15 NEZAPOSLENOST I RAST

Povezivanje nezaposlenosti i rasta Započinjemo s lineariziranom funkcijom proizvodnje u kojoj je output proporcionalan (s faktorom a) zaposlenom radu L:Y = aL linearizirana funkcija proizvodnje

Definiranjem nezaposlenosti U kao radnu snagu umanjenu za zaposlenost, U ≡ N – L, prethodna se jednadžba pretvara u Y = aN – aU. Proširivanjem (množenjem i djeljenjem) zadnjeg izraza s N daje Y =aN – aU(N/N) = aN – aNu, gdje je u = U/N stopa nezaposlenosti.

Ova jednadžba vrijedi kada je ekonomija u ravnoteži. TadaY* = aN – aNu*gdje je Y* potencijalni output i u* ravnotežna (ili „prirodna“ stopa nezaposlenosti).

Vrijedi i u drugim vremenima. Kada Y i u odstupaju od svojih ravnoteža. Tada Y = aN – aNu

Oduzimanjem prve jednadžbe od ove druge te stavljajući da je a' = aN dajeY- Y* = a' (u* - u) Okunov zakon (verzija 1)

Jednadžba poznata kao Okunov zakon kaže da je odstupanje dohotka od svoje potencijalne razine proporcionalno razlici između stvarne i prirodne stope nezaposlenosti. Prisjetimo se sada iznenadne/kratkoročne krivulje agregatne ponudeπ = πe + λ(Y – Y*) SAS krivuljaSupstituiranjem Okunovog zakona u SAS krivulju te stavljajući da je λ' = a'λ dobijamo Phillipsovu krivuljuπ = πe + λ'(u* – u) Phillipsova krivulja

koja postavlja negativan odnos između inflacije i stope nezaposlenosti. Ovaj je odnos također pod utjecajem očekivane inflacije.Sljedeća slika prikazuje SAS krivulju i Phillipsovu krivulju jednu pokraj druge. Bitno je zapisati da je Philliposva krivulja jednostavno zrcalna slika SAS krivulje.

Phillipsova krivulja je zrcalna slika SAS krivulja. Ako iznenadna inflacija podigne dohodak, smanjuje nezaposlenost u isto vrijeme. Baš kako krivulja agregatne ponude dolazi u kratkoročnoj i dugoročnoj verziji, tako dolazi i Phillipsova krivulja.

1

Ako je inflacija kako je očekivano, dohodak je na potencijalnoj razini te je stopa nezaposlenosti na svojoj prirodnoj razini – prirodnoj u smislu da reflektira trenutno institucionalno okruženje, uključujući takve stvari kao što su porezi i snaga sindikata. Kako se okruženje mijenja, tako se mijenja prirodna stopa nezaposlenosti. Neočekivana inflacija vodi dohodak iznad njegove potencijalne razine te je stopa nezaposlenosti ispod prirodne.

Druga verzija Okunovog zakona rezultira ako se uzmu prve diferencije na obje strane jednadžbe Y = aN – aNu, neka je a' = aN opet. Ovo daje Y – Y-1 = -a' (u – u-1). Ova formulacija je dobra u teorijskom kontekstu gdje se razina tehnologije drži nepromijenjenom. Ipak, u empirijskom radu moramo uzeti u obzir da rast dohotka vodi smanjenju nezaposlenosti jedino kada prijeđe stopu rasta potencijalnog dohotka. Označavajući rast potencijalnog dohotka s b, druga verzija Okunovog zakona koji se koristi za empirijski rad je ΔY/Y-1 – b = - âΔu ili nakon uređivanja:ΔY/Y-1 = b – âΔu Okunov zakon (verzija 2)1

(kako je â = aN/Y-1, tretiranje â kao konstatu je samo aproksimacija)

Slika dokumentira Okunov zakon za SAD. Graf ilustrira važnu točku: prethodna jednadžba se može napisati kao Δu = ( b – ΔY/Y-1) â, što pokazuje da se nezaposlenost mijenja jedino ako ekonomija raste po stopi različitoj od b. U ekonomiji koja raste po svojoj putanji potencijalnog outputa, što pretpostavlja da je tržište rada u trajnoj ravnoteži, nećemo očekivati promjene u nezaposlenosti. Tako je b ravnotežna stopa rasta ili stopa rasta potencijalnog dohotka. Kao i u mnogim drugim zemljama, rast u SAD-u se znatno usporio nakon 1973, što znači da je b postao manji. Od ovog očekujemo da pomakne liniju Okunova zakona prema dolje. Na grafu se vidi da se to uistinu i desilo.Gledanjem podataka za Njemačku vidimo da se iskustvo razlikuje od onog američkog. Važna su tri opažanja koja vrijede za većinu europskih zemalja:

1 Postoji sličnost između SAD-a i Njemačke. Linija Okunovog zakona za Njemačku se također pomakla prema dolje poslije 1973. Sada je nezaposlenost ostala nepromijenjenom rastom BDP-a od 2.7% umjesto 4.3% stope rasta zahtijevane prije 1973.

1 Verzija Okunovog zakona koja kaže da je rast dohotka negativno povezan s promjenom u stopi nezaposlenosti

2

2 Fluktuacija točki podataka oko linije je izraženija nego kod SAD-a. To znači da se Okunov zakon drži uz manju preciznost. Postoji više interferencija od drugih utjecaja.

3 Linija se nije samo pomakla prema dolje nakon 1973, ona je također postala puno položenijom. Ovo mijenja odnos između rasta i nezaposlenosti. Za dati negativni šok na rast dohotka sada povećava nezaposlenost puno više nego prije 1973. Kroz recesije nezaposlenost se pogoršava puno više nego prije.

Europska nezaposlenost

Ono što prvo upada u oči je pomicanje nezaposlenosti prema gore u skoro svim europskim zemljama. Ovo je važno opažanje jer je u suprotnosti s pogledom da nezaposlenost fluktuira oko neke prilično stabilne (prirodne) ravnotežne razine: ako se pusti na miru poslije nekog poremećaja, unutar nekoliko godina nezaposlenost bi trebala gravitirati prirodnoj stopi. U SAD-u su poleti i padovi dovoljno česti te dovoljno slični u veličini da bi podržavali postavku ravnotežne stope koja je relativno stabilna krouz vrijeme.Zašto je bitno ovo pretpostavljeno klizanje prirodne stope nezaposlenosti prema gore? Zato što je prouzročeno razlozima koji su vrlo različiti od onih koji uzrokuju da nezaposlenost raste kroz recesiju (pa su tako i njihovi lijekovi)? Ciklička se nezaposlenost u konačnci probrine sama za sebe. Ako „u konačnici“ traje predugo, vlada može ubrzati proces putem fiskalne ili monetarne politike. Ravnotežna nezaposlenost reflektira institucionalne karakteristike tržišta rada i ekonomije u cijelini. Upravljanje potražnjom može kamuflirati neugodne strukturalne efekte na stopu nezaposlenosti neko vrijeme, ali ih ne može otjerati. Prvo stoga moramo vidjeti kolko se tekuće razine nezaposlenosti može smatrati ravnotežnim fenomenom , a koliko se može pripisati cikličkim faktorima.

3

Ravnotežna vs.ciklična nezaposlenostStatistika nezaposlenosti ne govori ništa koji dio nezaposlenosti reflektira ravnotežu a koji dio reflektira poslovni ciklus. Da bi se ovo ispravilo, ekonomisti su razvili više pristupa da otkriju ravnotežnu nezaposlenost. Jedan takav koncept je Beveridgeova krivulja. Ova se krivulja izravno izvodi iz uvedenih nesavršensoti na dijagram tržišta rada.

Otvorena mjesta i nezaposlenost postoje skupa zbog nepodudaranja, frikcije i informacijskih problema. Beveridgeova krivulja pokazuje omjer između slobodnih mjesta i nezaposlenosti pri različitim realnim nadnicama.

Panel (a) ilustrira pogled da na tržištu rada u stvarnom svijetu postoje nesavršene informacije ili nepodudaranje koji su odgovorni zašto neki djelovi ponude i potražnje ostaju neefektivni. Pa tako ako je i realna nadnica na svojoj razini w* koja čisti tržište, U* ljudi još uvijek traži posao dok poduzeća imaju jednak broj otvorenih mjesta V*. Uzmimo U* i V* te identificirajmo ovu kombinaciju točkom A na panelu (b), gdje se slobodna mjesta mjere duž okomite osi a nezaposlenost duž vodoravne. Pretpostavimo da realna nadnica prelazi razinu koja čisti tržište, recimo zbog pogrešno očekivane inflacije. Pri w1 nezaposlenost je U1. Otvorena mjesta su opala, ali nisu nestala, stoje pri V1. Uzmimo par novih opažanja nezaposlenosti/otvorenih mjesta te ih obilježimo na panelu (b). Ovo daje točku B. Da bi dobili treću točku, stavimo da je realna nadnica preniska pri w2. Ovo smanjuje nezaposlenost na U2, ali povećava upražnjena mjesta na V2. prenošenjem ovoga na panel (b) daje točku C. Ovo se da napraviti za svaku realnu nadnicu. Povezivanjem dobivenih razina nezaposlenosti i otvorenih mjesta daje liniju koja se zove Beveridgeova krivulja2.U teoriji, sve što sad trebamo je dodati liniju 45˚ na dijagram s Beveridgeovom krivuljom i tamo gdje se njih dvije sijeku (u točki A) je nezaposlenost u ravanoteži U* - ravnoteža u smislu da agregatno broj poslova odgovara broju radnika. Izvan ravnoteže, recimo kroz recesiju, realna nadnica raste, kao i nezaposlenost te se smanjuje broj otvorenih mjesta. Prema tome spuštamo se prema desno duž Beveridgeove krivulja. Ciklička nezaposlenost se mjeri razlikom između U i U*. Slično se dešava za ekspanziju, ekonomija se pomiče prema gore duž Beveridgeove krivulje.Da li se Beveridgeova krivulja koristi u stvarnosti? Da, često. Školski primjer pruža Nizozemska – niže stope otvorenih mjesta su povezane s višim stopama nezaposlenosti.Ono što je problem u stvarnosti je da nesavršenosti ne djeluju simetrično na otvorena mjesta i nezaposlenost. Također se statisčko izvještavanje o nezaposlenosti i slobodnim 2 Negativno nagnuta linija, koja opisuje inverzan odnos između stope slobodnih mjesta i stope nezaposlenosti. Ekspanzija predstavlja penjanje prema gore duž ove linije, a recesija spuštanje.

4

mjestima se vodi istim kriterijima. Registriranje nezaposlenim donosi vitalne nagrade u formi naknada za nezaposlene. Tako prijavljena nezaposlenost pokriva gotovo 100% stvarne nezaposlenosti te je vjerojatno da uključuje i nešto dobrovoljne nezaposlenosti – ljudi koji se prave zainteresiranima za rad pri realnoj nadnici da bi dobili doprinos za nezaposlenost. S druge strane, prijavljivanje otvorenih mjesta ne donosi direktne dobitke, tako vidljiva otvorena mjesta mogu biti samo dio stvarnih slobodnih mjesta. Posljedica je da ravnotežna zraka iz ishodišta mora imati manji nagib od 1. Ali za koliko? Uvjerljivo je da je omjer prosječne nezaposlenosti i prosječno otvorenih mjesta daje dobru mjeru vidljivosti dviju varijabli u ravnoteži. Sljedeći ovo, dobijamo vaverage/uaverage= 0.23. Beveridgeova se krivulja može korisiti da bi se identificirale točke u kojima je došlo do promjena karakteristika tržišta rada, koje su pomakle ravnotežnu stope nezaposlenosti. Švicarsko iskustvo ilustrira zašto se B.krivulja pomakla. Prvi se pomak SZ dogodio kada je osiguranje od nezaposlenosti postalo obavezno sredinom 70-ih. Drugi se pomak desio 9 god kasnije kada je osiguranje od nezaposlenosti značajno poboljšano. Primjetimo ipak da su ove promjene samo dovele do toga da nezaposlenost bude vidljivija.Sljedeće gledamo varijable koje mogu poslužiti kao potencijalni uzrok rasta nezaposlenosti.

Minimalne nadniceSamo dio članica EU ima postavljenu minimalnu nadnicu kao minimum za cijelu zemlju. Gledanjem „poda“ za badbuce kao udjela u prosječnim mjesečnim nadnicama vidimo da je u svim zemljama ovaj udio niži u 2000. nego u 80-im. Čini se da minimalne nadnice koje nameće vlada nisu glavni uzrok europskog porasta u nezaposlenosti.

Porezni klinPorezi stvaraju klin između troškova rada koje snose firme i neto nadnice koju radnici dobijaju. Kako porezi rast, ili je samnjenja ponuda ili potražnja rada (ovisno o tome tko plaća porez). Rezultat je pad zaposlenosti i vjerojatno, rast dobrovoljne nezaposlenosti. Podaci reflektiraju pretpostavljenu pozitivnu vezu između dvije varijable. Prema podacima, ako se porezi povećaj s 10 na 40%, stopa nezaposlenosti se udvostruči s 4 na 8%. Ovo objašnjenje radi jedino ako smo spremni klasificirati trenutnu nezaposlenost u Europi kao dobrovoljnu. Nedobrovoljna treži drugo objašnjenje.

Da li sindikati uzrokuju nezaposlenost?Nadnice koje dogovaraju sindikati su često obvezujuće za velike sektore ekonomije. Tada igraju ulogu sličnu onoj vladinim minimalnim nadnicama. Pokrivenost sindikata (postotak radne snage koja je sindikalizirana) objašnjava skroman dio razlika unutar zemalja u stopama nezaposlenosti između industrijskih ekonomija. Ne služi kao dobro objašnjenje zašto su stope nezaposlenosti u Europi rasle zadnja dva desetljeća. U većini je zemalja članstvo stagniralo ili opalo te je općenito utjecaj sindikata smanjen. Ovo je očito u suprotnosti s trendom prema višoj nezaposlenosti.Ako sindikati i igraju veću ulogu, to je mnogo suptilnije nego se može izmjeriti s sindikalnom pokrivenošću koja je grub indikator monopolske moći sindikata.Efikasne nadnica i nezaposlenost?

5

Teroija efikasnih nadnica kreće od pretpostavke da zbog više razloga, više nadnica osiguravaju višu produktivnost rada. Ako produktivnost raste brže od nadnice, poduzeća mogu dobrovoljno plaćati više nadnica nego što uistinu trebaju da bi privukla željeni broj radnika. Rezultat je da dio radne snage ostaje nezaposlen nedobrovoljno.Iako se ove teorije temelje na uvjerljivim argumentima, različiti faktori čine teškim odrediti specifične aspekte i suočiti ih s činjenicama. Razmotrimo teroiju zabušavanja. Radni napor je teško pratiti u kategorijama gdje se traži veća kvalifikacija nego tamo gdje se traži niska. Prema tome moramo promatrati efikasne nadnice (i prateću nezaposlenost) u višim razredima, prije nego u razredima s nižim kvalifikacijama. Ovo je u sukobu s činjenicom, koja se primjećuje u skoro svim industrijaliziranim zemljama, da je vjerojatnije da će nekvalificirani radnici postati i ostati nezaposleni u odnosu na kvalificirane. Druge verzije, kao pravednost, mogu biti u manje očitom konfliktu s ovim empirijskim nalazom. Ali ga opet niti ne podržavaju. Općenito, torija efikasne nadnice izgleda igra važnu ulogu na industrijaliziranim tržištima rada što je potkrepljeno empirijskim dokazima. Ipak ne daje znakove zašto se europska stopa nezaposlenosti udaljava, za razliku od američke i japanske gdje se čini da se tržište rada bolje prilagođava šokovima.

Uloga nadnicaKarakteristike kao što su zakoni o minimalnim nadnicama, monopolistički sindikati, efikasne nadnica, insideri drže realne nadnice iznad razine koja čisti tržište. Nije iznenađujuće da se često spominje da je uzrok nezaposlenosti u Europi skupoća rada. No pogledom na empirijske podatke vidmo da oni ne ukazuju na pozitivnu vezu između troška nadnice i nezaposlenosti. Netko bi mogao reći da mjera troška rada (realna nadnica prema stopi nezaposlenosti) ne uzima na ispravan način u obzir razlike u produktivnosti te može biti pod utjecajem poslovnog ciklusa. Da bi to popravili, koristimo realne nadnice w prema produktivnosti rada a. Ovo daje jedinične troškove rada w/a. Empirijski podaci opet ne pokazuju pozitivan odnos.Za grupe s niskom nadnicom se može utvrditi postojanje pozitivne veze između rasta realnih nadnica i rasta nezaposlenosti.

Cijena nafe (i ostalih sirovina)U potrazi za faktorima koju su pogurali europsku nezaposlenost tako dramatično prema gore, prirodno je pogledati 2 velika internacionalna poremećaja u drugoj polovici 20st – skoro udvostručenje cijena 1974 i 1979-81. najočitije objašnjenje je da kada cijene nafte (ili drugih sirovina) rastu (u realnim terminima), krivulja potražnje za radom se pomiče prema dolje. Zaposlenost opada, nezaposlenost raste. Ako su nadnica fleksibilne prema dolje, porast nezaposlenosti će sav biti dobrovoljan. U prisutnosti rigidnosti nominalnih nadnica prema dolje, rezultat je nedobrovoljna nezaposlenost koja nestaje jedino kada inflacija erodira realne nadnice.Dva su problema s ovim objašnjenjem:

1 Dva naftna šoka su bila velika, ali privremena. U drugoj polovici 80-ih stvarne cijene nafte su bile opet na svojim razinama prije 1974. S obzirom na to nezaposlenost se također trebala vratiti na svoje prethodne stope.

2 Šok cijena nafte nije pogodio samo europske ekonomije, nego i Japan, SAD i druge. Nezaposlenost u SAD-u daje dokaz ovoga u formi malo zaostajućeg skoka

6

perma gore nakon svakog povećanja cijena nafte. Razlika je da se u oba slučaja ovo obrnulo čak i prije nego su cijene nafte ponovno pale.

Dakle iako su se efekti rastućih cijena nafte na porast nezaposlenosti mogli univerzalno opaziti, moraju se objasniti dvije karakteristike: zašto europske zemlje nisu jednako brzo probavile ove šokove kao druge i zašto nisu doživjele pad nezaposlenosti kada su se cijene nafte vratile na svoju staru razinu. Stoga ćemo razmotriti odnos između potražnje za radom i cijena nafte te tome dodati ključne institucionalne karakteristike na tržištu rada.

Krivulja potražnje za radom i cijene nafteMakroekonomski modeli koje smo dosad razmatrali nisu imali kanal kroz koji bi cijena nafte ili drugih materijala mogla utjecati na ekonomiju. Razlog je taj što smo funkciju proizvodnje napisali na prilično oskudan način, fokusirajući se na dva faktora proizvodnje samo, kapital i rad. Ovo je bilo dovoljno za većinu uporaba. Ali ako želimo razmatrati makroekonomske efekte dramatičnih promjena u cijenama sirovina, trebamo prepoznati da su sirovine važan input u proizvodnji mnogih dobara. Naglašavajući naftu kao proizvodnog inputa, možemo pisati Cobb Douglasovu funkciju proizvodnje kaoY = KαOILβL1 –α – β

gdje OIL označava količinu sirove nafte koja se troši u stvaranju agregatnog outputa te je tehnologija normalizirana na A = 1. Zbog istih razloga koje smo naveli u pogl 6 je ova funkcija proizvodnje implicira opadajuću krivulju potražnjeza radom.ono što je ovdje novo je da raspored potražnje za radom nije određen samo fondom kapitala ekonomije, nego i iznosom nafte koja se koristi u proizvodnji. Fond kapitala je spora varijabla, kako je analizirano u polg 9 i 10. prilično je konstantan u kratkom i srednjem roku. Poduzeća su s druge strane jako fleksibilnija kada se radi o njihovom korištenju nafte. Koliko će koristiti u svakoj točki vremena je određeno rasporedom potražnje kako implicira prethodna jednadžba (panel (b)).

Incijalna ravnoteža je data točkom A na oba panela. Kada cijena nafte poraste s pAOIL na PB

OIL inicijalni odgovor na (b) je pomicanje duž krivulje potražnje za naftom u B'. Ovo je samo parcijalni, nedovršeni odgovor. S manje korištenja nafte, krivulja potražnje za radom se pomiče ulijevo na (a), smanjujući zaposlenost. Kako manja zaposlenosti čini produktivnost nafte manjom, ovo pomiče krivulju potražnje za naftom prema lijevo, što zauzvrat opet pomiče krivulju potažnje za radom ulijevo, itd. Kad se sve ovo zaustavi, krivulje potražnje za radom i naftom su u svojim novim pozicijama te su realna nadnica i zaposlenost opale. Točka B na oba dijagrama označava novu ravnotežu.

7

Analogno s diskusijom o tržištu rada, poduzeća zapošljavaju dodatne barele nage sve dok se granični proizvod nafte ne izjednači s cijenom nafte, pOIL na svjetskom tržištu. Globalno ova cijena odražava ponudu i potražnju, s snažnim utjecajem OPEC-a.3 Za individualnu zemlju je cijena nafte manje ili više egzogena varijabla kojoj se mora prilagoditi i na koju ne može znatno utjecati.Kada OPEC koristi svoj monopol da poveća cijene nafte dešava se sljedeće. Poduzeća uočavaju da je granični proizvod nafte sada ispod njenog troška. Odgovaraju smanjivanjem količine nafte koju koriste sve dok se njen granični proizvod ne izjednači s trooškom. To nije kraj priče, jer ovo utječe na tržište rada. Kombiniran s jednakim iznosom kapitala, ali s manje nafte, granični proizvod rada opada pri svim razinama zaposlenosti. Ovo znači pomicanje krivulje potražnje za radom prema dolje, i opadanje zaposlenosti (ako nismo na vertikalnom dijelu ponude rada). To opet nije kraj priče, jer se ova promjena odražava na domaću potražnju za naftom. S manjom količinom rada s kojom se može kombinirati, krivulja potražnje za naftom se pomiče još prema dolje, smanjujući korištenje nafte, što opet pomiče krivulju ptoražnje za radom, itd. Naravno ovi efekti u konačnici presušuju te se krivulja potražnjeza radom smiruje u novoj poziciji.

Algebra cijena nagte i potražnje za radomZa datu funkciju proizvodnje Y = KαOILβL1 –α – β krivulja se rada dobije deriviranjem po L da bi se dobio granični proizvod rada, koji treba biti jednak realnoj nadnici:

Na isti način, krivulja nacionalne potražnje za naftom se dobije deriviranjem po OIL da bi se dobio granični proizvod nafte te stavljanjem je jednak cijeni nafte dobijemo:

Obje su krivulje neovisne, s obzirom da je svaka pod utjecajem količina koje zapošljava drugo tržište. Da bi se izrezala ovisnost potražnje za radom o cijeni nafte moramo prethodnu jednadžbu riješiti po OIL te uvrstiti u jednadžbu za granični proizvod rada. ovo daje kratkoročnu i srednjoročnu krivulju potražnje za radom (u dugom roku bi se uzela u obzir i prilagodba kapitala):

Krivulja potražnje za radom

Prema ovoj jednadžbi, koja je zakrivljena prije nego linearna, se krivulja potražnje za radom pomiče prema dolje i izravnava ako se cijene nafte povećavaju. Odgovor zaposlenosti i nezaposlenosti tada ovisi o nagibu krivulje ponude rada i o ljepljivosti novčanih nadnica.

3 Organizacija zemalja izvoznica nafte – kartel zemalja proizvođačica nafte: kontrolira 40% svjetske proizvodnje nafte te drži više od 77% poznatih naftnih rezervi.

8

Šokovi cijena nafte i nezaposlenost: dva scenarijaVraćajući se našem pokušaju da objasnimo internacionalno opažanje s nezaposlenosti i cijenama nafte, razmotrimo efekte dva koumulativna porasta cijena nafte te njihovog preokretanja na nezaposlenost u stiliziranom kontekstu. Pretpostavimo prvo američki scenarij u kojem su nominalne nadnice fleksibilne osim za dužinu jednog perioda ugovora o nadnicama.

Povećanje cijena nafte 1974 i 1979 su pomakle LD prema dolje u dva koraka. Svaki put je zaposlenost oštro opala (dok su nadnica bile fiksirane ugovorima koji su bili dogovoreni prije šoka), ali se oporavlja kako nadnica padaju. Kako cijene nafte opadaju LD se pomaknula natrag gore, te su nadnice i zaposlenost porasli na svoju incijalnu vrijednost.

Ravnoteža na tržištu rada prije 1974. je označena s presjecištem tamnih krivulja potražnje i ponude (pre74). Okomita linija iznad N mjeri aktivnu populaciju. Razlika između N i Lpre74 daje nezaposlenost (kako vjerojatno to mjeri statistika). Nešto se odnosi na nedobrovoljnu (ako postoje rigidnosti realnih nadnica), a drugi dio na dobrovoljnu nezaposlenost. Učetvorostručenje cijena nafte 1974 pomiče krivulju potražnje za radom prema dolje. Inicijalno, sve dok su nominalne nadnice zapele u starim ugovorima, zaposlenost pada na L74, podižući nezaposlenost na U74. Nakon isticanja ugovora, realne nadnice padaju na w1 te zaposlenost raste na Lpost74. Ovaj se postupak ponavlja u 1979-81, kada su se cijene nafte opet učetvorstručile. Nakon privremenog velikog povećanja u nezaposlenost, opadajuće nadnice je opet smanjuju na Upost79 = N - Lpost79. Konačno, oko 80-ih, cijena nafte se vraća na svoju inicijalnu razinu. Ovo pomiče krivulju potražnje za radom prema gore u njenu orginalnu poziciju., pomičući nadnice i nezaposlenost također u njihve orginalne vrijednosti.

Ustrajnost nezaposlenosti (unemployment persistence)

9

Sljedeće promatramo zašto je europska nezaposlenost tako uporna za razliku od američke. Ovaj se efekt smatra europskim scenarijem, u kojem pretpostavljamo da se nadnice pregovaraju od strane sindikata u kojima indsideri imaju moć. Točka od koje krećemo je jednaka kao u američkom scenariju, ravnoteža u pre74, te su pomaci krivulje potražnje za radom također jednaki. Kada prvi šok cijena nafte pomakne krivulju potražnje za radom prema dolje, zaposlenost pada na Lpost74 = L74 (povećavajući nezaposlenost na U74). Brinući se samo o zaposlenim članovima (insiderima), sindikati sprečavaju da realna nadnica opadne ispod tekuće razine unatoče nedobrovoljnoj nezaposlenosti. Drugi šok cijena nafte replicira prvi, podižući nezapslenost dalje na U79 = N – Lpost79 pri nepromijenjenoj realnoj nadnici. Konačno, kada se cijena nafte vrati na svoju početnu razinu te se krivulja potražnje vrati u svoju originalnu poziciju, sindikati iskorištavaju priliku da izpregovaraju realnu nadnicu na w3 za svoje zaposlene članove, ostavljajući velik broj većine nedobrovoljni nezaposlenih ljudi.

Cijene nafte opet pomiču LD prema dolje dvaput. Dvije se stvari razlikuju od američkog scenarija. Prvo, zaposlenost se ne oporavlja od incijalnog pada, jer sindikati ne dopuštaju nadnici da opadne. Drugo, kao se LD pomiče prema gore opet kada cijene nafte opadnu, sindikati koriste priliku da povise nadnice. Smanjenje zaposlenosti je ustrajno.

Sljedeća slika pokazuje kako se nezaposlenost, mjerena vodoravnom udaljenošću između aktivne populacije N i stvarne zaposlenosti L, kreće pod utjecajem dva šoka cijena nafte i kasnijeg obrtanja u dva stilizirana scenarija s prethodnih grafova. Pod američkim scenarijem dva povećanja cijena nafte su uzrokovala kratkotrajne napadaje nedobrovoljne nezaposlenosti. Nezaposlenost može ostati nešto višom nakon svakog napadaja, ali samo zbog dobrovoljne nezaposlenosti. Čak i ovaj efekt nestaje kada se cijene nafte vrate u normalu.

10

U „američkom scenariju“ sva šoka cijena nafte 1974. i 1979. dovode do privremene nezaposlenosti. Ona prilično brzo nestaje. Kada se cijene nafte vrate na svoju inicijalne vrijednosti, nezaposlenost se vraća na inicijalnu vrijednost. U „europskom scenariju“ incijalni efekt cijena nafte je jednak američkom scenariju. U Europi efekti ustraju. Eventualni pad u cijenama nafte nema utjecaj na nezaposlenost.

Pod europskim scenarijem dva dva porasta cijena podižu nezaposlenost. Poslije svakog porasta sindikati drže nezaposlenost na razini gdje je. Čak i kada cijene nafte opet opadnu, nema tendencije nezaposlenosti da opadne. Ovaj opći fenomen, gdje porast nezaposlenost može povući ravnotežu nezaposlenost prema gore te se prema time ne može obrnuti čak i kada nestane inicijalni uzrok porasta nezaposlenost je poznat kao ustrajnost – persistence.

Ustrajnost/perzistencija u DAD-SAS modeluUstrajnost usporava dinamiku ekonomije. U ekstremnom slučaju koji je označen kao europski scenariji, ekonomija se nikad ne bi vratila na svoju inicijalnu ravnotežu, čak kada bi šok nestao. Ovaj ekstremni slučaj ustrajnosti se zove histereza (hysteresis)4. Vjerojatno je rijetka u stvarnosti. Ali slabiji oblici ustrajnosti su prije pravilo nego izuzetak. Ustajnost može imati različite uzroke:

Monopol sindikata i moć insidera Troškovi prilagodbe za poduzeća mogu uzrokovati ustrajnost zato što promjene

u zaposlenosti nisu besplatne. Zato je poželjnije prilagoditi se novoj razini zaposlenosti željenoj u dugom roku, malim koracima prije nego jednim velikim skokom

Akumulacija radnih vještina zahtijeva vrijeme. Ako zaposlenici postanu nezaposleni, njihove vještine zaostaju za onim što njihovo prijašnje radno mjesto zahtijeva jer u dinamičnoj ekonomiji konstantno dolazi do inovacija i tehnološkog napretka. Kada se potražnja za dobrima vrati kako se ekonomija oporavlja od recesije, poduzeća mogu ne pronaći radne i opće vještine među prije nezaposlenima koje su imali prije recesije.

Svi ovi efekti operiraju na ponudbenoj strani ekonomije te utječu na krivulju agregatne ponude. Pod pretpostavkom da nema perzistencije koju smo koristili do sad, iznenadna inflacija utječe na agregatni output kroz Y = Y* + 1/λ(π – πe) te vodi SAS krivulji:

4 Ekstremni slučaj ustrajnosti, kada privremeni šokovi trajno utječu na dohodak.

11

π = πe + λ(Y – Y*)Perzistencija znači da prošla odstupanja dohotka od potencijalnog dohotka nastavljaju utjecati na tekući dohodak. Agregatni je outpu onda kako slijedi Y = Y** + α (Y-1 – Y**) + 1/λ (π – πe), gdje je 0 ≤ α ≤ 1 parametar perzistencije, što se može rješiti po π da bi se dobila opća SAS krivulja:

π = πe + λ[Y – (Y** + α(Y-1 – Y**))] SAS krivulja s perzistencijom potencijalni dohodak Y*U ovoj formulaciji je Y** dugoročni potencijalni dohodak – neki super ravnotežni dhodak. On se dobije kada nestanu svi efekti perzistencije. Trenutni potencijalni dohodak Y*, dohodak koji se dobije ako nema iznenadne inflacije, je dat sumom unutar zagrada. Tekući potencijalni dohodak je određen dugoročnim potencijalnim dohotkom Y** plus dio odstupanja dohotka od Y** u prethodnom periodu. Sila koja ovo pokreće je da tekuće kretanje Y utječe ili na ponudu rada ili na krivulju potražnje za radom. U raspravi o cijenama nafte, npr, krivulja ponude rada od strane sindikata je bila pod utjecajem zbog sindikalne preferencije insidera. Ili, do mjere do koje troškovi prilagodbe utječu na perzistenciju, krivulja potražnje slijedi pokretanje Y s zaostatkom.Jednadžba SAS s perzistencijom obuhvaća dva benchmark slučaja. Kada je α = 0 natrag smo u normalnom scenariju gdje nema perzistencije te je SAS dat uobičajenom jednadžbom. Kada je α = 1 imamo savršenu perzistenciju ili histerezu. Tada se jednadžba s perzistencijom može pojednostaviti u π = πe + λ(Y – Y-1)Ova jednadžba implicira da kada nema iznenadne inflacije, agregatni output ostaje na razini iz prošlog perioda. Drugim riječima, output prethodnog perioda postaje tekući potencijalni dohodak. Potencijalni dohodak luta naokolo bez dugoročnog centra gravitacije kojem bi konvergirao vođen šokovima na strani potražnje kroz iznenadnu inflaciju ili šokovima na strani ponude kao što su porasti cijena sirovina. U nekoj mjeri ovo odgovara europskom scenraiju.

HisterezaPogledajmo prvo benchmark slučaj histereze prvo. Razmotrimo smanjenje rasta novca pod fleksibilnim deviznim tečajem. DAD-SAS model tada izgleda:π = μ – b(Y – Y-1) DAD krivuljaπ = πe + λ(Y – Y-1) SAS krivulja sa histerezom

Na sljedećoj je slici ekonomija u incijalnoj ravnoteži pri μHI te Y**. U periodu 1 centralna banka smanjuje stopu rasta ponude novca na μLO. Kako inflacija prelazi rast novca, realna ponuda novca opada, pomičući DAD ulijevo u poziciju DAD1. Točan polažaj DAD1 pronalazimo po receptu iz 8 pogl: nacrtamo horizontalnu liniju pri tekućoj stopi rasta novca μLO. Nacrtamo vertikalnu liniju pri dohodtku iz prethodnog perioda, YHI

*. Presjecište daje točku kroz koju DAD1 prolazi. Osim ako tržište rada nije imalo savršenu prognozu te je anticipiralo smanjenje rasta novca, inflacija ne slijedi smanjenje smanjenje rasta novca trenutačno. Kada promjena politike uslijedi kao iznenađenje, novčane nadnice za period 1 su fiksirane na karju perioda 0 temeljeno na očekivanoj inflaciji πe

1 = π0 = μHI. SAS0 govori kako poduzeća regiraju na smanjenje u potražnji za dobrima, uz datu tekuću nominalnu nadnicu. U ovom

12

slučaju se pomiču prema dolje duž SAS0, smanjujući i output i inflaciju. Ravnoteža u periodu 1 se dobije gdje se DAD1 i SAS1 (identična SAS0) presijecaju. Inflacija je pala na π1 a dohodak na Y1.

Pod histerezom i specifičnom vrstom adaptivnih očekivanja koje ovdje pretpostavljamo, SAS krivulja se ne miče. Ovo je zato što efekti na potencijalni dohodak (koji opada i vuče SAS ulijevo) te očekivana inflacija (koja pada i povlači SAS dolje) se točno poništavaju. Prema tome se ekonomija pomiče duž SAS brzinom određenom pomakom DAD krivulje prema dolje. Pod histerezom promjena monetarne politike prema manjem rastu novca utječe da inflacija i dohodak trajno opadnu.

Uočivši ovo, sudionici na tržištu rada revidiraju svoje planove. Pretpostavimo da se očekivana inflacija formira adaptivno. Tada je prva revzija redukcija očekivane inflacije na πe

2 = π1. Druga se revizija odnosi na potencijalnu zaposlenost i dohodak. Pod histerezom potencijalni dohodak je jednak onom od prethodnog perioda, odnosno Y*2 = Y1. Ovo pomiče okomitu EAS krivulju lijevo u Y1. Primjetivši ovo možemo korisiti recept iz pogl 8 za konstruiranje SAS2: nacrtajmo horizontalnu liniju pri očekivanoj inflaciji te vertiklanu liniju pri tekućem potencijalnom dohotku. SAS2 prolazi kroz njihovo presijecište. Pod histerezom te ovdje pretpostavljenim adaptivnim očekivanjima, ova nova pozicija se poklapa sa starom. SAS krivulja se ne pomiče! DAD krivulja, s druge strane, ne ostaje u svojoj prethodnoj poziciji. Ako je realna ponuda novca ostala nepromijenjena, dohodak može ostati pri Y1. Ovo postavlja krivulju u poziciju DAD2. ravnoteža se u periodu 2 dobije pri inflaciji π2 i Y2.Krećući se u period 3, iz istih razloga kao prethodno, SAS se ne mijenja: pomak ulijevo zbog daljnjeg smanjenja poterncijalnog dohotka te pomak prema dolje zbog smanjenja očekivane inflacije se točno poništavaju. DAD krivulja se pomiče još dalje dolje u DAD3 te su inflacija i dohodak π3 i Y3. Proces se nastavlja u periodima 4, 5 itd, dokle se ekonomija u sve manjim koriacima ne smiri u novoj dugoročnoj ravnoteži pro π =μLO te Y = Y*LO.

Važan i novi uvid do koje smo ovdje došlli je da pod histerezom monetarna politika utječe na dohodak trajno. Inflacija je još uvijek monetarni fenomen te je jednaka rastu novca u dugom roku, ali monetarna politika ima dugotrajan efekt na realni dohodak. Ovo se primjenjuje i na racionalna očekivanja, iako je efekt na dohodak manji. Jedino pod savršenim predviđanjem monetarna politika ne bi imala nikakav efekt na dohodak.

13

PerzistencijaKada perzistencija nije savršena, efekti ne mogu trajati zauvijek, kao pod histerezom. Ali efekti na dohodak traju dulje nego u scenariju bez perzistencije koje smo trazmatrali u pogl 6. Kao opće pravilo možemo reći da se DAD-SAS model s perzistencijom ponaša jako slično onom iz pogl 6 kada je parametar perzistencije α mali, recimo 0,2 ili 0,3. Kada je 0,8 ili 0,9, model se ponaša kao da postoji histereza, neko vrijeme, dok se u konačnici ne vrati na početnu razinu. Pogledajmo sada srednji slučaj pretpostavljajući α = 0,5.

DAD krivulja

SAS krivulja s perzistencijom

Opet se stopa rasta ponude novca smanjuje neočekivano u periodu 1, dovodeći ekonomiju u jednaku ravnotežu kao pod histerezom. Razlika od scenarija shisterezom je da potencijalni dohodak ne prati pad u stvarnom dohotku u porpunosti, nego samo napola: potencijalni dohodak je Y** plus pola odstupanja dohotka od Y** u prošlom periodu. Tako su EAS2 i tekući potencijalni dohodak između Y** i Y1. Položaji SAS2 i DAD2 se opet utvrđuju prema receptu. Horizontalna linija pri očekivanoj inflaciji presijeca EAS2 pri konstrukcijskoj točki za SAS2. Horizontalna linija pru μLO te vertiklana linija pri Y1 daje konstrukcijsku točku za DAD2. Tako dohodak nastavlja padati u periodu 2. Period 3 dovodi do preobrata, počevši vraćati dohodak polako prema Y**. Pogledajmo sljedeću sliku, ako ovu putanju usporedimo s putanjom bez perzistencije vidimo da perzistencija čini recesiju izraženijom i dugotrajnijom.

Uz perzistenciju se inflacija i dohodak ponašaju na kvalitativno sličan način kaou modelu s prirodnom stopom bez perzistencije (pogl 8). Važna razlika je da efekti monetarne politike na dohodak mogu trajati znatno duže. Razlog je taj da kad dohodak pada, kao za vrijeme dezinflacije kao što je ovdje prikazano, privremeni pad u dokotku vodi privremenom smanjenju potrencijalnog dohotka. Ovo je smetnja (otpor) kada je dohodak spreman porasti natrag na svoju dugoročnu potencijalnu razinu Y**.

Nepuna perzistencija ne mijenja dramatično ono što smo naučili u diskusiji o DAD-SAS modelu iz 8 pogl. Još uvijek su kratkoročni i dugoročni efekti jednaki. Ono što se mijenja

14

je granica koja odvaja kratki i dugi rok. Kratkorčni efekti mogu sada trajati mnogo duže i mogu biti jače izraženi. Općenito implicirano poanšanje pristaje uz empirijske uzorke poleta i recesija mnogo bolje s obzirom da iznenadne politike mogu utjecajti na dohodak nekoliko godina čak ako su očekivanja za inflaciju racionalna.

LEKCIJE, LIJEKOVI, IZGLEDI

15

16

17