Dr. don Slavko Kovai

ZAGVOZD I NJEGOVI GLAGOLJAI ZA TURSKE VLADAVINE DO POETKA PRVOGA MOREJSKOG RATAVeliku starinu zagvoke upe odaje ve sam naziv "Zagvozd ". 1) Meutim, prvu vijest o toj upi, u kojoj je bilo nekoliko manjih sela, i o njezinim sveenicima prua tek izvjetaj makarskog biskupa Bartula Kaia (1615.-1645.) iz g. 1626. dostavljen papi Urbanu VIII, i kardinalima zaduenim za provedbu odluka Tridentinskog koncila.2) U njemu biskup najprije govori o svom biskupskom gradu Makarskoj, zatim o franjevakim samostanima na podruju ondanje makarske biskupije i upama koje su pripadale tim samostanima (na podruju dananje Imotske krajine samo dvije: Vrhdol i Kamen-most), 3) a onda u posebnom odlomku nastavlja slijedeim rijeima: "Osim tih upa kojima upravljaju braa sv. Franje jo su tri upe. Njih dre sveenici koji svete obrede obavljaju na ilirskom 4) jeziku. Od1) Dolazi od rijei "gvozd" koja je u ovim krajevima vrlo davno izgubila znaenja: "uma" i "planina". 2) Ti su kardinali pripadali posebnom upravnom tijelu Sv. Stolice zvanu "Sv. zbor Koncila". Prijepis toga izvjetaja predan je i Zboru za irenje vjere. Usp. Slavko KOVAI, Najstariji izvjetaji o stanju makarske biskupije u Tajnom vatikanskom arhivu (626-1658), Split 1975, str. 11-12 i 25. 3) Od 14 samostanskih upa 7 ih se nalazilo na podruju dananje zapadne Hercegovine, jedna u Cetinjskoj krajini, a est u dalmatinskom dijelu bive makarske biskupije. Od toga su samo 2 bile na podruju dananje Imotske krajine. Usp. ondje str. 32-33. 4) Izraz "in Illyrico idiomate" u ovom sluaju ne bi bilo pogreno prevesti "na starohrvatskom jeziku", jer su se glagoljai tada jo sluili "Misalom hrvackim" i "brvijalom hrvackim" sa staroslavennskim tekstom u velikoj mjeri pohrvaenim. Novi je glagoljski misal u Levakovievoj rusificiranoj redakciji izaao pet godina poslije (1631.), a brevijar ak dvadesetak godina posIje (1648.).

tih je upa prva Podgora u kojoj su dvije crkve: Svih Svetih i sv. Tekle; druga je Zagvozd u kojoj je crkva sv. Marije, sagraena prolih godina, a trea je Brela u kojoj su dvije crkve, to jest sv. Nikole i sv. Stjepana, a imaju oko 200 kua. "5) ini se da biskup u tom nabrajanju glagoljakih upa nije sluajno na prvo mjesto stavio Podgoru ("quarum prima est Podgora"), jer to je stvarno tada bila najuglednija glagoljaka upa u makarskoj biskupiji. Isto se tako moe rei, da ni Zagvozd zacijelo nije sluajno stavio na drugo mjesto. Zanimljivo je da biskup u tom izvjetaju za zagvoku crkvu sv. Marije jednostavno kae, da je "sagraena" (constructa) prolih godina, dok se za neke druge u raznim upama slui izrazom "ponovno sagraena" (readificata). To, bez sumnje, znai da su Turci staru zagvoku upnu crkvu kao i

gotovo sve ostale u selima Imotske krajine bili sasvim razorili. Prema biskupovim rijeima u tom izvjetaju na cijelom prostranom podruju etiriju upa franjevakog samostana Imote, a to znai od Lovrea i Studenaca do Gruda i Posuja, sve ukljuivo, odrale su se do tada samo etiri "crkve ili kapele" od kojih, kae "tri gotovo5 KOVAI, nav. dj., str. 33.

razorene" i "jedna ponovno sagraena nastojanjem franjevaca, a zove se Sv. Stjepan".6) Ta se je nalazila u dananjem hercegovakom selu Gorica.7) ivu vjeru Zagvoana i poduzetnost njihovih upnika i ostalih sveenika glagoljaa pokazuje upravo njihova graditeljska djelatnost, u ono doba i u onakvim prilikama zaista neobina. U desetljeu izmeu prvoga i treega8 Kaieva slubenog izvjetaja Svetoj Stolici o stanju makarske biskupije, dakle izmeu godina 1626. i 1636. oni su u svojoj upi sagradili jo dvije crkve: veu sv. Kria u Rastovcu i manju Svih Svetih usred dananjeg Zagvozda. Biskup Bartol Kai naime g. 1636. u tom treem izvjetaju Svetoj Stolici, poto je prikazao stanje franjevakih samostana i upa u makarskoj biskupiji, ba poslije kratkog odlomka o upama imotskog samostana s tada jo uvijek jedinom upskom crkvom sv. Stjepana "na imotskoj visoravni", u novom i neto duem odlomku ovako opisuje stanje u zagvokoj upi: "Ima jo druga upa Zagreb [!J.9 U njoj su etiri sveenika koji je dre i onim ljudima podjeljuju sakramente. Na njih su Turci vrlo srditi, a i na me skupa s njima. Nisam je mogao pohoditi, ni osobno, ni preko svoga vikara zbog nekih vrlo velikih opasnosti koje svakodnevno prijete meni1lJ i tim sveenicima. Prije nekoliko godina u toj su upi sagraene tri nove crkve, zbog kojih su dosada Turcima platili 1.500 dukata, a oni koji su nastanjeni oko tih crkava stalno su izloeni zlostavljanjima. Ne znaju to e s njima biti ubudue. Dvije su od njih biskup ovom brigom i pomou ukraene svim uresima, zvonima i raznim slikama, to je kupljeno za veliku svotu novaca. "11 Navedeni odlomak, iako posve kratak, prua nekoliko vrlo zaniimljivih i vanih podataka o zagvokim crkvama i o nevoljama koje su6) Ondje - Radobiljski je glagolja dom Juraj Perii 6. IV. 1618. doznao od nekih uglednih Imoana ("knezova"), da su Grgur i Jaka, bosanski trgovci iz Beograda, dok su bili bogati i uivali ugled na dvoru velikoga vezira, nogo pomagali katolicima. Prema tim izjavama oni medu ostalim "uzee emre od estitoga cara na svoje spenze da se pogradi jedna crikva u Hercegovini kod Imotskoga koje je biladezabitana i jote od grke gospode. I pogradila se je ta crkva s njil1Ovom velikom pomoju: Sv. Stipan. I tu ima veliko protenje od svetoga oca pape, tako da is [I] tri dni hoda ljudi dohode na to protenje. I tu se mnoge due mue i joprataju [I) na dan svetoga Stipana. Oprataju se oni koju su piritani ... " Arhiv JAZU, ir. III A omot br. 3. 7) Usp. Karlo JURII, Katolika crkva na hiokovsko-neretvanskom podruju u doha turske vladavine, Zagreb, 1972., str. 52. i 59. 8) U drugom izvjetaju iz g. 1630. nije nabrajao upe i crkve. Usp. KOVAI, nav. dj. str. 26 i 36-37. 9) U izvjetaju iz g. 1626. naziv je te upe "Zagvozd", a ovdje pie "Zagreb". Pitanje je da li je biskup stavio izraz "Zagreb" obinom zabunom, ili je ta dva imena svjesno povezao po znaenju i zbog toga ih zamijenio, ili je moda, to je manje vjerojatno, drugo ima Zagvozda stvarno bilo Zagreb. Svakako, on je dobro poznavao Zagreb u ondarijoj banskoj Hrvatskoj, jer je u njemi prije imenovanja za biskupa neko vrijeme bio profesor. Usp. JURII, nav. dj. str. 62. 10) Biskup tu zapravo kae "nama" (nohis) sluei se tzv. pluralom ednosti

(pluralis modestiae). 11 KOVAI, nav. dj. str. 42.

zbog njih podnosili sveenici i svi upljani te siromane upe u zabiokovskom kru. Teko je shvatiti, kako su oni najprije smogli potrebna sredstva za gradnju triju za ono doba prilino velikih i vrlo lijepih crkava, a zatim za isplatu tako visoke globe. Zaista su ih zalili "krvavim znojem"l1a 1 suzama. Biskup tu nije poblie oznaio koje su dvije crkve bile ve potpuno dovrene i "ukraene svim uresima" do g. 1636. Jedna je od tih zacijelo bila crkva sv. Marije, jer je ona najstarija, najvea i sve je donedavno bila upska crkva,llh pa se zbog svega toga moe razloito pretpostaviti, da su zagvoki sveenici i puk upravo njoj od poetka posveivali najveu pozornost i brigu. Vjerojatno je sagraena oko g. 1620.12 - Prema Juriievu pregledu crkava iz turskog razdoblja na biokovskoneretvanskom podruju crkva sv. Kria u zagvokom selu Rastovcu prvi je put spomenuta g. 1612.13 to bi znailo da je starija od spomenute crkve sv. Marije (Uznesenja Marijina). Meutim, on ne kae odakle je taj podatak uzet.14 Ne bi se reklo, da je pouzdan, je da je ona postojala g. 1626, zacijelo biskup Bartul Kai ne bi propustio da je spomene u izvjetaju iz te godine. IS Nadnevak "1628. mara 12", uklesan na kamenju njezina sjevernog zida prije se odnosi na vrijeme podizanja tih zidova nego na dan posvete ve dovrene graevine.16 Ako se prihvati Lozino itanje drugoga stupca natpisa uklesana bosanicom na ugaonom kamenu juno od ulaznih vrata te crkve, u kome, naalost, ba slova kojima je oznaena godina nisu posve jasna, onda nestaje svake potekoe, jer bi tu pisalo: "N(e)ka se zna na kol(i)ko s(e) crikva ogradi 1630."17 - Podaci ol1a) Biskup Bijankovi je g. 1715. napisao da su te crkve podigli "s krvavim znojem" (Propagandin arhiv Rim, SOCG vol. 601 fol. 160r). l1b) Za predaju prema kojoj je u poetku Sv. Kri bio upska crkva (usp. Vjeko VRI, upe Imotske krajine sv. II, Imotski, 1980., str. 122, 125 i 141) treba rei da nema potvrde u izvorima. 12) U spomenutom izvjetaju iz g. 1626. stoji, da je "sagraena prolih godina" (constructa annis elapis). Usp. KOVAI, nav. dj. str. 33 - S tim da bi se dobro podudarao podatak prema kojemu je ta crkva posveena g. 1627. (usp. Ante UJEVI, Imotska krajina, Split, 1954., str. 72). teta je to se ne zna koji ga izvor donosi. 13) JURII, nav. dj. str. 145. 14) Na drugom je mjestu iznio pretpostavku da je sagraena g. 1601. ili g. 1600., i to na temelju brojki oznaenih slovima koja nisu jasna. Usp. Karlo JURII, Crkve biokovsko-neretvanskog podruja u doba turske vladavine (16-17. stoljee), Kai - zbornik franjevake provincije presv. Otkupitelja, 2 (1969), str. 134. 15) U istom je odlomku spomenuo obje tada postojee crkve u Podgori i obje u Brelima. Usp. KOVAI, nav. dj. str. 33. 16) Taj je nadnevak uklesan na kamenju sjevernog ugla, prilino nisko. 17) Marijan LOZO, Steci i stare crkve u Zagvozdu, Sveta batina 3. (1984.), br. 5 str. 15.

posveti tree od tih crkava, crkve Svih Svetih,17a) uklesani na lijevoj kamenoj ploi postavljenoj na njezino proelje iznad ulaznih vrata posve su jasni. Tu najmanju, a zacijelo i najmlau od starih zagvokih crkava posvetio je skradinski biskup Pavao Posilovi kao zamjenik tada ve staroga i na smrt bolesnoga makarskog biskupa Bartula Kaia dne 20. sijenja 1644.,18) dakle pred sam poetak kandijskog rata. Treba svakako spomenuti i predaju koju je g. 1715. zapisao tadanji makarski biskup

Nikola Bijankovi, a prema kojoj su Zagvoani poslali neke u Carigrad, da ishode tamo doputenje za gradnju jedne crkve na17a) Neshvatljivo je, da Vri i poslije objavljivanja navedenih izvjetaja iz g. 1626. i 1636. gradnju crkve Svih Svetih povezuje s franjevcima koji su se, toboe, tu u blizini bili nastanili (usp. VRI, nav. dj. str. 140). Njegova pretpostavka o "privremenom prebivalitu" imotskih franjevaca na tom mjestu nema nikakva temelja u izvorima, koji je dapae iskljuuju. Nju ni najmanje ne potkrepljuje toponim "Manastirine" (usp. taj isti toponim u Solinu koji nema veze ni s kakvim samostanom!). O tvrdnji, da bi taj dio Zagvozda spadao u Dobrine, udaljeno odatle 4 km, suvino 'e i govoriti. Izvjetaji iz g. 1626. i 1636. govore o imotskom "samostanu", a ne ni o kakvom "rivremenom prebivalitu (usp. KOVAI, nav. dj. str. 33 i 41). Ba u vrijeme gradnje crkve Svih Svetih tridesetih godina 17. stoljea gvardijan je imotskog samostana kao biskupov namjesnik vizitirao upe u Imotskoj krajini, ali li Zagvozd, biskup to izriito kae, nije se usudio poi, jer je, kako je ve spominjano, upravo zbog tih crkava ondje i za biskupa i za sveenike bilo najopasnije. Vri se ::,oziva na miljenje prema kojemu su se imotski franjevci na svoj otoi vratili prije 15. IX. 1658, a Jni su ve prvih godina kandijskog rata, svakako prije g. 1650. ve na svom otoiu pruili zatitu ~glednijim Turcima (usp. izvjetaj biskupa Petra Kaia, koji je datiran u Rimu 7. I. 1650. u KOVAI, ~,av. dj., str. 51). 18) Usp. JURII, Crkve '" str. 134-135.

ast presvete Djevice u sredini upe. To su doputenje dobili, pa su je sagradili pod nadzorom bosanskog pae. Sagradili su, kae Bijankovi, jo i druge dvije crkve, jednu na ast Svih Svetih, drugu na ast sv. Kria, a spomenutom su pai za dozvolu dali 600 reala i 6 arina vunenoga platna.l8a) Sultanov ferman kojim je odobrena gradnja crkve Svih Svetih uvao se u Zagvozdu vjerojatno sve do drugoga svjetskog rata, kad je upski arhiv uniten.19) Sami naslovi tih triju zagvokih crkava: Sv. Kri, Sv. Marija i Svi Sveti na svoj nain svjedoe o pobonosti starih hrvatskih glagoljaa u tim krajevima, a u vremenima turskih nasilja. Ona je, vidi se, bila usmjerena poglavito na otajstvo Kristova otkupljenja i na osobu presv. Bogorodice, majke i odvjetnice svih krana, posebno onih koji se nau u nevolji, a tek zatim na primjer i zagovor ostalih svetaca, i to bez isticanja nekih od njih napose. U navedenom odlomku izvjetaja biskupa Bartula Kaia iz g. 1636. nije iznesen poblie odreeni razlog turskog bijesa na Zagvoane, uzrok ucjene i zlostavljanja. Iz rijei biskupa Bijankovia, napisanih osamdesetak godina poslije, dobio bi se dojam da su Zagvoani morali platiti 600 zlatnika ("reala") na ime redovitih pristojbi i darova bosanskom pai za njegov dobrohotni nadzor. To je jedan primjer vie, koliko su izvori suvremeni dogaajima, pa makar i ne bili obilni podacima, redovito vaniji i pouzdaniji od kasnijih utemeljenih na predaji. Kad se sve to uzme u obzir i povee sa slinim sluajem u susjednoj upi Vrhdolu,19a) treba rei da su uzrok svim tim nevoljama najvjerojatnije bila novonabavljena zvona, a ne moda prekoraenje u carskom fermanu tono odreenih mjera za veliinu tih crkava, to ipak nije sasvim iskljueno. Od svega toga najvanija je injenica, da su zagvoki sveenici sa svojim pukom

izdrali sve pritiske i platili sve globe samo da ostanu nedirnute njima tako drage crkve. Poslije e (1715.) biskup Bijankovi govorei o Zagvozdu s pravom naglasiti: "Ovo je selo jedinstveno i neobino po tome, to jedino u Otomanskom Carstvu ima tri crkve. "20) Treba rei jo i to, da su se sve tri, a to je tono polovica od broja svih nanovo podignutih crkava na cijelom podruju nekadanje makarske18a) Propagandin arhiv Rim, SOCG vol. 601 fol. 159v-160r 19) Spominje ga g. 1879. zagvoki upnik Kaer (usp. JURII, nav. dj. str. 135). - Vri je zabiljeio predaju prema kojoj je po ferman za gradnju Gospine crkve iao u Carigrad Stipan Tomii (usp. VRI, nav. dj. str. 117. i 119.). 19a) O tom sluaju v. JURII, nav. dj. str. 136; ISTI, Kat. crkva, str. 249250. 20) Propagandin arhiv Rim, SOCG vol. 601 fo1. 160r.

biskupije u prvoj polovici 17. stoljea,20a) do danas sauvale u gotovo naimjenjenom obliku, to je jedinstven sluaj u cijeloj Imotskoj krajini.21) Samo su u najosjetljivijem dijelu, a to su zvonici na preslicu na vrh proelja, doivjele znaajnije promjene.22) U posljednjih petnaestak godina temeljito su obnovljene,22a) ali tako da su sauvale u najveoj moguoj mjeri izvorni oblik, vanjski (krov od tankih kamenih ploa poloenih na kameni svod) i unutranji (sa zidova, sazidanih od ravno klesanog kamenja i sa svoda uklonjena je naknadno stavljena buka), pa svojom jednostavnom ljepotom i skladom jasno svjedoe o vjerskoj i kulturnoj razini postignutoj u glagoljakom Zagvozdu u tekim vremenima turskog gospodstva. Nisu poznata imena zagvokih upnika iz vremena prije kandijskog rata (1645.1669.). Stare su matine knjige propale u sluajnom poaru,23) pa toan redoslijed upnika u starijem razdoblju (barem do sredine 18. st.) vie i nije mogue sastaviti. Jo je tee doznati imena ostalih zagvokih glagoljaa, onih koji nisu vrili upniku slubu. Zna se ipak barem toliko, da je u Zagvozdu u vrijeme gradnje spomenutih crkava bilo vie sveenika. O tome na svoj nain svjedoe i same te crkve, jer da nije bilo vie sveenika, ne bi ni upljani podizali vie crkava. Biskup Bartul u navedenom odlomku iz izvjetaja Svetoj Stolici g. 1636. izriito kae, da tada u upi djeluju etiri sveenika. Oni su potjecali, tada kao i prije i dugo poslije, uglavnom iz istih tzv. "misnikih", kua. Stric je pripremao20a) Od est crkava sagraenih u to doba na podruju makarske biskupije tri su bile podignute u upama makarskog samostana (po jedna u Makru, u upi i u Raanima), a tri u Zagvozdu; dakle, samo jedna na junim padinama Biokova u Primorju, a sve ostale na sjevernom podnoju te planine. Usp. JURII, Crkve ... str. 107 i 133-138. 21) Crkva sv. Ivana u upi Biokovskoj iz g. 1601. bitno je izmijenila oblik vjerojatno ve u prvoj polovici 18. st., a do temelja je poruena g. 1937. (usp. ondje str. 136). Crkva sv. Mihovila u Raanima, takoer iz g. 1601., u znatnoj je mjeri preinaena (usp. ondje str. 137). Napokon crkvica sv. Jure na vrh Biokova, tijekom prolih stoljea vie puta ruena i graena, posve poruena g. 1965. i podignuta nova na drugom mjestu (usp. ondje str. 139-140.). Sve su ostale crkve, sadanjega imotskoga dekanata sagraene poslije 1660. 22) Natpis na zvoniku crkve Svih Svetih glasi: "1728. na 17. otonbra do{n) Mati(j) Piplica". Marijan Lozo, koji ga je objavio s pravom zakljuuje, da je to nadnevak dovrenja toga zvonika (usp. LOZO, nav. dj. str. 15), to ipak ne znai da nije bio i prije na tom mjestu neki zvonik, moda neugledniji ili s vremenom

raskliman. - Na crkvi Uznesenja Marijina sadanji zvonik s otvorima za tri zvona podignut je u novije vrijeme, to se oito vidi po obliku kamenih kocaka od kojih je graen, posve razliitom od onih od kojih je graena crkva. 2la) Prve dvije su obnovljene g. 1973. (usp. Vjeko VRr, Stare crkve u Zagvozdu kod Imotskog nakon njihove restauracije, Sluba Boja 14/1974, 3-4, 249-259; Isti, upe ... str. 120 i 122), a trea Svih Svetih g. 1988. 23) Biskupijski ematizmi o tome biljee: "Matrices ab anno 1825. vetustioribus casuali incendio deustis" (Status personalis et localis dioecesis Spalatensis et Makarskensis pro anno Domini 1906. Spalati 1906. str. 103), to ne znai da su izgorjele ba g. 1825. kako je shvatio Vri (nav. dj. str. 119), nego da su se bile sauvale samo matine knjige pisane novim nainom (tabelarnim), a da su starije izgorjele nekom prigodom.

za sveenika nekog od sinovaca, ujac od neaka, pa su tako kroz vie stoljea jedan od drugoga nasljeivali knjige i dijelove sveenikog ruha, a isto tako i stare glagoljake obiaje i predaje. Tu neprekinutost misnikih loza u Zagvozdu zgodno potvruje izjava don Jozipa Petrovia Pipliia koji je, uvrijeen nekim postupkom u pismu biskupu Fabijanu Blakoviu od 14. srrpnja 1799. meu ostalim naglasio: " ... Nego ovo govorim: Dvista godinah ima da od moje kue nije redovnik pomanjka; i vazda su bili teaci Isukarstova vinograda ... "24) Prvi se po imenu poznati zagvoki glagolja spoominje g. 1622. u starim podgorskim maticama, i to kao svjedok. To je "dom Petar Nikoli i{z] Zagvoozda".25) U staroj zagvokoj crkvi sv. Marije na nadgroobnoj ploi uklesane su rijeei: "Dyakon P (e) tar agusta a(nn)o s(alutis) 1626. "26) U oba sluaja navedeno je isto ime, ali se zacijelo radi o razliitim osobama.27) Ostalim glagoljaima koji su ivjeli i djelovali u toj upi do sredine 17. stoljea imena nisu poznata.24) Pisao je latinicom i, naravno ondanjom grafijom, pa u originalu stoji: "kuchie", "nie" i "texaczi". Pismo se nalazi u Nadbiskupskom arhivu Split (dalje NAS), makarski odio (dalje M.). Pasroralia g. 1799. pod 14. VII. 1799. 25) Arhiv Hrvatske Zagreb, Mk 1960. (krteni-vjenani upe Svih Svetih u Podgori) fol. 14r.-Stojkovi je to proitao kao "don Petar Nikolin" (Marijan STOJAKOV1, Podgora u 17. stoljeu, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih slavena JAZU 29.1933., sv. 1, str. 108), ali pie Nikoli. U svakom sluaju radi se o patronimiku koji tada jo nije morao biti ustaljen kao prezime. 26) Usp. JURII, Kat. crkva str. 243; LOZO, nav. dj. i mj. 27) Tada nije bio obiaj, da netko ostane u redu akonata vie godine. Prema predaji akon Petar zvao se Mili (usp. VRI, nav. dj. str. 120 i 134.)

Za vrijeme dugog kandijskog rata (1645.-1669.) Primorje su opustoili Turci osveujui se Primorcima zato to su se bili od njih odmetnuli, a krajeve koji su ostali podloni njihovoj vlasti pustoili su hajduci. Tada su Turci bili bolje raspoloeni prema sveenicima Imotske krajine. Novi makarski biskup Petar Kai u svojim izvjetajima Svetoj Stolici iz godine 1650. i 1658. naglaava, da su imotski franjevci zbog zatite pruene obiteljima uglednih Turaka u asu opasnosti poetkom rata uivali povjerenje i zatitu turskih vlasti i smjeli se posvuda slobodno kretati.28) Vjerojatno je, da su se tada slino odnosili i prema glagoljaima u Zagvozdu, jer za

njih nije bila vana razlika meu raznim vrstama katolikih sveenika nego da li su im se ime zamjerili ili zbog neega postali sumnjvi, to naroito vrijedi za ratne prilike. Svakako, dok su primorski glagoljai (kao i primorski franjevci) stradali u vrijeme turske odmazde skupa sa svojim upljanima i bili raspreni za neko vrijeme, u Zagvozdu su, ini se, ostali mirni i sigurni. Dapae, zagvoki upnik don Petar agljevi g. 1657. toliko se osjeao siguran, da se je usudio organizirati tajno prenoenje mletake diplomatske pote preko Zagvozda za mletake predstavnike u Drinopolju, o emu se je sauvao dokumenat u arhivu trogirske obitelji GaragninFanfogna koji objavljujemo u prilogu.29) - ezdestih i sedamdesetih godina 17. stoljea u Podgori upnikuje i bosanicom upisuje podatke u podgorske upske matice don Juraj Rei Budi iz Zagvozda, a u tim se upisima kao kum spominje i "Andrija elanovi Petrov, dak iz Zagvozda",30) koji je zacijelo tada kod don Jurja svravao svoje bogoslovne nauke. Postao je sveenik,30a) ali je umro jo posve mlad, godinu dana prije don Jurja (on 18. rujna 1675., a don Juraj 20. prosinca 1676. Umrli su i pokopani u Podgori)31)28) Usp. KOVAI, nav. dj. str. 51. i 58. 29) Don Petar je 25. sijenja 1657., dakle usred kandijskog rata, preuzeo od mletakog preddstavnika u Makarskoj Detrica ("Detriia") dva zapeaena pisma i obvezao se da e ih preko kneza Grge Tomiia iz Zagvozda i Ivana Matijevia iz Gornjega Vrhdola otpremiti mletakom tajniku Balarinu; ako ih pak ne budu mogli neopazice predati njemu, predat e ih mletakom bailu CapelIu ("Kapelcu"). Sadraj tih pisama, naravno, prenosiocima nije bio poznat. Svakako se radilo o neem vanom, to se nije moralo odnositi na prilike u hrvatskim krajevima, jer je Detrico ta pisma dobio od viih mletakih vlasti. Zanimljive su ve i same upute dane don Petru za Tomiia i Matijevia, kao i injenica da su ml et ake vlasti u ratnim prilikama nastojale uspostaviti vezu sa svojim predstavnicima u Turskoj preko Za gvozda povjeravaj ui vane poruke seoskom upniku glagoljau i dvojici zabiokovskih seljaka. Providur nije svoje potanke upute smatrao dovoljnim, nego je naglasio potrebu domiljatosti i razboritosti spomenute dvojice seljaka, kad se nadu na licu mjesta. - Dokumenat se uva u Muzeju grada Trogira, Arhiv obitelji Garagnin-Fanfogna, Zbirka dokumenata pisanih glagoljicom i bosanicom. 30) Usp. upise u maticama iz tih godina (Arhiv Hrvatske Mk 1961. i Mk 1962; STOJKOVI, nav. dj. str. 108-109 i 132). 30a) Usp. upis o krtenju koje je on obavio u Podgori 16. VIlI. 1675. (Arhiv Hrvatske, Mk 1961 foJ. 107r). 31) Usp. upis o krtenju koje je on obavio u Podgori 16. VIlI. 1675. (Arhiv Hrvatske, Mk 1961. foJ. 107r).

Trei redoviti biskup obnovljene makarske biskupije Imoanin Marijan Linji (1664.-1686.) neko je vrijeme stanovao u Podgori s tamonjim glagoljaima, a za svoga generalnog vikara bio je izabrao don Petra iz Zagvazda)32) Tom zagvokom, oito vrlo uglednom, glagoljau nije navedeno prezime. Nije iskljueno da je to bio zagvooki upnik don Petar agljevi.)33 - Dan Petar Stupalavi iz Zagvazda u to vrijeme bio upnik u omikoj Rogoznici (1658.-1674),34) koja je pripadala splitskoj nadbiskupiji, a pod stare je dane ivio u Omiu/I gdje je i umro 9. veljae 1709.)36) Jedan od uglednih zagvokih glagoljaa iz vremena biskupa Linjia bio je i don Marko Rei. Vjerojatno je on onaj "don Marko iz Zagvozda" kojega su g. 1671.

opljakali i potjerali Turci)37) Nekoliko godina poslije toga nalazio se u Podgori,

32) Biskup Linji u svom izvjetaju o vizitaciji makarskoga kraja spominje nepriliku koju je "don Petar iz Zagvozda" doivio u franjevakoj crkvi u Makarskoj 29. lipnja 1670. na blagdan sv. Petra i Pavla i ali se na postupak makarskih franjevaca prema njemu. Usp. Propagandin arhiv Rim, SOCG vol. 436 fol. 486v. 33) Vri to uzima kao sigurno (nav. dj."str. 133). Pri tom se poziva na Juriia, ali Jurii je s pravom oprezniji, pa to ne tvrdi (usp. JURISIC, Kat. crkva, str. 72). 34) Na dokumentu od 4. XII. 1658. potpisan kao rogozniki "kapelan2 (NAS. S. 64 str. 46). U staroj rogoznikoj matici nema upisa u toj godini, a njegovo se ime ("don Petar Stupalovi iz Zagvozda, kurat rogozniki") ponavlja u upisima krtenih od g. 1659. do 1674. ukljuivo (NAS, S-M, Zbirka matinih knjiga Mk 1 fol. 1r-2r). - Iz Rogoznice je vie godina posluivao i tada raseljenu upu Kuuie-Vinie. U maticu te upe kao "Kurat Rogoznice i Kui" upisao je svega est krtenja bosanicom (vrlo lijepim rukopisom) obavljenih 1659-1664. (Historijski arhiv Zadar, Zbirka matinih knjiga Mk 1257 fol. 55v). U rogoznikoj matici nema njegova rukopisa, jer je taj dio prijepis iz poetka 18. st. 35) U popisu sveenstva splitske nadbiskupije iz g. 1697. meu omikim sveenicima nalazi se i "presbyter Petrus Stupalovich Illyricus" (NAS, S. 48 fol. 2v), a tako i u onom iz g. 1699. (NAS, S. 55 fol. 47r). Hodoastio je u Rim "svete godine" 1675. (Arhiv Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima. D-V Libro del pellegrini a. 1675 n. 143). 36) Nadupski arhiv Omi, inv. br. 171 (matica umrlih) fol. 28r. Tu je zapisano, da je umro u 79. godini ivota, to znai da je roen oko g. 1630. 37) Propagandin arhiv Rim, SOCG vol. 436 fol. 489v.

gdje je njegov brat don Juraj tada bio upnik.38)Tu je boravio i poslije bratove smrti, ali se ne zna, da li stalno ili povremeno, barem do g. 1682.39) Prema Stojkoviu, on je u Podgori vrio slubu upskoga pomonika,40) to se moe smatrati vjerojatnim, iako se to u matinim upisima ne spominje.41) Jedan je od desetorice sveenika makarske biskupije koji su u Podgori 15. oujka 1688. potpisali molbu Zboru za irenje vjere, da za novog makarskog biskupa ne bude imenovan franjevac. Osim njega potpisala su je jo etiri zagvoka glagoljaa: don Marko agljevi, don Matij Piplii, don Stipan Budi i spomenuti don Petar Stupalovi.42) Rei je koncem 17. stoljea vrio upniku slubu u Dugopolju, upi splitske nadbiskupije.43) Poetkom 18. stoljea ivio je u Klisu,44) gdje je u to doba upnikovao don Stjepan Rei,45) s njim vjerojatno blie rodbinski povezan. U to vrijeme (1706.) pozvan da slubeno pod zakletvom izjavi, da li Rama, Mostar, Imotski i Ljubuki pripadaju bosanskoj ili naprotiv makarskoj biskupiji, kao dokaz u prilog pripadnosti ovoj posljednjoj naveo je, da je dobro upoznao te krajeve ve pet-est godina prije minulog rata, dakle oko g. 1678., kad je pratio na slubenom pohodu po tim krajevima pokojnog biskupa Linjia, a po drugi put ih je obiao poslije sklapanja mira (tj. poslije g. 1699.) u pratnji novoga makarskog biskupa Bijankovia.46 Umro je i pokopan u Klisu 18. sijenja 1709.46a) O ostalim zagvokim glagoljaima, potpisnicima spomenute molbe iz g. 1688. agljeviu, Pipliiu i Budiu, koji su tada bili jo mladi bit e govora poslije.

38) U matici krtenih pod nadnevkom 16. XI. 1673. stoji da je krstio o "dom Marko Rei, brat don Jurin". Arhiv Hrvatske Zg Mk 1961. fol. 102r. 39) Tih je godina krstio nekoliko djece (29. XII. 1678.,9. I. 1680. i 24. 1. 1682). Usp. ondje fol. 115r, 417v i 121v. 40) Usp. STOJKOVI, nav. dj., str. 109. 41) Njegovu imenu na navedenim mjestima nije dodan nikakav naslov, pa je Stojkovi to zakljuio samo iz injenice, to je krtavao. 42) Propagandin arhiv Rim, SC Dalmazia vol. 2 fol. 387v. 43) Kao dugopoljskog upnika navode ga popisi sveenstva splitske nadbiskupije iz g. 1697. (NAS, S. 48 fol. 3 rj i g. 1699. (NAS, S. 55 fol. 47r). 44) Usp. popis glagoljaa splitske nadbiskupije okupljenih u nadbiskupijskoj palai u Splitu 8. V. 1706. u NAS, S. 48 fol. 23r) 45) Don Stipan Rei je kao upnik klikoga varoa (tvrava je imala posebnog upnika!) naveden u popisima sveenstva splitske nadbiskupije iz godina 1697. (NAS, S. 48 fol. 2v), 1699. (NAS, S. 55 fol. 47r) i 1706. (NAS, 5.48 fol. 23r). 46) Propagandin arhiv Rim, SC Dalmazia vol. 4 fol. 300v-301r. Rei je tom prigodom dodao i slijedee: " ... E so questi particolari tuui per essere io nativo dell attinenze di Macarsca e per haver sempre di quanto in quanto praticato essi paesi per li amici e qualche parente nelle sue pertinenze tenevo ... " U tom je zapisniku zabiljeeno, da je u dobi od 70 godina, dakle roen oko 1636. 46a) "Na 1709. miseca junarija na 18." - "Priminu p. g. s. sakramente po meni don Pavlu Domikuliu i bi pokopan klikomu" (NAS, Zbirka mat. knjiga, Mk krt-vj-um. upe 175). Don Marko je jedno krtenje obavio u Klisu ve g. do Marko Rei primivi u blaene Gospe u Varou Klis 1669-1715 str. 1690. (ondje str. 48).

GLAGOLJAI U JUGO ZAPADNOM DIJELU IMOTSKE KRAJINE U DOBA MOREJSKOG ILI BEKOG RATA I U KRATKOM RAZDOBLJU MIRA NAKON NJEGA Dok su imotski franjevci u vrijeme kandijskoga rata, kako je ve spomenuto, uivali stanovitu naklonost turskih vlasti, pa su se slobodno kretali, kuda su htjeli, ve u samom poetku novoga rata poznata pod nazivom morejski ili beki rat (1684.-1699.) navukli su na se bijes imotskih Turaka, jer su podigli, kako kae Zlatovi, "krane turske podanike imotske krajine" i preveli ih "u mletako podanitvo, da ratuju na Turke" 47) Ta se seoba krana, potaknuta i pomognuta od mletakih vlasti, zbila koncem ljeta g. 1685. Zahvatila je itelje svih sela iznad Zadvarja, radobiljskih i imotskih, bez obzira na to, da li su u njima upniku slubu vrili franjevci ili glagoljai. Mleani su te svoje nove podanike smjestili u omiki kraj juno od Dvara, u sela Vinie, Kuie, Slime i Brela. Poetkom slijedeeg ljeta (1686.) slubeno su im odredili boravita, prava i dunosti.48) Doseljenici iz glagoljakog Zagvozda, njih 666 podijeljenih na 102 kue, bili su smjeteni u Brela Donja i Brela Gornja, a iz Grabovca, u to doba radobiljskog sela, 148 osoba (21 kua) u selo Slime.49) Cianima, Dobranjcima i Svibljanima tu nema spomena, iako su se, ini se, barem neke obitelji iz Ciste i Sviba bile pridruile seobi

Studenana, pa se skupa s njima naselile u selu Kuie.50) U vrijeme spomenute seobe imotski su se franjevci preselili u Makarsku i pridruili se tamonjoj samostanskoj zajednici.51) Nije mogue sa sigurnou rei, da li su tom prigodom i sveenici glagoljai bili napustili svoja sela u tom kraju pa krenuli s onima koji su napustili stara ognjita, ili su moda ostali s onima koji se nisu odluili na tu seobu, nego su se vie uzdali u prirodna utoita koja su im u svakom sluaju pruale njihove gudure i biokovski proplanci. Vjerojatnije je, da su ostali i time poslije stekli stanovitu naklonost osmanlijskih vlasti, kojima su takve seobe47) Stipan ZLATOVI, Franovci drave presvet. Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888., str. 148. 48) Slavko KOVAI, Obitel;i iz imotskih i radobiljskih sela ua zbijegu u selima ispod Zadvarja, god. 1686., Imotski zbornik 1, Imotski 1992., str. 72-81. 49 Ondje, str. 74-80. 50) Npr. obitelji Ribii i ondi. Usp. ondje, str. 73-74. 51) Usp. ]URI5r, Kat. crkva str. 118-119. On tu kae, da bi prema nekoj biljeci oni odatle pobjegli u Makarsku ve g. 1682, prije poetka rata.

kranske raje na mletako podruje bile vrlo nepovoljne.52) Spomenuta sela ispod Zadvarja i onako su ve imala svoje upnike glagoljae, pa im neki novi sveenici nisu bili potrebni.)53 ) Vano je naglasiti, da ni svi preseljeni Imoani nisu trajno ostali u svojim novim boravitima, koja su tada bila prenapuena .. Mnogi su se ve tijekom rata vratili na svoja naputena ognjita, a s njima su opet doli i njihovi nekadanji sveenici. Zna se, da su imotski franjevci oko g. 1690. opet boravili na svom otoiu kod Proloca.54) Dok su se oni tada, ini se, vie drali pripoljskih sela u kojima je zacijelo bio vei broj povratnika i moda novih doseljenika, brigu za krevita i vjerojatno slabije napuena sela: Opanke, Lovre i Studence prepustili su susjednim radobiljskim glagoljaima, kojima su, kako je ve spomenuto, od davnina pripadala sela Grabovac, Cista, Dobranje i Svib Veliki. Takvo je stanje potrajalo vie godina prije i poslije karlovakog mira (1699.) kojim su imotski kraj i vei dio radobiljskoga ostali u turskoj dravi. Glavno je glagoljako uporite u imotskom kraju i u to vrijeme bila upa Z a g v o z d. Prema izvjetaju apostolskog vikara makarske biskupije Nikole Bijankovia iz g. 1692., u toj je upi tada bilo oko 400 dua, 200 u Zagvozdu, a 200 u Rastovcu ("Sv. Kriu").55) Bilo bi zanimljivo znati, koliko je meu njima bilo povratnika iz Brela, a koliko onih koji nisu uope naputali svoja stara ognjita, ali o tome nema podataka u povijesnim vrelima. Bijankovi je poslije kao makarski biskup pohaajui dio svoje biskupije koji je i poslije g. 1699. ostao pod turskom vlau vie puta slubeno pohodio i Zagvozd. U izvjetaju koji je g. 1701. poslao Zboru52) Splitski nadbiskup Stjepan Cosmi ba je u vrijeme te seobe iz imotskog i radobiljskog kraja, u mjesecu rujnu 1685., pisao papinskom dravnom tajniku

kardinalu Cibu, da je u Bosnu stigao kapidija s tisuu konjanika i tisuu pjeaka, poslan od Porte, da ispita, zato Zagorci bjee ispod turske vlasti, jer se proulo, da je tome uzrok neljudski postupak pojedinih Turaka. Neke je u Sarajevu ve dao zbog toga pogubiti, a u Livnu je ve izrekao neke smrtne kazne. "Po tome se vidi", pie Cosmi "kako turskoj vladi teko pada gubitak tih podanika, koji obraduju zemlje i koji su predzide na granici". Tajni vatikanski arhiv, Vescovi vol. 71 Eol. 41 Ov-411r. 53) U popisu obitelji doseljenika navedeno je ime samo jednoga sveenika i to glagoljaa don Mije Sovuljevia koji je na elu svoje kune zajednice doselio iz radobiljskog sela eevice u Svinie. On je ubrzo postao upnik upe KuieVinie. Usp. njegove matine upise u Hist. arhiv Zadar, Mk 1257 Eol 57r i dalje (od g. 1688. do 1714.). 54) Usp. JURII, nav. dj. str. 119. - Taj je povratak bio privremen. Opet su jo u toku rata taj samostan morali napustiti, da se u nj vrate tek g. 1703. Zauvijek su ga napustili g. 1715. (usp. ondje str. 120 i 122). 55) Usp. Mile VIDOVI, Nikola Bijankovi splitski kanonik i makarski biskup 1645-1731., Split, 1981., str. 72.

za irenje vjere nazvao ga je "siromanim", ali "uzornim" selom. Kad je te godine prigodom svoga prvog biskupskog pohoda objavio Zagvodanima okupljenim u Gospinoj crkvi na blagdan rodenja B. D. Marije, da im je papa poslao 100 kuda pomoi i podijelio posebne oproste, svi su, pie tu, bili do suza ganuti sjeajui se kako im je papa Inocent XI. u vrijeme glada slao ito.56) U opirnom opisu Bijanovieva biskupskog pohoda selima duvanjskog i imotskog kraja iz g. 1706. naglaeno je, da u tim selima nema crkava. Na to je dodano: "Jedino su u Zagvozdu, selu napuenu iza brda, ostale zaudo, tri crkve: Sv. Kria, Gospina i Svih Svetih u kojima vre slubu tri svjetovna sveenika velike pobonosti i uzorna ivota koji one vjernike, turske podanike, uzdre u poslunosti Bogu i u odanosti prevedromu dudu. Oni zasluuju svaku pohvalu, jer brane ast Boju i pod cijenu vlastite krvi. U prolosti su naime izveli junaka djela uzdrei i irei kransku vjeru. "57 ) Bijankovi je u pismu Zboru za irenje vjere od 12. prosinca 1707. iznio nekoliko vrlo zanimljivih podataka o "velikom selu Zagvozdu", koje se nalazi "blizu mletake granice". Prema njegovim rijeima, to je selo od 700 dua dobilo od sultana povlasticu, da smije "drati zvona, obavljati javne procesije i druge svete obrede slobodno bez ikakva protivljenja sa strane Turaka". Biskup je zato odredio, da se tu u crkvi Gospina uznesenja, koja je "prostrana i presvodena" i "za koju se brinu dva remete" stalno dri sv. Euharistija za bolesnike "kao zaklon i obrana toga kraja". O Zagvodanima i njihovim sveenicima izrazio se je slijedeim rijeima punim pohvala: "Ovi su krani - mogu rei - na razini savrenstva prve Crkve. Pravi su izvritelji evandeoskog zakona. Posluuju ih etiri sveenika glagoljaa,56) Propagandin arhiv Rim, SC Dalmazia vol. 4 fol. 145r; VIDOVI, nav. dj. str. 94. 57) Di Nicola Biancovi vescovo di Macarsca notizie ediari, Prilog Bullettino di archeologia e storia dalmata 8 (1885) str. 12; Radovan JERKOVI, Pastirski pohodi Nikole Bijankovia biskupa makarskog po Dalmaciji i Hercegovini (Izvjea godine 1703. i 1706. i dnevnici godina 1706. i 1710.), Sarajevo 1942., str. 16. - Bijankovi u izvjetaju iz g. 1710. naglaava: " ... Templa tria tantumodo christiana toto in amplissimo eo districtu reperire est: unum S. Cruci, alterum

Beatissime Virgini ac tertium Omnibus Sanctis dicatum, quibus presunt paroehi seculares ad usque sanguinem sepenumero pro fide et ouibus heroici. - Reliqua uetusta templa iam Mahometane deseruiunt superstitioni, et sola servant cemeteria ubi fideles humantur et titulari festo in ara portatili celebratur ... " Tajni vat. arhiv, S. Congr. Cone., Relat. dioec. 476, a. 1710. fol. IV.

uzorna u krepostima i neporona u vladanju, s velikom panjom i neprestanom zauzetou. To su krani, kaem, ive vjere za koju bi dali tisuu ivota, vjerni Bogu i posluni Svetoj Stolici."58 ) Otprilike u isto vrijeme pohvalno se izrazio o susjednim radobiljskim glagoljaima i njihovu radu splitski nadbiskup Stjepan Cupilli, koji je ve kao trogirski biskup zamjenjujui starog i bolesnog nadbiskupa Cosmija obiao te krajeve. Taj je izvrsni crkveni poglavar, odlian poznavalac i ljubitelj hrvatskoga jezika i naroda, g. 1708. napisao u izvjetaju Zboru za irenje vjere, da je "u Radobilji medu ostalim crkvama jedna upska kojom upravlja svjetovni sveenik s naslovom vikara zajedno s drugim popima, koji pohvalno vre svoje dunosti. Njih, premda stoje u okrajku Turskoga Carstva, Turci ipak potuju, ne toliko zato to su sveenici, nego zato to se sjeaju junatva koje su pokazali oni i poljiki sveenici, kojih u susjednoj pokrajini toga imena ima stotinjak. "59 ) Ve je spomenuto da su u vremenskom razmaku izmeu godina 1685. i 1705. zagvoki i radobiljski glagoljai bili proirili svoju djelatnost i na sela Opanke, Lovre i Studence. Prije toga su se za krane u tim selima brinuli franjevci iz samostana na Prolokom blatu, koji u tim selima nisu trajno boravili kao upnici. Samo su ih povremeeno obilazili kao i mnoga druga sela. Takav je bio uhodani nain njihova rada u svim krajevima u turskoj dravi, gdje su oni djelovali kao upnici i kapelani, s obzirom na prilike i na njihovu samostansku organizaciju jedino mogu. Glagoljai, kojima je upa bila jedini okvir ivota i djelovanja, i to najee rodna upa, bili su naviknuti i pod turskom vlau trajno boraviti s narodom u svakom pojedinom selu u kojemu su vrili duhovnu slubu. Zato su se oni trajno nastanili i u spomenutim selima, kad su u novim ratnim prilikama u njima zamijenili franjevce. Time su oni postali zapravo prvi lovreki i studenaki stalni upnici. Nema sumnje da u tom smislu treba shvatiti kasniju izjavu dvojice crkovinara crkve Svetoga Duha u Opancima, koji su g. 1734, tuei se makarskom biskupu Stjepanu Blakoviu na svoga tadanjeg upnika fra Juru Boinovia, dodali da je njihova upa od poetka pripadala svjetovnim sveenicima. Prema njihovim rijeima, tu je u vrijeme bekoga rata upniku slubu vrio don Jakov Laui, a58) Propagandin arhiv Rim, SOCG, vol. 562 vol. 562 fol. 233rv. - Da su Zagvodani uvijek "javno oitovali istu katoliku vjeru" naglasio je i u pismu iz g. 1715. (ondje vol. 601 fol. 159v). 59 Ondje vol. 563 fol. 27 rv.

poslije njega drugi biskupijski sveenici sve do don Bartula Reia. Poslije Reia doao je za upnika fra Augustin Mrnjavac, koji je "drao cijeli imotski kraj". 60) Radobiljski glagolja don Jakov Laui bio se nastanio u Opancima, ini se, ve prije poetka spomenutoga rata.61) Makarski biskup Nikola Bijankovi, kad se poslije svoga biskupskog reenja koncem g. 1699. vratio iz Venecije u biskupiju,62 zatekao je to novo stanje. Budui da se ono podudaralo s njegovom eljom, da u makarskoj biskupiji umnoi broj upa tako da po mogunosti svako selo dobije svoga upnika ili

kapelana, kako je ve bilo u susjednoj splitskoj nadbiskupiji, a ujedno da proiri podruje djelovanja biskupijskih sveenika, on je nastavio i slijedeih godina tamo slati glagoljae za upnike. To vie, dakako, nisu bili radobiljski glagoljai, koji su pripadali splitskoj nadbiskupiji, nego zagvoki, pripadnici makarske biskupije. Tako je on 29. sijenja 1700. imenovao don Matija Pipliia za upnika Studenaca i Vince63) a 30. sijenja 1705. don Marka agljevia za novoga upnika u Opancima.64) Prema tome, tih su godina sveenici glagoljai djelovali u svim selima jugo zapadnog dijela Imotske krajine: Zagvozdu, Rastovcu, Medovu Docu, Grabovcu, Opancima, Lovreu i Studencima.65)60) Ta izjava Jure Mrnjavca i Mije Rupia dana pod zakletvom u Makarskoj 7. VII. 1734. zapisana je u talijanskom prijevodu, glasi: "La parochiale essere stata sempre da religosi secolari e che ancor la guerra di Vien na accudiua alla cura del/' annime D. Giacomo Laussich con altri sucessiui religiosi sempre sino quel tempo; cosi (u paro co D. Bartolo Resich et il primo (rate (u F. Agostin Mergiauaz il quale teneua tutto il territorio d'Imotski ( .. .)", NAS, M. 34. fol. 330r. - Jure Mrnjavae je opet doao k biskupu 28. VIlI. 1734. aliti se na Boinovia, to je u meuvremenu protiv njega s oltara izgovarao najgore kletve (ondje fol. 330rv). 61) Vjerojatno je to bilo prigodom bijega imotskih franjevaca u g. 1682. (usp. gore bilj. 69), jer je Laui ve koncem g. 1683. postao upnik u Klisu i tu slubu vrio do smrti (NAS, Zbirka mat. knjiga, matica kr-vjen-umr. 1669-1715 str. 39-42), koja ga je zadesila 10. V. 1635, kako je zapisano u toj istoj matici: "Priminu gne. d. Jakove [!} Laui primivi svete sakramente [!] i bi pokopan u Poljudu u Splitu miseca maja na 10. 1685" (ondje str. 163). 62) O Bijankovievu oduljem boravku u Veneciji, biskupskom reenju, povratku u domovinu i dolasku u Makarsku (21. XII. 1699.) vidi: VIDOVI, nav. dj. str. 7581. 63) Propagandin arhiv Rim, SC Dalmazia vol. 8 fol. 179r. 64) Ondje fol. 181r. 65) Vri pie: "Za vrijeme turske vladavine upu sv. Duha sainjavala su sela: Studenci, Lovre, Opanci i Svibi. Crkva sv. Duha nalazila se u Opancima ... , a upnik je stanovao na Studencima." (Vjeko VRI, upe Imotske krajine II, Imotski, 1980., str. 75). To stoji za posljednjih desetak godina turske vladavine (poslije g. 1708), ali ne za razdoblje prije toga. Crkvu Sv. Duha ne spominju stariji izvjetaji koji, dapae, iskljuuju njezino postojanje, a te upe nije bilo meu upama imotskog samostana ni g. 1708. (usp. JURII, nav. dj. str. 140). Zato je Ujevi pomiljao, da su "zapadna slabije napuena sela Imotske krajine" tada pripadala nekim drugim samostanima (usp. Ante UJEVI, Imotska krajina, Split, 1954., str. 88). Ustvari ta je sela poslije Reieva odlaska iz Opanaka prvih godina posluivao Mrnjavac skupa s raznim drugim selima (usp. gore bilj. 78), a tek potom je stvorena nova upa Studenci-Opanei. S obzirom na stanje u prvoj polovici 17. st. treba rei, da su tada vjerojatno ba Opanei spadali u onaj "slabo naseljeni dio" Imotske krajine koji su, kako misli Ujevi, moda obilazili zagvoki glagoljai (usp. UJEVI, nav. dj. str. 77).

Imena zagvokih i drugih sveenika glagoljaa koji su tih godina vrili upniku i kapelansku slubu u navedenim selima uglavnom su poznata. Prve podatke o njima prua molba sveenika makarske biskupije poslana rimskom Zboru za irenje vjere iz Makarske 20. studenoga 1697, na kojoj su potpisi bosanicom sedmorice glagoljaa, od kojih estorica Zagvodana: don Marka agljevia, don Matija Pipliia, don Marka Reia, don Stipana Budia, don Mije Muia (Mucia?) i don Stipe agl j evia. 66) Don Marko Rei i don Stipan Budi (Rei) tada su ivjeli i radili u splitskoj

nadbisukpiji. O prvome od njih ve je bilo govora, a za drugoga treba dodati da se on pod prezimenom Budi javlja samo kao potpisnik spomenutih molba iz godina 1688. i 1697.61 Prigodom njegova prvog upisa u staru kliku matinu knjigu,67a) a uvijek poslije kao don Stipan Rei. U Klisu je prvi put obavio krtenje 15. sijenja 1695, a od poetka g. 1697. pa do poetka g. 1709. bio je "kuratVaroa klikoga",68 Umro je 3. svibnja 1742. 68a) Don Marko agljevi roden je oko 1645., to se vidi iz dokumenta od 20. travnja 1706. u kojemu su medu ostalim zapisane njegove izjave, da je u dobi od 61 godine i da je u mladosti "sluio" biskupu Marijanu Linjiu. U to vrijeme (g. 1706.) bio je upnik u svom rodnom mjestu Zagvozdu,69 a vjerojatno i mnogo godina prije i poslije toga.70) Don Matij Piplii bio je zacijelo mnogo mladi od agljevia, iako se i on potpisao ve na molbi iz g. 1688., kako je prije navedeno. Na66 Propagandin arhiv Rim, SC Dalmazia vol. 3 fol. 364r - "Don Giorgio Luetich", zacijelo rodom iz Vrdola, koji je tu potpisan na talijanski nain latinicom, vjerojatno nije bio glagolja. Bosanicom se je, uz Zagvoane, potpisao jo samo Breljanin don Nikola Ursi. 67) Vidi gore bilj. 42 i 84. 67a) Radi se o upisu krtenja koje je on obavio 15. 1. 1695. (NAS, Zbirka mat. knjiga, Matica kr-vj-um. 1669-1715 str. 68). 68) Ondje str. 68, 70-71, 75-%, 117-136 i 162-175 njegovi upisi). Upisujui podatke ovjenanju koje je on blagoslovio 25. XI. 1709. svom je imenu dodao naslov "kapelan" (ondje str. 318). U Klisu je boravio j g. 1718., kad je bio u dobi od 50 godina (NAS, S. 66 fol. 38v), to znai da je roen oko g.1668. 68a) Bio je lan bratovtine glagoljakih sveenika splitske nadbiskupije, pa su splitski bratimi prigodom njegove smrti sluili mise za pokoj njegove due pod nadnevkom 3. V. 1742. (Kaptolski arhiv Split, br. inv. 392 pod 3. V. 1742.). U mrtvaru njegove rodne upe Zagvozd zapisan je nadnevak njegova ukopa: 4. V. (usp. VRI, nav. dj. str. 133 pod "Katui-Budi don Stjepan"). Zanimljiva je njegova izjava dana 2. III. 1710. u kojoj meu ostalim stoji da mu je pokojni biskup Linji prije vie od 25 godina u Makarskoj podijelio nie redove (NAS, M. 34 fol. 125rv). 69) Propagandin arhiv Rim, SC Dalmazia vol. 4 fol. 275rv. U toj izjavi spominje predaju o tri biskupa Kaia: Pavla, Petra i Bartula, a biskupi su bili samo Bartul i Petar. 70) Prema predaji bio je "dugogodinji" upnik u rodnom Zagvozdu. Usp. VRI, nav. dj. str. 133.

samom koncu 17. stoljea postao je upnik Studenaca i Vinice to je takoer ve spomenuto. Tako je imao prigodu dobro upoznati i zapadni dio Imotske krajine, a ujedno i jugoistoni dio duvanjskog kraja. Vjerojatno ga je upravo zbog toga biskup Bijankovi ljeti g. 1710. uzeo za pratioca na slubenom pohodu katolicima koji su ivjeli u duvanjskim selima.71) Don Mate je doivio konano povlaenje Turaka iz dananje Imotske krajine i vrijeme polagane obnove od ratnih pustoenja. Zna se, da je njegovim nastojanjem podignut dananji zvonik na crkvi Svih Svetih u Zagvozdu koji je dovren 27. listopada 1728.72) Ta injenica upuuje na zakljuak, da je on u to vrijeme bio zagvoki upnik. Don Batul Rei ve je spomenut kao posljednji u nizu glagoljaa koji su zaredom

upnik ova li u Opancima od posljednjih godina bekoga rata do g. 1705. On je bio najmlai od tadanjih zagvokih sveenika.?3 Mikuli ga je udnom zabunom pretvorio u fra Bartula/4 to je poslije zavelo Vria.?s Don Mijo Mui i don Stipe agljevi vjerojatno su djelovali kao kapelani u rodnoj zagvokoj upi. Navedeni potpisi na molbi iz g. 1697. jedini su podaci o njima. Od radobiljskih glagoljaa koji su u vrijeme bekoga rata i poslije toga djelovali u jugozapadnom dijelu Imotske krajine, osim ve spomenutoga don Jakova Lauia, upnika Opanaka, treba jo spomenuti eevljanina don Anotna Popovia i Grabovanina don Juru Dujmovia.?" Oni su vrili sveeniku slubu u selu Grabovcu, koje je bilo kapelanija najprije radobiljske, a poslije eevake upe.71) Usp. JERKOVI, nav. dj. str. 37; VIDOVI, nav. dj. str. 101. 72) Vidi gore bilj. 22. - Vri je zabiljeio predaju prema kojoj je crkvu Svih Svetih "zidao don Pavao Piplica iz Medova Doca" (nav. dj. str. 125). Nije li po srijedi zamjena imena i ujedno zidanja zvonika i zidanja crkve? 73) Prema popisima sveenstva splitske nadbiskupije iz g. 1697. i 1699. (v. gore bilj. 43) on je tada bio klerik i boravio je u Klisu. Vjerojatno ga je tu don Stjepan Rei (njegov stric?) pouavao pripremajui ga za vie redove, areden je poslije, bez sumnje, za sveenika makarske biskupije u kooju se vratio. Zato ga i nema u popisu glagoljaa splitske nadbiskupije g. 1706. (NAS, S. 48 fo1. 23r). 74) Usp. Milan MIKULI, De vita et gestis Nicolai Biankovi episcopi Makarskensis (1645..1730.), Romae 1964, str. 87. 75) Usp. VRI, nav. dj. str. 75. Dakle, Bijankovi je tada (1706.) postavio don Bartula Reia, koga je uklonio imotski gvardijan turskom silom, na to se je onda Biskup alio Zboru za irenje vjere i u tom pismu naglasio, da je Rei "uzoran sveenik" (usp. VIDOVIC, nav. dj. str. 134 i 140). 76) U prememoriji Biskupskog ordinarijata u Makarskoj koja je pisana vjerojatno oko g. 1736. tvrdi se, da franjevci u vrijeme bekoga rata nisu posluivali 1moane, nego "I sacerdoti secolari come D. Antonio Popovieh, ancora vivente, D. Marco Ciaglievich, D. Matteo Piplizza, D. Giorgio Dujmovich" (NAS, M. 35 fol.192r i M. 67 fol. 170v). To nije sasvim tono, jer je previe uopeno, ali bez ikakve sumnje vrijedi za zavrne ratne godine i barem za jugozapadni dio Imotske krajine. Don Anton Popovi je poslije bio zadvarsko-eevaki upnik, od g. 1706. do najmanje 1742. (usp. Marijan AGALJ - Ivan LENDI, Zadvarje 1571., str. 71. NB. Taj je popis upnika sastavio pisac ovih redaka). - Dujmovi je zacijelo bio Grabovanin (u tome selu i danas ive Dujmovii). Pri samom koncu turske vladavine spominje se i u to doba posve mlad sveenik don Marko Dujmovi (u dobi od 26 godina), po svoj prilici don Jurin sinovac (usp. ondje str. 80).

GLAGOLJAKI DIO IMOTSKE KRAJINE ZA VRIJEME POSLJEDNJEG TURSKO-MLETAKOG RATA I KONANOG POVLAENJA TURAKAMirom sklopljenim u Srijemskim Karlovcima g. 1699. nisu bile ostvarene elje Imoana, da se konano otresu turske vladavine, ali su ipak poslije toga mogli barem odahnuti od tako dugotrajnih ratnih nevolja. Stvarno, to je bio samo kratak predah, jer je ve koncem g. 1714. izbio novi tursko-mletaki rat, nazvan "drugi morejski" i "mali". Za Imoane je u poetku bio opasniji i tei nego proli "veliki". Franjevci su poetkom g. 1715. zauvijek napustili svoj samostan na Prolokom blatu i pobjegli u omiki kraj, gdje je nala utoite i veina njihovih upljana.77) Zagvoki glagoljai i njihovi upljani i toga su se puta osjeali koliko-toliko sigurniji. Na domak im je bilo vrletno Biokovo, a nije im previe daleko bila ni u to vrijeme mletaka tvrava

Dvare, o kojoj su turske ete morale voditi nekog rauna. Svakako, Zagvoani tada nisu u veem broju naputali svoje selo. Kad je u drugoj polovici mjeseca svibnja g. 1715. na Zagvozd navalilo oko 2.000 turskih pjeaka i konjanika, narod se je, na vrijeme obavijeten o kretanju te vojske, uspio skloniti sa svojom stokom u planinu. Turci su ipak tom prigodom uspjeli zarobiti dvije ene, jednu djevojicu, etiri konja i pet goveda. Zapalili su nekoliko kua, unitili crkveno ruho i namjetaj (toga puta, ini se, djelomino) i odnijeli sa sobom zvona.n Novi i jo mnogo tei napad izvrili su ve 11. lipnja 1715. O tome je biskup Bijankovi izvijestio Zbor za irenje vjere slijedeim rijeima: "Prolog 11. [lipnja}, na trei dan Duhova, izjutra stiglo je 6.000 Turaka na podruje spomenutoga Zagvozda. Nisu zatekli stanovnike, nego samo oko pedeset ivotinja, koje su sa sobom odveli, i est malih pastira. Spalili su sve njihove kue i hambare sa itom i ostalim ivenim namirnicama koje su imali. etrdesetorica njih nanijeli su veliku tetu dvjema crkvama, Gospinoj i Svih Svetih. Razbijali su zvona i provalili vrata, kidali na komade svete slike odnosei zavjetne darove, bogosluno ruho, kalee, duhovne knjige, misale, brevijare i evanelistare hrvatske [ilirske} i sve ono to se nalazilo u crkvama za misnu rtvu i crkveni ures. Mogu s prorokom rei: 'Koliko je toga u svetitu razorio neprijatelj na dan tvoje svetkovine!' K tome, razbili su na koncu oltare i kamenove sa77) usp. ZLATOVI, nav. dj. str. 191-194; JURII, nav. dj. str. 122-123. 78) Usp. izvjetaj poslan 23. V. 1715. iz Dvara mletakim vlastima u Omiu (Historijski arhiv Zadar, Omiki arhiv svez.63, l