAMNU.

Postoje i takozvane "sive karte", koje imaju upravo takvu povrinu, a slue da je postavimo ispred objekta kojegelimo fotografirati, i dozvolimo foto aparatu da na tom dijelu izmjeri svjetlost i odredi ekspoziciju, i to je dostasiguran nain da dobijemo pravilnu ekspoziciju. Naravno, tu treba imati malo prakse, jer situacija nije ba takojednostavna, no ovdje je navodimo da biste shvatili emu slui takva karta. Takve karte s druge strane imajupotpuno bijelu povrinu koju moemo iskoristiti da bi na njoj odredili "white balance".

Sustav mjerenja svjetla mjeri intenzitet svjetla koji ulazi u foto aparat. Za mjerenje svjetla uglavnom se koriste CCDelektroniki elementi, a oni detektiraju odreen broj sivih nijansi. Pretpostavimo da sustav mjerenja svjetla moe

prepoznati 256 nijansi sive. Dakle, raspon je od 0 (potputno tamno) do 255 (potpuno svjetlo), a 50% toga je 128.Vrijednost 128 predstavlja prosjeno osvjetljenje, odnosno "Middle grey" vrijednost kod koje je osvjetljenje scenekoju fotografiramo tono kako treba, niti presvjetla niti pretamna. Pogledajmo shemu.


11/49

11

Vidimo da je jainaosvjetljenja od otprilike 70 -180 prihvatljiva za pravilnoosvjetljenje fotografije. Jojednom naglaavam da je ovosamo hipotetika situacija, ida se stvarni sustav i rezultati

razlikuje od ovogaprikazanog. Sustav zamjerenje svjetla nastoji uvijekizmjerenu vrijednost korigiratiprema "Middle grey"vrijednosti

Kako to konkretno radi?

Fotografija lijevo prikazujebarku na moru. Srednjavrijednost osvjetljenja cijelescene je npr. 81. Sustav e

fotografiju vidjeti kao crno-bijelu, ali vrijednosti jaineosvjetljenja scene se neepromijeniti.

Na shemi je crvenom tokomoznaena izmjerena vrijednostjaine osvjetljenja. Sustavmjerenja svjetla je izmjerio

vrijednost 81 i kako je tavrijednost manja od prosjenih128 "Middle grey" kojem sustavtei, sustav e fotografiju maloposvijetliti (bijela strelica ideprema desno, prema svjetlijemdijelu). To podeavanje neepretjerano utjecati nafotografiju, dokle god se

izmjerena vrijednost kree izmeu 70 i 180.


12/49

12

KOREKCIJA VRIJEDNOSTI EKSPOZICIJE (EXPOSURE VALUE - EV)

Na gornjem primjeru vidimo fotografiju travekoja izvire ispod snijega. Veina fotografije jebijela, dakle vrlo svijetle boje, pa e to doprinijetida i ukupno osvjetljenje fotografije bude vrloveliko. Izmjeren intenzitet svjetla bio bi 205.

Vidimo da je ta vrijednost van prihvatljivograspona osvjetljenja. Objasnimo to.

Izmjerena vrijednostosvjetljenja je 205. Sustav pokuava fotografiju dovesti u srednju vrijednost 128,dakle jako e potamniti fotografiju (bijela strelica ide prema tamnom dijelu). Nosustav nema pojma da je snijeg bijeli, i da je doista vrlo svjetli, i da na fotografijitakav mora i ostati. Sustav pretpostavlja da je sve prosjenog intenziteta svjetla,to jest najei sluaj u prirodi, ali za snijeg to ne vrijedi. to se dogaa sfotografijom? Kako ju je sustav jako potamnio, snijeg vie nee biti bijel.Fotografija bi izgledala otprilike kao ova lijevo.

Kako bi snijeg ipak ostao bijel, moramo neto napraviti. Zbog ovakvih situacijana foto aparatima postoji opcija KOREKCIJE VRIJEDNOSTI EKSPOZICIJE(Exposure value - EV). Obino je u rasponu vrijednosti od + / -- 2 EV. Plusoznaava da elimo posvijetliti fotografiju, a minus potamniti. Dakle, u naemsluaju, korekcija vrijednosti ekspozicije mora ici u + vrijednost (plava strelicana shemi) kako bi kompenzirali greku sustava koji je previe potamniofotografiju. Koliko e ta korekcija iznositi, ovisi o osvjetljenju. Ukoliko je scenakoju fotografiramo jako svjetla, morat cemo vie korigirati vrijednost ekspozicijei suprotno. Obino nam praksa i mnogo napravljenih fotografija najlake kaekoliko moramo korigirati vrijednost ekspozicije.

Pritom moramo znati da korekcija za 1 EV odgovara promjeni jedne vrijednosti na skali F brojeva ili skali brzinazatvaraa.


13/49

13

1.3.8. Vrste automatskog mjerenja ekspozicijeDananji foto aparati imaju poprilino razvijen sustav automatskog mjerenja ekspozicije, ali da bi rezultati bili tobolji, postoji nekoliko vrsta automatskog mjerenja ekspozicije.Naime, odreivanje ekspozicije na bazi prosjenog mjerenja cijele scene koju obuhvaa kut gledanja objektivaesto je neprecizan, zbog prevelikih razlika u osvjetljenju pojedinih dijelova scene. Da bi poveali preciznost,

dananji foto aparati imaju ugraen neki od sustava automatskog mjerenje ekspozicije, od kojih su najeislijedei sustavi.

Matrix mjerenje ekspozicije

Fotografija se podijeli na odreen broj dijelova(stvara se matrica), i svaki dio se posebno mjeri, ionda uzima prosjek svih dijelova (prosjekprosjeka). Ovo je najei nain mjerenjaekspozicije, i pogodan je kod mjerenja scena kojenemaju veliki kontrast izmedu svjetlijih i tamnihdijelova fotografije, te kod scena koje imajupodjednako osvjetljenje cijele fotografije kao u

sluaju lijevo. to je vie dijelova koji mjereekspoziciju, to je odreivanje cjelokupne ekspozicije fotografije tonije.

Center Weighted mjerenje ekspozicije (teite na srednjem dijelu fotografije)

Center weighted mjeri cjelu fotografiju, ali daje najveu vanost centralnom dijelu sceneu odnosu na rubove. U sluaju lijevo, to nam je dosta bitno, jer je razlika kontrastasvjetlo - tamno izmeu centra fotografije i ostatka dosta velika, pa ovakav nainmjerenja daje prednost na onaj dio koji nas zanima, a to je IRI centar na fotografiji. Daje koriten matrix nain mjerenja, ekspozicija bi se odredila po prosjeku svih dijelova, akako je sive povrine na fotografiji dosta vie u odnosu na centar, fotografija bi imalalagano krivu vrijednost odreene ekspozicije (nas zanima najvie centralni dio). to bibila vea razlika u osvjetljenju centra i rubova u korist rubova, to bi i pogreka u

odreivanju ekspozicije bila vea (uvijek pod uslovom da nas zanima centar fotografije).

Spot mjerenje ekspozicije (mjerenje na vrlo uskom srednjem dijelu fotografije)

Spot mjerenje mjeri samo JAKO mali dio scene u sredini fotografije. Ova metoda senajee koristi kad fotografiramo neki objekt koji ima jako sjajnu ili tamnu pozadinu, apozadina pritom vrlo esto zauzima veliki dio scene koju fotografiramo. Tipian primjer jefotografija kravate lijevo. Da bi to vie istaknuli kravatu, postavljena je crna bojapozadine i ona nas uope ne zanima. Kako je materijal crni zato to upija (gotovo) svusvjetlost, promjenom ekspozicije, nee se mijenjati crna pozadina. Dakle, ekspozicijanema utjecaja na crnu pozadinu. No ako bi koristili matrix mjerenje ili center weightedmjerenje, cijela ili dio crne podloge bi uao u proraun ekspozicije, i pokvario tonostmjerenja za osvjetljenje kravate. Stoga je u ovom sluaju spot mjerenje odlian izbor, jer

emo mjeriti ekspoziciju samo na malom dijelu (krii, kvadrati ili krug u okularu) kojegemo usmjeriti u kravatu. Slina je situacija na koncertima, kad je vrlo esto izvoaosvjetljen svjetlom, a pozadina je mnogo tamnija. Ukoliko ne uzmemo spot mjerenje itamnija (tamna) pozadina e se ukljuiti u mjerenje ekspozicije, a to nam ne treba, jer

nam obino treba samo osvjetljenje na izvoaa. Spot mjerenje dakle koristimo najee kad nas zanima samomjerenje osvjetljenja na jedan MALI dio scene koju fotografiramo, dok nam je tonost mjerenja ekspozicije naostatku scene sporedna (pogotovo ako je pozadina tamna).

Treba napomenuti da sustav mjerenja ekspozicije foto aparata moe mjeriti ekspoziciju na cijeloj povrini scenekoju fotografiramo, jednom dijelu ili kombinaciji dijelova, ALI KAD SE ODREDE PARAMETRI EKSPOZICIJE, ONISE ODNOSE NA CIJELU FOTORGAFIJU, ISTO KAO I NAE KOREKCIJE EKSPOZICIJE.


14/49

14

1.3.9. Mjerenje ekspozicije uz pomo histogramaNa digitalnim foto aparatima postoji vrlo efikasan nain za mjerenje ekspozicije, a zove se mjerenje ekspozicije uzpomo histograma.Histogram je zapravo graf koji nam pokazuje raspon i intenzitet osvjetljenja na naoj fotografiji. Pravilnim itanjemhistograma moemo vrlo tono odrediti vrijednost ekspozicije tako da naa fotografija ima ispravnu ekspoziciju, to

znai da naa fotografija nee biti ni presvjetla ni pretamna.Svjetlost ulazi u foto aparat, a raspon tonova i intenzitet boja mjeri sustav za automtsko mjerenje ekspozicije.Sustav razlikuje tamnije od svjetlijih boja. Npr. crna, tamno sive, plava, ljubiasta spadaju u tamnije boje, dok uta,naranasta spadaju u svjetlije boje.

Da bi objasnili princip rada histograma, krenimo od jednostavnog primjera.Pretpostavimo da smo snimili fotografiju lijevo. Zamislimo da je to slika jednognadrealistikog slikara, koji rasporedom boja i kvadratia eli neto rei. Nosad zanemarimo umjetniki dojam i poruku, jer smo za potrebe objanjenjahistograma navedeni primjer izmislili.Lijeva fotografija je ono to elimo fotografirati. Svjetlo ulazi u na aparat i

dolazi do sustava koji mjeri svjetlo (odreuje ekspoziciju).Sustav mjerenja svjetla (ekspozicije) razlikuje tamne od svjetlijih tonova boja, iiako je broj nijansi boja mnogo vei, za pravilno mjerenje ekspozicije dovoljnoje 256 nijansi boja kroz cijeli spektar.

Na shemi lijevo, poredali smo sve kvadratie iste boje jedne iznaddrugih. Dobili smo grafiki prikaz koliko nijansi boje sadrava naafotografija, i koliko je svaka boja zastupljena.

Vidimo da imamo 4 boje: uta je zastupljena sa 14, zelena sa 16, plavasa 15 i crvena sa 19 kvadratia.

Ako sad jednu pored druge prikaemo 256 nijansi boje

(0-255) kroz jedan jedinstven graf, vidimo neto kao naprimjeru lijevo.Prikazali smo sve nijanse svjetlosti i intenzitet svake odnjih, od onih najtamnijih do najsvjetlijih, sa 256vertikalnih tapia.Primijetite da se na lijevom kraju histograma nalazipodruje tamnih tonova, koje lagano prelazi na srednjetonove u sredini i zavrava na desnom kraju na kojemsu svjetli tonovi.Najbolje da to prikaemo na primjerima.


15/49

15

Na fotografiji lijevo vidimo trikarakteristina podruja: podruje tamnih tonova -

Vidimo da tamnih podrujana fotografiji ima najvie.To se jako lijepo vidi i na

histogramu. Tamne nijansena fotografiji su serasporedile uz lijevi krajhistograma, gdje im je imjesto. Kako podrujatamnih nijansi ima puno,iljci svake nijanse idupoprilino visoko premagore (koliina).

podruje srednjih tonova -srednjih tonova na ovojfotografiji ima vrlo malo,neto malo lica manekenke,

ruke i to je uglavnom sve, ina histogramu se to vidi nanain da je dio grafa srednjih tonova gotovo potpuno na donjem dijelu grafa (koliina je minimalna).

podruje svjetlih tonova - Svjetlih tonova ima dosta, uglavnom je to haljina manekenke, ali manje nego tamnihtonova, pa se to vidi i na histogramu, gdje su se svjetli tonovi rasporedili blie desnog kraja, ali njihova koliinaje manja i iljci idu manje u vis.

Sad kad smo shvatili osnove histograma, da vidimo kako emo znati da li nam je fotografija pravilno eksponirana,tj. da li je presvjetla, pretamna ili ba kako treba.Prethodna fotografija napravljena je na modnoj reviji "Fashion show" u Puli na Karolini 2004. godine, a kreacijapripada Nini Topi.

Ovo je primjer gdje vidimo da smodobro kontrolirali tamne tonovefotografije, da nam ne budu pretamni.Donji dio fotografije je gotovo potpunotaman (oznaen brojem 1). Ovo jejedini dio nijansi tonova koji se smije"nasloniti" na lijevi kraj histograma, jersu poptuno tamne nijanse (crne iliskoro crne) upravo na krajnjem lijevompoloaju histograma). Vidiko da tih

najtamnijih tonova ima dosta, to se vidi i po visokom iljku broja jedan na histogramu.

No glavni problem na naoj fotografiji predstavljaju ostale tamne nijanse. U naem sluaju to su povrine podbrojevima 2 i 3. To su neto svjetlije povrine od crne, to se vidi i na histogramu. Kod korektno eksponirane(osvjetljene) fotografije, one na histogramu zauzimaju mjesto na lijevom dijelu histograma pa prema sredini gdjeulaze u podruje srednjih tonova, ali nikako na samom lijevom kraju histograma (tamo je mjesto samo poptunotamnim tonovima).Kako emo znati da li nam je fotografija pretamna (podeksponirana)? ak i na gornjoj fotografiji gdje imamo dostatamnih povrina, vidimo da se histogram rastegnuo prema srednjem dijelu. Drugi znak je da se najtamniji tonoviipak nisu "masovno" naslonili na lijeve kraj. Znai ak i kad imamo dosta crnih dijelova, kao na gornjoj fotografiji,samo manji dio e se "nasloniti" na lijevi kraj histograma.Dakle, ako najtamnije, gotovo crne povrine na naoj fotografiji zauzimaju oko 20% povrine na naoj fotografiji(gruba procjena gornje fotografije), a na histogramu velika veina grafa jako tei lijevoj strani, sa premalo

popunjenog srednjeg dijela, gotovo sigurno moemo zakljuiti da smo dobili pretamnu (podeksponiranu)fotografiju.


16/49

16

Lijeva fotografija nam prikazujepretamnu (podeksponiranu) fotografiju.Ve na prvi pogled su sve nijansetonova tamnije, cijela fotografija jepretamna. Na histogramu vidimo da seveina tonova na grafu jako zgurala nalijevu stranu histograma, zapravo se

cijeli graf jako pomaknuo prema lijevo(prema tamnijim tonovima). Ovakovelika koncentracija tonova na lijevojstrani histograma u veini sluajeva

najbolji je znak da smo napravili pretamnu (podeksponiranu) fotografiju. Na ekranu digitalnog foto aparata vrloesto neemo moi prilikom pregledavanja snimljenih fotografija razaznati da li je fotografija pravilno eksponiranaako ne pogledamo histogram. Naime, kad oko nas sunce jako bljeti, vrlo je teko procjeniti svjetlo u fotografije(bez gledanja histograma) koja je na ekranu foto aparata. Tada se moramo osloniti jedino na histogram, jer nasnae oko lako moe prevariti.Dakle, ako na histogramu imate veinu tonova uz sam kraj lijeve strane histograma, to je dobroeksponirana fotografija jedino u sluaju da je i veina povrina na toj fotografiji jako tamna. U suprotnom,u veini sluajeva radi se o pretamnoj (podeksponiranoj) fotografiji.


17/49

17

Ovo je suprotan sluaj, kad smofotografirali travu koja je pokrivenasnijegom.Snijeg je bijel, dakle potpuno svijetli, pai histogram ima na krajnjem desnom

poloaju uz sam desni rub podostaizraen iljak svjetlih tonova, ali kao tovidite, podosta tonova bijelog snijegase rasporedilo i malo dalje od samedesne ivice histograma, dakle nisu bapotpuno bijeli.

Pri fotografiranju jako svjetlih motiva, uvijek je problem to foto aparat nema pojma da je snijeg bijel, pa e se vrloesto dogoditi da foto aparat napravi malo tamniju fotografiju, pa e snijeg ispasti sivkast ako bude pretaman.

Na ovoj fotografiji ne vidimo ba nekuveliku razliku u odnosu na prethodnufotografiju. Paljiviji e primijetiti da je

malo tamnija, ali ba zato nam ovdjehistogram moe bez dileme rei da li jeto sluaj.Dakle, snijeg je bijel, a to znai damoemo svjetle tonove dovesti na samdesni rub histograma. to su svjetlitonovi udaljeniji od desnog rubahistograma, to je fotografija tamnija, a

to znai da i snijeg nee biti poptuno bijel, nego e u jednom momentu postati siv (tamniji). Dakle, nastojat emoda svjetli tonovi dou vrlo blizu desnog ruba histograma.No tu nas eka jedna zamka. Ukoliko pretjeramo s dovoenjem svjetlih tonova na desni rub histograma, moe se

dogoditi da nam snijeg postane "previe bijel", da pone neugodno bljetati, jednostavno emo ga "skuriti". A to ena fotografiji izgledati zaista runo, a povratka nema, "skurene" (presvjetle) dijelove vie ne moemo vratiti, jer suse detalji izgubili, dok malo tamniji snijeg moemo lako posvjetlilti, jer i dalje sadrava detalje.Mnogi fotografi prilikom fotografiranja ovako svjetlih motiva uvijek paze da svjetli tonovi dou vrlo blizu desnog rubahistograma, ali da ga po mogunosti ne dodiruju. Time je svijetli motiv kojeg fotografirate moda mrvicu izgubio nasvjetloi, ali ne znaajno, pa je kasnije u raunalu ako smo previe potamnili motiv, lako dodati jo malo svjetloe idobiti idealnu svjetlou svjetlog motiva kojeg fotografirate. Suprotan sluaj, nastojanje da svjetlije tonovedovedemo do samog desnog ruba histograma, i pretjeramo s time (previe posvjetlimo fotografiju), moe dovestido toga da "skurimo" svjetlije tonove na naoj fotografiji. Potreban je izuzetan oprez, i najee neemo dozvolitida svjetli tonovi dodiruju desni rub histograma, veemo ih dovesti vrlo blizu desnog ruba histograma, ali svakakopustiti malo mjesta do desnog ruba, i obino nee biti potrebna nikakva dodatna intervencija u raunalu. Kolikoblizu desnog ruba histograma dovesti svjetlije tonove? Na to pitanje morate sami odgovoriti. Nema univerzalnog

rjeenja. Podeavajte ekspoziciju da vam svjetli tonovi dou to blie desnom kraju, a iskustvo e vam najbolje reikoliko blizu, ovisno i o tipu motiva kojeg fotografirate. Praksa ovdje najvie znai.


18/49

18

Na lijevoj fotografiji vidimo moment saveslake utrke. Ako paljivo pogledamo,primijetiti emo da su dijelovi majica veslaaoznaeni crvenim krugovima presvijetli,"skureni su".Ovo je tipian primjer koji ete u fotografskojpraksi imati gotovo svakodnevno.Bez obzira to su tonovi majice bijeli, daklenajsvjetliji to mogu biti i mjesto im je nahistogramu uz sami desni rub, ne smijemodozvoliti da svjetli tonovi dodiruju desni rub

histograma. Dakle blizu desnog ruba da, ali ne dodirivati sam desni rub. U naem sluaju to se dogodilo, svjetlitonovi dodiruju desni rub histograma, a posljedica toga su dijelovi majica veslaa koji jako bljete - "skurili" smo ih.Trabalo je malo zatvoriti blendu, ili skratiti brzinu zatvaraa, tako da fotografija bude nijansu tamnija.Na gornjoj fotografiji su veslai veslakog kluba Istra iz Pule, Bjelogrli - Grabovac.

Ovo je primjer gotovo idealnoghistograma. Na fotografiji vidimoraspon svih tonova, od najtamnijih dosrednjih i nejsvjetlijih. Najsvjetliji inajtamniji pritom nisu doli do samogruba, a to je znak da niti jedan dio na

fotografiji nije pretaman niti presvjetli.Ekspozicija je tona i precizna.No ovakvi sluajevi nisu preesti, panemojte teiti da uvijek postignete

ovakav histogram, jer ete u velikom broju sluajeva uzalud pokuavati.

Lijeva fotografija u odnosu naprethodnu izgleda nekako blijedo. Nahistogramu primjeujemo da su setonovi poprilino udaljili od krajevahistograma. Skupili su se oko sredinegrafa. Ovo pokazuje da fotografiji

nedostaje kontrasta, nedostaje vearazlika izmeu tamnijih i svjetlijihtonova, nisu se dovoljno "rairili".Potrebno je tonski raspon "rairiti" blizuruba histograma i dobiti raspon kao na

prethodnoj fotografiji. To je na sreu jednostavna operacija, a u veini programa za obradu fotografija naziva sepodeavanje "levela". Akcija se svodi na to da zapravo odredimo novu granicu histograma, koja e lijevi i desni rubhistograma dovesti uz poetak tonskih raspona (kao na prethodnoj fotografiji).


19/49

19

1.3.10. Otrina i zamuenost fotografijeVrlo esto se poetnik u svijetu fotografije pita zato mu neke fotografije ispadnu kristalno otre, dok su neke maloili potpuno mutne. Fotografira se naravno s istim foto aparatom, i to je ponekad jako frustriraju e. Obino sepokuava fotografirati i fotografirati, no ako se to radi napamet, obino to zavrava sa jo veom zbrkom i nakonnekog vremena jednostavno vam nita nije jasno. Stoga je potrebno poznavati zato uop e fotografija moe bitimutna.

Razlozi zbog kojih dolazi do zamuenja cijele ili samo dijela fotografije su mnogobrojni, no odmah je potrebnonaglasiti da zamuenje ne mora nuno biti loe. Vrlo je est sluaj da ba elimo zamutiti dio fotografije. Nokrenimo redom.

1.3.10.1. NAJEI RAZLOZI ZBOG KOJIH SU FOTOGRAFIJE MUTNE:1) Loe izotravanje (fokusiranje) - Ukoliko je CIJELA FOTOGRAFIJA mutna, kao da je gledate kroz mutnostaklo, najvjerojatniji razlog je loe fokusiranje (izotravanje). Ovo je vrlo est sluaj u uslovima slabije rasvjete kadprepustite foto aparatu da sam izotri. Kako sustav izotravanja foto aparata vrlo esto radi na principu razlikekontrasta (osvjetljenja), a u uslovima slabe rasvjete je kontrast jako mali, foto aparat naprosto ne moe izotriti.Veina dananjih foto aparata pritom to signalizira, uglavnom malim kruicem koji prilikom uspjenog fokusiranja

postaje zelen, a ako foto aparat ne moe fokusirati, onda treperi, postaje crven ili slino. Ukoliko ovo upozorenjefoto aparata previdite i ipak snimite fotografiju, ona je gotovo uvijek mutna (CIJELA). Ponekad aparat signalizira daje uspjeno izotrio, ali naknadnim pregledom fotografije vidimo da je ona mutna, dakle aparat se zeznuo.

Lijeve fotografije pokazujutipian primjer kad jefotografija van fokusa (lijavo)kad nije dobro izotrena, ilikad je dobro izotrena(desno). U ovom sluaju,fotografirali smo u macromodu (fotografiranje izbliza).Pritom do mutne fotografije

(CIJELE) moe doi zbogtoga to smo se previeprimakli objektu kojeg

fotografiramo, u ovom sluaju tulipanu. Naime, svaki objektiv ima mogunost snimanja u odreenom rasponuudaljenosti. Pri normalnom fotografiranju, to je obino od oko pola metra ili metar do beskonanosti. No u macromodu objektiv ima daleko manji opseg u kojem moe izotriti sliku. Koliki je taj raspon, ovisi od objektiva, i moramoznati podatke za svaki objektiv. Npr. ako je za neki model objektiva u macro modu udaljenost na kojoj moemosnimati od 10 do 60 cm, svaki pokuaj snimanja na udaljenostima manjim od 10 i vecim od 60 cm rezultirat emutnom fotografijom (lijevo), dok e na udaljenostima od 10 do 60 cm biti otra (desno). Potrebno je rei da nijeneobino da i blizu donje granice, dakle npr. na 15 cm foto aparat (objektiv) ne moe dobro izotriti, a da ipak javida je uspjeno izotrio. Ako imate digitalni foto aparat, poeljno je nakon snimanja fotografije pogledate da li jefotografija otra. Pritom se nemojte osloniti na prikaz cijele fotografije na ekranu, jer je ona umanjena, pa izgledaotra, no kad je poveate na ekranu raunala, vidjet ete da je mutna. Stoga na ekranu foto aparata obavezno

prilikom pregledavanja snimljene fotografije uveajte je na ekranu kako bi vidjeli samo jedan dio fotografije, i tadaete biti poprilino sigurni da li je fotografija mutna ili otra.


20/49

20

2) Pomicanje foto aparata - U sluaju da vam je CIJELA fotografija mutna, u najmanje 80% sluajeva za to je krivfotograf, odnosno pomicanje foto aparata. Naime, kad fotografirate, dovoljno je da samo malo pomaknete fotoaparat lijevo-desno ili gore-dolje i fotografija e biti mutna. Ova pojava je to izraenija to je arina duljina (zoom)vea. Openito pravilo kae da ako je arina duljina npr. 100mm, brzina zavtaraa bi trebalo biti kraa od 1/100s,a ako je mogue i krae. Ovo je dodue samo openito pravilo, i ne treba ga se doslovce drati, jer svaka osobamora nakon nekog vremena shvatiti kolika je najdua brina zatvaraa pri odreenom zoomu na kojoj se aparat jouvijek moe mirno drati da fotografija ispadne otra. Praksa i eksperimentiranje dat e vam odgovor na to pitanje.

Nauite se da neposredno prije nego stisnete okida

na foto aparatu izdahnete zrak iz plu

a i zaustavite disanje.Prilikom disanja dolazi do pomicanja naeg tijela, a to je dovoljan razlog da vrlo esto pomaknemo i nae ruke, a

time i foto aparat.

Iskusni e fotografi ve prema tome kako drite foto aparat moi rei da li ste poetnik ili ne. Naime, loe dranjefoto aparata je glavni razlog zato nam se foto aparat pomie i fotografije su mutne. Pa da vidimo kako se uopedri foto aparat.

Osnovni poloaj. Foto aparat vrsto drimo dlanovima. Kod malih kompaktnih foto aparata,foto aparat obuhvaamo sa oba dva dlana, dok kod veih foto aparata sa izmjenjivimobjektivima, desni dlan vrsto obuhvaa tijelo foto aparata, osim kaiprsta koji pritie okida,dok foto aparat oslanjamo na dlan lijeve ruke tek toliko da ima oslonac, a prstima drimoobjektiv i podeavamo zoom. Kod duih objektiva lijevi dlan esto moramo maknuti od tijela

foto aparata, jer su objektivi dugaki, pa lijevim dlanom obuhva

amo objektiv a prstima i daljepodeavamo zoom. Noge drimo malo razmaknute, a jednu moemo laganu staviti ispred

druge, kako bi bili stabilni u svim smjerovima ako pue vjetar.

Ukoliko nam je potreban okomit poloaj foto aparata, moemo desni dlan staviti kao glavnioslonac ispod aparata, dok e lijevi dlan biti pomoni. elo iskoristite kao oslonac foto aparata.Ostali detalji su kao i za prethodni poloaj. Ovaj poloaj na alost nee biti osobito dobar zateke foto aparate s dugakim objektivima, ali je zato idealan za male kompaktne digitalne fotoaparate, jer imamo maksimalnu stabilnost u rukama a i dalje moemo komotno fotografirati.

Za fotografiranje s tekim foto aparatima i dugakim objektivima bolji je lijevi poloaj uodnosu na prethodni. Lijevi dlan je glavni oslonac, a desnu ruku odmiemo od tijela, adesni dlan dolazi s gornje strane foto aparata, s time da desni dlan moemo osloniti naelo radi stabilnosti. Time imamo bolji poloaj i komociju za fotografiranje. Nezgodnastrana ovog poloaja je da nas netko u guvi moe gurnuti i zakaiti desnu ruku i samimtime pomaknuti nam foto aparat.

Ako se u vaoj blizini nalazi neki zid, stup ili slino, iskoristite ga da biste se leima naslonilina njega. Ukoliko vam to situacija omoguava, moete i sjesti na pod i nasloniti se na zid.


21/49

21

Osim to se na zid, stup, drvo i slino moete nasloniti leima, moete i ruke i bazu fotoaparata postaviti na taj oslonac, tako da i vae tijelo, ruke i foto aparat imaju jak oslonac nanjemu. Jednostavno se "zalijepite" za oslonac.

Ako nemate nikakav oslonac, moete kleknuti na jednu nogu, a gornji dio ruke (ne lakat)naslonite na drugo koljeno.

Ponekad je zgodno lei na tlo. Pritom jako razmaknite noge, lezite

potrbuke, a gornji dio tijela poduprite laktovima. Foto aparat naravno idalje naslanjate na obraz i/ili elo. Podvarijanta moe biti da legnete izanekog panja, malog zidia, veeg kamena ili neto slino, a ruke i fotoaparat naslonite na takav oslonac.

Ukoliko se drite gornjih savjeta, i u uslovima slabog svjetla, moi ete iz ruke fotografirati sa brzinama zatvaraado nekih 1/30s. Oni vjetiji e uz mnogo vjebe uspijevati to vrijeme produiti ak do 1/20 ili 1/15s. Sve due odtoga je vrlo teko mogue bez koritenja stativa. Ako ne budete koristili gornje savjete, teko da ete i kod brzinazatvaraa od 1/50s imati otru fotografiju.Gornje skice naina dranja foto aparata preuzete su iz knjige: John Hedgecoe: "Sve o fotografiji i fotografiranju".

Fotografija lijevo je snimljena uz pomo stativa. Vidimo da pravilnoizotrena.

Fotografija lijevo je snimljena uz pomo stativa, ali je foto aparat postavljen

preblizu objekta fotografiranja, i nije bilo mogue izotriti sliku, ma kolikogod se mi trudili. Fotografija je lagano mutna.


22/49

22

Lijeva fotografija je napravljena bez koritenja stativa, a kako je bilopremalo svjetla, brzina zatvaraa je bilo svega 1/10s, to je predugo, i vidise da se foto aparat pomaknuo, to je dovelo do toga da je fotografijamutna. No obratite panju na razliku izmeu ove i prethodne fotografije.Obje su mutne, ali se na fotografiji lijevo dobiva osjeaj kao da su seobjekti koje smo fotografirali pomaknuli. Pogledajte slova AMD. Slova senaziru, ali iznad njih se vidi i trag kao da su se slova pomakla, vidi se

"duh" slova AMD. U ovom sluaju, nisu se pomakli objekti koje smofotografirali, nego smo mi pomakli foto aparat, ali je efekat isti.

3) Kretanje objekta kojeg fotografiramo - Ovdje ne govorimo o zamuenju CIJELE fotografije, nego o tome dasu nam POJEDINI OBJEKTI NA FOTOGRAFIJI mutni.

Na lijevim fotografijama vidise ventilator kojem se elisaokree. Okretanje je naravnopoprilino brzo. Primijetite

kako su reetke iza eliseventilatora na obje fotografijeotre (nisu mutne). To jenormalno jer se tijeloventilatora ne mie, a fotoaparat je bio na stativu.

No vidimo da se na prvoj fotografiji lijevo primjeuje da se elisa ventilatora kree. Iza elise se vidi lagani "duh"elise, ali je on vrlo mali. Gotovo smo uspjeli "zamrznuti" elisu koja se kree.

Na fotografiji desno se jasno vidi da se elisa kree, i uope ne moemo rei kakvog je oblika.

Kako smo dobili gornje fotografije? Pravilo je jednostavno. to se objekat kojeg fotografiramo bre kre e, potrebnoje vie skratiti brzinu zatvaraa, kako bi se manje primijetila ta kretnja, ili se ona uope nee primijetiti. Lijevafotografija je napravljena s kraom brzinom zatvaraa od 1/100s, dok je na desnoj brzina zatvaraa 1/20s. Da smolijevu fotografiju snimili uz brzinu zatvaraa od 1/150s ili krae, kretnja elise ventilatora se uope ne bi vidjela.

Pogledajmo lijevu fotografiju s jedne modne revije.Obratite panju na tlo i pozadinu oko manekenki.Vidimo da su pod i pozadina otri, to je normalnojer je foto aparat bio na stativu. No manekenke suse kretale. Manekenke oznaene bijelom strelicomsu otre (nisu zamuene), dok su manekenkeoznaene utim strelicama lagano zamuene.Zato? Objanjenje lei u injenici da su

manekenke oznaene bijelom strelicom udaljenijeod foto aparata i kreu se prema njemu, tek laganomijenjajui smjer, dok su manekenke oznaeneutim strelicama blie foto aparatu i kreu se neprema njemu, nego paralelno s njim. Naime, to suobjekti koje fotografiramo blii foto aparatu, i to sevie kreu ne prema njemu nego paralelno s njim,to e se vie primijetiti kretnja objekta kojegfotografiramo. Naravno, zamuenost objekta kojegfotografiramo ovisi i o brzini kojom se on kree. Da

su manekenke ile bre, zamuenost bi bila jo vea. Brzina zatvaraa u ovom sluaju bila je 1/15s, to je oitobilo predugo. Sa 1/40s ili kraom brzinom zatvaraa do zamuenja ne bi dolo.


23/49

23

4) Loe stiskanje okidaa prilikom fotografiranja - Vrlo esta greka koju poetnici ine je i krivo stiskanjeokidaa prilikom fotografiranja. Potrebno je nauiti kako stisnuti okida foto aparata, a da se ne zatrese kamera.Okida se mora pritisnuti lagano, samim vrkom prsta, tako da cijeli prst ini jednu "polugu". Pogotovo je ovovano kod laganih digitalnih foto aparata, koje je jako lako pomaknuti ako ne pazimo kod stiskanja okida a.

1.3.10.2. KAKO SPRIJEITI ZAMUENOST FOTOGRAFIJE

1) Skratite brzinu zatvaraa - Najefikasniji nain da sprijeimo utjecaj makar i malih pomaka foto aparata nazamuivanje fotografije je skraivanje brzine zatvaraa. Ovo je lako ostvarivo kad imamo dovoljno svjetla, no uuvjetima slabije rasvjete, a pogotovo prilikom nonih snimanja, ovo ponekad nee biti mogue.

2) Poveanje otvora blende (smanjenje F broja) u uslovima slabije rasvjete - Ukoliko ne moemo skratiti brzinuzatvaraa, a imamo rezerve u otvoru blende, moemo poveati otvor blende (smanjiti F broj, npr. sa F8 na F2,8).Time proputamo vie svjetla do filma ili senzora, i moemo skratiti brzinu zatvaraa. Npr. ako smo sa otvoromblende od F8 imali brzinu zatvaraa od 1/15s, poveanjem otvora blende na F2,8 poveali smo blendu za 3 stupnja(F skala ide 2,8 - 4 - 5,6 - 8). Time moemo skratiti brzinu zatvaraa za 3 stupnja (1/15s - 1/30s - 1/60s - 1/125s),pa umjesto 1/15 moemo dobiti 1/125s. Pritom moramo imati na umu da mijenjamo dubinu polja (dubinsku otrinu- objanjeno kasnije).

3) Poveavanje ISO osjetljivosti u uslovima slabije rasvjete - Ukoliko ne moemo skratiti brzinu zatvara

a, a iblenda nam je ve na najveem otvoru, moemo umjesto filma sa niskom osjetljivou (npr. ISO100) staviti

osjetljiviji film, ili na digitalnim foto aparatima poveamo ISO osjetljivost. Vea ISO osjetljivost omoguava da saistom koliinom svjetla koja dolazi do filma ili senzora, imamo svjetliju sliku ili moemo skratiti brzinu zatvaraa, ilismanjiti F broj (blendu). Najee vrijednosti osjetljivosti po ISO standardu jesu: 100, 200, 400, 800, 1600, 3200.Npr. ako sa ISO 100 imamo brzinu zatvaraa od 1/15s, promjenom na ISO 400 poveali smo osjetljivost za 2stupnja na ISO skali, pa time moemo skratiti brzinu zatvaraa za 2 stupnja na skali brzine zatvaraa (1/15s, 1/30s,1/60s), pa umjesto 1/15 moemo dobiti 1/60s. Poveanje ISO osjetljivosti dovodi do pojave da se poneprimjeivati zrnatost filma, a kod digitalnih foto aparata dolazi do pojave tzv. elektronikog uma, javljaju se vie ilimanje izraene tokice na fotografiji, kojih je sve vie i sve su neugodnije to je ISO osjetljivost vea a brzinazatvaraa dua.

4) Koritenje blica u uslovima slabije rasvjete - U uvjetima slabije rasvjete esto ni najvea ISO osjetljivost u

kombinaciji sa maksimalno otvorenom blendom nee dati dovoljno kratku brzinu zatvaraa da se ne primijetipomicanje foto aparata ili kretanje objekta kojeg fotografiramo. Tada je jedino rjeenje ukljuivanje blica. Vrijemetrajanja blica je jako kratko, i brzina zatvaraa se moe skratiti na onoliko koliko nam je foto aparat sinhroniziran sablicom, a najee je najkraa vrijednost u rasponu od 1/125s do 1/250s. Naravno, moramo voditi rauna da jedomet blica ogranien. O koritenju blica vie u posebnoj cjelini.

5) Koristite stativ za foto aparat - Postavljanje foto aparata na stativ najbolji je nain da sprijeimo pomicanje fotoaparata. Postoje mnoge vrste stativa. Stativi sa jednom nogom (monopodi) se esto koriste kad nemamomogunosti koristiti one sa tri noge (tripodi), to je est sluaj na sportskim natjecanjima kad se zahtijeva estomijenjanje pozicije snimanja, a koriste se objektivi koji su veliki i teki, te je koritenje monopoda jedino komotnorjeenje. Osim toga su relativno mali i lagani. Tripodi s tri noge su najbolje rjeenje, jer su mnogo stabilniji odmonopoda, ali su najee dosta teki i veliki, pa ih nije lako nositi. Manji tripodi su i manje robusni, pa nisupogodni za teu opremu. Postoje i tripodi koji ispunjavaju svaku kombinaciju (mala teina - mala visina - robusnost

- velike mogunosti podeavanja), ali se i cijena mijenja u skladu s kvalitetom. Sve u svemu, morate odabrati stativprema svojim potrebama. Na naim prostorima stativi talijanske firme Manfrotto kotiraju kao jedni od najboljih i snjima sigurno ne moete promaiti, no i cijena je u skladu s kvalitetom.

6) Koristite samookidanje foto aparata - Danas skoro svi foto aparati imaju mogunost samookidanja foto aparata.Ova je opcija zgodna u mnogim sluajevima, ak i kad je foto aparat na stativu. Stisnemo okida, i nakon nekolikosekundi foto aparat okida, te nema nikakve opasnosti da emo rukama pomaknuti foto aparat.


24/49

24

1.3.11. Kad je zamuenost na fotografiji poeljna?

Iako bi bilo logino da uvijek nastojimo da nam fotografija bude otra, odnosno da ne bude mutna kako bi jasnoprikazali objekte koje fotografiramo, primijetit ete da je sasvim normalno da na fotografijama jedan ili vie objekataili dio njih bude mutan, odnosno barem malo neotar. Pogledajmo nekoliko primjera.

Primjeri koji slijede pokazuju zamuenje dijela fotografije pomou podeavanja dubine polja, odnosno dubinskeotrine, to je to objanjeno kasnije.

Ukoliko elimo istaknuti pojedini objekt koji fotografiramo, u ovom sluajucvijet i leptir na njemu, vrlo je zgodno i ak vrlo poeljno zamutiti pozadinu.Pozadina nas u ovom sluaju uope ne zanima, ona je samo ukras prvogplana, a zamuivanjem pozadine dodatno je istaknut cvijet i leptir koji suostali otri.

Neto slino napravili smo i na ovoj fotografiji, ali smo dubinu polja maloproirili, pa je sad osim cvijeta i grana na kojoj raste dovoljno otra, a tek jeudaljenija pozadina mutna, to djeluje na osjeaj perspektive.

Na ovoj fotografiji imamo dvije tratinice, ali smo odluili da prednost damo

ovoj veoj i foto aparatu blioj. Zbog toga smo ostavili veu i bliu tratinicuotrom, dok smo onu udaljeniju i travu u pozadini zamutili.

Osim zamuenja pomou dubinske otrine, na fotografiji esto elimo istaknuti kretanje i dinaminost objekta kojegfotografiramo. Iako fotografija nije film, ipak se i na fotografiji moe zabiljeiti kretanje.

Na fotografiji lijevo primjeujemo da je donji dio (kamena obala) otar. Nou gornjem dijelu fotografije vidimo vodu kako tee. Trik je u tome dapostavimo foto aparat na stativ i produimo brzinu zatvaraa na npr. 1s,dakle u ovom sluaju nam ba treba duga brzina zatvaraa, za razliku odsituacije kad smo skratili brzine zatvaraa da dobijemo otru fotografiju.Kako se kamena obala ne mie, ona je otra, dok je voda u kretnji, i kakose vode kree, ostavlja trag na fotografiji. Trag zapravo ostavlja pjena, jerje voda prozirna pa ne moe ostaviti trag. Koliko e traga ostaviti pjenaovisi o njenoj koliini i brzini kretanja, ali najvie ovisi o brzini zatvaraa. Tutreba eksperimentirati.


25/49

25

Ovdje imamo slian sluaj. Foto aparat nije bio na stativu, ali je fotograf sjedio nastolici i naslonio laktove na koljena, i pokuao drati foto aparat to je moguemirnije. To mu je ovom prilikom i uspjelo. Na bini je bila djevojka sa drvenombakljom u svakoj ruci, na ijim krajevima je gorjela vatra (baklje). Djevojka je vrtjelabaklje, a kako je brzina zatvaraa bila oko pola sekunde, baklje su napravile cijelikrug i njihova vatra se vidi na fotografiji kao trag kruga.

Ovdje vidimo jedan zanimljiv sluaj. Foto aparat je bio nastativu. Vidi se grupa ljudi kako hoda ulicom nou. Akomalo paljivije pogledate, vidjet ete da su oni zamueni,i njihova tijela polako prelaze u "duhove". Ovo dolazistoga to kod duih brzina zatvaraa objekt koji

fotografiramo mora due vrijeme biti na istom mjestu dabi uope ostao na fotografiji. Kod brzine zatvaraa od 5-10 sekundi i due, kretanje ovjeka se uope ne bizabiljeilo na fotografiji, i ulica bi bila pusta, bez obzirato su njome proli ljudi.


26/49

26

1.3.12. arina duljina, zoom i fokusiranje (izotravanje)Prije nego objasnimo pojmove arita, izotravanja slike u foto aparatu, arine duljine i zooma, naglasnimo da susheme koje slijede JAKO POJEDNOSTAVLJENE, kako bi se to jednostavnije objasnili ovi pojmovi.

1.3.12.1. ARITE (FOKUS) I FOKUSIRANJE (IZOTRAVANJE) SLIKE U FOTO APARATU

Objekat kojeg fotografiramo jesimboliki prikazan sa slovomT. Zrake svjetlosti koje su seodbile od njega (isprekidanelinije), dolaze do objektiva fotoaparata, ulaze u njega, prolazekroz grupe lea A i B, te dolazido loma zraka svjetlosti, tako dase na filmu ili senzoru prikazujeobrnuta i realna slika objektakojeg fotografiramo.

Toka nazvana arite ili fokusje toka u kojoj je nastala slikau foto aparatu otra (nijemutna). to se vie miemo odfokusa, slika je mutnija. Kao tovidimo, slika je u naem sluajuotra ispred filma ili senzoraelementa, to nam neodgovara, jer nama naravno

treba otra slika na filmu ili senzoru. Zbog toga postoji u svakom aparatu sustav fokusiranja ili izotravanja, a kojiradi na dva naina. Jedan je da se, nakon to je odreena arina duljina, kompletne lee, ne mijenjajui arinuduljinu pomaknu napred ili nazad, kako bi arite dolo u ravninu sa filmom ili senzorom, i time se slika izotrila.

Na gornjoj slici isprekidanim

linijama vidimo stari poloajlea (grupe A i B), a desno odnjih je novi poloaj lea unutarobjektiva, a strelica oznaavakretanje lea unutar objektivaudesno. Kako su se leepomjerile udesno (razdaljinaizmeu njih i razdaljina izmeudesne grupe lea i arita jeostala ista jer se ne mijenjaarina duljina), tako sepomaklo i arite, i ono je sadane ispred filma ili senzora

(mutna slika), ve je u ravninisa filmom senzorom, i slika jeotra na filmu ili senzoru.U ovom nainu izotravanja,esto se prednji dio objektivazajedno s unutranjim leama

pomie naprijed / nazad, i esto se radi o jeftinijim objektivima jer je ovo jednostavniji i jeftiniji nain izotravanjaslike.Drugi sustav koji se vrlo esto koristi za izotravanje slike u digitalnim foto aparatima bez izmjenjivih objektiva, jeda se umjesto pomicanja lea, mie senzor prema aritu, to je jeftinije i jednostavnije za izvedbu kod malihsenzora kakvi se obino i koriste u kompaktvnim foto aparatima. Efekat je isti.


27/49

27

Trei sustav koji se esto koristije da se unutar objektiva dodajukorektivne lee (oznaenecrveno na shemi lijevo) zaizotravanje. Nakon toodaberemo arinu duljinu, leekoje slue za podeavanje

arine duljine se vie nepomiu (arina duljina se nemijenja), a nakon toga sepomiu samo dodatne lee zafokusiranje (izotravanje) nashemi lijevo oznaene crveno.Pomicanjem lea za fokusiranjenapred-nazad, arite se dovodiu ravninu sa filmom ilisenzorom, i na taj nain je slikaizotrena.Ovaj se nain izotravanja esto

koristi kod boljih i skupljihobjektiva, i objektiv nema prednji dio koji se mie naprijed / nazad.

1.3.12.2 ARINA (FOKUSNA, FOKALNA) DULJINA

arina duljina nekogobjektiva definirana je kaoudaljenost izmeu filma ilisenzora na kojem je izotrenaslika, i zadnje grupe lee uobjektivu (oznaeno sa B nashemi).

Ovisno o veliini filma ilisenzora ovisi i arina duljina,a ovisno o arinoj duljiniovise i karakteristike objektiva,lea u njima a samim time iveliine objektiva. Naime, 35

mm film ima jednu sliku filma sa dijagonalom od 43 mm. Kako karakteristike objektiva direktno ovise o ovojinjenici, arina duljina kod foto aparata sa 35 mm filmom se najee kreu od 15-tak do 400-njak mm arineduljine. Postoje i objektivi ispod i iznad tih vrijednosti, no najee se kree u tim granicama. Objektivi su relativnoveliki i ponekad vrlo skupi.

Za razliku od njih, digitalni foto aparati imaju najee mnogo manju povrinu senzora koja zamjenjuje film, pa

samim time i manju arinu duljinu i manje objektive. Primjerice, kod Olympusovog modela C730uz, veliinasenzora koji zamjenjuje klasini film je oko 6 PUTA kraa od 35 mm filma. Samim time je i arina duljina svega5,9 - 59 mm, to kad se prerauna na klasini 35 mm film iznosi 38 - 380 mm. Aparat je pritom dubok svega 15-takcm. Uobiajeno je da se kod digitalnih foto aparata ne navodi stvarna arina duljina, nego se prera unava na 35mm klasini film format da bi se mogle usporeivati karakteristike objektiva na razliitim formatima. 35mm format jeuzet kao referenca jer je on ve dugo vremena najee koriten format, iako u zadnje vrijeme digitalni foto aparatipreuzimaju primat. Tako se za C730 gotovo uvijek navodi podatak od 38 - 380 mm, no stvarna arina duljina je5,9 - 59 mm.


28/49


29/49

29

1.3.13. Fokusiranje (izotravanje) i podruje kritinog fokusaVe smo ranije poneto rekli o tome kako na foto aparat i objektiv fokusiraju (izotravaju). Fokusiranje je potrebnoda bi rekli foto aparatu koji objekt ili objekte elimo imati otre na fotografiji (da nisu mutni), jer nas oni zanimaju ielimo ih istaknuti od okoline koju emo esto prikazati djelomino (ili poptuno) mutnim.Fokusiranjem foto aparat izraunava koliko je neki objekat kojeg elimo potpuno otro prikazati na fotografiji (da

nije mutan) udaljen od foto aparata. Stoga je skala fokusiranja izraena u metrima (u nekim dijelovima svjeta ufitima - ft). Fokusiranjem kaemo foto aparatu koji je glavni objekat naeg zanimanja, jer na njega obi no elimoskrenuti palju, pa nam on obavezno mora biti otar (da nije mutan). Foto aparat tada fokusira na njega imaksimalno ga izotri.

Pogledajmo fotografiju lijevo. Vidimo dva zanimljiva motiva. Cvijee kojeraste iz kamena u prvom planu i barku u pozadini. Ako dozvolimo fotoaparatu da sam fokusira, on naravno nee znati to nam je vanije,cvijee, barka ili oboje. Vjerojatno je da e foto aparat fokusirati ne onajobjekt kojeg mu je lake dovesti u fokus, a to je najee objekt koji je bliifoto aparatu, u ovom sluaju cvijee.

S obzirom da foto aparat nezna to nam je vanije na fotografiji, mi mumoramo malo pomoi. Upravo zato gotovo svaki foto aparat u svomokularu (viewfinderu) ima mali krii, krui ili neto slino. Prvenstvenanamjena mu je da na njega dovedeno objekt kojeg elimo dovesti u fokus

(koji e biti maksimalno otar). Taj e objekt biti sigurno otar, dok sve ostalo moe i ne mora biti otro.

Na fotografiji lijevo odluili smo rei foto aparatu da nam je cvijee kojeraste iz kamena ono na to elimo fokusirati (izotriti). Krii ili krui uokularu foto aparata smo usmjerili na cvijee i stisnuli okida foto aparatado pola. Stiskanjem okidaa do pola rekli smo foto aparatu da elimo dafokusira na cvijee. Vidimo da je zadnji plan lagano zamuen, to namodgovara jer vie istie prvi plan koji nas zanima. Nakon toga smo stisnuliokida do kraja i snimili fotografiju.

U drugom sluaju, rekli smo foto aparatu da fokusira (izotri) na barku.Krii ili krui u okularu smo usmjerili na barku, i vidimo da je sad barkafokusirana (izotrena), dok je prvi plan (cvijee i kamen) zamuen.


30/49

30

Pogledajmo to i shematski.

U prvom sluaju fokusirali smo nacvijee na kamenu. Udaljenost je oko5 metara od foto aparata. Plavaokomita crta oko cvijeta oznaavavrlo usko podruje oko kojega je sve

fokusirano (izotreno). Objekat nakojeg smo fokusirali je sigurno otar(nije zamuen), a vrlo usko podrujeoko toke fokusiranja (plava crta)nazivamo podruje kritinogfokusa.

U drugom sluaju smo fokusirali nabarku, koja je oko 8 metara udaljenaod foto aparata. I oko nje je vrlo usko

podruje oko kojeg je sve vrlo otro (nije mutno). to se vie udaljavamo od podruja kritinog fokusa, objekti susve manje otri, a nakon odreene udaljenosti postaju vie ili manje zamueni.

Kompletno podruje koje je vie ili manje otro (nije zamueno) nazivamo dubina polja otrine ili dubinskaotrina, ali tom smo pojmu posvetili posebnu cjelinu.


31/49


32/49

32

1.3.15. Dubinska otrina (Dubina polja otrine)esto ete na fotografijama primijetiti da su dijelovi fotografije mutni. Koliko god mislili da je zamuivanjePOJEDINIH OBJEKATA na fotografiji nepoeljno, zapravo se radi o vrlo uobiajenoj i vrlo poeljnoj fotografskojtehnici.Naime, ljudsko oko vidi objekte oko sebe neto drugaije nego foto aparat. Nama se uglavnom ini da sve objekte

ili barem veinu vidimo otro (nezamueno). Foto aparat odnosno objektiv u njemu ima drugaije optikekarakteristike u odnosu na nae oko, i prikazuje svijet oko nas na malo druga iji nain.

Pretpostavimo da imate jednog ovjeka na 5 metara udaljenosti, a drugoga na 10. Pokuajte oima "uhvatiti"prvoga a da vam drugi bude zamuen (neotar). Ne uspijevate? Probajte priupitati nekog iskusnog fotografa da tonapravi sa foto aparatom. Uspjeli ste? Nita udno! Foto aparat (objektiv) ba zbog svoje nesavrenosti prua namu fotografiji mnoge stvari koje okom ne moemo napraviti ili ih je teko izvesti.

Da bi na fotografiji istaknuli neki objekt koji nas zanima, da bi prikazali kretnju, i u mnogim drugom slu ajevima, usvijetu fotografije vrlo esto elimo jedan dio fotografije zamutiti, kako bi ono to nas zanima ostavili otrim i timeistaknuli taj objekat, a ostatak koji nas manje ili uope ne zanima zamutimo, i time uljepamo nau fotografiju.Da bi to mogli napraviti, moramo kontrolirati dubinu polja otrine, koju jo nazivamo dubinska otrinaili na

engleskom Depth of field (DOF).

1.3.15.1 Podeavanje dubinske otrine

Na fotografiji lijevo fokusirali smo na cvijee na kamenu. Vidimo da jepodruje oko cvijea otro, dok je pozadina (barka i more) mutna.Objasnimo to shematski.

Plava uspravna crtaoznaava objekt na kojegsmo fokusirali (cvijee).Objekt koji se nalazi natom mjestu (cvijee) jenajotriji. No kako seudaljavamo od cvijeaispred i iza, objekti koji setu nalaze su sve manjeotri (ali jo uvijek otri),

sve do jedne udaljenostigdje polako postaju mutni,da bi se sa jo veimudaljavanjem potpunozamutili. Dakle vidimo dase na irem podruju okomjesta na kojem smofokusirali (izotrili) nalazipolje u kojem su objektinajotriji (podruje

kritinog fokusa) ili neto manje otri, ali jo uvijek dovoljno otri da ne prelaze u zamuenje. To polje vee ilimanje otrine naziva se Dubina polja otrine, dubinska otrina ili na engleskom Depth of Field (DOF), a na shemije oznaena sa slovom B. Ispred (polje A) i iza (polje C) su svi objekti na fotografiji mutni.

Vidimo da se dubina polja (polje B) ne rasporeuje podjednako oko toke na koju smo fokusirali (izotrili - plava


33/49

33

crta), ve se ispred toke fokusiranja (izotravanja - plava crta) rasporeuje oko 1/3 polja, a iza toke fokusiranja2/3. Ovo je naravno vrlo priblina vrijednost. Kod vrlo malih udaljenosti (npr. u macro modu) to se polje raspore ujevie prema naprijed (prema foto aparatu), dok se kod veih udaljenosti polje rasporeuje mnogo vie prema nazad(dalje od foto aparata).

Sad kad smo shvatili to je to dubinska otrina, da vidimo kako se kontrolira njena dubina, odnosno kako emopodesiti koliko e biti polje u kojem e svi objekti biti vie ili manje otri (na gornjoj shemi oznaeno slovom B).

Parametri koji odreuju dubinsku otrinu gdje su svi objekti vie ili manje otri (nisu mutni). Na shemi gore semoe primijetiti da su to: Otvor blende - manji otvor blende (vei F broj) daje veu dubinsku otrinu i obrnuto Promjena arine duljine (zoom) - manja arina duljina daje veu dubinsku otrinu i obrnuto Fizika udaljenost foto aparata od objekta fokusiranja - fiziko udaljavanje foto aparata od objekta fokusiranja

daje veu dubinsku otrinu polja i obrnutoNaravno da ove parametre moemo i kombinirati, ali kombinacije ovise o karakteristikama objektiva, i samo emopraksom i eksperimentiranjem ustanoviti koji parametri nam daju najbolje rezultate u odreenim sluajevima.

Preporuam da prije nego krenete u eksperimentiranje, obavezno proitate i poglavlje "Dubinska otrina ikompaktni digitalni foto aparati". Naime, digitalni foto aparati u kompaktnoj klasi (bez izmjenjivih objektiva), zbogsvoje konstrukcije ne mogu ba lako podesiti malu dubinsku otrinu. Ako ne shvatite zato je to tako, moglo bi vamse dogoditi da pokuavate podesiti malu dubinsku otrinu, a da vam to nikako ne uspijeva.


34/49

34

1.3.16. Dubinska otrina i kompaktni digitalni foto aparati

Kad sam prvi put iz jedne stare i vrlo kvalitetne knjige shvatio to je to dubinska otrina i kako se podeava njenadubina, htio sam naueno naravno isprobati i u praksi. I tako sam se veselo uputio pored mora, naao pogodanobjekt koji sam htio fotografirati i krenuo u eksperimentiranje. Da se sluajno ne bi zabunio, ponio sam i jedan listpapira na kojem sam imao stanje u teoriji.

Tada sam imao kompaktni digitalni foto aparat Olympus C700. I s njim nikako nisam uspijevao napraviti maludubinsku otrinu na udaljenosti od npr. 5 metara. to god ja napravio, dubinska otrina je gotovo uvijek bila jakovelika, i nisam uspijevao dobiti da bi objekt na 5 metara bude otar, a pozadina mutna. Bio sam uvjeren da netonisam dobro shvatio. No zapravo je problem bio u tome da je knjiga pisana prije 20 godina kad nije bilo digitalnihfoto aparata, i iako je teorija o podeavanju dubinske otrine sasvim tona, kad su u pitanju digitalni foto aparati,pogotovo oni u kompaktnoj klasi (bez izmjenjivih objektiva), situacija je bitno razliita nego kod digitalnih fotoaparata sa izmjenjivim objektivima i klasinim foto aparatima sa filmom.

Svaki foto aparat ima film ili senzor koji biljee sliku. Zadrimo se trenutno kod klasinog 35mm filma. Veliinajedne sliice (fotografije) kod 35mm filma iznosi 24x36 mm. Prema toj veliini rade se i objektivi. Dakle, veliinafilma diktira kakvi e biti osnovni parametri objektiva (arina duljina, otvor blende i slino).

Veliina jedne fotografije na 35 mm

filmu iznosi 24x36mm. Dijagonala je43mm. Kako zakoni optike imajuneka svoja pravila, arina duljinaobjektiva za 35mm film je odreenadijagonalom filma. Odnosno, objektivkoji ima arinu duljinu priblinojednaku dijagonali filma (50mm),smatra se NORMALNIM objektivom.Takav objektiv daje sliku koja jepriblino jednaka onoj kakvu je vidiljudsko oko (ljudsko oko ima iri kutgledanja, ali nam periferni vid sluisamo da percipiramo kretanje). Kraa

arina duljina daje irokokutniobjektiv (iri kut gledanja), dok veadaje teleobjektiv (ui kut gledanja).

Osim toga, i otvor blende je odreen tim karakteristikama. Ovisno o svemu tome, veliina filma i objektivi odreuju idubinsku otrinu koju dobijemo.

Pa zato se onda na skoro svim digitalnim foto aparatima, pogotovo onima u kompaktnoj klasi (bez izmjenjivihobjektiva), javlja problem da je dubinska otrina gotovo uvijek jako, jako velika, neusporedivo vea nego kod fotoaparata s 35 mm filmom, ili digitalnim foto aparatima s izmjenjivim objektivima?

Razlog je taj to je razvoj digitalnih foto aparata poeo kad su senzori za digitalne foto aparate bili toliko skupi, dase nije moglo uzeti senzor veliine 24x36mm (veliina 35mm filma), koji bi uz to imao i dovoljnu rezoluciju (brojtokica od kojih se sastoji fotografija), a da bi se dobio neki razuman rezultat po razumnoj cijeni. Stoga je uzet

mnogo manji senzor, pa tako danas najee koriteni senzori na digitalnim kompaktnim foto aparatima imajusenzor veliine nokta na palcu ljudske ruke, to je oko 5 -- 6 puta manje u odnosu na klasini film. Samim time, iobjektiv je poptuno drugaijih dimenzija. Normalni objektiv ima oko 8 -- 15mm arine duljine, a najduiteleobjektivi danas imaju tek oko 80 mm. To neminovno dovodi do toga da su kompaktni digitalni foto aparatimnogo manji, jer je i objektiv mnogo manji, ali i do toga da su karakteristike objektiva koje se tiu dubinske otrinetakve da je DUBINSKA OTRINA MNOGO VEA NEGO KOD OBJEKTIVA ZA 35mm FILM. To je sjajno akoelimo veliku dubinsku otrinu, ali je jako loa vijest ako elimo malu dubinsku otrinu. Naalost, tu pomoi nema.Fotografiju moemo prebaciti u raunalo, i jedino tu naknadno zamutiti dio fotografije. No to trai mnogo vjetine iznanja i vremena.

Kod digitalnih foto aparata sa izmjenjivim objektivima, situacija je mnogo bolja. Oni uglavnom koriste senzoreveliine oko 15x22mm, koji ima dubinsku otrinu neto veu od 35mm filma, ali je to ve sasvim prihvatljivavrijednost, pa veih problema s malom dubinskom otrinom nema.


35/49

35

2 KAKO KORISTITI BLIC (BLJESKALICU)

2.1. Uvod

Blic, flash (fle), bljeskalica, razni su nazivi za isti pojam. Blic je umjetni izvor svjetlakoji daje izuzetno kratkotrajno, ali snano svjetlo. Unutar prozirne cijevi napunjene

plemenitim plinom nalazi se elektroda kojoj se na krajevima dovodi visoki napon, adovoenjem napona nastaje vrlo kratkotrajan i jak bljesak.

Blic se uglavnom napaja iz baterija, a one imaju vrlo ogranienu koliinu energije.Stoga je bljesak blica vrlo kratkotrajan ali dovoljno jak kako bi ipak imao dovoljnusnagu da osvjetli to je mogue vei prostor, a da se iz baterija izvue to je moguemanja koliina energije, kako bi baterije trajale to due. Baterijski napon je vrlo malen(svega nekoliko Volti), pa se on u foto aparatu ili bljeskalici prethodno konvertira uvisoki napon, i tek onda odvodi do cijevi blica.

Blic uglavnom koristimo zbog nedostatka svjetla, i on je zapravo nuno zlo, noponekad nam moe mnogo pomoi, ak i kad ima dovoljno svjetla, no o tome netokasnije.

Blicevi se ugrauju u tijelo foto aparata, ili ih kupujemo kao vanjske, zasebne uredaje. Oni ugraeni u tijelo fotoaparata su redovito manje kvalitetni i slabije snage bljeska od vanjskih bliceva, te je rad s njima otean. Razlog jejednostavan. Ti su blicevi manjih dimenzija da bi stali u foto aparat, a to povlai nekoliko problema. Prvi je manjasnaga blica, dakle i manji domet. Takvi blicevi vrlo rijetko imaju domet vei od 4-6 metra (standardno se navodevrijednosti dometa pri osjetljivosti od ISO 100). Drugi je problem to tako mali izvor svjetla daje svjetlo koje nijedovoljno raspreno, a kako su okrenuti fiksno u smjeru objekta kojeg fotografirate, ne moemo ih okrenuti npr.prema stropu, kako bi se svjetlost odbila od stropa i rasprila prije dolaska do objekta fotografiranja, pa se izaobjekta kojeg fotografiramo pojavljuju vrlo neugodne, otre sjene.

Blic ima temperaturu svjetla od oko 5.500 K, to odgovara prosjenoj temperaturi dnevnog svjetla. Osim toga, odsvih izvora umjetne fotografske rasvjete, blic daje najkvalitetnije svjetlo, odnosno sadri spektar boja najbliespektru dnevnog svjetla, pa su boje na fotografijama najblie stvarnima.

Ukoliko svjetlost blica ue u zjenicu oiju (ne samo ljudskog, nego i kod ivotinja), dolazi do loma svjetlosti, pa namoi d

2 djulijano belic - skola fotografije - foto aparat i blic

Documents