.Projekt Voyager je usmjerio nau pozornost na znaaj sudara,priznao je Edward Stone s Kalifornijskog tehnolokog Istintuta (Caltech),glavni znanstvenik programa Voyager. Kozmiki sudari bili su monioblikovatelji Sunevog sustava.

Sumerani su istu tu injenicu razjasnili prije 6000 godina. Sredinjemjesto u njihovoj kozmogoniji, pogledu na svijet i religiji zauzimala jekataklizma koju su nazivali Nebeskom bitkom. To je bio dogaaj na kojialuzije nalazimo u raznovrsnim sumerskim tekstovima, himnama iposlovicama, ba kao to ih moemo nai u biblijskoj Knjizi Psalama,Poslovica, Knjizi Jobovoj i brojnim drugima. Ali, Sumerani su taj dogaajtakoer opisali detaljno, korak po korak, u dugom tekstu za koji im je bilopotrebno sedam ploa. Pronaeni su samo dijelovi i citati sumerskog izvornikatog teksta; najpotpuniji tekst stigao nam je na akadskom jeziku, jeziku Asiracai Babilonaca koji su u Mezopotarniju stigli nakon Sumerana. Tekst se bavistvaranjem Sunevog sustava prije Nebeske Bitke, a jo i vie prirodom,uzrocima i i posljedicama tog stranog sudara. Pomou samo jednekozmogonijske premise on objanjava zagonetke koje jo uvijek zbunjuju naeastronome i astrofiziare.

25

Zecharia Sitchin -REVIZIJA POST ANKA

Jo je vanije da, kad god modemi znanstvenici dou dozadovoljavajueg odgovora, taj se odgovor uklapa i potvruje tvrdnjeSumerana! Sve do Voyagerovih otkria meu znanstvenicima je prevladavalostanovite da je Sunev sustav kakvog danas vidimo oblikom jednak onomekakav je bio na svom poetku, stvoren nepromjenjivim zakonima nebeskogkretanja i sile gravitacije. Nedvojbeno su postojali udaci, meteori kojiodnekud dolaze i sudaraju se sa stabilnim lanovima Sunevog sustava,oznaavajui ih kraterima, i komete koje se uspinju naglo i strmo u silnoizduenim orbitama, pojavljujui se od nekud i nestajui u naizglednepoznatom pravcu. No, pretpostavljalo se da ovi primjeri kozmikog otpadapotjeu sa samog poetka Sunevog sustava, prije otprilike 4,5 milijardegodina te da su to dijelovi planetame materije koja se nije uspj~la spojiti uplanete ili njihove satelite i prstenove. Jo nas vie zbunjuje asteroidni pojas,traka stijenja u obliku lanca, na podruju izmeu Marsa i Jupitera. PremaBodeovom pravilu, empirijskom pravilu kojim se objanjava zato su planetenastale ba na tim poloajima, izmeu Marsa i Jupitera bi se trebao nalazitiplanet, barem dva puta vei od Zemlje. Je li otpad koji krui u asteroidnompojasu ostatak tog planeta? Tu se javljaju dva problema: ukupna koliina tvariu asteroidnom pojasu nije dovoljna za masu jednog takvog planeta, a osimtoga ne postoji uvjerljivo objanjenje to je moglo uzrokovati raspadanjetakvog pretpostavljenog planeta; ukoliko se radilo o nebeskom sudaru,postavlja se pitanje kada, s ime i zato? Znanstvenici nemaju odgovora.

Slika 7

26

STIGAO JE IZ V ANJSKOG SVEMIRA

Spoznaja da se morao dogoditi jedan ili vie veih sudara koji suizmijenili Sunev sustav od njegovog poetnog oblika, postala je neizbjenanakon prelijetanja Urana 1986. godine, priznaje dr. Stone. ak i prije susreta sV oyagerom se znalo, promatranjem teleskopima i ostalim instrumentima, daje Uran nagnut na stranu. No, je li on stvoren takav od samog poetka ili jeneka vanjska sila -snaan sudar ili susret s nekim drugim velikim nebeskimtijelom -prouzroila nagnue?

Voyagerovo detaljno istraivanje Uranovih prirodnih satelita trebaloje na to odgovoriti. injenica da ti sateliti krue oko Uranovog ekvatora unjegovom nagnutom poloaju, inei zajedno neto nalik bikovom okuokrenutom prema Suncu (Slika 7), navela je znanstvenike da se upitaju jesu lise ti sateliti nalazili na tom poloaju u trenutku dogaaja koji je prouzroionagib, ili su nastali nakon toga, moda od materije izbaene silom sudara kojije nagnuo Uran.

Teorijsku osnovu odgovora je, prije susreta s Uranom, meu ostalimaiznio i dr. Christian Veillet iz francuskog Centre d'Etudes et des RecherchesGeodynamiques. Da su sateliti nastali u isto vrijeme kad i Uran, nebeskasirovina od koje su se nagomilali trebala je zgusnuti teu materiju blieplanetu; na unutarnjim satelitima trebalo bi biti vie teke, stjenovite tvari itanjeg ledenog sloja, a na vanjskim satelitima bi trebala biti laganijakombinacija tvari (vie vodenog leda, manje stijenja). Po istom principupodjele materije u Sunevom sustavu -veina tee materije blie Suncu, vielagane materije (u plinovitom stanju) dalje od Sunca -sateliti udaljenijegUrana trebali bi biti proporcionalno laganiji od satelita blieg Satuma.

No, otkrivena situacija je suprotna ovim oekivanjima. U opsenimizvjetajima o susretu s Uranom, objavljenim u Science, 4. srpnja 1986., ekipaod etrdeset uenjaka zakljuila je da je gustoa Uranovih satelita (osim usluaju Mirande) znatno vea od gustoe ledenih Saturnovih satelita. Istotako, podaci s V oyagera 2 pokazali su -opet suprotno onome to je trebalobiti -da su dva vea unutamja Uranova satelita, Arijel i Umbrijel, laki posastavu (debeli, ledeni slojevi; male, stjenovite jezgre) od vanjskih satelitaTitanije i Oberona, za koje je otkriveno da se sastoje uglavnom od teestjenovite tvari i imaju samo tanke ledene slojeve.

Nisu samo ova otkria V oyagera 2 navodila na pretpostavku kakosateliti Urana nisu nastali u isto vrijeme kad i sam planet, ve neto kasnije, uneobinim okolnostima. Jo jedno otkrie koje je zbunjivalo znanstvenike bilaje injenica da su Uranovi prstenovi bili cme boje, cmji od ugljene praine,vjerojatno sastavljeni od tvari bogate ugljikom, nekom vrstom prvotnogkatrana nakupljenog iz vanjskog svemira. Ovi tamni prstenovi, svinuti inagnuti i bizamo eliptini nisu uope sliili na simetrine narukvice ledenihestica koje krue oko Saturna. Sest novih pratitelja otkrivenih oko Urana, od

27

7p~h:lri:l ~it~hin -RRVTZUA POSTANKA

kojih su neki djelovali kao pastiri prstenovima, takoer su bili crne boje.Oigledan zakijuak bio je da su prstenovi i pratitelji nastali od otpadaestokog dogaaja u prolosti Urana. Pomoni znanstvenik na projektu uJPL, Ellis Miner jednostavno je izjavio: Vjerojatna je mogunost da je uUranov sustav uletio uljez i udario u nekada vei mjesec toliko jako da ga jerazbio.

Teorija o nebeskom sudaru kao dogaaju koji bi mogao objasniti sveneobine pojave na Uranu i njegovim satelitima i prstenovima bila je pojaanaotkriem da cmi otpad veliine velikog kamena, koji tvori Uranove prstene,obie oko planeta svakih osam sati, brzinom dva puta veom od brzinerotacije planete oko svoje osi. Tako dolazimo do pitanja, kako je otpad uprstenovima dobio takvu, mnogo veu brzinu?

Na osnovu svih prethodnih podataka, kao jedini uvjerljiv odgovorjavila se mogunost nebeskog sudara. Moramo raunati na mogunost da suuvjeti stvaranja satelita bili pod utjecajem dogaaja koji je prouzroio velikinagib Urana, izjavilaje ekipa znanstvenika. Jednostavnije reeno, to znai dasu vrlo vjerojatno sateliti o kojima se raspravlja nastali kao posljedica sudarakoji je nagnuo Uran na stranu. Na konferenciji za tisak znanstvenici NASA-ebili su smioniji. To je mogao prouzroiti sudar sa objektom veliine Zemlje,koji putuje brzinom od otprilike 40.000 milja na sat, rekli su, nagaajui dase to vjerojatno dogodilo prije otprilike 4 milijarde godina.Astronom Gary Hunt s Imperial Collegea u Londonu, sveo je priu na samonekoliko rijei: Uran je nekada davno primio moan udarac.No, niti u usmenim kratkim informacijama niti u dugim pisanim izvjeimanije se pokualo sugerirati to je bilo to neto, odakle je stiglo i kako sedogodio sudar ili udarac u Uran.

Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, morat emo se vratitiSumeranima. ..

Prije nego se iz znanja postignutog kasnih sedamdesetih iosamdesetih godina vratimo onome to se znalo 6000 godina ranije, potrebnoje razmotriti jo jedan aspekt zagonetke: jesu li neobinosti na Neptunuposljedica sudara ili udara povezanih s onima na Uranu ili su svi oniposljedicajedne katastrofe kojaje utjecala na sve vanjske planete?

Prije prelijetanja Voyagera pored Neptuna znalo se da planet imasamo dva satelita, Nerej i Triton. Otkrivena je neobina orbita Nereja:neobino je nagnuta u usporedbi s ekvatorijalnom ravni planeta (ak 28stupnjeva) i ponaa se vrlo ekscentrino: ne krui oko planeta krunom, vevrlo produenom putanjom, koja odnosi satelit gotovo est milijuna miljadaleko od Neptuna i vraa ga skoro milijun milja blizu planete. Nerej bi poveliini, prema pravilima formiranja planeta, trebao biti okrugao; meutim, onje neobinog oblika, poput svijenog utipka. Osim toga, s jedne strane je~

"Q

Zecharia Sitchin -REVIZIJA POST ANKA

otkriveni ili potvreni letovima Voyagera, podravaju i potvruju informacijeSumerana i njihovo predstavljanje i tumaenje u Dvanaestom planetu.Sumerski tekstovi govore o samo jednom, razgranatom dogaaju. Njihovitekstovi objanjavaju vie nego to su modemi astronomi pokuavali razjasnitiglede vanjskih planeta. Drevni tekstovi takoer objanjavaju pojave bliskenaem domu, kao to je porijeklo Zemlje i njezinog Mjeseca, asteroidnogpojasa i kometa. Tekstovi dalje priaju priu koja spaja vjerovanjekreacionista s teorijom evolucionista, priu koja nudi mnogo uspjenijeobjanjenje dogaanja na Zemlji i nastanka ovjeka i njegove civilizacije odbilo koje modeme koncepcije.

TIAMAT

O

MERKUR (Mummu)O

SUNCE(Apsu)

TIAMAT

O

MARS (Lahmu)O VENERA (Lahamu)

O

MERKUR CMummu)OSUNCEIA"gu\

MARS (Lahmu)O VENERA (l.ah.mu)

O

MERKUR (Mummu)O

TIAMAT

O

JUPITER (Kishar)

0

0-SATURN (Anshar) O

PLUTON (G.g.'

MAIIS (Lahmu)O VENERA (Lahamu)

O

MERKUII (Mummu)OSUNCE(Apsu)

TIAMAT

O

Slika 8

30

JUPITER (1

STIGAO JE IZ V ANJSKOG SVEMIRA

Sve je zapoelo, kazuju sumerski tekstovi, kada je Sunev sustav jobio mlad. Sunce (u sumerskim tekstovima APSU, to znai Onaj koji postojiod poetka ), njegov mali pratilac MUM.MU ( Onaj koji je roem), naMerkur) i udaljeni TI.AMAT

Zecharia Sitchin -REVIZIJA POSTANKA

sijevale su od njega prema Neptunu i Uranu dok je prolazio pokraj njih.Moda je stigao okruen vlastitim satelitima, ili je moda neke od njih dobiokao posljedicu gravitacijskog privlaenja vanjskih planeta. Drevni tekst gaopisuje kao savrenog lana. ..tekog za gledati -etiri su mu oka, etiri sumu uha.

Dok je prolazio pored EaeINeptuna, jedna strana Nibirua/Mardukapoela je oticati kao da je imao jo jednu glavu. Da li se tada nabreklinaodvojila i postala Neptunov mjesec Triton? Aspekt koji govori tome u prilogje injenica da je NibirulMarduk uao u Sunev sustav na retrogradnoj orbiti(u smjeru kazaljke na satu), suprotno kretanju ostalih planeta (Slika 9). Vesamo ovaj detalj kod Sumerana, prema kojem se planet koji je nahrupio kretaosuprotno kretanju svih ostalih planeta, moe objasniti retrogradno kretanjeTritona, izrazito eliptinu orbitu ostalih satelita i kometa i ostale velikedogaaje kojima se jo trebamo pozabaviti.

Dok je Nibiru/Marduk prolazio pored Anu-a/Urana nastalo je josatelita. Opisujui prolazak Urana, u tekstu se navodi kako je Anu zaeo irodio etiri vjetra; toliko jasna aluzija na etiri Uranova glavna mjeseca,nastala, kako sada znamo, tijekom sudara pri kojem se nagnuo Uran.Istovremeno iz kasnijeg odlomka drevnog teksta saznajemo da je i sarnNibiruIMarduk, kao posljedicu ovog susreta, dobio tri satelita.Iako sumerski tekstovi opisuju kako je, nakon njegovog konanogzarobljavanja u Sunevu orbitu, NibirulMarduk ponovno posjetio vanjskeplanete i konano ih oblikovao u sustav kakav danas poznajemo, ve i samprvi susret objanjava razliite zagonetke vezane uz Neptun, Uran, njihovesatelite i prstenove, a s kojima se suoavala i jo uvijek se suoava modemaastronornija.

Proavi Neptun i Uran, NibirulMarduk je bio privuen i dalje, usredinu planetamog sustava, stigavi do ogromnog gravitacijskog privlaenjaSatuma (AN.SHAR,

.~TTGAO JR TZ V ANJSKOG SVRMTR A

Sunevog sustava, sam sustav je bio obiljeen nestalnou, pogotovo(saznajemo iz teksta) u podruju Tiamata. I dok su se ostali oblinji planeti jouvijek nepostojano klimali na svojim putanjama, Tiamat su u razliitimpravcima povlaila dva diva iza nje i dva manja planeta izmeu nje i Sunca.Jedna od posljedica bila je da se s nje otrgla, ili se oko nje okupila vojskasatelita gnjevnih od bijesa, poetski reeno u tekstu (uenjaci su ga nazvaliEpom o stvaranju). Ovi sateliti, riua udovita, bili su zagrnuti stravomi okrunjeni aureolama, vrtei se gnjevno uokolo i kruei poput nebeskihboQova. Dlaneta.

/ Najopasniji za stabilnost ili sigumost ostalih planeta bio je

Tiamatov voa vojske,/ veliki satelit narastao gotovo( do veliine planeta, koji je

trebao dobiti samostalnusudbinu, svoju vlastituorbitu oko Sunca, Tiamat jebacila ini za njega, uzvisilaga je da sjedi meu nebeskimbogovima, Na jezikuSumerana zvali su ga KIN,GUVeliki izaslanik,Sada se u tekstu podie zastorsa zapleta drame; prepriaosam ju, korak po korak, uDvanaestom planetu, Kao ugrkoj tragediji, uslijedila jeneizbjena nebeska bitka,budui da su se u igruukljuile neumoljive

.gravitacijske i magnetske sile,I SI'k 10 dovodei do sudara izmeu

1 a nailazeeg Nibirua/Marduka injegovih sedam satelita ( vjetrova u drevnim tekstovima) i Tiamat i njezinevojske od jedanaest satelita predvoenih Kinguom,

Iako su bili usmjereni ka sudaru, Tiamat kruei suprotno od smjerakazaljki na satu, a NibiruIMarduk u smjeru kazaljki na satu, ova dva planeta senisu sudarila, to predstavlja injenicu od glavnog znaaja za astronomiju,Sateliti ili vjetrovi (doslovno sumersko znaenje: Oni koji su sa strane)Nibirua/Marduka bili su ti koji su se zaletjeli u Tiamat i sudarili s njezinimo:~tf'.litim~

///

ITIAMAT

00 0 o

.,

--

//

~

/--1:/ /\

~'

!J

7.e"h:1ri:l Sitchin -REVIZTJA POSTANKA

U prvom takvom susretu {Slika 10), u prvoj fazi Nebeske Bitke,

etiri vjetra je postavioDa nita nije moglo pobjei:Juni vjetar, Sjeverni vjetar,Istoni vjetar, Zapadni vjetar.Tik uz sebe drao je mreu,Poklon svog djeda Anu-a koji je rodioZli vjetar, Vjetar virova i arei vjetar ...Poslao je vjetrove koje je stvorio,njih sedam; kako bi uznemirili unutranjost TiamatOni su ustali iza njega.

Ovi vjetrovi ili sateliti Nibirua/Marduka, njih sedam bili suglavno oruje kojim jeTiamat napadnuta u prvoj fazi Nebeske Bitke (Slika1 0), ali nasrtljivi planet je imao i drugo oruje:

lspred sebe on je postavio munju.Svoje tije/o je ispunio goruim p/amenom;Zatimje nainio mreu u koju e umotati Tiamat...g/ava mu bi ovijena zastraujuom aure%m.Bio je obavijen zastraujuom prepau. kao ogrtaem.

Kada su se dva planeta i vojske njihovih satelita dovoljno pribliileda bi Nibiru/Marduk mogao paljivo promotriti unutranjost Tiamat ipromatrati obris Kingua, Nibiru/Marduk je svojom rnreom (magnetskopolje?) napao Tiamat kako bi

STIGAO JE IZ V ANJSKOG SVEMlRA

Kingua, glavnog satelita Tiamat, u tekstu se kae da je u prvoj fazi nebeskogsudara Kingu bio lien samo svoje, gotovo samostalne, orbite. Nibiru/Mardukmu je oduzeo njegovu sudbinu. NibiruIMarduk je pretvorio Kingua uDUG.GA.E, masu beivotne gline, bez atmosfere, vode i radioaktivne tvari,smanjene veliine; vezao ga lancima za noge kako bi ostao u orbiti okooslabljene Tiamat.

Nadvladavi Tiamat, NibiruIMarduk je plovio svojom novomsudbinom. Sumerski tekst ne ostavlja mjesta sumnji da je negdanji uljezkruio oko Sunca:

On je preao nebo i ispitao podruja.l izmjerio Apsuov dio:Gospodar je izmjerio dimenzije Apsu-a.Okruivi oko Sunca (Apsu), Nibiru/Marduk je nastavio putovanje u

daleki svemir. Ali, sada se morao vratiti jer je bio uhvaen u Sunevu orbitu.Na povratku ga je doao pozdraviti Ea/Neptun, a Anshar!Satum je klicaonjegovoj pobjedi. Zatim ga je njegova putanja vratila na mjesto NebeskeBitke, vratio se natrag do Tiamat koju je vezao.

Gospodar je stao pogledati njeno beivotno tijelo,Prepredeno je isplanirao podijeliti udovite.A zatim, kao dagnju, raskolio ju na dva dijela.

Tim inom je stvaranje neba doseglo svoju zavrnu fazu, azapoelo je stvaranje Zemlje i Mjeseca. Prvo su novi udari raskolili Tiamat nadvije polovice. U njen gomji dio, lubanju, udario je NibiruovlMardukovsatelit, Sjevemi vjetar. Udarac ju je odnio, a s njom i Kingua, do nepoznatihmjesta -u potpuno novu orbitu gdje prije nije bilo planeta. Nastali su Zemljai na Mjesec (Slika 11 ) !

Drugu polovicu Tiamat udarac je smrskao u komadie. Ta donjapolovica, njen rep, bio je iskovan kako bi postao narukvica na nebu:

Skupivi komadie zajedno.Razmjestio ih je kao none uvare.Savio je Tiamatin rep u Veliku trakuPoput narukvice.

Tako je nastala V elika Traka -asteroidni pojas.Rijeivi se Tiamat i Kingua, Nibiru/Marduk je jo jednom preao

nebo i istraio podruje.

35

Zecharia Sitchin -REVIZIJA POST ANKA

Ovaj put je njegova pozomost bila usmjerena prema Boravitu Eae(Neptuna), podarivi tako tom planetu i njegovom blizancu Uranu njihovokonano ustrojstvo.

f(,NibirulMarduk je takoer ,prema drevnim teksto-vima, podario GagailPlutonu njegovu konanusudbinu, dodijelivi muskriveno mjesto, dotada nepoznato podrujeneba. Ono se nalazilodalje od Neptuna i bilo je,kako kau, u Dubini,daleko u svemiru.U skladu s njegovimnovim poloajem krajnjegvanjskog planeta, dobio jei novo ime -US.MI -Onaj koji pokazuje put;prvi planet koji se susreepri dolasku u Sunevsustav, iz smjera vanjskogsvemira prema Suncu.Tako je nastao Pluton.Postavljen je na putanjukojom se i danas kree.

~AKONSUDARA

-

~~O .!i

cr:.Jk"""'~

't:"'"'~

'~~ ., O .Q .! '. Q. :1...~..

..,. ., ...., .

..: ZEMLJA (Ki)S,jE:~RN;;;;-- O MJESEC (Kingu)

, ",7",qR :,

,

,,

..TIAMATOVA, DIITANJAIZVORNA ...

,

\

~li1r~ 11~ ..Tako konstruiravi

poloaje planeta, Nibiru/ Marduk je za sebe nainio dva prebivalita.Jedno se nalazilo u nebeskom svodu, kako su jo nazivali asteroidni pojas udrevnim tekstovima; dok je drugo bilo daleko u Dubini, pod nazivomVelikoiUdaljeno prebivalite ili E.SHATRRA ( Prebivalite/DomVladara/Princa ). Moderni astronomi nazivaju ova dva planetarna poloajaperigej (toka na putanji najblia Suncu) i apogej (najudaljenija toka) (Slika12). Trajanje te putanje iznosi 3600 godina, kako zakljuujemo premadokazima sakupljenim u Dvanaestom planetu.

I tako je uljez, pristigao iz vanjskog svemira, postao dvanaesti lanSunevog sustava, sustava sastavljenog od Sunca u sreditu, njegovogdugogodinjeg pratioca Merkura; tri starija para (Venere i Marsa, Jupitera iSaturna, Urana i Neptuna); Zemlje i Mjeseca, ostataka velikog Tiamata, iakona novom poloaju; tek od nedavno samostalnog Plutona; i planeta koji ih jesve postavio u konaan oblik, NibirulMarduka (Slika 13).

36

STmAO.TEI.ZVANJSKOG SVEM1RA

Modema astronomija i nedavna otkria podravaju i potvruju ovu,tisuljeima staru, priu.

PUTANJA DVANAESTE PlANETEZEMLJINA PUTANJA

PERIGEJ

PUTANJE PlANETASlika 12

Slika 13

37

Zecharia Sitchin -REVIZIJA POST ANKA

DOK ZEMLJA JO NUE BILA STVORENA

J.D. Titius je 1766. godine predloio, a Johann Elert Bode 1772.popularizirao ono to je kasnije postalo poznato kao Bodeovo pravilo kojepokazuje da udaljenosti meu planetima slijede, vie ili manje, progresiju 0, 2, 4,8, 16 itd., ukoliko se formulom manipulira rnnoenjem s 3, dodavanjem 4 idijeljenjem s 1 0. Koristei kao mjeru astronomsku jedinicu (AU), koja predstavljaudaljenost Zemlje od Sunca, formula pokazuje da bi se izmeu Marsa i Jupiteratrebao nalaziti planet (tamo su pronadeni asteroidi) i jo jedan iza Satuma(otkriven je Uran). Formula pokazuje odstupanja koja se mogu tolerirati sve doUrana, ali poslije Neptuna izlazi iz okvira.

.Bodeovo praviloPlanet UdalJenost (AU) Ud 1. t Odst .

---uaaIJenos[ uas[upanJa

Merkur 0,387 0,400 3,4%Venera 0,723 0,700 3,2%Zemlja 1,000 1,000 Mars 1,524 1,600 5,0%

Asteroidi 2, 794 2,800 Jupiter 5,203 5,200 Saturn 9,539 10,000 4,8%

Uran 19,182 19,600 2,1%Neptun 30,058 38,800 36,3%Pluton 39,400 77 .200 95,9%

Bodeovo pravilo, do kojeg se dolo empirijskim putem, tako koristiZemlju kao svoju aritmetiku poetnu toku. Ali, prerna sumerskoj kozmogoniji, upoetku se izmeu Marsa i Jupitera nalazila Tiamat, dok Zemlja jo nije bilastvorena.

Dr. Amnon Sitchin je istaknuo kako, ukoliko iz Bodeovog pravilamaknemo njegoyu aritmetiku osnoyu, a zadrimo samo geometrijsku progresiju,formula djeluje ak i ako izostavimo Zemlju, te potvrduje kozmogoniju Sumerana:

Planet Udaljenost od Sunca (rnilje) Omjer rastaMerkur 36 250 000 Venera 67 200 000 1,85

Mars 141 700 000 2,10Asteroidi (Ti.amat) 260 400 000 1,84Jupiter 484 000 000 1,86Satum 887 100 000 1,83Uran 1 783 900 000 2.01

38