Naslov izvornikaRosamunde Pilcher SNOWIN APRIL© 1972 by Rosamunde PilcherPrevela s engleskoga KARMELA CINDRICRosamunde Pilchermozaik knjiga

PRVO POGLAVLJE

Uronjena u mirisnu paru, kose skupljene pod kapom za kupanje, Caroline Cliburn izležavala se u kadi i slušala radio. Kupaonica je bila prostrana, kao uostalom i sve druge prostorije u toj velikoj kuci. Nekoc je služila kao soba za odijevanje, no Diana je poodavno zakljucila da takve prostorije više nikome ne trebaju pa ju je ispraznila, pozvala vodoinstalatere i stolare te je opremila ružicastim porculanskim plocicama, pod prekrila debelim bijelim sagom, a prozore zastrla dugackim, pastelnim zavjesama. Bio je tu i niski, stakleni stolic sa solima za kupanje, casopisima i ružicastim sapunima s mirisom ruže. Veliki francuski rucnici i podna prostirka na kojoj sada pocivaju Carolinin kucni ogrtac, papuce, radioaparat i knjiga koju je pocela citati, a potom odložila, takoder su bili posuti uzorkom ruža.S radija su dopirali zvuci valcera. Jedan-dva-tri, jedan--dva-tri - uzdisale su violine, docaravajuci sliku svecanih primanja, gospode u bijelim rukavicama i vremešnih dama koje bi, utonule u pozlacene stolce, povremeno zakimale glavama u ritmu zamamne melodije.Odjenut cu novi kostim s hlacama, pomislila je, a zatim se sjetila da joj je s jakne otpalo, a potom se vjerojatno i izgubilo, jedano pozlaceno puce. Mogla bi ga, dakako, potražiti, udjenuti konac u iglu i prišiti. To joj ne bi oduzelp ni pet minuta, no ipak,bit ce mnogo jednostavnije ako umjesto odijela odabere tirkizni kaftan ili pakpoludugu crnu baršunastu haljinu u kojoj je po Hughovim rijecima izgledala kao Alisa u zemlji cuda.Voda je postajala sve hladnijom. Caroline nožnim prstima odvrne slavinu, pusti topli mlaz i rece samoj sebi da ce u pola osam izaci iz kade, obrisati se, našminkati i sici u prizemlje. Zakasnit ce, no nije važno. Svi ce je vec cekati, okupljeni oko kamina - Hugh u baršunastom vecernjem sakou koji je potajno mrzila i Shaun, opasan grimiznim svilenim pojasom. Bit ce tu i Haldaneovi: Elaine, ispijajuci drugu cašicu martinija, Parker sa svojim sveznalackim, nametljivim pogledom i pocasni gosti, Shaunovi poslovni partneri iz Kanade - gospodin i gospoda Grimandull, ili tako nekako. A nakon pristojnog oklijevanja svi ce navaliti na veceru - juhu od kornjace i cassoulet na cije je pripremanje Diana potrošila cijelo jutro te fantasticni nabujak koji ce vjerojatno poslužiti u plamenu, a popratit ce ga uzdasi i neizbježno pitanje: - Diana, dušo, kako ti to uspijeva?Pri pomisli na toliko hrane, Carolini pozlije. Zbunjivala ju je ta mucnina. Loša probava svojstvena je starcima, proždr-ljivcima i trudnicama, a Caroline sa svojih dvadeset godina nije spadala ni u jednu od tih skupina. Zapravo se nije osjecala bolesnom, no u posljednje vrijeme neprestano joj je bilo slabo. Možda bi prije drugoga utorka trebala poci lijecniku. Zamišljala je kako mu pokušava objasniti: »Udajem se i stalno mi je zlo.« Mogla je zamisliti njegov osmijeh, ocinski i pun razumijevanja. Uobicajena predbracna živcanost, sasvim prirodna stvar. Prepi-sat cu vam lijek za smirenje...Zvuci valcera lagano su zamirali, a voditelj je najavio vijesti u pola osam. Caroline je uzdahnula, uspravila se, izvadila cep iz kade kako bi odagnala iskušenje daljeg izležavanja i iskoracila na cvjetnu prostirku. Iskljucila je radio, ovlaš se obrisala, navukla ogrtac i otapkala u spavaonicu, ostavljajuci na bijelom sagu tragove mokrih stopala. Sjedne za toaletni stolic, svuce kapu i zagleda se bez zanosa u odraz svoga lica na triptihu stolnog zrcala. Kosa joj je bila duga, ravna i svijetla. Objesila joj

se s obiju strana lica poput dviju svilenih kicanki. Nije to bilo lijepo lice u uobicajenom smislu rijeci - jagodice su previsoko smještene, nos tupast a usta povelika. Znala je da može izgledati i lijepo i ružno te da su samo njene oci - široko razmaknute, tamnosmede i zaklonjene gustim trepavicama - uvijek osobite, pa cak i sada kada je izmoždena umorom.

(Prisjetila se Drennana i rijeci koje joj je davno rekao, obujmivši joj lice dlanovima i zagledavši se u nju. - Kako to da imaš djecacki osmijeh, a oci žene? I to zaljubljene žene? -Sjedili su u njegovom automobilu. Vani je bilo mracno i padala je kiša. Sjecala se njena rominjanja, otkuca van ja automobilskog sata i Drennanovih ruku na svome licu, ali bilo je to kao da oživljava scenu iz kakve knjige ili filma, scenu kojoj je bila nazocna, ali u njoj nije sudjelovala. To se dogodilo nekoj drugoj djevojci).

Naglo je posegnula za cetkom, zacešljala kosu, skupila je gumicom u rep i pocela se šminkati. Nije još ni upola svršila s tim poslom kad zacuje kako se, prigušeni debelim sagom, hodnikom približavaju koraci i zastaju pred poluotvorenim vratima.- Tko je?- Smijem li uci? - Bila je to Diana.- Naravno.Carolinina pomajka vec je odjenula bijelu haljinu sa zlatnim prošivcima a prosjedu plavu kosu smotala je u pundu i ucvrstila je zlatnom iglom. Bila je lijepa kao i uvijek: vitka, visoka, besprijekorno dotjerana. Plave su joj oci blistale na tamnoj koži ciju je preplanulost održavala redovitim posjetima solariju - valjda su zato mnogi mislili da je Skandinavka. Doista, Diana je imala rijedak dar da podjednako dobro izgleda u sportskoj skijaškoj opremi ili pak svecano odjevena kao sada.- Caroline, pa ti još nisi gotova!Carolinino je šminkanje zapelo kod uredivanja trepavica.- Na pola sam puta, ali znaš da mogu biti vrlo brza, samo kad mi krene. Izgleda da je to jedina korisna stvar koju sam naucila u Školi glume. Kako se zacas našminkati, mislim.Izrekla je to nepromišljeno i odmah požalila. Škola glume za Dianu je još uvijek bila zabranjena tema. Nakostriješila bi se i na sam njen spomen, no rekla je hladnokrvno: - To znaci da možda i nisi sasvim protracila dvije godine koje si ondje provela- a kako Caroline, zatecena, nije odgovorila, nastavila je: -U svakom slucaju, ne žuri nam se. Hugh je stigao, Shaun mu je upravo pošao natociti pice, ali Lundstromovi ce malo zakasniti. Lundstromica mi je telefonirala iz Connaughta i rekla da se John zadržao na sastanku.- Lundstromovi. Nisam im se mogla sjetiti prezimena. Mislila sam da se zovu Grimandulls.- Caroline! Ne budi zlobna. Pa nisi ih još ni upoznala.- A ti jesi?- Jesam. Vrlo su dragi ljudi.Ushodala se po sobi, demonstrativno pospremajuci za Caroline. Sparila je njene cipele, složila vestu i pokupila vlažni rucnik odbacen nasred sobe. Presavinula ga je i odnijela nazad u kupaonicu. Culo se kako ispire kadu, otvara i zatvara staklena vrata ormara i vraca poklopac na bocicu s hidratantnom kremom koju je Caroline zaboravila zatvoriti.Caroline joj dovikne-. - Diana, cime se bavi gospodin Lundstrom?- Molim? - Diana se vrati u sobu i Caroline ponovi pitanje.- On je bankar.- Ima li kakve veze s novim Shaunovim poslom?-1 te kako. Osigurava novac. Radi toga je i došao u Englesku - moraju se dogovoriti oko posljednjih pojedinosti.- Znaci, veceras cemo svi morati biti carobni i pristojni. Caroline ustane, svuce ogrtac i gola se uputi u potragu zaodjecom.Diana je sjela na rub kreveta. - Je li to tako teško? Caroline, strašno si mršava. Doista premršava. Moraš se malo udebljati.- Nisam mršava. - Izvukla je nešto donjeg rublja iz pretrpane ladice i pocela se odijevati. - Zadovoljna sam svojom težinom.- Glupost. Vidi ti se svako rebro. I slaba si. Cak je i Shaun to primijetio neki dan, a znaš da on inace ništa ne zapaža. -Caroline navuce carape. - Osim toga, tako si blijeda, upala. Primijetila sam to cim sam ušla. Možda bi trebala piti pilule željeza.- Zar od toga ne pocrne zubi?- Zaboga, otkud ti ta bapska prica?- Možda je sve to zbog vjencanja. Morala sam napisati sto cetrdeset pisama

zahvale...- Ne budi nezahvalna... ali, kad smo veckod toga, nazvala je Rose Kintvre. Pita se što bi ti poklonila. Predložila sam joj one caše koje si vidjela u Ulici Sloane, znaš, one s ugraviranim pocetnim slovima. Što ceš odjenuti veceras?Caroline otvori ormar i uzme prvu stvar koja joj dode pod ruku - bila je to crna baršunasta haljina. - Ovo?- Da. Volim tu haljinu. Ali uz nju bi morala obuci tamne carape.Caroline vrati haljinu u ormar.- Onda ovo? - Srecom, izvukla je kaftan, a ne novi kostim.- Da. Jako zgodno. To i zlatne naušnice.- Izgubila sam ih.- Ma, nisi valjda! One koje ti je Hugh poklonio?- Zapravo ih nisam izgubila, nego samo zametnula. Ne mogu se sjetiti gdje sam ih ostavila, ali neka te to ne brine. -Preko glave je navukla svilenu tkaninu, meku poput snijega. -Uostalom, naušnice mi se ionako vide samo kada podignem kosu. - Pocela je zakopcavati sitne gumbe i dodala: - Što je s Jodvjem? Gdje ce on vecerati?- S Katy, u suterenu. Pozvala sam ga da nam se pridruži, ali kaže da bi radije gledao neki kaubojac na televiziji.Caroline skine gumicu i rašcešlja kosu. - Sada je dolje?- Mislim da jest.Caroline nasumicno odabere jedan od parfema i namiriše se. - Ako nemaš ništa protiv - rece - najprije cu sici k njemu i poželjeti mu laku noc.

- Samo se nemoj dugo zadržati. Lundstromovi stižu za desetak minuta.- Dobro.Dok su se stubama spuštale u predvorje, na vratima gostinjske sobe pojavio se Shaun Carpenter. U rukama je nosio crvenu posudu za led, izlivenu u obliku jabuke i s pozlacenom ruckom. Podignuo je pogled prema njima.- Nema leda - objasnio je u hodu, a zatim je poput kakva komicnog lika usporenih reakcija zastao nasred hodnika i iznenadenim pogledom popratio njihov silazak.- Oho! Obje ste prelijepe. Kakav par božanstvenih žena! Shaun je Dianin muž i Carolinin ... zvala ga je svakako. Mužmoje pomajke - ponekad. Ili - moj poocim, ili, jednostavno -Shaun.Shaun i Diana vec su godinama u braku, no kako je Shaun znao reci - poznavao ju je i divio joj se mnogo duže.- Znao sam je još kao djevojku - govorio je. - Vec sam mislio da sam je osvojio, kad je pošla u Grcku kupiti neko imanje i uskoro mi napisala kako se udala za arhitekta - Geralda Cliburna - udovca i boema. Kao da me grom ošinuo!Nije je mogao zaboraviti, no bio je prirodno sposoban pa mu je dobro išlo i u poslu i u privatnom životu. Uživao je u ulozi neženje - kao zreo i profinjen muškarac postao je omiljena meta londonskih udavaca a svi termini za sastanke bili su mu zauzeti po nekoliko mjeseci unaprijed.Doista je izvanredno uredio svoj samacki život, a kada se Diana Cliburn kao mlada udovica vratila s dvoje svojih pasto-raka u London, uselila se u staru kucu, povezala se s nekadašnjim društvom i zapocela nov život, nagadalo se što ce Shaun Carpenter poduzeti, je li preduboko ogrezao u udobnu svakod-nevicu neženje? Hoce li se - pa makar i radi Diane - htjeti odreci svoje neovisnosti i pristati na monotoni život obiteljskog covjeka? Njegovi poznanici u to su duboko sumnjali.No pokazalo se da su pravili racun bez krcmara. Diana se10vratila s Afrosa ljepša i poželjnija no ikada. Imala je trideset dvije godine i bila je na vrhuncu privlacnosti. Shaun joj se poceo oprezno približavati. Trebalo joj je svega nekoliko dana da ga potpuno osvoji. Nije prošao ni puni tjedan, a vec ju je zamolio da se uda za njega, a potom ju je redovito prosio svakih sedam dana, sve dok konacno nije pristala.Najprije ga je natjerala da priopci novost Carolini i Jodvju. - Ja vam ne mogu biti otac- rekao im je, ushodavši se po sagu primace sobe i znojeci se pod njihovim pronicavim i zapanjujuce slicnim ocima. - Ne bih to mogao ni kad bih želio. Ali znajte da mi se uvijek možete obratiti ako vam ustreba savjet ili možda novac... napokon, ovo je vaša kuca... i želio bih da se osjecate...Spetljao se, proklinjuci Dianu što ga je dovela u tako neugodan položaj. Bilo bi mu draže da je prepustila stvari njihovu tijeku i da se odnos izmedu djece i

njega razvijao prirodno i spontano. No Diana je po prirodi bila nestrpljiva -uvijek je bilo po njenu pa je moralo biti i taj put.Jody i Caroline sucutno su promatrali Shauna, ali nisu ni prstom pomaknuli da mu olakšaju situaciju. Bio im je drag, no bistrim okom mladosti zapazili su da je Diana vec posve osvojila njegovo srce. Osim toga, govorio je da je Milton Gardens njihova kuca, a za njih je uvijek postojao samo jedan dom -bijela kuca pravokutna oblika što se poput kocke šecera uzdizala visoko ponad modrog Egejskog mora. No nije im više pripadala - utonula je bez traga u mrak prošlosti. Što ce Diana odabrati, za koga ce se udati - njih se to nije ticalo. Napokon, ako se za nekoga vec morala udati, bilo im je drago da to bude veliki, simpaticni Shaun.Sada, dok je Caroline prolazila pokraj njega, Shaun se uklonio u stranu, ugladen, uštirkan i pomalo smiješan s posudom za led koju je ispružio kao da je komu nudi. Mirisao je na Brut i na cisto rublje, a Caroline se sjetila oca, njegove cesto neizbrijane brade i plavih radnih košulja koje je najradije uzimao još poluzgužvane, ravno sa žice za sušenje. Sjetila se i11njegovih vjecnih svada s Dianom u kojima su zapravo oboje uživali, a iz kojih bi gotovo uvijek on izlazio kao pobjednik! I kao toliko puta ranije, ponovno se zapitala kako se neka žena mogla udati za dva toliko razlicita muškarca.Silazak u Katvno kraljevstvo u suterenu cinio se poput prelaska u neki drugi svijet. Gornji katovi kuce bili su opremljeni sagovima pastelnih boja, kristalnim lusterima i teškim, baršunastim zastorima. Dolje je, pak, sve bilo pretrpano, neskladno i veselo. Karirani linoleum mjestimice su prekrivale prostirke živahnih boja, na prozorima su visjele šarene zavjese, ukrašene volancicima a svaku vodoravnu površinu prekrivale su fotografije, porculanske pepeljare (uspomene na zaboravljena ljetovališta), obojene školjke i vaze s plasticnim cvijecem. U kaminu je pucketala vatra a pred kaminom, sklupcan u ulek-nutom naslonjacu i ociju prikovanih za televizijski ekran, sjedio je Carolinin brat, Jody.Nosio je traperice i plavu polo-majicu, na nogama su mu bile istrošene sportske cipele, a na glavi ofucana, prevelika kapa za jedrenje. Na trenutak je podignuo pogled prema Caro-lini, a potom ga odmah svrnuo nazad na ekran. Nije želio propustiti nijednu scenu, nijedan trenutak radnje.Caroline zaobide naslonjac i spusti se pokraj njega na pod. - Kakav je film? - upita.- Glup. Stalno se ljube...- Onda ga nemoj gledati.Razmislio je o prijedlogu i zakljucio da i nije loš, izvukao se iz naslonjaca i ugasio televizor. Slika je išcezla uz lagani hropac. Stao je na prostirku ispred kamina i pogledao dolje, u Caroline.Jody je bio u lijepoj dobi - imao je jedanaest godina i više nije bio malen, no još uvijek ga nisu mucili pubertetska štr-kljavost, mušicava raspoloženja i bubuljice. Lice mu je tako nalikovalo Carolininu da bi stranci, vidjevši ih zajedno, od prve pogodili da su brat i sestra. Ipak, Caroline je imala plavu kosu,12a Jody tako sjajno smedu da se ponekad cinila crvenom i dok su se njoj pjege samo malo prosule po nosu, Jodvju su se raštrkale poput konfeta posvuda duž leda, ramena i ruku. Oci su mu bile sive. Smiješio se rijetko, ali ocaravajuce, otkrivajuci pri tome zube, malo prevelike za njegovo sitno lice i lagano svinute, kao da su se namucili da si naprave mjesta.- Gdje je Katy? - upita Caroline.- Gore je, u kuhinji.- Jesi li vecerao? -Jesam.- Od naše vecere?- Pojeo sam malo juhe. Ostalo mi se nije svidalo pa mi je Katy ispržila jaja i slaninu.- Voljela bih da sam i ja mogla vecerati s tobom. Jesi li vidio Shauna i Hugha?- Jesam. Bio sam gore. - Iskreveljio se. - Dolaze Haldano-vi, nemaš srece.Zavjerenicki su se nasmiješili jedno drugome. Imali su slicno mišljenje o Haldanovima. - Odakle ti ta kapa? - upita ga Caroline.Jody je sasvim zaboravio na kapu. Svuce je, posramljena izraza. - Pronašao sam je u starom kovcegu u djecjoj sobi.

-To je tatina kapa.- Da, to sam i mislio.Caroline se nagnula i uzela mu je iz ruku. Bila je prljava i zgužvana, natopljena solju a mali amblem nad štitnikom poceo se odšivati.- Nosio ju je na jedrenju. Znao je reci kako je važno da se covjek dobro ocijene, jer odjeca daje samopouzdanje, a kad imaš samopouzdanja ne bojiš se uzvratiti kad te netko opsuje. - Jody se nasmije. - Sjecaš li se kako se šalio?- Pomalo - rece Jody. - Sjecam se da je citao Alana Forda.- Bio si tako malen, tek šestogodišnjak, a ipak se sjecaš. Jody se ponovno nasmiješi. Caroline ustane i vrati mustaru kapu na glavu. Štitnik mu je posve zaklonio lice pa se morala prignuti da ga poljubi.13I

- Laku noc - rekla je.- Laku noc - odgovorio je JodyF ne micuci se. Caroline ga s oklijevanjem ostavi, a zatim na stubištu jošjednom zastane i okrene se. I dalje ju je gledao ispod smiješne kape, a izraz u njegovim ocima nagnao ju je da upita: - Što je?- Ništa.- Onda, vidimo se sutra...- Da - rece Jody. - Naravno. Laku noc.Caroline se popela u prizemlje. Iza zatvorenih vrata sobe za primanja dopirao je žamor glasova a Katy je upravo vješala tamni krzneni kaput na vješalicu i odlagala ga u ormar kraj ulaznih vrata. Nosila je tamnosmedu haljinu i cvjetnu pregacu- bio je to njezin doprinos svecanosti vecerašnjeg primanja i dramaticno se trgnula kad je ugledala Caroline.- Uh, baš si me prepala. -Tko je došao?- Gospodin i gospoda Aldane. - Mahne glavom u smjeru sobe. - Unutra su. Radije se požuri, kasniš.- Bila sam kod Jodvja. - Nije joj se išlo na primanje. Naslonila se na stubišnu ogradu i odlucila još malo postajati s Katy. Pomislila je kako bi bilo divno da se može vratiti u svoju sobu, uvuci se u krevet i naruciti kuhano jaje.- Gleda li još uvijek one Indijance?- Ne bih rekla. Kaže da se u filmu stalno ljube.Katy se namršti. - Ja uvijek kažem da je bolje gledati poljupce nego nasilje. - Zatvorila je vrata ormara. - Pametnije je da djeca gledaju one stvari nego da se smucaju uokolo i lupaju starice kišobranima po glavi.Izrekavši svoje mišljenje, pode nazad u kuhinju. Caroline je ostala sama. Više nije imala izgovora za daljnje otezanje pa je krenula hodnikom, usiljeno se nasmiješila i otvorila vrata primace sobe. (Još jedna stvar koju je naucila u glumackoj školi- elegantan ulazak u prostoriju). Žamor je utihnuo a netko je primijetio: - Caroline je stigla!Dianina primaca soba, svecano osvijetljena, doimala se14spektakularnijom od kakve pozornice. Tri dugacka prozora s pogledom na mirni trg zastirala su blijedi, svijetlozeleni, baršunasti zastori. Velike, udobne, ružicaste i bež sofe, sag istih boja i ormarici od orahova drveta lijepo su se slagali sa starinskim slikama na zidovima. Uz sofe je stajao moderni klupski stolic od stakla i celika, izraden u talijanskom stilu. Posvuda je bilo cvijeca, a zrak su prožimali profinjeni i skupi mirisi - miris zumbula, parfema Madame Rochas i Shaunovih havanskih cigara. Stajali su baš onako kako ih je zamislila, okupljeni oko kamina, s cašama u rukama. Nije još ni zatvorila vrata, a Hugh je vec odložio svoju cašu, izdvojio se iz skupine i pošao prema njoj.- Draga! - Zagrlio ju je i poljubio, a potom bacio pogled na svoj okrugli zlatni sat, otkrivajuci uštirkano bijelo orukavlje sa zlatnim pucetima. - Kasniš.- Ali Lundstromovi još nisu stigli.- Gdje si bila?- Kod Jodvja.- U tom ti slucaju opraštam.Bio je visok, mnogo viši od Caroline, mršav, crnomanjast i vec je poceo gubiti

kosu, zbog cega se cinio starijim od trideset tri godine, koliko je zapravo imao. Nosio je baršunasti tamno-plavi sako i svecanu košulju ukrašenu cipkom, dok su mu oci, vrlo tamne pod jakim obrvama, trenutno izražavale smjesu veselosti, prijekora i ponosa.Caroline je zapazila ponos i laknulo joj je. Nije bilo lako nositi se s Hughom Rashlevjem. Cesto ju je mucio osjecaj kako mu nije dorasla. Ipak, kao buduci suprug, Hugh je bio izvrsna prilika. Bio je uspješan burzovni mešetar te iznimno pažljiva i obzirna osoba, premda je ponekad postavljao prevelike zahtjeve pred ljude. No drugo se vjerojatno nije ni moglo ocekivati - takvi su bili svi u njegovoj obitelji. Napokon, bio je Dianin brat.15ifKako se Parker Haldane nepopravljivo lijepio za zgodne mlade žene, a Caroline je spadala medu njih, Elaine Haldane se prilicno hladno ophodila prema njoj. Caroline se nije zbog toga brinula. Ponajprije - rijetko je vidala Elaine jer su Halda-neovi živjeli u Parizu gdje je Parker rukovodio francuskom podružnicom velike americke reklamne tvrtke i dolazili su u London tek jednom u dva-tri mjeseca, uglavnom radi Parkero-vih poslovnih sastanaka, kao i ovaj put.Osim toga, ni Caroline nije osobito voljela Elaine, a to je ljutilo Dianu, jer su njih dvije bile najbolje prijateljice. - Zašto si uvijek tako hladna prema Elaine? - Diana bi je strogo zapitala, a Caroline bi slegnula ramenima i rekla: - Žao mi je -znajuci da bi iscrpnijim objašnjenjem mogla samo još više uvrijediti Dianinu prijateljicu.Elaine je bila zgodna, otmjena žena. Voljela se napadno odijevati i to nije mogao izlijeciti ni život u Parizu. Ponekad je bila i vrlo zabavna, ali Caroline je znala da su njene duhovitosti najcešce bile otrovne strelice, usmjerene prema prijateljima i poznanicima koji trenutno ne bi bili prisutni. Bilo je zastrašujuce slušati je jer covjek nije mogao a da se ne pita što ce nekom drugom prilikom reci o njemu.Parker je, s druge strane, bio prilicno bezazlen.- Ti si jedno divno stvorenje. - Zastane i poljubi joj ruku. Gotovo je ocekivala da lupne petama. - Zašto nas uvijek puštaš da cekamo?- Morala sam Jodvju poželjeti laku noc. - Okrenula se k njegovoj ženi. - Dobra vecer, Elaine. - Ovlaš su se dodirnule obrazima i razmijenile poljupce u zraku.- Zdravo, draga. Kakva lijepa haljina!- Hvala.- Te vrecaste stvari tako su udobne... - Zapalila je cigaretu i ispustila golem oblak dima. - Upravo sam Diani pricala o Elizabeth.Caroline se lecnula, no ipak je ljubazno upitala: - Što je s njom? - ocekujuci da ce cuti kako se Elizabeth zarucila, kako jeu gostima kod Age Khana, ili pak u New Yorku, gdje pozira za Vogue. Elizabeth je bila Elainina kci iz prvog braka. Bila je malo starija od Caroline i premda je ona ponekad imala osjecaj da je poznaje bolje nego samu sebe, zapravo se nisu nikada srele. Elizabeth je živjela malo kod jednog, a malo kod drugog roditelja - kod majke u Parizu i kod oca u Škotskoj, a u rijetkim zgodama kada bi navratila u London, Caroline nije bila u gradu.Pokušala se sjetiti što je posljednje cula o Elizabeth. - Bila je na Karibima ili tako nešto?-Tako je, draga. U posjetu svojoj staroj školskoj prijateljici i sjajno se provela. No prije nekoliko dana vratila se u Škotsku, a u Prestwicku ju je docekao otac i rekao joj tu groznu novost.- Kakvu novost?- Dakle, prije deset godina, dok smo još bili zajedno, Duncan i ja smo kupili kucu u Škotskoj... zapravo ju je on kupio, premda sam se ja žestoko protivila tome ... Što se našeg braka tice, bila je to kap koja je prelila cašu. - Zašutjela je, kao da je zaboravila što je htjela reci.- Elizabeth - Caroline je blago podsjeti.- Ah, da. Dakle, kupili smo kucu i cim smo se uselili Elizabeth se sprijateljila s dva djecaka sa susjednog imanja ... zapravo, i nisu to više bili djecaci, nego pravi momci, doista carobni ... prigrlili su je kao sestricu, a ona se u tren oka tako udomacila u njihovoj kuci, kao da se ondje rodila. Obojica su je obožavali, ali posebno ju je mazio stariji brat i, draga moja, baš prije Elizabethina povratka kuci mladic je poginuo u najstrašnijoj automobilskoj nesreci koja se može zamisliti. Zaista sablasno! Bila je poledica i auto se

zabio ravno u kameni zid.I protiv svoje volje Caroline se iskreno zaprepastila: -Zaista strašno!- Da, sablasno. A imao je samo dvadeset osam godina. Izvanredan zemljoradnik, sjajan strijelac, prekrasna osoba. Zamisli kakvu je dobrodošlicu doživjela moja Elizabeth! Nazvala me sva u suzama. Ja sam je nagovarala da dode u London - malo bismo je razvedrili - no rekla je da je trebaju ondje...1617- Siguran sam da je njenom ocu drago što je s njim - Parker je iskoristio priliku da se prišulja Carolini i doda joj cašu marti-nija, tako ledenog da su joj se zamalo prsti smrzli. - Koga cekamo? - upita.- Lundstromove. Kanadski par. On je bankar iz Montreala. Radi sa Shaunom na novom projektu.- Znaci li to da ce se Diana i Shaun doista preseliti u Montreal? - upita Elaine. - Ali što ce biti s nama? Diana, što cemo bez tebe?- Koliko dugo ce ostati ondje? - upita Parker.- Tri, cetiri godine, a možda i manje. Odlaze odmah nakon svadbe.- A kuca? Ti i Hugh cete živjeti ovdje?- Prevelika je. Osim toga, Hugh ima stan koji nam savršeno odgovara. Ne, Kathy ce i dalje živjeti u suterenu i cuvati kucu, a gornje katove ce iznajmiti ako se pojavi dobra ponuda.-AJody?Caroline najprije pogleda Parkera, a potom svoju cašu s picem.- Jody odlazi s njima. -Zarti nije žao?- Jest. Žao mi je, ali Diana tako želi.A Hugh se ne želi opteretiti malim djecakom. U svakom slucaju, ne još. Možda ce željeti vlastitu bebu, za koju godinu, ali ne i jedanaestogodišnjeg djecaka, sada. Osim toga, Diana ga je vec upisala u privatnu školu, a Shaun ga namjerava dati u školu skijanja i hokeja na ledu.Parker ju je još uvijek motrio. Ona se gorko nasmiješi. -Znaš Dianu, Parkeru. Što naumi to i ostvari.- Nedostajat ce ti brat, zar ne?- Da, nedostajat ce mi. >Napokon su stigli i Lundstromovi. Upoznali su ih s ostalima, ponudili im pice i ljubazno ih uveli u razgovor. Caroline se, pod izgovorom da traži cigaretu, malo odvojila i znatiželjno ih18odmjerila. Pomislila je kako su slicni, kao što to cesto biva s ljudima koji su dugo u braku: oboje su bili visoki i košcati, sportski tipovi. Mogla ih je zamisliti kako vikendom zajedno igraju golf, a ljeti jedre, možda se i natjecu na kakvoj utrci jedrilica. Gospoda Lundstrom nosila je jednostavnu haljinu i krasan dijamantni nakit, a gospodin Lundstrom se doimao pomalo bljedunjavo, kao što je cest slucaj u iznimno uspješnih ljudi. ,ilIznenada je pomislila kako bi ovoj kuci dobro došao, poput daška svježeg zraka, posjet nekog siromaška, gubitnika, kakvog zgubidana ili cak pijanca. Slikara što gladuje na kakvu tavanu. Pisca prica koje nitko ne kupuje. Ili skitnice neobrijana lica i tusta trbuha obješena preko pojasa hlaca. Sjetila se prijatelja svoga oca, šarolike skupine ljudi, cesto na lošem glasu. Znali su piti crno vino ili metaksu do duboko u noc, a poslije bi zaspali ma gdje da su se zatekli - na sofi ili na terasi, s nogama podignutim na nisku ogradu. Sjetila se kuce na Afrosu - nocu bi je prošarale tamne sjene i mjesecina... i uvijek se cuo zvuk mora,- Idemo vecerati.Bio je to Hugh. Tek sada je shvatila da ju je vec jednom pozvao na veceru, ali ga prvi put nije cula. - Odlutala si, Caroline. Dovrši pice, vrijeme je da nešto pojedemo.Za stolom su je smjestili izmedu Johna Lundstroma i Shauna. Shaun je bio zauzet nalijevanjem vina pa se Caroline našla u razgovoru s gospodinom Lundstromom.- Prvi put ste u Engleskoj?- A ne, nikako. Cesto sam ovdje. - Poravnao je svoj nož i vilicu, malo se namrštivši. - Dakle, jedna stvar mi nije posve jasna. U vašoj obitelji, mislim. Vi ste Dianina pastorka?- Tako je. I udat cu se za Hugha, njezinog brata. Mislim da vecina ljudi to smatra protuzakonitim, ali zapravo nije. Barem se ne spominje u Bibliji.

- Ni na trenutak nisam pomislio da tu ima cega protuzakonitog. Vrlo je prikladno. Tako valjani ljudi ostaju u istoj obitelji.19- Nije li to pomalo staromodno stajalište?Pogledao ju je i nasmiješio se. Osmijeh ga je cinio mladim i živahnijim. Doimao se manje imucnim. Covjecnijim. Caroline osjeti kako joj postaje simpaticniji.- Samo prakticno, rekao bih. Kad se udajete?- U drugi utorak. Još ne mogu vjerovati.-A hocete li doci u Montreal posjetiti Shauna i Dianu?- Vjerojatno. Ali poslije, ne odmah.- A tu je i djecak...- Da, Jody, moj brat.- On ce s njima u Kanadu? -Da.- Bit ce mu lijepo. Kanada je sjajno mjesto za djecake.- Da - rece Caroline.- Nemate više brace i sestara?- Imamo - rece Caroline - Angusa.- Još jedan brat?- Da. Njemu je skoro dvadeset pet godina. —I cime se on bavi?- Ne znamo.John Lundstrom zacudeno, ali pristojno podigne obrve. Caroline rece: - Ozbiljno vam kažem. Ne znamo što radi niti gdje je. Vidite, živjeli smo na Afrosu u Egejskom moru. Moj otac je bio arhitekt, neka vrsta posrednika ljudima koji žele kupiti zemlju na otoku i izgraditi kuce. Tako je upoznao Dianu.- Cekajte malo. Želite li reci da je Diana htjela kupiti zemlju?- Da, i sagraditi kucu. Umjesto toga upoznala je moga oca, udala se za njega i ostala živjeti u našoj kuci u Afrosu...- Ali vratili ste se u London.- Da, moj otac je umro i Diana nas je dovela ovamo. No Angus nije želio poci. Tada mu je bilo devetnaest godina, imao je kosu do ramena i nije nosio cipele. Diana mu je rekla da može ostati u našoj kuci na Afrosu ako želi. Odgovorio joj je neka slobodno proda kucu jer je on kupio mali rnini-morris i ide u20Indiju preko Afganistana. Diana ga je upitala zašto ide tamo, a Angus je odgovorio - da pronade sebe.- Mnogi su mladi danas takvi. Znate to, zar ne?- Nije neka utjeha kad se radi o vlastitu bratu.- Zar ga otada niste vidjeli?- Jesmo. Došao je ubrzo nakon Dianinog i Shaunovog vjencanja. Mislili smo da ce imati barem par cipela na nogama, a on se nije nimalo promijenio; bio je nepopravljiv. Od Dianinih savjeta postajao je još samo gori pa se vratio nazad u Afganistan i od tada nismo culi za njega.- Nikada?- Zapravo jesmo ... jednom. Poslao je razglednicu iz Ka-bula ili Šrinagara, ili Teherana, ili tko zna otkud. - Nasmiješila se, pokušavajuci sve okrenuti na šalu, ali prije nego što joj je John Lundstrom odgovorio, preko ramena mu se nadvila Katy, postavljajuci zdjelu s juhom od kornjace i on se okrenuo od Caroline. Osjetivši da je nit razgovora pukla, poceo je razgovarati s Elaine.Vecer je tekla svojim tokom - službena, predvidljiva i, za Caroline, dosadna. Popivši kavu i konjak, svi su se još jednom okupili u primacoj sobi. Muškarci su se stisnuli u kutu i raspravljali o poslovima, a žene su stale oko kamina, ogovarajuci, praveci planove za Kanadu i diveci se goblenu koji je Diana trenutno radila.Hugh se uskoro izdvojio iz skupine muškaraca, tobože da bi dolio pica Johnu Lundstromu. No cim mu je vratio cašu, prišao je Carolini, sjeo na rukohvat njena naslonjaca i zapitao: - Kako si?- Zašto pitaš?- Jesi li raspoložena za posjet Arabelli?Podigla je pogled prema njemu. Iz dubine naslonjaca lice mu se doimalo pomalo izoblicenim. Cudno je izgledao.- Koliko je sati? - upita ga.On baci pogled na sat. - Jedanaest. Možda si preumorna? Prije nego je uspjela odgovoriti, Diana je podigla pogled21

sa svoga goblena ir nacuvši njihov razgovor, rekla: - Bježite, vas dvoje.- Kamo bi to trebali pobjeci? - upita Elaine.- U Arabellu. To je mali klub kojega je Hugh Clan.- Zvuci intrigantno... - Elaine se znalacki nasmiješi Hughu, kao da su joj poznate sve tajne nocnih klubova. Hugh i Caroline su se uskoro ispricali, pozdravili s ostalima i pošli. Ona se popela na kat kako bi uzela kaput i pocešljala kosu. Zastala je pred Jodvjevim vratima, no kako nije primijetila svjetla ni zvukova, pošla je dalje i spustila se u predvorje, gdje ju je cekao Hugh. Otvorio joj je vrata i zajedno su krenuli u blagu, vjetrovitu noc. Odšetali su se do mjesta gdje je Hugh parkirao auto a potom su, opkruživši trg, krenuli u Kensington High Street. Na nebu se sjajio mladi mjesec, a krpice oblaka, nošene vjetrom, povremeno bi mu sakrile lice. Gole grane drveca u parku njihale su se pod povjetarcem, dok su se narancasta svjetla grada zrcalila na nebu. Caroline je otvorila prozor, puštajuci da joj hladan zrak struji kosom i pomislivši kako bi noc poput ove trebalo provesti u prirodi, šetajuci duž tamnih cesta, dok vjetar huji kroz drvece, a put tek na mahove osvjetljava mjesecina.Uzdahne. - Cemu to? - upita Hugh.- Cemu što?- Uzdah. Tragicno je zazvucalo.- Bez veze.Nakon nekoliko trenutaka Hugh je ponovno upita: - Je li sve u redu? Kao da si zabrinuta?- Nisam. - Napokon, zaista je sve bilo u redu. Sve i ništa. Izmedu ostalog, progonio ju je i taj stalni osjecaj slabosti. Pitala se zašto ne može s Hughom porazgovarati o tome. Možda zbog toga što je sam bio tako krepak. Energican, aktivan, vitalan i nikada umoran. U svakom slucaju, koliko god joj bolest bila dosadna, još joj je dosadnije bilo pricati o njoj.Tišina medu njima je rasla. Na posljetku, cekajuci da se upali zeleno svjetlo, Hugh rece: - Lundstromovi su sjajni.- Jesu. Pricala sam gospodinu Lundstromu o Angusu i slušao je.22- Pa što si ti ocekivala?- Isto što i od svih drugih. Da se zapanji, zgrozi ili -promijeni temu. Diana mrzi kad pricamo o Angusu. Valjda zato jer je bio njen jedini neuspjeh. - Ispravi se - Što jest njen jedini neuspjeh.- Misliš, zato što nije došao u London s vama?- I što nije ostvario karijeru ekonomista ili koju god da je za njega planirala. Umjesto toga, ucinio je upravo ono što je želio.- Izlažuci se opasnosti da me optužiš kako držim Dianinu stranu u ovoj raspravi, moram ti reci - i ti si. Usprkos opcem protivljenju upisala si se u Školu glume pa cak si i radila ...- Samo šest mjeseci.- Razboljela si se. Imala si upalu pluca. Nije bila tvoja pogreška.- Nije, ali ozdravila sam i da sam imala petlje, vratila bih se i pokušala ponovno. Ali nisam. Prepala sam se. Diana je uvijek govorila da nisam borac i na kraju se pokazalo da je u pravu. Samo je još nedostajalo da kaže : »Lijepo sam ti govorila.«- Ali da si se držala glume - rece Hugh nježno - vjerojatno se ne bi sad udavala za mene.Caroline baci pogled na njegov profil, neobicno osvijetljen ulicnim svjetlima i bljeskom žaruljica na vozackoj ploci. Izgledao je mrko pa cak i pomalo podlo.- Ne, vjerojatno ne bih.Ali nije sve bilo tako jednostavno. Razlozi zbog kojih se udavala za Hugha bili su tako brojni i medusobno isprepleteni da ih je bilo teško razmrsiti. No cini se da je najvažniji bio osjecaj zahvalnosti. Hugha je prvi put vidjela kad su se vratili s Afrosa. Bila je mršava petnaestogodišnjakinja i vec je tada, premda namrgodena i tužna, uocila njegove vrline. Bez rijeci se pobrinuo za njihovu prtljagu i putovnice te za umornog i uplakanog Jodvja. Spadao je u one pouzdane muškarce kakve je oduvijek trebala, ali ih nije imala u blizini. Bilo je ugodno23prepustiti se njegovoj brizi, a njegov zaštitnicki stav, više skrbnicki nego patronizirajuci, nije se nimalo izmijenio tijekom teških godina njena odrastanja.Drugi važni razlog bila je sama Diana. Cini se da je ona od samog pocetka

smatrala kako su Hugh i Caroline stvoreni jedno za drugo. Privlacila ju je prakticnost te kombinacije. Profinjeno, jer bila je prepametna da bi se upustila u otvoreno nagovaranje, ohrabrivala ih je da budu zajedno.Hugh te može odvesti na kolodvor. Draga, nadam se da ne izlaziš veceras. Hugh dolazi na veceru.No cak ni taj nepopustljivi pritisak ne bi urodio plodom da Caroline nije upoznala Drennana Colefielda. Nakon toga ... nakon takve ljubavi, Carolini se cinilo da ništa više nece "biti isto. Kada je sve bilo gotovo i kada se napokon, ociju još uvijek punih suza, uspjela osvrnuti oko sebe, vidjela je da je Hugh još uvijek tu. Cekao je, nepromijenjen, samo što se sada želio oženiti njome, a cinilo se da više nema nijednog razloga da ga odbije.- Tako si tiha cijelu vecer - rekao je.- A meni se cinilo da sam previše brbljala. • - Sigurna si da te ništa ne muci?- Samo to što se stvari odvijaju prebrzo i što nas ceka još toliko posla, a od susreta s Lundstromovima ne mogu se riješiti osjecaja da je Jody vec otišao u Kanadu i da ga više nikada necu vidjeti.Hugh je zašutio, posegnuo za cigaretom i zapalio je na automobilskom upaljacu. Vrativši spravu na njezino mjesto, rece - Skoro sam siguran da tebe zapravo muci predbracna depresija, valjda to tako zovu u ženskim casopisima.- A što joj je uzrok?- Moraš misliti na previše stvari, napisati toliko pisama, raspakirati silne poklone, isprobati odjecu, odabrati zavjese, isplatiti dostavljace i cvjecare. To bi izludilo i najhladnokrvniju djevojku.- Pa zašto si nas onda uvalio u to golemo vjencanje?24- Jer oboje držimo do Diane. Mogli smo se, dakako, odšuljati u maticni ured, a zatim otputovati u Brighton na dva dana, no tako bismo joj uskratili neizmjerno zadovoljstvo.- Ali mi smo ljudi, a ne žrtveni janjci.Položio je ruku preko njezine. - Razvedri se. Skoro ce utorak i sve ce biti gotovo. Odletjet cemo na Bahame, izležavat ceš se na suncu po cijele dane, neceš morati napisati nijedno pismo i jest ceš samo narance. Kako ti se to svida?- Voljela bih da odemo na Afros - rekla je, znajuci da zvuci djetinjasto.Hugh postane nestrpljiv- Caroline, znaš da smo o tome raspravljali tisucu puta...Prestala ga je slušati. Misli su joj, kao da ih je vukao neki magnet, hitale na Afros. Sjecala se maslinika - prastarih debala utonulih u polja makova, plavog mora na horizontu, livada prepunih zumbula i blago mirisavih, ružicastih ciklama. I stada koza što mirno pasu, s klepetavim zvoncima oko vrata. I gora obraslih borovima i smole što im kapa niz koru, topeci se pod toplim suncem.- ... u svakom slucaju sve je vec dogovoreno.- Ali jednog dana ... ipak cemo poci na Afros, zar ne?- Pa ti me uopce nisi slušala!- Mogli bismo unajmiti neku kucicu. -Ne.- Ili zakupiti jahtu. -Ne.- Zašto?- Jer mislim da bi se trebala sjecati Afrosa onakva kakav je bio, a ne kakav je sada - uništen turizmom i nagrden velikim hotelima.- Otkud znaš da je tako?- Skoro sam siguran. -Ali...- Ne - rece Hugh.Nakon krace šutnje ona rece tvrdoglavo -Ali ja ipak želim poci onamo.25DRUGO POGLAVLJEKada su konacno stigli kuci, zidna ura u predvorju otkucala je dva sata. Hugh je stavio Carolinin kljuc u bravu i gurnuo crna vrata, a malo zvono na dovratku zazvonilo je, meko i skladno. U predvorju je gorjelo svjetlo, no stubište je utonulo u tamu.Okrenula se Hughu: - Laku noc.- Laku noc, draga. - Poljubili su se. - Kad cemo se opet vidjeti? Sutra navecer nisam u gradu ... možda u utorak?- Svrati na veceru. Reci cu Diani.- Svakako joj reci.Nasmiješio se i krenuo van. Caroline je još uspjela reci: -Hvala ti za ugodnu

vecer- prije nego je zatvorio vrata za sobom i ostavio je samu. Pocekala je još malo, osluškujuci odlazak njegova automobila.Kada zvuk motora utihnu, okrene se i polako pode uz stube, pridržavajuci se za ogradu. Stigavši na vrh, ugasi svjetlo u predvorju i produži hodnikom u svoju sobu. Zavjese su bile navucene, postelja raspremljena, a njena spavacica položena preko pokrivaca. Približavala se postelji, redom odbacujuci cipele, torbu, kaput i šal, a potom se konacno srucila na nju, nimalo ne mareci hoce li zgužvati haljinu. Nakon nekog vremena podigla je ruku i stala otkopcavati sitnu dugmad, svukla kaftan, a zatim i ostatak odjece. Konacno je navukla spavacicu, osjecajuci njenu hladnocu na toplini kože. Bosonoga je otapka-26la do kupaonioce, izvježbanim pokretima skinula šminku i ocetkala zube. To ju je osvježilo. Vratila se u spavaonicu, sjela za toaletni stol i uzela cetku, no ubrzo ju je odložila i otvorila donju ladicu stolica. Izvadila je Drennanova pisma - smotak još uvijek zavezan crvenom vrpcom - fotografiju na kojoj hrane golubove na Trafalgar Squareu, stare kazališne programe, jelovnike te druge papirnate trice koje je skupljala i cuvala kao jedine opipljive uspomene na vrijeme koje su proveli zajedno.Bila si bolesna, rekao je Hugh te veceri, opravdavajuci je. Imala si upalu pluca.Zvucalo je to kao logicno, ispravno objašnjenje. Ali nitko od njih, cak ni Diana, nije znao za Drennana Colefielda. Pa i onda kada je sve vec bilo gotovo i kada ju je Diana povela na oporavak na Antibe, Caroline joj nije rekla što se uistinu dogodilo, premda je ponekad ceznula za utjehom, makar to bile i najotrcanije narodne mudrosti. Vrijeme lijeci rane. Svaka djevojka prozivi barem jednu nesretnu ljubav u životu. Svako zlo za neko dobro.Nekoliko mjeseci poslije razgovarali su o njemu za doruckom. Diana je citala kulturnu rubriku novina, podigla pogled i preko marmelade, jutarnjeg svjetla i mirisa kave rekla Carolini: - Zar nije i Drennan Colefield bio s tobom u Lunnbrid-ge Repertorvju?Caroline je vrlo oprezno odložila šalicu s kavom i rekla: -Jest, zašto?- U clanku piše da ce glumiti Kirbvja Ashtona u filmu Potegni oružje. Mislim da ce to biti prilicno socna uloga - knjiga je prepuna nasilja, seksa i izazovnih djevojaka. - Pogleda je. -Je li bio dobar? Glumac, mislim?- Da, valjda.- Tu je i njegova slika sa ženom. Znaš li da se oženio Michelle Tyler? Strašno je zgodan.Pružila joj je novine i doista, bio je to Drennan, mršaviji no što ga se Caroline sjecala i duže kose, ali istog osmijeha i kao i uvijek, s cigaretom medu prstima.- Što radiš veceras? - pitao ju je prvi put kada su se sreli.27Kuhala si je kavu u zajednickoj kuhinji i bila je sva zamrljana bojom - radila je na scenografiji za novu predstavu. - Ništa -odgovorila je. - Ni ja. Hajde da zajedno ne radimo ništa. - A nakon te veceri svijet je postao prekrasnim mjestom. Odjednom je svaki list na stablu postao malim cudom. Dijete u igri s loptom, starac na klupi u parku - sve je dobilo znacenje koje ranije nije primjecivala. Dosadni mali grad iznenada se promijenio - ljudi su se smiješili, doimali se sretnima i cinilo se da sunce uvijek sja, toplo i blještavije no ikada prije. I sve to zbog Drennana. - Ovo znaci voljeti - rekao joj je i pokazao. - Takva je prava ljubav.No više nikada nije bilo tako. Sjecajuci se Drennana, još uvijek ga voleci, a znajuci da ce se za tjedan dana udati za Hugha, Caroline pocne plakati. Bez jecaja, tiho, tek joj se poplava suza slijevala niz obraze, bez svjedoka, u samoci.Mogla je tako sjediti do jutra, zuriti u svoj odraz u zrcalu i utapati se u samosažaljenju, ne dolazeci ni do kakva valjana zakljucka, da je nije prekinuo Jody. Bešumno je došao kroz mali prolaz izmedu njihovih soba i pokucao na vrata, a tada ih, ne docekavši Carolinin odgovor, otvorio i provirio unutra.- Je li ti dobro?Njegov neocekivani dolazak naglo ju je otrijeznio. U hipu se pokušala sabrati, nadlanicom je obrisala suze, posegnula za ogrtacem i navukla ga preko spavacice.- Da ... naravno da jest... zašto nisi u krevetu?- Nisam spavao. Cuo sam kad si došla. Zatim sam zacuo kako hodaš po sobi i

pomislio sam da ti možda nije dobro. -Zatvorio je vrata za sobom i prišao mjestu na kojem je sjedila. Nosio je plavu pidžamu i bio je bos, a crvena kosa mu se nakostriješiia na tjemenu.- Zašto si plakala?Nije imalo smisla reci: »Nisam plakala.« Caroline rece: -Bez veze - premda ni to nije bilo puno smislenije.- Ne možeš reci »bez veze«. Ne može se bez veze plakati.28Posve joj se približio. Oci su mu sada bile u ravnini njezinih. -Jesi li gladna?Ona se nasmiješi i odmahne glavom.- Ja jesam. Mislio sam poci dolje i pronaci štogod.- Samo podi.Ali ostao je na mjestu, zvjerajuci po sobi u potrazi za nekim znakom koji bi mu otkrio zašto je nesretna. Pogled mu padne na smotak pisama i fotografiju. Uzeo ju je i podignuo u zrak. -To je Drennan Colefield. Gledao sam ga u filmu Potegni oružje. Morao sam nagovoriti Cathy da me povede jer film nije bio za djecu. Glumio je Kirbvja Ashtona. Baš je bio super. - Pogleda Caroline. - Poznavala si ga, zar ne?- Da. Skupa Smo bili u Lunnbridgeu.- Oženio se. -Znam.- Zar zato placeš?- Možda.- Tako si ga dobro poznavala?- O, Jody, sve je to bilo tako davno.- Pa zašto onda placeš?- Samo sam sentimentalna.- Ali ti... - Lecnuo se pomislivši na rijec voliš - ... udaješ se za Hugha.- Da. To znaci biti sentimentalan. Znaci da placeš zbog necega što je zauvijek završilo. No to je tracenje vremena.Jody ju je uporno gledao. Nakon nekoliko trenutaka odložio je fotografiju i rekao -Jdem dolje po komad kolaca. Vratit cu se. Da i tebi što donesem?- Ne. Budi tih. Nemoj probuditi Dianu.Odšuljao se. Caroline je vratila pisma i sliku u ladicu i cvrsto je zatvorila. Potom je pokupila porazbacanu odjecu, objesila kaftan, složila cipele, presavinula ostale stvari i stavila ih preko stolca. Do trenutka kad se Jody vratio sa svojim kolacem vec je išcetkala kosu i sjela na postelju, išcekujuci ga. Smjestio se kraj nje, položivši pladanj na postelju.29- Znaš, imam ideju - rece.- Dobru?- Cini mi se. Vidiš, ti misliš da je meni svejedno što idem u Kanadu s Dianom i Shaunom. Ali nije. Uopce mi se ne ide. Ucinio bih bilo što samo da ne idem.Caroline ga zapanjeno pogleda. - Ali, Jody, ja sam mislila da ti se ide. Izgledalo je da jedva cekaš.- Samo sam bio pristojan.- Zaboga, ne možeš biti pristojan kad se radi o odlasku u Kanadu.- Mogu. No sad ti kažem - ne ide mi se. -Ali u Kanadi ce ti biti lijepo.- Kako znaš? Nikada nisi bila ondje. Osim toga, ne želim napustiti moju školu, prijatelje i nogometni klub.Caroline ga je zbunjeno gledala. -Ali zašto mi to nisi ranije rekao? Zašto mi govoriš sada?- Nisam ti rekao ranije jer si neprestano bila tako zauzeta pismima, poklonima, velovima i drugim stvarima.- Ali nikada prezauzeta za tebe...On nastavi kao da ništa nije rekla. - A govorim ti sada jer ce inace biti prekasno. Jednostavno više nece biti vremena. Pa, želiš li cuti moj plan?Pozorno ga je pogledala. - Ne znam. Što si isplanirao?- Mislim da bih trebao ostati ovdje u Londonu i ne ici u Montreal... ne, ne bih ostao s tobom i Hughom. S Angusom.- S Angusom? - Zvucalo je skoro zabavno. - Angus je negdje Bogu iza leda. U Kašmiru, Nepalu, tko zna gdje. Cak i da znamo kako bismo ga pronašli, a ne znamo, nikada ne bi htio doci u London.- Nije u Kašmiru ni u Nepalu - rece Jody, odgrizajuci velik komad kolaca. - U Škotskoj je.

Sestra ga zapanjeno pogleda, pitajuci se je li dobro cula kroz grmljavinu mrvica i groždica. - U Škotskoj? - On kimne glavom. - Zašto misliš da je u Škotskoj?- Ne mislim. Znam. Napisao mi je pismo. Dobio sam ga30prije otprilike tri tjedna. Radi u hotelu Strathcorrie Arms, u Stra-thcorrieu u Perthshireu.- Pisao ti je? I ništa mi nisi rekao?Jodvjevo lice se natmuri. - Mislio sam da je bolje da ti ne govorim.- Gdje je sada to pismo?- U mojoj sobi. - Odgrize još jedan golem komad kolaca,- Hoceš li mi ga pokazati?- Dobro.Skliznuo je s kreveta i nestao a ubrzo se vratio s pismom u ruci. - Evo - rece, preda joj pismo, popne se nazad na krevet i posegne za cašom mlijeka. Omotnica je bila jeftina, svije-tložute boje s adresom otipkanom pisacim strojem.- Vrlo zagonetno - rece Caroline.- Da. Našao sam je jednog dana kada sam se vracao iz škole i pomislio sam da je neka reklama. Izgleda tako, zar ne? Znaš, one stvari što se prodaju preko pošte...Caroline izvadi pismo iz omotnice. Bio je to list avionskog papira, ocito cesto premetan po rukama i mnogo puta procitan. Cinilo se da bi se mogao svaki cas raspasti.Hotel Strathcorrie ArmsStrathcorriePerthshireDragi moj ]ody, ^Ovo je jedna od onih poruka koje treba spaliti poslije citanja - toliko je tajnovita i zato je, ako ti je imalo stalo do mene, ne daj Diani u ruke.Vratio sam se iz Indije prije dva mjeseca i došao ovamo, s nekim tipom kojega sam upoznao u Iranu. On je otišao, a ja sam se uspio zaposliti u hotelu-, cistim cipele i nosim kablice s ugljenom i sepete drva. Mjesto vrvi starcima: tu su radi pecanja. Kad ne pecaju sjede uokolo u stolcima i izgledaju kao da su mrtvi vec pola godine.Nakon pristajanja broda, proveo sam nekoliko dana u Londonu. Bio bih došao vidjeti tebe i Caroline, ali uplašio sam se da bi me Diana mogla uloviti, zaulariti {u uštirkane ovratnike), potkovati {u crne kožne cipele) i otimariti (ošišati). Odatle bi bio samo korak do orme-, dama bi me upregla.31Pozdravi Caroline. Reci joj da sam dobro i veselo. Obavijestit cu te o sljedecem koraku.Oboje mi nedostajete.Kngus- JodyF zašto mi to nisi prije pokazao?- Mislio sam da ceš ga pokazati Hughu, a on bi ispricao Diani.Ponovno procita pismo. - Ne zna da se udajem.- Ne, izgleda da ne zna.- Možemo ga nazvati.No Jody je bio protiv toga. - Nije napisao telefonski broj, a osim toga, telefoniranje nije dobro - ne vidiš covjeku lice, a veza se prekine usred razgovora. - Znala je da mrzi telefon, da ga se cak pomalo i boji.- Pa, mogli bismo mu napisati pismo.- Nikada ne odgovara na pisma.I to je bilo tocno, no Caroline je imala loš predosjecaj -Jody je smjerao nešto, a ona nije znala što.- Pa što da ucinimo?Duboko je udahnuo. - Moramo poci u Škotsku i potražiti ga. Objasniti mu. Reci mu što se dogada. - Dodao je glasnije kao da je nagluha: - Reci mu da ne želim ici u Kanadu s Dianom i Shaunom.- Znaš što ce reci na to, zar ne? Pitat ce kakve to veze ima s njim?-Mislim da nece...Caroline se posrami. - Dobro. Recimo da odemo u Škotsku i pronademo Angusa. Što bismo mu rekli?- Da mora doci u London i brinuti se za mene. Ne može bježati od odgovornosti cijeloga života - barem Diana tako uvijek kaže. A ja sam odgovornost. Baš to -

ja sam odgovornost.- Kako bi se on brinuo za tebe?- Mogli bismo unajmiti stancic, a on bi se mogao zaposliti...32- Angus?- Zašto ne? Kako drugi mogu? Zapeo je protiv toga samo zato što ne želi da bude po Dianinu.I ne htijuci, Caroline se morala nasmiješiti. - Moram priznati da tu ima istine.- Ali radi nas bi došao. Kaže da mu nedostajemo. Volio bi biti s nama.- A kako bismo došli do Škotske? Kako bismo se izvukli iz kuce a da Diana ne primijeti? Znaš da bi odmah uzbunila sve zracne luke i kolodvore. A ne možemo uzeti njezin auto -zaustavio bi nas prvi policajac.- Znam - rece Jody. - Ali o svemu sam promislio. - Ispio je mlijeko i približio joj se. - Skovao sam plan.Premda je za koji dan trebao nastupiti travanj, tmurno, tamno poslijepodne vec je tonulo u mrak. Cijeloga dana jedva da je i bilo svjetla. Nebo su još od jutra prekrivali niski, olovni oblaci, svako malo se izlijevajuci u ledenoj kiši. Krajolik je bio podjednako tmuran. U daljini su se nazirala brda, obrasla smedom zimskom travom. Uzvisine, raspukline i klance do kojih nije dopiralo sunce još uvijek je prekrivao snijeg, zaostao od posljednje oluje - cinilo se kao da ih je netko nespretno zalio šecernom glazurom. ^Uskom, vijugavom dolinom što se usjekla izmedu brda šibao je vjetar- oštar, hladan i nemilosrdan, kao da je stigao ravno s Arktika. Zavlacio se u ogoljele grane drveca, podizao stare, usahle listove iz jaraka i kovitlao ih ledenim zrakom - u visokim borovima hucao je poput udaljene grmljavine mora.Na crkvenom groblju stajala je grupica ljudi odjevenih u crno, savijajuci se pod naletima vjetra. Župnikova uštirkana halja lepršala je i napuhivala se poput razapetog jedra, a Oliveru Cairnevju se cinilo da od cice zime više ne osjeca uši i obraze na goloj glavi i požalio je što nije odjenuo deblji kaput.Um mu se nalazio u cudnom stanju - dijelom je bio zamucen, a dijelom kristalno bistar. Župnikove rijeci, bez sum-33nje znacajne, jedva da je i cuo, a s druge strane, nije mogao odvratiti pozornost od svijetložutih latica sunovrata što su plamtjele u tmurnom danu, poput svijeca u mracnoj sobi. I premda su na prvi pogled ljudi u crnome, poredani u krugu oko njega, nalikovali jedno drugome kao sjena sjeni, jedno ili dvoje od njih privlacilo je pozornost, poput likova u prednjem planu slike. Copper, na primjer, stari upravitelj imanja, u svom najboljem odijelu od tvida i s crnom kravatom. I najbliži susjed -krupna ljudina - Duncan Fraser. I djevojka, cudna djevojka što je pojavom iskakala iz toga gotovo obiteljskog skupa. Tamnokosa, vrlo dotjerana i preplanula, crnu krznenu kapu duboko je navukla preko ušiju, a lice prekrila golemim, tamnim naocalama. Doista glamurozno. Uznemiravajuce. Tko li je ona? Neka Charlesova prijateljica? Teško...Zakljucivši kako se gubi u besmislenim nagadanjima, Oli-ver je pokuša odagnati iz misli i ponovno se usredotociti na tužna zbivanja. No zlobni je vjetar, kao da se udružio s Olivero-vim osobnim davlom, u iznenadnom zaletu uskovitlao mrtvo lišce razasuto po zemlji i podignuo ga visoko u zrak. Oliver je okrenuo glavu, pokušavši zaštititi lice, i našao se oci u oci s tom neobicnom djevojkom. Skinula je naocale, a on je sa zaprepaštenjem prepoznao Liz Fraser. Stajala je uz svoga oca, neobicno elegantna. Za trenutak su im se pogledi susreli, a potom se on ponovno okrenuo, uzburkanih misli: Liz koju nije vidio duže od dvije godine. Liz, u meduvremenu odrasla, iz nekog se razloga ponovno našla u Rossie Hillu. Liz koju je njegov brat tako obožavao. Osjeti zahvalnost što je došla. Charlesu bi to neizmjerno mnogo znacilo.A onda je, konacno, i to završilo. Sretni što ce se uskoro skloniti od hladnoce, ljudi su poceli odlaziti, ostavljajuci za sobom groblje i gomilice uzdrhtalog proljetnog cvijeca. Naleti snažna vjetra tjerali su ih kroz vrata groblja poput prašine nošene zamasima metle.Oliver je stao vani, uz cestu, rukujuci se s ljudima i izgovarajuci uobicajene fraze.34- Baš mi je drago što ste došli. Da... tragedija...Bili su to stari prijatelji, seljani, zemljoradnici s druge strane Relkirka - mnoge od njih Oliver nikada ranije nije vidio. Charlesovi prijatelji.

Predstavljali su se.- Baš lijepo što ste došli tako izdaleka. Budete li imali vremena na odlasku, navratite u Cairnev. Gospoda Copper vec pripravlja caj.Preostao je još samo Duncan Fraser. Duncan -visok i cvrst, umotan u crni ogrtac i vuneni šal, sijede kose raskuštrane od vjetra. Oliver pogledom potraži Liz.- Otišla je - rece Duncan. - Odvezla se kuci. Ne snalazi se najbolje u ovakvim situacijama.- Žao mi je. Ali vi morate navratiti u Cairnev, Duncane. Imam nešto žestoko što ce vas zagrijati.- Naravno da cu doci.Pojavio se i župnik. - Ja necu doci u Cairnev, Olivere, no ipak ti hvala. Žena mi je u krevetu. Valjda je uhvatila gripu. -Rukovali su se, tiho izmijenivši osjecaje: zahvalnosti s jedne, a suosjecanje s druge strane. - Obavijesti me kada odluciš što ceš.- Mogao bih vam reci i sada, ali predugo bi trajalo.- Onda poslije, ima vremena.Vjetar mu je napuhivao reverendu. Držao je molitvenik u rukama otecenim i crvenim od hladnoce. Poput kobasica -pomisli Oliver, pogledavši ih. Župnik se okrenuo i pošao crkvenim putem izmedu nakrivljenih spomenika, dok mu je misna košulja odskakivala kroz polumrak. Oliver je gledao za svecenikom sve dok nije zamaknuo u crkvu i zatvorio za sobom velika vrata, a zatim se uputio cestom do mjesta gdje je ostavio automobil. Sada, kada je završilo teško iskušenje sprovoda, napokon se mogao suociti s istinom: Charles je mrtav. I cinilo se kao da mu je od te pomisli lakše. Oliver se vec osjecao - ne sretnijim - ali spokojnijim i bilo mu je drago što je toliko ljudi došlo na pogreb, a posebice mu je bilo drago što je i Liz došla.Nakon nekoliko trenutaka rastreseno posegne u džep35kaputa, pronade kutiju cigareta i zapali jednu. Osvrne se niz praznu ulicu i rece samom sebi da je vrijeme za polazak kuci -trebalo je odraditi posljednje društvene obveze. Ljudi ce ga cekati. Upalio je motor, stavio auto u brzinu i krenuo ulicom -zamrznuta cesta pucketala je pod teškim zimskim gumama.U pet popodne otišao je i posljednji gost. Ili, tocnije, pretposljednji. Stari bentley Duncana Frasera još je uvijek stajao pred ulaznim vratima, ali Duncana bi se teško moglo nazvati gostom.Isprativši pogledom i posljednji automobil, Oliver pode u kucu, s treskom zalupi ulazna vrata i krene nazad, u udobnost biblioteke obasjane rasplamsalom vatrom. Kad ude u prostoriju, digne se Lisa, stara labradorica i pride mu preko sobe, a onda, shvacajuci da onaj kojega ceka još nije došao, vrati se polagano na sag pred kaminom i ponovno legne. Ona je - bila je - Charlesova kuja i njezino se izgubljeno i napušteno držanje odjednom cinilo najtežim od svega.Vidio je da je Duncan, ostavši sam, privukao stolac k plamenu i raskomotio se. Lice mu je bilo rumeno, možda od vrucine vatre, no vjerojatnije od centralnog grijanja dviju velikih caša viskija koje je vec popio.Soba s malo namještaja još uvijek je mirisala na izvrsni caj gospode Copper. Bijeli damastni stolnjak na stolu koji su pogurali u udaljeni kut sobe bio je posut mrvicama vocnog kolaca. Bilo je tu praznih šalica te caša iz kojih se pilo i nešto jace od caja.Kada Oliver ude, Duncan podigne pogled i nasmiješi se, protegne noge i rece, glasom u kojem se još uvijek osjecao naglasak njegovoga rodnog Glasgowa: - I ja bih morao poci. -Ipak, nije pocinio ni najmanji napor u tom smjeru, a Oliver, zastajuci pokraj stola da si odreže komad kolaca, rece: - Ostanite još malo. - Nije želio ostati sam. - Volio bih da mi pricate o Liz. Popijte još jedno pice.Duncan Fraser pogleda u svoju praznu cašu kao da dvoji36oko prijedloga - Pa - rece napokon, premda mu je Oliver, unaprijed znajuci odgovor, vec uzeo cašu - ... možda samo malo. Ali vi niste ništa popili. Bilo bi mi ugodnije da mi se pridružite.- Da, popit cu i ja jednu.Odnio je cašu do stola, pronašao drugu, cistu, natocio viski i dodao malo vode iz vrca. - Nisam je prepoznao, znate li to? Nisam pojma imao tko je. - Prbližio se s cašama natrag, k vatri.- Da, promijenila se.- Dugo je vec ovdje?

- Tek dva dana. Bila je na Karibima kod neke prijateljice. Docekao sam je na aerodromu u Prestwicku. Nije mi se išlo dolje, ali, pa... mislio sam da je najbolje da joj sam priopcim vijest o Charlesu. - Tužno se nasmiješio. - Znate, žene su vrlo neobicna bica, Olivere. Teško je znati što misle. Ne .vole se opraštati.- Ali došla je danas. ^- O, da. Došla je. Ali to je prvi put da se Liz suocila s cinjenicom da se smrt dogada i bliskim ljudima, da to nisu samo osmrtnice u novinama. Prijatelji umiru. Ljubavnici. Možda sutra ili prekosutra navrati k vama. Ne mogu vam reci tocno.- Ona je bila jedina djevojka koja je Charlesa ikada zanimala. Znate to, zar ne?- Da, znam. Cak i kada je bila još djevojcica...- Samo je cekao da odraste.Duncan ne odgovori na to. Oliver si pronade cigaretu i zapali je, a zatim se spusti na rub naslonjaca postavljenog na drugoj strani saga ispred kamina. Duncan ga pogleda.-1 što cete sada? S Cairnevjem, mislim?- Prodat cu ga.- Tek tako?- Tek tako. Nemam drugog izbora.- Šteta je samo tako prodati kucu.- Da, ali ja ne živim ovdje. Moj posao i život su u Londonu. I nisam stvoren za škotskog veleposjednika. To je bio Charlesov posao.37- Zar vam Cairnev ništa ne znaci?- Znaci mi, dakako. To je kuca u kojoj sam odrastao.- Uvijek ste bili prilicno hladnokrvan momak. Kako uspijevate preživjeti u Londonu? Ja ga nikada nisam podnosio.- Ja ga volim.- Dobro zaradujete?- Dovoljno. Za pristojan stan i auto. Duncanove oci se suze - A ljubavni život?Da ga je itko drugi to upitao, Oliver bi ga bez oklijevanja poslao k vragu. Ali s Duncanom je bilo drukcije. Ti stari šašavce - pomisli, a naglas rece: - Zadovoljavajuci.- Mogu vas zamisliti, okruženog hrpom prelijepih žena...- Cujem li ja to u vašem glasu neodobravanje ili tek zavist?- Nikada mi nije bilo jasno - rece Duncan suho - otkud Charlesu brat poput vas. Je li vam ikada palo na pamet da se oženite?- Oženit cu se tek kad budem prestar za bilo što drugo. Duncan se nasmije. - Dobro ste mi spustili. No vratimo seCairnevju. Ako ga vec namjeravate prodati, biste li ga prodali meni?- Radije vama no ikome drugom. Znate to.- Kupio bih farmu, rudnik, vrištinu i jezero. Ali ostaje pitanje kuce. Nju biste možda mogli prodati zasebno. Konacno, nije prevelika, blizu je ceste, a vrt je u dobru stanju.Bilo je neceg utješnog u njegovu govoru - prakticnim jezikom opisivao je stvari prepune emocionalnog naboja, pojednostavljujuci Oliverove probleme. No bio je to Duncanov stil. Upravo to mu je pomoglo da kao razmjerno mlad covjek stekne imetak, proda svoju tvrtku u Londonu za vrtoglavu sumu novca i ucini ono što je oduvijek želio - vrati se u Škotsku, kupi nešto zemlje i posveti se udobnom životu seoskog gospodina.Ipak, ispunjenje njegovih ambicija sadržavalo je i ironij-sku stranu - Duncanovoj ženi, Elaine, kojoj se nikada nije išlo s rodnog juga i puštalo korijene u divljinama Pertshirea, uskoro je dosadio spori životni tempo u Rossie Hillu. Nedostajali su38joj prijatelji, a vrijeme ju je bacalo u ocaj. Zime su, žalila se, duge, hladne i suhe. Ljeta hladna, mokra i kratka. Tako su njeni posjeti Londonu postajali sve cešci i duži, sve dok konacno nije došao dan kada je rekla da se više nece vratiti i njihov brak se raspao.Ako je Duncana to i ražalostilo, uspio je dobro sakriti bol. Uživao je u Lizinom društvu, a za njenih posjeta majci nikada se nije osjecao osamljenim - mnoge stvari su ga zanimale. Dok je još bio svježi pridošlica u Rossie Hillu, mještani su sumnjali u njegove zemljoradnicke sposobnosti, ali on se dokazao i konacno su

ga prihvatili - postao je clanom kluba u Relkirku, a Oliveru je bio vrlo drag.- Iz vaših usta sve to zvuci tako jednostavno i razborito, kao da nije rijec o prodaji necije kuce.- Pa, tako je to u životu. - Siriji covjek ispije pice u jednom golemom gutljaju, položi cašu na stolic pokraj stolca i naglo ustane. - Razmislite o tome. Koliko ostajete ovdje?- Imam dva tjedna dopusta.- Mogli bismo se naci u Relkirku, u utorak. Pocastit cu vas ruckom i malo cemo popricati s odvjetnicima. Ili mislite da je to nepotrebno požurivanje?- Ni najmanje. Što prije to okoncamo, to bolje.- U tom cu slucaju sada poci kuci.Krenuo je prema vratima, a Lisa ponovno ustane. Pratila ih je kroz hladni hodnik, na rastojanju, grebuci pandžama po parketu.Duncan je pogleda preko ramena. - Tužno je to - pas bez gospodara.- Najgore od svega.Lisa je gledala kako Oliver pomaže Duncanu obuci kaput, a potom pošla za njima van, pred kucu gdje ih je cekao stari, crni bentley.Vecer je bila hladnija no ikada, mracna i razdirana vjetrom. Smrznute mlake na izrovanoj cesti pucketale su im pod cipelama.39- Past ce još snijega - rece Duncan.- Cini se.- Imate li kakvu poruku za Liz?- Recite joj da me dode posjetiti.- U redu. Dakle, vidimo se u utorak u klubu. U pola jedan.- Doci cu - Oliver zatvori vrata automobila. - Oprezno vozite.Kada automobil odmakne, Oliver, s Lisom za petama, pode u kucu, zatvori vrata i zastane za trenutak - preplavio ga je osjecaj neizmjerne pustoši. Vec ga je doživljavao tijekom posljednja dva dana - javljao se u pravilnim vremenskim razmacima otkako je stigao iz Londona. Pitao se da li bi se ikada mogao priviknuti na kucu bez Charlesa.Hodnik je bio hladan i tih. Lisa se zabrinula zbog Olivero-ve ukocenosti. Gurnula mu je njušku u dlan, a on joj je pomilovao glavu i poceškao svilenkaste uši. Odjednom se podignuo snažan vjetar i propuh je zahvatio zastore na ulaznim vratima, napuhujuci im baršunaste skute. Oliver se stresao i pošao natrag u biblioteku, usput provirivši u kuhinju, odakle mu se, s pladnjem u rukama, pridružila gospoda Copper. Zajedno po-kupiše šalice, tanjurice i caše te ocistiše stol. Gospoda Cooper presavinula je uštirkani damastni stolnjak, a Oliver joj je pomogao odvuci crni stol nazad na sredinu sobe. Krenula je u kuhinju s teškim pladnjem, a on ju je pratio, noseci prazni cajnik u jednoj i gotovo praznu bocu viskija u drugoj ruci.Pocela je prati posude. Oliver joj rece - Ostavite to. Umorni ste.I dalje je mirno stajala, okrenuta ledima. - O, ne. Ne mogu to ostaviti. U životu nisam ostavila nijednu prljavu šalicu za ujutro.- Dobro, ali podite kuci cim završite s tim.- A vaša vecera?- Najeo sam se vocnog kolaca. Necu vecerati. - Leda su joj ostala nepopustljivo mirna - cinilo se da nije u stanju40pokazati bol iako je obožavala Charlesa. Oliver rece: - Kolac je bio odlican. - A zatim doda: - Hvala vam.Gospoda Copper se ne okrene. Kada je postalo ocito da ni nece, Oliver izade iz kuhinje i vrati se u toplu biblioteku, ostavljajuci je samu.41TRECE POGLAVLJE kucom Diane Carpenter u Milton Gardensu protezao se dugacak, uzak vrt, a na samom njegovu kraju stajale su prazne dvorišne zgrade, nekadašnje konj usnice. Izmedu vrta i konjušnica uzdizao se visok zid s vratima u sredini, a nekoc je tu bila i velika garaža, koju je Diana, vrativši se u London, odlucila nadograditi, a potom i iznajmiti za stanovanje. Više od godinu dana zabavljala se preuredivanjem, a kada je stan napokon bio gotov i potpuno opremljen, iznajmila ga je za poprilicnu sumu novca nekom americkom diplomatu. Bio je to savršen stanar, ali nakon dvije godine morao se vratiti natrag u Washington pa se Diana dala u potragu za nekim tko bi ga zamijenio, no taj je put bila lošije srece.

U njezin život ponovno je banuo Caleb Ash sa svojom djevojkom Iris, dvjema gitarama, sijamskom mackom i u potrazi za stanom.- A tko je Caleb Ash? - upitao je Shaun.- Nekadašnji prijatelj Geralda Cliburna na Afrosu. Jedan od onih ljudi koji uvijek samo što ne pocnu s kakvim novim poslom: pisanjem romana, slikanjem murala, otvaranjem tvrtke ili gradnjom hotela, na primjer. No, naravno, nikada ništa ne bude od toga. U svakom slucaju, Caleb je najljeniji covjek na svijetu.-A gospoda Ash?42- Iris. Nisu vjencani.- Zar ti ne bi bilo drago da se nastane kod nas? -Ne.-Zašto ne?- Jer mislim da bi Caleb mogao loše utjecati na Jodvja.- Zar ih se Jody sjeca?- Naravno. Po cijele dane su nam se vrzmali po kuci. -Atebi se nisu svidali?- Nisam to rekla, Shaun. Ne možeš ne voljeti Caleba Asha, on je najšarmantniji covjek na svijetu. Ali ne znam, da nam žive u vrtu...- Mogu li platiti najamnini^- Kažu da mogu.- Hoce li pretvoriti stan u svinjac?- Ni govora. Iris je prvoklasna kucanica. Po cijele dane lasti podove i krcka variva u velikim bakrenim loncima.- Tjeraš mi slinu na usta. Dopusti im da se usele. Oni su ti prijatelji iz starih dana, a s prijateljima treba održavati veze. Osim toga, ne vidim kako bi njihova nazocnost mogla ikako naškoditi Jodvju.I tako su se Caleb, Iris, gitare, macka i bakreni lonci uselili u Stable Cottage, a Diana im je uz stan iznajmila i komadic vrta. Caleb ga je odmah poplocio i ukrasio loncanicama s kamelijama, stvorivši, prakticki ni iz cega, mediteranski ugodaj.Jody je, dakako, obožavao Caleba i Iris, ali Diana ga je odmah upozorila da im ne smeta precesto i da ih ne posjecuje, osim ako ga ne pozovu. Katy se Caleb nije nimalo svidao, posebno kada se proculo da on i Iris nisu vjencani te da, po svemu sudeci, nikada nece ni biti.- Ne ideš valjda opet k tome gospodinu Ashu?- Pozvao me, Katy. Macka mu se omacila.- Znaci, imaju još više tih sijamskih cuda?- Pa, zapravo i ne. Macka mu se spetljala s nekim mackom iz susjedstva i macici su ispali šareni mješanci. Caleb kaže da ce i ostati šareni.43Katy se pocela vrzmati oko posuda. Uvijek bi se narogušila na spomen Ashovih. - Pa, ja ne znam ništa o mackama...- Mislio sam da bismo mogli uzeti jednoga.- Ne. Što ce nam ti zlocesti drecavci? U svakom slucaju, gopoda Carpenter ne želi nikakvih životinja po kuci. Nikakvih životinja! A macka je životinja, dakle - sve je jasno.Ujutro nakon svecenog vecernjeg primanja, Caroline i Jody Cliburn prošli su kroz stražnja vrata kuce i uputili se duž poplocane staze prema Stable Cottageu. Nisu se skrivali - nije bilo potrebe. Diana je bila vani, a Katy je pripremala rucak u kuhinji ... s pogledom na ulicu. Znali su da je Caleb kod kuce - telefonirali su mu i pitali ga da li bi mogli svratiti, a on im je odgovorio neka slobodno dodu.Jutro je bilo hladno, vjetrovito i vrlo svijetlo. Plavo nebo zrcalilo se u lokvama zaostalim na stazi poplocenoj kamenjem, a sunce je blještalo. Bila je to duga zima. Tek su prvi zeleni, gomoljasti izdanci poceli izbijati iz crnih cvjetnih lijeha. Sve drugo bilo je smede, svenulo i naizgled mrtvo.- Prošle godine - rece Caroline - u ovo doba bilo je šafrana. Posvuda.Ali Calebov komadic vrta bio je zaklonjeniji od vjetra, suncaniji i u njemu je vec bilo sunovrata u zelenim loncima pa i nekoliko visibaba, izniklih oko tamnog debla badema u sredini dvorišta.U stan se ulazilo s vanjskih stuba koje su vodile na široku, natkrivenu terasu ili, bolje receno, balkon, slican balkonima kuca u švicarskom stilu. Caleb je cuo kako se približavaju i vec ih je Cekao, s rukama oslonjenim na drvenu ogradu, poput kapetana kakve turisticke barke koji pozdravlja goste dok se uspinju na palubu.

I doista, toliko dugo je živio na Afrosu da su mu crte lica poprimile nešto od snažnog grckog izraza, kao što lica ljudi koji su dugo u braku s vremenom postaju slicna. Oci su mu bile tako duboko usadene da im je bilo gotovo nemoguce pogoditi boju,lice mu je bilo tamno, izbrazdano borama, nos izbocen, a kosa gusta, sijeda i kovrcava. Imao je dubok i culan glas. Caroline bi uvijek podsjetio na oporo vino, svježi kruh i miris cešnjaka u salati.- Jody! Caroline! - Zagrlio ih je, svako jednom rukom, i oboje poljubio, nimalo se ne sustežuci, poput pravog Medite-ranca. Jodvja nitko nikada nije ljubio, osim Caroline, ponekad. Diana je svojom uobicajenom proortavošcu pogodila koliko to mrzi. Ali s Calebom je bilo drukcije - Jody je njegov poljubac doživljavao kao uljudno iskazivanje poštovanja jednog muškarca drugome.- Kakvo ugodno iznenadenje! Udite. Pristavit cu kavu.U doba americkog diplomata mali stan je odisao newen-glandskom dotjeranošcu - doimao se hladnim i ulaštenim. Sada se, pod utjecajem Irisinog sigurnog ukusa, preobrazio u živahno mjesto puno boja - na zidovima su stajala neuokvirena slikarska platna, sa stropa je visio mobil od obojanog stakla, a preko Dianinih pomno odabranih pastelnih presvlaka ležala je prostirka s grckim motivima. Soba je odisala toplinom i mirisom kave.- Gdje je Iris? - upita Caroline.- U kupovini. - Caleb joj doda stolac. - Sjedni. Donijet cu kavu.Ona sjedne, a Jody pode s Calebom u kuhinju da bi se za trenutak vratili - Jody s tri šalice i s posudom za šecer na velikom pladnju, a Caleb s vrcem punim kave. Spustili su ih na niski stolic ispred kamina i posjedali oko njega.- Imate li nevolja? - upita Caleb oprezno.- O, ne - rece Caroline brzo, ali odmah se i ispravi. - Barem ne ozbiljnih.- Pricaj - rece Caleb. I tako mu Caroline isprica. O pismu od Angusa, o tome kako Jody ne želi poci u Kanadu i o njegovim planovima da pronade brata.- Tako smo odlucili poci u Škotsku. Sutra, u utorak.- Hocete li reci Diani? - upita Caleb.4445- Pokušala bi nas odgovoriti. Znaš ti nju. Ali ostavit cemo joj pismo.-AHugh?-1 Hugh bi me odgovarao.Caleb se namršti. - Caroline, pa to je covjek za kojeg bi se trebala udati iduceg tjedna.- Pa i udat cu se.Caleb promrmlja: - Hmmm - kao da ne vjeruje mnogo u to. Pogleda dolje, u Jodvja. - A ti? Što ce biti s tobom? Sa školom?- Škola je završila u petak. Praznici su. Caleb ponovno rece: - Hmmm.Caroline se uznemiri. - Calebe, da se nisi usudio reci kako ne odobravaš našu zamisao.- Naravno da je ne odobravam. To je suludo. Ako želite razgovarati s Angusom, zašto mu ne telefonirate?- Jody ne želi. Teško je objasniti takve stvari preko telefona.- Osim toga - rece Jody - ne možeš nagovoriti ljude preko telefona.Caleb se zajedljivo nasmije. - Zar mislite da se Angusa može nagovoriti? Kako da ne! Samo ga zamolite i odmah ce doci u London i potpuno promijeniti životni stil.Jody se nije obazirao na Calebov cinizam. - Ne možemo mu telefonirati - rece tvrdoglavo.- A pretpostavljam da nemate vremena dogovoriti se preko pisama?Jodykimne. -Telegram? }ody odmahne glavom.- Pa, cini se da smo iscrpli sve mogucnosti, a to nas dovodi do sljedeceg pitanja: kako cete do Škotske?Caroline, zamalo vec likujuci, rece: - Izmedu ostalog i zato smo željeli porazgovarati s tobom. Vidiš, treba nam automobil, a ne možemo uzeti Dianin. Ali kad bismo imali tvoj mini-rnorris,46ako biste nam ga ti i Iris posudili... Hocu reci, vi ga ne upotrebljavate cesto, a nama bi znacio sve na svijetu.- Moj automobil? A što bih trebao reci Diani kad me pocne bombardirati neugodnim pitanjima?

- Mogao bi joj reci da si ga dao na popravak. To je tako sitna i bezazlena laž.- To je više od bezazlene laži, to je iskušavanje Božje providnosti. Taj automobil nije bio na popravku otkad sam ga kupio, prije sedam godina.- Preuzet cemo rizik. -1 što se novca tice?- Imam ga dovoljno.- A kada racunate da biste se vratili?- U cetvrtak ili petak. S Angusom. (»- Baš ste optimisti. Što ako on ne bude htio?- Taj cemo most prijeci kad do njega dodemo.Caleb ustane, nemiran i neodlucan. Pode do prozora pogledati je li stigla Iris - nadao se da bi mu mogla pomoci riješiti tu strašnu dvojbu. No njoj nije bilo ni traga pa Caleb rece samom sebi da mora pristati - ipak se radilo o djeci njegova najboljeg prijatelja. Uzdahne.-Ako vam pomognem i posudim vam auto, to je jedino stoga što mislim kako je došlo vrijeme da Angus podmetne leda i preuzme neke odgovornosti. Mislim da bi se trebao vratiti. - Okrene se prema njima. - Ali moram znati kamo idete. Adresu. Koliko dugo cete ...- Hotel Strathcorrie Arms u Strathcorrieu. A ako se ne vratimo do petka, možeš reci Diani kamo smo otišli. Ali ne prije.- U redu. - Caleb kimne glavom s izgledom osudenika kojem bi svaki cas trebali nataknuti omcu oko vrata. - Dogovoreno.47Sastavili su telegram za Angusa.DOLAZIMO U STRATHCORRIE U UTORAK NAVECER KAKO BISMO RASPRAVILI S TOBOM JEDAN VAŽAN PLAN VOLE TE JODY I CAROLINE.Kad ga dovrše, Jody napiše pismo za Dianu.Draga DianalPrimio sam pismo od Angusa. On je u Škotskoj pa smo ga Caroline i ja posli potražiti. Nastojat cemo se vratiti kuci do petka. Molim te, nemoj se brinuti.No s pismom za Hugha išlo je teže i Caroline se nad njim mucila duže od sat vremena.Najdraži HughlKao sto ti je Diana vjerojatno vec rekla, )odu je dobio pismo od Angusa. Vratio se brodom iz Indije i sada radi u Škotskoj. Nas dvoje osjecamo da ga moramo vidjeti prije nego )odu ode u Kanadu i stoga cemo u trenutku kada budeš citao ovo pismo vec biti na putu u Škotsku. Ocekujemo da cemo se vratiti u London do petka.Bila bih porazgovarala o tome s tobom, ali ti bi se osjecao dužnim obavijestiti Dianu, a potom bi nas ona odgovarala od puta i ne bismo vidjeli Angusa. A nama je bitno da on zna sto se dogada s nama.Znam da je ovo grozno - odlazim samo tjedan dana prije našeg vjencanja, a da prethodno nisam popricala s tobom, ali bude li sve dobro, bitcemo kod kuce u petakVoli teCaroline48U noci s ponedjeljka na utorak padao je snijeg. Ujutro je stao, a zemlja je osvanula prošarana bijelim tragovima, kao da ju je tko zasuo perjem. Vjetar, medutim, nije prestao niti je hladnoca popustila, a s obzirom na nisko, sivo nebo moglo se ocekivati još gore vrijeme. ^Oliver Cairnev pogleda kroz prozor i zakljuci kako je najbolje da ostane kod kuce i pozabavi se sredivanjem Charle-sovih stvari. Pokazalo se to bolnim poslom. Charles je doduše bio pedantan i brižan - uredno je razvrstao sva pisma i dokumente bitne za farmu. Oliver zakljuci da ce prodaja imanja ici lakše no što je pretpostavljao.No bilo je tu i drugih stvari: pisma i pozivnice, jedna zastarjela putovnica, hotelski racuni i fotografije, Charlesov adresar, dnevnik, posrebreno nalivpero koje je dobio za dvadeset prvi rodendan, racun od krojaca...Oliver se odjednom prisjeti majke i kako im je naglas citala pjesmu Alice Duer Miller:Što uciniti sa ženskim cipelama Kad žena umre?Odagna te tužne misli, podere pisma, razvrsta fotografije i baci ostatke pecatnog voska, komadic špage, potrganu bravu bez kljuca i bocicu osušene indijske tinte. U trenutku kada je sat otkucao jedanaest sati, koš za smece bio je vec prepun. Upravo je ustao, namjeravajuci ga odnijeti u kuhinju, kad zacuje

tresak ulaznih vrata. Bila su to ostakljena vrata i proizvodila su snažan zvuk koji bi odzvanjao duž zidova predvorja obložena drvenom oplatom. S košarom u rukama, Oliver pode vidjeti tko je i nade se licem u lice s Liz Fraser. Koracala je hodnikom, približavajuci mu se.-Liz!Nosila je hlace i kratki krzneni kaput - istu crnu kapu koju je i jucer imala navukla je duboko preko ušiju. Primijetivši da je promatra, Liz skine kapu, a drugom rukom raskuštra kratku, tamnu kosu. Bila je to nervozna, nesigurna gesta, neprimjerena49njenoj umiljatoj pojavi. Lice joj je porumenjelo od hladnoce i smiješila se. Izgledala je predivno.- Zdravo, Olivere.Prišla mu je, nagnula se preko hrpe zgužvanih papira i poljubila ga u obraz. - Ako me ne želiš vidjeti, samo reci i nestat cu.- Tko kaže da te ne želim vidjeti?- Mislila sam, možda ...- Nemoj ništa misliti. Dodi, pripremit cu ti šalicu kave. I samome mi treba. Umorio sam se od vlastitog društva.Poveo ju je prema kuhinji, gurnuo vrata i naslonio se na njih, propuštajuci je ispred sebe, dugonogu i mirisnu od svježeg zraka i Cfianela No. 5. - Nalij vode i stavi posudu na vatru. Ja se idem riješiti ovoga - rece.Izašao je kroz stražnji ulaz na cicu zimu, uspio istresti teret iz košare u kantu za smece ne rasuvši ga previše, spustio poklopac kante i zahvalno se vratio u toplinu kuhinje. Liz je stajala za sudoperom, nalijevajuci vodu u posudu za kavu.Oliver rece - Moj Bože, hladno li je!- Da, a trebalo bi biti proljece. Hodala sam cijelim putem od Rossie Hilla i mislila sam da cu umrijeti od hladnoce. -Prenijela je posudu na vrucu plocu i okrenula se od starinskog štednjaka, kako bi zaštitila lice od topline. U tom trenutku pogledi im se sretnu i istodobno progovore.- Ošišala si se - rece Oliver.- Žao mi je zbog Charlesa - rekla je Liz.Oboje su zastali, cekajuci da ono drugo nastavi. Potom se Liz nadoveže, zbunjena izgleda - Ošišala sam se zbog plivanja. Bila sam kod prijateljice u Antigui.- Želio sam ti se zahvaliti što si došla jucer.- Ja ... nikada prije nisam bila na pogrebu.Njezine oci, uokvirene tušem i crnom maškarom, iznenada bijesnu pod suspregnutim suzama. Kratka, elegantna frizura otkrivala joj je dugi vrat i odlucnu bradu koju je naslijedila od oca. Kad pocne otkopcavati jaknu, Oliver primijeti da su joj i50ruke preplanule. Nokte bademastog oblika namazala je lakom blijedoružicaste boje, imala je debeli zlatni pecatnjak i nisku finih zlatnih narukvica na tanašnom zglavku. On rece zbunjeno: - Liz, odrasla si.- Naravno. Imam dvadeset dvije godine. Zar si zaboravio?- Koliko se vec dugo nismo vidjeli?- Pet godina? Barem pet godina.- Kako je to moguce?- Ti si bio u Londonu. Ja sam otišla u Pariz, a kad god bih navratila u Rossie Hill nije te bilo.- Ali Charles je bio.- Da. Charles je bio. - Poklopi posudu za kavu. - Ali ako je ikada i primijetio da sam odrasla, nije to nijednom rijecju spomenuo.- I te kako je primjecivao, samo nikada nije znao izraziti osjecaje. U svakom slucaju, za Charlesa si uvijek bila savršena. Cak i kad ti je bilo petnaest i kad si nosila pletenice i prevelike traperice. Samo je cekao da odrasteš.- Ne mogu vjerovati da je mrtav - rece Liz.- Nisam ni ja mogao, sve do jucer. No kao da se pocinjem privikavati na tu cinjenicu. - Voda u posudi je zakuhala. Pomaknuo ju je u kut štednjaka i uzeo šalice, posudu s instant- kavom i bocu mlijeka iz hladnjaka. - Otac mi je rekao o Cairnevju - rece Liz.- Da ga prodajem?- Da, kako to možeš podnijeti, Olivere?

- Nemam drugog izbora.- Zar i kucu? I nju moraš prodati?- Što ce mi kuca?- Zadrži je. Mogao bi dolaziti vikendima i praznicima, tek toliko da ne izgubiš vezu s Cairnevjem.- To mi se cini nepotrebnim luksuzom.- Nije... - Oklijevala je malo, a potom izrekne u jednom dahu - Jednog dana, kad se oženiš i dobiješ djecu, moci ceš ih dovesti ovamo i omoguciti im da uživaju u svim onim divnim51stvarima u kojima si i sam uživao. U divljem trcanju, gradnji skrovišta u staroj bukvi, jahanju ponija...- Tko kaže da cu se oženiti?- Cula sam od oca da se neceš ženiti sve dok ne budeš prestar da uciniš išta drugo.- Otac ti previše prica.- Što time želiš reci?- Uvijek ti je previše pricao. Mazio te, povjeravao ti se. Bila si pravo razmaženo derište, znaš li to?Lizsu njegove rijeci zabavljale. -To su oštre rijeci, Olivere.- Ne znam kako si se uspjela osamostaliti. Jedinica rastavljenih roditelja. Oboje su te obožavali, a kad ni to nije bilo dovoljno, uvijek si imala Charlesa. On te je razmazio više od svih.- Ali ti me nikada nisi pokušavao razmaziti, Olivere.- Bio sam pametniji. - Nalio je vodu u šalice.- Uopce me nisi primjecivao. Uvijek si mi govorio da ti se ne motam oko nogu.- Da, ali to je bilo u doba kada si bila još djevojcica, prije nego si postala takva ljepotica. Zamisli, nisam te prepoznao jucer. Tek kad si skinula naocale shvatio sam tko si. Doista sam se iznenadio.- Je li gotova ta kava?- Gotova je. Dodi i popij je prije nego se ohladi. - Sjeli su jedno nasuprot drugome za dotrajali kuhinjski stol. Liz je držala šalicu medu dlanovima, kao da želi zagrijati promrzle prste. Izazovno ga je promatrala.- Razgovarali smo o tvojoj ženidbi. -Ja nisam.- Koliko ostaješ u Carnevju?- Dok ne sredim stvari. A ti?Liz slegne ramenima. - Zapravo bih trebala biti u Londonu. Mama i Parker su ondje nekim poslom. Nazvala sam je iz Prestwicka i rekla joj o Charlesu. Pokušala me nagovoriti da im se pridružim, ali objasnila sam joj da želim ostati na pogrebu.52- Još uvijek mi nisi rekla koliko ceš ostati^ Rossie Hillsu.- Nemam nikakvih odredenih planova, Olivere.- Pa onda ostani malo.- Ti bi volio da ostanem? -Da.Nakon tih rijeci kao da se istopila napetost izmedu njih. Sjedili su i pricali, zaboravivši na vrijeme, sve dok sat u hodniku ne otkuca dvanaest. Liz se trgne i baci pogled na svoj rucni sat. - Bože, vec je dvanaest. Moram poci.- Zašto?- Zbog rucka. Sjecaš se tog cudnog, staromodnog obicaja ili si prestao jesti?- Ni govora.- Onda podi sa mnom pa cemo objedovati s mojim ocem.- Odvest cu te kuci, ali necu ostati na rucku.- Zašto?-Vec sam protracio pola dana ceretajuci s tobom, a imam vraški puno posla.- Onda dodi na veceru. Veceras?Razmišljao je neko vrijeme, a onda odbio poziv. - Može li sutra?Slegnula je ramenima, polako i ženski umilno. - U svako doba.- Sutra bi mi izvrsno odgovaralo. Oko osam sati?- Malo ranije, želiš li dobiti i pice.- Dobro, malo ranije. A sada navuci kapu i kaput pa cu te odvesti kuci.Oliver je imao tamnozeleni, nizak i iznimno brz automobil. Liz je sjela na prednje sjedište, ruke je duboko gurnula u džepove kaputa i zagledala se pred sebe, u tmurni škotski krajolik. Bila je gotovo bolno svjesna nazocnosti

muškarca pokraj sebe.Promijenio se, a ipak i nije. Bio je stariji. Na licu mu se pojavilo nekoliko bora koje ranije nije primjecivala, a zbog stanovitog izraza u njegovim ocima imala je osjecaj da se upušta53u ljubavnu avanturu s potpunim strancem. No ipak, bio je to onaj isti Oliver. Charles joj je pružao dobar alibi za oblijetanje oko Cairnevja, a Liz se njime besramno koristila - ohrabrivao je njene stalne posjete, uvijek sretan što je vidi. No ona je dolazila zbog Olivera. XCharles je bio bljedunjav, košcat, žuckasto-crvenkaste kose i pjegav. Oliver je bio glamurozan. Charles je imao vremena i strpljenja za mušicavu tinejdžerku: vremena da je pouci kako se preskace konop i servira u tenisu, vremena da joj na prvoj zabavi s odraslima pokaže kako se pleše narodni škotski ples. No i tada, ona je zapažala jedino Olivera i molila Boga da je on zamoli za ples.Ali, naravno, nije. Uvijek je tu bila neka druga, neka nepoznata djevojka koju bi doveo sa sobom. Upoznao sam je na fakultetu, na tulumu kod jednog starog prijatelja... Tijekom godina skupio ih se poprilican broj. Oliverove djevojke bile su predmet mjesnih šala, no Liz ih nije držala smiješnima. Promatrala ih je sa strane, s mržnjom im izradujuci u mislima voštane kopije, probadajuci ih pribadacama i muceci ih kao što se i sama mucila jadom mladalacke ljubomore.Nakon razvoda njenih roditelja, Charles je bio taj koji joj je pisao, javljajuci joj sve novosti iz Cairnevja. No mala, izgužvana fotografija, koju je sama snimila, pohranila u skriveni pretinac novcanika i nosila svuda sa sobom, bila je Oliverova.Sada, sjedeci uz njega, nije mogla a da ga kriomice ne promatra. Ruke s dugim prstima i cetvrtastim noktima položio je na kožom obloženi upravljac. Blizu palca imao je ožiljak. Još uvijek se sjecala kako ga je zaradio, porezavši se na ogradu od bodljikave žice. Pogledom se stane uspinjati duž njegove ruke. Uzdignuti ovratnik od ovcje kože dodirivao mu je tamnu gustu kosu. Oliver osjeti njen pogled, okrene glavu i nasmiješi joj se dok su mu se oci ispod tamnih obrva plavile poput razlicaka.- Ne moram se bojati da me iduci put neceš prepoznati -našali se, ali Liz ne odgovori. Sjetila se leta do Perstwicka. Docekao ju je otac. - Charles je poginuo. - U trenutku ju je54obuzeo osjecaj nevjerice i mislila je da ce joj tlo izmaknuti pod nogama. No ubrzo joj je sinula još strasnija misao - Oliver?- Oliver je u Cairnevju. Barem bi trebao biti. Krenuo je danas autom iz Londona. Pogreb je u ponedjeljak...Oliver je u Cairnevju. Charles, dragi, ljubazni, strpljivi Charles je poginuo, ali Oliver je živ i u Cairnevju je. I opet ce ga vidjeti, nakon svih tih godina... Dok su se vozili prema Rossie Hillu ta joj misao nije izlazila iz glave. Vidjet cu ga. Sutra cu ga vidjeti, i prekosutra, i dan nakon toga. Nazvala je majku u London i rekla joj za Charlesa, no kad ju je Elaine pokušala nagovoriti da doputuje na jug, k njima, Liz ju je odbila. Imala je spreman izgovor.- Moram ostati. Otac... i pogreb... - ali sve vrijeme je znala da ostaje samo radi Olivera.I nekim cudom, uspjelo je. Znala je da ce uspjeti, znala je još od onog trenutka na groblju kada se Oliver, bez nekog ocitog razloga, iznenada okrenuo i pogledao je ravno u lice. Oliver više nije bio u položaju nadmocnoga. Sad su bili jednaki. I... što je bilo tužno, ali je umnogome olakšavalo stvari ... više se nije morala brinuti hoce li povrijediti Charlesa. Milog Charlesa, dosadnog Charlesa, uvijek pripravnog, poput starog, olinjalog psa koji ceka da ga se povede u šetnju.Na trenutak je potisnula svoju prakticnu, bistru narav i vinula se u lijepe predodžbe buducnosti. Sve joj je išlo na ruku, kao da je sudbina tako htjela. Zamišljala je njihovo vjencanje, možda u Cairnevju - malo seosko vjencanje u mjesnoj crkvi sa samo nekoliko prijatelja. Potom medeni mjesec u...? Antigua bi bila savršena. A zatim bi se vratili nazad u London i poceli tražiti kucu. I - sjajna zamisao - nagovorila bi oca da joj pokloni Cairnev za vjencani dar, a jutrošnji usputni prijedlog Oliveru na posljetku bi se i obistinio. Zamišljala je kako dolaze u Cairnev na duge vikende ili praznike, kako podižu djecu, prireduju primanja...

- Zašto si zašutjela?Liz se naglo vrati u stvarnost. Bili su vec blizu kuce. Automobil je jurio kroz drvored starih bukvi. Gole grane drveca55savijale su se pod okrutnim vjetrom. Skrenuli su na zavojitu pošljuncanu stazu i zaustavili se ispred velikih vrata.- Razmišljala sam - rece Liz. - Samo sam razmišljala. Hvala ti što si me dovezao kuci.- Hvala tebi što si navratila da me razveseliš.- Doci ceš na veceru sutra?- Dakako, jedva cekam.- U petnaest do osam?- U petnaest do osam.Veselo su se nasmiješili jedno drugome. Potom se on nagnuo da joj otvori vrata, a Liz je izašla i potrcala uz zaledene stube u zaklon verande. Zastala je, okrenuvši se da mu mahne, no Oliver je vec otišao i vidio se tek zadnji dio njegovog auta kako odmice cestom prema Cairnevju.Te veceri Liz je u kupanju prekinuo telefonski poziv iz Londona. Omotala se velikim rucnikom, pošla u hodnik, podigla slušalicu i s druge strane žice zacula glas svoje majke.- Elizabeth?- Zdravo, mamice.- Kako si, dušo? Kako ti je tu?- Fino. Savršeno. Prekrasno.Tako živahan odgovor Elaine zapravo i nije ocekivala. Upita zbunjeno - Ali, jesi li bila na pogrebu?- O, da. To je bilo grozno, užasno.- Pa zašto onda ne dodeš ovamo ... ostajemo u Londonu još neko vrijeme...- Ne mogu još... - Liz je oklijevala. Obicno je malo govorila o svojim ljubavnim avanturama. Elaine se uvijek žalila da joj je privatni život njezine kcerke potpuna tajna. No ovaj put Liz je osjecala potrebu da se nekome povjeri. Ono što se dogodilo toga dana i ono što je tek išcekivala da ce se dogoditi snažno je se dojmilo. Mislila je da ce eksplodirati ako ne isprica nekome o Oliveru.Završila je recenicu u povjerljivom tonu.I-... Oliver je, naime, ovdje. I doci ce nam sutra na veceru.- Oliver? Oliver Cairnev?- Naravno da je Oliver Cairnev. Znamo li još kojeg Olivera?- Hoceš reci... zbog Olivera ...?- Da. Zbog Olivera. - Liz se nasmije. - O, mamice, ne budi tako tupoglava.- Ali ja sam uvijek mislila da je Charles bio taj koji...- Pa nije - odvrati Liz brzo.- A što Oliver kaže na sve to?- Pa, cini mi se da mu nije krivo.- No, ne znam... - Elaine je zvucala zbunjeno. - To je posljednje što bih ocekivala, ali ako si ti sretna...- O, jesam. Sretna sam. Vjeruj mi, nikada nisam bila sretnija.Njena majka rece malodušno - Pa, obavještavaj me o razvoju dogadaja.- Hocu.-1 javi mi kad budeš dolazila ovamo...- Vjerojatno cemo doci zajedno - rece Liz. Imala je vec posve jasnu predodžbu o tome. - Po svoj prilici njegovim autom.Njena majka napokon završi razgovor. Liz odloži slušalicu, cvršce se umota u rucnik i otapka natrag u kupaonicu. Oliver. Ponavljala je njegovo ime, ponovno i ponovno. Oliver Cairney. Vratila se u kadu i pustila toplu vodu. Oliver.Vožnja na sjever bila je poput vožnje unazad u vremenu. Proljece je posvuda kasnilo, ali u Londonu je bilo barem natruha zelenila: drvece je pocelo listati, a žuti šafrani, sunovrati i ljubicasti irisi sramežljivo su se rascvjetali u cvjetnjacima duž šetališta. Izlozi prodavaonica vec su se šarenili od zamamne ljetne odjece, prizivajuci slike praznika, putovanja, plavog neba i sunca.Vijugava autocesta protezala se poput vrpce kroz nizinski krajolik koji je bivao sve sivlji, hladniji i pustiji. Putevi su bili5657

mokri i prljavi. Svaki kamion koji bi ih pretekao-a Calebovstari auto pretekao bi prakticki svaki - bacao je zasljepljujuce nanose vlažnog, smedeg blata, potpuno prekrivajuci vjetrobran i tjerajuci brisace na prekovremeni rad. Da jad bude veci, cinilo se da nijedan prozor propisno ne naliježe, a grijanje je bilo ili neispravno ili je pak zahtijevalo neki tajnoviti postupak koji ni Caroline ni Jody nisu bili u stanju izvesti. Kako bilo da bilo, nije radilo.Usprkos svemu tome, Jody je bio sjajno raspoložen. Proucavao je kartu, pjevao, izracunavao složenim racunskim operacijama prosjecnu brzinu automobila (žalosno malu) i ki-lometražu.- Sad smo na trecini puta. Sad smo na pola puta - neprestano je govorio i konacno izjavio: - Još deset kilometara i bit cemo u Scotch Corneru. Pitam se zašto ga zovu Scotch Corner kad cak i nije u Škotskoj.- Možda nude dobar škotski viski. - odgovori Caroline. Jodvju se to cinilo vrlo smiješnim. - Nitko od nas nikadanije bio u Škotskoj. Pitam se zašto je Angus otišao onamo.- Kad ga nademo, pitat cemo ga.- Da- rece Jody veselo, razmišljajuci o susretu s Angusom. Posegnuo je za naprtnjacom koju su pred polazak na put mudro napunili hranom. Otvorio ju je i pogledao unutra. - Što bi ti sada? Ostao nam je sendvic sa šunkom, jedna prilicno natucena jabuka i malo cokoladnih kolaca.- Nisam gladna. Necu ništa.- Imaš li što protiv da ja pojedem sendvic sa šunkom? -Samo pojedi.Nakon Scotch Cornera prešli su na cestu A68 i mali auto je nastavio svoj mukotrpni proboj preko turobnih pustopoljina Northumberlanda, kroz Otterburn i dalje, sve do Carter Bara. Cesta je vijugala gore-dolje po strmim uzvisinama, a kad su konacno došli do zadnjeg brda, ugledaju granicni kamen -Škotska je ležala pred njima.- Stigli smo. - rece Jody glasom prepunim zadovoljstva,58ali Caroline je vidjela samo brdovit sivi krajolik, a u daljini vrhove prekrivene snijegom.- Nece valjda zasniježiti, što misliš? Strašno je hladno -rece ona, pomalo sa strepnjom.- Nikada ne sniježi u ovo doba godine.- Ali pogledaj ona brda.- To je snijeg zaostao od zime. Jednostavno se još nije otopio.- Nebo izgleda strašno mracno.Doista je bilo mracno. Jody se namršti. - Što bi bilo da zasniježi?- Ne znam. Nemamo zimske gume i nikada nisam vozila po jako lošem vremenu.Nakon nekog vremena Jody rece: - Ma, bit ce sve dobro -i ponovno uzme kartu. - Sljedece mjesto je Edinburgh.Kad stigoše u Edinburgh bio je vec mrak. Vjetroviti grad svjetlucao se pod ulicnom rasvjetom i, kako to obicno biva u nepoznatim prostorima, izgubili su se, no konacno su ipak pronašli neku jednosmjernu ulicu i izbili na autocestu prema mostu. Zastali su kako bi posljednji put natocili goriva i ulja. Caroline izide iz auta da malo protegne noge i prepusti vozilo radniku na crpki. Provjerio je vodu u automobilu, a zatim se vlažnom spužvom okomio na prljavi vjetrobran. Završivši s pranjem, pocne sa zanimanjem proucavati istrošeni mali auto, a potom ih, prije nego se vrati svojim poslovima, upita:- Dolazite izdaleka?- Iz Londona.- Idete dalje?- Idemo u Stratchorrie. U Pertshireu.- Imate još prilican komad puta.- Da, znamo.-Vozit cete po gadnom vremenu. - Jodvju se svidjelo kako je to izgovorio. Gaaadnom. Tiho je uvježbavao njegov otežuci naglasak.- Doista?59- Jest. Upravo sam cuo vremensku prognozu. Još ce padati. Morate biti oprezni. Gume su vam ... - opali jednu cizmom -Gume vam nisu najbolje.- Snaci cemo se.- Pa, ako zaglavite u snijegu, sjetite se zlatnog pravila. Ne izlazite iz auta.- Zapamtit cemo.

Platili su mu, zahvalili i krenuli dalje. Radnik je još neko vrijeme gledao za njima, prijekorno tresuci glavom. - Tipicna engleska neodgovornost - pomisli.Pred Carolinom i Jodvjem uzdizao se Forth Bridge sa znakovima upozorenja. USPORITE. SNAŽAN VJETAR. Platili su cestarinu i uspeli se na most. Vjetar ih je snažno udarao i zanosio. Sišli su s mosta i krenuli dalje prema sjeveru, no bilo je tako mracno i olujno da su vidjeli samo mali komad ceste osvijetljen automobilskim svjetlima.- Kakva šteta - rece Jody. - U Škotskoj smo, a ništa ne vidimo. Pa ni gajde se ne cuju.Ali Caroline se nije mogla ni na silu nasmijati. Bila je umorna, promrzla i zabrinuta zbog vremena i moguceg snijega. Iznenada avantura više nije bila avantura, nego najobicnija ludost.Cim prodoše Relkirk poceo je padati snijeg. Nošen vjetrom, zapuhivao ih je nanosima zasljepljujuce bjeline.- Poput PZO-a - rece Jody.- Poput cega?- Poput protuzracne obrane. U ratnim filmovima. Tako izgleda.U pocetku se nije hvatao za cestu. Ali kasnije, kako su se uspinjali u brdovitije predjele, postajao je sve dubljim. Nošen vjetrom u velikim, jastucastim smetovima nagomilavao se po jarcima i rubnicima. Prianjao je za vjetrobran i skupljao se ispod brisaca sve dok nisu prestali raditi, tako da je Caroline morala zaustaviti auto, a Jody je izašao van i starim rukavicama obrisao snijeg sa stakala. Vratio se u automobil, mokar i uzdrhtao.60- Pune su mi ga cipele. Ledeno je.Ponovno su krenuli naprijed. - Koliko još kilometara? -Usta su joj se osušila od straha, a rukama je cvrsto stezala upravljac. Našli su se u potpuno pustom kraju. Niotkuda svjetla, automobila, pa cak ni putokaza. Jody je upalio svjetiljku i poceo proucavati kartu. - Oko petnaest, rekao bih. Strathcorrrie je za petnaest kilometara.- A koliko je sati?Pogledao je na sat. - Pola jedanaest.Našli su se na vrhu uzvisine s koje se uska cesta strmoglav-ljivala u udolinu. Caroline je upravila auto nizbrdicom i kako se brzina uvecavala, stala je blago kociti, ali ipak nedovoljno blago da se auto ne zanese. U jednom strašnom trenutku spoznala je da gubi nadzor nad vozilom. Odjednom se pred njima isprijecio rubnik, prednji kotaci bubnuše u nanos snijega i auto je stao. Caroline je, potpuno izbezumljena, pokušala ponovno pokrenuti motor, uspjela izvuci kotace iz nanosa snijega i vratiti vozilo na cestu. Dalje su napredovali puževom brzinom.- Opasno je, zar ne?- Jest. Mislim da je. Barem da imamo zimske gume.- Caleb ne bi imao zimske gume ni da živi na Arktiku.Došli su do uske udoline obrasle drvecem. Cesta se protezala kroz strmi klanac. Odnekud iz mraka dopirao je zvuk rijeke koja je pljuskala i klokotala pod snažnim naletima vjetra. Stigoše do mosta oslonjena na vrlo strmi i mracni planinski masiv i Caroline je, prestrašena jacinom nagiba, nesvjesno malo jace nagazila na papucicu gasa, a zatim ugledala - prekasno - da cesta iza mosta oštro zavija udesno. Ravno pred njima bili su samo snježni nanosi i kameni zid.Cula je Jodvjev krik. Naglo je zakrenula upravljac, no bilo je prekasno. Mali automobil, kao da je iznenada zadobio vlastitu volju, sunovratio se u duboki jarak pun snijega. Motor je u trenu zatajio i zaneseni pod kutom od cetrdeset pet stupnjeva, završili su sa zadnjim kotacima još uvijek na cesti, a prednjim dijelom automobila zakopanim duboko u snijeg.61Bilo je mracno - prednja svjetla prekrivao je snijeg. Caroline pruži ruku i iskljuci ih, a potom ugasi motor. Tresla se. Okrenula se Jodvju. - Jesi li dobro?- Malo sam nalupao glavu, to je sve. -Žao mi je.- Nisi ti kriva.- Možda smo trebali stati prije. Možda smo trebali ostati u Relkirku.Jody se zapilji u vrtložnu tamu i hrabro rece: - Znaš, mislim da je to mecava. Nikada nisam doživio mecavu. Covjek na crpki rekao je da moramo ostati u autu.- Ne možemo. Prehladno je. Ti pricekaj ovdje. Ja idem pogledati.

- Nemoj se izgubiti. -Daj mi lampu.Ona zakopca kaput i oprezno izade iz auta. Do koljena je uronila u snijeg, a potom se uzverala na cvrstu površinu ceste. Bilo je vlažno i strašno hladno pa se cak i s baterijom jedva snalazila u zasljepljujucem snijegu. Pomislila je kako bi lako mogla potpuno izgubiti osjecaj za orijentaciju.Napravi nekoliko koraka niz cestu, osvjetljavajuci kameni zid koji je svjedocio o njihovoj propasti. Protezao se u dužinu od desetak metara, a potom zavijao prema unutra, oblikujuci neku vrst ulaza. Hodajuci uza zid, Caroline dode do drvenih vrata. Bila su otvorena. Na plocici je stajao natpis. Napinjuci oci zabljesnute snijegom, podigne lampu i s naporom procita: CAIRNEY. PRIVATNI POSJED.Iskljuci lampu i zagleda se u tamu iza vrata. Cinilo joj se da nazire drvored, visoko gore u golim granama grmio je vjetar, a kroz vrtlog snježnih pahulja iz daljine se probijao tracak svjetla.Okrenula se i, zaplicuci se, žurno pošla nazad k Jodvju. Otvorila je vrata automobila i rekla: - Imamo srece.- Kako to?- Ovaj zid pripada nekom imanju ili poljoprivrednom62dobru ili necemu slicnom. Ima nekakav ulaz i prilaznu cestu. I vidi se svjetlo. Ne može biti dalje od kilometra.- Ali covjek na crpki rekao je da moramo ostati u autu.- Ostanemo li, umrijet cemo od hladnoce. Hajde, snijeg je dubok, ali uspjet cemo. Ne bi smjelo biti jako daleko. Ostavi naprtnjacu, uzmi samo torbe. I zakopcaj jaknu. Hladno je i smocit cemo se.Poslušao ju je, pokušavajuci se iskoprcati iz naherenog automobila. Znala je da je sada najvažnije ne gubiti vrijeme. Odjeveni za londonsko proljece, bili su potpuno nespremni za arkticke uvjete koji su ih snašli. Oboje su imali traperice i tanke cipele, Caroline je nosila jaknu od antilop-kože i pamucni rubac na glavi, no Jodvjeva plava vjetrovka bila je posve nedostatna, a glava mu je bila gola.- Želiš li da ti dam rubac za glavu? - rijeci su joj se jedva cule od vjetra.Bio je bijesan. - Ne, naravno da ne.- Možeš li nositi svoju torbu?- Da, dakako da mogu.Zatvorila je vrata. Na automobilu se vec nakupio podebeo sloj snijega, obrisi su mu postajali sve nejasniji, a uskoro ce biti zatrpan i potpuno skriven.- Hoce li se tko zabiti u njega?- Mislim da nece. U svakom slucaju, mi tu ne možemo pomoci. Cak i da upalim svjetla, snijeg bi ih ionako ubrzo zakrio. - Uhvatila ga je za ruku. - Hajde sad. Nemamo vremena za pricu, moramo se požuriti.Povela ga je do ulaza, slijedeci krivudavi trag vlastitih stopa u snijegu. Iza vrata protezao se tunel mraka, svjetlucav od snijega, no udaljeni trak svjetla još uvijek je bio tu, tanak poput igle. S rukom u ruci, glava pognutih pod vjetrom uputili su se prema njemu.Bio je to zastrašujuci pothvat. Sve se urotilo protiv njih. Za tili cas oboje su bili promrzli i mokri do kože. Torbe što su se u63pocetku cinile tako lakima sa svakim su korakom postajale sve teže. Snijeg se slijevao na njih: mokar i raskvašen prianjao im je uz odjecu poput ljepila. Visoko gore nad njima grane drveca zlosutno su hujale i škripale pod naletima vjetrom. Svako malo neka grana bi se slomila i uz tresak pala.Jody je pokušavao nešto reci: - Nadam se... - Usne su mu se smrzle, zubi cvokotali, no svim silama se trudio dovršiti recenicu: - Nadam se da nam nece drvo pasti na glavu.-1 ja.- A ova moja jakna bi trebala biti vodootporna - mrzovoljno doda. - Skroz sam mokar.- Ovo je mecava, Jody, a ne ljetni pljusak.Svjetlo se i dalje naziralo, možda malo jasnije i malo bliže, no Carolini se cinilo da hodaju vec cijelu vjecnost. Bilo je to kao beskrajno putovanje u nocnoj mori - varavi tracak svjetlosti plesao im je pred licima, ponovno im izmicuci svaki put kad bi pomislili da su ga napokon sustigli. Caroline je vecpocela gubiti nadu a tada odjednom mrak postane malo manje gust, a grmljavina

vjetra u drvecu zamukne. Stigli su do kraja drvoreda. U tom trenutku neki mracan kup zakrije svjetlo - bio je to vjerojatno grm rododendrona. No kad produ grm, svjetlo se ponovno ukaže, sada vec prilicno blizu. Pošli su dalje i spotakli se preko ruba neke uzvisine. Jody je zamalo pao, no Caroline ga je pridržala i povukla na noge.- U redu je. Na nekoj smo cistini ili travnjaku. Možda u kakvu vrtu.- Podimo dalje. - rece Jody. Samo to je mogao izustiti. Sada je svjetlo vec jasnije sjalo - dopiralo je odozgo, snekog nezastrtog prozora. Hodali su preko cistine prema kuci, bezoblicnoj pod nanosima snijega, no sada su se vec razabirala i druga svjetla što su slabo prosijavala ispod debelih zastora prozora u prizemlju.- Velika kuca - prošapta Jody.Doista je bila velika. - Tim bolje za nas. Bit ce više mjesta - rece Caroline, ali nije znala da li ju je Jody cuo. Oslobodila se64njegove ruke i nespretno, smrznutih prstiju, pocela prtljati po džepu, tražeci svjetiljku. Ukljucila ju je i slabom zrakom osvijetlila niz kamenih stuba zatrpanih snijegom koje su vodile do cetvrtaste verande. Popeli su se uza stube i našli se u zaklonu, izvan dohvata snijega. Zraka svjetla zaplesala je preko drvenih vrata i zastala na velikom, starinskom, željeznom zvonu. Caroline odloži torbu i pritisne zvono. Ništa se nije culo. Ponovno je pokušala, snažnije pritišcuci i taj put je uspjelo - iz unutrašnjosti kuce zacuo se slabi, šuplji zvuk.- Izgleda da ipak radi. - Okrenula se Jodvju i ovlaš mu prešla svjetlošcu svjetiljke po licu. Primijetila je da je siv od hladnoce, da mu se kosa slijepila uz glavu, a zubi cvokocu. Ugasila je svjetiljku, zagrlila ga i priljubila uza se. - Bit ce dobro.- Nadam se - rece Jody slabim glasom od kojeg je zaboli srce. - Valjda nece izaci neki strašni batler i reci: »Zvonili ste, gospodine?« kao u filmovima strave.I Caroline se nadala istom. Vec je htjela još jednom pozvoniti, kad zacuje korake. Culo se lajanje psa, a neki duboki glas mu naredi da bude tih. Na uskim prozorima uz vrata pomolilo se svjetlo, koraci su prišli bliže i sljedeceg trenutka vrata se naglo otvore, a na njima se ukaže muškarac sa žutim, nakostri-ješenim labradorom.Muškarac rece psu: - Tiho, Lisa - a potom pogleda u njih.-Da?Caroline otvori usta, pokušavajuci nešto reci, ali ne uzmogne izustiti ni rijeci. Jednostavno je stajala ondje, jednom rukom grleci Jodvja i možda je to bilo najbolje što je mogla uciniti. Bez rijeci, muškarac je pokupio njenu torbu s poda, brzo ih ugurao u kucu i zatvorio velika vrata. Olujna noc ostala je za njima.Mora se završila. Bili su u toploj kuci. Na sigurnom.65CETVRTO POGLAVLJEJ yajviše od svega Olivera je zapanjila njihova mladost. Što dvoje djece radi vani u pola dvanaest, u noci poput ove? Odakle su došli sa svojim malim putnim torbama i kamo su se, za ime Božje, uputili? Nova pitanja su navirala, no Oliver ih odluci odložiti za poslije. Sada je bilo najvažnije osloboditi ih mokre odjece prije nego oboje umru od hladnoce.Ne gubeci vrijeme na objašnjavanje, rece im: - Za mnom. Brzo! - A potom se hitro uputio uza stube. Cuo je kako su ga nakon pocetnog oklijevanja ipak poceli slijediti, brzajuci uza stube. Glavom su mu promicale misli. Imali su dvije kupaonice u kuci. Najprije ih je poveo u svoju kupaonicu, upalio svjetlo, stavio cep u kadu, pustio toplu vodu i zahvalio se Bogu što barem sustav tople vode u toj staroj kuci još uvijek propisno radi. Gotovo odmah su se poceli uzdizati gusti oblaci pare.- Ti se možeš ovdje okupati - rekao je djevojci. - Ne izlazi iz kade dok se ne ugriješ. A ti - uhvatio je djecaka za ruku što je drhturila pod raskvašenom studeni njegove odjece - podi za mnom. - Pogurao ga je kroz dugi prolaz prema staroj djecjoj kupaonici i upalio svjetlo. Ta se kupaonica vec dugo nije upotrebljavala, ali cijevi s vrucom vodom održavale su je toplom. Izvukao je stare izblijedjele rucnike s motivima iz djecjih bajki i odvrnuo slavinu.Djecak je vec petljao oko puceta svoje jakne.

66Možeš li? Da, hvala. Vratit cu se. Dobro.Ostavio je djecaka da se sam snalazi. Pocekao je pred vratima nekoliko trenutaka, razmišljajuci što bi sljedece ucinio. Bilo je vrlo kasno i ocito da ce djeca morati ostati do jutra. Ponovno je pošao uskim hodnikom i otvorio vrata stare, oskudno namještene spavaonice. Bila je strahovito hladna, no Oliver navuce teške zastore i ukljuci elektricnu grijalicu, a potom svuce krevetni prekrivac i s olakšanjem zakljuci da je gospoda Cooper pripravila veliki bracni krevet. Presvukla ga je najboljim lanenim plahtama i fino vezenim jastucnicama. Iz te velike spavaonice išlo se u jednu manju koja je nekoc služila kao soba za presvlacenje. U njoj je bio jedan mali krevet, a i taj je bio spreman za neocekivanog gosta. No zrak je kao i u velikoj sobi bio studen. Oliver je navukao zastore, ukljucio grijalicu i vratio se u prizemlje, odakle je uzeo dva mala komada prtljage ostavljena u u hodniku i ponio ih u biblioteku. Tu je vatra vec zamirala. Zvono ga je prenulo baš kad se spremao poci u krevet. Oliver podloži vatru, dodavši par cjepanica i postavi mjedeni rešetkasti zaslon da zaštiti sag od pucketavih iskri.Otvori prvu torbu i izvuce plavo-bijelu prugastu pidžamu, papuce i sivi vuneni kucni ogrtac. Odjeca je bila pomalo vlažna, pa ju je, osjecajuci se pritom poput kakve brižne dadilje, raširio po zaslonu da se osuši. Druga torba nije urodila nicim tako prakticnim kao što je plavo-bijela pidžama. Bilo je tu kozmetickih bocica i kutijica, cetka za kosu, cešalj, par malih zlatastih papuca i konacno - spavacica i odgovarajuci negliže: svijetlo-plavo, cipkano i krajnje beskorisno. Oliver položi spavacicu uz pidžamu. Zastao je na trenutak i pogledao je, smiješeci se - bio je to posve neprikladan komad odjece, ali neobicno seksepi-67lan. Potom se vratio u kuhinju kako bi potražio nešto hrane za okrepu svojih posjetitelja.Gospoda Copper skuhala je Oliveru za veceru pun lonac gustog škotskog variva. Ostalo ga je još pola. Stavio je lonac na štednjak, a potom se sjetio da djecaci baš ne luduju za mesnim varivom pa je izvukao s police konzervu s juhom od rajcice, otvorio je i sasuo njen sadržaj u drugi lonac. Izvukao je pladanj, narezao kruh, uzeo maslac, pronašao nekoliko jabuka i bocu mlijeka. Zakljucio je da je to dovoljno za pravi domaci obrok, a zatim je dodao bocu viskija (za sebe, ako ni za koga drugoga), mineralnu vodu i tri caše. Na posljetku prokuha vodu u velikoj posudi i izlije ju u dvije boce. S bocama pod rukom pode pokupiti nocne oprave koje su vec osušile i ugodno mirisale mirisom male djece. Postavio je boce u krevete, a potom pošao u svoju sobu, izvukao iz ladice vestu od šetlandske vune i skinuo debeli kucni ogrtac s kuke na vratima. Na posljetku je uzeo i dva velika rucnika.Pokucao je na vrata kupaonice. - Je li ti sad bolje?- Zagrijala sam se. Odlicno je - odvrati djevojcin glas.- Ostavljam ti ispred vrata rucnik i nešto odjece. Odjeni se kada budeš spremna i raspoložena. ^- Dobro.Na vrata druge kupaonice nije pokucao, nego ih je jednostavno otvorio i ušao unutra. Djecak je ležao u dubokoj vodi, lagano pomicuci nogama tamo-amo. Pogledao je gore, nimalo uzbuden iznenadnom Oliverovom pojavom.- Kako ti je sada?- Mnogo bolje, hvala. Nikada mi u životu nije bilo tako hladno.Oliver privuce stolac i smjesti se pokraj kade.- Što se dogodilo? - upita.Djecak se uspravio, a Oliver je primijetio pjege što su mu se razasule po ledima, duž ruku i posvuda po licu. Kosa mu je bila mokra i raskuštrana, bakrenaste boje bukovog lišca. -Auto nam je zapao u jarak- rece.68- U snijegu?- Da. Išli smo preko brdašca i nismo znali da cesta tako brzo zakrece. Nismo mogli vidjeti od snijega.- To je gadan zavoj cak i po lijepom vremenu. Što je s autom?- Ostavili smo ga ondje.- Kamo ste se uputili?- U Strathcorrie.- A odakle ste krenuli?

- Iz Londona.- Londona? - Oliver nije mogao prikriti zapanjenost u glasu. - Iz Londona? Danas?- Da. Pošli smo rano ujutro.- A djevojka? Je li ti ona sestra? -Da.- Ona je vozila?- Da. Vozila je cijelim putem. -1 sami ste krenuli na put?Djecak poprimi dostojanstven izgled. - Snašli smo se -rece.- Da, svakako. - Oliver ga žustro umiri. - Samo, tvoja mi se sestra cini premladom za vožnju automobila.- Ima dvadeset godina.- Pa, u tom slucaju je svakako dovoljno stara. Uslijedila je kratka tišina. Jody uzme spužvu, pomno jeiscijedi i stane njome tapkati lice, otklanjajuci cuperak mokre kose s cela. Odjednom mu lice izroni iza spužve: - Mislim da mi je dovoljno toplo. Mogao bih sad izaci.- Pa, izadi onda. - Oliver posegne za rucnikom, raširi ga i umota djecaka kada ovaj iskoraci na prostirku. Jody ga pogleda. Oci su im bile na istoj razini. Oliver ga je nježno trljao rucnikom.- Kako se zoveš? -Jody. -Jody...?- Jody Cliburn.69- A tvoja sestra?- Caroline.Oliver podigne rucnik i stane trljati djecakovu kosu. - Jeste li u Strathcorrie išli zbog nekog posebnog razloga?- Moj brat je ondje.- Takoder Cliburn?- Da. Angus Cliburn.- Bih li ga ja trebao poznavati?- Ne bih rekao. Tek je odnedavno ondje. Radi u hotelu.- Tako, znaci.- Bit ce jako zabrinut - rece Jody.- Zašto? - Oliver posegne za pidžamom i pridrži djecaku gornji dio.- Mmm, kako je topla - rece Jody.- Držao sam je ispred kamina. Zašto ce ti se brat zabrinuti?- Poslali smo mu telegram. Ocekuje nas. A sad nas, eto, nema.- Zna da je mecava. Naslutit ce što vam se dogodilo.- Nismo ni sanjali da ce biti snijega. U Londonu ima šafrana i pupoljaka na drvecu i svega.- Ovo je daleki, mrzli sjever, mali moj. Ne možeš se osloniti na vrijeme.- Nikada ranije nisam bio u Škotskoj. - Jody navuce hlace pidžame i pritegne vrpcu u struku. - A ni Caroline.- Šteta da vas je zadesilo ovakvo vrijeme.- Ali bilo je zbilja uzbudljivo. Prava avantura.- Avanture su zgodne kad se dobro svrše, ali nisu tako zabavne dok traju. Mislim da ste vi u svojoj dobro prošli.- Imali smo srece što smo vas našli.- Da, mislim da jeste.- Je li ovo vaša kuca? -Da.- Sami tu živite? /- Da, trenutno.- Kako se zove?70- Cairney.- A kako se vi zovete?- Isto tako. Cairney. Oliver Cairney.- Moj Bože.Oliver se nasmiješi. - Da ti se zavrti u glavi od silnih Cairnevja, zar ne? Sada, ako si spreman, možemo poci po tvoju sestru, a zatim nešto i pojesti. - Otvorio je vrata. - Usput, bi li radije jeo škotsko varivo ili juhu od rajcice?- Juhu od rajcice, ako imate.- To sam i pretpostavljao.Kad podoše hodnikom, na vratima kupaonice pojavi se Caroline. Sva se izgubila u

Oliverovu ogrtacu. Doimala se cak nižom i sitnijom nego što mu se na prvi pogled ucinilo. Duga kosa bila joj je vlažna, a visoki ovratnik njegove veste kao da joj je podupirao sitnu glavu.- Osjecam se vec posve drukcije ... mnogo vam hvala ...- Idemo nešto pojesti.- Bojim se da smo vas vec dosta zagnjavili...- Zagnjavit cete me samo ako navucete prehladu i ako se budem morao brinuti za vas.Poveo ih je u prizemlje, zacuvši iza sebe kako se Jody obraca sestri glasom punim zadovoljstva: - Kaže da ima juhu od rajcice.Zastao je pred vratima kuhinje. - Ono tamo su vrata biblioteke. Podite onamo i pricekajte dok vam ne donesem veceru. I dodajte još koje drvo na vatru, dobro je podložite.Juha je lagano krckala. Napunio im je tanjure, a potom krenuo s krcatim pladnjem u biblioteku. Pronašao ih je uz vatru - Jody je sjedio na klupcici, a Caroline je klecala na sagu ispred kamina, pokušavajuci osušiti kosu. Lisa, Charlesova kuja, smjestila se izmedu njih, glave naslonjene na Jodvjevo koljeno. Djecak je naculio uši i pogledao u Olivera.- Kako se zove?- Lisa. Jeste li se sprijateljili?71- Izgleda da jesmo.- Obicno joj treba duže. - Odloži pladanj na niski stolic, sklonivši neke casopise i stare novine.- Je li to vaš pas?- Sada jest. Imaš li ti psa?- Ne - glas mu zazvuci turobno. Oliver odluci promijeniti temu. - Pojedite juhu prije nego se ohladi. - I dok su oni pocinjali jesti, on makne štitnik ispred kamina, doda još jednu cjepanicu, ulije si viskija i sode te se smjesti u stari naslonjac uz ognjište.Jeli su u tišini. Jody je brzo završio s juhom, pojeo sav kruh i maslac, popio nekoliko caša mlijeka, a potom se dao na jabuke, no njegova sestra je pojela samo malo variva i potom odložila žlicu kao da više nije gladna.- Ne svida ti se?- Izvrsno je. Ali ne mogu više.- Zar nisi gladna? Morala bi biti. Jody uskoci - Ona nikada nije gladna.- Jesi li za pice, možda?- Ne, hvala.Oliver rece: - Tvoj brat i ja smo popricali dok se kupao. Ti si Caroline Cliburn? -Da.- A ja sam Oliver Cairney. Je li ti rekao?- Jest, rekao je. Baš mi je malo prije rekao.- Dolazite iz Londona?- Da.-1 uputili ste se u Strathcorrie?- Da. Brat nam radi ondje. U hotelu. -1 ocekuje vas?- Poslali smo mu telegram. Pitat ce se što nam se dogodilo. Oliver pogleda na sat. - Skoro je ponoc. Ali ako želiš,mogao bih ga pokušati nazvati. Možda je koji vratar još budan. Pogledala ga je zahvalno. - O, bi li to ucinio?- Mogu pokušati. - No telefon nije radio - Zacijelo su se pokidale veze. Oluja je.- Ali što cemo sada?- Ne preostaje vam drugo nego ostati ovdje. -Ali Angus...- Kao što rekoh Jodvju, shvatit ce što vam se dogodilo.- A sutra?- Ako cesta ne bude zakrcena, možemo otici u Strathcorrie. Uzet cemo moj landrover, ako baš ne bude druge.- A ako cesta bude zakrcena?- Bolje da time razbijamo glavu kada do toga dode.- Stvar je u tome... pa, nemamo baš puno vrenena. Trebali bismo se vratiti u London u petak.Oliver pogleda u svoje pice, lagano njišuci cašu u ruci. -Možda biste se trebali javiti kome u Londonu? Obavijestiti svoje da ste na sigurnom?

Jody pogleda sestru. Nakon par trenutaka ona odgovori: -Ali telefon ne radi.- Mislio sam - kada proradi.- Ne, ne moramo se nikome javiti.Bio je siguran da laže. Gledao je njezino lice - visoke jagodicne kosti, kratki, tupi nos i široke usne. Imala je tamne podocnjake, a kosa joj je bila vrlo duga, svijetla i sjajna poput svile. Na trenutak su im se oci srele, no ona je svrnula pogled. Oliver je odlucio ne navaljivati s tom temom. - Samo sam se pitao - rece blago.Kada se ujutro Caroline probudila, svjetlost snijega zrcalila se na bijelom krevetnom svodu. Ležala je snena, ušuškana u pernati poplun - cula je lajanje psa, a potom i štektavi zvuk traktora. Posegnula je za svojim satom - bilo je vec pola deset. Izašla je iz kreveta, otapkala do prozora i razgrnula ružicaste zastore. Zaslijepila ju je bjelina snijega, tako iskricava da je morala zatreptati.Svijet se zabijelio. Nebo je bilo cisto i plavo kao crven-dacevo jaje. Duge sjene poput modrica su isprugale blistavu zemlju, sve je omekšalo i zaoblilo se pod snijegom. Polegao je7273po borovim granama i okitio ograde bijelim kapama. Caroline otvori prozor i gurne glavu van. Zrak je bio hladan, mirisan i opor kao ledeno vino.Prisjecajuci se strahota prethodne noci, pokušala se orijentirati u prostoru. Ispred kuce se protezala velika cistina, vjerojatno tratina, okružena stazom. Malo dalje zapocinjao je visoki drvored kojim su se ona i Jody probijali prošle noci i nastavljao se dalje, prema sljemenu brda. U daljini se vidjela glavna cesta - vijugala je izmedu prijevoja strmih pašnjaka, obrubljena kamenim zidom. Cestom je klizio neki automobil -sporo, vrlo sporo.Traktor koji je ranije cula približavao se drvoredom. Iskrsnuo je iza golemog grma rododendrona i oprezno brekcuci napredovao obodnicom tratine te nestao iz vidokruga, zama-kavši iza kuce.Caroline je zakljucila kako je prehladno da i dalje gleda kroz otvoreni prozor pa se povukla nazad u spavaonicu i zatvorila ga. Sjetila se Jodvja i otvorila vrata njegove sobe. Unutra je bilo mracno i tiho, samo je zvuk njegova disanja remetio mir. Još uvijek je duboko spavao. Zatvorila je vrata i osvrnula se oko sebe, tražeci što bi obukla. Pronašla je samo vestu i posudeni kucni ogrtac pa joj nije preostalo drugo nego da ih odjene, bosonoga izade iz spavaonice i pode hodnikom u nadi da ce pronaci nekoga tko bi joj pomogao.Zakljucila je da je kuca golema. Hodnik je izbijao na veliko stubišno odmorište, opremljeno sagom, visokom komodom od orahovine, stolom i stolcima na kojima je netko ostavio kup uredno izglacanih plahti. Stajala je na vrhu stubišta osluškujuci prigušene glasove iz prizemlja. Pošla je dolje, slijedeci romor glasova i našla se pred vratima što su zacijelo vodila u kuhinju. Gurne ih, vrata se otvore, a dvoje ljudi u prostoriji zamuknu i okrenu se da vide tko je.Oliver Cairnev, u debeloj vesti boje bijele kave, sjedio je za kuhinjskim stolom sa šalicom caja u ruci. Razgovarao je sa ženom koja je stojeci gulila krumpir nad slivnikom. Bila je to74žena srednjih godina, sjedokosa, zasukanih rukava, a oko struka je opasala cvjetnu pregacu. Kuhinja je bila topla i mirisala je na svježe peceni kruh. Caroline se osjecala kao uljez. - Oprostite - rece.Oliver se brzo snašao, odložio šalicu i ustao.- Ništa se ne ispricavaj. Mislio sam da ceš spavati do rucka.- Jody još uvijek spava.- Ovo je gospoda Copper. Gospodo Copper, ovo je Caroline Cliburn. Upravo sam gospodi Copper pricao što vam se dogodilo.- Bila je to strašna noc, nema sumnje - rece gospoda Copper. - Prekinute su sve telefonske linije.Caroline pogleda Olivera - Znaci da još uvijek ne možemo nazvati?- Ne i necete moci još neko vrijeme. Dodi i popij šalicu caja. Što bi doruckovala? Slaninu i jaja?No Caroline nije željela ništa. - Samo malo caja. - Izvukao joj je stolac i sjela je za izlizani stol. - Zatrpani smo snijegom?- Djelomice. Cesta za Strathcorrie je zaprijecena, ali put prema jugu, do Relkirka, slobodan je.

Carolinino srce brže zakuca. -A... auto? - Gotovo se bojala pitati.- Copper je otišao traktorom pogledati što je s njim.- Je li traktor crven?- Jest.- Vidjela sam kako se vraca cestom.- U tom bi slucaju trebao doci svakog trena i reci nam što se dogada. - Pronašao je šalicu i tanjuric i nalio Carolini caja iz smedeg cajnika koji se veselo pušio na štednjaku. Caj je bio vrlo jak, ali i topao i zahvalno ga je popila. - Ne mogu pronaci svoju odjecu - rekla je.- Ja sam kriva - rece gospoda Copper. - Stavila sam je kraj kamina. Sada je vec vjerojatno suha. Ali, ja vam kažem - pro-tresla je glavom - vas dvoje trebate vrucu kupku.- Vec su se okupali - rece Oliver. - Bili su kao pokisli miševi.75Kad se Carolipre presvukla i ponovno vratila u prizemlje, zabavi se vec pridružio i gospodin Copper s novostima o automobilu. Gospodin Copper bio je seljak s tako izrazitim mjesnim naglaskom da je Caroline jedva shvacala što govori.- Jest, možem ga ja izvuc iz jarka, al' šta vrijedi kad motor nece raditi.- Zašto?- Stvar se smrzla, ja bi' rek'o.Oliver pogleda u Caroline. - Zar niste imali antifriza? Caroline ga blijedo pogleda.- Antifriz - ponovi. - Zar ti ta rijec ništa ne znaci?Ona odmahne glavom i on se okrene Copperu. - Imate potpuno pravo. Stvar se smrzla.- Zar sam trebala imati antifriz?- Pa, ne bi bilo na odmet.- Nisam to znala. Znate, taj auto nije moj.- Možda ste ga ukrali?Gospoda Copper naškubi usne i ispusti zvuk tihog neodobravanja. Caroline nije bila sigurna je li taj zvuk upucen njoj ili Oliveru. - Ne, naravno da nismo. Posudili smo ga - rekla je dostojanstveno.- Tako, znaci. Pa, bio on isprošen, posuden ili ukraden, predlažem da podemo dolje i vidimo što se može uciniti.- Onda - rece Copper i velikom crvenom rukom ponovno natakne svoju staru beretku - Vi uzmite landrover, a ja cu pronaci uže za tegljenje i zapitat' mladog Geordiea da mi pomogne i vidjet cemo možemo li ga izvuci traktorom.Kad ih Copper napusti, Oliver pogleda Caroline. - Ideš li? -Da.- Trebat ce ti cizme.- Nemam ih.- Mislim da cemo pronaci neke ...Slijedila ga je u staru praonicu rublja koja je trenutno služila kao spremište kabanica, gumenih cizama, dvajuzahrdalih bicikla i jedne nove perilice rublja. Nakon kratke potrage Oliver joj doda par gumenih cizama koje su joj manje--više odgovarale i crnu plastificiranu kabanicu. Caroline obuje cizme, navuce kabanicu i izvuce kosu iz ovratnika, a potom, prikladno odjevena, izade s Oliverom iz kuce u blistavo jutro.- Zimski snijeg, proljetno sunce - rece Oliver zadovoljno dok su gazili po neugaženom snijegu prema zatvorenim vratima garaže.- Hoce li još padati?- Vjerojatno nece. No ipak, trebat ce vremena dok se snijeg ne otopi. Nocas je napadalo dvadeset tri centimetra.- U Londonu je proljece. -1 tvoj brat je to rekao.Oliver ukloni zasun i otvori široka, dvostruka vrata garaže. Unutra su bila dva automobila - tamnozelena sportska limuzina i landrover. - Uzet cemo landrover- rece - da se ne zaglavimo.Caroline se uspne u vozilo. Izvezli su se iz garaže, zaokružili oko kuce i pošli niz drvored, oprezno slijedeci tamne brazde koje je traktor gospodina Coppera ranije utro u snijegu. Jutro je bilo posve tiho - zvukove je prigušio snijeg, no ipak je posvuda bilo znakova života ... na neugaženoj bjelini pod drvecem vidjeli su se zvjezdasti tragovi pticjih caporaka. Visoko gore spajale su se grane bukvi u lukovima, a njihove isprepletene grancice ocrtavale su se poput cipke na svijetlom, sjajnom jutarnjem nebu.

Prošli su kroz vrata, a potom se uputili dalje niz cestu, u susret zasljepljujucoj suncevoj svjetlosti. Oliver zaustavi landrover uz rub ceste i izadu van. Caroline ugleda grbavi most -uzrok njihove propasti, a iza njega Calebov automobil. Bio je u jadnu stanju - sav naheren u jarku i prekriven snijegom. Cinilo se da je s njim posve svršeno, da je balzamiran i da se više nikada nece pokrenuti. Caroline se osjecala strahovito krivom.Oliver otvori vrata i oprezno se uvuce na vozacko sjedalo, ostavljajuci jednu nogu vani. Okrene kljuc koji je Caroline nesmotreno ostavila u paljenju. Iz motora se zacuje tjeskoban7677zvuk, a zrak okuži snažan miris paljevine. Oliver bez rijeci izade iz automobila i zalupi vrata. - Beznadno - cula ga je kako mrmlja i osjeti se ne samo krivom nego i glupom.- Nisam znala da nema antifriza. Rekla sam vam da auto nije moj - kazala je, mlako se pokušavajuci opravdati.Ne odgovorivši joj, Oliver je pošao oko automobila, otresao snijeg sa zadnjih guma, a potom je kleknuo na snježnu cestu da vidi je li stražnja osovina koja je polegla na rub jarka, pukla.Caroline je osjetila kako je spopada ocaj i odjednoii joj je došlo da zaplace. Sve je pošlo naopako. Ona i Jody zaglavili su se usred nigdine, osudeni na tog bešcutnog covjeka. Od Calebova auta nije bilo nikakve koristi, telefonske veze sa Stratchorrieom su prekinute, a cesta je zakrcena snijegom. Okrenula se i, žmirkajuci i susprežuci suze, pogledala niz cestu što se penjala preko malog brda. Izmedu kamenih rubnika nakupio se sloj snijega -debeo i blještav. Lagani povjetarac-slaba kopija jucerašnje oluje - u blagim ga je nanosima podizao s polja i spuštao na stare zamete što su se poput svjetlucavih skulptura uzdizali na rubnicima. Odjednom jutarnji mir poremeti jasan i otegnut krik šljuke koja se obrušavala s neba. A potom ponovno sve utone u mir.Caroline zacuje škripu Oliverovih koraka u snijegu. Okrenula se prema njemu, ruku duboko zakopanih u džepove posudene kabanice.- Bojim se da je auto gotov - rekao joj je.Caroline ga užasnuto pogleda. - Zar ga se ne može popraviti?- Može. Copper ce ga izvuci traktorom i otegliti do meha-nicarske radionice. Bit ce spreman za vožnju vec sutra ili prekosutra. - Nešto ga u izrazu njena lica natjera da nastavi i pokuša je obodriti: - Vidiš da cak ni s autom ne biste mogli u Strathcor-rie. Cesta je neprohodna.Ponovno se okrenula i pogledala je. -Ali što misliš, kada ce je ocistiti?- Cim se probiju s ralicom. Ovakva mecava na samom kraju78zime zna napraviti pravi dar-mar. Ne preostaje nam drugo nego da budemo strpljivi. /*Otvori joj vrata landrovera i stane u stranu kako bi je propustio unutra. Caroline s oklijevanjem ude. Oliver zatvori vrata, zaobide vozilo i sjedne pokraj nje. Mislila je da ce krenuti nazad, kuci, no on je zapalio cigaretu i neko vrijeme mirno sjedio pušeci, ocito duboko zadubljen u misli.Caroline osjeti nelagodu. Automobili znaju biti lijepa mjesta zrt razgovor s dragom osobom, ali i prilicno nezgodna kad treba odgovarati na neugodna pitanja.Oliver napokon prozbori, potvrdujuci njenu zebnju.- Što si rekla, kada se morate vratiti u London?- U petak. Tako sam obecala.- Kome si obecala?- Calebu. Covjeku koji nam je posudio auto.- A što je s vašim roditeljima?- Naši su roditelji mrtvi.- Zar nikoga nemate? Morate imati nekoga. Ne mogu vjerovati da vas dvoje sami živite. - I ne htijuci, Oliver se nasmiješio na tu pomisao. - Takva situacija obilovala bi mogucnostima najstrašnijih katastrofa.Carolini se njegove rijeci ne ucine osobito smiješnima. Hladno mu je odgovorila: - Ako baš moraš znati, živimo s pomajkom.Oliver je pogleda sa znalackim izrazom lica. - Shvacam.- Što shvacaš?- Zlocesta maceha.- Uopce nije zlocesta. Vrlo je draga.

- Ali ne zna gdje ste?- Zna. - Odgovori Caroline, pomalo krzmajuci nad tom poluistinom. A potom uvjerljivije doda: - Da, zna. Zna da smo u Škotskoj.- Zna li i zašto ste tu? Da tražite brata Angusa?- Da, zna i to.- I tako ste prešli sav taj put samo radi Angusa. Postoji li neki poseban razlog ili ste ga samo htjeli pozdraviti?79- Ne baš.- To nije nikakav odgovor. -Nije li?Uslijedila je duga stanka. Na posljetku Oliver rece, pokušavajuci sacuvati mir: - Premda imam osjecaj da ti se ovo nece svidjeti, ipak cu ti reci: za tvoje me planove ni najmanje nije briga, no osjecam kako mi je dužnost da se pobrinem za tvoga brata. Konacno, njemu je tek... jedanaest godina?- Ja se mogu pobrinuti za Jodvja.Glas mu je bio tih: - Oboje ste mogli poginuti nocas. Svjesna si toga, zar ne?Caroline ga zacudeno pogleda - cinilo se da to ozbiljno misli.- Ali vidjela sam svjetlo prije nego sam napustila auto. A da nisam, ostali bismo unutra i pricekali da se oluja istutnji.- Mecave su nešto s cim treba racunati u ovom kraju svijeta. Imali ste srece.- A ti si bio vrlo ljubazan. I više nego ljubazan. Nisam ti se propisno ni zahvalila. Ipak, ja još uvijek mislim da je najbolje da što prije pronademo Angusa i pustimo te na miru.- Vidjet cemo kako ce se stvari razvijati. Usput budi receno, danas moram izaci. Imam dogovoren rucak u Relkirku. Gospoda Copper ce vas nahraniti, a do moga povratka možda vec otvore cestu pa cu vas odvesti u Strathcorrie i predati vašembratu.Caroline razmisli o tome i zakljuci da joj se iz nekih razloga zamisao o susretu Olivera Cairnevja i Angusa Cilburna ne svida.- Ali sigurno postoji neki nacin da ja ...- Ne. - Oliver se nagne i ugasi cigaretu. - Nema drugog nacina da dodete u Stratchorrie osim zrakom. Zato mirno sjedite i cekajte me u Cairnevju. Jasno?Caroline otvori usta, spremna da mu se usprotivi, no uhvati njegov pogled i ponovno ih zatvori. Nevoljko kimne glavom. - Dobro.Za trenutak je pomislila da ce Oliver nastaviti razgovor, no80pozornost mu, na njeno veliko olakšanje, zaokupi dolazak traktora s gospodinom Copperom za upravljacem i mladicem s pletenom kapom iza njega. Oliver izade iz landrovera i pode im pomoci, no bio je to mukotrpan posao i dok su s Calebova automobila ocistili snijeg, lopatama razgrnuli kamenje ispod kotaca, zavezali konopac za stražnju osovinu i nakon dva-tri bezuspješna pokušaja konacno ga svecano izvukli, bilo je vec blizu jedanaest sati. Caroline je gledala kako mala povorka odmice prema radionici: Copper je sjedio za upravljacem traktora, a Geordie je iza njega kormilario vrludavim mini-morri-som, prikvacenim uzetom za tegljenje.- Zaista se nadam da ce biti u redu - rece Caroline Oliveru kada se popeo na sjedalo pokraj nje. - Ne bi bilo tako strašno da je auto moj. Obecala sam Calebu da cu paziti.- Nisi ti kriva. Moglo se to svakome dogoditi. Kada mehanicar završi s njim, vjerojatno ce ici bolje no ikada. - Pogleda na sat. - Vrijeme je da krenemo. Moram se još presvuci i stici u Relkirk do pola jedan.Vratili su se kuci u tišini, parkirali se ispred vrata i ušli unutra. Prije nego pode uza stube, Oliver pogleda Caroline.- Snaci ceš se?- Naravno.- Onda se vidimo poslije.Caroline ga je promatrala kako odmice uza stube, preskacuci dugim nogama po dvije odjednom. Potom je svukla kabanicu i cizme te krenula u potragu za Jodvjem. Kuhinja je bila prazna pa je pošla dalje i pronašla gospodu Copper kako usisava crveni sag u golemoj, rijetko upotrebljavano]' blagavao-nici. Iskljucila je stroj vidjevši Caroline na vratima.- Sredili ste stvar s autom? - upita.- Da, vaš ga je muž ljubazno odvezao na popravak. Jeste li vidjeli Jodvja?

- Da, budan je i cio, dušica draga. Sišao je, pojeo sa mnom dorucak u kuhinji, baš se fino najeo. Dva kuhana jajeta je pojeo,81pa prepecenac s medom, a zatim je popio i cašu mlijeka. Onda sam mu pokazala staru djecju sobu mojih djecaka i sada je tamo, okružen drvenim kockama, automobilima i Bog zna cim.- Gdje je soba?- Podite sa mnom da vam pokažem.Prekinula je cišcenje i povela Caroline malim, pokrajnjim stubištem, a potom je uvela kroz vrata u bijelo okreceni hodnik na cijem je podu bio plavi sag. - Ovo krilo kuce nekoc je bilo namijenjeno djeci. Bilo je samo njihovo. Sada se, naravno, ne upotrebljava. Vec godinama ne služi staroj svrsi, no upalila sam vatricu pa je lijepo i toplo. - Otvorila je vrata i zastala, propu-stivši Caroline. Bila je to velika soba s golemim prozorom okrenutim prema vrtu. Iza niske ograde kamina pucketala je vatra. Uz kamin su bila dva stara naslonjaca, kraj zida istrošeni kauc i polica s knjigama, malo dalje prastari drveni konjic bez repa, a na podu, usred otrcanog saga, sjedio je Jody, okružen tvrdavom od drvenih kocaka. Tvrdava se protezala sve do kutova sobe, ukrašena malim automobilima, figurama vojnika, vitezova u oklopima i domacih životinja. Ovlaš ih je pogledao kada su ušle, no tako se duboko usredotocio na igru da nije osjetio ni najmanju nelagodu što su ga uhvatile u tako djetinjastom poslu.- Bože dragi! Koliko ti je trebalo da sve to sagradiš? -upitaCaroline.- Radim od dorucka. Pazi da ne srušiš taj toranj.- Ne boj se. - Oprezno ga je prekoracila, probila se do kamina i naslonila se na ogradu.Gospoda Copper je bila zadivljena. - Nikada nisam vidjela takvu preciznost. A pogledaj samo te puteljke! Sigurno si upotrijebio svaku kockicu u sobi.- Upravo cu složiti posljednje. - Jody joj se nasmiješi. Njih dvoje su se ocito vec dobro sprijateljili.- No, idem ja onda. Rucak je u pola jedan. Ispekla sam pitu od jabuka, a prelit cu je i s malcice vrhnja. Voliš li ti pitu od jabuka, mišicu?82-Volim.- Tako treba. - Pošla je iz sobe. - Culi su je kako mrmlja nešto za sebe.- Baš je simpaticna, je li? - rece Jody, gradeci dvjema visokim kockama svecani ulaz za svoju utvrdu.- Jest, simpaticna je. Jesi li se naspavao?- Jesam. Ovo je super kuca. - Dodao je još dvije kocke kako bi prolaz ucinio doista impozantnim.- Auto je na popravku. Gospodin Copper ga je oteglio. Nije bilo antifriza.- Taj stari šašavac Caleb - rece Jody. Izabrao je još jednu kockicu i pomno je položio na vrh, okrunjujuci svoje remek-djelo. Potom se ispružio na pod, priljubio obraz uz sag i pogledao kroz slavoluk. Zamislio je kako je tako sicušan da može ujahati kroz vrata na lijepu, bijelu bojnom konju, dok mu perjanica na kacigi leprša pod povjetracem, a visoko u ruci stoji mu zastava.-Jody, sinoc za vrijeme kupanja ništa nisi rekao oAngusu, zar ne? Oliveru Cairnevju?- Ne. Osim da ga idemo potražiti.- Ni o Diani, niti o Hughu?- Ništa me nije pitao.- Dobro, nemoj mu ni reci ako te pita.Jody je pogleda. - Koliko cemo još ostati ovdje?- Kratko. Pronaci cemo Angusa popodne. Otici cemo u Strathcorrie cim rašciste cestu.Jody nije rekao ni rijeci na to. Promatrala ga je kako uzima konjica iz otvorene kutije, a potom traži odgovarajuceg viteza koji bi pristajao u sedlo. Pronašao je jednoga, namjestio ga na konja i na trenutak ih pridigao k ocima da ocijeni ucinak. Potom je jahaca s krajnjom preciznošcu smjestio pod slavoluk.- Gospoda Copper mi je nešto rekla - rece.- Što ti je rekla?- Ovo nije njegova kuca.- Kako to misliš? Cija bi bila?83

- Pripadala je njegovu bratu. Oliverživi u Londonu, ali brat mu je živio ovdje. Bavio se zemljoradnjom. Zato na imanju ima pasa, traktora i drugih stvari.- Što se dogodilo s bratom?- Poginuo je. - rece Jody. - Prošlog tjedna, u automobilskoj nesreci.- Poginuo u automobilskoj nesreci! - Neko nejasno sjecanje zatitra u pozadini Crolinine svijesti, no gotovo odmah uz-makne pred strašnim znacenjem Jodvjevih, hladnokrvno izrecenih, rijeci.Poginuo. Prekrila je usta rukom, susprežuci uzvik. Poginuo.- Zato je Oliver tu. - Po nacinu na koji je Jody to izrekao, Caroline je znala da je potresen. - Zbog sprovoda i svega. Da sredi stvari, kako je rekla gospoda Copper. Prodat ce ovu kucu i imanje i sve i nikada se više nece vratiti. - Oprezno je ustao, probio se do Caroline i stao uz nju. Znala je da je, uz svu svoju tobožnju hladnokrvnost, zapravo vapio za utjehom.Zagrlila ga je. - A mi smo banuli baš usred nevolje -«rekla je - jadan covjek.- Gospoda Copper kaže da je baš dobro što smo tu Kaže da mu to pomaže da ne misli na svoju nesrecu. - Pogleda prema njoj. - Kada cemo pronaci Angusa?- Danas - obeca mu Caroline, bez imalo oklijevanja. -Danas.Za rucak su osim pite od jabuka i vrhnja imali i kosano meso, pecene krumpire i pire od švedske repe. - »Repica na kraljevski nacin« rekla je gospoda Copper, puneci Jodvjev tanjur. Caroline zakljuci da, usprkos ocekivanjima, nije gladna, no Jody se do sita najeo, a potom s tekom navalio na domaci »taiblet«.- I, kako se vas dvoje kanite zabavljati do kraja dana? Gospodin Cairney nece se vratiti do pet sati.- Mogu li se ja nastaviti igrati u djecjoj sobi? - upita Jody.- Dakako, mišicu. - Gospoda Copper pogleda Caroline.84- Ja cu poci u šetnju - rece ona.Gospoda Copper je iznenadeno pogleda. - Zar vam nije dosta svježeg zraka za danas?-Volim biti vani. Osim toga, tako je lijepo na snijegu.- Ali naoblacuje se - popodne nece biti tako lijepo.- Ne smeta.Jody je bio u nedoumici: - Bi li ti smetalo da ja ne podem u šetnju?- Naravno da ne bi.- Radije bih gradio glavnu tribinu. Znaš, za viteški turnir.- Samo ti gradi.Posve obuzet svojim planovima, Jody se isprica i nestane u djecjem krilu kuce. Caroline ponudi gospodi Copper pomoc u pranju posuda, ali ona je odbije i rece joj neka požuri van prije nego pocne kiša. Caroline izade iz kuhinje, prode malim hodnikom, navuce kabanicu i gumene cizme koje je jutros nosila, omota šal oko glave i izade iz kuce.Gospoda Copper imala je pravo o vremenu. Oblaci su se valjali sa zapada, vjetar je oslabio, a sunce išcezlo. Zavukla je ruke duboko u džepove kaputa i pošla preko cistine i duž drvoreda, a zatim izašla na cestu. Skrenula je lijevo, u smjeru Strathcorriea.

- Mirno sjedite i cekajte me u Cairneyju - rekao je Oliver,a ona ga nije poslušala i, ako se ne vrati prije pet sati, bit ce bijesan. Razmislivši o tome, Caroline zakljuci da to i nije narocito važno. Vidjet ce ga još danas i vjerojatno nikada više. Napisat ce mu pismo, dakako, i zahvaliti mu se na ljubaznosti. Ali nikada ga više nece vidjeti.Osim toga, bilo joj je važno da njenom prvom susretu s Angusom nakon svih tih godina ne bude nazocan i kriticki pogled nekog tudinca. Najgore je s Angusom što se covjek na njega nije mogao osloniti. Oduvijek je bio nepredvidiv, neuhvatljiv, neukrotiv i krajnje svojeglav. Od samog pocetka dvojila je da li je pametno poduzeti to naglo putovanje u Škotsku, no cini se da ju je Jodvjev zanos zarazio. Bio je tako85siguran da ce ih Angus docekati, da ce biti presretan što ih vidi i prepun volje da im pomogne, a sa sigurne udaljenosti Londona uspio je u to uvjeriti i Caroline.Ali sada, na studeni škotskog popodneva, njene sumnje su se vratile. Angus ce dakako biti u Hotelu Strathcorrie, jer ondje radi, no cinjenica da cisti cipele

i nosi drva još uvijek ne jamci da nece imati dugu kosu, bradu, bosa stopala i da ce im pomoci. Zamislila je kako bi Oliver Cairnev reagirao kad bi se njene bojazni obistinile i zakljuci da ni u kojem slucaju ne bi podnijela njegovu nazocnost velikom dogadaju ponovnog obiteljskog okupljanja.Osim toga, u svjetlu nove spoznaje o nedavnoj pogibiji Oliverova brata mucio ju je sve jaci osjecaj da zlorabe njegovu ljubaznost i gostoljubivost u najgori moguci cas. Nema sumnje - što ih se brže riješi, to bolje za njega. Doista, nije joj preosta-jalo ništa drugo nego da sama potraži Angusa. Teško gazeci dugom, snijegom zatrpanom cestom, uvjeravala je samu sebe da je donijela pravu odluku.Hodala je duže od sat vremena, a da nije imala ni najmanju predodžbu o tome koliko je kilometara prešla, kada zacuje zvuk kamiona što se polagano vukao iza nje, strminom koju je upravo prošla. Bila je to ralica. Njen golemi celicni plug probijao se kroz snijeg kao pramac broda kroz vodu, razbacujuci pjenaste mlazove bljuzgavice na obje strane ceste.Caroline se ukloni s puta i popne na vrh zidica, ali ralica zastane, a neki covjek otvori prozor i obrati joj se.- Kamo idete?- U Strathcorrie.- Imate još deset kilometara. Želite li da vas povezemo?- Da, molim vas.- Penjite se onda. - Spuznula je sa zida, a on je ispružio žuljevitu ruku i pomogao joj da se popne, a potom se pomaknuo, napravivši joj mjesta. Drugi, stariji covjek koji je vozio kamion rece mrko: - Nadam se da vam se ne žuri. Mnogo je snijega napadalo.

r/- Ne žuri mi se. Važno je da ne moram hodati.- Jest, gadno je vrijeme.Pomaknuo je teški mjenjac, otkocio rucnu kocnicu i krenuli su, no bio je to uistinu polagan napredak. S vremena na vrijeme dva bi covjeka sišla na cestu i lopatama razgrnula snijeg što se nakupio uz rubnike ceste. Vlaga se probijala kroz prozore kabine i Caroline osjeti kako su joj se stopala u povelikim cizmama pretvorila u dvije ledene grude.Konacno su došli i do posljednjeg brdašca i ljubazni cestar rece: - Evo nas u Strathcorrieu - a Caroline ispod sebe ugleda duboku kotlinu kojom se protezalo dugacko, vijugavo jezero, mirno i celicnosivo od odraza neba.Daleko, povrh samog kraja jezera uspinjala su se brda, prošarana tamnom šumom jela i borova, a iza njih su se nazirali udaljeni visovi sjevernih planina. U dnu brda, nacickano uz usku obalu jezera, ležalo je selo. Vidjela je crkvu i malu marinu s lukobranima, sidrištima i sa splavi koju su izvukli na žal da je vjetar ne odnese.- Kako lijepo mjesto! - rece Caroline.- Jest - rece cestar. - A dode i sva sila turista u ljetnim mjesecima. Iznajmljuju se camci za jederenje, tu je i hotel, organiziraju izlete...Cesta se spuštala nizbrdo. Snijeg više nije bio tako gust i brže su napredovali.- Gdje biste da vas ostavimo? - upita vozac.- U hotelu. U hotelu Strathcorrie. Znate li gdje je to?- Jest, znam. Mogu ga pronaci.Sive seoske ulice bile su mokre, snijeg se topio u žljebo-vima, blago kapajuci sa strmih streha. Ralica se provezla glavnom ulicom, prošla ispod kitnjastog gotskog slavoluka, sagradenog u slavu neke davno zaboravljene zgode iz viktori-janskogdoba i zastao pred dugom bijelom zgradom ispred koje je bila duga poplocana staza s cimerom na vratima.Hotel Strathcorrie. Dobro došli!Hotel nije davao znakova života. - Je li otvoren? - Upita Caroline sumnjicavo.8687- Jest, kako da ne. Ali nemaju baš puno posla. Zahvalila im se na ljubaznosti i sišla s ralice. Dok je voziloodmicalo, Caroline je prešla cestu i poplocanu stazu te ušla kroz pokretna, kružna vrata. Unutra je vonjalo po ustajalom dimu cigareta i kuhanom kupusu. Na zidu je visjela tužna slika srndaca na kišom ovlaženu brdašcu. Bio je tu i pult s oznakom Recepcija, no iza njega nije bilo ni žive duše. Ipak, na pultu je stajalo zvono i Caroline pozvoni. U hipu se iz pokrajnjeg ureda pojavila žena.

Nosila je crnu haljinu i naocale ukrašene dijamantima. Cinilo se da joj nije drago što joj remete popodnevni mir, a posebno ne neka djevojka u trapericama i plastificiranoj jakni s crvenim pamucnim rupcem oko glave. -Da?- Oprostite što vam smetam, ali da li bih mogla razgovarati s Angusom Cliburnom?- O - rece brzo žena - Angus nije ovdje. - Doimala se prilicno zadovoljnom što joj može pružiti tu obavijest.Caroline je samo nijemo zurila u nju. Odozgo je zvonko kucao sat. Negdje u stražnjem dijelu hotela neki covjek je zapjevao. Žena popravi naocale.- On je, doduše, bio ovdje, jasna stvar - okolišala je kao da želi prepustiti Carolini da sama pogodi o cemu se radi, a onda doda: - Jeste li vi možda poslali telegram? Ima tu neki telegram za njega, ali jasna stvar, otišao je prije nego je telegram stigao. - Otvorila je ladicu i izvadila narancastu omotnicu. - Morala sam ga otvoriti, znate - bila bih vam otpisala da Angus nije tu, ali nema adrese.- Ne, naravno ...- Bio je ovdje, radio je tri mjeseca, a možda i duže. Kao ispomoc. Nedostajalo nam je osoblja, znate.- Ali gdje je sada?- E, to ne bih znala. Otišao je voziti neku Amerikanku. Odsjela je ovdje i kako nije imala vozaca, a mi smo do tada vec našli zamjenu za Angusa, pustili smo ga s njom. Da joj bude šofer - doda kao da nije sasvim sigurna da ju je Caroline shvatila.88- Ali kada se vracaju?- Pa, za dan-dva. Krajem tjedna, rekla je gospoda Mcdo-nald.- Gospoda Mcdonald?- Da, Amerikanka. Preci njena supruga potjecu iz ovog kraja Škotske. Zato je toliko žarko željela razgledati okolinu te unajmila automobil i Angusa da je vozi.Vratit ce se krajem tjedna. To je znacilo u petak ili subotu. Ali ona i Jody moraju biti u Londonu do petka. Nije mogla cekati do vikenda. Udavala se u utorak. U utorak ce se udati za Hugha i morala je biti ondje jer je za ponedjeljak ugovorena proba vjencanja, a Diana i svi ostali bi poludjeli ako ne bi došla.Misli su joj besmisleno galopirale tamo-amo, poput unezvjerenog trkaceg konja. Pokušala se sabrati, govoreci samoj sebi da mora biti prakticna. No nije mogla smisliti nijednu prakticnu stvar. Na kraju snaga. Tako se osjecala. Sada je razumjela što znaci kad netko kaže da je na kraju snaga.Žena iza pulta postajala je pomalo nestrpljiva. - Došli ste samo da biste vidjeli Angusa?- Da. Ja sam njegova sestra. Vrlo je važno.- Odakle ste danas došli?Bez razmišljanja Caroline joj odgovori: - Iz Cairnevja. -Ali donde ima deset milja. A putevi su zaprijeceni.- Dio sam prehodala, a onda su me povezli ralicom. Morat ce pricekati Angusa. Možda bi mogli ostati tu, uhotelu. Požalila je što nije povela Jodvja sa sobom.- Imate li dvije slobodne sobe za nas?- Za nas?- Imam još jednog brata. Trenutno nije sa mnom.Žena je pogleda sumnjicavo, ali odgovori: - Samo trenutak - i pode nazad u ured, pregledati svoje knjige. Caroline se oslonila na pult i rekla samoj sebi da ne smije panicariti - od panike covjeku samo bude slabo. Bude mu zlo.A tada je spoznala da joj se vratilo - stara mucnina, bol u stomaku oštra poput noža. Zatekla ju je posve nepripravnu, kao89kakvo užasno cudovište što iza ugla vreba svoju žrtvu. Pokušala je ne misliti o tome, no jednostavno nije mogla. Mucnina je rasla zastrašujucom brzinom, poput golemog balona na napuhavanje, velika i tako intenzivno bolna da nije ostavljala mjesta svijesti o icemu drugome. Kao da joj je cijelo tijelo bilo sacinjeno od boli, boli što ju je posve obuzela. Zatvorila je oci i ucinilo joj se da iz daljine dopire neki zvuk nalik kricanju požarnog zvona.A potom, kada je mislila da više nece moci izdržati, mucnina je pocela lagano zamirati, klizeci s nje poput prevelike odjece. Nakon nekoliko trenutaka

otvorila je oci i našla se licem u lice s užasnutom recepcionarkom. Pitala se koliko je dugo žena stajala ondje.- Je li vam dobro?- Da - pokušala se nasmiješiti. Lice joj je bilo vlažno od znoja. - Mucnina, mislim. I prije mi se to dogadalo...- Donijet cu vam cašu vode. Najbolje bi bilo da sjednete.- Dobro mi je.Ali nešto nije bilo u redu sa ženinim licem - približavalo se i uzmicalo od nje poput cudne mrlje. Nešto je govorila -Caroline je mogla vidjeti kako joj se usta otvaraju i zatvaraju, ali nije cula zvuka. Caroline ispruži ruku i pridrži se za rub pulta, no od toga joj nije bilo nimalo bolje i posljednje cega se sjecala bio je šareni sag koji joj se velikom brzinom približavao licu i konacno je sa zvucnim treskom udario u glavu.90PETO POGLAVLJE $6Oliver se vratio u Cairnev tek u pola pet. Bio je umoran. Osim što ga je pocastio obilnim ruckom, Duncan Fraser ga je i izmucio, tražeci da rasprave sve financijske i pravne pojedinosti kupovine Cairnevja. Nije izostavio ni najmanju sitnicu i Oliveru je glava pucala od brojki i cinjenica. Zemljišna površina, prirod, broj grla, stanje staja i suša. Sve su to bile stvari o kojima se moralo raspraviti, dakako, no Olivera je razgovor ispunio tjeskobom i vracao se kuci kroz sumracno popodne u stanju najcrnje potištenosti. Pokušavao je prihvatiti istinu: odricuci se Cairneva, pa makar i u Duncanovu korist, nužno se odrice i dijela samog sebe i kida posljednje veze sa svojom mladosti.Unutrašnja borba posve ga je iscrpla. Glava mu je pucala od boli i nije mogao misliti ni na što drugo osim na utocište svoga doma, udobnost svojega naslonjaca, na toplo ognjište i, po mogucnosti, umirujucu šalicu caja.Cairnev mu se nikada nije cinio toplijim i sigurnijim mjestom. Odvezao je landrover oko kuce, spremio ga u garažu i ušao u kuhinju kroz stražnja vrata. Gospoda Copper je stajala kraj daske za glacanje, ali pogleda prikovanog za vrata. Ugledavši Olivera, odahnula je s olakšanjem i s treskom odložila glacalo.- O, Olivere, nadala sam ti se. Cula sam auto i nadala se da si ti.91Nešto u izrazu njena lica nagna ga da upita - Što se dogodilo?- Ništa, osim što je djecakova sestra izašla u šetnju i nije se još vratila, a skoro ce noc.Oliver je stajao, još uvijek u ogrtacu i polako se privikavao na tu neveselu obavijest.- Kad je otišla?- Poslije rucka. Nije se baš najela, samo je malo probrljala, ni buhi ne bi dostajalo.-Ali sad je ... pola pet. -1 ja to kažem.- Gdje je Jody?- U djecjoj sobi. On je dobro i ne brine se. Odnijela sam mu caj, janjetu malom.Oliver se namršti: - Kamo je otišla?- Ne znam. »Idem malo prošetati« - samo to je rekla. -Lice gospode Copper izražavalo je duboku tjeskobu. -Valjda joj se nije što dogodilo?- Ne bi me iznenadilo. - rece Oliver gorko. - Koliko je blesava, možda je pala u jezero.-O, dušica jadna...- Ma kakva dušica! Gnjavatorica, eto što je - rece Oliver grubo.Upravo je krenuo potražiti Jodvja kako bi od njega izvukao obavijesti o Caroline, kad zazvoni telefon. Oliverova prva reakcija bila je zadovoljstvo što su napokon popravili veze, ali gospoda Copper stavi ruku na srce i rece: - Možda je to policija.- Ne vjerujem - rece Oliver, no ipak žurno pode iz kuhinje u biblioteku i javi se.- Cairnev - zareži u slušalicu.- Je li to kuca Cairnevjevih? - upita vrlo ugladeni ženski glas.- Da, Oliver Cairnev ovdje.- O, gospodine Cairnev, pri aparatu je gospoda Henderson iz hotela Strarficome.92Oliver napregne pozornost. - Da?

- Tu je jedna mlada dama, došla se raspitati za svoga brata koji je radio kod nas ...- Radio? Da?- Kaže da je odsjela u Cairnevju.- Tako je.- Pa, mislila sam da biste možda mogli doci i odvesti je, gospodine Cairnev. Cini se da joj je jako loše - onesvijestila se, a onda joj je bilo jako ... zlo. - Izricala je rijeci s oklijevanjem, kao da je rijec o necemu nepristojnom.- Kako je došla do Strathcorriea?- Kaže da je prehodala dio puta, a potom su je povezli ralicom.To je znacilo da je barem cesta prohodna. -Agdje je sad?- Nagovorila sam je da legne ... cini se tako slabom.- Zna li da ste me zvali?- Ne. Mislila sam da je bolje da joj ne kažem.- Dobro ste ucinili. Nemojte joj ništa govoriti. Samo je zadržite dok ja ne dodem.- Da, gospodine Cairnev. I... oprostite na smetnji.- Dapace, odlicno je što ste nazvali. Brinuli smo se. Doci cu najbrže što mogu.Caroline je spavala kada je Oliver došao. Zapravo nije spavala nego tek dremuckala, uljuljana u ono blaženo stanje izmedu sna i jave: bilo joj je toplo i ugodno pod pokrivacem. No odjednom joj zvuk njegova duboka glasa, oštrog poput noža, raznese pospanost i u hipu je bila posve budna, svjesna i bistra. Sjeti se da je gospodi Henderson rekla kako dolazi iz Cairnevja i prokune svoj dugi jezik. No boli je nestalo, a san ju je osvježio i kad je Oliver Cairnev, ne pokucavši, otvorio vrata i umarširao u sobu, Caroline je bila spremna suociti se s njegovim bijesom.- O, kakva šteta, prešao si sav taj put, a bez ikakva razloga. Pogledaj. - Ustala je. - Savršeno mi je dobro. - Primijeti da je93odjeven u sivi ogrtac i crnu kravatu i isti cas se sjeti njegova brata te smeteno nastavi: - Samo sam se umorila hodajuci. Zapravo se i nisam toliko nahodala - povezli su me cestari.Zalupivši vrata za sobom, Oliver pride krevetu i nasloni se na njegovu mjedenu ogradu.- Jesi li dovezao Jodvja? - upita Caroline. - Mi, naime, ne možemo ostati u Cairnevju. Imaju slobodnih soba u hotelu i bolje je da ovdje pricekamo Angusa. Znaš, njega trenutno nema, no vratit ce se za dva dana s jednom americkom gospodom ...- Prestani - rece Oliver.Nitko joj se još nikada nije tako obratio. Caroline je potpuno zanijemjela.- Rekao sam ti da budeš u Cairnevju. Da me pricekaš.- Nisam mogla.- Zašto?- Jer mi je Jody ispricao o tvom bratu. On je cuo od gospode Copper. I bilo mi je zaista strašno što smo banuli u takvom trenutku. Žao mi je ... Nisam znala ...- Kako bi znala?-Ali banuti u takvom trenutku!- To nema nikakve veze - rece Oliver tupo. - Kako ti je sad?- Savršeno dobro.- Onesvijestila si se... - Zvucalo je poput optužbe.- Da, baš glupo. Inace se nikada ne onesvješcujem.- Nevolja je s tobom što nikada ništa ne jedeš. Tko se tako idiotski ponaša i ne zaslužuje drugo nego da se onesvijesti. Sad navuci kaput i idemo kuci.- Ali, vec sam ti rekla. Ne mogu ostati kod tebe. Pricekat cemo Angusa u hotelu.- Možete ga pricekati i u Cairnevju. - Krenuo je prema stolcu i uzeo njenu crnu kabanicu.Caroline se namršti. - A kako bi bilo da ne podem? Ne moram ako necu - rece.94- A kako bi bilo da jednom u životu uciniš što ti se kaže? I kako bi bilo da malo misliš i na druge, a ne samo na sebe? Zatekao sam gospodu Copper potpuno blijedu od straha. Zamišljala je najcrnje užase koji su te mogli snaci.Osjetila je žalac grizodušja. - A Jody?- On je dobro. Gledao je televiziju kad sam otišao. No, ideš li?

Nije joj bilo druge. Caroline ustane s kreveta, navuce kabanicu, obuje gumene cizme i krotko pode za njim.- Gospodo Henderson!Ona izade iz svog ureda i stane za pult poput kakvog revnog trgovackog naucnika.- O, pronašli ste je, gospodine Cairnev, odlicno. - Podigla je dasku na pultu i izašla da im se pridruži. - Kako vam je, draga? - upita Carolinu.- Dobro mi je. - Nakon kraceg razmišljanja doda: - Hvala vam - premda joj nije mogla oprostiti što je obavijestila Olivera.- Nema na cemu. A kada se Angus vrati...- Obavijestite ga da mu je sestra u Cairnevju - rece Oliver.- Naravno. Baš mi je drago da je gospodici bolje. Caroline pode k vratima. Cula je kako Oliver još jednomzahvaljuje gospodi Henderson, a zatim su oboje izašli van, u hladni, vjetroviti sumrak i ona se pokunjeno popela u landro-ver.Vozili su se u tišini. Baš kao što je Oliver pretpostavio, jugovina je pretvorila snijeg u bljuzgavicu i brdska je cesta bila razmjerno cista. Visoko gore kotrljali su se sivi oblaci, nošeni zapadnim vjetrom, a iza njih bi se tu i tamo pomolio komadic sjajnog neba safirne boje. Kroz otvoreni prozor landrovera dopirao je miris vlažnog treseta. S površine malog, šašom obrubljenog jezera, polijetale su barske šljuke i odjednom se cinilo posve vjerojatnim da ce golo drvece uskoro propupati, a dugo išcekivano proljece zakucati na vrata.Caroline se sjetila one veceri u Londonu kada se s Hu-95ghom vozila u Arabellu. Sjetila se kako su se gradska svjetla narancasto presijavala na nebu i kako je otvorila prozor, puštajuci da joj vjetar mrsi kosu i želeci da je na selu. Bilo je to prije samo dva-tri dana, a ipak joj se sada cinilo kao da su protekla stoljeca. Kao da se to dogodilo nekoj drugoj djevojci u neko posve drugo vrijeme.Iluzija. Ona je Caroline Cliburn sa stotinu neriješenih problema pred sobom. Ona je Caroline Cliburn i morat ce se vratiti u London prije nego joj se život pretvori u pakao. Ona je Caroline Cliburn i udat ce se za Hugha Rashlevja. U utorak.To je stvarnost. Da je ucini još stvarnijom, pomisli na kucu u Milton Gardensu, prepunu svadbenih poklona. I na bijelu haljinu obješenu u ormaru, na konobare što postavljaju sklopive stolove i prekrivaju ih uštirkanim bijelim stolnjacima. Pomislila je na tanke caše ispunjene mjehuricima pjenušca, na buket gardenija, na praskovito otvaranja boca šampanjca i na dosadne zdravice. I pomislila je, dakako, na Hugha - Hugha koji nikada nije podigao glas na nju, a kamoli joj rekao da prestane.Još uvijek su je izjedale Oliverove rijeci. Osjecala je sve vecu ogorcenost. Ogorcenost na Angusa koji ju je iznevjerio kad ga je najviše trebala, odmaglivši s nekom starom americkom udovicom, ne ostavivši adrese ni datuma povratka, nikakve obavijesti. Ogorcenost na gospodu Henderson s njezinim dijamantnim naocalama i s poniznom susretljivošcu, na njenu glupu odluku da telefonira Oliveru Cairnevju baš kad joj je njegovo uplitanje najmanje trebalo. I konacno, ogorcenost na samog Olivera, tog bahatog covjeka koji ju je kinjio pod krinkom gostoljubivosti.Landrover se probijao prema vrhu brijega, a potom se poceo spuštati cestom prema Cairnevju. Oliver promijeni brzinu i gume zaoru duboko u bljuzgavi snijeg. Okruživala ih je šutnja, teška i puna neodobravanja. Poželjela je da joj kaže štogod. Bilo što. Polako se njena ogorcenost pretvarala u raz-draženost i sada je bila ljuta samo na njega. Ljutnja je rasla sve dok više nije mogla izdržati i na kraju je rekla hladnim glasom: - To je smiješno.96- Što je smiješno? - Ni njegov glas nije bio ništa manje leden.- Cijela situacija. Sve.- Ne znam dovoljno o situaciji da bih je komentirao. Zapravo, osim cinjenice da ste iskrsli u Cairnevu usred mecave, ništa drugo ne znam.- I ne tice te se - rece Caroline, zvuceci grublje no što je namjeravala.- Ali tice me se Jody i pobrinut cu se da više ne trpi zbog tvojih gluposti.- Da je Angus u Strathcorrieu ...Nije joj dopustio da dovrši. - Da je ... Ali nije. A imam dojam da te to i nije jako iznenadilo. Kakav je on, uostalom, momak?Caroline se odluci braniti dostojanstvenom šutnjom.

- Shvacam - rece Oliver samodopadnim glasom covjeka kojemu je sve jasno.- Ne, ne shvacaš. Pojma nemaš o njemu. Ništa ne razumiješ.- O, prestani - rece Oliver nemilosrdno, po drugi put, a Caroline se okrene od njega i zagleda se kroz prozor u sumrak, skrivajuci iznenadnu navalu suza što joj zapekoše oci.Kroz polumrak sutona izranjala je velika kuca. Žuta svjetla iskradala su se ispod navucenih zastora na prozorima. Oliver je zaustavio automobil pred ulazom i izašao, a za njim je nevoljko pošla i Caroline. Slijedila ga je uz stube i mirno prošla kroz vrata kad je zastao da bi je propustio. Nije ga ni pogledala- osjecala se kao zlocesto dijete kojemu su ocitali lekciju. Oliver je zalupio vrata za sobom i u tom trenu odnekud su zaculi Jodvjev glas. Cinilo se da je samo cekao na njih. Izašao je iz kuhinje i potrcao hodnikom, a onda zastao kao ukopan, ugledavši samo njih dvoje. Pogledom je kliznuo prema vratima iza Caroline, a potom nazad na njeno lice. Stajao je ukoceno.- Angus? - upita.97Ocekivao je da ce dovesti Angusa sa sobom. - Angusa nema - rekla je, mrzeci samu sebe što mu to mora reci.Nastupila je tišina. Potom Jody rece ležernim glasom: -Nisi ga pronašla.- Bio je tamo, radio je u hotelu, ali otišao je prije nekoliko dana - nastavila je Caroline, pokušavajuci zvucati uvjerljivo. -Vratit ce se. Za dan-dva. Nema razloga za zabrinutost.- Ali gospoda Copper je rekla da si se razboljela.- Nisam - odvrati Caroline. -Ali rekla je ...Oliver uskoci: - Jedini problem tvoje sestre je što nikoga ne sluša i ništa ne jede. - Zvucao je krajnje iživcirano. Jody ga je promatrao kako otkopcava ogrtac od tvida i prebacuje ga preko stubišne ograde. - Gdje je gospoda Copper?- U kuhinji.- Podi i reci joj da je sve u redu. Doveo sam Caroline i ona ce sada u krevet, pojest ce malo juhe, a sutra ce biti kao preporodena. - Vidjevši da oklijeva, Oliver mu pride, okrene ga i nježno uputi nazad, u pravcu iz kojeg je došao. - Hajde. Nemaš razloga za zabrinutost. Casna rijec.Jody posluša. Culi su ga kako ulazi u kuhinju i prenosi poruku gospodi Copper. Oliver se okrene prema Caroline.- A sad ceš - rece s hinjenom ljubaznošcu - poci gore u krevet, a gospoda Copper ce ti donijeti juhu na pladnju. Vrlo jednostavno.Ton njegova glasa potpiri u njoj staru, sirovu tvrdoglavost. Ta ju je tvrdoglavost katkada obuzimala u djetinjstvu i konacno je slomila otpor njene pomajke prema Školi glume. Hugh je, cini se, rano prepoznao tu crtu njena karaktera i uvijek je bio oprezan - nagovarao ju je, predlagao joj i zaobilazno je navodio na ono što želi, no nikada joj nije naredivao.Sada se pitala nije li došlo vrijeme da izvede posljednje, strašno ocitovanje svoje tvrdoglavosti, no kako je Oliver Cair-ney i dalje samo stajao i cekao, nepopustljivo, ali pristojno, njena se odlucnost topila. A pomisao na krevet, toplinu i98samocu iznenada joj se ucini vrlo privlacnom. Bez rijeci mu je okrenula leda i pošla uza stube - polako, s noge na nogu i pridržavajuci se rukom o ulaštenu ogradu.Cim je Caroline otišla, Oliver je pošao u kuhinju i zatekao gospodu Copper u pripremanju vecere. Jody je sjedio za drvenim stolom, mozgajuci nad starom slagalicom koja bi, kad se sastavi, davala sliku staromodne parne lokomotive. Oliver se sjecao te slagalice - slagao ju je s mamom i Charlesom u dugim poslijepodnevima dok su cekali da prestane kiša i da se opet podu van igrati.Nagnuo se preko Jodvjeva ramena. - Dobro ti ide. - rece mu.- Nedostaje mi jedan dio. Nebo s komadicem grane. Da nadem taj dio, mogao bih spojiti citav ovaj blok.Oliver mu se pridruži u traženju. Nagnuta nad štednjakom, gopoda Copper dobaci: - Je li mlada dama dobro?Oliver ne podigne pogled: - Da, dobro je. Otišla je u krevet.- Što joj je bilo? - upita Jody.- Onesvijestila se, a poslije joj je bilo zlo.- Ja mrzim kad mi je zlo. Oliver se nasmije: -1 ja.- Cijedim varivo - rece gospoda Copper: - Kad covjeku nije dobro, najmanje mu

treba teška vecera.Oliver se složio s njom. Pronašao je zametnuti dio slagalice i pružio ga Jodvju.- Što veliš na ovo?- To je to. - Jody je bio oduševljen Oliverovom bistrinom. - Baš ti hvala. Gledao sam sto puta u taj komad i nisam shvatio da je pravi. - Pogledao ga je i nasmiješio se: - Udvoje je lakše, je li? Hoceš li mi i dalje pomagati?- Pa, najprije cu poci u kadu, a zatim cu popiti pice, a onda cemo skupa vecerati - ti i ja. Ali nakon vecere možemo dovršiti slagalicu.- Je li to bila tvoja slagalica?99- Moja ili Charlesova, ne sjecam se više.- Smiješna vrsta vlaka.- Parne lokomotive su bile sjajna stvar. Stvarale su velicanstvenu buku.- Znam. Vidio sam u filmovima.Okupao se, odjenuo i krenuo u prizemlje. Upravo si je pošao natociti zasluženo pice, kad se iznenada sjeti da je te veceri trebao vecerati u Rossie Hillu. Nije mogao vjerovati da je potpuno zaboravio na sastanak. Cak ga je spomenuo Dunca-nu Fraseru za vrijeme rucka, no mahnita zbivanja tog popodne-va i veceri uspjela su ga sasvim smesti.A sad je vec pola osam i umjesto vecernje odjece nosio je staru sportsku vestu i isprane samterice. Trenutak je oklijevao, grizuci se za donju usnicu i pokušavajuci odluciti što bi ucinio, no dvojbu je konacno razriješila pomisao na Jodvja. Djecak je proveo pusto i teško popodne. Obecao je da ce mu praviti društvo te veceri i pomoci sa slagalicom. To je prevagnulo. Pošao je u biblioteku, podignuo slušalicu i nazvao Rossie Hill. Liz je odmah odgovorila.- Molim? -Liz?- O, Olivere. Zoveš li da mi kažeš kako ceš zakasniti? Jer ako zato zoveš, nije važno, zaboravila sam staviti fazana u pecnicu, a osim toga...- Ne, ne zovem zato. Otkazujem. Ne mogu doci. - Prekinuo ju je.- Ali ja ... Otac je rekao ... - pocne Liz, a potom doda drukcijim tonom: - Je li s tobom sve u redu? - Po njenu tonu bi se pomislilo da je Oliver iznenada sišao s uma. - Nisi li bolestan ili štogod slicno?- Ne, samo ne mogu doci... objasnit cu ti...Rekla je hladnim glasom: - To nema veze s djevojkom i djecakom koji su kod tebe?Oliver se zapanji. Duncanu nije spomenuo ni rijec o Cli-100bumovima, ne radi neke tajanstvenosti, nego jednostavno zato što je bilo drugih, važnijih tema. - Odakle znaš za njih?- Seoske price. Ne zaboravi, naša gospoda Douglas je Copperova nevjesta. Ovdje nema tajni, Olivere. Vecsi to trebao nauciti.Oliver osjeti lagani žalac, cinilo se da ga optužuje za spletkarenje.- Nije to nikakva tajna.- Jesu li još tu? -Da.- Morat cu doci i osobno ispitati stvar. Vrlo je intrigantno. Zanemario je zlobne aluzije u njenu glasu i prešao nadrugu temu. - Opraštaš li mi što sam takav neotesanac i što otkazujem u posljednji cas?- Nema veze. Dogada se. Barem ce biti više fazana za mene i za tatu. Ali dodi drugi put.- Ako me pozoveš.- Pozivam te sad. - Ipak, glas joj je još uvijek bio pun pritajene ljutnje. - Cim ti se društveni život malo smiri, slobodno me nazovi.- Hocu.- Onda, cujemo se.- Cujemo se.No Liz nije cula njegove posljednje rijeci - spustila je slušalicu i prekinula vezu.Naljutila se, a imala je i razloga. S grižnjom savjesti pomislio je na brižljivo uredeni stol, svijece, fazana i vino. Vecera u Rossie Hillu nije nikada bila prilika koja se tek tako odbacuje. Tiho je opsovao, mrzeci cijeli taj dan, priželjkujuci da se vec završio. Natocio si je pice, jace no obicno, dodao soda-vode, ispio velik gutljaj, a potom, osjecajuci se malo bolje, pošao potražiti Jodvja.No na kraju ipak nije stigao do njega. U hodniku je sreo gospodu Copper. U

rukama je nosila pladanj, a lice joj je imalo cudan izraz. Primijetivši Olivera, ubrzala je korak, nastojeci ga izbjeci.101- Što je, gospodo Copper?Zastala je pred kuhinjskim vratima, tjeskobna izraza lica.- Olivere, ona ni zalogaja nije pojela. - Bacio je pogled na pladanj, a zatim podignuo poklopac sa zdjele s juhom. Para se dizala u mirisnim oblacima. - Nagovarala sam je, rekla sam joj što si ti rekao, ali nije htjela ni zalogaja. Kaže da se boji da ce joj opet pozliti.Oliver poklopi posudu, stavi svoju cašu viskija na pladanj, a zatim ga preuzme iz ruku gospode Copper.-Vidjet cemo-rece.Bio je umoran, ali više ne i potišten, nego samo strahovito ljut. Neopisivo ogorcen. Pohitao je uza stube, preskacuci po dvije odjednom, pošao duž hodnika i upao u gostinjsku sobu, i ne pokucavši. Jastuke je pobacala po podu i ispružila se usred golemog kreveta pod ružicastim poplunom, okružena slabim svjetlom stolne lampice ružicastog sjenila.Pogled na nju samo još jace pojaca njegovu razdraženost. Vražja djevojka - ušetala je u njegovu kucu, okrenula sve naglavce, uništila mu vece i sad leži u njegovom krevetu, odbijajuci jesti i sve ih izludujuci. Prešao je preko sobe i s treskom spustio pladanj na stolic pokraj kreveta. Lampa se blago stresla, njegov viski je pljusnuo u caši.Gledala ga je iz kreveta svojim golemim ocima, kosa joj je se rasprostrta i zamrsila poput povjesma svile. Bez rijeci je skupio jastuke, povukao je u sjedeci položaj i podmetnuo ih joj pod leda, kao krpenoj lutki, nesposobnoj da sama sjedi.Gledala ga je buntovno, donju usnicu je napucila kao razmaženo djete. Uzeo je ubrus s pladnja i zavezao joj ga oko vrata, tako cvrsto kao da bi je najradije zadavio. Podigao je poklopac sa zdjele s juhom.- Ako me natjeraš da to pojedem, pozlit ce mi - rece mu.- Ako ti pozlije, ja cu te istuci.Donja usnica joj zadrhti zbog nepravednosti takve prijetnje. - Odmah ili tek kad mi bude bolje? - gorko ga upita.-1 odmah i poslije - rece Oliver grubo. - Sada otvori usta.102Kad ih ona doista otvori, ponajviše zbog iznenadenja, izlije joj prvu žlicu niz grlo. Progutavši, Caroline se zagrcne kao da ce povratiti i uputi mu prijekoran pogled, na što on samo prijeteci podigne obrvu. I druga žlica je sišla. I treca. I cetvrta. Nakon cetvrte Caroline je pocela plakati. Oci su joj se nijemo punile suzama, prelijevale se i klizile joj niz obraze. Oliver nije obracao pozornost na njen plac nego ju je i dalje nemilosrdno hranio juhom. Kad je završio, Caroline je bila vec sva mokra od suza. Odložio je prazan tanjur na pladanj i nemilosrdno rekao: - Vidiš, nije ti zlo.Umjesto odgovora, Caroline je snažno zajecala, a sva Oli-verova ljutnja najednom je nestala, kao rukom odnesena. Došlo mu je da se nasmiješi, obuzela ga je neobjašnjiva veselost. Kao da mu je posljednja provala bijesa procistila osjecaje i poput oluje osvježila zrak, donoseci mu opuštenost i mir, dok su sve nevolje i brige tog dana išcezle. Ostala je samo ta mirna, lijepa soba, sjaj ružicaste svjetiljke, ostaci viskija u njegovoj caši i Caroline Cliburn, konacno sita i krotka.Nježno joj je razvezao i dodao ubrus. - Možda bi ga -predlagao je - mogla upotrijebiti umjesto rupcica.Zahvalno ga je pogledala, uzela ubrus i obrisala oci i obraze te konacno krepko ispuhala nos. Jedan mokri pramen kose posve joj se slijepio uz lice i on joj ga prstima zagladi iza uha.Bila je to mala, instinktivna gesta utjehe, posve neplanirana. Neocekivani tjelesni dodir pokrenuo je lancanu reakciju. Caroline je najprije osjetila zapanjenost, a potom veliko olakšanje. Kao da je to najprirodnija stvar na svijetu, nagnula se prema njemu i prislonila celo na njegovu grubu vunenu vestu, a on joj je bez razmišljanja obujmio sitna ramena i privukao je bliže, tako da joj se vrh glave našao odmah ispod njegove brade. Mogao je osjetiti njenu krhkost, njene kosti, udaranje srca. Nakon nekog vremena on rece: - Doista ceš mi morati reci o cemu se radi, zar ne?Caroline zakima glavom, lupkajuci ga u prsa. - Da - dopre njen prigušeni glas. -

Izgleda da cu morati.103Pocela je od mjesta gdje je sve zapocelo - od Afrosa-Otišli smo na Afros kad nam je umrla majka. Jody je bio još posve mala beba, najprije je progovorio grcki pa tek onda engleski. Naš je otac bio arhitekt i želio je graditi kuce na Afrosu, ali u to doba su Englezi poceli otkrivati otok. Nastanjivali su se ondje pa je otac postao nekom vrstom agenta za nekretnine. Kupovao bi kuce, preuredivao ih, a potom preprodavao i tome slicno. Angus bi možda bio drukciji da je odgajan u Engleskoj. Ne znam. Pohadali smo mjesne škole jer nam otac nije mogao priuštiti privatne škole u Engleskoj.Tu je zastala i pocela objašnjavati o Angusu. - Oduvijek je živio tako slobodno. Otac se nikada nije previše brinuo gdje smo i što radimo. Znao je da smo na sigurnom. Angus je uglavnom bio s ribarima, a kad je završio školu, jednostavno je ostao na Afrosu i kao da nikome nikada nije palo na pamet da bi se možda trebao i zaposliti. A onda je došla Diana.- Vaša pomajka?- Da. Došla je na otok s namjerom da kupi kucu i zamolila je oca da joj bude posrednik. No na kraju ipak nije kupila kucu, nego se udala za njega i ostala živjeti s nama.- Je li se time puno toga promijenilo u vašem životu?- Za Jodvja jest. I za mene. Ali ne i za Angusa. Ni najmanje.- Je li vam se svidjela?- Da. - Caroline poravna nabore na plahti s preciznošcu koju bi i Diana pohvalila. - Da, zavoljela sam je. A i Jody. No, Angus je bio prestar da bi se priklonio njenom utjecaju ... a ona je bila dovoljno pametna da ga na to ne prisiljava. No tad je umro moj otac i Diana je rekla da se moramo vratiti u London, a Angus nije htio. Ipak, nije želio ostati ni na Afrosu. Kupio je polovni mini-morris i pošao u Indiju. Povremeno bi nam slao razglednice iz egzoticnih mjesta i to je bilo sve.- Ali vi ste se vratili u London?- Da, Diana ima kucu u Milton Gardensu. Ondje živimo.- A Angus?- Došao je jednom, ali nije išlo. Strašno se svadao s104Dianom - jednostavno se nije mogao prilagoditi. Nije se htio ošišati, obrijati niti obuti cipele. K tome, Diana se u to vrijeme preudala za starog prijatelja Shauna Carpentera. I tako je sada gospoda Carpenter. y- A gospodin Carpenter?- On je dobar covjek, ali preslab karakter za Dianu. Ona radi po svome, manipulira ljudima, svima nama, zapravo. No cini to na vrlo profinjen nacin. Teško je to opisati.- A što si ti radila cijelo to vrijeme?- Završila sam školu i upisala se u Školu glume. - Pogledala je Olivera sa slabašnim smiješkom. - Diana se tome jako protivila. Bojala se da cu postati hipik ili narkoman i da cu zastraniti poput Angusa.Oliver se nasmiješi: - Pa, jesi li?- Nisam. Ali Diana je prorekla da necu dugo izdržati i imala je pravo. Mislim, išlo mi je u školi, cak sam dobila i posao na nekoj sceni, ali tada ... - Zastala je.Oliverovo lice odisalo je cudnom nježnošcu, a oci razumijevanjem. Bilo je lako povjeriti mu se. Nije ni slutila da ce biti tako lako. Premda joj to nije izravno rekao, cijeloga dana imala je osjecaj da je drži glupacom. Ipak, bila je sigurna, instinktivno je znala da je nece prezreti samo zato što se zaljubila u krivog covjeka i zato je nastavila: - ... pa, spetljala sam se s jednim muškarcem. Bila sam glupa, valjda, i nevina i mislila sam da želi ozbiljniju vezu sa mnom. Ali glumci su sebicna stvorenja. Bio je vrlo ambiciozan, karijera mu je bila sve. Na kraju se odselio i ostavio me. Zove se Drennan Colefield i sada je prilicno poznat. Možda si cuo za njega?- Jesam.- Oženio se nekom Francuskinjom, glumicom. Žive u Hol-lywoodu. Mislim da je pred njim velika karijera. U svakom slucaju, nakon Drennana sve je pošlo naopako. Dobila sam upalu pluca i na kraju sam jednostavno odustala od škole.Ponovno je pocela popravljati plahtu.- A Angus? - Oliver ju je poticao da nastavi. — Kad se pojavio u Škotskoj?

105- Jody je dobio njegovo pismo prije dva tjedna, ali nije mi ništa rekao sve do prošle nedjelje.- I zašto je odjednom bilo tako važno da ga što prije vidite?- Jer se Diana i Shaun sele u Kanadu. Shaun je dobio premještaj i idu cim ... pa, vrlo skoro. I vode Jodvja sa sobom, a on ne želi ici, premda Diana to još ne zna. No Jody mi se povjerio i zamolio me da podem s njim u Škotsku kako bismo pronašli Angusa. Mislio je da bi Angus možda došao u London, živjeti s njim, tako da ne bi morao ici u Kanadu.- Vjeruješ li u to?Caroline rece turobno: - Ne baš. Ali morala sam pokušati. Morala sam radi Jodvja.- Zar Jody ne bi mogao živjeti s tobom? -Ne.- Zašto ne?Caroline slegne ramenima. - Jednostavno ne bi išlo. U svakom slucaju, Diana ne bi nikada pristala na to. Ali s Angusom je drukcije. Angusu je sada dvadest pet godina. Kad bi htio preuzeti brigu oko Jodvja, Diana ga ne bi mogla sprijeciti.- Razumijem.- I tako smo došli ovamo. Posudili smo automobil od Caleba Asha. To je stari ocev prijatelj, sada živi u Londonu, u stancicu pri dnu Dianina vrta. Voli Dianu, ali mislim da ne odobrava nacin na koji ona postupa s nama i upravlja našim životima. Zato nam je posudio auto, ali pod uvjetom da mu kažemo kamo idemo.- No Diani niste rekli?- Rekli smo joj da idemo u Škotsku. To je sve. Ostavili smo pismo. Da smo joj rekli više, uhvatila bi nas i prije nego bismo izašli iz Londona. Ona je takva osoba.- Zar ne misliš da ce se jako brinuti za vas?- Vjerojatno hoce. Ali rekli smo da cemo se vratiti u petak.- Ali necete. Ako se Angus ne vrati. -Znam.106- Ne misliš li da bi bilo dobro da joj telefoniraš?- Ne. Ne još. Radi Jodvja ne smijem.- Siguran sam da bi razumjela.- Bi, donekle, ali ne sasvim. Da je Angus drukcija osoba ... - Glas joj sjetno utihne.- Dakle, što cemo? - upita Oliver.Njegovo »mi« potpuno je razoruža. - Ne znam - rece, no lice joj više nije imalo ocajan izraz. Predloži mu glasom punim nade: - Cekati?- Do kad?- Do ponedjeljka. A onda cemo, obecavam, nazvati Dianu i vratiti se u London.Oliver je promislio o tome i konacno se, oklijevajuci, i složio. - Ne mogu reci da baš sasvim odobravam - dodao je.Caroline se nasmiješi. - To nije ništa novo. Zraciš neodobravanjem otkad smo ti pokucali na vrata.- Za što si mi ti, moraš priznati, dala dobrih razloga.- Jedini razlog zbog kojeg sam danas otišla u Strathcorrie bila je vijest o pogibiji tvog brata. Inace ne bih. Osjecala sam se tako užasno, bilo mi je neugodno, razmišljala sam kako te opterecujemo u tako ocajnoj situaciji.- Nije više tako ocajna. Sve je gotovo.- Što namjeravaš?- Prodati Cairney i vratiti se u London.- Zar to nije tužno?- Tužno jest, ali nije kraj svijeta. Cairnev, onakav kakvog cu ga ja pamtiti, neuništiv je. Nije to samo kuca nego i sve ono lijepo što se u njoj dogadalo. Jedan sretan dom. Sjecanja na nj nece izblijedjeti cak ni ako docekam duboku starost, sijed i bez zuba.- Kao Afros - rece Caroline. - Isto znaci Afros meni i Jodvju. Sve lijepo što mi se dogadalo vezano je za Afros. Sunce, bijele kuce, plavo nebo i vjetrovi što pusu preko mora, miris borovine i geranija. Kakav je bio tvoj brat? Je li ti bio nalik?- Bio je dobar, najbolji covjek na svijetu i nije mi bio nalik.107- Kakav je bio?

- Imao je crvenu kosu, teško je radio i Cairnev mu je bio sve. Bio je dobar zemljoradnik. Valjan covjek.- Da je Angus takav, stvari bi bile mnogo jednostavnije.- Da je Angus poput mog brata, ne biste nikada pošli za njim u Škotsku, ne biste nabasali na Cairnev i ja vas ne bih upoznao.- Cime ne bi mnogo propustio.- Bez sumnje bih bio siromašniji za ono što gospoda Copper naziva »novim iskustvom«.Zajedno su se nasmijali. U smijehu ih prekine kucanje na vratima i kad Caroline rece: - Naprijed - vrata se otvore i Jody proviri u sobu.- Jody.On polako ude. - Olivere, gospoda Copper ti porucuje da je vecera gotova.- Bože, zar je vec toliko sati? - Oliver pogleda na svoj sat. - Dobro, stižem.Jody pride sestrinu uzglavlju. - Je li ti sad bolje?- Da, mnogo bolje.Oliver ustane, uzme pladanj i krene prema vratima. - Kako napreduje slagalica? - upita.- Sporo, nisam mnogo napravio.- Završit cemo je pa makar prosjedili cijelu noc. - Pogleda Caroline - A ti sad spavaj. Vidimo se ujutro.- Laku noc- rece Jody.- Laku noc, Jody.Kad oni izadu, Caroline ugasi lampu. Svjetlost zvijezda prosijavala je kroz prozor i polunavucene zastore. Nocni mir poremetio je krik šljuke i zvuk povjetarca u visokim borovima. Caroline je vec gotovo zaspala, no odjednom joj dvije važne i zbunjujuce misli prostruje mislima.Prvo - nakon toliko vremena, njena ljubavna veza s Dren-nanom Colefieldom konacno je okoncana. Pricala je o njemu, izgovorila mu ime, ali carolije je nestalo. Pripadao je prošlosti,108završeno je s njim i osjecala se kao da joj je težak teret pao s leda. Opet je bila slobodna.Druga misao cak ju je još više zbunjivala. Premda je rekla Oliveru sve o sebi, nešto ju je sprecavalo da mu spomene Hugha. Znala je da mora postojati neki razlog tome... sve ima svoj razlog ... ali zaspala je prije no što je našla odgovor.109ŠESTO POGLAVLJESljedeceg jutra osvanuo je travanj i bilo je proljece. Samo tako - proljece je stiglo. Vjetar je stao, sunce se penjalo po cistom nebu, živa u barometru rasla je, a s njom i temperatura. Zrak je bio blag, mek i mirisao je na vlažnu zemlju. Snijeg se otopio, razotkrivši kitice visibaba, sicušne rane šafrane i sag od žutih, sjajnih jaglaca pod bukvama. Ptice su pjevale, kroz otvorena vrata kuca dopirala je ugodna toplina, a na konopcima su se njihali pokrivaci, zavjese i drugi dokazi proljetnog cišcenja.U Rossie Hillu oko deset sati ujutro zazvonio je telefon. Duncan Fraser nije bio kod kuce, no Liz je u zimskom vrtu uredivala vaze s grancicama cicamaca i visokih sunovrata. Odložila je vrtne škare, obrisala ruke i pošla odgovoriti na poziv.- Molim?-Elizabeth!To se njezina majka javljala iz Londona s glasom punim išcekivanja. Liz se namrštila. Još uvijek ju je peklo Oliverovo neocekivano odbijanje prošle noci i, posve prirodno, nije bila u najboljem raspoloženju.Elaine Haldane medutim to nije ni naslucivala. - Draga, tako je neumjesno zvati ujutro, znam, ali jednostavno nisam mogla izdržati. Ti sigurno ne bi nazvala prva, poznajem te. Dakle, kako je protekla vecera?110Liz, pomirena sa sudbinom, dovuce stolac i klone u nj.- Nikako - odgovori.- Kako to misliš?- U posljednji cas Oliver je otkazao. Svecane vecere nije ni bilo.- O, dušo, kakvo razocaranje, a ja sam tako ceznula da cujem novosti. Zvucala si mi tako uzbudeno. - Pricekala je, a onda, vidjevši da od kceri nece saznati

nikakvih tancina, pokuša s nagadanjem. - Niste se valjda svadili?Liz se kratko nasmije. - Ne, naravno da nismo. Jednostavno nije mogao doci. Valjda je imao posla. Otac ga je jucer pozvao na rucak i cijelo vrijeme su raspravljali o poslovnim stvarima. Usput, tata ce kupiti Cairnev.- Pa, njemu bar nikada nije dosadno - rece Elaine zlobno. - O, jadni Oliver, ostao je sam. Ovo je za njega vrlo teško razdoblje. Moraš biti vrlo strpljiva, draga, i pokazati puno razumijevanja.Liz se više nije razgovaralo o Oliveru. Da promijeni temu, rece: - Što se dogada u velikom gradu?- Svašta. Ne idemo u Pariz još tjedan ili dva. Parkeru je došao neki poslovni partner iz New Yorka pa ostajemo još neko vrijeme. Zanimljivo je susretati ljude, cuti novosti. O da, ima nešto što ti moram reci. Dogodila se jedna nevjerojatna stvar.Liz je iz majcina glasa naslutila da je spremna na ogovaranje, što je znacilo da ce razgovor trajati još najmanje deset minuta. Uzela je cigaretu i udobnije se smjestila u stolcu, išcekujuci.- Ti znaš Dianu Carpenter i Shauna? Pa, Dianini pastorci su nestali. Da, doslovno nestali s lica zemlje. Ostavili su samo pismo s porukom da idu u Škotsku! Zamisli, od svih mjesta na svijetu baš tamo! Dakle, napisali su da idu u Škotsku pronaci brata Angusa. A taj ti je, naravno, najstrašniji hipik koji se može zamisliti i Diana je imala grozne sukobe s njim. Bavio se traženjem istine u Indiji ili Bog zna gdje. Nikada ne bih pomislila da ce doci u Škotsku - pa tu nema nicega do telecih variva i odijela111od tvida. Moram reci da sam oduvijek Caroline smatrala prilicno cudnom djevojkom. Okušala se cak i kao glumica, što se, naravno, pokazalo najstrašnijim promašajem. No, ipak, da ce uciniti nešto tako bizarno - da ce jednostavno nestati - tome se nisam nadala.-1 što Diana poduzima?- Draga moja, a što bi poduzela? Svakako bi najgore bilo da se umiješa policija. Na posljetku, premda je djecak još dijete, djevojka bi trebala biti odrasla ... trebala bi se moci brinuti za brata. Diana se, dakako, boji da ce se novinari dokopati price i rastrubiti je preko naslovnica vecernjih izdanja. I zamisli, da zlo bude vece, u utorak je vjencanje! A Hugh ipak ima stanoviti profesionalni ugled na koji mora misliti.-Vjencanje?- Carolinino vjencanje - rece Elaine razdraženo, kao da samo budala može postaviti takvo pitanje. - Caroline se udaje za Dianinog brata, Hugha Rashlevja. U utorak. Proba vjencanja je u ponedjeljak, a nitko pojma nema gdje je mlada. Strašno. Uvijek sam mislila da je ona vrlo cudna djevojka, a ti?- Ne znam. Nikad je nisam srela.- Ne, naravno. Uvijek zaboravim. Baš sam glupa. Ali znaš, uvijek sam mislila da joj je Diana draga. Nikada ne bih pomislila da ce joj to napraviti. O, dušo, ti meni valjda neceš prirediti nešto slicno kad se konacno budeš udavala? A nadajmo se da ce to biti vrlo brzo i to za Gospodina Pravog, da ne spominjemo imena, znaš vec na koga mislim. A sad zaista moram ici. Imam dogovoreno kod frizera i vec kasnim. I, draga, nemoj se ljutiti na Olivera, jednostavno otidi k njemu i budi topla i draga. Sigurna sam da ce sve biti u redu. I... jedva cekam da te vidim. Brzo nam dodi.- Hocu.- Zdravo, draga. - A zatim doda neuvjerljivo: - Pozdravi oca.112Malo kasnije tog istog jutra Caroline Cliburne ležala je na postelji od vrijeska, omotana pokrivacem sunceve topline. Ruku je zabacila iznad ociju, štiteci ih od blješteceg sjaja. Dok joj je vid bio tako oslabljen, preostala osjetila postala su joj dvaput oštrija. Cula je glasanje šljuka, udaljeno mukanje krave, mrmor vode, tiho hujanje povjetarca. Osjecala je miris netaknute slatkoce snijega, ciste vode i zemlje - mahovinaste, vlažne i tamne od treseta te mokri dodir Liše, stare labradorice koja se ispružila pokraj nje i utisnula joj njušku u dlan.Osim nje bio je tu i Oliver Cairnev. Sjedio je i pušio cigaretu, ruku opuštenih preko koljena. Promatrao je Jodvja kako se nasred malog jezera bori s omašnim camcem i s parom vesala, prevelikim za njega. Svako toliko zacuo bi se zloslutan pljusak i Caroline bi podigla glavu, provjeravajuci što se dogada, a onda bi,

vidjevši da je djecak tek preplitko zamahnuo veslom ili se poceo okretati u malim krugovima, zadovoljno zakljucila da nema opasnosti od davljenja te legla nazad na vrijesak i ponovno prekrila rukom oci.- Da mu nisam navukao taj prsluk za spašavanje, ti bi skakala gore-dolje po obali kao poludjela kokoš.- Ne, ne bih. Bila bih s njim u camcu.- Pa bismo imali dva potencijalna utopljenika. - Vrijesak ju je bockao kroz bluzu, a bezimena buba stala joj se penjati duž ruke. Ustala je i otrla bubu, okrecuci lice k suncu.- Da covjek ne povjeruje, zar ne? Prije dva dana Jody i ja bili smo usred mecave. A sad ovo.Površina jezera još uvijek je bila mirna i cista, plava poput ljetnog neba. Iza udaljene, šašom obrubljene obale, uzdizala se terasasta pustopoljina, obrasla vrijeskom i svršavala kamenim izbojkom što se doimao poput ogoljela vrha planine. U daljini su se nazirala stada ovaca na ispaši - njihovo tugaljivo blejanje narušavalo je mir jutra. Camac je polako škripao površinom jezera, a Jodvju se od silnog napora kosa nakostri-ješila, a lice mu se zarumenjelo.- Ovo je zaista lijepo mjesto. Nisam ni slutila da je tako lijepo.113- U ovo doba je najljepše. Bit ce tako još koja dva mjeseca - drvece ce prolistati i sunovrati procvjetati, a onda ce doci ljeto. A nakon ljeta, u listopadu, priroda je ponovno prekrasna. Lišce dobije bakreno-crvenu boju, nebo je tamno plavo, a vrijesak grimizan.- Zar ti nece strašno nedostajati?- Hoce, naravno, ali nemam izbora.- Dakle, prodat ceš Cairnev?- Da - ugasio je cigaretu, zgnjecivši je potplatom.- Imaš li vec kupca?- Da. Duncana Frasera. Mog susjeda. Živi s druge strane doline. Kuca mu je zakrivena borovom šumom pa se ne vidi odavde. Želio bi pripojiti moju zemlju svojoj. Sada naša imanja dijeli samo ograda.- A kuca?- Morat cu je prodati posebno. Razgovarao sam s odvjetnicima o tome. Danas popodne cemo se sastati u Relkirku pa cemo vidjeti što cemo.- Zar neceš zadržati baš ništa od Cairnevja?- Ti se nikad ne predaješ?- Muškarci su obicno sentimentalni kad se radi o tradiciji i zemlji.- Možda sam i ja.- Ali ne smeta ti što živiš u Londonu?- Ne, zaboga. Volim London.- Cime se baviš?- Radim za Bankfoot & Balcarries. To je jedna od najvecih domacih tvrtki za inženjerski konzalting, ako nisi znala.-1 gdje živiš?- Imam stan blizu Fulham Roada.- Nije daleko od nas. - Nasmiješila se pri pomisli da su živjeli tako blizu, a nikada se nisu sreli. - Smiješno, zar ne? Živiš u Londonu, a onda dodeš u Škotsku i sretneš susjeda. Je li ti stan lijep?-Meni se svida.114Pokušala ga je zamisliti, ali nije si uspijevala predociti Olivera nigdje izvan Cairnevja.- Je li velik ili malen?- Prilicno velik. Ima velike sobe. To je prizemlje jedne stare kuce.- Imaš li vrt?- Da. Cijelog ga je raskopala susjedova macka. I veliku dnevnu sobu i kuhinju u kojoj jedem, dvije spavaonice i kupaonicu. Kuca je preuredena, ali nema garaže pa mi auto trune na plocniku. I što te još zanima?- Ništa.- Boja zavjesa? Bjelokosno-paucinasta. - Stavio je ruke oko usta i viknuo - Hej, Jody!Jody je prestao veslati i osvrnuo se. Voda se cijedila s vesala zaustavljenih u zraku. - Mislim da je bilo dosta. Dodi.- Dobro.

- Tako, izvuci lijevim veslom. Ne desnim, lijevim, zvekane. Tako je. - Skocio je na noge i pošao prema drvenom molu. Došavši do ruba, zaustavio se i pricekao da mu se camac, polako pljuskajuci, približi. Zatim je cucnuo, uhvatio konop i odbacio ga. Jody je izvadio teška vesla i dodao ih Oliveru, koji je poceo vezati camac. Potom se uspeo na mol i krenuo prema sestri. Vidjela je kako šljapka u vlažnim tenisicama i s trapericama mokrim do koljena. Bio je oduševljen samim sobom.- Dobro ti je išlo - rece mu Caroline.- Bilo bi i bolje da vesla nisu tako velika. - Mucio se s vezicama na prsluku za spašavanje i na posljetku ga svukao preko glave. - Baš sam pomislio, Caroline - ne bi li bilo lijepo kad bismo mogli ostati ovdje zauvijek? Ne mogu si zamisliti ljepše mjesto.I Carolini se ta misao casomice javljala tijekom cijeloga jutra, no svaki put bi si rekla da ne bude luda. Isto je sada rekla Jodvju, a on ju je zacudeno pogledao. Iznenadilo ga je nestrpljenje u njenu glasu.Oliver je ucvrstio konop na drvenom stupicu, prebacio115teška vesla preko ramena i pošao ih odložiti u ruševno spremište. Jody je uzeo prsluk za spašavanje i krenuo za njim, a zatim suF pospremivši stvari, zatvorili dotrajala vrata i uputili se nazad prema Carolini -visoki mladici pjegavi djecarac, dok im je za ledima blještalo sunce i voda.Kad joj se približe, Oliver rece: - Ustaj - i ispruži ruku kako bi je povukao na noge. I Lisa se uspravila te stala mahati repom, kao da išcekuje kakav ugodan izlet.- Ovo je trebalo biti otkrivanje okolice ili tako nešto -nastavi Oliver - a cijelo vrijeme samo smo sjedili na suncu i gledali Jodvja.Jody ga upita: - Kamo cemo sad?- Želio bih vam nešto pokazati... blizu je, odmah iza ugla. Pošli su za njim. Djecak, djevojka i pas na jezerskom žalu,u koloni po jedan, slijedeci male tragove koje su ovce utisnule u pijesku. Nakon nekoliko metara jezero je oštro zaokrenulo, a na obali ugledaše malu, napuštenu kolibu.- Jesi li nam to želio pokazati? - upita Jody. -Da.- Pa to je neka ruševimna.- Znam. Vecgodinama nitko u njoj ne živi. Charles i ja smo se ovamo dolazili igrati. Jednom su nam cak dopustili da i prespavamo.- Tko je živio u kuci?- Ne znam. Ovcar. Ili zakupac. Ovi zidici nekoc su bili ovcji torovi, a u vrtu iza kuce nalazi se jarebika. U stara vremena seljaci su pred ulazom sadili jarebike, vjerovali su da im donose srecu.- Ne znam što je to jarebika.- U Engleskoj ih drukcije zovu. Imaju debele listove i svijetlocrvene bobe, poput božikovine.Kad su se približili kuci, Caroline zakljuci da i nije tako derutna kako se u prvi mah cinilo. Sagradena od kamena, zadržala je stanovitu cvrstinu i premda je limeni krov bio trošan, a vrata gotovo ispala iz šarki, ocito je to nekoc bilo posve116pristojno boravište, zaklonjeno brdskim prijevojem, s ostacima nekadašnjeg vrta što se još uvijek nazirao iza kamenih zidova. Nastavili su dalje zaraslom stazom i prošli kroz vrata, pri cemu je Oliver razborito prignuo glavu ispod niskog nadvratnika. Ušli su u veliku sobu. Uza zid su stajali zahrdali željezni štednjak i polomljeni stolac, a na podu ostaci lastavicjeg gnijezda. Drveni pod bio je pun rupa i pticjeg izmeta, a pod kosim suncevim tracima plesalo je trunje prašine.Natrule ljestve u kutu vodile su na gornji kat kuce.- Privlacna jednokatnica u osami - rece Oliver. - Tko želi poci gore?Jody nabora nos. - Ja ne. - Potajno se bojao paukova. -Idem u vrt. Htio bih pogledati jarebiku. Dodi, Lisa, ti ideš sa mnom.Tako Oliveru i Caroline ne preostane drugo nego da se sami uspnu uz natrule ljestve na kojima je više precki manjkalo no što ih je bilo. Popeli su se u potkrovlje, okupano suncevom svjetlošcu koja se slijevala kroz rupe na dotrajalom krovu. Podne su im daske, nagnjile i ispucane, škripale pod nogama. Oliver se zaustavio u samom središtu prostorije - na jedinom mjestu pod kosim

krovom na kojem se mogao ispraviti, premda mu je i tu glava dopirala ispod samog krovnog sljemena.Caroline oprezno gurne glavu kroz jednu od krovnih rupa i dolje, u vrtu, ugleda Jodvja kako se poput majmuncica njiše na grani jarebike. Vidjela je vijugavu površinu jezera, zelene pašnjake, stada krava što su se, bijelo i smede prošarane, doimale poput igracaka, a daleko na obzoru crtu glavne ceste. Uvukla je glavu i okrenula se k Oliveru. Imao je paucine na bradi i rekao je sa smiješnim naglaskom: - I, što veliš na kucu, curo? S malko farbe ne bi je prepoznala?- Ali ti ništa ne namjeravaš s njom? Zar ne? Ozbiljno te pitam.- Ne znam. Palo mi je na pamet da bih možda i mogao nešto uciniti. Ako prodam Cairney, mogao bih si priuštiti da potrošim malo novca na ovo mjesto.117- Ali nema tekuce vode.- To se može urediti.- Ni kanalizacije.- Septicka jama.- Ni struje.- Petrolejke. Svijece. Romanticnije je.- A na cemu bi kuhao?- Na plinskom kuhalu.- A kada bi je upotrebljavao?- Vikendima. Praznicima. Mogao bih dovesti djecu ovamo.- Nisam znala da imaš djece.- Još nemam. Ali kad se oženim, dobro bi nam došla ovakva kucica. To bi ujedno znacilo da se necu sasvim odreci Cairnevja, što bi napokon trebalo umiriti tvoje sentimentalno srce.- Dakle, ipak ti je stalo.- Caroline, život je prekratak da se osvrceš za prošlošcu. Samo se gubiš i spoticeš i na kraju najcešce pljusneš na lice. Radije bih gledao naprijed.-Ali ova kuca...- To je bila tek zamisao, ništa drugo. Mislio sam da bi ti bilo zabavno vidjeti je. Hajde, sad. Moramo poci natrag ili ce gospoda Copper pomisliti da smo se utopili.Prvi je pošao niz ljestve, oprezno opipavajuci svaku dotrajalu precku prije nego bi spustio nogu na nju. Na dnu je pricekao Caroline, pridržavajuci joj ljestve. No na pola puta Caroline je odjednom zastala- nije se mogla pokrenuti ni gore ni dolje. Pocela se smijati, a Oliver joj je rekao da skoci. Odgovorila mu je da ne može, na što joj je on porucio da bi svaka budala to mogla. No do tad se Caroline vec prejako smijala da bi mogla poduzeti išta razborito i konacno se, neizbježno, i poskliznula - zacuo se zloslutan zvuk pucanja trulog drveta, a Caroline se pocela nimalo dostojanstveno klizati, sve dok je Oliver konacno nije docekao u svojim rukama.118U svijetloj kosi imala je slamcice vrijeska, vesta joj je bila topla od sunca, a dobar san prethodne noci izbrisao joj je podocnjake. Koža joj je bila glatka i blijedoružicasta, lice okrenuto prema njegovom, a usta otvorena od smijeha. Bez razmišljanja, bez oklijevanja, on se nagnuo i poljubio je. Odjednom je sve utihnulo. Trenutak je mirno stajala, a zatim mu je pritisnula dlanove na prsa i blago ga odgurnula. S lica joj je nestalo smijeha, a u ocima joj je vidio izraz koji nikada ranije nije primijetio.Na posljetku je rekla: - To je sve zbog ovog dana.- Što bi to trebalo znaciti?- Dio lijepog dana. Sunce. Proljece.- Zar to ima kakve veze? -Ne znam.Odmaknula se od njega, izvukavši mu se iz zagrljaja, i pošla prema vratima. Stala je ondje, ramenom se naslonivši na dovratnik. Na svjetlu su se ocrtavali obrisi njena tijela, a bujna kosa tvorila joj je aureolu oko sitne glave.- Ovo je simpaticna kuca. Mislim da bi je trebao zadržati. - rekla je.Jody se spustio s drveta, vratio se do jezera i bacao oblutke, pokušavajuci ih natjerati da poskakuju i izludujuci Usu koja nije znala bi li trebala skociti u vodu i donijeti ih natrag ili ostati na mjestu. Caroline uzme jedan plosnati kamen i baci ga tako da triput poskoci prije nego potone.Jody je bio bijesan. - Htio bih da mi pokažeš. Pokaži mi kako to radiš. - Ali

Caroline se okrenula od njega: nije mogla odgovoriti i nije željela da joj vidi lice. Odjednom je, naime, spoznala da više nije zaljubljena u Drennana i - što ju je mnogo više strašilo - znala je zašto je prešutjela Oliveru da ce se udati za Hugha.Došavši u Cairnev, Liz je zatekla kucu tihu i ocito praznu. Zaustavila je auto ispred ulaza, ugasila motor i cekala da netko izade i pozdravi je. Kako se nitko nije pojavio, a vrata kuce bila119su otvorena, izašla je iz automobila i ušla unutra te stala nasred hodnika, dozivajuci Olivera. Nije dobila odgovora, ali zacula je domace zvuke iz kuhinje, a kako se u Cairnevju osjecala kao kod kuce, pošla je niz hodnik i otvorila kuhinjska vrata. Iznenadila je gospodu Copper koja se kroz stražnja vrata upravo vratila iz dvorišta gdje je vješala rublje.Pogledala ju je prijekorno i položila ruku na srce: - Liz! -Poznavala je Liz još kao dijete i nije joj bilo ni na kraj pameti da je zove gospodica Fraser.- Oprostite. Nisam vas htjela prestrašiti. Mislila sam da nikoga nema.- Oliver je vani. Odveo je ... ostale sa sobom. - U glasu joj se jedva moglo naslutiti oklijevanje, no Liz ga je odmah uocila. Podigla je obrve.- Mislite, vaše neocekivane goste? Cula sam za njih.- Oh, to su samo dvoje mladih. Oliver ih je poveo dolje, na jezero - djecacic je želio vidjeti camac. - Pogledala je na zidni sat. - Ali trebali bi se vratiti svaki cas. Rano ce rucati jer Oliver mora popodne u Relkirk radi još jednog razgovora s odvjetnicima. Hoceš li ostati na rucku?- Necu ostati na rucku, ali malo cu pricekati pa ako se ne vrate skoro, poci cu kuci. Došla sam vidjeti kako je Oliver.- O, on je odlicno - rece joj gospoda Copper. - Na neki nacin sve ovo što se dogada dobro mu cini, odvlaci mu misli s njegova gubitka.- Sve ovo? - nježno je potakne Liz.- Pa, to što su mladi tako banuli sa svojim pokvarenim autom i što nisu imali kamo poci.- Došli su autom?- Da, izgleda da su došli iz Londona. Auto je bio u strašnom stanju, sjurio je pravo u jarak i smrznuo se preko noci na otvorenom. Ali Copper ga je odvukao k mehanicaru i rano jutros su telefonirali da dode po njega pa ga je dovezao natrag. Sada je u hangaru iza kuce, spreman za nastavak putovanja.- Kamo idu?120- Ne bih znala tocno. Ništa mi nije receno. Nacula sam da im je brat odsjeo u Strathcorrieu i da ga trenutno nema, no mislim da ga namjeravaju docekati. Ali ako vidiš Olivera, sam ce ti ispricati sve novosti. Dolje su na jezeru. Podi, možda ih sretneš na pola puta.- Možda i hocu - rece Liz.Ali nije. Ponovno je izašla van, sjela na kamenu klupu pred prozorom biblioteke, nataknula svoje suncane naocale, zapalila cigaretu i protegla tijelo na suncu.Bilo je vrlo tiho pa im je zacula glasove i prije nego su se pojavili. Hodali su vrtnom stazom koja je, ogradena živicom, vijugala uz obalu jezera i cinili su se tako zaokupljeni razgovorom da u prvi cas nisu ni primijetili Liz koja ih je cekala na kamenoj klupi. Djecak je bio predvodnik, a korak-dva iza njega išao je Oliver u prastaroj jakni od tvida i s crvenim pamucnim rupcem oko vrata, vukuci za ruku djevojku koja kao da se umorila od hodanja i pocela lagano zaostajati.Govorio je. Liz je cula duboke tonove njegova glasa, no nije mogla razaznati rijeci. Tad je djevojka zastala i nagnula se- cinilo se da vadi kamencic iz cipele. Dugi zastor plave kose pao joj je preko lica, a Oliver je takoder zastao, strpljivo cekajuci. Tamna mu se glava nagnula, a rukom je još uvijek držao djevojcinu ruku. Vidjevši sve to, Liz preplavi iznenadan strah. Osjecala se iskljucenom - kao da su se njih troje na neki nacin urotili protiv nje. Kamen je, konacno, bio odstranjen. Oliver se okrenuo i nastavio se penjati strmom stazom, a potom je uocio tamnoplavi triumpfi, parkiran ispred kuce. Spazio je Liz. Ona je bacila cigaretu, zgnjecila je cipelom s visokom potpeticom, ustala i pošla im u susret. U tom trenutku Oliver je ispustio djevojcinu ruku i pohitao preko strme travnate obale da bi se na vrhu uzvisine susreo s Liz.-Liz!- Zdravo, Olivere.

Pomislio je kako izgleda bolje no ikada, u svijetložutim hlacama i kožnoj jakni s resama. Uzeo ju je za ruke i poljubio je.- Jesi li se došla izvikati na mene zbog onog sinoc? - upita.121- Ne - rece Uz otvoreno i svrne pogled iza njega, prema Carolini i Jodvju koji su im polako prilazili. - Rekla sam ti da me zanteresirala iznenadna navala gostiju kod tebe. Došla sam vidjeti kako ste.- Išli smo dolje, na jezero. - Okrenuo se prema ostalima. - Caroline, ovo je Liz Fraser. Ona i njen otac su mi najbliži susjedi, a Liz je u Cairnevju kao domaca još od malih nogu. Pokazao sam ti jutros njihovu kucu, nazirala se izmedu stabala. Liz, ovo je Caroline Cliburn, a ovo Jody.- Drago mi je - rece Caroline. Rukovale su se. Liz skine svoje tamne naocale, a Caroline zapanjeno uoci cudan izraz u djevojcinim ocima.- Zdravo - rece Liz. A potom se okrene djecaku: - Kako si, Jody?- Dobro - odgovori on.- Jesi li dugo ovdje? - upita Oliver.Ona ga pogleda, okrenuvši se od Jodvja i Caroline. -Desetak minuta, ne duže.- Ostaješ na rucku?- Gospoda Copper mi je vec ljubazno ponudila, ali tata me ocekuje kod kuce.- Onda udi i popij pice.- Ne, moram se vratiti nazad. Samo sam navratila da se pozdravim. - Nasmiješila se Carolini: - Gospoda Copper mi je pricala o vama. Kaže da vam je brat u Strathcorrieu.- Tek odnedavno...- Možda ga poznajem. Kako se zove?I ne znajuci zašto, Caroline je oklijevala na trenutak, a Jody, primijetivši njeno oklijevanje, odgovori umjesto nje.- Preziva se Cliburn kao i mi - rece Liz. - Angus Cliburn. Poslije rucka je Oliver, proklinjuci sudbinu što u takvolijepo popodne mora odjenuti strogo odijelo i staviti kravatu, sjeo u automobil i odvezao se u grad kako bi ostatak dana proveo zatvoren u zagušljivom odvjetnickom uredu.Caroline i Jody su ga ispratili, mašuci mu dok je odmicao122cestom. I kad auta nestade iz vidokruga, još uvijek su stajali, osluškujuci mu zvuk- na tren je zastao, skrenuo na glavnu cestu, a potom se poceo bucno uspinjati preko brda.Otišao je, a oni su se osjecali pomalo izgubljenima. Gospoda Copper je oprala i obrisala posude te se požurila svojoj kuci kako bi rasprostrla rublje na konopac prije nego nestane dnevne topline. Jody je turobno opalio nogom po šljunku. Caroline ga je sucutno promatrala - dobro je znala kako se osjeca.- Što bi radio?- Ne znam.- Želiš li da podemo opet na jezero?- Ne znam. - Bio je kao svaki mali djecak koji iznenada ostane bez najboljeg prijatelja.- Mogli bismo se pozabaviti nekom drugom slagalicom.- Ne unutra.- Mogli bismo je iznijeti van i složiti je na suncu.- Ne da mi se.Poražena, Caroline sjedne na klupu na kojoj su tog jutra zatekli Liz Fraser. Primijetila je da instinktivno izbjegava sjecanje na taj susret i stoga se namjerno prisilila da mu se vrati, promisli o njemu i pokuša otkriti zašto ju je djevojcina iznenadna pojava tako uznemirila.Konacno, bilo je posve prirodno što je došla. Bila je ocito stara Oliverova prijateljica, najbliža susjeda, poznavala ga je cijeli život. Njen otac ce kupiti Cairney. Zar nije bila najnormalnija stvar na svijetu da dode, pozdravi se i upozna Oliverove goste?Ali ipak, bilo je tu još necega. Snažna odbojnost koju je primijetila u djevojcinim ocima u trenutku kad je skinula naocale i pogledala je pravo u oci. Taj izraz - je li to bila ljubomora, možda? Ali, naravno, Liz nije imala nikakva razloga za ljubomoru. Bila je stoput privlacnija od Caroline i Oliveru se ocito svidala. A možda je jednostavno bila posesivna, na sestrinski nacin? Ali to se nije uklapalo u osjecaj koji je obuzeo

123Caroline dok je stajala i pricala s njom - cinilo joj se da je djevojka razgolicuje pogledom.Jody je cucnuo i, rukama sivim od prašine, skupljao šljunak na hrpice. Podigao je pogled prema sestri.- Netko dolazi - rekao je.Oboje osluhnu. Imao je pravo. Pri dnu drvoreda pojavio se automobil i približavao se kuci.- Možda je Oliver zaboravio štogod.Ali to nije bio Oliverov automobil, nego isti tamni triumpk spuštena krova koji je toga jutra stajao pred kucom. Vozila ga je Liz Fraser, blještave kose, s tamnim naocalama i sa svilenom maramom oko vrata. Jody i Caroline se instinktivno uspraviše, a automobil je, ostavivši za sobom oblake prašine, naglo zakocio ni dva metra od njih.- Zdravo, još jednom - rece Liz i iskljuci motor.Jody ništa ne odgovori. Lice mu je bilo potpuno ravnodušno. Caroline rece: - Zdravo - a Liz otvori vrata, izade i zalupi ih za sobom. Skine naocale i Caroline primijeti da su joj, usprkos smiješku, oci hladne.- Oliver je otišao?- Da, prije desetak minuta.Liz se nasmiješi Jodvju i posegne na zadnje sjedalo automobila. - Donijela sam ti poklon. Mislila sam da ti možda ponestaje ideja za zabavu. - Izvukla je mali štap za golf i lopticu. - Nekada je na onoj tamo tratini bilo igralište za golf. Sigurna sam da se još uvijek mogu pronaci rupe i markeri. Voliš li golf?Jodvjevo se lice ozari. Obožavao je poklone. - O, hvala ti. Ne znam. Nisam nikada pokušao.- Zabavno je, iako prilicno zafrknuto. Zašto ne pokušaš provjeriti kako ti ide?- Hvala - ponovno rece Jody i pode. Okrene se na pola puta do tratine i dovikne: - Kad naucim, hoceš li doci i odigrati jednu sa mnom?- Naravno da hocu. Možemo se okladiti i vidjeti tko ce pobijediti.124Otišao je, trceci niz strmu livadu prema tratini o kojoj mu je Liz govorila. Liz se okrene prema Carolini, a osmijeh joj zamre. - Zapravo sam došla porazgovarati s tobom. Hocemo li sjesti? Udobnije je - upita.Sjele su - Caroline zabrinuta, a Liz vrlo opuštena. Posegnula je za cigaretom i zapalila je malim zlatnim upaljacem.-Jutros me nazvala majka - rekla je.Caroline nije znala što bi rekla na tu neocekivanu obavijest. Liz nastavi: - Ti ne znaš tko sam ja, je li? Mislim, osim da se zovem Liz Fraser i da živim u Rossie Hillu? - Caroline odmahne glavom. - Ali poznaješ Elaine i Parkera Haldanea? -Caroline kimne glavom. - Draga moja, ne gledaj me tako blijedo, Elaine je moja majka.Prisjetivši se proteklih dogadaja, Caroline pomisli kakva je glupaca bila. Elizabeth. Liz. Škotska. Sjetila se kako joj je na svecanoj veceri u Londonu Elaine pricala o Elizabeth. Pa, znaš, prije deset godina, dok smo Duncan i ja jos uvijek bili zajedno, kupili smo kucu u Škotskoj. Duncan - Lizin otac koji namjerava kupiti Cairneu od Olivera. I Elizabeth. se odmah sprijateljila s dva mladica na susjednom imanju ... stariji brat... poginuo u strasnoj automobilskoj nesreci.Sjetila se kako joj je Jody ispricao o Charlesovoj pogibiji i kako joj se u podsvijesti zakomešalo neko sjecanje, a ona ga je potisnula i prije no što joj je doprlo do svijesti.Sve su to bili komadici price, raštrkani kao dijelovi Jody-jeve nedovršene slagalice, ali bili su ondje, njoj ispred nosa, samo što je bila preglupa ili možda prezauzeta vlastitim problemima da bi ih povezala.- Za tebe sam znala samo kao za Elizbeth - rece.- Majka i Parker tako me zovu, ali ovdje sam uvijek bila Liz.- Nije mi palo na pamet. Jednostavno mi uopce nije palo na pamet.- Pa, sad znaš. Slucajnost, kako se ono kaže, svijet je mali itd. I, kao što rekoh, majka mi je jutros telefonirala.Gledala je znacajno u Caroline. - I, što ti je ispricala? -upita Caroline.125- Pa, sve, valjda. O tome kako ste ti i ... Jody .... mali se zove Jody, zar ne? ... nestali. Da je Diana poludjela od brige i da jedino zna da ste u Škotskoj, ništa više. A veliko vjencanje je u utorak. UdajeŠ se za Hugha Rashlevja, zar

ne?- Da - rece Caroline bezizražajno, jer nije znala što bi drugo rekla.- Izgleda da si se uvalila u mnogo problema.- Da - rece Caroline. - Mislim da jesam.- Majka mi je rekla da ste došli u Škotsku pronaci Angusa. Zar to nije malo nesmotrena odluka?- Nije se cinilo tako kad smo pošli. Jody je jedino želio ponovno vidjeti Angusa. Diana i Shaun ga vode u Canadu, no Jody ne želi ici, a kako Hugh ne želi da Jody stanuje s nama, preostaje mu jedino Angus.- Mislila sam da je Angus hipik?Svi Carolinini instinkti govorili su joj da bi trebala stati u bratovu obranu, ali bilo joj je teško smisliti bilo što suvislo. Slegnula je ramenima. - On je naš brat.-1 živi u Strathcorrieu?- Radi ondje. U hotelu.- Ali trenutno nije ondje?- Ne, ali trebao bi se vratiti do sutra.- A Jody i ti cete ga cekati dok se ne vrati? -Ja... ne znam.- Kao da nisi sigurna. Možda ti ja mogu pomoci da se odluciš. Oliver proživljava teške trenutke. Ne znam da li ti je to jasno. Jako je volio Charlesa, bili su vrlo bliski. A sad je Charles mrtav i on ce ostati bez Cairnevja. Za Olivera to znaci kraj jednog dijela njegova života. Zar ne misliš da bi pod tim okolnostima možda ... bilo razborito da ti i brat podete natrag u London? Za Oliverovo dobro? I Dianino i Hughovo?Caroline se nije dala zavarati. - Zašto želiš da odemo?Liz joj spokojno odgovori: - O, draga moja, mi se znamo tako dugo i vrlo smo bliski. Bliži no Što si možeš zamisliti. To je jedan od razloga radi kojih moj otac kupuje Cairney.126- Udat ceš se za njega?- Naravno.- Nije mi ništa rekao.- Zašto bi? Jesi li ti njemu rekla da se udaješ? Ili je to možda tajna? Primijetila sam da ne nosiš zarucnicki prsten.- Ja... ostavila sam ga u Londonu. Prevelik mi je i bojim se da ga ne izgubim.- Ali Oliver ne zna, zar ne? -Ne.- Cudno je to. Nisi mu ništa rekla. Konacno, ako je vjerovati mojoj majci, to vjencanje ce biti velika stvar. Pretpostavljam da je ambicioznom burzovnom mešetaru poput Hugha Rashlevja brak bitna stavka za imidž uspješna covjeka. Dakle, ipak ceš se udati za njega? Ali iz nekog razloga ne želiš da to Oliver sazna? - A kako Caroline ne odgovori ni na jedno od postavljenih pitanja, Liz se pocne smijati. - Drago dijete, cini mi se da si se zaljubila u njega. Pa, ja ti to ne zamjeram. Samo mi te je jako žao. No na tvojoj sam strani pa cu ti predložiti malu nagodbu. Ti i Jody podite u London, a ja necu Oliveru pisnuti ni rijec o tvojoj udaji. Nece znati ništa o tome sve dok ne ugleda novine u utorak ujutro - ne sumnjam da ce prica doci na naslovnu stranicu, zajedno s vašom slikom pred crkvom - bit cete skladan par, pomalo nalik na šecerne figure mladenaca s torte. Što kažeš? Bez objašnjenja i ispricavanja? Cist potez. Da se vratiš svome Hughu koji te ocito obožava i ostaviš hipika Angusa da se sam snalazi? Kako ti to zvuci?Caroline rece bespomocno: - Tu je Jody ...- On je dijete. Mali djecak. Prilagodit ce se. Poci ce u Kanadu i zavoljeti je. Postat ce kapetan hokejaškog tima. Diana ce se najbolje od svih brinuti o njemu, zar nije tako? Angus bi na njega izvršio najgori moguci utjecaj. O, Caroline, sidi s oblaka i pogledaj cinjenicama u oci. Pošalji sve do vraga i vrati se u London.S tratine ispod njih dopre pobjednicki uzvik - Jody je napokon uspio utjerati lopticu u rupu. Pojavio se na nasipu,127trceci, sav ponosan na najnoviji uspjeh. - Shvatio sam. Moraš je lagano udariti, nikako prejako i ... - Stao je. Liz je ustala i pocela navlaciti rukavice. - Zar se neceš igrati sa mnom?- Drugi put - odgovori Liz. -Ali, rekla si...- Drugi put. - Ušla je u automobil, savinuvši svoje duge noge. - Sestra ti mora

nešto reci.Oliver je vozio kroz plavkasti suton predivnog dana, znatno bolje raspoložen nego jucer. Bio je opušten i, iz nekog razloga, neobicno zadovoljan. Dugacki poslovni razgovor nije ga iscrpio - osjecao se mnogo sretnijim i pribranijim sada kada je konacno poduzeo konacni korak k prodaji Cairnevja. Rekao je odvjetniku da bi volio zadržati jezersku kolibu, obnoviti je i pretvoriti u kucicu za odmor, a odvjetnik mu je odgovorio da to nece biti ni najmanji problem, samo ako se uspije nagoditi s Duncanom Fraserom oko prilaznog puta preko zemlje koja ce u dogledno vrijeme postati njegova.Oliver je bio siguran da Duncan nece imati nikakvih primjedbi. Pomisao na kucu, ponovno uredenu i lijepu, ispunjavala ga je zadovoljstvom. Spustit ce vrt sve do obale, otvoriti stari kamin, popraviti dimnjak, postaviti krovne prozore u potkrovlju. Zadubljen u planove, poceo je zviždati. Osjecao je ugodnu cvrstinu kožnog upravljaca pod rukama, dok je automobil s lakocom savladavao zavoje poznate ceste - nježno i podatno, poput trkaceg konja. Cinilo se kako i on, poput Olivera, zna da ide kuci.Skrenuo je s glavne ceste u drvored bukvi, prošao grm rododendrona i pritisnuo trubu, objavljujuci svoj povratak. Ostavio je auto ispred ulaznih vrata i pošao u kucu, a potom skinuo kaput, išcekujuci da zacuje Jodvjeve korake.Ali kuca je bila tiha. Odložio je kaput na stolac i uzviknuo: - Jody! - Ne dobije odgovora. - Caroline! - Još uvijek ništa. Pošao u je u kuhinju, no ona je bila tamna i mracna. Gospoda Copper još uvijek nije došla pripremiti veceru. Zbunjen, izade128iz kuhinje i krene u biblioteku. I ona je bila mracna, a vatra je zamirala u kaminu. Upalio je svjetlo i uzeo nekoliko svježih cjepanica. Podloživši vatru, okrenuo se i na stolu zapazio omotnicu, naslonjenu na telefon. Bila je to jedna od najboljih omotnica iz gornje ladice njegova pisaceg stola i u kutu je stajalo njegovo ime.Polako ju je otvorio, iznenadeno primijetivši da mu ruke drhte. Razmotao je komad papira i procitao Carolinino pismo.Dragi OliverelNakon tvog odlaska ]ody i ja smo razgovarali o situaciji i zakljucili kako bi bilo najbolje da se vratimo u London. Nema smisla da dalje cekamo Angusa - ne znamo kad ce se vratiti, a osim toga, nije pošteno da Dianu i dalje držimo u neizvjesnosti.Molim te, ne brini se za nas. Automobil odlicno ide, a tvoj nam ga je mehanicar ljubazno napunio benzinom. Sigurna sam da vise nece biti mecava i da cemo sigurno stici kuci.Nemam rijeci kojima bih se zahvalila tebi i gospodi Copper na svemu sto ste ucinili za nas. Bilo nam je lijepo u Cairneuju. Nikada ga necemo zaboraviti.Oboje te puno pozdravljamo,Caroline129TSEDMO POGLAVLJESljedeceg jutra, uvjeravajuci samog sebe da mora razriješiti još neke sitnice s Duncanom Fraserom, Oliverse odvezao u Rossie Hill. Osvanuo je još jedan lijep, ali hladniji dan. Preko noci je pao mraz, a sunce još uvijek nije bilo dovoljno toplo da ga otopi. Usprkos tome, uz cestu prema Rossie Hillu provirile su glavice ranih sunovrata, a kad je ušao u kucu, Olivera zapuh-ne miris velike kite plavih zumbula sa stola u hodniku.Udomacen u Fraserovoj kuci, kao i Liz u njegovoj, Oliver je krenuo u potragu za njenim stanovnicima. Napokon je pronašao Liz u ocevoj radnoj sobi - sjedila je na pisacem stolu i s nekim telefonski razgovarala. Primijetivši ga na vratima, podignula je obrve i dala mu nijemi znak da je priceka. Ušao je u sobu i stao kraj kamina, pitajuci se bi li zapalio cigaretu i osjecajuci ugodnu toplinu vatre na nogama.Završila je razgovor i spustila slušalicu, no ostala je sjediti kraj telefona, vrlo mirna, zamišljeno njišuci dugim nogama koje je prebacila jednu preko druge. Nosila je plisiranu suknju, usku vestu i svilenu maramu oko vrata. Koža ruku i lica još uvijek joj se sjala od sunca Antigue i neko ga je vrijeme samo promatrala preko sobe.Zatim je rekla: - Tražiš nekoga?

- Tvog oca.- Vani je, otišao je u Relkirk. Nece se vratiti do rucka. -Posegnula je za srebrnom tabakerom i ponudila mu cigaretu. Kad Oliver odmahne glavom, izvuce jednu za sebe i zapali je na teškom stolnom upaljacu. Zamišljeno ga je promatrala kroz oblak plavicastog dima. - Izgledaš pomalo zbunjeno, Olivere. Nešto nije u redu? - upita ga.Cijelo se je jutro pokušavao uvjeriti da je sve u redu, ali sad je tupo rekao: - Caroline i Jody su otišli.- Otišli - u glasu joj je bilo blagog iznenadenja. - Kamo su otišli?- Natrag, u London. Kad sam se sinoc vratio kuci pronašao sam Carolinino pismo.- Sigurna sam da je to najbolje što su mogli uciniti.- Nakon svih nevolja koje su proživjeli nece pronaci brata.- S obzirom na ono što sam nacula o njemu, možda je i bolje da ga ne nadu.- Ali njima je to važno. Jodvju je važno.- Ako misliš da su u stanju sigurno stici do Londona, ja se na tvom mjestu ne bih mnogo brinula. Imaš dovoljno svojih problema i bez izigravanja dadilje paru djecice koju nikada ranije nisi vidio. - Promijenila je temu kao da nije narocito važna. - Zašto si želio vidjeti oca?Jedva se s mukom prisjeti - ... prilazni put. Želio bih zadržati Loch Cottage ako budem mogao, ali trebat ce mi put preko doline.- Zadržati Loch Cottage? Ali to je ruševina.- Zapravo i nije u tako lošem stanju. Samo zahtijeva male preinake i novi krov.- A što ce ti Loch Cottage?- Htio bih to zadržati. Kao kucu za odmor, možda. Ne znam još. Jednostavno bih to htio zadržati - rece.- Jesam li ti ja stavila tu bubu u uho?- Možda.Skliznula je sa stola, prešla preko sobe i stala uz njega. -Olivere, ja imam bolju zamisao. -A to je?130131- Dopusti mom ocu da kupi Cairnev, ukljucujuci i kucu. Oliver se nasmije. - Pa on uopce ne želi kucu.- Ne, ali ja želim. Željela bih je imati za... što si ono rekao? Praznike. Vikende.-1 što bi s njom?Bacila je cigaretu u vatru. - Dovela bih onamo muža i djecu.- Bi li oni to voljeli?- Ne znam. Ti mi reci!Oci su joj bile jasne i iskrene dok ga je netremice gledala. Bio je zapanjen njenim rijecima, ali i polaskan. Mala Liz, štrkljasta, nespretna Liz izrasla je u vraški zgodnu djevojku i sada ga pita...- Oprosti mi ako griješim, ali ne bih li ja trebao predložiti takvo što? - upita je.- Da, valjda bi. Ali znam te predugo da bih izigravala cednu djevojcicu. Imam osjecaj da je naš ponovni susret, tako iznenadan, bio suden. I imam osjecaj da bi i Charles to volio.- Ali Charles je bio taj koji te uvijek volio.- To i mislim. A Charles je mrtav.- Bi li se udala za njega da je poživio?Umjesto odgovora, ona mu ovije ruke oko vrata, privuce njegovu glavu k sebi i poljubi ga u usta. Trenutak je oklijevao, ali samo trenutak. Bila je to Liz- mirisna, blještava, nevjerojatno privlacna. Obgrlio ju je i privukao je u zagrljaj - osjetio je pritisak njena vitkog tijela na svome i rekao si je da je možda u pravu. Možda mu je bilo sudeno da pode tim smjerom u životu. I možda bi i Charles to želio.Oliver je, dakako, zakasnio na rucak. Kuhinja je bila prijekorno prazna, tanjur ga je cekao na stolu, a sa štednjaka je dopirao ugodan miris jela. Pošao je potražiti gospodu Copper i zatekao ju je u djecjoj sobi. Slagala je stare igracke koje je Jody ostavio u neredu, doimajuci se poput majke koju su napustila djeca.132Gurnuo je glavu kroz vrata i rekao: - Zakasnio sam, žao mi je.Podigla je pogled s kutije u koju je pomno slagala kocke - Nije važno. - Zvucalo

je apaticno. - Pripravila sam obicnu ovcarsku pitu. Ostavila sam je u pecnici, pojedi je kad ti se bude dalo.Jako ju je potreslo i uzbudilo kada joj je Oliver prethodne veceri rekao da su Cliburnovi otišli. Iz njezina sadašnjeg izraza lica znao je da se još uvijek nije smirila. Rece joj krepkim glasom, nastojeci je obodriti: - Zacijelo su vec daleko odmakli. Ne bude li prevelike gužve na cestama, stici ce do veceri.Gospoda Copper smrkne. - Jednostavno se ne mogu priviknuti na pomisao da ih nema. Kao da je djecacic oduvijek živio u ovoj kuci. Cinilo se kao da je Cairnev ponovno oživio s njim.- Znam - rece Oliver suosjecajno. - Ali ionako bi morali otici za koji dan.- A nisam imala prilike ni oprostiti se s njima. - Zvucalo je kao da je sve to Oliverova krivnja.- Znam - nije mogao smisliti ništa drugo.- I tako nije ni vidio brata. Toliko je pricao o svom bratu Angusu, a sad ga nije ni vidio. Jednostavno mi se srce slama od toga.Gospoda Copper je rijetko kad govorila s takvom gorcinom. Odjednom se Oliver osjeti jednako potištenim kao i ona. Rece joj klonulim glasom: - Ja ... idem pojesti malo ovcarske pite - a zatim se kod samih vrata sjeti zašto ju je zapravo tražio. - Da, gospodo Copper, želio sam vam reci da ne morate dolaziti veceras. Pozvali su me na veceru u Rossie Hill...Ona samo kimne glavom, potvrdivši da je cula. Cinilo se da nema snage za rijeci. Oliver je ostavi u njenu sjetnom poslu i ponovno side u prizemlje. Osjeti kako je kuca tiha i prazna, kao da je, lišena Jodvjeve bucne prisutnosti, i sama utonula u jad, dubok kao onaj gospode Copper.133Rossie Hill, ureden za svecanu veceru svijetlio je i blistao se kao unutrašnjost draguljarnice. Ušavši u kucu, Oliver osjeti miris zumbula, ugleda treperavi sjaj gorucih cjepanica u kaminu i osjeti kako ga preplavljuje toplina i ugoda. Skine ogrtac i položi ga preko stolca u hodniku, a u taj cas iz kuhinje izade Liz. U rukama joj je bila posuda s ledom. Primijetivši ga, zastane i nasmiješi se blistavim osmijehom.- Oliver! -Zdravo.Uhvatio ju je za ramena i oprezno je poljubio, bojeci se da joj ne razmaze ruž s usnica. Bila je podjednako zamamna okusa i mirisa. Odmaknuo ju je od sebe kako bi je bolje promotrio. Nosila je crvenu svilenu haljinu s visokim ovratnikom, a na lijepim ušima blještale su joj naušnice. Podsjetila ga je na papigicu - rajsku pticu sa sjajnim ocima i blještecim perjem.- Došao sam prerano - rece joj.- Nisi, nego baš u pravi cas. Ostali još nisu stigli. Podigao je obrve. - Ostali?- Rekla sam ti da imamo svecanu veceru. - Slijedio ju je prema gostinjskoj sobi gdje je odložila posudu s ledom na pomno uredeni stolic s picima. - Allfordovi. Poznaješ li ih? Nedavno su se doselili u Relkirk. On se bavi prodajom viskija. Jedva cekaju da te upoznaju. Želiš li da ti natocim pice ili ceš radije sam to uciniti? Znam smiješati vrlo poseban martini.- Gdje si to naucila?- O, pokupila sam to negdje na mojim putovanjima.- Bih li ispao nezahvalan ako se odlucim za obicni viski sa soda-vodom?- Ne nezahvalan - samo tipicnim Škotom.Natocila mu je pice, baš onakvo kakvo je volio - ne prejako i s puno leda. Prešla je preko sobe i pružila mu cašu, a on ju je, uzevši pice, ponovno poljubio. Liz mu je nevoljko izmaknula iz zagrljaja i pošla nazad do stolica s picima, kako bi smiješala vrc martinija.U taj cas pridruži im se i Duncan, a na ulaznim vratima zazvoni pa Liz pode van, pozdraviti ostale goste.134Kad je izašla iz sobe, Duncan rece Oliveru: - Liz mi je rekla.Oliver je bio iznenaden. Ništa konacno nisu utanacili tog jutra. Ni o cemu se nisu precizno dogovorili. Njegov razgovor s Liz bio je doduše vrlo ugodan, no odnosio se više na prošlost i sjecanja nego na buducnost. Oliveru se cinilo kako ima beskrajno mnogo vremena da odluci o buducnosti.Oprezno rece: - Što je rekla?- Ne mnogo. Tek par natuknica. Ali moraš znati, Olivere, da sam bio presretan kad sam cuo.

-Ja ... drago mi je.- A što se tice Cairnevja ... - Kroz poluotvorena vrata zaculo se približavanje glasova i on naglo završi razgovor -Razgovarat cemo o tome poslije.Allfordovi su bili sredovjecan par- muž visok i omašan, a žena vitka, blijedoružicasta tena, s mekom, pahuljastom, plavom kosom koja se cini tako bezbojnom kad pocne sijedjeti. Svi su se medusobno upoznali i Oliver se našao pokraj gospode Allford na sofi, slušajuci o njenoj djeci koja u pocetku nisu željela doci živjeti u Škotsku, ali su je sada zavoljela. O njenoj kcerki koja je živjela za mjesni Pony Club i o sinu koji je na prvoj godini Cambridgea.- A vi... živite preko puta, ako se smijem tako izraziti.- Ne. Živim u Londonu. -Ali...- Moj brat Charles Cairnev živio je u Cairnevju, ali poginuo je u automobilskoj nesreci. Ja sam ovdje samo na kratko -pokušavam dovršiti njegove poslove.- O, naravno. - Gospoda Allford namakne prikladni tragicni izraz. - Nisam znala. Žao mi je. Tako je komplicirano pohvatati sve konce o ljudima kada ih tek upoznaješ.Njegova pozornost vrati se nazad k Liz. Lizin otac i gospodin Allford stajali su sa strane, zadubljeni u poslovni razgovor. Liz je bila uz oca, držeci u jednoj ruci svoje pice, a u drugoj malu posudu kikirikija iz koje se gospodin Allford s vremena na135vrijeme odsutno posluživao. Osjetila je Oliverov pogled i okrenula se prema njemu. Namignuo joj je u smjeru gospodina Allforda i Liz se nasmiješila.Konacno su krenuli na veceru. Blagovaonica je bila blago osvijetljena, a baršunasti zastori prekrivali su prozore. Tamni, drveni, sjajni stol bio je prekriven cipkanim stolnjakom, kristalnim i srebrnim posudem, a na sredini je stajao buket tulipana, crvenih kao Lizina odjeca. Stizali su, redom: dimljeni losos -ružicast i privlacan, bijelo vino, odresci de veau, kuhane prokulice s kestenjem i jednostavni, pjenasti nabujak od limuna i tucenog vrhnja. Potom su na red došli kava i konjak, a na posljetku sobu ispuni miris havanskih cigara. Završivši s jelom, Oliver se zavali dublje u stolcu, sit i zadovoljan blagodatima dobrog življenja te se prepusti razgovoru.Iza njega, na polici iznad kamina, sat je otkucavao devet sati. Tijekom dana nekako je uspio potisnuti misli na Jodvja i Caroline i nije više o njima razmišljao. Ali sada, zacuvši blagi zvon sata, odjednom više nije bio u Rossie Hillu, nego u Londonu s Cliburnovima. Do sada su vec trebali biti kod kuce, umorni i iscrpljeni, nastojeci objasniti Diani, pokušavajuci joj ispricati sve što se dogodilo - Caroline zacijelo blijeda i iscrpljena nakon dugog putovanja, a Jody još uvijek pun gorkog razocaranja. Otišli smo pronaci Angusa. Prešli smo cijeli put do Škotske da nademo Angusa, no nismo ga našli. I... ja ne želim ici u Kanadu.A Diana ih, izbezumljena, oštro grdi i konacno prašta, grije mlijeko za Jodvja i sprema ga u krevet, dok se Caroline penje u svoju sobu, stubu po stubu, lica zaklonjena dugom kosom, rukom se oslanjajuci na ogradu.- ... što ti misliš, Olivere?- Molim? - Svi su ga gledali. - Oprostite, misli su mi odlutale.- Razgovarali smo o pravu na pecanje lososa u Corrieu, nešto se prica...Duncanov glas zamukne. I ostali su šutjeli. Odjednom je bilo vrlo tiho, a kroz tišinu i drugi zacuju ono što je Duncanov136oštri sluh vec ranije zapazio: nekakav kombi ili kamion - neko treskavo vozilo spuštalo se nizbrdicom. Iznenada jak bljesak prednjih svjetala osvijetli spuštene zastore i zacuje se podrhtavanje prastarog stroja.Duncan pogleda Liz. - Zvuci - rece, šaleci se - kao da išcekuješ snabdjevaca ugljenom.Ona se namršti. - Pretpostavljam da se netko izgubio. Gospoda Douglas ce pogledati tko je. - Zatim se ponovno okrene gospodinu Allfordu kako bi nastavila razgovor, ne obracajuci pozornost na nepoznatog posjetitelja pred kucom. No Oliver je osluškivao, napet kao struna. Cuo je zvono na ulaznim vratima i polagane korake gospode Douglas koja je pošla odgovoriti na poziv. Potom je zacuo glas, visok i uzbuden, isprekidan blagim primjedbama gospode Douglas - ... ne možeš uci u sobu, gospoda veceraju ... - A potom uzvik- O, ti mali vraže ... -1 sljedeceg trenutka vrata blagovaonice širom su se otvorila, a na njima je, uspravan, s pogledom u potrazi za jedinom osobom koju je želio naci, stajao Jody

Cliburn.Oliver je istog trenutka skocio na noge, a ubrus mu je kliznuo na stol.- Jody!-O, Olivere!Pojurio je sobom kao metak, kao golub listonoša, ravno u Oliverovo narucje.Ugladena službenost svecane vecere iznenada je splasnula, kao probušeni balon. Nastala zbrka bila bi smiješna da nije bila tragicna. Jody je bio sav u suzama, tuleci kao beba, glave zabijene u Oliverov želudac i ruku cvrsto stegnutih oko njegova struka - cinilo se da ga nema namjeru više nikada pustiti. Gospoda Douglas, opasana pregacom, teško je uzdisala na vratima, ne mogavši se odluciti bi li trebala uci u blagovaonicu i snagom svoga tijela odstraniti uljeza iz sobe, ili pak ne. Duncan je samo mirno stajao. Pojma nije imao što se dogada i tko bi to dijete moglo biti. S vremena na vrijeme upitao bi: -137Što se tor k vragu, dogada? - ali nitko mu nije mogao dati ma kakav odgovor. I Liz je bila na nogama, ali ništa nije govorila, nego je samo zurila u Jodvja kao da bi ga, samo da je mogla, najradije išamarala. Samo su Alffordovi, konvencionalni do kraja, ostali na svojim mjestima. Gospodin Allford je rekao: - Zaista neobicna stvar- izmedu dvaju dimova svoje cigare. - Želite li reci da je došao kombijem? - Za to vrijeme se gospoda Allford uljudno smješkala, držeci se kao da su nepoznata djeca prekidala svaku znacajniju svecanu veceru na kojoj je bila.Iz dubine Oliverova prsluka dopiralo je jecanje, uzdisanje i isprekidane recenice od kojih nije mogao cuti niti razumjeti ni rijeci. Oliver je znao da nešto mora poduzeti, ali Jody ga je tako snažno šcepao da se nije mogao ni pomaknuti.- Hajde - rekao je napokon, podižuci glas kako bi ga Jody cuo izmedu jecaja. - Pusti me. Poci cemo van pa ceš mi ispricati o cemu se radi... - Njegove rijeci nekako dopru do Jodvja koji olabavi malo svoj ocajnicki stisak i dopusti da ga Oliver odvede do vrata. - Tako mi je žao - rece Oliver. - Molim vas, ispricajte me na trenutak ... zaista neocekivana stvar.Našao se na hodniku, osjecajuci se poput zatvorenika koji je upravo izveo briljantan bijeg, a gospoda Douglas je, Bog je blagoslovio, zatvorila vrata za njima.- Hoce li s vama biti sve u redu? - prošapta.- Dobro smo.Ona se vrati u kuhinju, mrmljajuci si u bradu, a Oliver sjedne na rezbareni drveni stolac koji nije bio predviden za sjedenje i privuce Jodvja bliže, izmedu koljena. - Prestani plakati. Pokušaj ne plakati. Evo ti maramica, ispuši nos i prestani plakati. - Ljubicast u licu, otecen, Jody se trudio svim silama, ali suze su mu i dalje navirale.- N-ne mogu.- Što se dogodilo?- Caroline je bolesna. Zbilja bolesna. Zlo joj je kao i prije, ali sad je i užasno boli, ovdje. - Jody položi zaprljane ruke preko želuca. -1 sve joj je gore.138- Gdje je?- U hotelu Stratficorrie.- Ali rekla je da idete nazad u London.- Ja joj nisam dao. - Suze su mu ponovno napunile oci. -Ž-želio sam pronaci Angusa.- Je li Angus stigao?Jody odmahne glavom. - Ne. Nisam se imao kome obratiti osim tebi.- Jesi li pozvao lijecnika?- Ja... nisam znao što da radim. D-došao sam po tebe...- Misliš li da je stvarno bolesna?Onijemio od placa, Jody ponovno kimne glavom. Iza Olivera se tiho otvoriše i ponovno zatvoriše vrata blagovaonice. Okrenuo se i ugledao Liz. Obratila se Jodyju: - Zašto se niste vratili u London? - Jody je vidio bijes na njenu licu i nije joj odgovorio. - Rekli ste da idete nazad. Tvoja sestra je rekla da te vodi nazad. - Glas joj je iznenada postao kreštav. - Rekla je ...Oliver ustane, a Liz zamukne. Okrenuo se k Jodyju. - Tko te dovezao ovamo?- C-covjek. Neki covjek u kombiju.

- Podi van i pricekaj me s njim. Reci mu da cu za cas izaci...- Ali moramo se požuriti...Oliver povisi glas. - Rekoh da cu za cas izaci. - Okrenuo je Jodvja i blago ga pogurao. - Hajde, trci. Reci mu da si me pronašao.Pokunjen, Jody je pošao, boreci se s kvakom velikih vrata i konacno ih zalupivši za sobom. Oliver pogleda Liz. Rekao je: - Nisu otišli u London jer je Jody želio posljednju priliku da pronade brata. A sada se i Caroline razboljela. To je sve, žao mi je. - Prešao je sobu da bi uzeo kaput. Stojeci iza njega, Liz je rekla: - Nemoj ici.On se okrenuo, mršteci se. - Ali moram.- Nazovi lijecnika u Strathcorrieu, on ce se pobrinuti za nju.- Liz, moram ici.139- Zar ti je tako važna?Zaustio je da porekne, no najednom zakljuci da ne želi.— Ne zam. Možda jest. - Poceo je odijevati kaput.- A što je s nama? S tobom i sa mnom? Mogao je jedino ponoviti: - Moram ici, Liz.- Ako me sad ostaviš, ne moraš se više vracati. Zvucalo je kao izazov ili - blef. U svakom slucaju, nije muse cinilo jako važnim. Pokušao je dati blagosti svome glasu. -Ne govori ono zbog cega bi kasnije mogla požaliti.- Tko kaže da cu požaliti? - Ovila je ruke oko prsa, tako snažno stegnuvši mišice da su joj zglobovi na tamnim rukama pobijeljeli. Izgledala je kao da joj je iznenada postalo vrlo hladno, kao da se nastoji pridržati da ne padne. - Ako ne pripaziš, ti ceš požaliti. Ona se udaje, Olivere.On je odjenuo kaput. - Doista, Liz? - rekao je i poceo zakopcavati gumbe, a njegova hladnokrvnost ju je dovodila na rub živaca.- Nije ti rekla? Zaista cudno! O, da, udat ce se u utorak. U Londonu. Za vrlo perspektivnog, mladog burzovnog mešetera po imenu Hugh Rashlev. Cudno da ti to nije palo na pamet. Ali, dakako, nije imala zarucnicki prsten, zar ne? Rekla je da joj je prevelik i da se boji da ga ne izgubi, ali to mi se cini malo neuvjerljivim. Zar me neceš pitati kako sve to znam, Olivere?- Kako to znaš?- Rekla mi je majka. Jucer, preko telefona. Vidiš, Diana Carpenter je slucajno njena najbolja prijateljica pa je, dakako, moja majka upucena u sve.- Liz, moram ici - rekao je.- Ako si vec izgubio srce - rekla mu je umiljato - poslušaj moj savjet i nemoj izgubiti i glavu. U tome nema buducnosti. Samo ceš napraviti budalu od sebe.- Objasni ocu. Reci mu što se dogodilo. Reci mu da mi je žao. - Otvorio je vrata. - Zbogom, Liz.Nije mogla vjerovati da se nece okrenuti i vratiti joj se, uzeti je u narucje i reci joj da se ništa nije dogodilo, da ce je140voljeti kao što ju je Charles volio, da se Caroline Cliburn može brinuti sama za sebe.Ali nije. Otišao je.Covjek u kombiju bio je omašno stvorenje crvenog lica s kariranom beretkom na glavi. Izgledao je kao zemljoradnik, a kombi mu je vonjao po stajskom gnojivu. Sjedio je uz Jodvja, strpljivo cekajuci da se Oliver pojavi.Oliver gurne glavu kroz prozor. - Žao mi je što ste me morali cekati.- Nema veze, gospon. Opce mi se ne žuri.- Lijepo je od vas što ste doveli djecaka. Najljepša vam hvala. Nadam se da niste morali jako skrenuti sa svog puta.- Ni najmanje. U svakom slucaju morao sam proci kroz dolinu. Samo sam malo skrenuo kad me djecacic zamolio da ga odvezem u Cairnev. Izgledao mi je malcice uznemiren i nisam ga htio ostaviti nasred ceste. - Okrenuo se Jodvju, potapšao ga po koljenu, rukom velikom poput šunke. - Ali bit ce dobro, momcicu, sad kad si našao gospodina Cairnevja.Jody izade iz kombija. - Puno vam hvala. Ne znam što bih da vas nije bilo i da niste bili tako ljubazni.- O, ništa to nije. Možda ce netko isto uciniti za mene jednog dana kad budem išao cipelcugom. Nadam se da ce tvojoj sestri biti dobro. Sad bi vas pozdravio, gospodine.

- Laku noc- rece Oliver. -1, hvala vam još jednom. - A kad trag zadnjih svjetala kombija zamakne za zavojem ceste, on uhvati Jodvja za ruku i rece: - Hajde, sad. Nemamo vremena za gubljenje.Vani na cesti, dok su svjetla jureceg automobila rastjerivala tamu, osvjetljavajuci poznate zavoje i krivine, Oliver rece Jodvju: - A sad mi ispricaj.- Pa, Caroline je opet pozlilo, a onda je rekla da je boli i sva je problijedjela i oznojila se i nisam znao ... telefon ... a onda ...- Ne. Od pocetka. Od Carolinina pisma. Onog koje je ostavila na mom stolu.- Rekla mi je da se vracamo u London. Ali ja sam joj rekao141kako je obecala da cemo pricekati do petka, da ce se Angus možda vratiti u petak.- To je danas.- Pa to sam joj i rekao. Da pricekamo samo do danas. A ona je rekla da je bolje za sve ako podemo u London i napisala ti je pismo, ali onda je u posljednji cas ... odustala. Rekla je da cemo prenociti u hotelu Stratficorrie samo jednu noc, samo posljednju noci da cemo se danas vratiti u London. Ja sam se složio i pošli smo u Startficorrie i gospoda Henderson nam je dala sobe i sve je bilo u redu do dorucka kad je Caroline rekla da se osjeca užasno i da nikako ne može voziti. Ostala je u krevetu, a onda je pokušala rucati, no rekla je da ce joj pozliti i zaista je tako i bilo, a zatim je poceo taj užasni bol.- Zašto nisi rekao gospodi Henderson?- Nisam znao što da radim. Stalno sam mislio da ce se Angus možda vratiti i da ce sve biti u redu. Ali on nije došao, a Carolini je bilo sve gore. Onda sam ja otišao sam vecerati jer je ona rekla da ništa nece, a kad sam se vratio u sobu bila je sva znojna i izgledala je kao da spava, ali zapravo nije spavala i mislio sam da ce umrijeti...Glas mu je postao histerican. Oliver rece uravnoteženo: -Mogao si mi telefonirati. Mogao si potražiti broj u imeniku.- Ja se bojim telefona - rece Jody, što inace nikada ne bi priznao da nije bio tako uznemiren. - Nikada ne cujem što mi ljudi govore i uvijek stavim prst u krivu rupu.-1 što si onda ucinio?- Potrcao sam dolje i vidio onog ljubaznog covjeka kako izlazi iz bara. Rekao je da ide kuci i pošao van, a ja sam krenuo za njim i rekao mu da mi je sestra bolesna i ispricao mu o tebi i pitao ga da li bi me povezao do Cairnevja.- No nisi me našao ondje?- Ne. Ljubazni covjek je izašao iz auta i zvonio i kucao, a ja sam se sjetio gospode Copper. Tako me odvezao njenoj kuci, a ona me jako zagrlila i rekla mi je da si ti u Rossie Hillu. Gospodin Copper mi je rekao da ce me on odvesti, iako je bio142u kucnoj odjeci i u papucama, ali ljubazni covjek je rekao - ne, da ce me on odvesti i da zna put. I tako je i bilo. I ja sam došao. Žao mi je što sam ti pokvario zabavu.- To nije važno. — rece Oliver.Jody je do tada vec prestao plakati. Sjedio je na samom rubu prednjeg sjedala, kao da ce samim tim položajem pomoci da idu brže. Napokon je rekao - Ne znam što bih da te nisam našao.- Ali jesi. Ovdje sam. - Pružio je lijevu ruku i privukao ga k sebi. - Dobro si napravio. Sve si dobro ucinio.Vozilo je odmicalo cestom. Došli su do vrha brda i poceli se spuštati. U dubini su se nazirala svjetla Strathcorriea. Svjetlucala su u prijevojima tamnih, tihih planina. Dolazimo, rekao je Carolini. Dolazimo, ]ody i ja.-Olivere!-Da.- Što misliš, što nije u redu s Caroline?- Prema mojoj laickoj procjeni - rece Oliver- ima upalu slijepog crijeva i treba je operirati.143OSMO POGLAVLJEYjg dijagnoza pokazala se potpuno tocnom. U roku od deset minuta strathcorrieski lijecnik odazvao se na hitni poziv gospode Henderson, potvrdio upalu slijepog

crijeva, dao Carolini injekciju protiv bolova i sišao u prizemlje kako bi nazvao mjesnu bolnicu i pozvao kola hitne pomoci. Jody je, pokazavši takticnost prilicno rijetku za djecaka njegove dobi, pošao s njim. Oliver je, pak, ostao uz Caroline, sjedeci na rubu kreveta i držeci je za ruke.Rekla je, vec pomalo omamljenim glasom: - Nisam znala kamo je Jody pošao. Nisam znala da te je pošao potražiti.- Kao da me grom pogodio kad sam ga vidio. Mislio sam da ste vec na toplom i sigurnom u Londonu.- Nismo išli u London. U posljednji cas nisam mogla. Obecala sam Jodvju.- Pa i da mu nisi obecala... Ne bi bilo baš veselo da ti je puklo slijepo crijevo nasred autoceste.- Ne bi, zar ne? Nasmiješila se. - Pretpostavljam da me to mucilo cijelo vrijeme, da mi je zato bilo zlo. Nikada mi nije palo na pamet slijepo crijevo. -A zatim doda, kao da se taj cas sjetila: - Trebala bih se udati u utorak.- Na taj sastanak neceš stici.- Je li ti Liz rekla? -Da.144- Trebala sam ti sama reci. Ne znam zašto nisam. - Potom se ispravi: - Nisam znala zašto nisam.- Ali sad znaš?- Da - plaho mu odgovori.Oliver rece: - Caroline, prije nego kažeš i rijec više, moram ti reci jednu stvar. Kad se budeš udavala, ne želim da to bude za ikoga drugoga osim za mene.- Ali zar se ti neceš oženiti Liz? -Ne.Razmislila je o tome, ozbiljna lica. - Kakva zbrka, zar ne? Ja uvijek napravim zbrku od svega. Izgleda da su i zaruke s Hughom dio toga.- To ne znam, Caroline. Ne poznajem Hugha.- On je dobar. Svidio bi ti se. Uvijek je pri ruci kad ga covjek treba - organiziran, ljubazan. Oduvijek mi je bio vrlo drag. On je Dianin brat. Je li ti Liz rekla? Docekao nas je u zracnoj luci kad smo se vratili s Afrosa i pobrinuo se o svemu i nekako je ispalo da se odonda uvijek brinuo. Naravno, Diana je ohrabrivala zamisao o našem vjencanju. To se slagalo s njenim osjecajem za red - da se udam za njenog brata. Tako bi sve ostalo u obitelji, cisto i uredno. Ali ipak, ja se nikada ne bih udala za njega da nije bilo te glupe epizode s Drennanom Colefieldom. No kad me Drennan napustio osjecala sam kako se više nikada necu istinski zaljubiti i nije mi bilo važno da li iskreno volim Hugha ili ne. - Namrštila se. - Je li ti išta od toga jasno? - upitala ga je, smeteno.- Savršeno jasno.-1 što sad da radim? -Voliš li Hugha?- Na neki nacin, ali ne na pravi.- Onda to nije problem. Ako je on dobar momak, a morao bi biti, jer mu ti inace ne bi obecala da ceš se udati za njega, ne bi bilo pošteno da ga osudiš na život sa ženom koja ga ne voli iskreno. U svakom slucaju, neceš se moci udati za njega u utorak. Bit ceš previše zauzeta izležavanjem u krevetu, jest ceš grožde, mirisati cvijeca i citati blještave modne casopise.145- Morat cemo reci Diani.- Ja cu joj reci. Cim te odvedu u bolnicu, nazvat cu je.- Morat ceš joj štošta objasniti.- U tome sam najbolji.Pomaknula je ruku, ispreplecuci prste s njegovima. Rekla je, zadovoljno: - Sreli smo se baš na vrijeme, zar ne?Oliver iznenada osjeti kako ga nešto steže u grlu. Nagne se i poljubi je. - Da - rece promuklim glasom. - Skoro smo zabrljali. Ali uspjeli smo.Oliveru se cinilo kao da je strašno puno vremena proteklo prije no su došla kola hitne pomoci s bolnicarem i debeljuška-stom, ljubaznom medicinskom sestrom. Gledao je kako automobil odmice niz praznu ulicu, prolazi ispod malog, kamenog slavoluka i nestaje s obzora. Tiho se pomolio. Uz njega je stajao Jody. Položio je svoju malu ruku u njegovu.- Bit ce joj dobro, zar ne, Olivere?- Naravno.Vratili su se u hotel - dva muškarca koja su za kratko vrijeme toliko toga proživjela.- Što cemo sad? - upita Jody.

- Znaš dobro kao i ja. -Nazvati Dianu.- Tako je.Kupio je Jodvju coca-colu, smjestio ga za stol tik uz telefonsku kabinu, uvukao se u njenu tijesnu unutrašnjost i nazvao London. Nakon dvadeset minuta završio je dugo, zamršeno i iscrpljujuce objašnjavanje, otvorio vrata, pozvao Jodvja i dodao mu slušalicu.- Tvoja pomajka bi željela razgovarati s tobom.- Je li ljuta? - prošapta Jody.- Nije, samo te želi pozdraviti.Jody oprezno prisloni omraženu napravu uz uho. - Halo? Zdravo, Diana. - Licem mu se polagano širio smiješak. - Da, dobro sam ...146Oliver ga ostavi i naruci si najveci viski sa sodom koji je u hotelu mogao dobiti. Do tada se Jody vec oprostio s Dianom i spustio slušalicu. Uskoro se pojavio, sav ozaren. - Uopce nije ljuta i sutra ce doletjeti u Edinburgh.-Znam.-1 kaže da do tad trebam ostati s tobom.- Slažeš li se s tim?- Slažem li se? Pa to je fantasticno. - Ugledao je veliku cašu u Oliverovoj ruci. - Strašno sam ožednio. Što misliš, bih li mogao dobiti još jednu coca-colu?- Naravno. Zamoli konobara da ti je donese.Oliver se ponadao da napokon može odahnuti, da su sve sredili i da do kraja dana više nece biti nikakvih iznenadenja. Ali prevario se, jer kad je Jody otišao naruciti svoje pice, s ulice se zacuje zvuk automobila. Zaustavio se pred hotelom, vrata vozila su se otvorila, a potom s treskom zatvorila - culi su se slabi glasovi, koraci, a sljedeceg trenutka otvorila su se ostakljena hotelska vrata i u predvorje je ušla mala, sjedokosa dama, u vrlo modernoj ružicasto-bijeloj opravi, nacifrana poput svecane torte i u sjajnim cipelama od krokodilske kože. Odmah za njom ušao je i muškarac. Plecima je otvorio okretna vrata, jer su mu obje ruke bile zauzete velikim kovcezima škotskog uzorka. Bio je visok, svjetloput, dugokos i slavenskih crta lica, s visokim, istaknutim jagodicama i širokim, izražajnim usnama. Nosio je svijetloplave hlace od samta i dugacki, mucasti kaput. Oliver je gledao kako prelazi sobu, noseci kovcege do recepcije, s treskom ih spušta na pod i pruža ruku prema zvonu na pultu.No, nije stigao pozvoniti - upravo u tom trenutku u bar je ušao Jody. Dalje se sve odvijalo kao na filmskoj vrpci koju je netko na tren zaustavio. Oci su im se srele i jedan cas su samo piljili jedan u drugoga, tihi i nepomicni. A zatim se film naglo nastavio odmotavati. Mladi muškarac iz sveg glasa uzvikne: -Jody- i prije nego je ijedan uspio izgovoriti iducu rijec, Jody je poput rakete pojurio kroz hodnik, ravno u bratove ruke.147* * *Te su noci svi zajedno pošli nazad u Cairnev. Sljedeceg popodneva Oliver je ostavio bracu same i odvezao se u Edin-burgh kako bi docekao Dianu Carpenter. Stajao je u ostakljenom predvorju zracne luke Turnhouse, promatrajuci putnike kako preuzimaju prtljagu. Cim ju je spazio, znao je da je to ona. Visoka, vitka, u ogrtacu od tvida i s malim ovratnikom od nerca. Ušla je u predvorje, a Oliver joj je pohitao u susret. Primijetio je da joj je celo tjeskobno namršteno. Pozove je: -Diana.Imala je plavu kosu, skupljenu u veliku pundu na potiljku i vrlo plave oci. Odjednom ju je obuzelo olakšanje i s lica joj je nestalo tjeskobe.- Vi ste Oliver Cairnev. - Rukovali su ser a potom ju je Oliver, ni sam ne znajuci zašto, poljubio.^ - Caroline? - upitala je.- Vidio sam je jutros. U redu je. Bit ce joj dobro.Oliver joj je još prethodne noci ispricao sve preko telefona, a sada ju je, dok su se vozili na sjever preko Forth Bridgea, obavijestio o Angusu.- Vratio se sinoc, baš kako je i rekao. S nekom Amerikankom koju je vozio po Highlandsu. Ušao je u hotel, Jody ga je ugledao i uslijedio je dramatican susret.- Cudi me da su se uopce prepoznali. Godinama se nisu vidjeli.- Jodvju je jako stalo do Angusa.Diana rece tihim glasom: - Da, sada mi je to jasno.

- Ali prije vam nije bilo? - pazio je da ne zvuci prijekorno.- Teško je to... bilo je teško biti pomajkom. Ne možeš biti prava majka, a ipak nastojiš biti više od pukog prijatelja. A oni nisu bili kao sva druga djeca. Prakticki su se sami odgojili -divlji, bosonogi, potpuno slobodni. Dok im je otac bio živ, još je nekako išlo, ali nakon njegove smrti sve se promijenilo.- Mogu to razumjeti.- Pitam se možete li. Bilo mi je kao da hodam po rubu provalije - nisam željela sputavati njihove prirodne nagone, a s druge strane, morala sam im dati neke solidne osnove za samostalan život. Caroline je uvijek bila tako ranjiva. Zato sam je pokušala odgovoriti od Škole glume. Tako sam se bojala da ce se obeshrabriti, razocarati, da ce je netko povrijediti. I onda, kad su se svi moji strahovi obistinili, ucinilo mi se sjajnim što joj se Hugh poceo svidati. Mislila sam da ce uz Hughovu podršku biti zauvijek poštedena razocaranja. Možda sam ... to malo izmanipulirala, ali kunem vam se da je bilo s najboljim namjerama.- Jeste li rekli Hughu ono što sam vam sinoc ispricao?- Da, sjela sam u auto i otišla ravno k njemu. Nisam imala srca da mu to kažem preko telefona.- Kako je to podnio?- S Hughom se nikad ne zna. Ali cini mi se da je, na neki cudan nacin, to slutio. Nije, doduše, ništa odredeno govorio. On je vrlo samostalna osoba, vrlo pristojan mladic. Cinjenica da je Caroline u bolnici malo je ublažila žalac zbog odgadanja vjencanja, a do vremena kad se zaruke i službeno raskinu, ljudi ce se vec naviknuti na pomisao da više nisu zajedno.- Nadam se.Diana rece promijenjenim glasom: - A nakon što sam vidjela Hugha otišla sam do Caleba, tog ludog starog jarca. Kakva neodgovornost - posuditi djeci auto! Cudi me da se nije raspao i prije Bredforshirea. A meni ni rijec nije rekao. Zbilja bih ga mogla zadaviti.- Napravio je to u najboljoj namjeri.- Mogao je barem provjeriti je li auto ispravan.- Ocito mu je jako stalo do Jodvja i Caroline.- Da, sve ih je volio. Njihova oca, Jody, Caroline i Angusa. Znate, željela sam da Angus ostane s nama nakon oceve smrti, ali njemu se nije svidao moj nacin života. Imao je devetnaest godina i nije mi bilo ni na kraj pameti da ga sprecavam u odlasku u Indiju. Samo sam se nadala da ce ga konacno proci148149te mušice, da ce se vratiti i poceti živjeti normalan život. Ali nije. Pretpostavljam da vam je Caroline ispricala. Nije se vratio.- Ispricao mi je on - rece Oliver. - Prošle noci. Razgovarali smo do sitnih sati. Rekao sam mu što Jody ocekuje od njega ... da dode u London i brine se o njemu. No njemu su ponudili posao u nekoj agenciji za kružna putovanja po Mediteranu. Vraca se na Afros.- Zna li to Jody?- Nisam mu rekao. Želio sam najprije s vama porazgovarati.- O cemu se tu ima razgovarati?- O ovome ... - rece Oliver i pocne joj objašnjavati. Malo po malo navirali su dijelovi price, uklapali se jedan u drugi i spajali se tako savršeno kao da su bili planirani. - Oženit cu se Carolinom. Cim ozdravi, oženit cu se njome. Radim u Londonu i imam stan u kojem možemo živjeti. A ako se vi i vaš suprug složite, i J6dy ce s nama. Ima dovoljno mjesta za sve troje.Diani je trebalo neko vrijeme da dode k sebi. Potom rece: - Vi hocete reci da ga ne bismo trebali voditi u Kanadu?- On voli svoju školu, voli živjeti u Londonu, voli biti sa svojom sestrom. Ne želi ici u Kanadu.Diana odmahne glavom. - Pitam se kako mi to nikada nije palo na pamet.- Možda zato jer on nije želio da znate. Nije vas želio povrijediti.- Strašno ... strašno ce mi nedostajati.- Ali dopustit cete mu da ostane?- Zar doista to želite?- Mislim da svi to želimo.Nasmijala se. - Hugh to ne bi ucinio. Nije bio spreman preuzeti brigu o Jodvju.- Ja jesam - rece Oliver. - Ako mi dopustite. Imao sam samo jednog brata i

strašno mi nedostaje. A ako mogu imati drugoga, volio bih da to bude Jody.150Prošli su kroz drvored u Cairnevju i ugledali Jodvja i Angu-sa. Sjedili su na ulaznim stubama poput strpljivog, dvoclanog odbora za docek. Diana je iskocila iz automobila gotovo i ne pricekavši da stane, a onda je, nimalo dostojanstveno, pojurila i zagrlila uzbudenog Jodvja. Preko njegove sjajne glave ugleda Angusa. Izgledao je zabrinuto, ali ne i kivno. Angus je narastao i prerastao ju je. Što god odlucio uciniti, nje se više nije ticalo i bila mu je zahvalna za to.Nasmiješila se, uspravila i srucila se u njegov golemi, medvjedi zagrljaj. - O, Anguse - rekla je: - Ti, jedno nemoguce stvorenje! Divno je opet te vidjeti!Diana je još jedino željela vidjeti Caroline pa je Oliver istovario njenu prtljagu, dao Angusu kljuceve auta i preporucio mu da je odveze u bolnicu.- Ali i ja bih pošao. - rece Jody.- Ne. Mi ostajemo ovdje.- Ali zašto? Želim vidjeti Caroline. -Poslije.Gledali su kako automobil odmice. Jody ponovno rece -Zašto me nisi pustio s njima?- Bolje je da ih ostavimo same. Dugo se nisu vidjeli. Osim toga, htio bih porazgovarati s tobom. Imam vijesti za tebe.- Dobre?- Mislim. - Nježno mu ovije ruku oko ramena i povede ga u kucu. - Najbolje.151MOZAIK KNJIGA Zagreb, Ilica 44Za nakladnika ŠTIPAN MEDAKUrednica IVANKA BOROVACGraficki urednik SRECKO JOLICTisakPZI - DAN, p.o., Ljubljana 1995.CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveucilišna biblioteka UDK 820-31 =862 PILCHER, RosamundeProljetni snijeg / Rosamunde Pilcher ; (prevela Karmela Cindric). - Zagreb : Mozaik knjiga, 1995. -152 str.; 20 cm Naslov izvornika: Snow in april. ISBN 953-173-157-8 950516027