1. BLOK

PREDAVANJA:

Uvod u razvojnu

psihologiju i

teorije razvoja

Nositelj: doc. dr. sc. Lovorka Brajković

Ana Petak, mag. psych.

FAKULTET HRVATSKIH STUDIJA SVEUČILIŠTA U ZAGREBUPedagoško-psihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje

nastavnika

Sadržaj

❖ Ciljevi razvojne psihologije

❖ Povijesni pogledi na djetinjstvo

❖ Počeci znanstvene razvojne psihologije

❖ Razvojni procesi i razvojna razdoblja tijekom života

❖ Utjecaji na razvoj mozga i njegovih funkcija

Sadržaj drugog dijela

predavanja

❖ Adolescencija – razvoj identiteta i ličnosti

❖ Fizički, kognitivni i socijalni razvoj u adolescenciji

❖ Razvoj identiteta

❖ Razumijevanje ponašanja: Konformizam i grupni procesi

❖ Problemi u ponašanju u adolescenciji

Zašto je ovo važno za vas?

Razumijevanje odnosa prema djetinjstvu kroz povijest omogućuje nam da u kontekstu

pogrešaka iz prošlosti kritički pristupimo suvremenim teorijama o dječjem razvoju.

Stavljamo dijete u kontekst razvojne faze i kako biste razumjeli koji sve utjecaju oblikuju

njegov fizički i psihički razvoj.

Razvojna psihologija

❖ Proučava psihički razvoj čovjeka od začeća do smrti

❖ Bavi se opisom, objašnjenjem i modifikacijom u ponašanju kroz cijeli život (unutar pojedinca i između pojedinaca)

❖ Uže psihologijske grane razvojne psihologije:

❖ dječja psihologija,

❖ psihologija adolescencije,

❖ psihologija mladenaštva,

❖ srednje dobi,

❖ psihologija starosti ili gerontopsihologija.

Ciljevi razvojne psihologije

1) Deskripcija: Opis razvoja i razvojne

norme (ponašanja i sposobnosti u svakom

periodu razvoja)

2) Objašnjavanje: zašto se ponašanja

mijenjaju

3) Predikcija: predviđanje razvoja

ponašanja; po potrebi ga modificirati ili

optimizirati

4) Kontrola

PRIBLIŽNO TRAJANJE RAZDOBLJE RAZVOJA

od začeća - rođenja (38 tjedana - 266 dana) 1.) PRENATALNO RAZDOBLJE

Od rođenja do 2. godine 2.) DOJENAČKA DOB I NAJRANIJE DJETINJSTVO

Od 2. do 6. godine 3.) RANO DJETINSTVO (period malog djeteta)

Od 6. do 11. godine 4.) SREDNJE DJETINJSTVO (školska dob)

Od 11. do 15. godine 5.) PUBERTET

Od 15. do 20. godine 6.) ADOLESCENCIJA

Od 20. do 40. godine 7.) RANA ODRASLA DOB

Od 40. do 60. godine 8.) SREDNJA (zrela) ODRASLA DOB

> 60. godine 9.) KASNA ZRELA DOB (starost)

Razvojna periodizacija

(Berk, 2008)

Razlozi proučavanja psihološkog

razvoja djece

➢ razdoblje brzog razvoja,

➢ više razvojnih promjena nego tijekom bilo kojeg drugog razdoblja (npr. fizički razvoj ljudi u prvoj godini života veći nego u bilo kojoj drugoj godini života; socijalne interakcije, učenje govora, pamćenje i sposobnost razumijevanja I sl.),

➢ događaji i iskustva iz prvih godina snažno utječu na cijeli kasniji razvoj osobe (“Dijete je otac čovjeka”)

➢ psihološke teorije uglavnom unisono tvrde da ono što jesmo u odraslom dobu, u velikoj mjeri ovisi o našem razvoju i iskustvima tijekom djetinjstva.

Iako se o dječjem ponašanju i doživljavanju mnogo toga zna, još uvijek postoje brojna pitanja o dječjem razvoju koja tek čekaju odgovor.

ODNOS PREMA DJETETU I

DJETINJSTVU KROZ POVIJEST

(Tatalović-Vorkapić, 2013)

ODNOS PREMA DJETETU I

DJETINJSTVU KROZ POVIJEST

❖ PRVOBITNA ZAJEDNICA: djeca – promatrana kao sredstvo za svrhu odraslih,

odgajana za preživljavanje i pomaganje odraslima. Nije se poznavao ili priznavao

njihov individualni razvoj.

❖ ANTIČKA GRČKA I RIM (600 pr.n.e - 400 god.): djeca su svojina koja se može

razmjenjivati i trošiti (infanticid, robovi, žrtvovanje bogovima);

• Žensku djecu "držali" samo za reprodukcijske svrhe,

• Efebofilija i pedofilija, grubo fizičko kažnjavanje, seksualno iskorištavanje

(Vasta, Haith i Miller, 2005)

ODNOS PREMA DJETETU I

DJETINJSTVU KROZ POVIJEST

❖ SREDNJI VIJEK:

• Djeca tretirana kao manje iskusni odrasli

• Crkva - specifične kvalitete (čistoću i nevinost)

• dopuštala samo religiozna objašnjenja ljudskog ponašanja, ometala znanstvena istraživanja

• obostrana korist: neželjeni – u sjemeništa i samostane

❖ RENESANSA (14. - 17. st.):

• briga za djecu se povećava (domovi za nahočad - bolesnu i neželjenu djecu)

• Galilei – fizički i biološki mehanizmi u podlozi razvoja (Crkva ne prihvaća)

(Vasta, Haith i Miller, 2005)

❖ REFORMACIJA (16. st.):

• puritanci- prvi opsežan model dječjeg razvoja

• Ideja dječje urođene zle prirode i sklonosti prema grijehu

• spasenje u potpunosti ovisi o pravilnom odgoju

• prvi priručnici za odgoj i "odgojne" knjige za djecu (strogi disciplinarni običaji)

❖ RENE DESCARTES – DUALISTIČKI MODEL (1596 - 1650):

• raskrčio je put za znanstveno istraživanje ljudskog ponašanja predlažući dualistički sustav u kojem

ne-fizički um upravlja mehaničkim funkcioniranjem fizičkog tijela;

• tijelo funkcionira prema mehaničkim zakonima, a oni se mogu objektivno istraživati

(Vasta, Haith i Miller, 2005)

Prvi teoretičari

❖ JOHN LOCKE (1632-1704) - Empirizam – prihvaća dualizam, um novorođenčadi

tabula rasa (prazna ploča) i cjelokupna spoznaja stječe se kroz iskustvo i učenje

= okolinska teorija

❖ JEAN-JACQUES ROUSSEAU ( 1712-1778) - Nativizam - model prema kojem se

djetetovo ponašanje razvija na osnovi urođenih ideja i procesa

➢ Djeca se rađaju sa znanjem i idejama koje se s dobi prirodno pojavljuju

➢ urođeno znanje = načela pravde, poštenja i osjećaja savjesti

(Vasta, Haith i Miller, 2005)

CHARLES DARWIN (1809-1882)

Evolucionizam:

a) pripadnici vrste se razlikuju po svojim karakteristikama;

b) svaka vrsta proizvodi više potomaka nego što okolina može podnijeti, što

dovodi do natjecanja – prirodna selekcija (najsposobniji prežive u borbi za

opstanak, te bolje karakteristike prenose na djecu).

– Ernst Haeckel - formulaciju rekapitulacijske teorije: ontogeneza rekapitulira

filogenezu (razvoj pojedinca se odvija kroz stupnjeve koji su sukladni razvoju

cijele vrste)

ljudska ponašanja imaju porijeklo u prošlosti zbog koristi za preživljavanje naših

predaka

Pioniri dječje psihologije❖ G. Stanley HALL (1846-1924):

o Započelo znanstveno istraživanje

o predlaže teoriju razvoja baziranu na načelima evolucijske rekapitulacije

o udžbenik o adolescenciji "ADOLESCENCE"

o zalagao se za popularizaciju psihologije

❖ Alfred BINET (1857 - 1911):

o Konstruirao je (zajedno s T. Simonom) prvi test inteligencije radi selekcije potencijalno uspješne od djece s mentalnim teškoćama

❖ James - Martin BALDWIN (1861-1934):

o Naglašavao važnost teorija u znanosti,

o Razvio je genetičku epistemologiju (razvoj je progresivna promjena, ne samo kvantitativna već i kvalitativna).

❖ John B. WATSON (1878-1958)

o doprinio da je dječja psihologija postala prirodna znanost, uvodeći (objektivne istraživačke metode). Začetnik biheviorističke teorije.

❖ Sigmund FREUD (1856-1939)

o teorija psihoseksualnog razvoja koja je izrasla iz kliničkog rada u psihoanalizi.

(Tatalović-Vorkapić, 2013)

Problemi razvojne psihologije

Problem prirode nasuprot odgoju: je li primarni

izvor razvojnih promjena:

a) urođeno nasljeđe ILI

b) okolinski i odgojni uvjeti, tj. učenje i iskustvo

❖ Prema današnjem shvaćanju na razvoj utječu

biološki i socijalni faktori (učenje);

❖ Dilema: u kojoj mjeri dominiraju jedni

odnosno drugi faktori

Problem kontinuiteta nasuprot diskontinuiteta:

dvije komponente:

a) tijek razvoja - da li razvoj teče glatko i stabilno, (nove sposobnosti, vještine i znanja se usvajaju podjednakom brzinom) ili se razvoj odvija različitim brzinama (izmjenjuju se faze brzog i sporog razvoja);

b) povezanost razvoja, tj. da li se rana ponašanja nadograđuju jedna na drugo i tako stvaraju kasnija, ili se pojedini oblici ponašanja pojavljuju nezavisnood postojećih

Problem normativnog nasuprot idiografskom:

❖ usmjerenost istraživača ili prema sličnostima dječjeg razvoja,

❖ ili na činitelje koji proizvode individualne razlike među djecom

Odnos prema djetetu i djetinjstvu danas?

Kako će budući teoretičari opisivati današnje razdoblje?

Griješimo li možda i mi?

Teorije

razvoja

Pregled teorija razvoja kroz povijest

- skraćeni opisi:

❖ psihoanalitičke

❖ bihevioralne

❖ teorije socijalnog učenja

❖ kognitivističke

❖ etološke

❖ ekološke

Promatramo u kojem kontekstu se

nalaze učenici!

Psihoanalitičke teorije(prema Tatalović-Vorkapić, 2013)

TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA (S. Freud)

– Tri razine svijesti:

1. Svjesno (iskrivljena slika)

2. Predsvjesno (dostupno pamćenje)

3. Nesvjesno (potisnuti sadržaji, nesvjesno

znanje i predverbalno iskustvo)

Nadogradnja teorije:

Struktura ličnosti: ID (ugoda), EGO (realnost),

SUPEREGO (ideal)

Preuzeto iz: simplypsychology.org

Cjelokupno ponašanje čovjeka uzrokovano je

INSTINKTIMA i usmjereno na njihovo zadovoljavanje, svaki

instinkt ima primarnu EROGENU ZONU (oči, uši, usta, muški i

ženski spolni organi, prsa i anus), podraživanje zone izaziva

seksualno zadovoljstvo.

Ličnost se razvija kroz 5 stadija – svaki uspješno odrađeni

stadij vodi u prilagođenu ličnost, a fiksacije i regresije u

neprilagođene.

Obrambeni mehanizmi ega (omogućuju egu da kontrolira id)

Razvoj ličnosti (Freud)

1. ORALNI STADIJ (0 - 18 mj.) Erogena zona: usta

❖ Izvori zadovoljstva: sisanje, grickanje, žvakanje, ljubljenje

❖ premalo ili preveliko zadovoljenje → u odrasloj dobi pasivne, nezrele i ovisne –

oralni tip ličnosti

❖ Ako je količina podraživanja prevelika, dijete nije motivirano da prijeđe u

sljedeću fazu, tj. dolazi do fiksacije

❖ Stres i napetost vode do regresije - pušenje, pretjerano jedenje, žvakanje

žvakaće i slično

2. ANALNI STADIJ (18. mj. - 3. godine.) Erogena zona: područje anusa

❖ Izvori zadovoljstva su: retencija ili ispuštanje fekalija, kontroliranje tog postupka

❖ „Trening toalete”: analni tip ličnosti

a) prestrogi - razvoj ANALNO-RETENTIVNOG karaktera: škrta, suzdržana, tvrdoglava

i izrazito uredna i čista osoba

b) preblagi - razvoj ANALNO-AGRESIVNOG karaktera: nesređena, destruktivna,

okrutna i posesivna osoba

3. FALUSNI STADIJ (3. god. – 5/6. god.): Erogena zona: seksualni organi

❖ Izvori zadovoljstva: stimulacija spolnih organa

❖ Fiksacija (falusni tip ličnosti):

o kod muškaraca očituje se: ambicioznošću, hvalisavost, bezobzirnost,

drskost, tj. težnjom za dokazivanjem muškosti;

o kod žena: pojačanom interesu za muškarce, promiskuitetnom ponašanju,

zavođenju i slično

4. STADIJ LATENCIJE (6. god. - 12. god., do puberteta) Erogena zona:

nema.

❖ Libido je smanjen i sublimiran; razvijaju najrazličitiji interesi i

aktivnosti; Izbjegava se suprotni spol; druženje samo s vršnjacima

istog spola

5. GENITALNI STADIJ (12. god. – do smrti) Erogena zona: seksualni

organi.

❖ Izvori zadovoljstva su: heteroseksualni odnosi.

❖ Genitalni tip ličnosti je za psihoanalizu idealan tip ličnosti.

o socijalna zrelost, socijalno-seksualni odnosi i odgovornost

POZITIVNE STRANE:

• Prva sveobuhvatna teorija

ličnosti, bez koncepcija poput

„duha, duše”

• tumači čovjeka kao nesvjesno

biće, bez slobodne volje

• razrađeni obrambeni mehanizmi

• za razvoj bitna interakcija

nasljeđa i okoline

NEGATIVNE STRANE - KRITIKA

1. Teorija ja izgrađena studijama slučaja

2. Ima mnogo pojmova koji se ne mogu

mjeriti ni znanstveno dokazati

3. Opisuje razvoj unatrag, nema

predviđanja

(itd...)

E. H. Erikson: PSIHOSOCIJALNA

TEORIJA RAZVOJA

EGO – PSIHOLOGIJA; CJELOŽIVOTNI RAZVOJ:

KRIZE: Svaki period razvoja vezan je uz određenu krizu koja je prekretnica za razvoj

ličnosti, a nastaje zbog fiziološke maturacije organizma i socijalnih zahtjeva koje

okolina postavlja pojedincu

(Preuzeto iz Tatalović-Vorkapić, 2013. str 22)

(Preuzeto iz Tatalović-Vorkapić, 2013. str 22)

Teorije razvoja

❖psihoanalitičke

❖ bihevioralne

❖ teorije socijalnog učenja

❖ kognitivističke

❖ etološke

❖ ekološke

Biheviorističke teorije razvoja

a) P. Pavlov (1849-1936): TEORIJA KLASIČNOG UVJETOVANJA

b) S. F. Skinner (1904-1990): TEORIJA OPERANTNOG UVJETOVANJA

Osnovni uzrok razvoja je učenje.

Učenje: relativno trajna promjena u ponašanju

koja je rezultat vježbe ili iskustva.

I. P. Pavlov: TEORIJA KLASIČNOG ILI

RESPONDENTNOG UVJETOVANJA

(Preuzeto iz Tatalović-Vorkapić, 2013. str 24)

Naučio pse da sline na zvuk zvona!

- Hrana izaziva slinjenje (bezuvjetna reakcija)

- Ako se hrana pojavljuje istovremeno sa zvukom zvona (uvjetovani p.), s vremenom će i samo zvuk zvona izazivati slinjenje (uvjetovana reakcija)

+ gašenje+generalizacija(...)

Učenje emocija: J. B. Watson (1878-

1958)

➢ Eksperiment “Mali Albert”

- Albert (11mj) se igrao s malim bijelim štakorom (zadovoljstvo)

- ubrzo je uz pojavu štakora uslijedio glasan zvuk (udaranje u gong), što je Alberta plašilo.

Posljedica: Albert se počeo bojati i štakora, ali i svih bijelih predmeta u blizini (npr. vate).

https://www.youtube.com/watch?v=9hBfnXACsOI&t=301s

➢ Eksperiment „Peter” (M. C. Jones, 1924.)

- Peter se bojao zečeva- protuuvjetovanje straha: dok bi Peter jeo (ugoda) daleko od njega u

istoj sobi sjedio je zec, ubrzo je povezao ugodne emocije sa zecom i strah se ugasio

- isti efekt se može postići postepenim približavanjem objekta straha

Praksa?

❖ Strah od zubara: uparivanje ordinacije i osjeta boli (generalizacija na sve bijele kute)✓ Rješenje: odlasci zubaru samo na preglede

❖ Strah od izlaska pred ploču: uparivanje ploče i nelagode ✓ Rješenje: prozivanje učenika kada smo sigurni da će nešto dobro napraviti

❖ Strah od zmija ✓ Rješenje: postepeno približavanje objektu

B. F. Skinner: Instrumentalno

uvjetovanje

➢ “Skinnerova kutija”

➢ Neko dijete može:

➢ Dijeliti svoje igračke s prijateljima jer takvo ponašanje često rezultira sličnim ponašanjem drugog djeteta (potkrepljenje);

➢ U samoposluživanju imati izljev bijesa jer to obično rezultira time da mu majka kupi slatkiše

➢ Jako se truditi na satovima u školi jer ga njegov učitelj hvali kada dobro odgovori napostavljeno pitanje

(Preuzeto iz Tatalović-Vorkapić, 2013)

Svaka posljedica koja povećava vjerojatnost ponovnog pojavljivanja nekog

ponašanja zove se potkrepljenje.

Svatko teži ugodi i izbjegavanju neugode.

Raspored potkrepljivanja

KONTINUIRANO – potkrepljenje slijedi iza svakog operantnog ponašanja (nedostaci: brzo gašenje i neekonomičnost)

POVREMENO – vremenska distribuiranost potkrepljivanja ima značajan utjecaj na brzinu uspostavljanja operantno uvjetovanog odgovora.

➢ Ako želimo brzo uspostaviti neki operantan odgovor treba provoditi konstantno potkrepljivanje.

➢ Ako je važnije da se naučen odgovor održi duže vrijeme, onda treba provesti povremeno potkrepljivanje.

(Preuzeto iz Tatalović-Vorkapić, 2013.)

Teorije razvoja

❖psihoanalitičke

❖ bihevioralne

❖ teorije socijalnog učenja

❖ kognitivističke

❖ etološke

❖ ekološke

Teorija socijalnog učenja

(Bandura)

– Učenje opažanjem: oblik učenja u kojem se ponašanje opažača mijenja kako

rezultat opažanja modela

– Eksperiment s Bobo lutkom (1977)

https://www.youtube.com/watch?v=zerCK0lRjp8

Djeca predškolske dobi promatrala model koji se agresivno igrao s BOBO lutkom. Nakon

toga, stavljena su u prostoriju s istim igračkama, a jedna od njih je bila Bobo lutka. Djeca

su imitirala model, bez obzira na kažnjavanje!

Učenje agresivnog ponašanja

– 1. Osnaživanje

– Nagrada za agresivno ponašanje (npr. ponos oca kad dijete istuče starijeg brata;

pažnja)

– Ako se nagrada dobivala povremeno – agresivno ponašanje traje duže

– 2. Modeliranje

– Ponašanje djeteta - Imitacija modela (udaranje čekićem)

Teorije razvoja

❖psihoanalitičke

❖ bihevioralne

❖ teorije socijalnog učenja

❖ kognitivističke

❖ etološke

❖ ekološke

Kognitivne teorije razvoja

➢ Kognitivističko - kognitivne sposobnosti osnovne i da one rukovode dječjim

ponašanjem

➢ Kognicija:

➢ mišljenje, rasuđivanje, učenje i rješavanje problema (shvaćanje i prilagođavanje

svijeta)

➢ Suvremeni teoretičar: zastupaju interakcionistički pristup, tj. ponašanje i razvoj

određeni su biološkim i okolinskim faktorima.

Jean Piaget: TEORIJA

KOGNITIVNOG RAZVOJA

➢ sva djeca prolaze kroz iste stupnjeve kognitivnog razvoja jednakim redoslijedom

➢ četiri općenita stupnja ili perioda

❖ Senzomotorički period

❖ Predopercijski period

❖ Period konkretnih operacija

❖ Period formalnih operacija

Senzomotorički period

❖ Do 2. god.

❖ namjerno ponašanje

❖ spoznaja da predmeti imaju svoju stalnost

❖ spoznaja da predmeti postoje neovisno o djetetovu neposrednom opažanju

Predoperacijski period

❖ Od druge do šeste godine života

❖ Uporaba simbola, Korištenje riječi, Imitacija, Simboličko igranje

❖ dijete ima ograničenu sposobnost predočavanja psihičkih iskustava drugih ljudi.

❖ Egocentrizam

❖ Animizmam - neživim predmetima daju karakteristike živih bića

(...)

Konkretne operacije

❖Od 6 do 11 godine

❖ mentalne operacije na predmetima: zbrajati, oduzimati, slagati u red, obrtati ih, razvrstavati predmete na temelju boja, oblika

❖ serijacija, tj. mogu redati stvari uzduž neke količinske dimenzije kao što je dužina;

❖ tranzitivnost - sposobnost logičkog kombiniranja odnosa kako bi se izveli zaključci (npr., ako je a veće od b, a b veće od c, onda je i a veće od c).

Formalne operacije

❖ od 11 godine pa nadalje

❖ Mogućnost apstraktnog mišljenja i rezoniranja

❖ Ne dosežu svi ljudi ovu razinu

L. S. VIGOTSKI – SOCIOKULTURALNI

MODEL (1896-1934)

Piaget - razvoj ide iznutra prema van / L. Vigotski - izvana prema unutra

➢ Razvoj u kontekstu kulture i okoline

➢ važan pojam internalizacija (učenje od okoline) te utjecaj socijalnih iskustava na dječji spoznajni razvoj

➢ proučava na koji se način kultura – vrijednosti, vjerovanja, običaji i vještine određene društvene skupine – prenosi na sljedeću generaciju

➢ Kognitivni razvoj je društveno posredovani proces

➢ Slaže se s Piagetom da su djeca aktivna bića koja izgrađuju svoje znanje

➢ Zanemario biološku stranu razvoja

Teorije razvoja

❖psihoanalitičke

❖ bihevioralne

❖ teorije socijalnog učenja

❖ kognitivističke

❖ etološke

❖ ekološke

Etološke teorije razvoja

Postoje urođena ponašanja koja su univerzalna za sve pripadnike vrste, ne zahtijevaju

učenje, stereotipna su i podložna minimalnom utjecaju okoline

Evolucijski uzroci razvoja – održala su se ponašanja koja su bila korisna za preživljavanje

– plač: sredstvo komunikacije; evolucijski osigurana interakcija majke i djeteta

– Dijete ima sve potrebne facijalne mišićne pokrete za iskazivanje emocija koje iskazuju i

odrasli

– Redoslijed javljanja ekspresije emocija uvjetovan je biološkim procesima i smatra se da

je univerzalan za sve kulture

Teorije razvoja

❖psihoanalitičke

❖ bihevioralne

❖ teorije socijalnog učenja

❖ kognitivističke

❖ etološke

❖ ekološke

Teorija ekoloških sustava

➢ Urie Bronfenbrenner - model razvoja "teorija ekoloških sustava" koja analizira

odnose između djeteta i okoline.

➢ Osnovna pretpostavka:

➢ Razvoj se odvija u kontekstu, tj. unutar šire socijalne i kulturalne okoline, dijete i

okolina neprekidno utječu jedno na drugo

➢ DIJETE: razvojno poticajne osobine - utječu na to da se okolinu odnosi na određen

način prema djetetu (npr. tjelesni izgled, intelektualne sposobnosti i osobine ličnosti)

➢ OKOLINA: međusobno povezani slojevi ili podsustavi koji utječu jedan na drugi, neki

su bliže djetetu pa djeluju neposredno, a ostali posredno

Makrosustav (zakonodav-stvo, tradicija, vrijednosti)

Egzosustav (šira obitelj, susjedstvo,

radno mjesto, zdravstveni s.)

Mezosustav (obitelj, vrtić)

Dijete (mikrosustav)

PITANJA?

KOMENTARI?

Što sve utječe

na razvoj

mozga?

(Prenatalni

razvoj)

Zašto je ova razvojna tema važna

za vas?

Rana razdoblja razvoja mozga su kritična za

normalan kasniji razvoj!!

Kemijske nepravilnosti u mozgu za vrijeme ranog

razvoja mogu uzrokovati oštećenja i razvojne

probleme.

“Čisto ekonomski, ima puno smisla investirati u djecu. . . Rano učenje pomaže kasnijem učenju i rani uspjeh

osigurava i kasniji uspjeh.”

James J. Heckman, Ph.D.Dobitnik Nobelove nagrade, 2000., ekonomist,

University of Chicago

Razvoj mozga

❖ počinje još u majčinoj utrobi!

❖ PLASTIČNOST - mozak se kontinuirano mijenja

❖ Na razvoj djeluju maturacija i iskustvo

– Rane godine života - posebno brz razvoj:

– prefrontalni korteks ima ubrzani razvoj u dobi od 7 -12 mjeseci

Rizici u prenatalnom razvoju:

Začeće – zigota – embrij – fetus – rođenje

Fetus mogu oštetiti:

• lijekovi, droge, alkohol, pušenje, opasnosti iz okoline (otrovi, zračenje)

• Stanja majke (dob, stres, šećerna bolest, neadekvatna prehrana)

• Infekcije: AIDS, citomegalovirus, herpes, toksoplazma…

Negativni vanjski utjecaji:

Fetalni alkoholni sindrom:

– hiperaktivnost i impulzivnost

– poteškoće održavanja pažnje

– različiti stupnjevi mentalne

retardacije

– motorički problemi i srčane

anomalije

– facijalna dismorfija

Negativni vanjski utjecaji

– Djeca čije su majke koristile kokain u trudnoći pokazuju

smanjene jezične vještine, niži IQ i oštećenje sluha.

– Djeca majki koje su pušile u trudnoći su u većem riziku

za malu porođajnu težinu, SIDS, ADHD, intelektualne

deficite i oštećenje imunološkog sustava.

Toksični stres

Jaka i prolongirana aktivacija sustava za obranu od stresa te nedostatak podrške odraslih

o ekstremno siromaštvo, fizičko i emocionalno zlostavljanje, kronično i teško zanemarivanje, depresija majke, obiteljsko nasilje = TOKSIČNI STRES

o povećan rizik od fizičkih i mentalnih poremećaja povezanih sa stresom

Pozitivni vanjski utjecaji

Značajno uvježbavanje neke vještine FIZIČKI

mijenja mozak

– Temporalni režanj profesionalnog muzičara u

desnoj hemisferi je 30% veći nego u ne-muzičara.

– Deblja siva tvar u dijelu mozga za kontrolu ruku i

vida u profesionalnog svirača klavijatura

– Razvoj mozga ide hijerarhijski, “od dolje prema

gore”, s naprednim vještinama građenim na

osnovnim

Rani uzajamni odnosi i interakcije su “aktivni sastojci” razvoja zdravog mozga

• Suportivne rane veze - zaštita od utjecaja stresa

• Nedostatak ovakvih odnosa može ugroziti kapacitete

mozga za djelovanje protiv stresa i/ili oporavak

• Rane interakcije štite od bioloških štetnosti po razvoj

zdravog mozga – neadekvatna prehrana, bolest, senzorno

oštećenje

Odnosi i interakcije izvan obitelji su također važni za razvoj

Podržavati visokokvalitetne programe koji promoviraju:

• Interakcije s kvalificiranim njegovateljima

• Razvojno odgovarajuće zadatke

• Individualizirane kurikulume, orijentirane na djecu

• Jezično bogatu okolinu

• Okolinu sigurnu za djecu

• Suportivan kontekst za obitelji

Preuzeto sa: http://nautil.us/blog/the-case-against-lectures

Literatura

▪ Berk. E. L. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

▪ Brajković, L. (2017). Biološki razvoj – prenatalni (mozak). Predavanja za

studente. Zagreb: PPDM: Hrvatski studiji.

▪ Tatalović-Vorkapić, S. (2013). Razvojna psihologija. Rani i predškolski odgoj i

obrazovanje. Rijeka: Učiteljski fakultet.

▪ Vasta, R., Haith, M. M. i Miller, S. A. (2005). Dječja psihologija. Jastrebarsko:

Naklada Slap.