Ukorak s vremenom br. 46 77

ASISTENTURA NA PARNOM BRODU TIPA LYBERTY

Po zavretku Srednje pomorske kole u

Splitu nas nekolicina, asistenata i kadeta sku-

pa smo se ukrcali u Rijeci 19/02/1966 na p/b

Cetinje. Bio je to jedan od posljednjih parnih

brodova u prijanjoj dravi, a pripadao je floti

od est takvih brodova brodarske kompanije

Prekookeanska plovidba- Bar.

U to vrijeme SAD su za Kubu uvele eko-

nomski, financijski i trgovinski embargo. U tu

svrhu, ukoliko bi brod bilo koje kompanije pri-

stajao i vrio trgovake operacije u kubanskim

lukama, tada bi taj brod dospio na crnu listu,

bio bojkotiran od amerikih sindikata lukih

radnika i ne bi mogao vie pristajati i vriti tr-

govake operacije u amerikim lukama.

Da bi tadanja Jugoslavenska vlada po-

mogla novu vlast na Kubi, na elu s Fidelom

Castrom, osnovala je 1961. godine u Baru bro-

darsku kompaniju nazvanu Prekookeanska

plovidba Bar sa est brodova koji su isklju-

ivo odravali redovan brodski servis s Kubom.

Na taj su nain brodovi ostalih jugoslavenskih

brodarskih kompanija bili poteeni sankcija i

mogli su normalno operirati u amerikim lu-

kama. Sve jugoslavenske prekooceanske kom-

panije su u tu svrhu dale po jedan brod. Svi su

bili tipa Liberty, u oronulom stanju i ve tada

spremni za otpis.

P/b Cetinje bio je jedan od tih est

brodova. Sagraen je u SAD-u u brodogradili-

tu Betlehem-Fairfields Shipyards Inc. u Balti-

moreu, kao novogradnja br. 2089 (0939), Is-

poruen je 15/02/43. pod imenomGeorge

Shiras s vojnom specifikacijom WSAT (550)

USAT, tipa Liberty / EC2-S-C1.

George Shiras je imao slijedee karak-

teristike: duljina 134,6 m, irina 17,3 m, gaz 8,5

m, istisnina 14.474 t, 10.856 dwt, nosivost

9.140 t (mogao je ukrcati preko 10.000 tona s

teretom na palubi). Uz brzinu od 11 do 11,5 v

imao je 17.000 Nm doplova. Originalno je bio

naoruan s dva topa, jedan na pramcu od 3

ina i jedan na krmi od 5 ina te 6 do 8 pro-

tivzrakoplovnih topova od 20 mm. Posada je

brojila do 44 asnika i mornara te 12 do 25 na-

oruanih mornarikih zatitara.

Propulzijsko postrojenje se sastojalo od

jednog parnog stapnog stroja trostruke eks-

panzije od 2.500 KS (1.900 kW) s dva vodoci-

jevna Babcock & Wilcox parna kotla loena ma-

zutom.

Brod je bio elektrovarene konstrukcije,

a graen je u sekcijama od oko 250 tona. Grad-

nja ovog broda trajala je ukupno 55 dana (!),

45 dana na navozu i 10 na opremnoj obali.

Cijena je iznosila oko 2 milijuna US$ (1945).

Project Liberty Ship

Poslije II. Svjetskog rata brod je otkupio

grki brodovlasnik Stavros Livanos i nadjenuo

78 Ukorak s vremenom br. 46

mu novo ime Atantic Breeze. Livanos je

1962. godine brod prodao Jugoslaviji, a nakon

toga prikljuen je Prekookeanskoj plovidbi iz

Bara i preimenovan u Cetinje.

Poslije prodaje vie starih brodova Ju-

goslaviji, Livanos je u Brodogradilitu Split na-

ruio nekoliko novogradnji, a jednoj od njih na-

djenuo je ime Atlantic Breeze. P/b Cetinje je

1968. godine prodan splitskom Brodospasu te

izrezan u rezalitu u Sv. Kaji.

p/b Cetinje u Bandar Shahpuru na drvenoj obali

iskrcava kubanski eer

Glavni propulzijski stroj na Cetinju bio

je troekspanzijski stapni parni stroj s tri cilin-

dra. Tijekom manevriranja zbog sigurnosti pre-

kretanja stroj se drao na 100 % punjenja

cilindra VT, da bi se kasnije po moru zbog

utede na potronji pare i goriva punjenje

cilindra reduciralo i ekspanzija podesila pomo-

u ekspanzijskog vijka. Podmazivanje leteih

leajeva, leajeva krinih glava, stapajica, kliz-

nih staza i razvodnih kulisa obavljalo se runo,

svakih 30 minuta. Prije svakog dodavanja ulja

temperatura leajeva se kontrolirala runo, tj.

opipavanjem. U normalnoj vonji stroj je vrtio

od 60 do 70 okr./min pa je trebalo biti dobro

uvjeban u obavljanju ovih radnji kako bi se

izbjegle ozljede. Isto tako, kad su se otvarali

leajevi posebna se panja posveivala obradi

podloki tako da ne vire iz leajeva, kako bi

se izbjegla ozljeda prstiju. Temeljni leajevi

glavnog stroja kao i leajevi brodske osovine

imali su mazalice na stijenj. Radi sigurnosti i

ravnomjerna rada svi pomoni parni strojevi u

strojarnici i na palubi radili su sa 100 % pu-

njenja parom i svi su takoer runo podma-

zivani. Na brodu nije postojao ni jedan motor

na unutarnje izgaranje, pa niti u amcima za

spaavanje.

Dva vodocijevna kotla loena tekom

naftom imali su po etiri loita s rasprskaima.

Za ienje vanjskih povrina cijevi na raznim

pozicijama kotla bila su postavljena etiri parna

propuhivaa zakretana runo, pomou lanaca.

Da se odri dobar prijenos topline svako jutro u

08:00 sati vrilo se propuhivanje. cijevi. S obzi-

rom na starost i velika proputanja zatitnih

obloga na kotlovima, poslije svakog propuhi-

vanja izlazili bi iz strojarnice crni kao iz uglje-

nokopa. Tijekom propuhivanja gasile bi se

vatre u loitu kotla. Tada se moglo vidjeti na-

pola zaarene opeke zatitnog zida loita.

Zbog starosti esto su se dogaala proputanja

cijevi kotla. Popravak je trebalo obaviti to

bre, bez veeg pothlaivanja kotla.

Na brodu je stalno vladalo pomanjkanje

svjee vode zbog velikih proputanja. Voda za

pranje u kupaonicama u najboljim sluajevima

se otvarala samo jednom dnevno od 17:00 do

19:00 sati. Ljudi koji su zavrili slubu, a voda

bila zatvorena, prali su se vodom iz kanti koje

bi napunili preko rune pumpe. Radnu odjeu

pralo se u moru po krmi na pandul. Za pro-

izvodnju vode sluio je obini parni evaporator.

Cijevi tog evaporatora brzo bi se obloile kom-

paktnom solju, pa ga je trebalo otvarati i istiti

svaka tri dana, da bi se mogla odravati nor-

malna proizvodnja i nadoknadio gubitak vode.

Struju za navigacijske, rasvjetne i druge

potrebe na brodu davala su tri generatora isto-

smjerne struje (dinama) pogonjena jednoci-

lindrinim parnim strojevima. Razlog postoja-

nja tri dinama umjesto samo jednog (koliko su

Ukorak s vremenom br. 46 79

stari parni brodovi obino tada imali) vjero-

jatno lei u degausiranju tj. demagnetiziranju

trupa broda pomou elektrine kabelske ovoj-

nice oko broda, kroz koju se putala struja, i na

taj nain uinilo brod neosjetljivim na mag-

netne mine. No, usprkos tome, esto se doga-

alo da brod u noi ostane nekoliko sati bez

struje, a nastavi sa normalnom vonjom. Navi-

gacijska pomagala na zapovjednom mostu sa-

stojala su se od magnetskog kompasa, iro-

kompasa (u rijetkim sluajevima kad je bio

ispravan), zatim radiolokatora te tri sekstanta.

Staru radiopostaju opsluivalo je dvoje radio-

telegrafista koji su bili izuzeti od ukrcavanja

provijanta kako bi navodno sauvali gipkost

svojih prstiju.

Smjetaj posade bio je vrlo skroman.

Spavali smo u etverokrevetnim kabinama, uz

jedan elektrini ventilator. Centralne ventilaci-

je nije uope bilo. Ovi brodovi oito nisu bili

napravljeni za plovidbu toplim morima, pa je

spavanje u kabinama, recimo u Perzijskom

zaljevu, bilo nemogua misija.

Uz mene, na brodu su bili ukrcan jo

jedan asistent stroja - Ulderiko Kalai te dva

kadeta - Damir Pavii i pok. Slobodan Vojno-

vi, svi iz Srednje pomorske kole Split. Sa

broda smo se iskrcali u Rijeci 30/10/1967,

znai nakon preko godine i pol dana vjebe-

nike plovidbe na parnom brodu. Asistentura

je tada trajala dvije godine, pa je nama asisten-

tima ostalo vrlo malo vremena da se plovei na

motornom brodu kako treba pripremimo za

polaganje ispita za pomorskog strojara.

Zapisao: Dinko Poduje