Veleučilište u RijeciStručni studij poduzetništva

Ak. god. 2015./2016.

Mnoge poslove poduzetnik može prenijeti na druge, ali mora očuvati opću kontrolu nad odvijanjem cjelokupnog posla.

Zato, osim sposobnosti inicijative i vodstva, mora imati i sposobnosti upravljanja. Za dobrog menadžera je uobičajeno da dolazi iz konvencionalne sredine.

To su zapravo “bistra djeca” od kojih se i očekivalo da uspiju, odnosno dobri organizatori koji prolaze određene faze razvoja da bi došli do vrha i koji posjeduju umijeća primjene specifičnih stručnih znanja, umijeća ophođenja s ljudima, kao i konceptualna umijeća.

Za budućeg poduzetnika je vjerojatnije da je on neki “outsider”, možda i problematičan, ili pobunjenik koji je napustio školovanje da bi pronašao unosan posao, otkrio prirodni smisao za stvaranje poslova ni iz čega.

Većina od njih postaje “najboljima” upravo u rizičnim poslovima.

Poduzetnici su često i “teške” osobe koje ne nailaze na razumijevanje svoje okoline. Smatraju ih sanjarima, zanesenjacima i ekscentricima…

Ključ poduzetničkog uspjeha je ono što psiholozi nazivaju potrebom za postizanje nekog cilja, želja da ostvare “nešto bolje” i kvalitetnije nego što je do sada ostvareno, nešto “drugačije”, ili nešto “na drugačiji način”.

Poduzetnicima je najveća nagrada poduzetničkog uspjeha predstavlja psihološko zadovoljstvo da su sami svoji gospodari, da su uspjeli upravo vlastitom zaslugom, da su “upravo oni to ostvarili”, da mogu još više i bolje…

David C. McClelland utvrdio je da će vjerojatno uspjeti oni koji imaju sljedećih šest osobina:

Inovativnost,

Razumno preuzimanje rizika,

Samouvjerenost,

Uporan rad,

Postavljanje ciljeva,

Odgovornost

Inovativnost je najopćenitija i najupečatljivija značajka poduzetnika.

Obuhvaća kreiranje i uvođenje promjene, razvoj i primjenu novih proizvoda, usluga, procesa, postupaka, novih rješenja itd.

Inovacija, kao krajnji rezultat inovativnosti, bitna je odrednica u strategiji poslovanja i nikad ne završava, jer nema takve mogućnosti kao što je neograničena, održiva konkurentska prednost

Trenutak otkrića nečega novog što daje konkurentsku prednost, bit će temelj tisućama drugih kompanija koje će pokušati imitirati ili se dokazivati na njemu.

Stoga je jedini način da se ostane na čelu igre – kontinuirano ostvarivanje novih ideja.

Poduzeće koje želi postati i ostati među liderima u budućnosti, treba postati pokretna meta za svoje konkurente.

Najpopularniju odrednicu inovacija i poduzetništva daje Peter Drucker, povezujući poduzetnika sa sedam inovacijskih izazova:

1. Nepredvidivost uspjeha, odnosno neuspjeha

2. Nesklad između sadašnje i buduće realnosti

3. Inovacije vezane za potrebe određenog procesa

4. Promjene u proizvodnji i tržišnoj strukturi

5. Demografske promjene

6. Nove spoznaje i znanja

7. Promjene u razmišljanjima

U ekonomskoj teoriji već je odavno poznato da su šanse za uspjeh, odnosno za neuspjeh u poduzetništvu 50:50.

Svako novo poduzeće, u okviru bilo koje vrste djelatnosti, nosi sa sobom poduzetnički rizik.

Poduzetnički rizik odnosi se na mogućnost donošenja pogrešne odluke zbog nepredvidivog događaja i zakazivanja ljudskoga faktora u organizacijskom sustavu.

Iz navedenog razloga poduzetnik skuplja informacije na tržištu prodaje, tržištu nabave, proučava zakonske, devizne carinske i druge propise, preispituje stvarnu i potencijalnu konkurenciju.

Istovremeno, većina poduzetnika izbjegava ono što je sigurno, jer bi zadovoljstvo iz takve zadaće odveć maleno da bi opravdavalo poduzetničke napore.

U poduzetničkoj praksi poduzetnički rizik često se povezuje s oportunitetnim troškom.

Oportunitetni trošak odražava nepromjenjivi ili planski rizik koji je povezan s pojedinim poduzetničkim projektom.

Taj rizik može imati vrlo različite karakteristike kod različitih projekata, iako treba naglasiti da se u praksi poslovanja oportunitetni trošak nekog projekta vrlo teško može mjeriti.

Znanstvena istraživanja govore o tome da poduzetnici vjeruju u sebe. Često vjeruju da su im izgledi i bolji nego što same činjenice pokazuju.

Zastupljena su i mišljenja da je potrebno imati i visoke ambicije za poslovni uspjeh.

U okolnostima današnjeg tržišta, uza stalna organizacijska restrukturiranja i multifunkcionalni timski rad, uspješan poduzetnik posebnu pozornost posvećuje budućim tržišnim kretanjima i stvaranju:

1. Vizije

2. Misije

3. Specifičnih svrha

4. Strateških ciljeva

Vizija je najčešće osobni stav poduzetnika koji se iznosi u pisanom obliku, a odnosi se na najdugoročnija predviđanja bez utvrđivanja metoda njegova ostvarenja.

Može se reći kako su komunikativnost i inspirativnost temeljne značajke vizije.

Stoga se vizija može tretirati kao jedan od motivacijskih faktora poslovanja.

Misija čini konkretiziraniju varijantu vizije unutar koje se navode pravci poslovnog djelovanja. Pri koncipiranju misije obično valja odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Koji je naš razlog postojanja?

2. Koja je naša temeljna svrha?

3. Koja je naša poslovna filozofija?

4. Po čemu se razlikujemo od drugih?

5. Na koji smo tržišni segment usmjereni?...

Misija je bitna za onu vrstu poduzetnika kojima novac nije u prvom planu, a putem nje stječe se povjerenje, osobni razvoj i korporacijski imidž. U navedenim slučajevima misija jača poduzetničku svijest i upornost.

Specifična svrha možda je najuže povezana s poduzetničkom samouvjerenošću.

Vjera da su bolji od svih ostalih i da mogu ono što drugi nisu u stanju odnosi se na konkretizaciju specifičnosti: “Po čemu će moj posao biti specifičan u idućih tri do pet godina u usporedbi s konkurencijom?”

Strateški ciljevi čine zapravo dugoročnu viziju poduzetničkih ciljeva i temeljne svrhe poslovanja. Jasno definirani ciljevi pretpostavka su za definiranje poslovnih zadataka.

Ciljevi, odnosno njihovo ostvarenje, može poslužiti kao mjerilo uspješnosti poduzetničkog poslovanja, ali ciljevi imaju i motivirajuće i usmjeravajuće efekte.

Naime, uspješni poduzetnici i utrku s konkurencijom počinju postavljanjem jasnih, zacrtanih ciljeva.

N.C. Siropolis kaže: “Malo ljudi u našem društvu radi upornije od poduzetnika. Mnogi upravitelji velikih poduzeća također rade do kasnih sati, no čini se da poduzetnici rade još više, vođeni žudnjom da nadmaše druge.”

Poduzetnici smatraju promjenu i razvoj svojom obvezom i “zvijezdom vodiljom”. A stvaranje promjena nije moguće bez upornog i mukotrpnog rada koji ne mora uvijek uroditi plodom.

Naime, poduzetnik uvijek traga za promjenom, reagira na nju i koristi se njome kao povoljnom prilikom u poduzetničkoj aktivnosti.

Cilj uspješnih poduzetnika je dostići kreativne ideje kojima će konkurenti biti nadmašeni, a ne oponašati konkurente.

Stoga poduzetnici ciljeve poslovanja redovito postavljaju “visoko” i ambiciozno. Osobni ciljevi poduzetnika mogu biti različiti.

Mnogi kreću u poduzetničke pothvate da bi stekli nezavisnost i ostvarili kontrolu nad vlastitom sudbinom, ili da bi dokazali vlastitu poduzetničku sposobnost, ili da ostvare visoku zaradu, ili zato što su ostali bez posla i nemaju drugih mogućnosti zapošljavanja, što se upravo u Hrvatskoj događa u razdoblju od 1999. do danas.

Nicholas C. Siropolis kaže: “Za poduzetnika jedino je odabiranje novog, važnog cilja proces samoobnavljanja”.

Ostvarivanje postavljenog cilja u praksi poslovanja najuže je povezano s poslovnim planom koji omogućuje razumijevanje predviđanja, sagledavanje putova i načina ostvarivanja cilja, ocjenu učinkovitosti i konkretizaciju budućnosti.

Uz to, poslovni plan je i pravo oružje za predstavljanje ideje i uvjeravanje potencijalnih ulagača da financiraju poduzetnički pothvat ako se poslovanje uvodi u novu fazu.

Biti odgovoran znači odgovarati nekom mjerodavnom za vlastitu posao.

U poduzetničkoj aktivnosti profiti imaju vrlo važnu ulogu, i to s jedne strane kao mjerila uspješnosti poslovanja, a s druge strane kao nagrada za uspješno preuzimanje rizika.

Tu se može postaviti pitanje: koje su i kolike profitne stope dostatne za preuzimanje poduzetničkog rizika?

Dinamično okruženje u kojem se poduzetnička aktivnost ostvaruje sili ekonomsku znanost na postavljanje niza standarda, između ostalog i “profitnih standarda”.

Za postavljanje profitnih standarda postoji više kriterija koji upućuju na poduzetnički “prihvatljivu profitnu stopu”.

Neke od mogućnosti su:

1. Profitna stopa drugih poduzeća u istoj grani ili odabranih drugih poduzeća uz uvjet da posluju u sličnom okruženja;

2. Normalna ili povijesna profitna stopa koja predstavlja komparaciju profitnih stopa u vremenskom nizu;

3. Stopa profita koja je potrebna da se privuče vlasnički kapital;

4. Profitna stopa dostatna da se gospodarski razvoj financira iz vlastitih izvora.

Naime, jasno je da poduzetnici zaslužuju povrat (profite) na svoja ulaganja, kao što i štediše zaslužuju povrat (kamate) na svoje štedne uloge. Zapravo, poduzetnici zaslužuju i veći povrat, jer više i riskiraju.