1. Strani jezik I – II stepen (2x1) KATALOG ZNANJA NJEMAČKI JEZIK, 1+1 2. ODREĐENJE PREDMETA Ovaj plan i program kontinuirano prati zahtjeve za postizanje predvidjenih nivoa znanja jezika ( A1+ ) koje je odredio Savjet Evrope. a) Broj časova prema godinama obrazovanja i oblicima nastave

V r s t a n a s t a v e Razred T V Ukupno

I 36 36

II 33 33

Ukupno 69 69

T – teorijska nastava, seminarski, projektni rad i drugi oblici nastave za sve učenike u odjeljenju V – vježbe i drugi oblici nastave Nastavnik je slobodan da oblikuje oko 10 % nastavnih sadržaja u saradnji sa učenicima i upravom škole u zavisnosti od specifičnosti sredine. b) Nivo postignuća po godinama obrazovanja

Razred

Nivo

Broj časova potrebnih za postizanje znanja

i jezičkih vještina na određenom nivou

I A1 36 II A1+ 69

3. OPŠTI CILJEVI PREDMETA Glavni cilj izučavanja njemačkog jezika usmjeren je na: - razvoj komunikativnih sposobnosti učenika ,

upoznavanje učenika sa svakodnevnim životom , običajima, kulturom, znamenitostima zemalja njemačkog govornog područja i tolerantnim odnosom u različitim kulturnim i nacionalnim sredinama,

- sticanje radnih navika, marljivost, odgovornost i motivisanost, - usvajanje kulture lijepog ponašanja u školi, porodici i na javnom mjestu, kao i

sposobnost slušanja i uvažavanja mišljenja drugog, - osposobljavanje učenika da učestvuju u kreiranju nastavnog procesa - razvijanje interkulturalne i komunikativne sposobnosti, - otklanjanje predrasuda, spremnost za razumijevanje i interesovanje za druge,

razvoj ekološke svijesti i pozitivan odnos prema prirodi , životinjama, prostoru i kulturi stanovanja . Da bi ostvarili navedene ciljeve učenici usvajaju i razvijaju: 1. Jezičko znanje i sposobnost: Učenici:

- upoznaju njemački jezik kroz fonetski, morfološki, sintaksički i leksički nivo,

- razvijaju sposobnost za uspješno razumijevanje, govor i pisanje. 2. Socio-lingvistička sposobnost: Učenici:

- razvijaju produktivnu primjenu jezika, - razvijaju sposobnost razumijevanja govornih i pisanih tekstova

1. Govorna sposobnost:

Učenici: - razvijaju strategije za učestvovanje u razgovoru. - razvijaju i usavršavaju sposobnost interpretacije njemačkih govornih

i pisanih tekstova.

1. Strateška sposobnost:

Učenici razvijaju: - sposobnost za uravnotežene izjave u slučaju nesporazuma, - poštovanje sagovornika i konvencija.

2. Društveno-kulturna sposobnost:

Učenici: - šire svoju komunikacijsku sposobnost izvan granica svoje zemlje, - šire kulturu zemalja njemačkog govornog područja i svoje zemlje, - razvijaju sveukupnu međukulturnu sposobnost komunikacije

6. Strategija samostalnog učenja:

- djelatnosti koje učenicima pomažu u sticanju, očuvanju i korišćenju informacija, - navike za pisanje domaćih zadataka, - da obrađenu lekciju koriste kod samostalnog rješavanja zadataka, - način upotrebe rječnika, gramatičkih pregleda i drugih pomoćnih sredstava, eventualno i elektronskih.

4. OPERATIVNI CILJEVI PREDMETA I SADRŽAJI Glavni cilj nastave njemačkog jezika na II stepenu srednjeg stručnog obrazovanja je sticanje osnovnog jezičkog znanja kroz ovladavanje jezičkim vještinama:

- razumijevanje onoga što se sluša - govor - razumijevanje onoga što se čita - pisanje

Slijede tabele na kojima su razrađeni:

1. informativni ciljevi i sadržaji(obuhvataju tematske sadržaje i gramatičku progresiju)

2. formativni ciljevi (procesi preko kojih učenik ostvaruje cilj,odn. komunikacijske funkcije)

3. socijalizacijski ciljevi 4. specifični oblici izvođenja

4. SADRŽAJ / STANDARDI ZNANJA / OPERATIVNI CILJEVI NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUČNA ŠKOLA – II STEPEN I RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji

Formativni ciljevi Socijalizacijski ciljevi Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Präsens - Hilfsverben (Präsens) - Modalverben können, wollen, müssen,mögen (Präsens) - Perfekt - Imperativ (2.Person) - Starke Verben (Präsens) Imenica – Nomen - Nomen (Nom,Akk.) - Genus der Nomen - Pluralformen Član – Determinativ - bestimmter, unbestimmter Artikel (Nom, Akk.) - Nullartikel - Possesivartikel - Negationsartikel - Demonstrativartikel Zamjenica – Pronomen - Personalpronomen - unbestimmtes ,, es ,, - Demonstrativpronomen (der,die,das) - Indefinitpronomen

Slušanje - razumiju lagano i brižljivo

artikulisani govorni iskaz

- razumije određene pojedinosti iz kraćeg slušanog teksta

- razumije jednostavnija uputstva i kraća objašnjenja

- razumiju kratke tekstove (razgovor, intervju, opis )

- povezuju sliku sa tekstom - dopunjavaju rečenice Govor - znaju da se kulturno pozdrave, - predstavljaju sebe i drugoga, - znaju da se izvine, zahvale - postavljaju pitanja, traže i daju

jednostavne informacije - govore o sebi i svojim dnevnim

aktivnostima - daju jednostavna uputstva i

upozorenja - igraju uloge - daju kratke opise o sebi i drugima

Razvijanje : . samopouzdanja, . samostalnosti, . kreativnosti, . razmišljanja, . odgovornosti, . motivisanosti, . radnih navika, . sposobnosti, . zalaganja, . marljivosti, . spremnosti na saradnju, . preuzimanja odgovornosti, . sposobnosti da sluša, razumije i uvaži druge, . komunikativnosti, . tolerantnosti,

Teme koje se mogu obradjivati u oba razreda: Jezici Svakodnevni život Druge zemlje, drugi ljudi Slobodno vrijeme Škola Porodica Jela i pića Stanovanje Zabava , druženje,sport Higijena i zdravlje Moje zanimanje Izgled i moda Prirodne ljepote i znamenitosti Životna sredina i ekologija

(viele,nichts,etwas) - Interrogativpronomen (wer,was,wie viel) Pridjev – Adjektiv - Adjektiv - prädikativ - Adjektivdeklination (Nom, Akk.) - Zahladjektive (Kardinalzahlen) - Uhrzeit Prijedlog- Präposition - Wechselpräpostionen - Präpositionen – temporal und lokal (als feste Wendung) Rečenica – Satz - Satzklammer - Konstativsatz - w-Frage - Imperativsatz - Ja/Nein- Frage - Negation mit nicht und kein - Konnektor / Konjunktor (aber, und, denn ) - Konnektor /Verbindungsadverb (dann ... und dann)

Čitanje - čitaju kratka saopštenja (pismo,

poruka, prospekt, razglednica, novinski članak)

- čitaju i odabiraju film ili koncert sa plakata ili porograma, mjesto i vrijeme njihovog održavanja ,

- pred nekim čitaju jednostavne poznate tekstove,

- čitaju informacije u kratkim upitnicima,

Pisanje - poznaju znake interpunkcije i

pravopisa - upisuju lične podatke u neki

upitnik, - pišu kraće tekstove (opis, poruku,

izvještaj) - pišu kraće informativne poruke (obavještenje, upozorenje) - pišu svoju kratku biografiju - ortografski tačno pišu kratke

diktate poznatog teksta - pripremaju i izrađuju jednostavne

projektne zadatke

. timskog rada, . spremnosti na pomoć. Kod učenika se izgrađuje : . kultura lijepog ponašanja u školi, . osjećaj za tačnost i pošto- vanje školskih obaveza, . osjećaj za važnost života u porodici i društvu, . odnos prema proslavama i davanju poklona, . osjećaj za zdrav stil života, . osjećaj brige i ljubavi prema životinjama, . ekološka svijest, . svijest o povezivanju različitih kultura,

Specifični oblici nastave Praktično-muzički izražajni oblici . jezičke strukture i muzika . pjesme, . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga Projektni zadaci: . izrada plakata. postera, rastera. Korelacija

Maternji jezik -morfologija -tehnike pisanja sastava Fizika -fizičke veličine

Matematika -cijeli brojevi Geografija -geografske karte

Fizičko vaspitanje

-sport i ishrana

NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUČNA ŠKOLA - II

STEPEN II RAZRED

Informativni ciljevi i sadržaji Formativni ciljevi

Socijalizacijski ciljevi Specifični oblici izvodjenja

Glagol- Verb - Modalverben dürfen,sollen (Präsens) - Perfekt - Präteritum (Hilfs- und Modalverben) - Präteritum (schwache und starke Verben) - Futur I - reflexive Verben - Konjunktiv II der Höflichkeit (haben) Imenica- Nomen - Nomen (Dat. Singular) - Nomendeklination im Plural Član- Deteminativ - Deklination : Dativ - Demonstarativartikel (dieser) - Interrogativartikel (welcher , was für ein) - Indefinitartikel (jeder....Pl. alle)

Slušanje - prepoznaju temu razgovora, - razumiju razgovor iz svakodnevnog

života na poznate teme, - prepoznaje određene podatke iz

kraćeg izlaganja o poznatim temama, - razumiju prikladne tekstove uz video

snimke i slike, - odgovaraju na pitanja, - dopunjavaju rečenice, - biraju jedan od ponuđenih odgovora,

Govor - prikladno reaguju jednostavnim govornim sredstvima (postavljanje pitanja, odgovori, potvrđivanje, negiranje, kratka objašnjenja i obrazloženja), - u svakodnevnoj komunikaciji daju svoje mišljenje, iskazuju naklonost ili odbojnost, - traže od sagovornika da im ponovi ili objasni ono što im nije jasno, - predstavljaju druge i sebe, - govore o sebi , svojoj porodici

Učenici razvijaju i izgrađuju : . osjećaj zaštite životne sredine, . osjećanje zajedništva, . osječaj za pozitivne uzore, . osjećaj za njegovanje tijela, . sportski i rekreativni duh

Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga Projektni zadaci: . izrada plakata. postera, rastera. Korelacija Maternji jezik -morfologija -sintaksa Matematika -osnovne računske operacije Psihologija -crte ličnosti -emocije -interesovanja i vrijednosti Biologija sa ekologijom -flora i fauna

Zamjenica –Pronomen - Indefinitpronomen (einer, man, keiner, jemand,was,welch) - Relativpronomen (der,die,das; das, was) Pridjev- Adjektiv - Vergleich - Adjektivdeklination (mit bestimmtem und unbestimmtem Artikel) - Zahladjektive (Ordinalia) Prijedlog – Präposition - Präpositionen mit Dat. und Akk. (temporal, lokal...) Rečenica- Satz - elliptischer Satz - Temporalsätze (als,wenn, während), - weil- Satz - dass- Satz

i učestvuju u prikladnim dijalozima, - daju kraća objašnjenja, - prepričavaju na zadatu temu - govore o svom poslu i radnim

obavezama, - snalaze se u raznim situacijama na

putovanju (sa policijom, na granici, u hotelu, banci, prodavnici, na ulici...),

- vremenski i prostorno se orijentišu. Čitanje - čitaju kratka , jednostavna lična

pisma i poruke, - čitaju jednostavna saopštenja koja se odnose na njihovu oblast interesovanja, - povezuju dijelove kraćeg pročitanog

teksta , - pronalaze informacije koje ih interesuju iz prospekata, brošura , oglasa i časopisa . Pisanje - ispunjavaju formulare i obične

upitnike, - pišu kratka pisma, jednostavne

svakodnevne vijesti i saopštenja, - u pisanoj formi iskazuju svoju naklonost ili odbojnost, - prepisuju kratke tekstove ili dijelove teksta, - ortografski pravilno pišu kratke tekstove prema diktatu - pripremaju i izrađuju jednostavne

projektne zadatke

-životna sredina

5. DIDAKTIČKE PREPORUKE Principi nastave njemačkog jezika Savremena nastava njemačkog jezika upućena je prvenstveno na razvijanje komunikativne kompetencije učenika, njegovim interesima, potrebama i posebnostima. Učenik je u središtu nastavnog procesa i ovaj vid nastave omogućava podsticanje kako intelektualnih tako i emocionalnih, praktičnih i estetskih sposobnosti i potreba učenika. Stavljanjem učenika u središte nastavnog procesa postiže se aktivnost, samoodgovornost, inicijativnost i kreativnost učenika u individualnom i kooperativnom učenju, određivanju tema, sadržaja, oblika rada i produkcionoj jezičkoj djelatnosti. Samim tim, metodička i didaktička transparentnost nastavnika je fleksibilnija. Nastavnik unapređuje i pomaže samostalan i kreativan rad učenika, motiviše i podstiče njihovo samopouzdanje. Kod učenika se razvija pozitivna radoznalost tako što se uvažava njihova želja da isprobaju nešto novo, da odaberu djelatnost i daju rješenja, pruža im se mogućnost da uče jedan sa drugim i jedan od drugoga, osjećaju se slobodnim i sposobnim u razvijanju komunikativnih aktivnosti. Učenik je kreator i ne zavisi više od vodeće uloge nastavnika. Primjenom ove metode do izražaja dolazi učenikova naklonost, potreba, talenat, iskustvo, predznanje kao i društvene potrebe, norme i vrijednosti. Za sticanje znanja i vještina određene su u okviru tematskih oblasti odgovarajuće teme prilagođene ciljnoj grupi, orijentisane na iskustvo i interesovanje učenika i zasnovane na autentičnim tekstovima koji su najbliži stvarnosti kako bi ih učenici lakše i prisnije doživljavali, a samim tim i usvajali i produktivno koristili. One se odnose na svakodnevni život i saznajne potrebe, učenicima su razumljive, motivaciono zahvalne, i omogućavaju im da se aktivno transformišu u sadašnje i buduće komunikacione potrebe i uključe u društveni i kulturni život i običaje zemlje čiji jezik izučavaju, stvarajući sopstvena iskustva na osnovu sličnosti i razlika (slobodno vrijeme, životna sredina, škola, porodica, javni život, međuljudski odnosi, kultura, moralne vrijednosti i konvencije, obrazovanje i nauka, moja zemlja i zemlje čiji jezik učim, društvo ...). Nastavu treba podspješivati i oplemenjivati slušanjem autentičnih tekstova i govora, vođenjem razgovora u kojima učenik može da iskaže svoje misli i osjećanja. Pored primjene već naučenog, učenik će na taj način biti motivisan za upotpunjavanje svoga znanja uz prijatan osjećaj da njegovo znanje jezika živi. Procesi razumijevanja kod jezičkih vještina imaju kognitivni karakter i u raznim komunikativnim situacijama realizuju se u međusobnoj zavisnosti. Učenici se osposobljavaju za osamostaljivanje i adekvatnu primjenu odgovarajuće komunikativne strategije u realnim komunikativnim situacijama. Za postizanje ovih ciljeva treba koristiti metode i oblike rada koji podstiču komunikativnost, aktivnost, samostalnost i produkciono djelovanje (rad u parovima, grupni rad, intervjui, igre, samostalna obrada teme, učenje podučavanjem, kreativne radionice, zidne novine, tekstovi, kolaži). U izuzetnim situacijama može da se koristi i maternji jezik, naročito u motivacione svrhe za prevazilaženje trenutno nastale krize i kao pomoć za samostalno učenje.

Nastavni materijal je urađen prema tematskom principu sa laganom gramatičkom progresijom. Odabir tema, izbor nastavnog sadržaja i organizacija nastave urađeni su na osnovu svakodnevnih komunikativnih potreba sa interkulturalnim sadržajima i motivacionim pretpostavkama za ovaj uzrast učenika. Upoznavanje sa zemljama u kojima se govori njemački jezik i mogućnost predstavljanja svoje zemlje su tematske oblasti koje se ne mogu izostaviti iz nastave stranog jezika. Razvijanje jezičkih vještina Za aktivnu upotrebu jezika kod učenika se razvijaju četiri jezičke vještine: slušanje, čitanje, govor i pisanje. Razumijevanje onoga što se sluša Slušanje je usmena receptivna vještina. Jezičke aktivnosti treba organizovati tako da se učenici sučeljavaju sa raznim tematskim doživljajima i sadržajima, razgovorima ili diskusijama koji se mogu podržavati mimikom i gestikulacijom kao i onim kod kojih to nije moguće (telefonski razgovor, na primjer). Prije nego što se pređe na slušanje teksta nastavnik odgovarajućim aktivnostima treba da pripremi učenike i njihovu pažnju usmjeri na slušanje teksta. Te aktivnosti se zasnivaju na razgovoru o temi teksta, predstavljanje sadržaja, ponavljanje najtežih fraza i izraza, a kod težih tekstova i pisanjem nekih riječi i fraza na tabli. Tekstovi moraju da budu autentični i da odgovaraju nivou znanja učenika, naročito u početku kada treba koristiti audio-materijale sa poznatim strukturama i leksikom, dodatne efekte za uvođenje u govornu situaciju, upoznavanje sa zadatkom koji će se rješavati dok se tekst sluša i provjerom dotadašnjeg poznavanja teme, odnosno sadržaja. Kod slušanja učenika treba navikavati da razlikuje glasove (muške, ženske, dječje ...) i da prati i razumije tok govora u dijalogu, monologu, poruci, igri itd. na koji ne može da utiče. Slušanje teksta, naročito u početku, trebalo više puta da se ponavlja, a zatim provjeri koliko su učenici razumjeli sadržinu teksta (pitanja i odgovori, dopuna rečenica, kratko usmeno prepričavanje, popunjavanje tabele i sl.). Slušanjem i reagovanjem na ono što su čuli učenicima se daje mogućnost za izražavanje vlastitih želja, interesovanja, potreba, sklonosti i dr. Razumijevanje onoga što se čita

Čitanje je pismena receptivna vještina i može da bude globalno, selektivno i detaljno. Kod globalnog razumijevanja prilikom čitanja tekstovi moraju da budu zanimljivi i raznovrsni, svojim sadržajem da motivišu učenika i da odgovaraju njegovom razvojnom nivou. Oni ne smiju da budu previše zahtjevni. Razumijevanje se olakšava pitanjima koja navode na odgovor. Značenje riječi se zaključuje na osnovu konteksta. Rječnik se koristi onda kada se ne može zaključiti značenje iz konteksta, a u tekstu se označavaju samo relevantna mjesta. Selektivno razumijevanje se koristi na primjer kod dužih stručnih tekstova gdje se uzimaju samo potrebne informacije ili se kod poznatih tekstova vraća na pojedine djelove, argumentacije, motive itd. radi praćenja ili dokumentovanja daljeg sadržaja teksta. Kod čitanja učenici treba da se navikavaju da čitaju na glas ili u sebi. Detaljno razumijevanje prilikom čitanja vježba se na kraćim tekstovima. Učenici prvenstveno moraju da se brzo orijentišu u tekstu i da su sposobni da precizno odgovore na pitanja iz teksta, izdvajajući nepoznate riječi i izraze iz konteksta koje se mogu napisati na tabli. Mora da se vodi računa da učenici sami postavljaju pitanja vezana za tekst i tako razvijaju osjećaj za komunikaciju. Kod razumijevanja prilikom čitanja razlikuju se tri bitne faze:

- faze prije čitanja teksta - faza čitanja teksta - faza nakon čitanja teksta

Faza prije čitanja je pripremna faza i obuhvata aktiviranje predznanja, postavljanje cilja i pripremu za čitanje. Faza čitanja teksta (globalno, selektivno i detaljno) uz primjenu raznih strategija za zaključivanje značenja i sadržaja teksta. Faza poslije čitanja obuhvata rezimiranje teksta i formiranje svoga stava u odnosu na iskaz teksta. Tekstovi za čitanje moraju da jezički i sadržajno odgovaraju znanju i uzrastu učenika i da ga motivišu na čitanje. Najpogodniji tekstovi su: dnevne novine, časopisi, prospekti, uputstva za upotrebu, anegdote, pripovijetke, kratke priče, pjesme itd.

Govor Govor je usmena produktivna vještina koja se iskazuje monologom ili dijalogom. Zajedno sa razumijevanjem putem slušanja to je komponenta koja je najuže povezana sa komunikacionim procesom. U nastavi stranog jezika od posebnog je značaja sistematsko razvijanaje govornih vještina i sposobnosti. Da bi postigao taj cilj, nastavnik ima na raspolaganju više vježbi, prije svega sa frekventnim konstrukcijama:

- komunikacijska funkcija govora u konkretnim situacijama (stupanje u kontaakt, pozdravi, informacije o sebi i drugima, prijedlozi, molbe, želje, namjere, savjeti, osjećanja i emocije, naklonost, odbojnost ...)

- odgovor na pitanja, - rasprava o događajima, - povezivanje onoga što se kaže sa prethodno rečenim, - povratne informacije, - povezivanje argumenata, - uloge u nekim igrama, - rješenje nekih problema itd.

Priprema nastavnika za rad na određenom tekstu je veoma važna. Nastavnik mora da motiviše učenike da razmišljaju o datom tekstu i spontano i fleksibilno ispolje svoje mišljenje vezano za sadržaj teksta, da osjeti kad treba da naglasi riječ ili glas, da učenicima omogući da razmisle, osjeti reakciju učenika i ponovi tekst ili preformuliše iskaz, gestom ili mimikom premosti praznine u vokabularu i sl. Izgrađivanje sopstvene strategije da se uz ograničene izražajne mogućnosti postigne željena komunikacija i aktivno učešće učenika u raspravi o nekome tekstu je od izuzetnog značaja jer se jedino tako učenici mogu pobuditi da pažljivo slušaju sagovornika i reaguju, da jasno iskazuju svoje misli i da se snalaze u težim jezičkim situacijama (parafraziranje sadržaja, traženje sinonima, zamjena nepoznatih riječi poznatim, opisno izražavanje itd.). Nastavnik kod vježbi govora može da govor učenika snimi na kasetu tako da učenik može da doživi svoj govor i uvidi svoje kvalitete i nedostatke. Kod vježbi govora mora se voditi računa o pravilnom izgovoru i intonaciji. Treba sve više koristiti autentični govor radi formiranja navike za pravilan izgovor, savladavanje vokabulara i gramatičkih elemenata kao i izgrađivanja strategije za optimalno aktivno korišćenje postojećeg fonda jezičkih sredstava u datim govornim situacijama. Pisanje Pisanje je pismena produktivna vještina kojom se realizuju osnovne jezičke funkcije u pisanom obliku, bilo da je to bilježenje tuđih izjava ili pisanje sopstvenih tekstova. Pisanje je važna pomoćna djelatnost u ostvarivanju komunikativne funkcije kod svih vještina.

Pošto je već stupio na snagu novi pravopis njemačkog jezika, nastavnik je dužan da kod eventualnih tekstova pisanih po starom pravopisu, učenike upućuje na nova pravila. Osnovne komunikativne djelatnosti se razlikuju samo u tome da li se odvijaju u usmenoj ili pisanoj formi. Kod učenja pismenog izražavanja učenicima se najprije daju vježbe u kojima treba da odgovore na postavljena pitanja (na primjer kraći tekstovi u kojima učenici sami treba da formulišu kraj). U pisanim tekstovima učenici treba da svoje misli i ideje izražavaju jasno i da ih logično povezuju u jednu cjelinu kao i da se osposobe da pišu kraće tekstove različitih vrsta (čestitka, telegram, molba, kraće zabilješke, oglase, pisma itd.), to znači da sami odlučuju o sadržaju, jezičko-tekstualnom oblikovanju i metodskom postupku. Za provjeru pravilnog pisanja diktat se koristi pred kraj prvog razreda. Ispravljanje grešaka Greške u pisanom tekstu su vidljive i na najbolji način upućuju nastavnika na problem kojeme treba posveti više pažnje u procesu učenja i da ga proanalizira. Neophodno je ukazivati na tipične greške i o njima razgovarati u razredu sa stanovišta komunikativnih zahtjeva. Kod konkretnog vrednovanja nivoa savladanosti pojedinih jezičkih elemenata (gramatika, leksika, itd.) potrebno je da se detaljno isprave greške. Kod komunikativne kompetencije, međutim, važnije je da se zadovolji komunikativni aspekt nego i jezička korektnost, pa, shodno tome, kod grešaka (i leksičkih i gramatičkih) posebna pažnja treba da se posveti greškama koje ometaju, otežavaju ili čak onemogućavaju razumijevanje teksta. Učenici najprije treba se navode da uoče greške i da pokušaju da ih isprave sami, radom u parovima ili grupi. Ispravljanje grešaka treba da bude primjereno i da se kreće između tolerancije i neophodne intervencije za šta se nastavniku pruža dosta mogućnosti (neverbalni način izražavanja, na primjer) i što zavisi od nastavne faze. Greške mogu da se zapisuju i posluže za vježbe za njihovo otklanjanje. Rad na tekstovima Prilikom rada na tekstovima, razumijevanje prilikom čitanja i interpretacija teksta (pjesme, kratke priče, pripovijetke, odlomci iz dužih tekstova, ali i govori). u pisanoj formi su tijesno povezani. Učenici uče da razumiju, izvode zaključke i tumače tekst, čime se pruža mogućnost za kreativnu obradu teksta, jezičko i sadržajno obogaćivanje i individualnu interpretaciju. Za aktivno prihvatanje teksta od strane učenika treba polaziti od aktualizacije njihovih iskustava i predznanja i kreativnog odnosa prema tekstu. Pritom je važan redoslijed:

- razumijevanje teksta (globalno, selektivno, detaljno) - sažeta, selektivna reprodukcija, - razumijevanje poruke teksta, - subjektivno tumačenje, mišljenje, argumentacija,

Leksika Vokabular može da bude aktivan i pasivan. Aktivna upotreba riječi počiva na njihovoj mnogostrukoj upotrebi u raznim kontekstima u okviru neke teme ili situacije i nudi samostalnost i sigurnost. Jedan od najvažnijih zadataka nastavnika je da brine o planskom proširivanju vokabulara učenika. U svrhu rada na razvijanju vokabulara učenici treba da se upute na razne vrste jednojezičkih ili dvojezičkih rječnika, ilustrovanih rječnika, časopisa i drugih priručnika koji služe obogaćivanju fonda riječi i njihove konkretne upotrebe u jeziku. Gramatičke strukture i oblici Uloga učenja gramatičkih struktura i oblika kod komunikativne i interkulturalne orijentacije učenja stranog jezika nema onu naglašenu ulogu kakvu je imala u gramatičko-prevodilačkoj metodi i koristi se u određenoj jezičkoj situaciji kao potrebno i primjereno jezičko sredstvo u formalnom, funkcionalnom i stilskom pogledu i služi za razumijevanje pisanih i usmenih tekstova, samostalnoj, kreativnoj upotrebi jezika i samostalnom usavršavanju. Poznavanje gramatičkih zakonitosti jezika koji se izučava paralelno na postojećoj kontrastivnoj i komplementarnoj ravni sa maternjim jezikom olakšava razumijevanje i pravilnu upotrebu.

6. KORELACIJA MEĐU PREDMETIMA Za nastavu njemačkog jezika odabrane su nastavne oblasti i teme koje su najuže povezane sa raznim područjima izučavanja u gimnazijama. Njihovo objedinjavanje u nastavnom procesu olakšava i pomaže da učenik lakše formira i koristi svoje vlastito znanje. Nastava njemačkog jezika najviše i najbliže se vezuje za nastavu maternjeg jezika, a i nekog drugog stranog jezika i olakšava razvijanje i usavršavanje jezičkih vještina i njemačkog jezika. Uporedjivanje sličnosti i razlika čine specifičnosti jezika bližim i primjenljivijim. Učenik u okviru predmeta psihologije stiče odgovarajuća znanja o pojedincu i načinu razmišljanja što omogućava lakše shvatanje ideja , načina života vršnjaka u zemljama njemačkog govornog područja. Život u ravnoteži sa prirodom i zdravom okolinom povezuje nastavu njemačkog jezika sa biologijom i ekologijom. Određeni sadržaji iz geografije u vezi su sa nastavom njemačkog jezika u tematskim oblastima u kojima se obrađuje geografske karakteristike zemalja i naroda njemačkog govornog područja. Da bi se ostvarila veća međupredmetna povezanost kao i veza predmetnih područja i vještina potrebna je saradnja kolega u školi i pažljivo zajedničko planiranje godišnjih nastavnih planova i programa. Takav način planiranja predstavlja za nastavnike lakše i efikasnije ostvarivanje nastavnih i obrazovnih ciljeva, a za učenike produktivnijem učenje i sticanje znanja. 7. STANDARDI ZNANJA Poslije završene dvogodišnje srednje stručne škole sa fondom časova njemačkog jezika od 69 časova učenici bi trebali da postignu nivo znanja A1+ po standardima Savjeta Evrope. Osnovni standardi znanja poslije završenog II stepena srednje stručne škole Slušanje Učenici razumiju:

- temu razgovora vezanu za svakodnevni život - izraze i riječi koji su nosioci značenja za neposredna područja aktivnosti

(osnovne lične i porodične stvari, kupovina, zapošljavanje itd.) - osnovni smisao nekog kraćeg, razgovijetnog i običnog oglasa ili poruke - osnovne informacije iz kraćih snimljenih djelova koje govore o

predvidljivim i uobičajenim stvarima, ukoliko se govori sporo i prilično razgovijetno

- suštinu autentičnih vijesti

Govor Učenici znaju:

- da uspostave kontakt u jasno postavljenim situacijama i prilikom kraćih dijaloga uz pomoć sagovornika

- da postave jednostavna pitanja i da odgovore na njih potvrdno ili da ih negiraju

- da daju kratka objašnjenja i obrazloženja, - da razmijene kraće informacije o bliskim temama - bez poteškoća ostvaruje jednostavne društvene kontakate (pozdrav,

predstavljanje, zakazivanje, dogovor itd.) - da prepoznaju temu nekog razgovora, ukoliko se priča polako i

razgovijetno - da ostvare neposrednu i jednostavnu komunikaciju prilikom običnih i

svakodnevnih poslovnih zadataka - da sa lakoćom završe neki neposredan i ne mnogo komplikovan opis - da povezano ispričaju kratku priču ili daju jednostavan opis

Čitanje Učenici razumiju:

- jednostavna saopštenja, lična pisma i poruke - kraće i obične tekstove konkretnog sadržaja o svakodnevnim temama - kraće i obične tekstove sa velikim brojem izraza koji su u čestoj

upotrebi, računajući i neke opšteprihvaćene internacionalizme - informacije u prospektima jelovnicima, malim oglasima, redu vožnje

itd. kao i znake i plakate na javnim mjestima (ulica, restoran, stanica itd.)

- suštinu informacije iz nekog lista - uputstvo o pravilima ponašanja ukoliko je pisano jednostavnim jezikom - glavne informacije u većini jednostavnih pisanih dokumenata (pisma,

brošure, kraći novinski članci itd.) Pisanje Učenici znaju:

- da popune jednostavan formular i upitnik - da napišu kratke i jednostavne bilješke i poruke u vezi sa jednostavnim

potrebama kao i kratka lična pisma - da napišu povezane rečenice o nekim svakodnevnim pojavama iz svog

okruženja (o ljudima, mjestima, poslu itd.) - da napišu kraći opis nekog dogođaja - da ortografski tačno pišu diktate poznatog teksta

8. NAČINI PROVJERAVANJA ZNANJA I OCJENJIVANJA Provjera znanja i ocjenjivanje je pedagoški zadatak koji nastavnik ispunjava u pogledu praćenja individualnog razvoja učenika i njegovu motivaciju za ulaganje dodatnih napora za osposobljavanje da koristi njemački jezik. Provjeravanje ne smije da se svodi na puku konstataciju da li učenik zna ili ne zna, već na isticanju njegovog, makar i malog uspjeha. Provjeravanje znanja može da bude:

- dijagnostičko - redovno i - konačno:

Dijagnostičko provjeravanje znanja koristi se na početku školske godine i služi za provjeru stečenog nivoa znanja i uspješnosti samog nastavnog procesa. Rezultati se koriste kao osnova za dalje planiranje nastave (promjena metode rada, ponavljanje, korekcija nastavnih ciljeva, pomoć itd.) i predstavlja evaulaciju prethodnog rada ne samo nastavnika, već i učenika koji na taj način dobijaju uvid u svoj dotadašnji rad i uz pomoć uputstava i savjeta usmjeravaju i unapređuju dalje učenje. O rezultatima dijagnostičkog provjeravanja nastavnik razgovara u odjeljenju, a oni se ne ocjenjuju. Redovno provjeravanje znanja je veoma važan elemenat nastavnog procesa kojim se prati uspješnost i napredovanje u savladavanju njemačkog jezika tokom cijele godine. Učenik treba da bude upoznat sa kriterijumima za vrednovanje svog znanja uz potrebna uputstva i, u prvom redu, treba da posluži za stimulisanje učenika, ocjenjujući njegovo znanje, a ne njegovo neznanje. Redovno provjeravanje znanja može da se vrši pismeno i usmeno preko zadataka otvorenog (produktivne vještine), poluotvorenog i zatvorenog tipa (receptivne vještine). Za praćenje napredovanja i provjeru znanja mogu da se koriste neformalni testovi poslije svake tematske oblasti.. Oni su formulisani sa jasnim ciljem i tijesno su vezani sa sadržajem obrađene materije, tipovima zadataka, oblicima rada i metodama koji su praktikovani na času. Prednost treba uvijek da se da zadacima u većem kontekstu (na pr. imenička promjena pomoću kratkog novinskog teksta) ili kod testa za provjeru leksike postaviti cilj da li se provjerava receptivni ili produktivni vokabular. Takvi testovi se nalaze uz udžbenike ili ih nastavnik sam sastavlja. Formiranjem portfolia prati se individualni jezički razvoj učenika. Konačno provjeravanje znanja koristi se radi utvrđivanja konačnog znanja i sposobnosti učenika na kraju školske godine ili višegodišnjeg perioda. Razumijevanje slušanog i pisanog teksta Kod receptivnih vještina (razumijevanje teksta slušanjem ili čitanjem) koriste se zadaci zatvorenog tipa (odgovori: da/ne, tačno/pogrešno) koji omogućavaju

nastavniku da dođe do što je moguće preciznijih odgovora. Tekstovi moraju biti autentični, prikladni uzrastu i jezičkom znanju učenika a pitanja prilagođena. Najprije se provjeravaju i selektivno (kratki tekstovi, oglasi, najave preko zvučnika itd.), i globalno razumijevanje (vijesti, reportaže itd.) a tek kasnije se prelazi na detaljno razumijevanje (izvještaj o vremenu, uputstva za upotrebu itd.). Na ovom nivou jezičkog obrazovanja koristi se kombinovano receptivne i komunikativne djelatnosti. Provjeravanje se zato vrši usmeno ili pismeno: odgovorima na pitanja, pisanjem bilješki, davanjem naslova djelovima teksta, pravljenjem rezimea na osnovu informacija dobijenih iz teksta itd. Obavezni način provjeravanja i ocjenjivanja učenika Provjeravanje produktivnih vještina (govor i pisanje) Osposobljavanje učenika da korektno govori i piše je krajnji cilj u učenju stranog jezika. Kod provjeravanje i ocjenjivanja vještine govora komuniciraju učenici međusobno, sa nastavnikom, igraju uloge ili govore monolog. Produkovanje teksta je najčešće vezano za tekst ili sliku. Ocjenjivanje je najmanje jedanput u svakom klasifikacionom periodu. Kod slušanja teksta ili stvaranja priče na osnovu slike učenici mogu da prave i zabilješke sa jasno postavljenom komunikativnom namjerom i komunikativnim ciljem koji im mogu poslužiti za razvijanje govorne komunikacije. Kod ocjenjivanja prati se: - izgovor

- kvalitet iskaza - jezička korektnost - samostalnost u izražavanju - tečnost govora - poznavanje teme

Usmena komunikacija je prisutna na svakom času i omogućava nastavniku da kod učenika kontinuirano prati njegovo zalaganje i rezultate u svim elementima. Učeniku moraju da budu poznati svi elementi i kriterijumi za ocjenjivanje tako da i sami mogu da prate i ocijene svoje znanje i mora da im se omogući da dovoljno razmisle prije nego što odgovore. Provjeravanje vještine pismenog izražavanja može da se vrši preko zadataka na času ili kroz domaći zadatak. Zadaci mogu biti usmjeravani ili slobodni. Učenici bi trebalo da imaju mogućnosti da svoje radove više puta pregledaju, dopune, poprave i srede. Učenike treba navikavati da sami pokušaju da poprave nedostatke kao i da zadatke pregledaju drugi učenici. Kod ispravljanja pismenih zadataka nastavnik ističe dobre strane i ukazuje na nedostatke.

Greške koje prevazilaze nivo znanja učenika se označe, ali se ne ocjenjuju. Elementi koji se ocjenjuju su:

- jasnoća misli - poznavanje i obrada teme - bogatstvo i prikladnost vokabulara - struktura rečenice (red riječi) - struktura pasusa / odlomka - koherentnost sastava - elementi kohezije (zamjenice, sinonimi, početak novog pasusa) - jezička pravilnost - oblik teksta i čitkost rukopisa - pravopis

Poznavanje pravopisa se provjerava diktatom. Nastavnik prvi put čita tekst radi informisanja, zatim učenici pišu, a tokom trećeg čitanja učenici ispravljaju greške. Obavezni načini provjeravanja i ocjenjivanja učenika Pismeni i domaći zadaci U toku školske godine se rade dva školska pismena zadatka (po jedan u svakom polugođu). Namjenu ocjenjivanja , sastav i obim građe nastavnik mora unaprijed da najavi. Obim pismenog zadatka mora da odgovara mogućnostima učenika i da je već oproban. Zadaci su bodovani, a broj mogućih bodova je unaprijed određen i napisan. Poslije pismenog zadatka slijedi ispravak koji učenici zajedno pišu. Nastavnik daje domaće zadatke radi utvrđivanja znanja i sposobnosti koje učenici stiču u nastavi i razvijanja strategije samostalnog učenja. Domaći zadaci moraju biti prikladni, da ne opterećuju učenike, pažljivo pripremljeni i sa jasnim uputstvima i ciljevima. Njima se učenici navikavaju da redovno ispunjavaju svoju obavezu. Uspješni su oni zadaci o kojima učenici dobiju povratnu informaciju. Svaki domaći pismeni zadatak ne mora biti ocijenjen. Ocjenjivanje znanja i vještina Ocjenjivanje znanja i vještina nastavlja se na provjeravanje. Ocjenjivanje se odvija u skladu s Pravilnikom o ocjenjivanju znanja. Pozitivne ocjene dobijene provjeravanjem znanja nastavnik u dogovoru sa učenikom može da upiše kao jednu od ocjena. U jednom klasifikacionom periodu učenik ima najmanje jednu, a najviše dvije ocjene na pismenom dijelu, i najmanje jednu a najviše dvije ocjene iz usmenog dijela. Datum i način ocjenjivanja nastavnik najavljuje unaprijed. Kod ocjenjivanja znanja potrbno je poštovati sljedeća načela:

- svako ocjenjivanje je takođe i provjeravanje, a svako provjeravanje nije

nužno i ocjenjivanje - ciljevi ocjenjivanja kod pojedinih aktivnosti moraju biti jasni i učenici

su sa njima upoznati (na primjer ocjenjivanje razumijevanja putem čitanja, ocjenjivanje jezičkog znanja, razumijevanje uputstava, pravopis)

- aktivnosti tj. vrste zadataka su one sa kojima se učenici upoznaju već pri provjeri znanja

- uputstva su jasna i nedvosmislena, planirani zadaci moraju imati primjer

- kriterijumi ocjenjivanja su unaprijed dogovoreni i učenici ih znaju - ocjenjuje se učenikovo znanje, ne neznanje (uzima se u obzir i znanje,

ako učenici pokušavaju da stvore nešto samostalno, i ako sa greškama) - ocjenjivanje treba koristiti i za motivaciju učenika

Uslovi za napredovanje i završetak predmeta Konačna ocjena se izvodi iz ocjena dobijenih u svim klasifikacionim periodima na usmenoj i pismenoj provjeri znanja. 9. RESURSI ZA REALIZACIJU Materijalni uslovi za izvođenje nastave Nastava se odvija u učionici koja je opremljena kasetofonom, grafoskopom i vizuelnim sredstvima (posteri, geografske karte). Kvalitetni rad omogućava specijalizovana učionica sa TV prijemnikom , videom i priručnom literaturom za učenje. Preporučuje se i povremena upotreba računara sa stalnim priključkom na Internet. Poželjno je da školska biblioteka bude opremljena rječnicima, gramatikama, časopisima, beletristikom i priručnom literaturom za samostalni rad učenika. Okvirni spisak literature i drugih izvora 1.Dahlhaus, B.: Fertigkeit Hören, Langenscheidt, München, 1994 2.Gemeinsamer europäischer Referenzrahmen für Sprachen: lernen, lehren, beurteilen, Langenscheidt, München, 2001 3.Glabionat, Müller, Rusch, Schmitz, Wertenschlag: Profile deutsch, Gemeinsamer europäischer Referenzrahmen, Langenscheidt, München 2001 4.Klaus Klott,Maria Koettgen,Andreas Tomasyewski : Orthographie neu, Max Hueber Verlag, Ismaning, 2000 5.Monika Reimann : Grundstufen-Grammatik für Deutsch als Fremdsprache, Max Hueber Verlag, Ismaning, 2000 6.Renate Luscher : Übungsgrammatik für Anfänger, Deutsch als Fremdsprache, Max Hueber Verlag, Ismaning, 2001 7.Autorenkollektiv unter Leitung von K.-E.Sommerfeldt, G.Starke, D.Nerius :

Einführung in die Grammatik und Orthographie der deutschen Gegenwartssprache, VEB Bibliographisches Institut, Leipzig, 1981 8.Neuner, G/Hunfeld,H.: Methoden des fremdsprachlichen Deutschunterrichts, Langenscheidt, Berlin, 1997 9.Rud, W./Tomaszewski, A.: Grammatik mit Sinn und Verstand, Klett Edition Deutsch, München, 1993 10.Šekularac, B.: Provjera znanja učenika kao sastavni dio nastavnog procesa, U: Strani jezik u nastavi, Nikšić, 1992, str. 105 – 113 11.Šotra, T.: Interkulturalni pristup: izazov u nastavi stranih jezika, U: Savremene tendencije u nastavi stranog jezika, Nikšić, 2001, str. 111 – 112 Pored udžbenika preporučenih i odobrenih od strane M inistarstva, nastavnici su slobodni da u nastavi koriste i druge priručnike za ostvarivanje ciljeva predviđenih programom. 10. PROFIL I STRUČNA SPREMA NASTAVNIKA I STRUČNIH SARADNIKA Nastavu njemačkog jezika u srednjim stručnim školama III stepena mogu izvoditi : profesor njemačkog jezika i književnosti (Filološki / Filozofski fakultet, germanistika),diplomirani filolog (Filološki / Filozofski fakultet, germanistika), diplomirani germanista (Filološki / Filozofski fakultet, germanistika).

1.NAZIV NASTAVNOG PREDMETA Strani jezik I – treći stepen (3x2) KATALOG ZNANJA NJEMAČKI JEZIK, 2+2+2 2. ODREĐENJE PREDMETA Ovaj plan i program kontinuirano prati zahtjeve za postizanje predvidjenih nivoa znanja jezika ( A2 ) koje je odredio Savjet Evrope. a) Broj časova prema godinama obrazovanja i oblicima nastave

V r s t a n a s t a v e Razred T V

Ukupno

I 72 72 II 72 72 III 66 66

Ukupno 210 210 T – teorijska nastava, seminarski, projektni rad i drugi oblici nastave za sve učenike u odjeljenju V – vježbe i drugi oblici nastave Nastavnik je slobodan da oblikuje oko 10 % nastavnih sadržaja u saradnji sa učenicima i upravom škole u zavisnosti od specifičnosti sredine. b) Nivo postignuća po godinama obrazovanja

Razred

Nivo

Broj časova potrebnih za postizanje znanja

i jezičkih vještina na određenom nivou

I A1.2 72 II A1.2.2. 144 III A2 210

3. OPŠTI CILJEVI PREDMETA Glavni cilj izučavanja njemačkog jezika usmjeren je na: - razvoj komunikativnih sposobnosti učenika ,

upoznavanje učenika sa svakodnevnim životom , običajima, kulturom, znamenitostima zemalja njemačkog govornog područja i tolerantnim odnosom u različitim kulturnim i nacionalnim sredinama,

- sticanje radnih navika, marljivost, odgovornost i motivisanost, - usvajanje kulture lijepog ponašanja u školi, porodici i na javnom mjestu, kao i

sposobnost slušanja i uvažavanja mišljenja drugog, - osposobljavanje učenika da učestvuju u kreiranju nastavnog procesa - razvijanje interkulturalne i komunikativne sposobnosti, - otklanjanje predrasuda, spremnost za razumijevanje i interesovanje za druge, - razvoj ekološke svijesti i pozitivan odnos prema prirodi , životinjama, prostoru i

kulturi stanovanja . Ostvarivanjem navedenih ciljeva učenici usvajaju i razvijaju: Jezičko znanje i sposobnost: Učenici:

- upoznaju njemački jezik kroz fonetski, morfološki, sintaksički i leksički nivo,

- razvijaju sposobnost za uspješno razumijevanje, govor i pisanje. Socio-lingvistička sposobnost: Učenici:

- razvijaju produktivnu primjenu jezika, - razvijaju sposobnost razumijevanja govornih i pisanih tekstova

Govorna sposobnost:

Učenici:

- razvijaju strategije za učestvovanje u razgovoru. - razvijaju i usavršavaju sposobnost interpretacije njemačkih govornih i

pisanih tekstova.

Strateška sposobnost:

Učenici razvijaju: - sposobnost za uravnotežene izjave u slučaju nesporazuma, - poštovanje sagovornika i konvencija.

Društveno-kulturna sposobnost:

Učenici:

- šire svoju komunikacijsku sposobnost izvan granica svoje zemlje, - šire kulturu zemalja njemačkog govornog područja i svoje zemlje, - razvijaju sveukupnu međukulturnu sposobnost komunikacije

Strategija samostalnog učenja:

- djelatnosti koje učenicima pomažu u sticanju, očuvanju i korišćenju informacija, - navike za pisanje domaćih zadataka, - da obrađenu lekciju koriste kod samostalnog rješavanja zadataka, - način upotrebe rječnika, gramatičkih pregleda i drugih pomoćnih sredstava, eventualno i elektronskih.

4. OPERATIVNI CILJEVI PREDMETA I SADRŽAJI Glavni cilj nastave njemačkog jezika na III stepenu srednjeg stručnog obrazovanja je sticanje osnovnog jezičkog znanja kroz ovladavanje jezičkim vještinama:

- razumijevanje onoga što se sluša - govor - razumijevanje onoga što se čita - pisanje

Slijede tabele na kojima su razrađeni:

4. informativni ciljevi i sadržaji(obuhvataju tematske sadržaje i gramatičku progresiju)

5. formativni ciljevi (procesi preko kojih učenik ostvaruje cilj,odn. komunikacijske funkcije)

6. socijalizacijski ciljevi 4. specifični oblici izvođenja

4. SADRŽAJ / STANDARDI ZNANJA / OPERATIVNI CILJEVI NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – III STEPEN I RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji Formativni ciljevi

Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Hilfsverben haben, sein (Präsens,Präteritum) - Modalverben können, wollen, müssen,mögen (Präsens) - Imperativ - Trennbare und untrennbare Verben im Präsens - Reflexive Verben - unregelmäßige Verben (Präsens) - Perfekt Imenica – Nomen - Genus der Nomen - Deklination (Nom,Akk.) - Pluralformen - Komposita - Substantivierter Infinitiv - Substantive mit Suffix - in Član – Determinativ - bestimmter Artikel (Nom, Akk.) - unbestimmter Artikel (Nom,Akk.) - Nullartikel

Slušanje - razumiju lagano i brižljivo

artikulisani govorni iskaz , - razumiju određene pojedinosti iz

kraćeg slušanog teksta - razumiju jednostavnija uputstva i

kraća objašnjenja - razumiju kratke tekstove (razgovor,

intervju, opis ) - razumiju brojeve, cijene i sate, - povezuju sliku sa tekstom, - dopunjavaju rečenice Govor - služe se jednostavnim izrazima pri

pozdravljanju i otpozdravljanju, - predstavljaju sebe i drugoga, - traže da im se ponovi pitanje ili

rečenica, - daju izvinjenje; izražavaju zahvalnost, - postavljaju pitanja, traže i daju

jednostavne informacije, - govore o sebi i svojim dnevnim

aktivnostima, - daju jednostavna informacije

Ciljevi koji se kod učenika razvijaju, izgrađuju i podstiču kroz sva tri razreda: . samopouzdanje, . samostalnost, . kreativnost, . razmišljanje, . odgovornost, . motivacija , . radne navike, . sposobnost, . zalaganje, . marljivost,

Teme koje se mogu obrađjivati u kroz sva tri razreda: Jezici Svakodnevni život Život mladih Druge zemlje, drugi ljudi Slobodno vrijeme Škola Porodica Jela i pića Stanovanje Zabava , druženje,sport Higijena i zdravlje Moje zanimanje Izgled i moda Prirodne ljepote i znamenitosti Životna sredina i ekologija

- Possesivartikel - Negationsartikel - Demonstrativartikel (der,die,das) Zamjenica – Pronomen - Personalpronomen (Nom,Akk.) - unbestimmtes ,, es ,, - Demonstrativpronomen (der, die,das) - Indefinitpronomen (viele, nichts,etwas) - Interrogativpronomen(wer,was, wie viel) - Reflexivpronomen Pridjev – Adjektiv - Adjektiv – prädikativ - Adjektiv - adverbial - Adjektivdeklination (Nom, Akk.) - Zahladjektive (Kardinalzahlen) - Uhrzeit Prijedlog- Präposition - Wechselpräpostionen - Präpositionen – temporal : an, bis, in,um, von...bis) (als feste Wendung) - Präpositionen – lokal : an,aus, bei, in, nach, zu Rečenica – Satz

uputstva i upozorenja, - igraju uloge, - daju kratke opise o sebi i drugima Čitanje - čitaju kratka saopštenja (pismo,

poruka, prospekt, razglednica, novinski članak),

- čitaju kratka uputstva ili poruke iz svakodnevnog života,

- čitaju i odabiraju film ili koncert sa plakata ili porograma, mjesto i vrijeme njihovog održavanja itd.

- pred nekim čitaju jednostavne poznate tekstove,

- čitaju informacije u kratkim upitnicima,

- čitaju jednostavna tehnička uputstva

Pisanje - poznaju znake interpunkcije i

pravopisa - upisuju lične podatke u neki

upitnik, - pišu kraće tekstove (opis, poruku,

izvještaj) - pišu kraće informativne poruke (obavještenje, upozorenje) - pišu svoju kratku biografiju

. spremnost na saradnju, . preuzimanje odgovornosti, . sposobnost da slušaju, razumiju i uvaže druge, . komunikativnost, . tolerantnost, . timski rad, . spremnost na pomoć,

Specifični oblici nastave Praktično-muzički izražajni oblici : . jezičke strukture i muzika, . pjesme, . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga Projektni zadaci: . izrada plakata. postera, rastera Korelacija

Maternji jezik -morfologija -tehnike pisanja sastava Fizika -fizičke veličine

- Satzklammer - Konstativsatz - w-Frage - Imperativsatz - Ja/Nein- Frage - Negation mit nicht und kein - Konnektor / Konjunktor (aber, und, denn ) - Konnektor /Verbindungsadverb (dann ... und dann)

- ortografski tačno pišu kratke diktate poznatog teksta - pripremaju i izrađuju jednostavne

projektne zadatke

. kultura lijepog ponašanja u školi, . osjećaj za tačnost i pošto- vanje školskih obaveza,

Matematika -cijeli brojevi Geografija -geografske karte Fizičko vaspitanje -sport i ishrana

NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – III STEPEN II RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji Formativni ciljevi

Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Hilfsverben : werden (Präsens) - Modalverben: sollen, dürfen (Präsens) - Perfekt (regelmäßige und unregelmäßige Verben) - Futur I - Das Verb lassen - Valenz der Verben (ohne Ergänzung ;Akkusativergänzung; lokale Situativergänzung und Direktivergänzung als feste Wendung) Imenica – Nomen - Deklination (Nom,Dat,Akk.) - Pluralformen (Nom, Akk.) - Nomen auf – ung, -heit, -keit, -schaft Član – Determinativ - bestimmter Artikel (Dat.) - unbestimmter Artikel (Dat.) - Demonstrativartikel (dieser) - Indefinitartikel (alles,viele,etwas) - Interrogativartikel (welcher, was

Slušanje - razumiju teme razgovora iz

svakodnevnog života , - razumiju određene pojedinosti iz

nešto dužeg slušanog teksta, - razumiju jednostavna uputstva i

objašnjenja, - razumiju nešto duže tekstove

(razgovor, intervju, opis ), - povezuju prikladne tekstove sa

slikama i video snimcima, Govor - jednostavnim govorim sredstvima

reaguju na postavljena pitanja i odgovaraju,

- potvrđuju ili negiraju nešto, - na jednostavan način

objašnjavaju ili obrazlažu nešto, saopštavaju mišljenje, naklonost ili odbojnost,

- traže da im se ponovi ili objasni ono što im nije jasno,

- predstavljaju sebe i druge, - opisuju sebe, svoju porodicu i

prijatelje, - govore o sebi i svojim dnevnim

aktivnostima,

. osjećaj za važnost života u porodici i društvu, . pravilan odnos prema proslavama i davanju poklona, . osjećaj za zdrav stil života, . osjećaj brige i ljubavi prema životinjama, . ekološka svijest, . svijest o povezivanju različitih kultura,

Praktično-muzički izražajni oblici : . jezičke strukture i muzika . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga Projektni zadaci: . izrada plakata. postera, rastera. Istraživački zadaci: . primjena medija Korelacija Maternji jezik Sintaksa Fizika fizičke veličine (M, Kg, Kcal, K) Biologija Ekologija

für ein) Zamjenica – Pronomen - Personalpronomen (Dat.) - Demonstrativpronomen (dieser) - Indefinitpronomen (einer, man, jeder, jemand) - Reflexivpronomen Pridjev – Adjektiv - Adjektiv – prädikativ - Adjektiv - adverbial - Adjektivdeklination (Nom, Akk.) - Vergleich: Komparativ - Zahladjektive (Ordinalia) Prijedlog- Präposition - Präpositionen mit dem Dativ - Präpositionen mit dem Akkusativ Rečenica – Satz - elliptischer Satz - Temporalsätze (als,wenn ; während) - weil-Satz - wenn- Satz (reale Bedingung) - dass- Satz

- igraju uloge, - učestvuju u prikladnim dijalozima Čitanje - čitaju siže filma ili pozorišnog komada koji se nalazi na plakatu, - razumiju kratke, jednostavne teskstove napisane jezikom svakodnevnog govora na poznate teme, - pronalaze i razumiju informacije u svakodnevnim dokumentima - prepoznaje tekstove vezane za lična interesovanja, - pronalaze informacije koje ih

interesuju u brošurama, oglasima, jelovnicima, časopisima,

- čitaju i razumiju kratka, jednostavna lična pisma i poruke - razumiju jednostavna uputstva o upotrebi napisana stručnim jezikom, - zaključuje značenje nepoznatih riječi iz konteksta Pisanje - u pisanoj formi se zahvaljuju ili

izvinjavaju, - pišu kratka pisma, jednostavne

svakodnevne vijesti i saopštenja, - u pisanoj formi iskazuju svoju

. osjećaj zaštite životne sredine, . osjećanje zajedništva, . osjećaj za pozitivne uzore, . osjećaj za njegovanje tijela, . sportski i rekreativni duh

Fizičko Sport Informatika Internet, E-mail

naklonost ili odbojnost o određenim stvarima i pojavama,

- sastavljaju jednostavne izvještaje, - opisuju događaje, - prepisuju kratke tekstove ili dijelove teksta, - ortografski pravilno pišu kratke tekstove prema diktatu - pripremaju i izrađuju jednostavne

projektne zadatke

NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – III STEPEN III RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji Formativni ciljevi

Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Hilfs- und Modalverben (Präteritum) - Konjunktiv II der Hilfs- und Modalverben - würde – Form - Indikativ zur Redewiedergabe - Valenz der Verben (Dativ- und Akkusativ-; Qualitativ- ; Präpositionalergänzung) Imenica – Nomen - Nomendeklination ( Dat.)

Slušanje - razumiju složenije teme razgovora iz svakodnevnog života , - pronalaze i razumiju određene

pojedinosti iz nešto dužeg slušanog teksta,

- razumiju jednostavna uputstva i objašnjenja,

- pronalaze informacije koje ih interesuju u oglasima i kratkim porukama, - slušaju autentične tekstove, - pišu bilješke, - odgovaraju na postavljena pitanja,

Praktično-muzički izražajni oblici : . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga, . dramatizacija tekstova. Projektni zadaci: . izrada plakata. postera, rastera. Istraživački zadaci:

- Pluralformen (Nom, Dat,Akk.) - Nomen auf – chen , - lein Član – Determinativ - Deklination (Dat.) - Indefinitartikel (jeder, was) Zamjenica – Pronomen - Indefinitpronomen (keiner, was) - Relativpronomen (der,die,das; das, was Pridjev – Adjektiv - Adjektivdeklination (Dat.) - Vergleich: Komparativ und Superlativ - Adjektive auf – bar, - sam,-voll, - bereit, los - Herkunftsadjektive auf - er ( Ortsnamen mit Suffix – er ) Prijedlog- Präposition - Präpositionen mit dem Dativ und Akkusativ (temporal: ab,bis,seit,zwischen und lokal: an ,bis,durch, in,von,vor) Rečenica – Satz - Temporalsätze (ehe,bis,bevor)

Govor - daju jednostavna obavještenja o

nekom događaju, putovanju, - iskazuju želje i osjećanja i daju

kratka adekvatna obavještenja, - uspostavljaju i održavaju društvene

kontakte: pozdravljaju nekoga, pitaju za novosti i reaguju ukoliko saznaju nešto novo,

- igraju uloge i dramatizuju dijaloge (u prodavnici, banci, pošti i drugim javnim ustanovama),

- opisuju svoju porodicu , druge osobe ,sebe i nivo svog obrazovanja,

- pričaju jednostavno i kratko o nekom događaju Čitanje - pronalaze najvažnije informacije

iz malih oglasa, jednostavnih uputstava, prospekata, repertoara,

- razumiju neposredne tekstove koji se odnose na njegovo područje interesovanja

- čitaju korespodenciju u vezi sa poljem rada i lako shvataju značenje,

- prepoznaju glavne zaključke u jasno pisanim tekstovima, - čitaju tekstove sa tematikom njihovog budućeg poziva,

. primjena medija Korelacija Maternji jezik književnost: lirika, roman Matematika osnovne matematičke operacije Hemija kisjele kiše, ozonski omotač Sociologija čovjek, društvo, kultura, mediji, anketa, debata, intervju

- elliptischer Nebensatz mit W- Wort - uneingeleiteter Nebensatz mit Verb- Zweitstellung - Vergleichssatz (als ; wie )

- pred nekim čitaju poznate i kraće nepoznate tekstove

Pisanje - pišu kratke bilješke i lična pisma, jednostavne svakodnevne vijesti i saopštenja, kratke izvještaje, - zapisuju poruke, - koriste određene stručne termine, - opisuju događaj i vlastiti doživljaj, - pišu upitnike, - sastavljaju plan o budućim

aktivnostima, - opisuju okruženje u kojem žive i

rade, - prepisuju kratke tekstove ili dijelove

teksta, - ortografski tačno pišu diktate

poznatog teksta, - pripremaju i izrađuju jednostavne

projektne zadatke

5. DIDAKTIČKE PREPORUKE Principi nastave njemačkog jezika Savremena nastava njemačkog jezika upućena je prvenstveno na razvijanje komunikativne kompetencije učenika, njegovim interesima, potrebama i posebnostima. Učenik je u središtu nastavnog procesa i ovaj vid nastave omogućava podsticanje kako intelektualnih tako i emocionalnih, praktičnih i estetskih sposobnosti i potreba učenika. Stavljanjem učenika u središte nastavnog procesa postiže se aktivnost, samoodgovornost, inicijativnost i kreativnost učenika u individualnom i kooperativnom učenju, određivanju tema, sadržaja, oblika rada i produkcionoj jezičkoj djelatnosti. Samim tim, metodička i didaktička transparentnost nastavnika je fleksibilnija. Nastavnik unapređuje i pomaže samostalan i kreativan rad učenika, motiviše i podstiče njihovo samopouzdanje. Kod učenika se razvija pozitivna radoznalost tako što se uvažava njihova želja da isprobaju nešto novo, da odaberu djelatnost i daju rješenja, pruža im se mogućnost da uče jedan sa drugim i jedan od drugoga, osjećaju se slobodnim i sposobnim u razvijanju komunikativnih aktivnosti. Učenik je kreator i ne zavisi više od vodeće uloge nastavnika. Primjenom ove metode do izražaja dolazi učenikova naklonost, potreba, talenat, iskustvo, predznanje kao i društvene potrebe, norme i vrijednosti. Za sticanje znanja i vještina određene su u okviru tematskih oblasti odgovarajuće teme prilagođene ciljnoj grupi, orijentisane na iskustvo i interesovanje učenika i zasnovane na autentičnim tekstovima koji su najbliži stvarnosti kako bi ih učenici lakše i prisnije doživljavali, a samim tim i usvajali i produktivno koristili. One se odnose na svakodnevni život i saznajne potrebe, učenicima su razumljive, motivaciono zahvalne, i omogućavaju im da se aktivno transformišu u sadašnje i buduće komunikacione potrebe i uključe u društveni i kulturni život i običaje zemlje čiji jezik izučavaju, stvarajući sopstvena iskustva na osnovu sličnosti i razlika (slobodno vrijeme, životna sredina, škola, porodica, javni život, međuljudski odnosi, kultura, moralne vrijednosti i konvencije, obrazovanje i nauka, moja zemlja i zemlje čiji jezik učim, društvo ...). Nastavu treba podspješivati i oplemenjivati direktnim kontaktima preko razmjene pisama, slušanja autentičnih tekstova i govora, vođenje razgovora u kojima učenik može da iskaže svoje misli i osjećanja. Pored primjene već naučenog, učenik će na taj način biti motivisan za upotpunjavanje svoga znanja uz prijatan osjećaj da njegovo znanje jezika živi. Procesi razumijevanja kod jezičkih vještina imaju kognitivni karakter i u raznim komunikativnim situacijama realizuju se u međusobnoj zavisnosti. U ovom periodu učenici u komunikacijskoj funkciji već svjesno mogu da upotrebljavaju jezičke zakonitosti pa je i nastavni proces tako koncipiran da zahtijeva pretežno upotrebu njemačkog jezika na času. Učenici se osposobljavaju za osamostaljivanje i adekvatnu primjenu odgovarajuće komunikativne strategije u realnim komunikativnim situacijama. Za postizanje ovih ciljeva treba koristiti metode i oblike rada koji podstiču komunikativnost, aktivnost, samostalnost i produkciono djelovanje (rad u parovima, grupni rad, intervjui, igre, samostalna obrada teme, učenje podučavanjem, dopisivanje sa vršnjacima sa njemačkog

govornog područja, kreativne radionice, zidne novine, tekstovi, kolaži, razmjena učenika, pozivanje njemačkih autora i nastavnika, kreativno pisanje itd.). U izuzetnim situacijama može da se koristi i maternji jezik, naročito u motivacione svrhe za prevazilaženje trenutno nastale krize i kao pomoć za samostalno učenje. Nastavni materijal je urađen prema tematskom principu sa laganom gramatičkom progresijom. Odabir tema, izbor nastavnog sadržaja i organizacija nastave urađeni su na osnovu svakodnevnih komunikativnih potreba sa interkulturalnim sadržajima i motivacionim pretpostavkama za ovaj uzrast učenika. Upoznavanje sa zemljama u kojima se govori njemački jezik i mogućnost predstavljanja svoje zemlje su tematske oblasti koje se ne mogu izostaviti iz nastave stranog jezika. Razvijanje jezičkih vještina Za aktivnu upotrebu jezika kod učenika se razvijaju četiri jezičke vještine: slušanje, čitanje, govor i pisanje. Razumijevanje onoga što se sluša Slušanje je usmena receptivna vještina. Razumijevanje onoga što se sluša ima centralnu ulogu u komunikacionom procesu i odnosi se većinom na globalno ili detaljno razumijevanje tekstova izgovorenih uglavnom na njemačkom književnom jeziku prilikom interpretacije tekstova ili u direktnoj komunikaciji. Kod ove vještine međuzavisno su povezani intonacija i razlikovanje rečenica prema intonaciji, izdvajanje onih elemenata koji upućuju na smisao iskaza, poznavanje jezičkih formi i struktura i prepoznavanje i razlikovanje namjera sagovornika i interpretatora teksta. (pitanje, molba ...). Jezičke aktivnosti treba organizovati tako da se učenici sučeljavaju sa raznim tematskim doživljajima i sadržajima, razgovorima ili diskusijama koji se mogu podržavati mimikom i gestikulacijom kao i onim kod kojih to nije moguće (telefonski razgovor, na primjer). Prije nego što se pređe na slušanje teksta nastavnik odgovarajućim aktivnostima treba da pripremi učenike i njihovu pažnju usmjeri na slušanje teksta. Te aktivnosti se zasnivaju na razgovoru o temi teksta, predstavljanje sadržaja, ponavljanje najtežih fraza i izraza, a kod težih tekstova i pisanjem nekih riječi i fraza na tabli. Tekstovi moraju da budu autentični i da odgovaraju nivou znanja učenika, naročito u početku kada treba koristiti audio-materijale sa poznatim strukturama i leksikom, dodatne efekte za uvođenje u govornu situaciju, upoznavanje sa zadatkom koji će se rješavati dok se tekst sluša i provjerom dotadašnjeg poznavanja teme, odnosno sadržaja. Kod slušanja učenika treba navikavati da razlikuje glasove (muške, ženske, dječje ...) i da prati i razumije tok govora u dijalogu, monologu, poruci, igri itd. na koji ne može da utiče.

Slušanje teksta, naročito u početku, trebalo više puta da se ponavlja, a zatim provjeri koliko su učenici razumjeli sadržinu teksta (pitanja i odgovori, dopuna rečenica, kratko usmeno prepričavanje, popunjavanje tabele i sl.). Slušanjem i reagovanjem na ono što su čuli učenicima se daje mogućnost za izražavanje vlastitih želja, interesovanja, potreba, sklonosti i dr. Razumijevanje onoga što se čita Čitanje je pismena receptivna vještina i može da bude globalno, selektivno i detaljno. U nastavi stranog jezika razlikuju se intenzivno čitanje (za proširivanje jezičkog fonda, govorno i pismeno izražavanje, vježba jezičkog nivoa i uvježbavanje jezičkih vještina) i ekstenzivno (vježbanje usvojenog znanja i razvijanje strategija učenja). Kod globalnog razumijevanja prilikom čitanja tekstovi moraju da budu zanimljivi i raznovrsni, svojim sadržajem da motivišu učenika i da odgovaraju njegovom razvojnom nivou. Oni ne smiju da budu previše zahtjevni. Razumijevanje se olakšava pitanjima koja navode na odgovor. Značenje riječi se zaključuje na osnovu konteksta. Rječnik se koristi onda kada se ne može zaključiti značenje iz konteksta, a u tekstu se označavaju samo relevantna mjesta. Selektivno razumijevanje se koristi na primjer kod dužih stručnih tekstova gdje se uzimaju samo potrebne informacije ili se kod poznatih tekstova vraća na pojedine djelove, argumentacije, motive itd. radi praćenja ili dokumentovanja daljeg sadržaja teksta. Kod čitanja učenici treba da se navikavaju da čitaju na glas ili u sebi. Detaljno razumijevanje prilikom čitanja vježba se na kraćim tekstovima. Učenici prvenstveno moraju da se brzo orijentišu u tekstu i da su sposobni da precizno odgovore na pitanja iz teksta, izdvajajući nepoznate riječi i izraze iz konteksta koje se mogu napisati na tabli. Mora da se vodi računa da učenici sami postavljaju pitanja vezana za tekst i tako razvijaju osjećaj za komunikaciju. Kod vježbanja detaljnog razumijevanja prilikom čitanja koriste se jednojezični rječnici. Kod ekstenzivnog čitanja potrebna je stalna pomoć nastavnika i takve vježbe traju tokom cijele godine. Kod razumijevanja prilikom čitanja razlikuju se tri bitne faze:

- faze prije čitanja teksta - faza čitanja teksta - faza nakon čitanja teksta

Faza prije čitanja je pripremna faza i obuhvata aktiviranje predznanja, postavljanje cilja i pripremu za čitanje.

Faza čitanja teksta (globalno, selektivno i detaljno) uz primjenu raznih strategija za zaključivanje značenja i sadržaja teksta. Faza poslije čitanja obuhvata rezimiranje teksta i formiranje svoga stava u odnosu na iskaz teksta. Tekstovi za čitanje moraju da jezički i sadržajno odgovaraju znanju i uzrastu učenika i da ga motivišu na čitanje. Najpogodniji tekstovi su: dnevne novine, časopisi, prospekti, uputstva za upotrebu, anegdote, pripovijetke, kratke priče, odlomci iz romana, pjesme itd. Govor Govor je usmena produktivna vještina koja se iskazuje monologom ili dijalogom. Zajedno sa razumijevanjem putem slušanja to je komponenta koja je najuže povezana sa komunikacionim procesom. U nastavi stranog jezika od posebnog je značaja sistematsko razvijanaje govornih vještina i sposobnosti. Da bi postigao taj cilj, nastavnik ima na raspolaganju više vježbi, prije svega sa frekventnim konstrukcijama:

- komunikacijska funkcija govora u konkretnim situacijama (stupanje u kontaakt, pozdravi, informacije o sebi i drugima, prijedlozi, molbe, želje, namjere, savjeti, osjećanja i emocije, naklonost, odbojnost ...)

- odgovor na pitanja, - rasprava o događajima, - povezivanje onoga što se kaže sa prethodno rečenim, - povratne informacije, - povezivanje argumenata, - uloge u nekim igrama, - rješenje nekih problema itd.

Priprema nastavnika za rad na određenom tekstu je veoma važna. Nastavnik mora da motiviše učenike da razmišljaju o datom tekstu i spontano i fleksibilno ispolje svoje mišljenje vezano za sadržaj teksta, da osjeti kad treba da naglasi riječ ili glas, da učenicima omogući da razmisle, osjeti reakciju učenika i ponovi tekst ili preformuliše iskaz, gestom ili mimikom premosti praznine u vokabularu i sl. Izgrađivanje sopstvene strategije da se uz ograničene izražajne mogućnosti postigne željena komunikacija i aktivno učešće učenika u raspravi o nekome tekstu je od izuzetnog značaja jer se jedino tako učenici mogu pobuditi da pažljivo slušaju sagovornika i reaguju, da jasno iskazuju svoje misli i da se snalaze u težim jezičkim situacijama (parafraziranje sadržaja, traženje sinonima, zamjena nepoznatih riječi poznatim, opisno izražavanje itd.). Nastavnik kod vježbi govora može da govor učenika snimi na kasetu tako da učenik može da doživi svoj govor i uvidi svoje kvalitete i nedostatke. Kod vježbi govora mora se voditi računa o pravilnom izgovoru i intonaciji. Treba sve više koristiti autentični govor radi formiranja navike za pravilan izgovor, savladavanje vokabulara i gramatičkih elemenata kao i izgrađivanja strategije za

optimalno aktivno korišćenje postojećeg fonda jezičkih sredstava u datim govornim situacijama. Pisanje Pisanje je pismena produktivna vještina kojom se realizuju osnovne jezičke funkcije u pisanom obliku, bilo da je to bilježenje tuđih izjava ili pisanje sopstvenih tekstova. Pisanje je važna pomoćna djelatnost u ostvarivanju komunikativne funkcije kod svih vještina. Pošto je već stupio na snagu novi pravopis njemačkog jezika, nastavnik je dužan da kod eventualnih tekstova pisanih po starom pravopisu, učenike upućuje na nova pravila. Osnovne komunikativne djelatnosti se razlikuju samo u tome da li se odvijaju u usmenoj ili pisanoj formi. Kod učenja pismenog izražavanja učenicima se najprije daju vježbe u kojima treba da odgovore na postavljena pitanja (na primjer kraći tekstovi u kojima učenici sami treba da formulišu kraj). U pisanim tekstovima učenici treba da svoje misli i ideje izražavaju jasno i da ih logično povezuju u jednu cjelinu kao i da se osposobe da pišu kraće tekstove različitih vrsta (čestitka, telegram, molba, kraće zabilješke, oglase, pisma itd.), to znači da sami odlučuju o sadržaju, jezičko-tekstualnom oblikovanju i metodskom postupku. U starijim razredima učenici već moraju da samostalno aktiviraju svoja predznanja, odabiraju činjenice i argumente, uspostavljaju njihovu međuzavisnost, razlažu ili sintetišu sadržaje za neku temu sa svojim jasnim intencijama. Za provjeru pravilnog pisanje diktat u srednjoškolskom uzrastu može da se koristi u svim razredima. Ispravljanje grešaka Greške u pisanom tekstu su vidljive i na najbolji način upućuju nastavnika na problem kojeme treba posveti više pažnje u procesu učenja i da ga proanalizira. Neophodno je ukazivati na tipične greške i o njima razgovarati u razredu sa stanovišta komunikativnih zahtjeva. Kod konkretnog vrednovanja nivoa savladanosti pojedinih jezičkih elemenata (gramatika, leksika, itd.) potrebno je da se detaljno isprave greške. Kod komunikativne kompetencije, međutim, važnije je da se zadovolji komunikativni aspekt nego i jezička korektnost, pa, shodno tome, kod grešaka (i leksičkih i gramatičkih) posebna pažnja treba da se posveti greškama koje ometaju, otežavaju ili čak onemogućavaju razumijevanje teksta. Učenici najprije treba se navode da uoče greške i da pokušaju da ih isprave sami, radom u parovima ili grupi. Ispravljanje grešaka treba da bude primjereno i da se kreće između tolerancije i neophodne intervencije za šta se nastavniku pruža dosta mogućnosti (neverbalni način izražavanja, na primjer) i što zavisi od nastavne faze. Greške mogu da se zapisuju i posluže za vježbe za njihovo otklanjanje.

Rad na tekstovima Prilikom rada na tekstovima, razumijevanje prilikom čitanja i interpretacija teksta (pjesme, kratke priče, pripovijetke, odlomci iz dužih tekstova, ali i govori, javne diskusije, eseji itd.). u pisanoj formi su tijesno povezani. Učenici uče da razumiju, izvode zaključke i tumače tekst, čime se pruža mogućnost za kreativnu obradu teksta, jezičko i sadržajno obogaćivanje i individualnu interpretaciju. Za aktivno prihvatanje teksta od strane učenika treba polaziti od aktualizacije njihovih iskustava i predznanja i kreativnog odnosa prema tekstu. Pritom je važan redoslijed:

- razumijevanje teksta (globalno, selektivno, detaljno) - sažeta, selektivna reprodukcija, - razumijevanje poruke teksta, - subjektivno tumačenje, mišljenje, argumentacija, - kreativno preoblikovanje i dorada teksta

Leksika Vokabular može da bude aktivan i pasivan. Aktivna upotreba riječi počiva na njihovoj mnogostrukoj upotrebi u raznim kontekstima u okviru neke teme ili situacije i nudi samostalnost i sigurnost. Što je mogućnost dospijevanja riječi u svijest raznovrsnija (slušanjem, gledanjem, motoričkim aktivnostima ...), utoliko je i izglednije da ona trajno ostane u pamćenju. Učenje riječi napamet svodi se samo na rijetke slučajeve (na primjer, učenje dana u nedjelji, naziva mjeseci, nepravilnih glagola itd.). Jedan od najvažnijih zadataka nastavnika je da brine o planskom proširivanju vokabulara učenika. Pasivne riječi su riječi koje se mogu aktivirati u receptivnoj oblasti uz mogućnost razumijevanja bez dodatne pomoći. Prelazak pasivnog u aktivni vokabular je moguć vremenom stalnim vježbanjem i upotrebom riječi u različitim kontekstima jer ona jedino tako nalazi svoju pravu upotrebu u pravom značenju. U svrhu rada na razvijanju vokabulara učenici treba da se upute na razne vrste jednojezičkih ili dvojezičkih rječnika, ilustrovanih rječnika, časopisa i drugih priručnika koji služe obogaćivanju fonda riječi i njihove konkretne upotrebe u jeziku. Učenju idioma i izraza sa jezičkom specifičnošću treba pokloniti posebnu pažnju. Gramatičke strukture i oblici Uloga učenja gramatičkih struktura i oblika kod komunikativne i interkulturalne orijentacije učenja stranog jezika nema onu naglašenu ulogu kakvu je imala u gramatičko-prevodilačkoj metodi i koristi se u određenoj jezičkoj situaciji kao potrebno i primjereno jezičko sredstvo u formalnom, funkcionalnom i stilskom pogledu i služi za razumijevanje pisanih i usmenih tekstova, samostalnoj, kreativnoj upotrebi jezika i samostalnom usavršavanju.

Poznavanje gramatičkih zakonitosti jezika koji se izučava paralelno na postojećoj kontrastivnoj i komplementarnoj ravni sa maternjim jezikom olakšava razumijevanje i pravilnu upotrebu. 6. KORELACIJA MEĐU PREDMETIMA Za nastavu njemačkog jezika odabrane su nastavne oblasti i teme koje su najuže povezane sa raznim područjima izučavanja u gimnazijama. Njihovo objedinjavanje u nastavnom procesu olakšava i pomaže da učenik lakše formira i koristi svoje vlastito znanje. Nastava njemačkog jezika najviše i najbliže se vezuje za nastavu maternjeg jezika, a i nekog drugog stranog jezika i olakšava razvijanje i usavršavanje jezičkih vještina i njemačkog jezika. Uporedjivanje sličnosti i razlika čine specifičnosti jezika bližim i primjenljivijim. Približavanje svijetu književnosti sigurno podstiče interesovanje za njemačku književnu baštinu, njegovanje lijepe riječi i razvijanje ljubavi prema čitanju i obogaćivanju saznanja o kulturnim vezama i njihovom širenju. Maternji jezik će pomoći učenicima da bolje shvate morfologiju i sintaksu njemačkog jezika ,a tehnike pisanja sastava na maternjem jeziku svakako će doprinijeti i poboljšanju tehnike pisanja na njemačkom jeziku. Učenik u okviru predmeta filozofije i sociologije stiče odgovarajuća znanja o društvu i načinu razmišljanja što omogućava lakše shvatanje ideja i vremena velikih imena u ovim oblastima na njemačkom govornom području. Život u ravnoteži sa prirodom i zdravom okolinom povezuje nastavu njemačkog jezika sa ekologijom, biologijom, fizikom i hemijom. Određeni sadržaji iz geografije, istorije, likovne i muzičke umjetnosti u vezi su sa nastavom njemačkog jezika u tematskim oblastima u kojima se obrađuje geografske, istorijske, društveno-političke, socijalne i kulturne karakteristike zemalja i naroda njemačkog govornog područja. Prilikom učenja njemačkog jezika veoma su važne, i uvijek u prvom planu, vještine za čije uspješno savlađivanje učenici koriste lična znanja i iskustva razvijana i stečena putem komunikacijskih, socijalnih, ličnih ili nastavnih vještina rezličitih predmeta , prije svega informatike . Da bi se ostvarila veća međupredmetna povezanost kao i veza predmetnih područja i vještina potrebna je saradnja kolega u školi i pažljivo zajedničko planiranje godišnjih nastavnih planova i programa. Takav način planiranja predstavlja za nastavnike lakše i efikasnije ostvarivanje nastavnih i obrazovnih ciljeva, a za učenike produktivnijem učenje i sticanje znanja. 7. STANDARDI ZNANJA Poslije završene trogodišnje srednje škole sa fondom časova njemačkog jezika od ukupno 210 časova učenici bi trebali da postignu nivo znanja A2 po standardima Savjeta Evrope.

Osnovni standardi znanja poslije završenog III stepena srednje stručne škole Slušanje Učenici razumiju:

- izraze i riječi koji su nosioci značenja za neposredna područja aktivnosti (osnovne lične i porodične stvari, kupovina, zapošljavanje itd.)

- dovoljno da bi odgovorili osnovnim potrebama pod uslovom da je dikcija razgovijetna a početak lagan

- toliko da mogu da identifikuju predmet razgovora kome prisustvuju ukoliko se govori polako i razgovijetno

- osnovni smisao nekog kraćeg, razgovijetnog i običnog oglasa ili poruke

- upotstva u saobraćaju - osnovne informacije iz kraćih snimljenih djelova koje govore o

predvidljivim i uobičajenim stvarima, ukoliko se govori sporo i prilično razgovijetno

- suštinu autentičnih vijesti Govor Učenici znaju:

- da uspostave kontakt u jasno postavljenim situacijama i prilikom kraćih dijaloga uz pomoć sagovornika

- da se bez posebnih poteškoća snađu u jednostavnim situacijama - da razmijene kraće informacije o bliskim temama - da vješto primjenjuju naučeni fond izraza - bez poteškoća ostvaruje jednostavne društvene kontakate (pozdrav,

predstavljanje, zakazivanje, dogovor itd.) - da prepoznaju temu nekog razgovora, ukoliko se priča polako i

razgovijetno - da ostvare neposrednu i jednostavnu komunikaciju prilikom običnih i

svakodnevnih poslovnih zadataka - da saopšte svoje mišljenje u informativnom razgovoru o

svakodnevnim temama uz određena pojašnjenja - da sa lakoćom završe neki neposredan i ne mnogo komplikovan opis - da povezano ispričaju priču ili iznesu neki opis - da kratko izlože već pripremljeno izlaganje u vezi sa sadržajima iz

svakodnevnog života Čitanje Učenici razumiju:

- kraće i obične tekstove konkretnog sadržaja o svakodnevnim temama - kraće i obične tekstove sa velikim brojem izraza koji su u čestoj

upotrebi, računajući i neke opšteprihvaćene internacionalizme - i prepoznaju osnovne tipove standardnih i uobičajenih pisama o

poznatim temama kao i opise događaja i želja - obično i kraće lično pismo - informacije u prospektima jelovnicima, malim oglasima, redu vožnje

itd. kao i znake i plakate na javnim mjestima (ulica, restoran, stanica itd.)

- suštinu informacije iz nekog lista - i može da prati uputstvo o pravilima ponašanja ukoliko je pisano

jednostavnim jezikom - i prepoznaju glavne informacije u većini jednostavnih pisanih

dokumenata (pisma, brošure, kraći novinski članci itd.) - jdnostavna tehnička uputstva

Pisanje Učenici znaju:

- da napišu kratke i jednostavne bilješke i poruke u vezi sa jednostavnim potrebama kao i kratka lična pisma

- da napišu povezane rečenice o nekim svakodnevnim pojavama iz svog okruženja (o ljudima, mjestima, poslu itd.)

- da napišu kraći opis nekog dogođaja - da pouzdano napišu rezime na osnovu objektivnih podataka o bliskim

temama svakodnevnih ili nekih drugih aktivnosti - da ortografski tačno pišu diktate poznatog teksta

8. NAČINI PROVJERAVANJA ZNANJA I OCJENJIVANJA Provjera znanja i ocjenjivanje je pedagoški zadatak koji nastavnik ispunjava u pogledu praćenja individualnog razvoja učenika i njegovu motivaciju za ulaganje dodatnih napora za osposobljavanje da koristi njemački jezik. Provjeravanje ne smije da se svodi na puku konstataciju da li učenik zna ili ne zna, već na isticanju njegovog, makar i malog uspjeha. Provjeravanje znanja može da bude:

- dijagnostičko - redovno i - konačno:

Dijagnostičko provjeravanje znanja koristi se na početku školske godine i služi za provjeru stečenog nivoa znanja i uspješnosti samog nastavnog procesa. Rezultati se koriste kao osnova za dalje planiranje nastave (promjena metode rada, ponavljanje, korekcija nastavnih ciljeva, pomoć itd.) i predstavlja evaulaciju prethodnog rada ne samo nastavnika, već i učenika koji na taj način dobijaju uvid u svoj dotadašnji rad i uz pomoć uputstava i savjeta usmjeravaju i unapređuju dalje učenje. O rezultatima dijagnostičkog provjeravanja nastavnik razgovara u odjeljenju, a oni se ne ocjenjuju. Redovno provjeravanje znanja je veoma važan elemenat nastavnog procesa kojim se prati uspješnost i napredovanje u savladavanju njemačkog jezika tokom cijele godine. Učenik treba da bude upoznat sa kriterijumima za vrednovanje svog znanja uz potrebna uputstva i, u prvom redu, treba da posluži za stimulisanje učenika, ocjenjujući njegovo znanje, a ne njegovo neznanje.

Redovno provjeravanje znanja može da se vrši pismeno i usmeno preko zadataka otvorenog (produktivne vještine), poluotvorenog i zatvorenog tipa (receptivne vještine). Za praćenje napredovanja i provjeru znanja mogu da se koriste neformalni testovi poslije svake tematske oblasti.. Oni su formulisani sa jasnim ciljem i tijesno su vezani sa sadržajem obrađene materije, tipovima zadataka, oblicima rada i metodama koji su praktikovani na času. Prednost treba uvijek da se da zadacima u većem kontekstu (na pr. imenička promjena pomoću kratkog novinskog teksta) ili kod testa za provjeru leksike postaviti cilj da li se provjerava receptivni ili produktivni vokabular. Takvi testovi se nalaze uz udžbenike ili ih nastavnik sam sastavlja. Formiranjem portfolia prati se individualni jezički razvoj učenika. Konačno provjeravanje znanja koristi se radi utvrđivanja konačnog znanja i sposobnosti učenika na kraju školske godine ili višegodišnjeg perioda. Razumijevanje slušanog i pisanog teksta Kod receptivnih vještina (razumijevanje teksta slušanjem ili čitanjem) koriste se zadaci zatvorenog tipa (odgovori: da/ne, tačno/pogrešno) koji omogućavaju nastavniku da dođe do što je moguće preciznijih odgovora. Tekstovi moraju biti autentični, prikladni uzrastu i jezičkom znanju učenika a pitanja prilagođena. Najprije se provjeravaju i selektivno (kratki tekstovi, oglasi, najave preko zvučnika itd.), i globalno razumijevanje (vijesti, reportaže itd.) a tek kasnije se prelazi na detaljno razumijevanje (izvještaj o vremenu, uputstva za upotrebu itd.). Na ovom nivou jezičkog obrazovanja koristi se kombinovano receptivne i komunikativne djelatnosti. Provjeravanje se zato vrši usmeno ili pismeno: odgovorima na pitanja, pisanjem bilješki, davanjem naslova djelovima teksta, pravljenjem rezimea na osnovu informacija dobijenih iz teksta itd. Obavezni način provjeravanja i ocjenjivanja učenika Provjeravanje produktivnih vještina (govor i pisanje) Osposobljavanje učenika da korektno govori i piše je krajnji cilj u učenju stranog jezika. Kod provjeravanje i ocjenjivanja vještine govora komuniciraju učenici međusobno, sa nastavnikom, igraju uloge ili govore monolog. Produkovanje teksta je najčešće vezano za tekst ili sliku. Ocjenjivanje je najmanje jedanput u svakom klasifikacionom periodu. Kod slušanja teksta ili stvaranja priče na osnovu slike učenici mogu da prave i zabilješke sa jasno postavljenom komunikativnom namjerom i komunikativnim ciljem koji im mogu poslužiti za razvijanje govorne komunikacije. Kod ocjenjivanja prati se: - izgovor

- kvalitet iskaza - upotreba idioma - idejna kreativnost i obogaćivanje sadržaja

- jezička korektnost - samostalnost u izražavanju - tečnost govora - poznavanje teme

Usmena komunikacija je prisutna na svakom času i omogućava nastavniku da kod učenika kontinuirano prati njegovo zalaganje i rezultate u svim elementima. Učeniku moraju da budu poznati svi elementi i kriterijumi za ocjenjivanje tako da i sami mogu da prate i ocijene svoje znanje i mora da im se omogući da dovoljno razmisle prije nego što odgovore. Provjeravanje vještine pismenog izražavanja može da se vrši preko zadataka na času ili kroz domaći zadatak. Zadaci mogu biti usmjeravani ili slobodni. Učenici bi trebalo da imaju mogućnosti da svoje radove više puta pregledaju, dopune, poprave i srede. Učenike treba navikavati da sami pokušaju da poprave nedostatke kao i da zadatke pregledaju drugi učenici. Kod ispravljanja pismenih zadataka nastavnik ističe dobre strane i ukazuje na nedostatke. Greške koje prevazilaze nivo znanja učenika se označe, ali se ne ocjenjuju. Elementi koji se ocjenjuju su:

- jasnoća i bogatstvo izražavanja misli - poznavanje i obrada teme - prikladnost poruke čitaocu i cilj komunikacije, - bogatstvo i prikladnost vokabulara - struktura rečenice (red riječi) - struktura pasusa / odlomka - koherentnost sastava - elementi kohezije (zamjenice, sinonimi, početak novog pasusa) - jezička pravilnost - oblik teksta i čitkost rukopisa - pravopis

Poznavanje pravopisa se provjerava diktatom. Nastavnik prvi put čita tekst radi informisanja, zatim učenici pišu, a tokom trećeg čitanja učenici ispravljaju greške. Obavezni načini provjeravanja i ocjenjivanja učenika Pismeni i domaći zadaci U toku školske godine se rade dva školska pismena zadatka (po jedan u svakom polugođu). Namjenu ocjenjivanja , sastav i obim građe nastavnik mora unaprijed da najavi. Obim pismenog zadatka mora da odgovara mogućnostima učenika i da je već oproban. Zadaci su bodovani, a broj mogućih bodova je unaprijed određen i napisan. Poslije pismenog zadatka slijedi ispravak koji učenici zajedno pišu.

Nastavnik daje domaće zadatke radi utvrđivanja znanja i sposobnosti koje učenici stiču u nastavi i razvijanja strategije samostalnog učenja. Domaći zadaci moraju biti prikladni, da ne opterećuju učenike, pažljivo pripremljeni i sa jasnim uputstvima i ciljevima. Njima se učenici navikavaju da redovno ispunjavaju svoju obavezu. Uspješni su oni zadaci o kojima učenici dobiju povratnu informaciju. Svaki domaći pismeni zadatak ne mora biti ocijenjen. Ocjenjivanje znanja i vještina Ocjenjivanje znanja i vještina nastavlja se na provjeravanje. Ocjenjivanje se odvija u skladu s Pravilnikom o ocjenjivanju znanja. Pozitivne ocjene dobijene provjeravanjem znanja nastavnik u dogovoru sa učenikom može da upiše kao jednu od ocjena. U jednom klasifikacionom periodu učenik ima najmanje jednu, a najviše dvije ocjene na pismenom dijelu, i najmanje jednu a najviše dvije ocjene iz usmenog dijela. Datum i način ocjenjivanja nastavnik najavljuje unaprijed. Kod ocjenjivanja znanja potrbno je poštovati sljedeća načela:

- svako ocjenjivanje je takođe i provjeravanje, a svako provjeravanje nije nužno i ocjenjivanje

- ciljevi ocjenjivanja kod pojedinih aktivnosti moraju biti jasni i učenici su sa njima upoznati (na primjer ocjenjivanje razumijevanja putem čitanja, ocjenjivanje jezičkog znanja, razumijevanje uputstava, pravopis)

- aktivnosti tj. vrste zadataka su one sa kojima se učenici upoznaju već pri provjeri znanja

- uputstva su jasna i nedvosmislena, planirani zadaci moraju imati primjer

- kriterijumi ocjenjivanja su unaprijed dogovoreni i učenici ih znaju - ocjenjuje se učenikovo znanje, ne neznanje (uzima se u obzir i

znanje, ako učenici pokušavaju da stvore nešto samostalno, i ako sa greškama)

- ocjenjivanje treba koristiti i za motivaciju učenika Uslovi za napredovanje i završetak predmeta Konačna ocjena se izvodi iz ocjena dobijenih u svim klasifikacionim periodima na usmenoj i pismenoj provjeri znanja. 9. RESURSI ZA REALIZACIJU Materijalni uslovi za izvođenje nastave Nastava se odvija u učionici koja je opremljena kasetofonom, grafoskopom i vizuelnim sredstvima (posteri, geografske karte). Kvalitetni rad omogućava specijalizovana učionica sa TV prijemnikom , videom i priručnom literaturom za učenje. Preporučuje se i povremena upotreba računara sa stalnim priključkom na Internet.

Poželjno je da školska biblioteka bude opremljena rječnicima, gramatikama, časopisima, beletristikom i priručnom literaturom za samostalni rad učenika. Okvirni spisak literature i drugih izvora 1.Dahlhaus, B.: Fertigkeit Hören, Langenscheidt, München, 1994 2.Gemeinsamer europäischer Referenzrahmen für Sprachen: lernen, lehren, beurteilen, Langenscheidt, München, 2001 3.Glabionat, Müller, Rusch, Schmitz, Wertenschlag: Profile deutsch, Gemeinsamer europäischer Referenzrahmen, Langenscheidt, München 2001 4.Ehlers S.: Literarische Texte lesen lernen, Klett Edition Deutsch als Fremdsprache, München, 1992 5.Neuner, G/Hunfeld,H.: Methoden des fremdsprachlichen Deutschunterrichts, Langenscheidt, Berlin, 1997 6.Rud, W./Tomaszewski, A.: Grammatik mit Sinn und Verstand, Klett Edition Deutsch, München, 1993 7.Šekularac, B.: Provjera znanja učenika kao sastavni dio nastavnog procesa, U: Strani jezik u nastavi, Nikšić, 1992, str. 105 – 113 8.Šotra, T.: Interkulturalni pristup: izazov u nastavi stranih jezika, U: Savremene tendencije u nastavi stranog jezika, Nikšić, 2001, str. 111 – 112 9. Engel, U.: Kurze Grammatik der deutschen Sprache, IUDICIUM Verlag GmbH, München, 2002 10. Klaus Klott,Maria Koettgen,Andreas Tomasyewski : Orthographie neu, Max Hueber Verlag, Ismaning, 2000 11. Dreyer-Schmitt : Übungsbuch der deutschen Grammatik, Neubearbeitung, Max Hueber Verlag, Ismaning, 2000 12.Berić-Đukić, V./Ristić,G.: Sinhrone osnove nemačkog jezika, Novi Sad, 2003 Pored udžbenika preporučenih i odobrenih od strane Ministarstva, nastavnici su slobodni da u nastavi koriste i druge priručnike za ostvarivanje ciljeva predviđenih programom. 10. PROFIL I STRUČNA SPREMA NASTAVNIKA I STRUČNIH SARADNIKA Nastavu njemačkog jezika u srednjim stručnim školama III stepena mogu izvoditi : profesor njemačkog jezika i književnosti (Filološki / Filozofski fakultet, germanistika),diplomirani filolog (Filološki / Filozofski fakultet, germanistika), diplomirani germanista (Filološki / Filozofski fakultet, germanistika).

1. NAZIV NASTAVNOG PREDMETA Strani jezik I – IV stepen (4x2) KATALOG ZNANJA NJEMAČKI JEZIK, 2+2+2+2 2. ODREĐENJE PREDMETA a) Broj časova prema godinama obrazovanja i oblicima nastave

V r s t a n a s t a v e Razred T V P

Ukupno

I 72 72 II 72 72 III 72 72 IV 66 66

Ukupno 282 282 T – teorijska nastava, seminarski, projektni rad i drugi oblici nastave za sve učenike u odjeljenju V – vježbe i drugi oblici nastave Nastavnik je slobodan da oblikuje oko 10 % nastavnih sadržaja u saradnji sa učenicima i upravom škole u zavisnosti od specifičnosti sredine. b) Nivo postignuća po godinama obrazovanja

Razred

Nivo

Broj časova potrebnih za postizanje znanja i jezičkih vještina na

određenom nivou I A2 72 II A2.1 144 III A2.2 216 IV A2+ 282

3. OPŠTI CILJEVI PREDMETA Glavni cilj izučavanja njemačkog jezika usmjeren je na: - razvoj komunikativnih sposobnosti učenika , - upoznavanje učenika sa svakodnevnim životom , običajima, kulturom,

znamenitostima zemalja njemačkog govornog područja i tolerantnim odnosom u različitim kulturnim i nacionalnim sredinama,

- sticanje radnih navika, marljivost, odgovornost i motivisanost, - usvajanje kulture lijepog ponašanja u školi, porodici i na javnom mjestu,

kao i sposobnost slušanja i uvažavanja mišljenja drugog, - osposobljavanje učenika da učestvuju u kreiranju nastavnog procesa - razvijanje interkulturalne i komunikativne sposobnosti, - otklanjanje predrasuda, spremnost za razumijevanje i interesovanje za

druge, - razvoj ekološke svijesti i pozitivan odnos prema prirodi , životinjama,

prostoru i kulturi stanovanja .

Da bi se ostvarili navedeni ciljevi učenici usvajaju i razvijaju: a) Jezičko znanje i sposobnost: Učenici:

- upoznaju njemački jezik kroz fonetski, morfološki, sintaksički i leksički nivo,

- razvijaju sposobnost za uspješno razumijevanje, govor i pisanje.

b) Socio-lingvistička sposobnost: Učenici:

- razvijaju produktivnu primjenu jezika, - razvijaju sposobnost razumijevanja govornih i pisanih tekstova

c) Govorna sposobnost:

Učenici: - razvijaju strategije za učestvovanje u razgovoru. - razvijaju i usavršavaju sposobnost interpretacije njemačkih

govornih i pisanih tekstova.

d) Strateška sposobnost:

Učenici razvijaju:

- sposobnost za uravnotežene izjave u slučaju nesporazuma, - poštovanje sagovornika i konvencija.

e) Društveno-kulturna sposobnost:

Učenici: - šire svoju komunikacijsku sposobnost izvan granica svoje zemlje, - šire kulturu zemalja njemačkog govornog područja i svoje zemlje, - razvijaju sveukupnu međukulturnu sposobnost komunikacije

6. Strategija samostalnog učenja:

- djelatnosti koje učenicima pomažu u sticanju, očuvanju i korišćenju informacija, - navike za pisanje domaćih zadataka, - da obrađenu lekciju koriste kod samostalnog rješavanja zadataka, - način upotrebe rječnika, gramatičkih pregleda i drugih pomoćnih sredstava, eventualno i elektronskih.

Sticanje i ovladavanje sa sve četiri jezičke sposobnosti odvija se postepenom progresijom:

- razumijevanje onoga što se sluša, - govor, - razumijevanje onoga što se čita, - pisanje.

Na ovom obrazovnom nivou učenici stiču i usavršavaju jezička znanja i sposobnosti (razumijevanje, usmeno i pismeno izražavanje) u

kompleksnijim govornim situacijama sa udubljivanjem u tematske i nastavne sadržaje koji odgovaraju njihovom uzrastu . Slijede tabele na kojima su razrađeni:

7. informativni ciljevi i sadržaji(obuhvataju tematske sadržaje i gramatičku progresiju)

8. formativni ciljevi (procesi preko kojih učenik ostvaruje cilj,odn. komunikacijske funkcije)

9. socijalizacijski ciljevi 4. specifični oblici izvođenja

4. SADRŽAJ / STANDARDI ZNANJA / OPERATIVNI CILJEVI NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – IV STEPEN (4X2) I RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji

Formativni ciljevi Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Hilfsverben (Präsens,Präteritum), - Modalverben können, wollen, müssen,mögen (Präsens, Präteritum) - Imperativ - Trennbare und untrennbare Verben im Präsens - Reflexive Verben - unregelmäßige Verben - Perfekt Imenica – Nomen - Nomen (Nom,Akk.) - Genus der Nomen - Pluralformen - Komposita Član – Determinativ - bestimmter Artikel (Nom, Akk.)

Slušanje - prate jednostavne i konkretne

informacije iz svakodnevnog života ,

- prate razgovor na temu koja ih interesuje,

- razumiju kratka i jednostavna uputstva,

- ponavljaju brojeve, cijene, sate i povezuju sa slikovnim impulsom,

- slušaju jednostavne tekstove i kratke izvještaje koji dopunjavaju poznate teme iz udžbenika

Govor - odgovaraju na jednostavna

pitanja i i reaguju na jednostavne iskaze,

- predstavljaju sebe ili drugoga, pozdravljaju, otpozdravljaju, zahvaljuju se ili mole za nešto,

Ciljevi koji se kod učenika razvijaju, izgrađuju i podstiču kroz sva četiri razreda: . samopouzdanje, . samostalnost, . kreativnost, . razmišljanje, . odgovornost, . motivacija , . radne navike, . sposobnost,

Teme koje se mogu obrađjivati kroz sva četiri razreda: Jezici Svakodnevni život Život mladih Druge zemlje, drugi ljudi Slobodno vrijeme Odmor i putovanja Škola Porodica Jela i pića Stanovanje Zabava , druženje,sport Higijena i zdravlje Moje zanimanje Izgled i odijevanje Tradicija i običaji Društvo i potrošnja Mediji Prirodne ljepote i znamenitosti

- unbestimmter Artikel (Nom,Akk.) - Nullartikel - Possesivartikel - Negationsartikel - Demonstrativartikel (der,die,das) Zamjenica – Pronomen - Personalpronomen (Nom,Akk.) - unbestimmtes ,, es ,, - Demonstrativpronomen (der, die,das) - Indefinitpronomen (viele, nichts, etwas) - Interrogativpronomen(wer,was, wie viel) - Reflexivpronomen Pridjev – Adjektiv - Adjektiv – prädikativ - Adjektiv - adverbial - Adjektivdeklination (Nom, Akk.) - Zahladjektive (Kardinalzahlen) - Uhrzeit

- izvještavaju o svojim aktivnostima,

- opisuju događaje, - daju kratke opise ili

karakteristike o nekome ili nečemu,

- predlažu i reaguju na predloženo: saglašavaju se, odbijaju prijedlog ili predlažu alternativu

Čitanje - čitaju jednostavne informativne

tekstove i kratke opise, - čitaju kratka uputstva ili poruke

iz svakodnevnog života,

- pronalaze poznata imena, riječi i rečenične obrte u kratkim tekstovima na poznate teme,

- pred nekim čitaju jednostavne poznate tekstove,

- razumiju jednostavne stručne tekstove koji se tiču kulture, istorije i osobenosti neke zemlje

Pisanje - pravilno prepisuju kratke

. zalaganje, . marljivost, . spremnost na saradnju, . preuzimanje odgovornosti, . sposobnost da slušaju, razumiju i uvaže druge, . komunikativnost, . tolerantnost, . timski rad, . spremnost na pomoć.

Životna sredina i ekologija Specifični oblici nastave Praktično-muzički izražajni oblici : . jezičke strukture i muzika . pjesme, . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga Projektni zadaci: . izrada plakata, postera, rastera.

Prijedlog- Präposition - Wechselpräpostionen - Präpositionen – temporal : an, bis, in, um, von...bis) (als feste Wendung) - Präpositionen – lokal : an,aus, bei, in, nach, zu, mit, für ) (als feste Wendung) Rečenica – Satz - Satzklammer (mit Modalverben + Infinitiv, Perfekt, trennbare Verben) - Konstativsatz - W-Frage - Imperativsatz - Ja/Nein- Frage - Negation mit nicht und kein - Konnektor / Konjunktor (aber, und, denn ) - Konnektor /Verbindungsadverb (dann ... und dann)

tekstove ili dijelove teksta,

- ortografski tačno pišu kratke tekstove

prema diktatu i sastavljaju jednostavne tekstove,

- pišu kratka pisma ,poruke i saopštenja,

- opisuju ljude i događaje, - unose lične podatke u formulare, - pripremaju i izrađuju

jednostavne projektne zadatke

. kultura lijepog ponašanja u školi, . osjećaj za tačnost i pošto- vanje školskih obaveza,

NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – IV STEPEN (4x2) II RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji

Formativni ciljevi Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Modalverben sollen, dürfen (Präsens, Präteritum) - Präteritum (schwache und unregelmäßige Verben) - Valenz der Verben (Nominativ- ergänzung, Akkusativergänzung, lokale Situativergänzung, Direktiv- ergänzung) - Infinitiv als Handlungsanleitung und Aufforderung Imenica – Nomen - Nomendeklination (Dat.) - Nomen auf – ung,-heit,-keit,-schaft Član – Determinativ - Deklination (Dat.)

Slušanje - prate i razumiju razgovore iz svakodnevnog života , - prate razgovor na temu koja ih

interesuje, - izdvajaju informacije bitne za

snalaženje u jednostavnim situacijama,

- slušaju tekstove sa poznatim riječima i poznatim strukturama u različitom rasporedu,

- razumiju prikladne tekstove i povezuju

sa slikama ili video zapisima

Govor - jednostavnim govornim sredstvima

postavljaju pitanja, odgovaraju, potvrđuju, negiraju, objašnjavaju,

- izražavaju svoja i osjećanja

. osjećaj za važnost života u porodici i društvu, . pravilan odnos prema proslavama i davanju poklona, . osjećaj za zdrav stil života, . osjećaj brige i ljubavi prema životinjama, . ekološka svijest,

Praktično-muzički izražajni oblici : . jezičke strukture i muzika . pjesme, . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga Projektni zadaci: . izrada plakata. postera, rastera Istraživački zadaci: . primjena medija

- Demonstrativartikel (dieser) - Indefinitartikel (alles, viele, etwas, jeder, was) - Interrogativartikel (welcher , was für ein) Zamjenica – Pronomen - Personalpronomen (Dat.) - Possesivpronomen - Demonstrativpronomen (dieser) - Indefinitpronomen (einer,man, keiner,jeder,jemand,was) - Interrogativpronomen(welcher, was für einer) Pridjev – Adjektiv - Adjektivdeklination (Dat.) - Adjektive auf – ig, - isch - Zahladjektive (Ordnungszahlen ; Datum ) - Vergleich Prijedlog- Präposition - Präpositionen mit dem Dativ

drugih, - izvještavaju o svojim

aktivnostima, - na jednostavan način

saopštavaju svoje mišljenje, naklonost ili odbojnost, traže objašnjenje za ono što im nije jasno,

- predstavljaju sebe i drugoga, - opisuju sebe, svoju porodicu i

obrazlažu svoje namjere , - učestvuju u prikladnim

dijalozima Čitanje - čitaju pred nekim poznate i

jednostavne tekstove, čitaju kratke i jednostavne tekstove sa uobičajenom terminologijom uključujući i internacionalizme,

- pronalaze bitne informacije u brošurama, oglasima, jelovnicima, časopisima,

- čitaju kratke i jednostavne tekstove koji se odnose na njihovu oblast interesovanja,

. svijest o povezivanju različitih kultura, . osjećaj zaštite životne sredine, . osjećanje zajedništva, . osjećaj za pozitivne uzore, . osjećaj za njegovanje tijela, . sportski i rekreativni duh

Rečenica – Satz - Imperativsatz mit zweiteiligem Prädikat - Temporalsätze mit als, wenn - weil – Satz - dass-Satz - Realtivsatz - elliptischer Nebensatz mit w-Wort

- čitaju kratka, jednostavna pisma sa ličnim porukama

Pisanje - opisuju jednostavne događaje i

aktivnosti, - u pisanoj formi se zahvaljuju ili

izvinjavaju, - pišu kratke, jednostavne

svakodnevne vijesti i saopštenja,

- pripremaju i izrađuju zadatke

NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – IV STEPEN (4x2) III RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji

Formativni ciljevi Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Konjunktiv II der Hilfs- und Modalverben - Futur I - Valenz der Verben (Dativ- und Akkusativergänzung, Qualitativ- ergänzung, temporale Situativ- ergänzung, Präpositional- ergänzung) Imenica – Nomen - Nomendeklination im Plural - Nomen auf –chen , -lein Član – Determinativ - Demonstrativartikel (derselbe) - Indefinitartikel (wenige, einige,

Slušanje - izdvajaju informacije koje su im

potrebne za putovanja, - prate komunikaciju u javnim

ustanovama, - izdvajaju najvažnije informacije kratkog tonskog snimka, - slušaju glavni iskaz teksta u vezi sa

temom iz udžbenika, - izdvajaju bitne informacije iz

oglasa i i kratkih poruka

Govor - odgovaraju na pitanja po datim

temama, - provjeravaju i potvrđuju

konkretne situacije, - upotrebljavaju prikladna

govorna sredstva u razgovoru :

.

Praktično-muzički izražajni oblici : . pjesme, . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga, . dramatizacija tekstova, . simulacija, Projektni zadaci: . izrada plakata, postera, rastera Istraživački zadaci: . primjena medija

manche) Zamjenica – Pronomen - Relativpronomen (der,die, das ; das, was) - Indefinitpronomen (wenige) Pridjev – Adjektiv - Adjektivdeklination (Dat.) - Adjektive auf – bar, - sam,-voll, - Herkunftsadjektive auf - er (Ortsnamen mit Suffix –er ) - Vergleich Prijedlog- Präposition - Präpositionen mit dem Akkusativ Rečenica – Satz - Finalsatz (damit) - Infinitivkonstruktion mit um...zu - Konzessivsatz (obwohl) - Vergleichssatz (als) - Indirekte Fragen

pitanja, povratna pitanja, saglašavanje, prigovori, ograničenja, argumentacija,

- daju kratke izvještaje i informacije o

događajima i temama iz sopstvenog iskustva i tekstova koje su čitali ili čuli

Čitanje - povezuju jednostavna uputstva za svakodnevnu upotrebu aparata sa slikama i jednostavnim shemama, - prepoznaju zvanične natpise i saopštenja na javnim mjestima, - čitaju tekstove iz svog polja interesovanja, - pred nekim čitaju poznate i

nepoznate tekstove,

Pisanje - opisuju svoje aktivnosti iz svakodnevnog života,

- pišu o aktivnostima i ličnim iskustvima

iz prošlosti, - sastavljaju kratke izvještaje

vezane za određene informacije iz svakodnevnog života,

- u ličnim pismima jednostavno opisuju iskustva, osjećanja, događaje,

- opisuju najvažnije pojedinosti nekog nepredviđenog događaja,

- pripremaju i izrađuju projektne i istraživačke zadatke

NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – IV STEPEN (4x2) IV RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji

Formativni ciljevi Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Vorgangs- und Zustandspassiv (Präsens und Präteritum) - Passiv mit Modalverben - Valenz der Verben (Dativergänzung) Imenica – Nomen - Nomendeklination (Gen.) - Genitiv der Eigennamen Član – Determinativ - Deklination (Gen.) Zamjenica – Pronomen - Deklination (Gen.) - Relativpronomen (was , wo) Pridjev – Adjektiv - Adjektivdeklination (Gen.) Prijedlog- Präposition - Präpositionen – temporal : während, - Präpositionen – lokal:

Slušanje - izdvajaju informacije u nešto

dužem izlaganju, - prate informacije o temama iz

svakodnevnog i poslovnog života, - izdvajaju najvažnije informacije

sa tonskog snimka ili sa medija, - slušaju autentične tekstove sa primjesama dijalekta ,

Govor

- učestvuju u jednostavnom

razgovoru u sklopu datih tema,

- vode jednostavan razgovor o sadržajima lične prirode, - relativno tečno vode telefonski

razgovor : daju ili traže informacije,

- jasno se izražavaju u svakodnevnim

govornim situacijama, - pričaju jednostavne priče,

Praktično-muzički izražajni oblici : . pjesme, . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga, . dramatizacija tekstova, . simulacija, . diskusija Projektni zadaci: . izrada plakata, postera, rastera Istraživački zadaci: . primjena medija

außerhalb, neben, um, - weitere Präpositionen:nach,wegen, zu Rečenica – Satz - Stellung von Pronomen bei Verben mit zwei Ergänzungen, - Exklamativsatz - Konsektivsatz (so...dass,so dass), - Vergleichssatz (wie, je...desto) - Das erweiterte Attribut

- jednostavno opisuju događaje,doživljaje, namjere

Čitanje - pronalaze informacije koje su im potrebne u nešto dužim tekstovima, - čitaju novinske članke vezane za određene teme ili vlastito polje interesovanja , - pronalaze bitne zaključke iz

nekog teksta i usmeno ih iskazuju,

- traže glavnu nit u argumentaciji, - pred nekim čitaju poznate i

nepoznate tekstove, Pisanje - sastavljaju kratku biografiju, - opisuju snove, nadanja i želje, - prave zabilješke na osnovu nekog upita, - kratko obrazlažu i objašnjavaju mišljenja, planove,radnje, - opisuju radnju nekog filma ili

knjige i daju svoje mišljenje, - pripremaju i izrađuju projektne i istraživačke zadatke

5. DIDAKTIČKE PREPORUKE Principi nastave njemačkog jezika Savremena nastava njemačkog jezika upućena je prvenstveno na razvijanje komunikativne kompetencije učenika, njegovim interesima, potrebama i posebnostima. Učenik je u središtu nastavnog procesa i ovaj vid nastave omogućava podsticanje kako intelektualnih tako i emocionalnih, praktičnih i estetskih sposobnosti i potreba učenika. Stavljanjem učenika u središte nastavnog procesa postiže se aktivnost, samoodgovornost, inicijativnost i kreativnost učenika u individualnom i kooperativnom učenju, određivanju tema, sadržaja, oblika rada i produkcionoj jezičkoj djelatnosti. Samim tim, metodička i didaktička transparentnost nastavnika je fleksibilnija. Nastavnik unapređuje i pomaže samostalan i kreativan rad učenika, motiviše i podstiče njihovo samopouzdanje. Kod učenika se razvija pozitivna radoznalost tako što se uvažava njihova želja da isprobaju nešto novo, da odaberu djelatnost i daju rješenja, pruža im se mogućnost da uče jedan sa drugim i jedan od drugoga, osjećaju se slobodnim i sposobnim u razvijanju komunikativnih aktivnosti. Učenik je kreator i ne zavisi više od vodeće uloge nastavnika. Primjenom ove metode do izražaja dolazi učenikova naklonost, potreba, talenat, iskustvo, predznanje kao i društvene potrebe, norme i vrijednosti. Za sticanje znanja i vještina određene su u okviru tematskih oblasti odgovarajuće teme prilagođene ciljnoj grupi, orijentisane na iskustvo i interesovanje učenika i zasnovane na autentičnim tekstovima koji su najbliži stvarnosti kako bi ih učenici lakše i prisnije doživljavali, a samim tim i usvajali i produktivno koristili. One se odnose na svakodnevni život i saznajne potrebe, učenicima su razumljive, motivaciono zahvalne, i omogućavaju im da se aktivno transformišu u sadašnje i buduće komunikacione potrebe i uključe u društveni i kulturni život i običaje zemlje čiji jezik izučavaju, stvarajući sopstvena iskustva na osnovu sličnosti i razlika (slobodno vrijeme, životna sredina, škola, porodica, javni život, međuljudski odnosi, kultura, moralne vrijednosti i konvencije, obrazovanje i nauka, moja zemlja i zemlje čiji jezik učim, društvo ...). Nastavu treba podspješivati i oplemenjivati direktnim kontaktima preko razmjene pisama, slušanja autentičnih tekstova i govora, vođenje razgovora u kojima učenik može da iskaže svoje misli i osjećanja. Pored primjene već naučenog, učenik će na taj način biti motivisan za upotpunjavanje svoga znanja uz prijatan osjećaj da njegovo znanje jezika živi. Procesi razumijevanja kod jezičkih vještina imaju kognitivni karakter i u raznim komunikativnim situacijama realizuju se u međusobnoj zavisnosti.

U izuzetnim situacijama može da se koristi i maternji jezik, naročito u motivacione svrhe za prevazilaženje trenutno nastale krize i kao pomoć za samostalno učenje. Nastavni materijal je urađen prema tematskom principu sa laganom gramatičkom progresijom. Odabir tema, izbor nastavnog sadržaja i organizacija nastave urađeni su na osnovu svakodnevnih komunikativnih potreba sa interkulturalnim sadržajima i motivacionim pretpostavkama za ovaj uzrast učenika. Upoznavanje sa zemljama u kojima se govori njemački jezik i mogućnost predstavljanja svoje zemlje su tematske oblasti koje se ne mogu izostaviti iz nastave stranog jezika. Razvijanje jezičkih vještina Za aktivnu upotrebu jezika kod učenika se razvijaju četiri jezičke vještine: slušanje, čitanje, govor i pisanje. Razumijevanje onoga što se sluša Slušanje je usmena receptivna vještina. Razumijevanje onoga što se sluša ima centralnu ulogu u komunikacionom procesu i odnosi se većinom na globalno ili detaljno razumijevanje tekstova izgovorenih uglavnom na njemačkom književnom jeziku prilikom interpretacije tekstova ili u direktnoj komunikaciji. Kod ove vještine međuzavisno su povezani intonacija i razlikovanje rečenica prema intonaciji, izdvajanje onih elemenata koji upućuju na smisao iskaza, poznavanje jezičkih formi i struktura i prepoznavanje i razlikovanje namjera sagovornika i interpretatora teksta. (pitanje, molba ...). Jezičke aktivnosti treba organizovati tako da se učenici sučeljavaju sa raznim tematskim doživljajima i sadržajima, razgovorima ili diskusijama koji se mogu podržavati mimikom i gestikulacijom kao i onim kod kojih to nije moguće (telefonski razgovor, na primjer). Prije nego što se pređe na slušanje teksta nastavnik odgovarajućim aktivnostima treba da pripremi učenike i njihovu pažnju usmjeri na slušanje teksta. Te aktivnosti se zasnivaju na razgovoru o temi teksta, predstavljanje sadržaja, ponavljanje najtežih fraza i izraza, a kod težih tekstova i pisanjem nekih riječi i fraza na tabli. Kod slušanja učenika treba navikavati da razlikuje glasove (muške, ženske, dječje ...) i da prati i razumije tok govora u dijalogu, monologu, poruci, igri itd. na koji ne može da utiče.

Slušanje teksta, naročito u početku, trebalo više puta da se ponavlja, a zatim provjeri koliko su učenici razumjeli sadržinu teksta (pitanja i odgovori, dopuna rečenica, kratko usmeno prepričavanje, popunjavanje tabele i sl.). Slušanjem i reagovanjem na ono što su čuli učenicima se daje mogućnost za izražavanje vlastitih želja, interesovanja, potreba, sklonosti i dr. Govor Govor je usmena produktivna vještina koja se iskazuje monologom ili dijalogom. Zajedno sa razumijevanjem putem slušanja to je komponenta koja je najuže povezana sa komunikacionim procesom. U nastavi stranog jezika od posebnog je značaja sistematsko razvijanaje govornih vještina i sposobnosti. Da bi postigao taj cilj, nastavnik ima na raspolaganju više vježbi, prije svega sa frekventnim konstrukcijama:

- komunikacijska funkcija govora u konkretnim situacijama (stupanje u

kontakt, pozdravi, informacije o sebi i drugima, prijedlozi, molbe, želje,

namjere, savjeti, osjećanja i emocije, naklonost, odbojnost ...) - odgovor na pitanja, - rasprava o događajima, - povezivanje onoga što se kaže sa prethodno rečenim, - povratne informacije, - povezivanje argumenata, - uloge u nekim igrama, - rješenje nekih problema itd.

Priprema nastavnika za rad na određenom tekstu je veoma važna. Nastavnik mora da motiviše učenike da razmišljaju o datom tekstu i spontano i fleksibilno ispolje svoje mišljenje vezano za sadržaj teksta, da osjeti kad treba da naglasi riječ ili glas, da učenicima omogući da razmisle, osjeti reakciju učenika i ponovi tekst ili preformuliše iskaz, gestom ili mimikom premosti praznine u vokabularu i sl. Izgrađivanje sopstvene strategije da se uz ograničene izražajne mogućnosti postigne željena komunikacija i aktivno učešće učenika u raspravi o nekome tekstu je od izuzetnog značaja jer se jedino tako učenici mogu pobuditi da pažljivo slušaju sagovornika i reaguju, da jasno iskazuju svoje misli i da se snalaze u težim jezičkim situacijama (parafraziranje sadržaja, traženje sinonima, zamjena nepoznatih riječi poznatim, opisno izražavanje itd.). Nastavnik kod vježbi govora može da govor učenika snimi na kasetu tako da učenik može da doživi svoj govor i uvidi svoje kvalitete i nedostatke. Kod vježbi govora mora se voditi računa o pravilnom izgovoru i intonaciji. Treba sve više koristiti autentični govor radi formiranja navike za pravilan izgovor, savladavanje vokabulara i gramatičkih elemenata kao i izgrađivanja strategije

za optimalno aktivno korišćenje postojećeg fonda jezičkih sredstava u datim govornim situacijama. Razumijevanje onoga što se čita Čitanje je pismena receptivna vještina i može da bude globalno, selektivno i detaljno. Kod globalnog razumijevanja prilikom čitanja tekstovi moraju da budu zanimljivi i raznovrsni, svojim sadržajem da motivišu učenika i da odgovaraju njegovom razvojnom nivou. Oni ne smiju da budu previše zahtjevni. Razumijevanje se olakšava pitanjima koja navode na odgovor. Značenje riječi se zaključuje na osnovu konteksta. Rječnik se koristi onda kada se ne može zaključiti značenje iz konteksta, a u tekstu se označavaju samo relevantna mjesta. Selektivno razumijevanje se koristi na primjer kod dužih stručnih tekstova gdje se uzimaju samo potrebne informacije ili se kod poznatih tekstova vraća na pojedine djelove, argumentacije, motive itd. radi praćenja ili dokumentovanja daljeg sadržaja teksta. Kod čitanja učenici treba da se navikavaju da čitaju na glas ili u sebi. Detaljno razumijevanje prilikom čitanja vježba se na kraćim tekstovima. Učenici prvenstveno moraju da se brzo orijentišu u tekstu i da su sposobni da precizno odgovore na pitanja iz teksta, izdvajajući nepoznate riječi i izraze iz konteksta koje se mogu napisati na tabli. Mora da se vodi računa da učenici sami postavljaju pitanja vezana za tekst i tako razvijaju osjećaj za komunikaciju. Kod vježbanja detaljnog razumijevanja prilikom čitanja koriste se jednojezični rječnici. Kod ekstenzivnog čitanja potrebna je stalna pomoć nastavnika i takve vježbe traju tokom cijele godine. Kod razumijevanja prilikom čitanja razlikuju se tri bitne faze:

- faze prije čitanja teksta - faza čitanja teksta - faza nakon čitanja teksta

Faza prije čitanja je pripremna faza i obuhvata aktiviranje predznanja, postavljanje cilja i pripremu za čitanje. Faza čitanja teksta (globalno, selektivno i detaljno) uz primjenu raznih strategija za zaključivanje značenja i sadržaja teksta.

Faza poslije čitanja obuhvata rezimiranje teksta i formiranje svoga stava u odnosu na iskaz teksta. Tekstovi za čitanje moraju da jezički i sadržajno odgovaraju znanju i uzrastu učenika i da ga motivišu na čitanje. Najpogodniji tekstovi su: dnevne novine, časopisi, prospekti, uputstva za upotrebu, anegdote, pripovijetke, kratke priče, odlomci iz romana, pjesme itd. Pisanje Pisanje je pismena produktivna vještina kojom se realizuju osnovne jezičke funkcije u pisanom obliku, bilo da je to bilježenje tuđih izjava ili pisanje sopstvenih tekstova. Pisanje je važna pomoćna djelatnost u ostvarivanju komunikativne funkcije kod svih vještina. Pošto je već stupio na snagu novi pravopis njemačkog jezika, nastavnik je dužan da kod eventualnih tekstova pisanih po starom pravopisu, učenike upućuje na nova pravila. Osnovne komunikativne djelatnosti se razlikuju samo u tome da li se odvijaju u usmenoj ili pisanoj formi. Kod učenja pismenog izražavanja učenicima se najprije daju vježbe u kojima treba da odgovore na postavljena pitanja (na primjer kraći tekstovi u kojima učenici sami treba da formulišu kraj). U pisanim tekstovima učenici treba da svoje misli i ideje izražavaju jasno i da ih logično povezuju u jednu cjelinu kao i da se osposobe da pišu kraće tekstove različitih vrsta (čestitka, telegram, molba, kraće zabilješke, oglase, pisma itd.), to znači da sami odlučuju o sadržaju, jezičko-tekstualnom oblikovanju i metodskom postupku. U starijim razredima učenici već moraju da samostalno aktiviraju svoja predznanja, odabiraju činjenice i argumente, uspostavljaju njihovu međuzavisnost, razlažu ili sintetišu sadržaje za neku temu sa svojim jasnim intencijama. Za provjeru pravilnog pisanje diktat u srednjoškolskom uzrastu može da se koristi u svim razredima. Ispravljanje grešaka Greške u pisanom tekstu su vidljive i na najbolji način upućuju nastavnika na problem kojeme treba posveti više pažnje u procesu učenja i da ga proanalizira. Neophodno je ukazivati na tipične greške i o njima razgovarati u razredu sa stanovišta komunikativnih zahtjeva.

Kod konkretnog vrednovanja nivoa savladanosti pojedinih jezičkih elemenata (gramatika, leksika, itd.) potrebno je da se detaljno isprave greške. Kod komunikativne kompetencije, međutim, važnije je da se zadovolji komunikativni aspekt nego i jezička korektnost, pa, shodno tome, kod grešaka (i leksičkih i gramatičkih) posebna pažnja treba da se posveti greškama koje ometaju, otežavaju ili čak onemogućavaju razumijevanje teksta. Učenici najprije treba da se navode da uoče greške i da pokušaju da ih isprave sami, radom u parovima ili grupi. Ispravljanje grešaka treba da bude primjereno i da se kreće između tolerancije i neophodne intervencije za šta se nastavniku pruža dosta mogućnosti (neverbalni način izražavanja, na primjer) i što zavisi od nastavne faze. Greške mogu da se zapisuju i posluže za vježbe za njihovo otklanjanje. Rad na tekstovima Prilikom rada na tekstovima, razumijevanje prilikom čitanja i interpretacija teksta (pjesme, kratke priče, pripovijetke, odlomci iz dužih tekstova, ali i govori, javne diskusije, eseji itd.). u pisanoj formi su tijesno povezani. Učenici uče da razumiju, izvode zaključke i tumače tekst, čime se pruža mogućnost za kreativnu obradu teksta, jezičko i sadržajno obogaćivanje i individualnu interpretaciju. Za aktivno prihvatanje teksta od strane učenika treba polaziti od aktualizacije njihovih iskustava i predznanja i kreativnog odnosa prema tekstu. Pritom je važan redoslijed:

- razumijevanje teksta (globalno, selektivno, detaljno) - sažeta, selektivna reprodukcija, - razumijevanje poruke teksta, - subjektivno tumačenje, mišljenje, argumentacija, - kreativno preoblikovanje i dorada teksta

Leksika Vokabular može da bude aktivan i pasivan. Aktivna upotreba riječi počiva na njihovoj mnogostrukoj upotrebi u raznim kontekstima u okviru neke teme ili situacije i nudi samostalnost i sigurnost. Što je mogućnost dospijevanja riječi u svijest raznovrsnija (slušanjem, gledanjem, motoričkim aktivnostima ...), utoliko je i izglednije da ona trajno ostane u pamćenju. Učenje riječi napamet svodi se samo na rijetke slučajeve (na primjer, učenje dana u nedjelji, naziva mjeseci, nepravilnih glagola itd.). Jedan od najvažnijih zadataka nastavnika je da brine o planskom proširivanju vokabulara učenika.

Pasivne riječi su riječi koje se mogu aktivirati u receptivnoj oblasti uz mogućnost razumijevanja bez dodatne pomoći. Prelazak pasivnog u aktivni vokabular je moguć vremenom stalnim vježbanjem i upotrebom riječi u različitim kontekstima jer ona jedino tako nalazi svoju pravu upotrebu u pravom značenju. U svrhu rada na razvijanju vokabulara učenici treba da se upute na razne vrste jednojezičkih ili dvojezičkih rječnika, ilustrovanih rječnika, časopisa i drugih priručnika koji služe obogaćivanju fonda riječi i njihove konkretne upotrebe u jeziku. Učenju idioma i izraza sa jezičkom specifičnošću treba pokloniti posebnu pažnju. Gramatičke strukture i oblici Uloga učenja gramatičkih struktura i oblika kod komunikativne i interkulturalne orijentacije učenja stranog jezika nema onu naglašenu ulogu kakvu je imala u gramatičko-prevodilačkoj metodi i koristi se u određenoj jezičkoj situaciji kao potrebno i primjereno jezičko sredstvo u formalnom, funkcionalnom i stilskom pogledu i služi za razumijevanje pisanih i usmenih tekstova, samostalnoj, kreativnoj upotrebi jezika i samostalnom usavršavanju. Poznavanje gramatičkih zakonitosti jezika koji se izučava paralelno na postojećoj kontrastivnoj i komplementarnoj ravni sa maternjim jezikom olakšava razumijevanje i pravilnu upotrebu. U srednjim stručnim školama, gdje se nastavlja učenje njemačkog jezika na osnovu predznanja iz osnovne škole, akcenat treba staviti na funkcionalni i stilistički aspekt učenja gramatike, obnavljanju i produbljivanju ranijeg znanja, uvježbavajući gramatičke strukture i oblike u relevantnim, situativnim kontekstima. Put ka aktivnom savladavanju vodi preko receptivnog razumijevanja. 6. KORELACIJA MEĐU PREDMETIMA Za nastavu njemačkog jezika odabrane su nastavne oblasti i teme koje su najuže povezane sa raznim područjima izučavanja u srednjim stručnim školama. Njihovo objedinjavanje u nastavnom procesu olakšava i pomaže da učenik lakše formira i koristi svoje vlastito znanje. Nastava njemačkog jezika najviše i najbliže se vezuje za nastavu maternjeg jezika, a i nekog drugog stranog jezika i olakšava razvijanje i usavršavanje jezičkih vještina i njemačkog jezika. Uporedjivanje sličnosti i razlika čine specifičnosti jezika bližim i primjenljivijim. Približavanje svijetu književnosti sigurno podstiče interesovanje za njemačku književnu baštinu, njegovanje lijepe riječi i razvijanje ljubavi prema čitanju i obogaćivanju saznanja o kulturnim vezama i njihovom širenju.

Učenik u okviru predmeta filozofije i sociologije stiče odgovarajuća znanja o društvu i načinu razmišljanja što omogućava lakše shvatanje ideja i vremena velikih imena u ovim oblastima na njemačkom govornom području. Život u ravnoteži sa prirodom i zdravom okolinom povezuje nastavu njemačkog jezika sa ekologijom, biologijom, fizikom i hemijom. Određeni sadržaji iz geografije, istorije, likovne i muzičke umjetnosti u vezi su sa nastavom njemačkog jezika u tematskim oblastima u kojima se obrađuju geografske, istorijske, društveno-političke, socijalne i kulturne karakteristike zemalja i naroda njemačkog govornog područja. Prilikom učenja njemačkog jezika veoma su važne, i uvijek u prvom planu, vještine za čije uspješno savlađivanje učenici koriste lična znanja i iskustva razvijana i stečena putem komunikacijskih, socijalnih, ličnih ili nastavnih vještina rezličitih predmeta , a naročito informatike . Da bi se ostvarila veća međupredmetna povezanost kao i veza predmetnih područja i vještina potrebna je saradnja kolega u školi i pažljivo zajedničko planiranje godišnjih nastavnih planova i programa. Takav način planiranja predstavlja za nastavnike lakše i efikasnije ostvarivanje nastavnih i obrazovnih ciljeva, a za učenike produktivnijem učenje i sticanje znanja. 7. STANDARDI ZNANJA Poslije završene srednje stručne škole sa fondom od ukupno 282 časa učenici bi trebalo da postignu nivo A2+ po standardima Savjeta Evrope. Osnovni standardi znanja poslije završene srednje stručne škole Slušanje Učenici razumiju:

- suštinu teksta i ako im sve riječi nijesu poznate, ali im je poznata tema

- informacije iz dužeg izlaganja, ako se govori jasno i standardnim jezikom

- svakodnevni razgovor uz ponavljanje pojedinih riječi i rečenica - informacije po temama iz svakodnevnog i poslovnog života - informacije sa tonskog snimka ili na medijima koje se odnose na

uobičajene teme ako se lagano govori - jednostavna stručna uputstva - jednostavne autentične tekstove sa primjesama dijalekta

Govor Učenici znaju:

- da bez priprema učestvuju u jednostavnim razgovorima u sklopu datih tema

- da ukratko iznesu svoje stavove i mišljenje na formalnim razgovorima

- da jezički savladaju kompleksnije govorne situacije na poznate teme

- da relativno tečno vode telefonski razgovor u svojstvu lica koje daje ili traži informacije

- da se jasno izražavaju u svakodnevnim govornim situacijama - da sa dovoljnom sigurnošću komuniciraju o uobičajenim bliskim

temama ili nekim drugim sadržajima iz svog domena interesovanja - da na jednostavan i neposredan način izlažu pripremljene javne

nastupe Čitanje Učenici razumiju:

- informacije u dužem tekstu, ili u više kratkih tekstova, koje su im potrebne

- suštinu novinskih članaka i izvještaja vezanih za određene teme ili polje interesovanja

- bitne zaključke iz nekog teksta sa razumljivo napisanom argumentacijom

- glavnu nit u argumentaciji i ako ne razumiju sve detalje - opise dogođaja, osjećanja i želje u ličnim pismima - uputstva za upotrebu nekog aparata, ukoliko je pisano

neposrednim, pristupačnim i jasnim jezikom Pisanje Učenici znaju:

- da sastave kratku biografiju - da opišu snove, nadanja i želje - da naprave zabilješke na osnovu nekog upita - da opišu radnju nekog filma ili knjige kao i da daju svoj sud o

tome u pisanoj formi - da kratko pismeno obrazlože mišljenja, planove i radnje - da postavljaju pitanje usmjerena na neki problem i da o tome pišu

na jednostavan način - da na razložan, jednostavan i neposredan način pišu o bliskim

temama u okviru svog polja interesovanja - da napišu kraći i jednostavni kritički osvrt o temama od opšteg

interesa.

8. NAČINI PROVJERAVANJA ZNANJA I OCJENJIVANJA Provjera znanja i ocjenjivanje je pedagoški zadatak koji nastavnik ispunjava u pogledu praćenja individualnog razvoja učenika i njegovu motivaciju za ulaganje dodatnih napora za osposobljavanje da koristi njemački jezik.

Provjeravanje ne smije da se svodi na puku konstataciju da li učenik zna ili ne zna, već na isticanju njegovoga, makar i malog uspjeha. Provjeravanje znanja može da bude:

- dijagnostičko - redovno i - konačno

Dijagnostičko provjeravanje znanja koristi se na početku školske godine i služi za provjeru stečenog nivoa znanja i uspješnosti samog nastavnog procesa. Rezultati se koriste kao osnova za dalje planiranje nastave (promjena metode rada, ponavljanje,

korekcija nastavnih ciljeva, pomoć itd.) i predstavlja evaulaciju prethodnog rada ne samo nastavnika, već i učenika koji na taj način dobijaju uvid u svoj dotadašnji rad i uz pomoć uputstava i savjeta usmjeravaju i unapređuju dalje učenje. O rezultatima dijagnostičkog provjeravanja nastavnik razgovara u odjeljenju, a oni se ne ocjenjuju. Redovno provjeravanje znanja je veoma važan elemenat nastavnog procesa kojim se prati uspješnost i napredovanje u savladavanju njemačkog jezika tokom cijele godine. Učenik treba da bude upoznat sa kriterijumima za vrednovanje svog znanja uz potrebna uputstva i, u prvom redu, treba da posluži za stimulisanje učenika, ocjenjujući njegovo znanje, a ne njegovo neznanje. Redovno provjeravanje znanja može da se vrši pismeno i usmeno preko zadataka otvorenog (produktivne vještine), poluotvorenog i zatvorenog tipa (receptivne vještine). Za praćenje napredovanja i provjeru znanja mogu da se koriste neformalni testovi poslije svake tematske oblasti.. Oni su formulisani sa jasnim ciljem i tijesno su vezani sa sadržajem obrađene materije, tipovima zadataka, oblicima rada i metodama koji su praktikovani na času. Prednost treba uvijek da se da zadacima u većem kontekstu (na pr. imenička promjena pomoću kratkog novinskog teksta) ili kod testa za provjeru leksike postaviti cilj da li se provjerava receptivni ili produktivni vokabular. Takvi testovi se nalaze uz udžbenike ili ih nastavnik sam sastavlja. Formiranjem portfolia prati se individualni jezički razvoj učenika. Uslov za napredovanje i završetak predmeta Konačno provjeravanje znanja koristi se radi utvrđivanja konačnog znanja i sposobnosti učenika na kraju školske godine ili višegodišnjeg perioda. Konačna ocjena se izvodi iz ocjena dobijenih u svim klasifikacionim periodima na usmenoj i pismenoj provjeri znanja.

Razumijevanje slušanog i pisanog teksta Kod receptivnih vještina (razumijevanje teksta slušanjem ili čitanjem) koriste se zadaci zatvorenog tipa (odgovori: da/ne, tačno/pogrešno) koji omogućavaju nastavniku da dođe do što je moguće preciznijih odgovora. Tekstovi moraju biti autentični, prikladni uzrastu i jezičkom znanju učenika a pitanja prilagođena. Najprije se provjeravaju i selektivno (kratki tekstovi, oglasi, najave preko zvučnika itd.), i globalno razumijevanje (vijesti, reportaže itd.) a tek kasnije (u 3. i 4. razredu) se prelazi na detaljno razumijevanje (izvještaj o vremenu, uputstva za upotrebu itd.). Na ovom nivou jezičkog obrazovanja koristi se kombinovano receptivne i komunikativne djelatnosti. Provjeravanje se zato vrši usmeno ili pismeno: odgovorima na pitanja, pisanjem bilješki, davanjem naslova djelovima teksta, pravljenjem rezimea na osnovu informacija dobijenih iz teksta itd. Provjeravanje produktivnih vještina (govor i pisanje) Osposobljavanje učenika da korektno govori i piše je krajnji cilj u učenju stranog jezika. Kod provjeravanje i ocjenjivanja vještine govora komuniciraju učenici međusobno, sa nastavnikom, igraju uloge ili govore monolog. Produkovanje teksta je najčešće vezano za tekst ili sliku. Kod slušanja teksta ili stvaranja priče na osnovu slike učenici mogu da prave i zabilješke sa jasno postavljenom komunikativnom namjerom i komunikativnim ciljem koji im mogu poslužiti za razvijanje govorne komunikacije. Kod ocjenjivanja prati se: - izgovor

- kvalitet iskaza - upotreba idioma - idejna kreativnost i obogaćivanje sadržaja - jezička korektnost - samostalnost u izražavanju - tečnost govora - poznavanje teme

Usmena komunikacija je prisutna na svakom času i omogućava nastavniku da kod učenika kontinuirano prati njegovo zalaganje i rezultate u svim elementima. Učeniku moraju da budu poznati svi elementi i kriterijumi za ocjenjivanje tako da i sami mogu da prate i ocijene svoje znanje i mora da im se omogući da dovoljno razmisle prije nego što odgovore.

Provjeravanje vještine pismenog izražavanja može da se vrši preko zadataka na času ili kroz domaći zadatak. Zadaci mogu biti usmjeravani ili slobodni. Učenici bi trebalo da imaju mogućnosti da svoje radove više puta pregledaju, dopune, poprave i srede. Učenike treba navikavati da sami pokušaju da poprave nedostatke kao i da zadatke pregledaju drugi učenici. Kod ispravljanja pismenih zadataka nastavnik ističe dobre strane i ukazuje na nedostatke. Greške koje prevazilaze nivo znanja učenika se označe, ali se ne ocjenjuju. Elementi koji se ocjenjuju su:

- jasnoća i bogatstvo izražavanja misli - poznavanje i obrada teme - prikladnost poruke čitaocu i cilj komunikacije - bogatstvo i prikladnost vokabulara - struktura rečenice (red riječi) - struktura pasusa / odlomka - koherentnost sastava - elementi kohezije (zamjenice, sinonimi, početak novog pasusa) - jezička pravilnost - oblik teksta i čitkost rukopisa - pravopis

Poznavanje pravopisa se provjerava diktatom. Nastavnik prvi put čita tekst radi informisanja, zatim učenici pišu, a tokom trećeg čitanja učenici ispravljaju greške. Pismeni i domaći zadaci U toku školske godine se u sva IV razreda rade po dva školska pismena zadatka (po jedan u svakom polugođu). Namjenu ocjenjivanja , sastav i obim građe nastavnik mora unaprijed da najavi. Obim pismenog zadatka mora da odgovara mogućnostima učenika i da je već oproban. Zadaci su bodovani, a broj mogućih bodova je unaprijed određen i napisan. Poslije pismenog zadatka slijedi ispravak koji učenici zajedno pišu. Nastavnik daje domaće zadatke radi utvrđivanja znanja i sposobnosti koje učenici stiču u nastavi i razvijanja strategije samostalnog učenja. Domaći zadaci moraju biti prikladni, da ne opterećuju učenike, pažljivo pripremljeni i sa jasnim uputstvima i ciljevima. Njima se učenici navikavaju da redovno ispunjavaju svoju obavezu. Uspješni su oni zadaci o kojima učenici dobiju povratnu informaciju. Svaki domaći pismeni zadatak ne mora biti ocijenjen.

Ocjenjivanje znanja i vještina Ocjenjivanje znanja i vještina nastavlja se na provjeravanje. Ocjenjivanje se odvija u skladu s Pravilnikom o ocjenjivanju znanja. Pozitivne ocjene dobijene provjeravanjem znanja nastavnik u dogovoru sa učenikom može da upiše kao jednu od ocjena. U jednom klasifikacionom periodu učenik ima najmanje jednu, a najviše dvije ocjene na pismenom dijelu, i najmanje jednu a najviše dvije ocjene iz usmenog dijela. Datum i način ocjenjivanja nastavnik najavljuje unaprijed. Kod ocjenjivanja znanja potrebno je poštovati sljedeća načela:

- svako ocjenjivanje je takođe i provjeravanje, a svako provjeravanje nije nužno i ocjenjivanje

- ciljevi ocjenjivanja kod pojedinih aktivnosti moraju biti jasni i učenici su sa njima upoznati (na primjer ocjenjivanje razumijevanja putem čitanja, ocjenjivanje jezičkog znanja, razumijevanje uputstava, pravopis)

- aktivnosti tj. vrste zadataka su one sa kojima se učenici upoznaju već pri provjeri znanja

- uputstva su jasna i nedvosmislena, planirani zadaci moraju imati primjer

- kriterijumi ocjenjivanja su unaprijed dogovoreni i učenici ih znaju - ocjenjuje se učenikovo znanje, ne neznanje (uzima se u obzir i

znanje, ako učenici pokušavaju da stvore nešto samostalno, i ako sa greškama)

- ocjenjivanje treba koristiti i za motivaciju učenika Uslov za napredovanje i završetak predmeta Pozitivna konačna ocjena koja se izvodi iz ocjena dobijenih u svim klasifikacionim periodima na usmenoj i pismenoj provjeri znanja. 9. RESURSI ZA REALIZACIJU Materijalni uslovi Nastava se odvija u učionici koja je opremljena kasetofonom, grafoskopom i vizuelnim sredstvima (posteri, geografske karte). Kvalitetni rad omogućava specijalizovana učionica sa TV prijemnikom , videom i priručnom literaturom za učenje. Preporučuje se i povremena upotreba računara sa stalnim priključkom na Internet. Poželjno je da školska biblioteka bude opremljena rječnicima, gramatikama, časopisima, beletristikom i priručnom literaturom za samostalni rad učenika. Okvirni spisak literature i drugih izvora

1.Dahlhaus, B.: Fertigkeit Hören, Langenscheidt, München, 1994 2.Gemeinsamer europäischer Referenzrahmen für Sprachen: lernen, lehren, beurteilen, Langenscheidt, München, 2001 3.Glabionat, Müller, Rusch, Schmitz, Wertenschlag: Profile deutsch, Gemeinsamer europäischer Referenzrahmen, Langenscheidt, München 2001 4.Ehlers S.: Literarische Texte lesen lernen, Klett Edition Deutsch als Fremdsprache, München, 1992 5.Neuner, G/Hunfeld,H.: Methoden des fremdsprachlichen Deutschunterrichts, Langenscheidt, Berlin, 1997 6.Rud, W./Tomaszewski, A.: Grammatik mit Sinn und Verstand, Klett Edition Deutsch, München, 1993 7.Šekularac, B.: Provjera znanja učenika kao sastavni dio nastavnog procesa, U: Strani jezik u nastavi, Nikšić, 1992, str. 105 – 113 8.Šotra, T.: Interkulturalni pristup: izazov u nastavi stranih jezika, U: Savremene tendencije u nastavi stranog jezika, Nikšić, 2001, str. 111 – 112 9. Engel, U.: Kurze Grammatik der deutschen Sprache, IUDICIUM Verlag GmbH, München, 2002 10. Klaus Klott,Maria Koettgen,Andreas Tomasyewski : Orthographie neu, Max Hueber Verlag, Ismaning, 2000 11. Dreyer-Schmitt : Übungsbuch der deutschen Grammatik, Neubearbeitung, Max Hueber Verlag, Ismaning, 2000 12.Autorenkollektiv unter Leitung von Helmut Liebsch und Helmut Döring: Deutsche Sprache, VEB Bibliographisches Institut, Leipzig, 1976 13.Helbig,G./Buscha,J. : Deutsche Grammatik, VEB Verlag Enzyklopädie, Leipzig,1981 14.Berić-Đukić, V./Ristić,G.: Sinhrone osnove nemačkog jezika, Novi Sad, 2003. Pored udžbenika preporučenih i odobrenih od strane Ministarstva, nastavnici su slobodni da u nastavi koriste i druge priručnike za ostvarivanje ciljeva predvidjenih programom. 10. PROFIL I STRUČNA SPREMA NASTAVNIKA I STRUČNIH SARADNIKA Nastavu njemačkog jezika u srdnjoj stručnoj školi – IV stepen – izvode: profesor njemačkog jezika i književnosti (Filološki fakultet , Filozofski fakultet, germanistika), diplomirani germanista (Filološki fakultet , Filozofski fakultet, germanistika) ,diplomirani filolog (Filološki fakultet , Filozofski fakultet, germanistika).

1. NAZIV NASTAVNOG PREDMETA Strani jezik I –– IV stepen (4x3) KATALOG ZNANJA NJEMAČKI JEZIK, 3+3+3+3 2. ODREĐENJE PREDMETA Društveno-političke promjene posljednje decenije XX vijeka direktno su uticale na nužnost učenja stranih jezika. U Crnoj Gori se, pored engleskog jezika, sve više ispoljavala potreba za izučavanjem i njemačkog jezika. Kao maternji njemački jezik se govori u Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, Lihtenštajnu i drugim regijama svijeta, posebno u Srednjoj i Istočnoj Evropi, što i potvrđuje njegovu široku rasprostranjenost. Veoma je zastupljen u privredi i nauci, a njegovo izučavanje u Crnoj Gori je od posebnog značaja i zbog potreba turističke privrede. Sve veći privredni razvoj i stremljenje ka ukidanju granica u Evropi i internacionalizacija života nameće potrebu za poznavanjem i upotrebom najmanje dva strana jezika, gdje će njemački, svakako, imati posebno mjesto. Njegova trenutna medijska upotreba (kablovska i satelitska televizija) čini ga sve popularnijim na našem govornom području. Društvene promjene nijesu uticale samo na institucionalne uslove, nego i na pedagoške koncepte koji treba da odgovaraju novonastalim društvenim zahtjevima, uslovljavajući tako prodor novih naučnih, didaktičkih i metodičkih zahtjeva za izučavanje stranih jezika. Sigurno da se to odrazilo i na njemački jezik utvrdjivanjem novih vaspitno-obrazovnih ciljeva i metoda učenja njemačkog jezika. Ovaj plan i program je, za razliku od dosadašnjeg, rađen za komunikativnu, interkulturalnu nastavu u čijem središtu je i čiji kreator je učenik, koji je novim didaktičko-metodičkim principima i planiranjem nastave motivisan da u individualnim i kolektivnim precesima učenja savlada i aktivno upotrebljava ovaj jezik. Ovaj plan i program kontinuirano prati zahtjeve za postizanje predvidjenih nivoa znanja jezika ( B 1 ) koje je odredio Savjet Evrope. Izražene potrebe za aktivnim znanjem njemačkog jezika, i naša sve izraženija usmjerenost ka saradnji sa zemljama njemačkog govornog područja na svim nivoima, iziskuju i efikasniji rad na širenju mreže škola u kojima bi se učio. a) Broj časova po godinama obrazovanja

NASTAVNI OBLICI RAZRED

T* V* P* UKUPNO

I 108 * * 108 II 108 * * 108 III 108 * * 108 IV 96 * * 96

UKUPNO 420 * * 420 T= teorijska nastava, seminarski, projektni rad i drugi oblici nastave V= vježbe i drugi oblici nastave kod kojih se odjeljenje dijeli na manje grupe Nastavnik je slobodan da oblikuje oko 10 % nastavnih sadržaja u saradnji sa učenicima i upravom škole u zavisnosti od specifičnosti sredine. b) Nivo postignuća po godinama obrazovanja

Razred

Nivo

Broj časova potrebnih za postizanje znanja

i jezičkih vještina na određenom nivou

I A2.1 108 II A2.2 216 III A2+ 324 IV B1 420

3. OPŠTI CILJEVI PREDMETA Jezik je najprimjerenije sredstvo za kreativno i estetsko formiranje na polju individualnog, društvenog i profesionalnog djelovanja i služi unapređivanju socijalno-afektivne, kognitivne i jezičke sposobnosti učenika. Izučavanje stranog jezika upućuje na interkulturalni razvoj ličnosti, toleranciju, saradnju, poštovanje ličnosti i njenih prava, zdravo poimanje života i demokratije, nove oblike samostalnosti, sretanje sa novim kulturama i direktne kontakte sa ljudima van granica svoje zemlje. Za postizanje navedenih ciljeva potrebno je:

- motivisati, razvijati i unapređivati konstruktivnu radoznalost učenika, - upoznavati učenike sa svakodnevnim životom, običajima, kulturom,

znamenitostima i osnovnim karakterisitkama društvenih odnosa zemalja njemačkog govornog područja kao i da na pravi način može da u tom pogledu predstavi i svoju zemlju, dakle da može da produktivno djeluje u susretima sa ljudima koji govore drugi jezik i žive pod drugim kulturnim nadzorima,

- osposobljavanje i usavršavanje učenika za usmenu i pismenu komunikaciju na njemačkom jeziku i sticanje samopouzdanje u formiranju vlastite jezičke svijesti,

- osposobljavanje učenika da učestvuju u kreiranju nastavnog procesa,

- pravilno korišćenje adekvatnih jezičkih struktura i uočavanje razlika između maternjeg i stranog jezika,

- podsticanje i motivisanje za samostalan rad, dalje usavršavanje i uključivanje u studije i u druge oblike formalnog i neformalnog obrazovanja,

- samostalno korišćenje rječnika, priručnika, gramatika i drugih praktičnih izvora znanja kao i čitanje prikladnih literarnih tekstova,

- buđenje interesovanja za uspostavljanje kontakata i stvaranje socio-kulturnih normi i veza na sopstvenim i internacionalnim vrijednostima i osnovama,

- osposobljavanje za komunikativno djelovanje, širenje vidika mimo svoje zemlje, vaspitanje u duhu otvorenosti prema svijetu i toleranciji, razvijanje interkulturalne i komunikativne kompetencije, razbijanje predrasuda, spremnost za razumijevanje, interesovanje za druge, odlučnost u iznošenju svojih stavova, preuzimanje odgovornosti i kooperativno i odgovorno djelovanje.

Razvoj komunikacionih vještina unaprijediće se primjenom odgovarajuće strategije, tehnike učenja i oblika rada koji omogućavaju kontinuirani razvoj učenika i daju šansu svakom učeniku da nađe sebe, uporedi i procijeni vlastite sposobnosti na receptivnom i produktivnom polju. Ostvarivanjem navedenih ciljeva učenici usvajaju i razvijaju: 1. Jezičko znanje i sposobnost: Učenici:

- upoznaju njemački jezik kroz fonetski, morfološki, sintaksički i leksički nivo, - razvijaju sposobnost za uspješno razumijevanje, govor i pisanje.

2. Socio-lingvistička sposobnost: Učenici:

- razvijaju produktivnu primjenu jezika, - razvijaju sposobnost razumijevanja govornih i pisanih tekstova

2. Govorna sposobnost:

Učenici: - razvijaju strategije za učestvovanje u razgovoru. - razvijaju i usavršavaju sposobnost interpretacije njemačkih govornih i pisanih

tekstova.

3. Strateška sposobnost:

Učenici razvijaju:

- sposobnost za uravnotežene izjave u slučaju nesporazuma, - poštovanje sagovornika i konvencija.

4. Društveno-kulturna sposobnost:

Učenici: - šire svoju komunikacijsku sposobnost izvan granica svoje zemlje, - šire kulturu zemalja njemačkog govornog područja i svoje zemlje, - razvijaju sveukupnu međukulturnu sposobnost komunikacije

6. Strategija samostalnog učenja:

- djelatnosti koje učenicima pomažu u sticanju, očuvanju i korišćenju informacija, - navike za pisanje domaćih zadataka, - da obrađenu lekciju koriste kod samostalnog rješavanja zadataka, - način upotrebe rječnika, gramatičkih pregleda i drugih pomoć- nih sredstava, eventualno i elektronskih.

4. SADRŽAJ/STANDARDI ZNANJA/OPERATIVNI CILJEVI Glavni cilj izučavanja njemačkog jezika usmjeren je na: - razvoj komunikativnih sposobnosti učenika ,

upoznavanje učenika sa svakodnevnim životom , običajima, kulturom, znamenitostima zemalja njemačkog govornog područja i tolerantnim odnosom u različitim kulturnim i nacionalnim sredinama,

- sticanje radnih navika, marljivost, odgovornost i motivisanost, - usvajanje kulture lijepog ponašanja u školi, porodici i na javnom mjestu, kao i sposobnost

slušanja i uvažavanja mišljenja drugog, - osposobljavanje učenika da učestvuju u kreiranju nastavnog procesa - razvijanje interkulturalne i komunikativne sposobnosti, - otklanjanje predrasuda, spremnost za razumijevanje i interesovanje za druge, - razvoj ekološke svijesti i pozitivan odnos prema prirodi , životinjama, prostoru i kulturi

stanovanja .

Sticanje i ovladavanje sa sve četiri jezičke sposobnosti odvija se postepenom progresijom:

- razumijevanje onoga što se sluša, - govor, - razumijevanje onoga što se čita, - pisanje.

Na ovom obrazovnom nivou učenici stiču i usavršavaju jezička znanja i sposobnosti (razumijevanje, usmeno i pismeno izražavanje) u kompleksnijim govornim situacijama sa udubljivanjem u tematske i nastavne sadržaje koji odgovaraju njihovom uzrastu . Slijede tabele na kojima su razrađeni:

10. informativni ciljevi i sadržaji(obuhvataju tematske sadržaje i gramatičku progresiju) 11. formativni ciljevi (procesi preko kojih učenik ostvaruje cilj,odn. komunikacijske

funkcije) 12. socijalizacijski ciljevi

4. specifični oblici izvođenja

4. SADRŽAJ / STANDARDI ZNANJA / OPERATIVNI CILJEVI NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – IV STEPEN (4x3) I RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji

Formativni ciljevi Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb -Hilfsverben (Präsens,Präteritum), - Modalverben können, wollen, müssen,mögen (Präsens, Präteritum) - Imperativ - Trennbare und untrennbare Verben im Präsens - Reflexive Verben - unregelmäßige Verben - Perfekt -Valenz der Verben (Subsumptiv- ergänzung; Nominativergänzung; Akkusativergänzung) Imenica – Nomen - Nomendeklination (Nom,Akk.) - Genus der Nomen - Pluralformen (Nom, Akk.) - Komposita - Substantivierter Infinitiv - Substantive mit Suffix – in, -heit, -keit, -schaft Član – Determinativ - bestimmter Artikel (Nom, Akk.) -unbestimmter Artikel (Nom,Akk.)

Slušanje - prate jednostavne i konkretne

informacije iz svakodnevnog života , - prate razgovor na temu koja ih

interesuje, - razumiju kratka i jednostavna

uputstva, - ponavljaju brojeve, cijene, sate i

povezuju sa slikovnim impulsom, - slušaju jednostavne tekstove i kratke

izvještaje koji dopunjavaju poznate teme iz udžbenika

Govor - odgovaraju na jednostavna pitanja i

i reaguju na jednostavne iskaze, - obrazlažu razlog za ispunjavanje ili

neispunjavanje nekih obaveza, - bez poteškoća predstavljaju sebe ili

drugoga, pozdravljaju, otpozdravljaju zahvaljuju se ili mole za nešto,

- izvještavaju o svojim aktivnostima, - opisuju događaje, - daju kratke opise ili karakteristike o

nekome ili nečemu, - simuliraju telefonski razgovor:

pozivaju, razgovaraju, daju odgovor ili informaciju, završavaju razgovor,

- predlažu i reaguju na predloženo: saglašavaju se, odbijaju prijedlog ili

Ciljevi koji se kod učenika razvijaju, izgrađuju i podstiču kroz sva četiri razreda: . samopouzdanje, . samostalnost, . kreativnost, . razmišljanje, . odgovornost, . motivacija , . radne navike, . sposobnost, . zalaganje, . marljivost,

Teme koje se mogu obrađjivati kroz sva četiri razreda: Jezici Svakodnevni život Život mladih Druge zemlje, drugi ljudi Slobodno vrijeme Odmor i putovanja Škola Porodica Partnerski odnosi Jela i pića Stanovanje Zabava , druženje,sport Higijena i zdravlje Moje zanimanje Izgled i odijevanje Tradicija i običaji Socijalne razlike Društvo i potrošnja Mediji Prirodne ljepote i znamenitosti Životna sredina i ekologija

- Nullartikel - Possesivartikel - Negationsartikel -Demonstrativartikel (der,die,das) Zamjenica – Pronomen - Personalpronomen (Nom,Akk.) - unbestimmtes ,, es ,, - Demonstrativpronomen (der, die,das) - Indefinitpronomen (viele, nichts,etwas) - Interrogativpronomen(wer,was, wie viel) - Reflexivpronomen Pridjev – Adjektiv - Adjektiv – prädikativ - Adjektiv - adverbial - Adjektivdeklination (Nom, Akk.) - Zahladjektive (Kardinalzahlen) - Uhrzeit Prijedlog- Präposition - Wechselpräpostionen - Präpositionen – temporal : an, bis, in,um, von...bis) (als feste Wendung) - Präpositionen – lokal : an,aus, bei, in, nach, zu, mit,für) (als feste Wendung) Rečenica – Satz - Satzklammer (Modalverben +Infinitiv, Perfekt, trennbare Verben) - Konstativsatz - W-Frage

predlažu alternativu Čitanje - čitaju jednostavne informativne

tekstove i kratke opise, - čitaju kratka uputstva ili poruke iz

svakodnevnog života, - pronalaze poznata imena, riječi i

rečenične obrte u kratkim tekstovima na poznate teme,

- pred nekim čitaju jednostavne poznate tekstove,

- samostalno čitaju jednostavne tekstove zabavnog i informativnog karaktera, kratke i jednostavne lirske tekstove, rimovane pjesme i jednostavne literarne tekstove,

- razumiju jednostavne stručne tekstove koji se tiču kulture, istorije i osobenosti neke zemlje

Pisanje - pravilno prepisuju kratke tekstove ili

dijelove teksta, - ortografski tačno pišu kratke tekstove

prema diktatu i sastavljaju jednostavne tekstove,

- pišu kratka pisma ,poruke i saopštenja, - opisuju ljude i događaje, - unose lične podatke u formulare, - pripremaju i izrađuju jednostavne

projektne zadatke

. spremnost na saradnju, . preuzimanje odgovornosti, . sposobnost da slušaju, razumiju i uvaže druge, . komunikativnost, . tolerantnost, . timski rad, . spremnost na pomoć. . kultura lijepog ponašanja u školi, . osjećaj za tačnost i pošto- vanje školskih obaveza,

Specifični oblici nastave Praktično-muzički izražajni oblici : . jezičke strukture i muzika . pjesme, . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga . simulacija Projektni zadaci: . izrada plakata, postera, rastera.

- Imperativsatz - Ja/Nein- Frage - Negation mit nicht und kein - Konnektor / Konjunktor (aber, und, denn ) - Konnektor /Verbindungsadverb (dann ... und dann)

NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – IV STEPEN (4x3) II RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji Formativni ciljevi

Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Modalverben sollen, dürfen (Präsens, Präteritum) - Präteritum (schwache und unregelmäßige Veben) - Verben mit – be - Verb lassen -Valenz der Verben (lokale Situativergänzung, Direktivergänzung) - Infinitiv als Handlungsanleitung und Aufforderung Imenica – Nomen - Nomendeklination (Dat.) - Adjektive als Nomen Član – Determinativ - Deklination (Dat.) - Demonstrativartikel (dieser)

Slušanje - prate i razumiju razgovore iz svakodnevnog života , - prate razgovor na temu koja ih

interesuje, - izdvajaju informacije bitne za

snalaženje u jednostavnim situacijama, - slušaju tekstove sa poznatim riječima

i poznatim strukturama u različitom rasporedu,

- slušaju duže tekstove sa ključnim riječima za razumijevanje teksta ali sa više nepoznatih riječi,

- razumiju tekstove sa dosta nepoznatih riječi i povezuju sa slikovnim impulsima ili video zapisima

Govor - jednostavnim govornim sredstvima

postavljaju pitanja, odgovaraju, potvrđuju, negiraju, objašnjavaju,

. osjećaj za važnost života u porodici i društvu, . pravilan odnos prema proslavama i davanju poklona, . osjećaj za zdrav stil života, . osjećaj brige i ljubavi prema životinjama, . ekološka svijest,

Praktično-muzički izražajni oblici : . jezičke strukture i muzika . pjesme, . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga Projektni zadaci: . izrada plakata. postera, rastera Istraživački zadaci: . primjena medija

-Indefinitartikel(alles,viele, etwas, jeder, was) - Interrogativartikel (welcher , was für ein) Zamjenica – Pronomen - Personalpronomen (Dat.) - Possesivpronomen - Demonstrativpronomen (dieser) - Indefinitpronomen (einer,man, keiner,jeder,jemand,was) - Interrogativpronomen(welcher, was für einer) Pridjev – Adjektiv - Adjektivdeklination (Dat.) - Adjektive auf – ig, - isch -Zahladjektive (Ordnungszahlen ; Datum ) - zusammengesetzte Adjektive - Vergleich Prijedlog- Präposition - Präpositionen mit dem Dativ Rečenica – Satz - Imperativsatz mit zweiteiligem Prädikat - Temporalsätze mit als, wenn - weil – Satz - Realtivsatz -elliptischer Nebensatz mit w- Wort - dass-Sätze und Infinitivkonstruktion mit zu

obrazlažu, - izražavaju svoja i osjećanja drugih, - izvještavaju o svojim aktivnostima, - na jednostavan način saopštavaju

svoje mišljenje, naklonost ili odbojnost, traže objašnjenje za ono što im nije jasno,

- predstavljaju sebe i drugoga, - opisuju sebe, svoju porodicu i

obrazlažu svoje namjere , - učestvuju u prikladnim dijalozima Čitanje - čitaju pred nekim poznate i

jednostavne tekstove, - čitaju kratke i jednostavne tekstove

sa uobičajenom terminologijom uključujući i internacionalizme,

- pronalaze bitne informacije u brošurama, oglasima, jelovnicima, časopisima,

- čitaju kratke i jednostavne tekstove koji se odnose na njihovu oblast interesovanja,

- čitaju kratka, jednostavna pisma sa ličnim porukama

Pisanje - opisuju jednostavne događaje i

aktivnosti, - u pisanoj formi se zahvaljuju ili

izvinjavaju, - pišu kratke, jednostavne svakodnevne

vijesti i saopštenja, - pripremaju i izrađuju zadatke

. svijest o povezivanju različitih kultura, . osjećaj zaštite životne sredine, . osjećanje zajedništva, . osjećaj za pozitivne uzore, . osjećaj za njegovanje tijela, . sportski i rekreativni duh

NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – IV STEPEN (4x3) III RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji Formativni ciljevi

Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Konjunktiv II der Hilfs- und Modalverben - würde- Form - Plusquamperfekt - Futur I - Valenz der Verben (Dativ- und Akkusativergänzung, Qualitativ- ergänzung, temporale Situativ- ergänzung, Präpositional- ergänzung) Imenica – Nomen - Nomendeklination im Plural - Nomen auf –chen , -lein Član – Determinativ - Demonstrativartikel (derselbe) Zamjenica – Pronomen - Relativpronomen (der,die, das ; das, was) - Indefinitpronomen (wenige) Pridjev – Adjektiv - Adjektivdeklination (Dat.) - Adjektive auf – bar, - sam,-voll, -bereit, - los - Herkunftsadjektive auf – er

Slušanje - izdvajaju informacije koje su im

potrebne za putovanja, - prate komunikaciju u javnim

ustanovama, - izdvajaju najvažnije informacije kratkog tonskog snimka, - povezuju komentare iz emisija sa radija ili televizije sa slikama , - slušaju glavni iskaz teksta u vezi sa

temom iz udžbenika, - slušaju govorne priloge i jezički

adekvatno reaguju u nepoznatoj govornoj situaciji

Govor - odgovaraju na pitanja po datim

temama, - reaguju bez većih jezičkih prepreka

u nepredviđenim situacijama, - provjeravaju i potvrđuju konkretne situacije, - vode prikladan razgovor u raznovrsnim govornim situacijama, - upotrebljavaju prikladna govorna

sredstva u razgovoru i diskusiji: pitanja, povratna pitanja, saglašavanje, prigovori, ograničenja, argumentacija, težišta

- povezano izvještavaju, informišu i referišu o događajima i temama iz

.

Praktično-muzički izražajni oblici : . pjesme, . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga, . dramatizacija tekstova, . simulacija, . diskusija Projektni zadaci: . izrada plakata, postera, rastera Istraživački zadaci: . primjena medija

(Ortsnamen mit Suffix – er ) - Vergleich Prijedlog- Präposition - Präpositionen mit dem Akkusativ Rečenica – Satz - Temporalsätze mit nachdem, - Finalsatz (damit) - Infinitivkonstruktion mit um...zu - Konzessivsatz (obwohl) - Vergleichssatz (als) - Indirekte Fragen

sopstvenog iskustva i tekstova koje su čitali ili čuli

Čitanje - čitaju standardne poruke preko pisma

i faksa iz navedenih tema, - povezuju jednostavna uputstva za svakodnevnu upotrebu aparata sa slikama i jednostavnim shemama, - prepoznaju zvanične natpise i saopštenja na javnim mjestima, - čitaju tekstove iz svog polja interesovanja, - čitaju nešto složenije tesktove, - pred nekim čitaju poznate i nepoznate

tekstove, - samostalno čitaju prikladne tekstove

koji nisu obuhvaćeni nastavnim programom

Pisanje - opisuju svoje aktivnosti iz svakodnevnog života, - pišu o aktivnostima i ličnim

iskustvima iz prošlosti, sastavljaju kratke izvještaje vezane za određene informacije iz svakodnevnog života,

- u ličnim pismima detaljno opisuju iskustva, osjećanja, događaje, opisuju najvažnije pojedinosti nekog nepredviđenog događaja,

- sigurno vladaju njemačkim pravopisom, - pripremaju i izrađuju projektne i

istraživačke zadatke

NJEMAČKI JEZIK SREDNJA STRUĆNA ŠKOLA – IV STEPEN (4x3) IV RAZRED Informativni ciljevi i sadržaji

Formativni ciljevi Socijalizacijski ciljevi

Specifični oblici izvodjenja

J e z i č k e s t r u k t u r e Glagol – Verb - Partizip I - Vorgangs- und Zustandspassiv (Präsens und Präteritum) - Passiv mit Modalverben - Vermutung durch Modalverben - Valenz der Verben (Dativergänzung) Imenica – Nomen - Nomendeklination (Gen.) - Genitiv der Eigennamen - Parizipien als Nomen Član – Determinativ - Deklination (Gen.) - Indefinitartikel (wenige, einige, manche) Zamjenica – Pronomen - Deklination (Gen.) - Relativpronomen (was , wo) - Indefinitpronomen (mancher, irgendwelche) Pridjev – Adjektiv - Adjektivdeklination (Gen.) -Vergleich (Adjektive ; Adverbien) Prijedlog- Präposition

Slušanje - izdvajaju informacije u nečijem dužem izlaganju, - prate informacije o temama iz

svakodnevnog i poslovnog života, - izdvajaju najvažnije informacije sa tonskog snimka ili sa medija, - slušaju autentične tekstove sa primjesama dijalekta , - slušaju kompleksnije autentične govorne situacije

Govor - bez priprema učestvuju u razgovoru

u sklopu datih tema, - učestvuju u formalnim razgovorima i pri tom iznose svoje stavove i mišljenje, - relativno tečno vode telefonski

razgovor : daju ili traže informacije, - jasno se izražavaju u svakodnevnim govornim situacijama, Čitanje - pronalaze informacije koje su im potrebne u dužim ili u više kratkih tekstova, - čitaju novinske članke vezane za određene teme ili vlastito polje interesovanja ,

Praktično-muzički izražajni oblici : . pjesme, . recitacije, Izražajni oblici: . igra uloga, . dramatizacija dijaloga, . dramatizacija tekstova, . simulacija, . diskusija Projektni zadaci: . izrada plakata, postera, rastera Istraživački zadaci: . primjena medija

- Präpositionen – temporal : mit, über, während -Präpositionen– lokal: außerhalb, neben, um, um... (he)rum -weitere Präpositionen:nach, wegen, zu Rečenica – Satz -Stellung von Pronomen bei Verben mit zwei Ergänzungen, - Exklamativsatz - Konsektivsatz(so...dass,so dass), - Modalsatz (ohne dass, statt dass, ohne...zu, (an)sttat ... zu), - Vergleichssatz (wie, je...desto) - Das erweiterte Attribut und die Partizipialkonstruktionen

- pronalaze bitne zaključke iz nekog teksta i usmeno ih iskazuju,

- traže glavnu nit u argumentaciji, - prikupljaju dodatne informacije u svrhu boljeg razumijevanja teksta , - pred nekim čitaju poznate i nepoznate

tekstove, Pisanje - opisuju snove, nadanja i želje, - prave zabilješke na osnovu nekog upita, - kratko obrazlažu i objašnjavaju mišljenja, planove,radnje, - opisuju radnju nekog filma ili knjige i

daju svoje mišljenje, - pišu rezime literarnih tekstova,

odnosno kratkih priča, - daju vlastito mišljenje o poznatim i

jednostavnim literarnim i stručnim tekstovima,

- pripremaju i izrađuju projektne i istraživačke zadatke

5. DIDAKTIČKE PREPORUKE Principi nastave njemačkog jezika Savremena nastava njemačkog jezika upućena je prvenstveno na razvijanje komunikativne kompetencije učenika, njegovim interesima, potrebama i posebnostima. Učenik je u središtu nastavnog procesa i ovaj vid nastave omogućava podsticanje kako intelektualnih tako i emocionalnih, praktičnih i estetskih sposobnosti i potreba učenika. Stavljanjem učenika u središte nastavnog procesa postiže se aktivnost, samoodgovornost, inicijativnost i kreativnost učenika u individualnom i kooperativnom učenju, određivanju tema, sadržaja, oblika rada i produkcionoj jezičkoj djelatnosti. Samim tim, metodička i didaktička transparentnost nastavnika je fleksibilnija. Nastavnik unapređuje i pomaže samostalan i kreativan rad učenika, motiviše i podstiče njihovo samopouzdanje. Kod učenika se razvija pozitivna radoznalost tako što se uvažava njihova želja da isprobaju nešto novo, da odaberu djelatnost i daju rješenja, pruža im se mogućnost da uče jedan sa drugim i jedan od drugoga, osjećaju se slobodnim i sposobnim u razvijanju komunikativnih aktivnosti. Učenik je kreator i ne zavisi više od vodeće uloge nastavnika. Primjenom ove metode do izražaja dolazi učenikova naklonost, potreba, talenat, iskustvo, predznanje kao i društvene potrebe, norme i vrijednosti. Za sticanje znanja i vještina određene su u okviru tematskih oblasti odgovarajuće teme prilagođene ciljnoj grupi, orijentisane na iskustvo i interesovanje učenika i zasnovane na autentičnim tekstovima koji su najbliži stvarnosti kako bi ih učenici lakše i prisnije doživljavali, a samim tim i usvajali i produktivno koristili. One se odnose na svakodnevni život i saznajne potrebe, učenicima su razumljive, motivaciono zahvalne, i omogućavaju im da se aktivno transformišu u sadašnje i buduće komunikacione potrebe i uključe u društveni i kulturni život i običaje zemlje čiji jezik izučavaju, stvarajući sopstvena iskustva na osnovu sličnosti i razlika (slobodno vrijeme, životna sredina, škola, porodica, javni život, međuljudski odnosi, kultura, moralne vrijednosti i konvencije, obrazovanje i nauka, moja zemlja i zemlje čiji jezik učim, društvo ...). Nastavu treba podspješivati i oplemenjivati direktnim kontaktima preko razmjene pisama, slušanja autentičnih tekstova i govora, vođenje razgovora u kojima učenik može da iskaže svoje misli i osjećanja. Pored primjene već naučenog, učenik će na taj način biti motivisan za upotpunjavanje svoga znanja uz prijatan osjećaj da njegovo znanje jezika živi. Procesi razumijevanja kod jezičkih vještina imaju kognitivni karakter i u raznim komunikativnim situacijama realizuju se u međusobnoj zavisnosti. U izuzetnim situacijama može da se koristi i maternji jezik, naročito u motivacione svrhe za prevazilaženje trenutno nastale krize i kao pomoć za samostalno učenje. Nastavni materijal je urađen prema tematskom principu sa laganom gramatičkom progresijom. Odabir tema, izbor nastavnog sadržaja i organizacija nastave urađeni su na osnovu svakodnevnih komunikativnih potreba sa interkulturalnim sadržajima i motivacionim pretpostavkama za ovaj uzrast učenika. Upoznavanje sa zemljama u kojima se govori njemački jezik i mogućnost predstavljanja svoje zemlje su tematske oblasti koje se ne mogu izostaviti iz nastave stranog jezika. Razvijanje jezičkih vještina Za aktivnu upotrebu jezika kod učenika se razvijaju četiri jezičke vještine: slušanje, čitanje, govor i pisanje.

Razumijevanje onoga što se sluša Slušanje je usmena receptivna vještina. Razumijevanje onoga što se sluša ima centralnu ulogu u komunikacionom procesu i odnosi se većinom na globalno ili detaljno razumijevanje tekstova izgovorenih uglavnom na njemačkom književnom jeziku prilikom interpretacije tekstova ili u direktnoj komunikaciji. Kod ove vještine međuzavisno su povezani intonacija i razlikovanje rečenica prema intonaciji, izdvajanje onih elemenata koji upućuju na smisao iskaza, poznavanje jezičkih formi i struktura i prepoznavanje i razlikovanje namjera sagovornika i interpretatora teksta. (pitanje, molba ...). Jezičke aktivnosti treba organizovati tako da se učenici sučeljavaju sa raznim tematskim doživljajima i sadržajima, razgovorima ili diskusijama koji se mogu podržavati mimikom i gestikulacijom kao i onim kod kojih to nije moguće (telefonski razgovor, na primjer). Prije nego što se pređe na slušanje teksta nastavnik odgovarajućim aktivnostima treba da pripremi učenike i njihovu pažnju usmjeri na slušanje teksta. Te aktivnosti se zasnivaju na razgovoru o temi teksta, predstavljanje sadržaja, ponavljanje najtežih fraza i izraza, a kod težih tekstova i pisanjem nekih riječi i fraza na tabli. Kod slušanja učenika treba navikavati da razlikuje glasove (muške, ženske, dječje ...) i da prati i razumije tok govora u dijalogu, monologu, poruci, igri itd. na koji ne može da utiče. Slušanje teksta, naročito u početku, trebalo više puta da se ponavlja, a zatim provjeri koliko su učenici razumjeli sadržinu teksta (pitanja i odgovori, dopuna rečenica, kratko usmeno prepričavanje, popunjavanje tabele i sl.). Slušanjem i reagovanjem na ono što su čuli učenicima se daje mogućnost za izražavanje vlastitih želja, interesovanja, potreba, sklonosti i dr. Govor Govor je usmena produktivna vještina koja se iskazuje monologom ili dijalogom. Zajedno sa razumijevanjem putem slušanja to je komponenta koja je najuže povezana sa komunikacionim procesom. U nastavi stranog jezika od posebnog je značaja sistematsko razvijanaje govornih vještina i sposobnosti. Da bi postigao taj cilj, nastavnik ima na raspolaganju više vježbi, prije svega sa frekventnim konstrukcijama:

- komunikacijska funkcija govora u konkretnim situacijama (stupanje u kontaakt, pozdravi, informacije o sebi i drugima, prijedlozi, molbe, želje, namjere, savjeti, osjećanja i emocije, naklonost, odbojnost ...)

- odgovor na pitanja, - rasprava o događajima, - povezivanje onoga što se kaže sa prethodno rečenim, - povratne informacije, - povezivanje argumenata, - uloge u nekim igrama, - rješenje nekih problema itd.

Priprema nastavnika za rad na određenom tekstu je veoma važna. Nastavnik mora da motiviše učenike da razmišljaju o datom tekstu i spontano i fleksibilno ispolje svoje mišljenje vezano za sadržaj teksta, da osjeti kad treba da naglasi riječ ili glas, da učenicima omogući da razmisle, osjeti reakciju učenika i ponovi tekst ili preformuliše iskaz, gestom ili mimikom premosti praznine u vokabularu i sl. Izgrađivanje sopstvene strategije da se uz ograničene izražajne mogućnosti postigne željena komunikacija i aktivno učešće učenika u raspravi o nekome tekstu je od izuzetnog značaja

jer se jedino tako učenici mogu pobuditi da pažljivo slušaju sagovornika i reaguju, da jasno iskazuju svoje misli i da se snalaze u težim jezičkim situacijama (parafraziranje sadržaja, traženje sinonima, zamjena nepoznatih riječi poznatim, opisno izražavanje itd.). Nastavnik kod vježbi govora može da govor učenika snimi na kasetu tako da učenik može da doživi svoj govor i uvidi svoje kvalitete i nedostatke. Kod vježbi govora mora se voditi računa o pravilnom izgovoru i intonaciji. Treba sve više koristiti autentični govor radi formiranja navike za pravilan izgovor, savladavanje vokabulara i gramatičkih elemenata kao i izgrađivanja strategije za optimalno aktivno korišćenje postojećeg fonda jezičkih sredstava u datim govornim situacijama. Razumijevanje onoga što se čita Čitanje je pismena receptivna vještina i može da bude globalno, selektivno i detaljno. Kod globalnog razumijevanja prilikom čitanja tekstovi moraju da budu zanimljivi i raznovrsni, svojim sadržajem da motivišu učenika i da odgovaraju njegovom razvojnom nivou. Oni ne smiju da budu previše zahtjevni. Razumijevanje se olakšava pitanjima koja navode na odgovor. Značenje riječi se zaključuje na osnovu konteksta. Rječnik se koristi onda kada se ne može zaključiti značenje iz konteksta, a u tekstu se označavaju samo relevantna mjesta. Selektivno razumijevanje se koristi na primjer kod dužih stručnih tekstova gdje se uzimaju samo potrebne informacije ili se kod poznatih tekstova vraća na pojedine djelove, argumentacije, motive itd. radi praćenja ili dokumentovanja daljeg sadržaja teksta. Kod čitanja učenici treba da se navikavaju da čitaju na glas ili u sebi. Detaljno razumijevanje prilikom čitanja vježba se na kraćim tekstovima. Učenici prvenstveno moraju da se brzo orijentišu u tekstu i da su sposobni da precizno odgovore na pitanja iz teksta, izdvajajući nepoznate riječi i izraze iz konteksta koje se mogu napisati na tabli. Mora da se vodi računa da učenici sami postavljaju pitanja vezana za tekst i tako razvijaju osjećaj za komunikaciju. Kod vježbanja detaljnog razumijevanja prilikom čitanja koriste se jednojezični rječnici. Kod ekstenzivnog čitanja potrebna je stalna pomoć nastavnika i takve vježbe traju tokom cijele godine. Kod razumijevanja prilikom čitanja razlikuju se tri bitne faze:

- faze prije čitanja teksta - faza čitanja teksta - faza nakon čitanja teksta

Faza prije čitanja je pripremna faza i obuhvata aktiviranje predznanja, postavljanje cilja i pripremu za čitanje. Faza čitanja teksta (globalno, selektivno i detaljno) uz primjenu raznih strategija za zaključivanje značenja i sadržaja teksta. Faza poslije čitanja obuhvata rezimiranje teksta i formiranje svoga stava u odnosu na iskaz teksta. Tekstovi za čitanje moraju da jezički i sadržajno odgovaraju znanju i uzrastu učenika i da ga motivišu na čitanje.

Najpogodniji tekstovi su: dnevne novine, časopisi, prospekti, uputstva za upotrebu, anegdote, pripovijetke, kratke priče, odlomci iz romana, pjesme itd. Pisanje Pisanje je pismena produktivna vještina kojom se realizuju osnovne jezičke funkcije u pisanom obliku, bilo da je to bilježenje tuđih izjava ili pisanje sopstvenih tekstova. Pisanje je važna pomoćna djelatnost u ostvarivanju komunikativne funkcije kod svih vještina. Pošto je već stupio na snagu novi pravopis njemačkog jezika, nastavnik je dužan da kod eventualnih tekstova pisanih po starom pravopisu, učenike upućuje na nova pravila. Osnovne komunikativne djelatnosti se razlikuju samo u tome da li se odvijaju u usmenoj ili pisanoj formi. Kod učenja pismenog izražavanja učenicima se najprije daju vježbe u kojima treba da odgovore na postavljena pitanja (na primjer kraći tekstovi u kojima učenici sami treba da formulišu kraj). U pisanim tekstovima učenici treba da svoje misli i ideje izražavaju jasno i da ih logično povezuju u jednu cjelinu kao i da se osposobe da pišu kraće tekstove različitih vrsta (čestitka, telegram, molba, kraće zabilješke, oglase, pisma itd.), to znači da sami odlučuju o sadržaju, jezičko-tekstualnom oblikovanju i metodskom postupku. U starijim razredima učenici već moraju da samostalno aktiviraju svoja predznanja, odabiraju činjenice i argumente, uspostavljaju njihovu međuzavisnost, razlažu ili sintetišu sadržaje za neku temu sa svojim jasnim intencijama. Za provjeru pravilnog pisanje diktat u srednjoškolskom uzrastu može da se koristi u svim razredima. Ispravljanje grešaka Greške u pisanom tekstu su vidljive i na najbolji način upućuju nastavnika na problem kojeme treba posveti više pažnje u procesu učenja i da ga proanalizira. Neophodno je ukazivati na tipične greške i o njima razgovarati u razredu sa stanovišta komunikativnih zahtjeva. Kod konkretnog vrednovanja nivoa savladanosti pojedinih jezičkih elemenata (gramatika, leksika, itd.) potrebno je da se detaljno isprave greške. Kod komunikativne kompetencije, međutim, važnije je da se zadovolji komunikativni aspekt nego i jezička korektnost, pa, shodno tome, kod grešaka (i leksičkih i gramatičkih) posebna pažnja treba da se posveti greškama koje ometaju, otežavaju ili čak onemogućavaju razumijevanje teksta. Učenici najprije treba da se navode da uoče greške i da pokušaju da ih isprave sami, radom u parovima ili grupi. Ispravljanje grešaka treba da bude primjereno i da se kreće između tolerancije i neophodne intervencije za šta se nastavniku pruža dosta mogućnosti (neverbalni način izražavanja, na primjer) i što zavisi od nastavne faze. Greške mogu da se zapisuju i posluže za vježbe za njihovo otklanjanje. Rad na tekstovima Prilikom rada na tekstovima, razumijevanje prilikom čitanja i interpretacija teksta (pjesme, kratke priče, pripovijetke, odlomci iz dužih tekstova, ali i govori, javne diskusije, eseji itd.). u pisanoj formi su tijesno povezani. Učenici uče da razumiju, izvode zaključke i tumače tekst, čime se pruža mogućnost za kreativnu obradu teksta, jezičko i sadržajno obogaćivanje i individualnu interpretaciju.

Za aktivno prihvatanje teksta od strane učenika treba polaziti od aktualizacije njihovih iskustava i predznanja i kreativnog odnosa prema tekstu. Pritom je važan redoslijed:

- razumijevanje teksta (globalno, selektivno, detaljno) - sažeta, selektivna reprodukcija, - razumijevanje poruke teksta, - subjektivno tumačenje, mišljenje, argumentacija, - kreativno preoblikovanje i dorada teksta

Leksika Vokabular može da bude aktivan i pasivan. Aktivna upotreba riječi počiva na njihovoj mnogostrukoj upotrebi u raznim kontekstima u okviru neke teme ili situacije i nudi samostalnost i sigurnost. Što je mogućnost dospijevanja riječi u svijest raznovrsnija (slušanjem, gledanjem, motoričkim aktivnostima ...), utoliko je i izglednije da ona trajno ostane u pamćenju. Učenje riječi napamet svodi se samo na rijetke slučajeve (na primjer, učenje dana u nedjelji, naziva mjeseci, nepravilnih glagola itd.). Jedan od najvažnijih zadataka nastavnika je da brine o planskom proširivanju vokabulara učenika. Pasivne riječi su riječi koje se mogu aktivirati u receptivnoj oblasti uz mogućnost razumijevanja bez dodatne pomoći. Prelazak pasivnog u aktivni vokabular je moguć vremenom stalnim vježbanjem i upotrebom riječi u različitim kontekstima jer ona jedino tako nalazi svoju pravu upotrebu u pravom značenju. U svrhu rada na razvijanju vokabulara učenici treba da se upute na razne vrste jednojezičkih ili dvojezičkih rječnika, ilustrovanih rječnika, časopisa i drugih priručnika koji služe obogaćivanju fonda riječi i njihove konkretne upotrebe u jeziku. Učenju idioma i izraza sa jezičkom specifičnošću treba pokloniti posebnu pažnju. Gramatičke strukture i oblici Uloga učenja gramatičkih struktura i oblika kod komunikativne i interkulturalne orijentacije učenja stranog jezika nema onu naglašenu ulogu kakvu je imala u gramatičko-prevodilačkoj metodi i koristi se u određenoj jezičkoj situaciji kao potrebno i primjereno jezičko sredstvo u formalnom, funkcionalnom i stilskom pogledu i služi za razumijevanje pisanih i usmenih tekstova, samostalnoj, kreativnoj upotrebi jezika i samostalnom usavršavanju. Poznavanje gramatičkih zakonitosti jezika koji se izučava paralelno na postojećoj kontrastivnoj i komplementarnoj ravni sa maternjim jezikom olakšava razumijevanje i pravilnu upotrebu. U srednjim stručnim školama, gdje se nastavlja učenje njemačkog jezika na osnovu predznanja iz osnovne škole, akcenat treba staviti na funkcionalni i stilistički aspekt učenja gramatike, obnavljanju i produbljivanju ranijeg znanja, uvježbavajući gramatičke strukture i oblike u relevantnim, situativnim kontekstima. Put ka aktivnom savladavanju vodi preko receptivnog razumijevanja. 6. KORELACIJA MEĐU PREDMETIMA

Za nastavu njemačkog jezika odabrane su nastavne oblasti i teme koje su najuže povezane sa raznim područjima izučavanja u srednjim stručnim školama. Njihovo objedinjavanje u nastavnom procesu olakšava i pomaže da učenik lakše formira i koristi svoje vlastito znanje. Nastava njemačkog jezika najviše i najbliže se vezuje za nastavu maternjeg jezika, a i nekog drugog stranog jezika i olakšava razvijanje i usavršavanje jezičkih vještina i njemačkog jezika. Uporedjivanje sličnosti i razlika čine specifičnosti jezika bližim i primjenljivijim. Približavanje svijetu književnosti sigurno podstiče interesovanje za njemačku književnu baštinu, njegovanje lijepe riječi i razvijanje ljubavi prema čitanju i obogaćivanju saznanja o kulturnim vezama i njihovom širenju. Učenik u okviru predmeta filozofije i sociologije stiče odgovarajuća znanja o društvu i načinu razmišljanja što omogućava lakše shvatanje ideja i vremena velikih imena u ovim oblastima na njemačkom govornom području. Život u ravnoteži sa prirodom i zdravom okolinom povezuje nastavu njemačkog jezika sa ekologijom, biologijom, fizikom i hemijom. Određeni sadržaji iz geografije, istorije, likovne i muzičke umjetnosti u vezi su sa nastavom njemačkog jezika u tematskim oblastima u kojima se obrađuju geografske, istorijske, društveno-političke, socijalne i kulturne karakteristike zemalja i naroda njemačkog govornog područja. Prilikom učenja njemačkog jezika veoma su važne, i uvijek u prvom planu, vještine za čije uspješno savlađivanje učenici koriste lična znanja i iskustva razvijana i stečena putem komunikacijskih, socijalnih, ličnih ili nastavnih vještina rezličitih predmeta , a naročito informatike . Da bi se ostvarila veća međupredmetna povezanost kao i veza predmetnih područja i vještina potrebna je saradnja kolega u školi i pažljivo zajedničko planiranje godišnjih nastavnih planova i programa. Takav način planiranja predstavlja za nastavnike lakše i efikasnije ostvarivanje nastavnih i obrazovnih ciljeva, a za učenike produktivnijem učenje i sticanje znanja. 7. STANDARDI ZNANJA Poslije završene srednje stručne škole sa fondom od ukupno 420 časova učenici bi trebalo da postignu nivo B1 po standardima Savjeta Evrope. Osnovni standardi znanja poslije završene srednje stručne škole Slušanje Učenici razumiju:

- suštinu teksta i ako im sve riječi nijesu poznate, ali im je poznata tema - bitne stvari nečijeg dužeg izlaganja, ako se govori jasno i standardnim

jezikom - svakodnevni razgovor uz ponavljanje pojedinih riječi i rečenica - informacije po temama iz svakodnevnog i poslovnog života - informacije sa tonskog snimka ili na medijima koje se odnose na uobičajene

teme ako se lagano govori - glavne djelove nekog dužeg razgovora kome prisustvuje ako se govori

standardnim jezikom i razgovijetno - izlaganja na sastancima ili konferencijama pod uslovom da se radi o bliskoj

temi - obična stručna uputstva i može da prati uputstva razrađena do detalja

Govor Učenici znaju:

- da bez priprema učestvuju u razgovorima u sklopu datih tema - da ukratko iznesu svoje stavove i mišljenje na formalnim razgovorima - da jezički savladaju kompleksnije govorne situacije na poznate teme - da relativno tečno vode telefonski razgovor u svojstvu lica koje daje ili traži

informacije - da se jasno izražavaju u svakodnevnim govornim situacijama - da sa dovoljnom sigurnošću komuniciraju o uobičajenim bliskim temama ili

nekim drugim sadržajima iz svog domena interesovanja - da iskažu svoja osjećanja, da se sa jezičkom sigurnošću snalaze u

prodavnici, pošti, banci, javnim ustanovama, tokom putovanja itd. - da ispričaju neku priču, prepričaju zaplet neke knjige ili filma, opišu neke

stvari ili izmišljene dogođaje - da na jednostavan i neposredan način izlažu pripremljene javne nastupe

Čitanje Učenici razumiju:

- informacije u dužem tekstu, ili u više kratkih tekstova, koje su im potrebne - suštinu novinskih članaka i izvještaja vezanih za određene teme ili polje

interesovanja - bitne zaključke iz nekog teksta sa razumljivo napisanom argumentacijom - glavnu nit u argumentaciji i ako ne razumiju sve detalje - opise dogođaja, osjećanja i želje u ličnim pismima - uputstva za upotrebu nekog aparata, ukoliko je pisano neposrednim,

pristupačnim i jasnim jezikom - može da shvati osnovne zaključke u stručnom tekstu uz pregledno izloženu

argumentaciju Pisanje Učenici znaju:

- da opišu snove, nadanja i želje - da naprave zabilješke na osnovu nekog upita - da opišu radnju nekog filma ili knjige kao i da daju svoj sud o tome u

pisanoj formi - da kratko pismeno obrazlože mišljenja, planove i radnje - da pišu o apstraktnim i konkretnim stvarima, da postavljaju pitanje

usmjerena na neki problem i da o tome pišu na prilično precizan način - da vode prepisku o ličnim stvarima, dešavanjima, donoseći sopstveni sud o

nekim apstraktnim sadržajima ili kulturnim dogođajima - da na razložan, jednostavan i neposredan način pišu o velikom broju bliskih

tema u okviru svog polja interesovanja - da napiše kraći i jednostavni kritički osvrt o temama od opšteg interesa.

8. NAČINI PROVJERAVANJA ZNANJA I OCJENJIVANJA Provjera znanja i ocjenjivanje je pedagoški zadatak koji nastavnik ispunjava u pogledu praćenja individualnog razvoja učenika i njegovu motivaciju za ulaganje dodatnih napora za osposobljavanje da koristi njemački jezik. Provjeravanje ne smije da se svodi na puku konstataciju da li učenik zna ili ne zna, već na isticanju njegovoga, makar i malog uspjeha.

Provjeravanje znanja može da bude: - dijagnostičko - redovno i - konačno

Dijagnostičko provjeravanje znanja koristi se na početku školske godine i služi za provjeru stečenog nivoa znanja i uspješnosti samog nastavnog procesa. Rezultati se koriste kao osnova za dalje planiranje nastave (promjena metode rada, ponavljanje, korekcija nastavnih ciljeva, pomoć itd.) i predstavlja evaulaciju prethodnog rada ne samo nastavnika, već i učenika koji na taj način dobijaju uvid u svoj dotadašnji rad i uz pomoć uputstava i savjeta usmjeravaju i unapređuju dalje učenje. O rezultatima dijagnostičkog provjeravanja nastavnik razgovara u odjeljenju, a oni se ne ocjenjuju. Redovno provjeravanje znanja je veoma važan elemenat nastavnog procesa kojim se prati uspješnost i napredovanje u savladavanju njemačkog jezika tokom cijele godine. Učenik treba da bude upoznat sa kriterijumima za vrednovanje svog znanja uz potrebna uputstva i, u prvom redu, treba da posluži za stimulisanje učenika, ocjenjujući njegovo znanje, a ne njegovo neznanje. Redovno provjeravanje znanja može da se vrši pismeno i usmeno preko zadataka otvorenog (produktivne vještine), poluotvorenog i zatvorenog tipa (receptivne vještine). Za praćenje napredovanja i provjeru znanja mogu da se koriste neformalni testovi poslije svake tematske oblasti.. Oni su formulisani sa jasnim ciljem i tijesno su vezani sa sadržajem obrađene materije, tipovima zadataka, oblicima rada i metodama koji su praktikovani na času. Prednost treba uvijek da se da zadacima u većem kontekstu (na pr. imenička promjena pomoću kratkog novinskog teksta) ili kod testa za provjeru leksike postaviti cilj da li se provjerava receptivni ili produktivni vokabular. Takvi testovi se nalaze uz udžbenike ili ih nastavnik sam sastavlja. Formiranjem portfolia prati se individualni jezički razvoj učenika. Uslov za napredovanje i završetak predmeta Konačno provjeravanje znanja koristi se radi utvrđivanja konačnog znanja i sposobnosti učenika na kraju školske godine ili višegodišnjeg perioda. Konačna ocjena se izvodi iz ocjena dobijenih u svim klasifikacionim periodima na usmenoj i pismenoj provjeri znanja. Razumijevanje slušanog i pisanog teksta Kod receptivnih vještina (razumijevanje teksta slušanjem ili čitanjem) koriste se zadaci zatvorenog tipa (odgovori: da/ne, tačno/pogrešno) koji omogućavaju nastavniku da dođe do što je moguće preciznijih odgovora. Tekstovi moraju biti autentični, prikladni uzrastu i jezičkom znanju učenika a pitanja prilagođena. Najprije

se provjeravaju i selektivno (kratki tekstovi, oglasi, najave preko zvučnika itd.), i globalno razumijevanje (vijesti, reportaže itd.) a tek kasnije (u 3. i 4. razredu) se prelazi na detaljno razumijevanje (izvještaj o vremenu, uputstva za upotrebu itd.). Na ovom nivou jezičkog obrazovanja koristi se kombinovano receptivne i komunikativne djelatnosti. Provjeravanje se zato vrši usmeno ili pismeno: odgovorima na pitanja, pisanjem bilješki, davanjem naslova djelovima teksta, pravljenjem rezimea na osnovu informacija dobijenih iz teksta itd.

Provjeravanje produktivnih vještina (govor i pisanje) Osposobljavanje učenika da korektno govori i piše je krajnji cilj u učenju stranog jezika. Kod provjeravanje i ocjenjivanja vještine govora komuniciraju učenici međusobno, sa nastavnikom, igraju uloge ili govore monolog. Produkovanje teksta je najčešće vezano za tekst ili sliku. Kod slušanja teksta ili stvaranja priče na osnovu slike učenici mogu da prave i zabilješke sa jasno postavljenom komunikativnom namjerom i komunikativnim ciljem koji im mogu poslužiti za razvijanje govorne komunikacije. Kod ocjenjivanja prati se: - izgovor

- kvalitet iskaza - upotreba idioma - idejna kreativnost i obogaćivanje sadržaja - jezička korektnost - samostalnost u izražavanju - tečnost govora - poznavanje teme

Usmena komunikacija je prisutna na svakom času i omogućava nastavniku da kod učenika kontinuirano prati njegovo zalaganje i rezultate u svim elementima. Učeniku moraju da budu poznati svi elementi i kriterijumi za ocjenjivanje tako da i sami mogu da prate i ocijene svoje znanje i mora da im se omogući da dovoljno razmisle prije nego što odgovore. Provjeravanje vještine pismenog izražavanja može da se vrši preko zadataka na času ili kroz domaći zadatak. Zadaci mogu biti usmjeravani ili slobodni. Učenici bi trebalo da imaju mogućnosti da svoje radove više puta pregledaju, dopune, poprave i srede. Učenike treba navikavati da sami pokušaju da poprave nedostatke kao i da zadatke pregledaju drugi učenici. Kod ispravljanja pismenih zadataka nastavnik ističe dobre strane i ukazuje na nedostatke. Greške koje prevazilaze nivo znanja učenika se označe, ali se ne ocjenjuju. Elementi koji se ocjenjuju su:

- jasnoća i bogatstvo izražavanja misli - poznavanje i obrada teme - prikladnost poruke čitaocu i cilj komunikacije - bogatstvo i prikladnost vokabulara - struktura rečenice (red riječi) - struktura pasusa / odlomka - koherentnost sastava - elementi kohezije (zamjenice, sinonimi, početak novog pasusa) - jezička pravilnost - oblik teksta i čitkost rukopisa - pravopis

Poznavanje pravopisa se provjerava diktatom. Nastavnik prvi put čita tekst radi informisanja, zatim učenici pišu, a tokom trećeg čitanja učenici ispravljaju greške. Pismeni i domaći zadaci U toku školske godine se u sva IV razreda rade po dva školska pismena zadatka (po jedan u svakom polugođu).

Namjenu ocjenjivanja , sastav i obim građe nastavnik mora unaprijed da najavi. Obim pismenog zadatka mora da odgovara mogućnostima učenika i da je već oproban. Zadaci su bodovani, a broj mogućih bodova je unaprijed određen i napisan. Poslije pismenog zadatka slijedi ispravak koji učenici zajedno pišu. Nastavnik daje domaće zadatke radi utvrđivanja znanja i sposobnosti koje učenici stiču u nastavi i razvijanja strategije samostalnog učenja. Domaći zadaci moraju biti prikladni, da ne opterećuju učenike, pažljivo pripremljeni i sa jasnim uputstvima i ciljevima. Njima se učenici navikavaju da redovno ispunjavaju svoju obavezu. Uspješni su oni zadaci o kojima učenici dobiju povratnu informaciju. Svaki domaći pismeni zadatak ne mora biti ocijenjen.

Ocjenjivanje znanja i vještina Ocjenjivanje znanja i vještina nastavlja se na provjeravanje. Ocjenjivanje se odvija u skladu s Pravilnikom o ocjenjivanju znanja. Pozitivne ocjene dobijene provjeravanjem znanja nastavnik u dogovoru sa učenikom može da upiše kao jednu od ocjena. U jednom klasifikacionom periodu učenik ima najmanje jednu, a najviše dvije ocjene na pismenom dijelu, i najmanje jednu a najviše dvije ocjene iz usmenog dijela. Datum i način ocjenjivanja nastavnik najavljuje unaprijed. Kod ocjenjivanja znanja potrebno je poštovati sljedeća načela:

- svako ocjenjivanje je takođe i provjeravanje, a svako provjeravanje nije nužno i ocjenjivanje

- ciljevi ocjenjivanja kod pojedinih aktivnosti moraju biti jasni i učenici su sa njima upoznati (na primjer ocjenjivanje razumijevanja putem čitanja, ocjenjivanje jezičkog znanja, razumijevanje uputstava, pravopis)

- aktivnosti tj. vrste zadataka su one sa kojima se učenici upoznaju već pri provjeri znanja

- uputstva su jasna i nedvosmislena, planirani zadaci moraju imati primjer - kriterijumi ocjenjivanja su unaprijed dogovoreni i učenici ih znaju - ocjenjuje se učenikovo znanje, ne neznanje (uzima se u obzir i znanje, ako

učenici pokušavaju da stvore nešto samostalno, i ako sa greškama) - ocjenjivanje treba koristiti i za motivaciju učenika

Uslov za napredovanje i završetak predmeta Pozitivna konačna ocjena koja se izvodi iz ocjena dobijenih u svim klasifikacionim periodima na usmenoj i pismenoj provjeri znanja. 9. RESURSI ZA REALIZACIJU Materijalni uslovi Nastava se odvija u učionici koja je opremljena kasetofonom, grafoskopom i vizuelnim sredstvima (posteri, geografske karte). Kvalitetni rad omogućava specijalizovana učionica sa TV prijemnikom , videom i priručnom literaturom za učenje. Preporučuje se i povremena upotreba računara sa stalnim priključkom na Internet.

Poželjno je da školska biblioteka bude opremljena rječnicima, gramatikama, časopisima, beletristikom i priručnom literaturom za samostalni rad učenika.

Okvirni spisak literature i drugih izvora 1.Dahlhaus, B.: Fertigkeit Hören, Langenscheidt, München, 1994 2.Gemeinsamer europäischer Referenzrahmen für Sprachen: lernen, lehren, beurteilen, Langenscheidt, München, 2001 3.Glabionat, Müller, Rusch, Schmitz, Wertenschlag: Profile deutsch, Gemeinsamer europäischer Referenzrahmen, Langenscheidt, München 2001 4.Ehlers S.: Literarische Texte lesen lernen, Klett Edition Deutsch als Fremdsprache, München, 1992 5.Neuner, G/Hunfeld,H.: Methoden des fremdsprachlichen Deutschunterrichts, Langenscheidt, Berlin, 1997 6.Rud, W./Tomaszewski, A.: Grammatik mit Sinn und Verstand, Klett Edition Deutsch, München, 1993 7.Šekularac, B.: Provjera znanja učenika kao sastavni dio nastavnog procesa, U: Strani jezik u nastavi, Nikšić, 1992, str. 105 – 113 8.Šotra, T.: Interkulturalni pristup: izazov u nastavi stranih jezika, U: Savremene tendencije u nastavi stranog jezika, Nikšić, 2001, str. 111 – 112 9. Engel, U.: Kurze Grammatik der deutschen Sprache, IUDICIUM Verlag GmbH, München, 2002 10. Klaus Klott,Maria Koettgen,Andreas Tomasyewski : Orthographie neu, Max Hueber Verlag, Ismaning, 2000 11. Dreyer-Schmitt : Übungsbuch der deutschen Grammatik, Neubearbeitung, Max Hueber Verlag, Ismaning, 2000 12.Karin Hall/Barbara Scheiner : Übungsgrammatik für Fortgeschrittene, Deutsch als Fremdsprache, Max Hueber Verlag, Ismaning, 2001 13.Đukanović ,J./Engel,U./Mrazović, P./Popadić,H./Žiletić,Z.: Kontrastive Grammatik Deutsch- Serbokroatisch, Novi Sad, 1986 14.Helbig,G./Buscha,J. : Deutsche Grammatik, VEB Verlag Enzyklopädie, Leipzig,1981 15.Autorenkollektiv unter Leitung von Helmut Liebsch und Helmut Döring: Deutsche Sprache, VEB Bibliographisches Institut, Leipzig, 1976 16.Berić-Đukić, V./Ristić,G.: Sinhrone osnove nemačkog jezika, Novi Sad, 2003. Pored udžbenika preporučenih i odobrenih od strane Ministarstva, nastavnici su slobodni da u nastavi koriste i druge priručnike za ostvarivanje ciljeva predvidjenih programom.

10. PROFIL I STRUČNA SPREMA NASTAVNIKA I STRUČNIH SARADNIKA Nastavu njemačkog jezika u srdnjoj stručnoj školi – IV stepen – izvode: profesor njemačkog jezika i književnosti (Filološki fakultet , Filozofski fakultet, germanistika), diplomirani germanista (Filološki fakultet , Filozofski fakultet, germanistika) ,diplomirani filolog (Filološki fakultet , Filozofski fakultet, germanistika).